EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 29.6.2022.
COM(2022) 289 final
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
Izvješće o strateškim predviđanjima 2022.
Povezivanje zelene i digitalne tranzicije u novom geopolitičkom kontekstu
I.Uvod
Svijet prolazi kroz tektonske geopolitičke promjene, koje pojačavaju megatrendove koji već utječu na EU. Dugoročne posljedice ruske vojne agresije na Ukrajinu, među ostalim u područjima energije, hrane, gospodarstva, sigurnosti, obrane i geopolitike, nedvojbeno će utjecati na europski cilj postizanja pravedne zelene i digitalne tranzicije. Međutim, ti i drugi budući izazovi neće odvratiti Europsku uniju od njezinih dugoročnih ciljeva. Uz odgovarajući skup politika, oni mogu biti katalizator za ubrzavanje napretka u njihovu postizanju. U konačnici, oni bi mogli potaknuti našu otpornost i otvorenu stratešku autonomiju u raznim područjima, od energije, hrane, sigurnosti i ključnih zaliha, uključujući sirovine potrebne za tranzicije, do najsuvremenijih tehnologija.
U kontekstu tih novih geopolitičkih okolnosti i oslanjajući se na cjelovita predviđanja, u Izvješću o strateškim predviđanjima 2022. prognostički se i strateški razmatra interakcija između zelene i digitalne tranzicije. Te su tranzicije glavni prioriteti političkog plana EU-a i njihova će interakcija imati goleme posljedice za budućnost. Njihov će uspjeh biti ključan i za postizanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Iako se razlikuju i iako svaka ima svoju specifičnu dinamiku, vrijedno je pomno ispitati njihovo povezivanje, odnosno mogućnost da se međusobno osnažuju. Zelena tranzicija neće se postići bez ciljeva i politika utvrđenih u europskom zelenom planu, međusektorskoj strategiji za postizanje klimatske neutralnosti i smanjenje degradacije okoliša do 2050. Donedavno je digitalna tranzicija napredovala tako da se održivost samo ograničeno uzimala u obzir. Kako bi se smanjile štetne popratne pojave i iskoristio puni potencijal za omogućivanje okolišne, društvene i gospodarske održivosti, digitalna tranzicija zahtijeva odgovarajuće oblikovane politike i upravljanje, kako je izloženo u strategiji Digitalni kompas i paketu „Spremni za 55 %”.
Na putu prema 2050. povezivanje će ovisiti o sposobnosti primjene postojećih i novih tehnologija u velikim razmjerima te o raznim geopolitičkim, društvenim, gospodarskim i regulatornim čimbenicima. Na temelju njihove analize u ovoj je Komunikaciji utvrđeno deset ključnih područja u kojima će biti potrebne mjere. Kako bi se smanjile napetosti i dodatno ojačale sinergije između tih tranzicija, nužno je da im se pristupi na sveobuhvatan i strateški način uzimajući u obzir i budući razvoj radi prepoznavanja njihove inherentne geopolitičke prirode.
II.Sinergije i napetosti između zelene i digitalne tranzicije
Digitalne tehnologije mogle bi imati ključnu ulogu u postizanju klimatske neutralnosti, smanjenju onečišćenja i obnovi bioraznolikosti. Mjerenjem i kontrolom ulaznih elemenata te većom automatizacijom tehnologije kao što su robotika i internet stvari mogle bi omogućiti učinkovitiju upotrebu resursa i ojačati fleksibilnost sustava i mreža. Energetski učinkovito upravljanje podacima koje se temelji na tehnologiji lanca blokova u okviru životnog ciklusa i lanca vrijednosti proizvoda i usluga moglo bi potaknuti napredak prema postizanju kružnijeg gospodarstva i konkurentne održivosti. Digitalnim tehnologijama ujedno bi se mogli poduprijeti postupci praćenja i provjere emisija stakleničkih plinova te izvješćivanja o njima za potrebe određivanja cijene ugljika. Digitalne putovnice za proizvode omogućuju bolju sljedivost materijala i komponenti i sljedivost između krajnjih točaka u procesu te veću pristupačnost podataka, što je ključno za održive kružne poslovne modele. „Digitalni blizanci” mogu olakšati inovacije i oblikovanje održivijih postupaka, proizvoda ili zgrada. Kvantno računalstvo olakšat će simulacije koje su odviše složene za klasična računala. Tehnologijama koje se temelje na podacima iz svemira i koje pružaju globalne informacije u stvarnom vremenu prati se napredak prema održivosti. Dijeljenje podataka ili igrifikacija mogu omogućiti veće sudjelovanje javnosti u upravljanju tranzicijama i zajedničkom stvaranju inovacija.
Provedbom zelene tranzicije preobrazit će se i digitalni sektor. Energija iz obnovljivih izvora, obnovljivi vodik, nuklearna energija (uključujući male modularne reaktore) i tehnologija nuklearne fuzije bit će važni u kontekstu sve veće potrebe za energijom u digitalnom sektoru. Poticanjem politika za postizanje klimatske neutralnosti i energetske učinkovitosti za podatkovne centre i infrastrukture u oblaku do 2030., među ostalim zadovoljavanjem njihove potražnje za električnom energijom s pomoću solarne energije ili energije vjetra, poduprijet će se ozelenjavanje tehnologija koje se temelje na podacima, kao što su analitika velikih podataka, tehnologija lanca blokova i internet stvari. Međutim, kašnjenja u uvođenju kapaciteta i infrastrukture za stvaranje energije iz obnovljivih izvora mogu biti izazov. Bolje planiranje lokacija i korištenje prikladnih tehnologija mogli bi omogućiti ponovnu upotrebu topline koju proizvode podatkovni centri u tercijarnim sektorima. Održivo financiranje pomoći će u mobilizaciji klimatski neutralnih ulaganja u digitalni sektor. Bolji dizajn, kružniji poslovni modeli i obrasci proizvodnje mogu pomoći u smanjenju elektroničkog otpada. Kad je riječ o potražnji, za smanjenje potrošnje energije pri upotrebi digitalnih tehnologija bit će važni potrošnja i prakse poduzeća i građana.
Ne budu li digitalne tehnologije energetski učinkovitije, njihova će široka upotreba dovesti do povećane potrošnje energije. Na informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (IKT) otpada 5–9 % globalne upotrebe električne energije i približno 3 % emisija stakleničkih plinova. Te procjene znatno variraju zato što ne postoji dogovoreni okvir za mjerenje utjecaja digitalizacije na okoliš, uključujući moguće povratne učinke. Međutim, studije pokazuju da će se potrošnja energije u sektoru IKT-a i dalje povećavati zbog sve veće upotrebe i proizvodnje potrošačkih uređaja, potražnje u okviru mreža i podatkovnih centara i upotrebe kriptoimovine. Potrošnja energije povećat će se i zbog sve veće upotrebe internetskih platformi, tražilica, koncepata virtualne stvarnosti kao što je metaverse te platformi za prijenos glazbe ili videoprijenos. S druge strane, uvođenjem sljedećih generacija niskoenergetskih čipova i učinkovitijih tehnologija povezivosti (mreže 5G i 6G, mreže koje pokreće umjetna inteligencija) mogao bi se smanjiti ukupni otisak sektora IKT-a.
Očekuju se dodatne napetosti u vezi s elektroničkim otpadom i ekološkim otiskom digitalnih tehnologija. Veće oslanjanje na elektroniku, telefone i računalnu opremu ubrzava globalnu proizvodnju elektroničkog otpada, koja bi mogla dosegnuti 75 milijuna tona do 2030.. U EU-u se trenutačno odgovarajuće obrađuje i reciklira samo 17,4 % elektroničkog otpada, čija se proizvodnja na godišnjoj razini povećava za 2,5 milijuna tona. Bez odgovarajućih politika svaki prelazak na nove standarde ili tehnologije zahtijevat će masovnu zamjenu opreme. Na primjer, nakon uvođenja mreža 5G i 6G korisnici će morati zamijeniti opremu kako bi mogli u potpunosti iskoristiti njihove pogodnosti jer će većina postojećih pametnih telefona, tableta i računala biti usklađena samo s prethodnim sustavima. Napredak u digitalizaciji dovest će i do veće potrošnje vode, npr., radi hlađenja podatkovnih centara ili proizvodnje čipova. Vađenje i prerada sirovina potrebnih za tranzicije izazivaju zabrinutost zbog njihova utjecaj na okoliš i etička pitanja. Naposljetku, klimatski i ekološki rizici utjecat će na životni vijek i funkcioniranje ključne digitalne infrastrukture. U sljedećih 30 godina troškovi štete od ekstremnih vremenskih uvjeta u EU-a mogli bi se povećati za 60 %.
Bude li se njima odgovarajuće upravljalo, digitalne tehnologije općenito mogu pomoći u stvaranju klimatski neutralnog, resursno učinkovitog gospodarstva i društva smanjenjem upotrebe energije i resursa u ključnim gospodarskim sektorima i time da i same postanu resursno učinkovitije.
III. Ključne tehnologije za povezivanje
Energetski sektor te sektori prijevoza, industrije, građevinarstva i poljoprivrede sektori su koji ispuštaju najviše stakleničkih plinova u EU-u. Stoga je smanjenje njihova otiska, kako je predviđeno i u paketu „Spremni za 55 %”, te jačanje njihove otpornosti ključno za uspješno povezivanje. Međutim, bez odgovarajućih tehnologija i politika štetni učinak tih sektora na okoliš moglo bi biti teže ublažiti. To se posebno odnosi na utjecaj na globalnoj razini jer će populacija od 9,7 milijardi ljudi do 2050. (predviđena brojka) s višim prosječnim prihodom zahtijevati više hrane, industrijskih proizvoda, energije, stambenog prostora, mobilnosti i vode.
Do 2030. za većinu smanjenja emisija CO2 bit će zaslužne tehnologije koje su danas dostupne. Međutim, razvoj novih tehnologija, koje su trenutačno u eksperimentalnoj fazi, fazi demonstracije ili fazi razvoja prototipa, omogućit će klimatsku neutralnost i kružnost do 2050.. To uključuje razne digitalne tehnologije koje bi mogle potaknuti povezivanje u svim sektorima.
1.Digitalizacija energije
Zbog ruske vojne agresije na Ukrajinu sve su važniji geopolitički aspekti prelaska na čistu energiju te je naglašena potreba za ubrzanjem tog prelaska i udruživanjem snaga radi izgradnje otpornijeg energetskog sustava i istinske energetske unije. EU je predložio ambiciozne opcije za ublažavanje posljedica visokih cijena energije na potrošače (osobito na one ugrožene i izložene riziku od energetskog siromaštva) i industriju te za jačanje sigurnosti opskrbe energijom u EU-u. Integrirani sustav EU-a koji se uglavnom temelji na proizvodnji čiste energije, diversifikaciji opskrbe energijom te većoj uštedi energije i energetskoj učinkovitosti u svim sektorima srednjoročno je najisplativije rješenje za smanjenje ovisnosti EU-a o fosilnim gorivima. Na primjer, potpunom provedbom paketa „Spremni za 55 %” potrošnja plina u EU-u smanjila bi se za 30 % do 2030.. To je tim važnije ako se uzme u obzir da će napredak dvostruke tranzicije dovesti do povećanja potražnje za električnom energijom.
Digitalizacija može ojačati energetsku sigurnost EU-a. Digitalne tehnologije mogu poduprijeti učinkovitije protoke nositelja energije i povećati međusobnu povezanost tržišta. One mogu pružiti potrebne podatke za usklađivanje ponude i potražnje na razini koja omogućuje veće razdvajanje podataka gotovo u stvarnom vremenu. Predviđanje proizvodnje i potražnje energije može se poboljšati digitalnim tehnologijama, novim senzorima, satelitskim podacima i tehnologijom lanca blokova. Time bi se omogućilo da pametne mreže potrošnju prilagode vremenskim uvjetima koji utječu na proizvodnju promjenjive energije iz obnovljivih izvora, čime bi se omogućilo učinkovito upravljanje energijom iz obnovljivih izvora te njezino distribuiranje, olakšala prekogranična razmjena i spriječili prekidi u opskrbi. Digitalizacija će osnažiti ljude i poduzeća tako što će im omogućiti da preusmjere potrošnju na zelene izvore energije, prilagode potrošnju ili čak trguju energijom. Model „energija kao usluga” i inovativne energetske usluge koje se temelje na podacima mogu promijeniti način interakcije dobavljača i potrošača energije. Osim toga, mikromreže i samoorganizirane mreže mogu postati način upravljanja energetskim sustavom odozdo prema gore. Kako bi se povećala otpornost na hibridne prijetnje, digitalizacija energetskih sustava zahtijevat će poboljšane kapacitete kibersigurnosti i sigurne, autonomne i sveprisutne komunikacijske sustave, kao što je svemirski sustav sigurne povezivosti.
2.Omogućivanje zelenijeg prijevoza s pomoću digitalne tehnologije
Potražnja za prijevozom i dalje će se povećavati zbog rasta broja stanovnika i boljeg životnog standarda. Na globalnoj razini, putnički prijevoz mogao bi se povećati gotovo tri puta u razdoblju od 2015. do 2050. Očekuje se da će se cestovni putnički prijevoz u EU-u povećati za približno 21 %, a teretni za 45 % do 2050., bez obzira na nastojanja da se što veći dio prometa preusmjeri na druge načine prijevoza kao što su željeznički ili vodni prijevoz. Urbanizacija, rastuća svijest potrošača, rastući troškovi opcija održivog prijevoza (još uvijek su relativno visoki) i novi poslovni modeli (među ostalim u vezi s upravljanjem lancem opskrbe) isto će tako utjecati na taj sektor. Osim toga, digitalizacija može dodatno ubrzati hibridizaciju radnih mjesta tako što utječe na lokalnu i prekograničnu mobilnost radnika.
U kombinaciji s digitalnim tehnologijama širom primjenom baterija sljedeće generacije omogućit će se velik pomak prema održivosti u području mobilnosti. To se odnosi na razne načine prijevoza, uključujući putnički i teretni prijevoz, teške kamione ili zrakoplovstvo. Na primjer, električnim zrakoplovima potencijalno bi se mogle povezati male regionalne zračne luke u EU-u. Upravljanje dodatnom potražnjom za električnom energijom u prijevozu, i za izravnu elektrifikaciju i za masovnu proizvodnju goriva iz obnovljivih izvora i niskougljičnih goriva za sektore koji se teško dekarboniziraju kao što su zrakoplovni i vodni prijevoz, mora se uskladiti s poboljšanjem energetske učinkovitosti električnih vozila. To zahtijeva i sustavan pristup radi integracije senzora, računalne snage i naprednog softvera. Upotreba podataka iz vozila i njihova okruženja može optimizirati punjenje. Dvosmjerno punjenje moglo bi pružiti fleksibilnost pametnim električnim mrežama podupiranjem integracije energije iz obnovljivih izvora i maksimalnim povećanjem njezine upotrebe. Štoviše, u kombinaciji s uslugama koje se temelje na svemirskim sustavima digitalizacija može poduprijeti pouzdana rješenja za povezana i automatizirana (uključujući autonomna) plovila i vozila i doprinijeti povećanju učinkovitosti u upravljanju prometom i manjoj potrošnji goriva. Eksperimentalni dizajni kao što su platforme za ispitivanje ili živi laboratoriji, koji omogućuju ispitivanje rješenja u području mobilnosti u stvarnom okruženju, mogu pomoći u boljem razumijevanju potreba krajnjih korisnika. „Digitalni blizanci” vozila mogu pružiti potpune podatke o učinkovitosti u stvarnom vremenu, prethodnim servisima, konfiguraciji, zamjeni dijelova ili jamstvu. Pametna mobilnost zahtijevat će velika ulaganja u razvoj novih tehnologija i infrastrukture te pristup raznim digitalnim tehnologijama kao što su umjetna inteligencija, oblak ili poluvodiči. Štoviše, kako bi dosegli kritičnu masu i izbjegli ovisnost o velikim dominantnim akterima, dionici u tom sektoru morat će izgraditi partnerstva, udružiti ulaganja i dogovoriti zajedničke standarde, infrastrukture, platforme i okvire upravljanja. Društveno prihvaćanje samovozećih vozila i pristupačnost s obzirom na troškove isto će tako biti ključni.
Digitalizacija i umjetna inteligencija potaknut će i pojavu učinkovitijih multimodalnih rješenja za mobilnost kombiniranjem svih modula u okviru jedne, interoperabilne platforme, kao što je „mobilnost kao usluga” ili „prijevoz kao usluga”. To bi moglo dovesti do veće učinkovitosti, izbora za potrošače, dostupnosti i cjenovne pristupačnosti, posebice u području javnog prijevoza. Osim toga, digitalne platforme potaknut će druge opcije kao što su udruživanje i dijeljenje. Digitalna tehnologija ključna je i za osiguravanje uvođenja povezanih multimodalnih usluga mobilnosti u gradovima te u udaljenim i ruralnim regijama kako bi se građanima i poduzećima omogućio pristup različitim opcijama i putničkog i teretnog prijevoza te odabir među njima. Osim toga, nove tehnologije i rješenja s niskim emisijama koje se temelje na digitalnoj tehnologiji i umjetnoj inteligenciji, kao što su dronovi, imaju potencijal za pružanje širokog raspona novih primjena i usluga, od isporuke robe do pružanja zdravstvene pomoći. To će zahtijevati daljnju interoperabilnost između različitih načina rada, operatera i platformi te sveprisutnu povezivost. Konkretno, bolji i širi pristup podacima o mobilnosti pomoći će javnim tijelima u praćenju i planiranju aktivnosti, infrastrukture i usluga u području prijevoza te pomoći u boljem usklađivanju ponude i potražnje uz niže troškove i manji učinak na okoliš. Pristup podacima ključan je i za poboljšanje upravljanja prometom te za pružanje šireg izbora rješenja za održivu mobilnost za korisnike i poduzeća.
3.Poticanje klimatske neutralnosti industrije s pomoću digitalnih tehnologija
Kako bi bila klimatski neutralna do 2050., industrija EU-a morat će već do 2030. smanjiti svoje emisije CO2 za 23 % u odnosu na 2015.. Industrija je na globalnoj razini odgovorna za približno 37 % ukupne potrošnje energije i približno 20 % emisija stakleničkih plinova. Četiri energetski intenzivne industrije – čelik, cement, kemikalije, celuloza i papir – stvaraju približno 70 % ukupnih globalnih emisija CO2. One su ujedno najveći industrijski korisnici energije u EU-u.
Digitalne tehnologije bit će važne za upravljanje ponudom i potražnjom velikih industrijskih korisnika energije u sustavu s raznim izvorima i sirovinama. Pametna brojila, uključujući pomoćna brojila i senzore, mogu povećati energetsku učinkovitost pružanjem informacija o potrošnji u stvarnom vremenu i unosom podataka u alate za upravljanje energijom. Nadzorna kontrola, analitika velikih podataka i sustavi za prikupljanje podataka poboljšat će učinkovitost industrijskih postupaka te procesnih podataka kako bi se omogućile pametnije odluke. „Digitalni blizanci” pomoći će u boljem oblikovanju sustava, ispitivanju novih proizvoda, praćenju i osiguravanju preventivnog održavanja, procjenjivanju životnog ciklusa proizvoda i odabiru optimalnih materijala. Optimizacija na temelju podataka pomoći će u poboljšanju postojećih materijala, razvoju zelenijih alternativa i produljenju njihova životnog vijeka. Aktivnosti nadzora i praćenja pružaju informacije o materijalima ili dijelovima koji se upotrebljavaju u proizvodima, čime bi se mogla poboljšati kružnost zahvaljujući boljem održavanju i visokokvalitetnom sustavu recikliranja u zatvorenoj petlji. Integracija proizvodnih, digitalnih i drugih naprednih tehnologija, kao što je robotika ili 3D i 4D ispis, isto će tako imati važnu ulogu. Uvođenje digitalnih rješenja u industrijskom sektoru zahtijeva višu razinu tehnološke spremnosti i kibersigurnosti radi zaštite podataka u okviru industrijskih postupaka i cjelovitosti njihova funkcioniranja.
4.Ozelenjavanje zgrada s pomoću digitalizacije
Demografski trendovi i urbanizacija potaknut će promjene u potražnji za zgradama. Rastuće urbano stanovništvo udvostručit će veličinu globalnog fonda zgrada do 2060. Broj ljudi koji žive u pretežno urbanim i ruralno-urbanim regijama mogao bi se povećati na 80 % do 2050.. Ujedno će biti više malih kućanstava, a ona će vjerojatno trošiti više energije po osobi nego veća kućanstva. Takvi trendovi, u kombinaciji s upotrebom digitalnih uređaja za rad na daljinu, obrazovanje, pametan ili samostalan način života, dovest će do veće potrošnje energije u zgradama. U EU-u na taj sektor trenutačno otpada 40 % potrošnje energije, a 75 % fonda zgrada energetski je neučinkovito.
Kako bi se postigla klimatska neutralnost i ostvarile znatne koristi od nulte razine onečišćenja, nove zgrade morat će imati nultu stopu emisija do 2030., a petina postojećih zgrada trebat će se naknadno opremiti. Postizanje klimatske neutralnosti u ovom sektoru zahtijevalo bi zamjenu sustava grijanja na fosilna goriva održivim alternativama, kao što su dizalice topline, čime bi se postiglo smanjenje ugljičnog otiska pri upotrebi vode i poboljšala ukupna energetska učinkovitost te se osiguralo da rješenja budu svima dostupna. To će pridonijeti cilju EU-a da se do 2030. obnovi 35 milijuna energetski neučinkovitih zgrada. Pametne zgrade i brojila mogu pomoći u postizanju tih ciljeva i rješavanju problema energetskog siromaštva. Do 2030. informacijsko modeliranje zgrada moglo bi dodatno povećati energetsku učinkovitost i učinkovitost upotrebe vode u tom sektoru pružanjem dugoročne analize izbora dizajna u izgradnji i upotrebi zgrada. Dostupnost anonimiziranih podataka, pametni uređaji te podaci o ponašanju potrošača omogućit će ciljana ulaganja u obnovu. Za procjenu, pohranjivanje i praćenje informacija o emisijama tijekom cijelog životnog ciklusa te izvješćivanje o njima bit će potrebni digitalni dnevnici i analiza životnog ciklusa, koji će pomoći u smanjenju učinaka materijala na okoliš i spriječiti upotrebu toksičnih materijala. Digitalni blizanci mogli bi promijeniti način planiranja i nadziranja urbanih prostora te upravljanja njima. To bi moglo dovesti do smanjenja urbanih emisija, povećanja resursne učinkovitost i kvalitete života i boljeg iskorištavanja građevinskog prostora te bi moglo zgrade učiniti otpornijima na opasnosti.
5.Pametnija i zelenija poljoprivreda
Klimatske i ekološke krize, promjene u demografiji i geopolitička nestabilnost bit će izazovi za otpornost poljoprivrede EU-a i njezin put prema postizanju održivosti. Bez mjera politike globalne emisije u poljoprivredi mogle bi se povećati za 15–20 % do 2050. Predviđa se da će dotad 10 % globalnog područja koje je trenutačno pogodno za usjeve i stočarstvo biti klimatski neprikladno. Pojavit će se i druge prijetnje za biosferu, vodu, tlo ili bioraznolikost. U novom geopolitičkom kontekstu EU mora smanjiti svoju ovisnost o uvozu stočne hrane, gnojiva i drugih ulaznih elemenata. To se mora dogoditi bez ugrožavanja produktivnosti, sigurnosti opskrbe hranom ili ozelenjavanja sektora, uz istodobno rješavanje problema nesigurnosti opskrbe hranom u partnerskim zemljama s niskim dohotkom.
Budu li se odgovarajuće primjenjivale, digitalne tehnologije mogu omogućiti pametnu i zeleniju poljoprivredu. Povećanom upotrebom digitalnog istraživanja in situ (radi prilagodbe tretmana specifičnim uvjetima) i usluga EU-a koje se temelje na svemirskim sustavima mogla bi se smanjiti upotreba vode, pesticida, gnojiva i energije, što bi ujedno koristilo zdravlju ljudi i životinja. „Digitalni blizanci” pružit će podatke za upravljanje diversifikacijom proizvoda i upotrebljavati funkcionalnu bioraznolikost za preoblikovanje kontrole štetnih organizama. Kvantno računalstvo, u kombinaciji s bioinformatikom i genomikom biljaka, može unaprijediti razumijevanje bioloških i kemijskih procesa potrebnih za smanjenje pesticida i gnojiva. Digitalne platforme koje olakšavaju lokalnu distribuciju i omogućuju da se hrana ne baca mogle bi potaknuti lokalnu proizvodnju i skratiti krugove potrošnje. Satelitski podaci, senzori, tehnologija lanca blokova i podaci duž lanca vrijednosti mogli bi povećati sljedivost i transparentnost. Otvorene poljoprivredne digitalne platforme koje pružaju osnovu za sigurnu i pouzdanu razmjenu podataka i digitalne usluge, kao što je precizna poljoprivreda, mogle bi ojačati pravednu suradnju u lancu vrijednosti i stvoriti učinkovita tržišta. Šire uvođenje tih tehnologija zahtijevat će niže troškove ugradnje i održavanja te veću povezanost u perifernim i ruralnim područjima. Osim toga, digitalna rješenja razvijena za standardizirane postupke morat će podržati raznovrsnije poljoprivredne modele. Povjerenje, visoka razina sigurnosti i odgovarajuće vještine čimbenici su koji će utjecati na uvođenje tehnologija povezanih s povezivanjem.
IV. Geopolitički, gospodarski, društveni i regulatorni čimbenici koji određuju povezivanje
Trenutačne geopolitičke promjene potvrđuju da je potrebno ubrzati dvostruku tranziciju jačanjem otpornosti i otvorene strateške autonomije EU-a. Zbog posljedica ruske vojne agresije na Ukrajinu geopolitičke i gospodarske okolnosti već su se promijenile. To uključuje razne čimbenike bitne za povezivanje: rastuće cijene energije i hrane te povezane društvene posljedice, potencijalnu potrebu za privremenim povećanjem upotrebe ugljena, daljnji pritisak na javne financije, više stope inflacije, povećane kibernetičke rizike, probleme u lancima opskrbe i smanjen pristup kritičnim sirovinama i tehnologijama. Nanovo se javila hitna potreba za ubrzanjem prelaska s fosilnih na druga goriva, koja bi se mogla pokazati prekretnicom za zelenu tranziciju. Geopolitička situacija potaknut će i transformaciju lanaca opskrbe zbog promjena u globalnim troškovima rada i proizvodnje te posljedica pandemije bolesti COVID-19. To će stvoriti dodatni pritisak da se prijeđe na manje ranjive, raznolikije i pouzdanije lance opskrbe i, moguće, na politiku „prijateljske podrške”. To bi u nekim slučajevima ujedno moglo smanjiti ugljični otisak i potaknuti kružno gospodarstvo. U tom su kontekstu partneri EU-a, kao što su Južna Koreja, Sjedinjene Američke Države i Japan, isto tako, na primjer, uspostavili ili nedavno počeli razvijati sustav praćenja lanca opskrbe i domaćih kapaciteta.
Osiguravanje pristupa kritičnim sirovinama bit će najvažnije za dvostruku tranziciju EU-a. Trenutačno je ovisnost EU-a o trećim zemljama, uključujući Kinu, za niz kritičnih sirovina čak i veća od ovisnosti o Rusiji za fosilna goriva. Vlastita proizvodnja EU-a čini samo 4 % globalnog lanca opskrbe kritičnim sirovinama koje se upotrebljavaju u proizvodnji digitalne opreme, kao što su paladij, tantal ili neodimij. Osim toga, EU nema dovoljno razvijenu industriju rudarstva, prerade i recikliranja. Dosadašnji napredak u razvoju domaćih nalazišta, uključujući nalazišta koja su od strateške važnosti za gospodarstvo, bio je nedovoljan, posebice zato što u provedbi projekata i dalje postoje znatne prepreke. Istodobno će postizanje naših ciljeva prelaska na čiste energije zahtijevati sve veće količine raznih sirovina, npr., povećanje od 3 500 % u upotrebi litija, ključne komponente za električnu mobilnost. Trenutačno se 40 % svih nalazišta litija nalazi u Čileu, a u Kini se nalazi 45 % svih svjetskih postrojenja za rafiniranje litija. Osim toga, očekuje se da će se upotreba kobalta povećati za 330 %, a upotreba aluminija i bakra za 30–35 %. Trgovina, suradnja i partnerstva s raznim zemljama sličnih stajališta koje su bogate mineralima i dalje su od posebne važnosti. Porast potražnje na globalnoj razini zaoštrava utrku za resursima i vjerojatno će pogoršati koncentraciju proizvodnje te stoga stvoriti dodatne geopolitičke rizike u području opskrbe. Osim pristupa kritičnim sirovinama, od ključne važnosti u novom geopolitičkom kontekstu bit će sposobnost utvrđivanja okolišnih i socijalnih standarda tako da se osigura održivost aktivnosti rudarenja, rafiniranja i recikliranja te proizvodnja energije.
U kombinaciji s dostatnim ulaganjima veća kružnost i preciznost u proizvodnji mogu pomoći u smanjenju tih strateških ovisnosti. Digitalizacija bi mogla dodatno ubrzati kružnost poboljšanjem dizajna, povećanjem točnosti u proizvodnji i poboljšanjem postupaka popravka, obnove i recikliranja. Na primjer, recikliranje bi nakon 2040. moglo biti glavni izvor nabave većine prijelaznih metala u EU-u, u kombinaciji s daljnjom potrebom za primarnim metalima. Recikliranje će biti tim važnije jer je, primjerice, proizvodnja čelika ili aluminija iz otpada znatno manje energetski intenzivna od proizvodnje iz sirovina. Važne su i količina i kvaliteta recikliranja. Na primjer, onečišćenje čelika i aluminija bakrom dovodi do velikih gubitaka u vrijednosti i posljedične veće potrošnje energije i većih emisija.
Geopolitika tehnologija postaje sve važnija. Pristup ključnim tehnologijama omogućit će konkurentsku prednost i smanjiti strateške ovisnosti. Trenutačno ograničeni kapaciteti EU-a u nekim horizontalnim tehnologijama slabe njegov položaj. Tehnološko tržišno natjecanje moglo bi se brzo pojačati, što bi dovelo do fragmentacije globalnih inovacijskih ekosustava. To može dovesti do povećanja troškova i rizika u području kibersigurnosti, posebno za tehnologije dvojne namjene, npr. za infrastrukturu za mreže 5G i 6G ili digitalne tehnologije u poljoprivredi. To je tim važnije ako se uzme u obzir da će se količina prikupljenih podataka, uključujući podatke o navikama i obrascima ponašanja potrošača, te broj povezanih uređaja znatno povećati. Štoviše, očekuje se da će se pojačavati i rivalstvo na temelju vrijednosti i društvenih modela. To je već vidljivo u različitim pristupima internetu. Primjeri su ograničavanje pristupa određenom sadržaju (npr. u Kini i Rusiji), pristup koji se temelji na vrijednostima (npr. usmjerenost EU-a na privatnost podataka i pouzdanu umjetnu inteligenciju) ili promicanje posebnih modela upravljanja (npr. uvelike privatiziranih, primjerice u SAD-u, ili onih kojima upravlja država, primjerice u kineskom kibernetičkom suverenitetu). Pojačava se zabrinutost zbog povezanosti zlonamjernih kibernetičkih aktivnosti i dezinformacija, što čini prijetnju za demokraciju, pogoršava podjele i ometa pristup točnim informacijama. To je važno jer je poništeno posljednjih 30 godina demokratskog napretka: prosječna razina globalne demokracije 2021. pala je na razinu iz 1989. Osim toga, trenutačni geopolitički kontekst mogao bi utjecati na projekte povezane s dvostrukom tranzicijom u partnerskim zemljama, koje se već suočavaju s financijskim ograničenjima i ograničenjima u opskrbi zbog posljedica pandemije bolesti COVID-19. Taj je izazov tim veći jer je napredak prema postizanju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda na globalnoj razini prvi put zaostao.
Prilagodba naših politika novom gospodarskom modelu bit će ključna za postizanje dvostruke tranzicije. To podrazumijeva preusmjeravanje s tradicionalnog shvaćanja gospodarskog napretka na shvaćanje koje se temelji na kvalitativnim čimbenicima, kao što su blagostanje, resursna učinkovitost, kružnost i regeneracija. U konačnici, postizanje klimatske neutralnosti, održive upotrebe resursa i nulte stope onečišćenja te zaustavljanje smanjenja bioraznolikosti zahtijevaju duboku promjenu gospodarskih i društvenih politika, koju bi trebalo potaknuti odgovarajućom kombinacijom tržišnih instrumenata (na primjer, određivanjem cijene ugljika) i ulaganjima u održive projekte, i u javnom i u privatnom sektoru. Porast socijalnih poduzeća i ulaganja kojima se želi postići određeni učinak isto su tako čimbenici poticanja te promjene.
Dvostruka tranzicija bit će pravedna ili neće biti ostvarena: njezina uspješnost ovisit će o razini uključivosti i pristupačnosti. Osobe s niskim i srednjim dohotkom ranjivije su na učinke i troškove dvostruke tranzicije, npr. u kontekstu automatizacije poslova, pristupa digitalnim rješenjima i digitalnim javnim uslugama, viših cijena energije i hrane, pristupa financiranju poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada ili siromaštva u pogledu prijevoza. Postoji i jaz između tehnološki kompetentnih poduzeća i poduzeća koja tehnološki zaostaju. Regionalne razlike u razini gospodarskog razvoja i društvenog prosperiteta mogu dodatno pogoršati te dihotomije. Trvenja na tržištu rada i kapitala mogla bi ih učiniti dugotrajnijima i skupljima. U tom će kontekstu postizanje klimatske neutralnosti i okolišne održivosti biti moguće samo ako se istodobno provedu mjere kojima će se te skupine poduprijeti u podnošenju povezanih financijskih opterećenja i ako se premoste nejednakosti. Postizanje ciljeva digitalnog desetljeća EU-a i europskog stupa socijalnih prava bit će ključno za premošćivanje tih razlika, ali možda će trebati dodatno djelovati. Tim više ako se uzme u obzir činjenica da će tranziciju najteže podnijeti oni koji ispuštaju najmanje emisija. Naime, trenutačno najbogatijih 10 % Europljana ispušta više nego tri puta više emisija po glavi stanovnika od ostalih građana Europe
.
Dvostruka tranzicija dovest će do dubokih promjena na tržištu rada EU-a i u području povezanih vještina. U sektorima i regijama koji su u velikoj mjeri ovisni o rudarenju ugljena, vađenju fosilnih goriva i povezanim lancima prerade i opskrbe doći će do gubitka radnih mjesta. S druge strane, zelena tranzicija dovest će do stvaranja novih radna mjesta, npr. u području čiste energije te u okviru obnove i kružnog gospodarstva
. Slično tome, digitalna tranzicija vjerojatno će stvoriti nove mogućnosti zapošljavanja i poslovanja, npr. u naprednim tehnologijama, a druga će radna mjesta biti izgubljena zbog potpune ili djelomične automatizacije. Daljnja digitalizacija, koju je ubrzala pandemija bolesti COVID-19, utjecat će i na uvjete i obrasce rada te na pristup socijalnoj zaštiti. Ti procesi neće nužno biti istodobni, a njihov će utjecaj na poduzeća, sektore i regije biti neujednačen, zbog čega su moguće ekonomske neravnoteže i neravnoteže na tržištu rada. Transformirani sadržaj poslova i preraspodjela zapošljavanja zahtijevat će različite skupove vještina. Općenito, učinci dvostruke tranzicije na tržište rada potencijalno su komplementarni, s pojačavajućim i poništavajućim učincima koje treba dodatno istražiti.
Promijenit će se obrasci proizvodnje i potrošnje. Tehnologije kao što su računalstvo u oblaku, internet stvari ili analitika velikih podataka sve će više omogućivati nove poslovne modele, uključujući servitizaciju, odnosno prodaju usluga, a ne proizvoda. Na primjer, proizvodnja kao usluga omogućit će manjim poduzećima korištenje učinkovitijih najsuvremenijih proizvodnih postrojenja. Obrasci potrošnje, na koje utječu i demografske promjene, bit će od velike važnosti jer potrošnja kućanstava uzrokuje do 72 % globalnih emisija stakleničkih plinova. Odabiri potrošača, npr. korištenje električnog vozila, ugradnja dizalice topline ili naknadna oprema kuće, mogli bi smanjiti kumulativne emisije CO2 za približno 55 % na globalnoj razini. Bihevioralni odabiri, npr. promjena prehrane, korištenje javnog prijevoza ili vožnja biciklom isto će tako biti ključni, i za okoliš i za cjelokupno zdravlje stanovništva. Na obrasce potrošnje utjecat će i digitalne tehnologije. S porastom e-trgovine one će olakšati potrošnju i oblikovati odluke potrošača, koje će se sve više temeljiti na digitalnim informacijama. Potaknut će i socijalnu ekonomiju, ekonomiju dijeljenja i kružnu ekonomiju te prelazak s posjedovanja na proizvodnju i trgovinu resursima, npr. energijom iz obnovljivih izvora ili rabljenim predmetima, kao što je odjeća. Osobno praćenje izloženosti ili doprinosa onečišćenju te pristup podacima o okolišu putem mreža mikrosenzora i pametnih uređaja ojačat će položaj ljudi u pogledu njihovih odabira.
Za omogućivanje povezivanja bit će važni standardi. Oni mogu podržati razvoj metoda ispitivanja, sustava upravljanja ili rješenja za interoperabilnost potrebnih za dvostruku tranziciju. U mnogim su slučajevima uvjet za pristup tržištu te podupiru provedbu zakonodavstva i ciljeva politike EU-a, kao što je usklađeni pristup EU-a održivim proizvodima. Standardi u području podataka imat će važnu ulogu u osiguravanju učinkovite i pouzdane upotrebe podataka iz različitih izvora i privatnih podataka, čija količina eksponencijalno raste. Iako je standardizacija ključna za provedbu ciljeva naše politike, mnoge zemlje koje nisu članice EU-a sve je više primjenjuju kako bi svojim industrijama omogućile bolji pristup tržištu i uvođenje tehnologija. U tom će smislu uloga EU-a u oblikovanju globalnih standarda i glas poduzeća u EU-u u regionalnim tijelima za utvrđivanje standarda ostati ključni.
Javna i privatna ulaganja i dalje će biti ključna za tranzicije, uz potporu tržišta kapitala koja pogoduju povezivanju. Dugoročni proračun EU-a za razdoblje 2021.–2027., zajedno s proračunom instrumenta NextGenerationEU, iznosi ukupno 2,018 bilijuna EUR. Najmanje 30 % tih sredstava utrošit će se na borbu protiv klimatskih promjena – dosad najveći udio iz dosad najvećeg proračuna EU-a. Osim toga, u razdoblju 2026.–2027. 10 % godišnje potrošnje u okviru dugoročnog proračuna namijenit će se za podupiranje bioraznolikosti. U 25 dosad donesenih planova u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost 40 % sredstava namijenjeno je za zelene, a 26 % za digitalne ciljeve, iako s donekle ograničenom usmjerenošću na potencijalnu upotrebu digitalnih rješenja za postizanje klimatskih ciljeva. Posebni mehanizmi financiranja, npr. Inovacijski fond ili Fond za pravednu tranziciju, isto će tako biti važni. Međutim, dodatne potrebe za privatnim i javnim ulaganjima za dvostruku tranziciju mogle bi iznositi gotovo 650 milijardi EUR godišnje do 2030.. U trenutačnoj geopolitičkoj situaciji te će procjene vjerojatno biti na donjoj granici stvarnih potreba, posebno za zelenu tranziciju. Potrebna su dodatna ulaganja, ali pritom treba uzeti u obzir rizike od povećanja javnog duga, promjenu prioriteta u javnim financijama i neizvjesne gospodarske izglede. Na primjer, mogući porast potrošnje za obranu može utjecati na javne proračune namijenjene za dvostruku tranziciju. Time se povećava važnost određivanja prioriteta u potrošnji, poboljšanja kvalitete i strukture javnih financija te civilno-vojnih sinergija, posebno u području tehnologija i svemirskih sustava. Naposljetku, izbjegavanje značajne neupotrebljive imovine i mehanizama zaključavanja zahtijevat će veću usmjerenost na dugoročno održive investicijske odluke kako se, npr., zgrade, energetska ili industrijska infrastruktura ne bi morali povući iz upotrebe prije kraja njihova životnog vijeka, odnosno kako bi se, umjesto toga, mogli prenamijeniti ili naknadno prilagoditi. To je važno i kako se postojećim tehnologijama ne bi dala prednost pred novim tehnologijama.
V. Ključna područja djelovanja
S obzirom na hitnost zbog brzog razvoja geopolitičke situacije potrebne su odgovarajuće politike za osnaživanje mogućnosti i smanjenje potencijalnih rizika povezanih s interakcijom zelene i digitalne tranzicije do 2050.
1. U geopolitičkom okruženju koje se mijenja EU treba nastaviti jačati svoju otpornost i otvorenu stratešku autonomiju u ključnim sektorima povezanima s tranzicijama. U energetskom sektoru potreban je pojačan rad u području zelenih izvora energije kako se više ne bismo oslanjali na fosilna goriva, uz diversifikaciju izvora u prijelaznom razdoblju. Od ključne važnosti bit će i razvoj rješenja za stvaranje zaliha i skladišnih kapaciteta za sadašnje i buduće nositelje energije, kao što je obnovljivi vodik. Primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u cijelom društvu i svim sektorima gospodarstva znatno bi se smanjila potrošnja energije. Otvorenost i međunarodna suradnja bit će ključni za poticanje inovacija i tehnološkog razvoja, uz osiguravanje poštovanja reciprociteta i jednakih uvjeta za sve. Poticajno okruženje za razvoj digitalnih industrijskih platformi EU-a za poslovanje među poduzećima i između poduzeća i potrošača te olakšavanje strateške suradnje među industrijskim ekosustavima pomoći će u jačanju našeg položaja u pogledu tehnološke konkurentnosti. Time će se poduprijeti i pojava inovatora iz EU-a na novim tržištima u ključnim sektorima. U kontekstu sadašnjih i budućih rizika od (tehnoloških) strateških ovisnosti važni će biti rad opservatorija EU-a za ključne tehnologije i postupak redovitog preispitivanja. Kako bi se odgovorilo na izazove koji proizlaze iz dvostruke tranzicije i drugih tržišnih kretanja, posebice zbog geopolitičke situacije, ujedno će trebati stalno prilagođavati skup alata za politike u području trgovine, carine, tržišnog natjecanja i državnih potpora nastavno na kontinuirani rad na osuvremenjivanju. Time bi se EU zaštitio od neodrživih proizvoda i procesa iz trećih zemalja te bi se istodobno ublažili učinci neizbježnih kratkoročnih troškova unutar i izvan Europe. Slično tome, doprinos zajedničke poljoprivredne politike sigurnosti hrane, kao i druge mjere za jačanje otpornosti prehrambenih sustava, razmatrat će se više strateški s obzirom na povezivanje i otvorenu stratešku autonomiju Europe u novom geopolitičkom kontekstu.
2. EU treba pojačati nastojanja da se dvostruka tranzicija potakne na globalnoj razini. Multilateralizam koji se temelji na pravilima i međunarodna suradnja koja se temelji na vrijednostima trebaju biti prioritet. Kako bi se ubrzao razvoj tehnologija za povezivanje i riješili problemi povezani s digitalizacijom, važna će biti globalna suradnja, među ostalim u okviru proaktivnih istraživačkih i inovacijskih programa s partnerima koji dijele iste vrijednosti. Troškove i koristi dvostruke tranzicije treba jasno prenijeti partnerskim zemljama, posebno onima koje će vjerojatno biti u većoj mjeri pogođene negativnim učincima. Trebalo bi pojačati zelenu i digitalnu diplomaciju te širenje i iskorištavanje moći u području regulacije i standardizacije, kao i promicanje vrijednosti EU-a. Iskustvo EU-a u trgovanju emisijama njihovim ograničavanjem, određivanjem cijene onečišćenja i stvaranjem prihoda za ubrzavanje dekarbonizacije i podupiranje najugroženijih moglo bi potaknuti druge zemlje na provedbu sličnih programa. Treba težiti obostrano korisnim strateškim partnerstvima, posebice sa susjednim i afričkim zemljama. To uključuje financijsku potporu za projekte povezane s dvostrukom tranzicijom na temelju nenarušene trgovine i ulaganja, među ostalim u skladu sa strategijom „Globalni portal” (Global Gateway). To će zahtijevati razvoj fizičke zelene i digitalne infrastrukture (sigurne mreže 5G i 6G, čisti prometni koridori, alternativni izvori energije, čisti vodovi za prijenos električne energije) te osiguravanje poticajnog okruženja za projekte. Zelene obveznice mogle bi biti učinkovit alat za financiranje dvostrukih infrastrukturnih projekata kako bi se osigurale koristi za sve.
3. Kako bi postigla dvostruka tranzicija, EU treba strateški upravljati svojim opskrbama ključnom robom te istodobno jačati svoje obrambene sposobnosti i čuvati konkurentnost svojeg gospodarstva. Razvoj domaćih kapaciteta i diversifikacija izvora opskrbe duž lanca vrijednosti bit će ključni za znatno smanjenje postojećih strateških ovisnosti i izbjegavanje rizika od njihove zamjene novim ovisnostima. To je posebno važno u području kritičnih sirovina, u kojem je potreban dugoročan i sustavan pristup. EU bi trebao poboljšati svoje kapacitete za praćenje globalnih robnih tržišta kako bi predvidio i ublažio poremećaje u lancu opskrbe te po potrebi razvio instrumente kao što su stvaranje zaliha i mogućnosti zajedničke nabave koji bi mu omogućili da bude spreman za sljedeći poremećaj u opskrbi. Osiguravanje njihove nabave zahtijevat će stvaranje strateških partnerstava s partnerskim zemljama bogatima mineralima, posebno onima koje dijele iste vrijednosti, kao i razvoj domaćih projekata rudarstva i prerade uz osiguravanje visoke razine zaštite okoliša. EU ujedno treba poduprijeti i ubrzati razvoj najvrjednijih strateških europskih projekata, među ostalim pojednostavnjenjem i ubrzanjem postupaka izdavanja dozvola, u potpunosti u skladu s pravnom stečevinom u području zaštite okoliša i usklađenim standardima za uključivanje javnosti. To mora biti dopunjeno ulaganjima u inovacije i prelaskom na kružno gospodarstvo, razvojem urbanih rudnika te stvaranjem tržišta sekundarnih sirovina uvođenjem ciljeva koji se odnose na prikupljanje, učinkovitost recikliranja i reciklirani sadržaj: dugotrajniji proizvodi i više razine kvalitetnog recikliranja smanjit će ovisnost o izvorima primarnih resursa nakon 2035. Potrebno je nastojati promicati najviše standarde održivosti i inovacija, smanjiti ekološki i društveni otisak lanca vrijednosti sirovina te mobilizirati mreže trgovinskih i investicijskih sporazuma i financijske snage u okviru Tima Europe radi privlačenja ulaganja u sve resurse u okviru lanca vrijednosti sirovina u EU-u i trećim zemljama.
4. EU treba ojačati socijalnu i gospodarsku koheziju za vrijeme tranzicija. Radnicima, poduzećima, sektorima i regijama u tranziciji potrebni su prilagođena potpora i poticaji za prilagodbu. Socijalni dijalog, ulaganja radi stvaranja kvalitetnih radnih mjesta te pravovremeni razvoj partnerstava između javnih službi za zapošljavanje, sindikata, industrije i obrazovnih institucija od ključne su važnosti. To ujedno zahtijeva jačanje socijalne zaštite i socijalne države, uključujući mehanizme za sprečavanje ili ciljano otklanjanje negativnih učinaka na zajednice i kućanstva s niskim i srednjim dohotkom i borbu protiv siromaštva te mehanizme za spašavanje radnih mjesta i politike kojima se tržištu rada pruža potpora u suočavanju sa šokovima za vrijeme tranzicije. Dvostruku tranziciju trebalo bi poduprijeti razvojnim strategijama i ulaganjima na regionalnoj razini, uz potporu kohezijske politike, tako da se istodobno smanje gospodarske, socijalne i tehnološke razlike, među ostalim i ekološka nepravda. Nesmetana i sigurna povezivost, među ostalim u ruralnim i udaljenim područjima, u kombinaciji s razvojem kapaciteta i vještina, bit će ključna kako bi se osiguralo da svi građani i poduzeća mogu imati koristi od povezivanja.
5. Sustave obrazovanja i osposobljavanja potrebno je prilagoditi novim socioekonomskim okolnostima. To podrazumijeva i vještine učenja za prilagodbu razini tehnološkog napretka i tržištu rada koji se brzo mijenjaju i zelene vještine i svijest o klimi radi podupiranja stvaranja vrijednosti u okviru zelene tranzicije i odgovornog građanstva. Kako bi se osigurala dvostruka tranzicija koja je pravedna prema svima, unutar okvira pravedne tranzicije potrebno je znatno povećati socijalne rashode povezane s povezivanjem, npr. u području obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Potrebno je povećati mobilnost radne snage među sektorima i pojačati ciljanu zakonitu migraciju. Od ključne će važnosti biti i podupiranje održivih načina života u skladu s ciljem od 1,5 °C uključivanjem građana i poduzeća, osiguravanjem pristupačnosti te oblikovanjem politika i infrastruktura kojima ih se potiče.
6. U tehnologije i infrastrukture kojima se podupire povezivanje potrebno je usmjeriti dodatna ulaganja. Kako bi se ojačala otpornost EU-a i olakšala dvostruka tranzicija, ciljanim reformama i ulaganjima potrebno je otkloniti nedostatke na nacionalnoj razini i razini EU-a. Relevantne makroekonomske i sektorske politike moraju biti pomno koordinirane. Potrebno je daljnje preusmjeravanje ulaganja prema dugoročnom planiranju i održivim resursima. EU će morati potaknuti dodatna privatna i javna dugoročna ulaganja u povezivanje, posebno u istraživanje i inovacije u ključnim tehnologijama i sektorima, primjenu tehnologija te sinergije između tehnologija, ljudskog kapitala i infrastrukture. To zahtijeva poticajni okvir. Dovršenje bankovne unije i unije tržišta kapitala bit će ključno za veću robusnost financijskih tržišta, ublažavanje mogućih budućih rizika za financijsku stabilnost i osiguravanje dubokih i likvidnih financijskih tržišta. To uključuje promicanje okvira održivog financiranja za povećanje privatnih ulaganja u održive projekte. Taksonomija EU-a i temeljno načelo nenanošenja bitne štete važan su korak u tom smjeru. Dodatna ulaganja zahtijevat će instrumente financiranja u okviru kojih se kombiniraju privatna i javna sredstva. Projekti u kojima sudjeluje više država mogli bi olakšati udruživanje sredstava EU-a, nacionalnih sredstava i privatnih sredstava. Zelenu javnu i privatnu nabavu potrebno je proširiti na održive digitalne tehnologije. Trebalo bi razmotriti subvencije za održivu proizvodnju i potrošnju. Socijalno poduzetništvo i ulaganja privatnih aktera kojima se postiže određeni učinak bit će važni. Fiskalne politike i oporezivanje potrebno je prilagoditi dvostrukoj tranziciji, za projekte kojima se ona promiče treba izdvojiti dodatna sredstva, a proizvođačima, korisnicima i potrošačima potrebno je pružiti odgovarajuće cjenovne signale i poticaje.
7. Upravljanje tranzicijama zahtijeva čvrste i pouzdane okvire za praćenje. Četiri dimenzije konkurentne održivosti, odnosno pravednost, okolišna održivost, gospodarska stabilnost i produktivnost, zahtijevaju ambiciozno i integrirano oblikovanje politike u okviru kojeg se pozornost posvećuje i sinergijama i napetostima. Potreban prelazak na novi gospodarski model zahtijeva integrirani pristup mjerenju i praćenju blagostanja koji se ne temelje na BDP-u i u kojima se uzimaju u obzir sadašnje i buduće generacije u EU-u i šire. Kako bi se donosile političke odluke koje bi omogućile potpuno iskorištavanje potencijala digitalizacije za održivost i kako bi se iskoristilo održivo financiranje, na razini EU-a potreban je nov i čvrst okvir za mjerenje poticajnih učinaka digitalizacije i ukupnog otiska digitalizacije u smislu emisija stakleničkih plinova te upotrebe energije i resursa, uključujući minerale i rijetke zemljane metale. Točne, pouzdane informacije i službeni statistički podaci mogu pomoći građanima, poduzećima i javnim tijelima u donošenju utemeljenih odluka. U konačnici, praćenje podataka može pomoći EU-u da ocijeni jesu li potrebne dodatne mjere.
8. Održive poslovne modele i obrasce potrošnje omogućit će prikladan i dugoročno održiv regulatorni okvir EU-a usmjeren na jedinstveno tržište. Jedinstveno tržište i njegove razne dimenzije, npr. u pogledu podataka ili energije, moraju se stalno razvijati kako bi bili u skladu s dvostrukom tranzicijom. Potreban je bolji regulatorni okvir, koji bi uključivao poticaje za inovacije, kako bi se promicala kružnost, stvarala poticajna tržišta, jačali industrijski ekosustavi i osigurala raznolikost sudionika na tržištu. Trebalo bi sustavno ukloniti administrativne prepreke radi olakšavanja projekata i infrastrukture povezanih s povezivanjem. Sve veća uloga nematerijalne imovine zahtijevat će prikladan okvir za intelektualno vlasništvo. U okviru donošenja politika EU-a trebalo bi dodatno iskoristiti upotrebu digitalnih rješenja, kao što su „digitalni blizanci”, umjetna inteligencija za predviđanje ili modeliranje u procjenama učinka. Povezivanje bi se moglo bolje analizirati u evaluacijama postojećeg zakonodavstva tako da se razmotre kombinirani učinci. Potrošače bi trebalo zaštititi od obmanjujućih praksi, kao što je manipulativni zeleni marketing ili planirano zastarijevanje. Potrebna je javna rasprava o koristima i izazovima tranzicije. Sudjelovanje u donošenju odluka moglo bi se poboljšati digitalnim tehnologijama ili živim laboratorijima. Potrebno je dodatno istražiti mogućnosti primjene umjetne inteligencije u podupiranju uključivanja građana u donošenje politika, kao što je bio slučaj s digitalnom platformom razvijenom za Konferenciju o budućnosti Europe.
9. Utvrđivanje standarda bit će ključno za povezivanje i osiguravanje prednosti prvog ulaska EU-a za konkurentnu održivost. Dizajn proizvoda koji se temelji na načelu „smanji, popravi, ponovno upotrijebi i recikliraj” trebao bi postati standard. Trenutačne mjere za osiguravanje održivosti fizičkih dobara u EU-u potrebno je uskladiti sa standardima za sve sektore kako bi se preokrenuo trend prekomjerne potrošnje i primjene prakse planiranog zastarijevanja. Nedavni prijedlozi Komisije da se trgovce obveže na to da potrošačima moraju pružiti informacije o trajnosti i mogućnosti popravka proizvoda mogli bi pružiti čvrstu osnovu za to. EU mora razviti više strateški pristup aktivnostima međunarodne standardizacije u relevantnim globalnim formatima. Kako bi se osigurala njihova provedba, međunarodne standarde treba uskladiti s praćenjem i sljedivošću. Na primjer, uspostava globalnog standarda za baterije mogla bi zahtijevati digitalnu putovnicu za praćenje etičkog i ekološkog otiska njihovih komponenti. Primjena standarda u svrhu osiguravanja interoperabilnosti tehnologija i infrastrukture za povezivanje omogućit će i integraciju partnera EU-a u postupak provedbe.
10. Potreban je jači okvir za kibersigurnost i dijeljenje podataka kako bi se iskoristio potencijal tehnologija za povezivanje. Poboljšana interoperabilnost između različitih vlasnika, generatora i korisnika podataka u EU-u, uključujući nacionalne i podnacionalne informacijske sustave, olakšat će razmjenu podataka između različitih aktera: javnih tijela, poduzeća, civilnog društva i istraživača. Jači i sigurniji okvir za dijeljenje podataka, koji omogućuje nedvosmisleno utvrđivanje odgovornosti i vlasništva pri prijenosu podataka, zaštitit će ljude i poduzeća te će ujedno pomoći u izgradnji povjerenja i prihvaćanju tehnologija za povezivanje. Važni će biti zajednički pristupi referentnim vrijednostima kibersigurnosti za proizvode i usluge, uključujući sveobuhvatne skupove pravila, tehničke zahtjeve, standarde i postupke. Nadalje, okvirom EU-a za sve opasnosti potrebno je osnažiti otpornost ključnih subjekata i infrastrukture kako bi se državama članicama pomoglo da osiguraju da ključni subjekti mogu spriječiti poremećaje, oduprijeti im se i oporaviti se od njih. Isto će tako biti ključna i pristupačnost tehnologija kibersigurnosti.
VI. Zaključci
Bolje razumijevanje interakcija između zelene i digitalne tranzicije ključno je za uspješno povezivanje u kontekstu raznih budućih megatrendova i nepredviđenih događaja. Područja djelovanja iznesena u ovoj Komunikaciji (vidjeti prethodno) odraz su potrebe za maksimalnim povećanjem sinergija i otklanjanjem napetosti u okviru dvostruke tranzicije. To zahtijeva dinamičan pristup predviđanju promjena i prilagodbi odgovora u okviru politika, uz čvrsto zadržavanje smjera prema ostvarenju dugoročnih ciljeva. Tako će se do 2050. uspješnim povezivanjem poduprijeti novo, regenerativno i klimatski neutralno gospodarstvo, smanjiti razine onečišćenja te obnoviti bioraznolikost i prirodni kapital, i to s pomoću održivih digitalnih i drugih tehnologija. To će pomoći EU-u da bude predvodnik u konkurentnoj održivosti te će ojačati njegovu otpornost i otvorenu stratešku autonomiju. Istodobno će tranzicija biti pravedna kako bi svi ljudi, zajednice i teritoriji, u Europi i šire, imali koristi od nje.
Sljedeće godišnje izvješće o strateškim predviđanjima bit će usmjereno na ključne nadolazeće izazove i prilike s kojima će se Europa suočiti u narednim desetljećima te će pružiti strateške uvide relevantne za jačanje globalne uloge EU-a.