1.1.

Trebalo bi onemogućiti visokorizične organizirane kriminalne skupine povezane s drogom. Aktivnosti velikih razmjera u smislu količine droga ili dobiti i aktivnosti manjih razmjera koje su osobito štetne zbog prirode droga koje su u pitanju, kao što su nove psihoaktivne tvari, sintetički opioidi, heroin, kokain i metamfetamin, trebale bi biti prioritetan cilj na razini EU-a. Radi osiguravanja učinkovitosti i pristupa utemeljenog na dokazima tome bi trebalo dati prioritet u sinergiji s ciklusom politike EU-a za borbu protiv organiziranog i teškog međunarodnog kriminala (EMPACT), kojim se utvrđuju prijetnje, određuje njihov prioritet i odgovara na njih primjenom pristupa utemeljenog na robi. Nadalje, prioriteti bi trebali biti i osobe na najvišoj razini i utvrđene osobe na srednjoj razini važne za održavanje kontinuiteta aktivnosti organiziranih kriminalnih skupina kako bi se narušila njihova zapovjedna struktura. Napore bi trebalo usmjeriti na sve aktere u lancu koji su dovoljno iskusni da osiguraju kontinuitet kriminalnih aktivnosti. Potrebno je reagirati na poveznice između kriminala povezanog s drogama i drugih oblika teških kaznenih djela.

1.2.

Naglasak bi trebao biti na slijeđenju, praćenju, zamrzavanju i oduzimanju goleme imovine stečene kaznenim djelima, odnosno trgovinom drogom i povezanim kaznenim djelima, kako bi se organiziranim kriminalnim skupinama oduzela sposobnost za počinjenje budućih kaznenih djela i prodiranje u zakonito gospodarstvo. Kako bismo se djelotvorno borili protiv trgovine drogom, moramo osigurati da se nezakonita dobit ne vraća u lanac opskrbe nedopuštenim drogama i da se njome ne omogućuje kriminalno ponašanje kao što je korupcija i nasilje ili drugi oblici teškog i organiziranog kriminala poput trgovanja ljudima ili čak terorizma. Nadalje, trebalo bi razmotriti i mjere za ograničavanje kriminalne uporabe instrumenata kojima se olakšava trgovina nedopuštenom drogom, kao što je oprema u laboratorijima koja se upotrebljava za proizvodnju nedopuštene droge, vatreno oružje, krivotvoreni dokumenti i tehnologija šifriranja. Na kraju, zaplijenjeni i oduzeti instrumenti i imovinska korist od kaznenih djela povezanih s drogom mogli bi se upotrijebiti za podupiranje mjera za smanjenje opskrbe drogom i potražnje za drogom, u mjeri u kojoj je to dopušteno nacionalnim pravom.

1.3.

Važno je prepoznati utjecaj kriminala povezanog s drogom, osobito na zajednice, i suzbijati prijetnje koje predstavljaju takva kaznena djela, kao što su nasilje i zastrašivanje, korupcija i pranje novca te njihove negativne posljedice na zakonito gospodarstvo. Ujedno je potrebno boriti se protiv toga da organizirane kriminalne skupine iskorištavaju ranjive skupine, uključujući djecu i mlade te osobe s problemima povezanima s drogom, primjenom multidisciplinaranog pristupa temeljnim čimbenicima koji dovode do njihove uključenosti na tržištima nedopuštenih droga. Suzbijanje i sprečavanje tih prijetnji te promicanje održivog razvoja veliki su izazovi koji zahtijevaju usklađeno djelovanje na razini EU-a i u nizu sektora.

2.1.

Velike poznate luke, zračne luke i kopnene točke ulaska u EU i izlaska iz EU-a koje se upotrebljavaju kao čvorišta za trgovinu drogom i prekursorima za droge na veliko trebalo bi staviti na popis visokoprioritetnih djelovanja u borbi protiv trgovine drogom. Mjere bi trebale uključivati poboljšanu carinsku analizu rizika u pogledu kontejnera i tereta, profiliranje, razmjenu obavještajnih podataka i djelotvornu suradnju među nadležnim agencijama EU-a, u okviru njihovih mandata, i tijelima za izvršavanje zakonodavstva, carinskim tijelima i tijelima za nadzor granica država članica te relevantnim agencijama partnerskih zemalja. Utvrđeno je da je poboljšana razmjena informacija i tješnja suradnja carinskih i policijskih tijela ključna u borbi protiv krijumčarenja droge. Trebalo bi posvetiti pozornost i daljnjem razvoju i širenju mjera protiv korupcije u odnosu na ta čvorišta te otkrivanju svih učinaka preseljenja koji proizlaze iz djelotvornih intervencija.

2.2.

Važno je nadzirati morske, kopnene i zračne granice kako bi se spriječili nezakoniti prelasci povezani s trgovinom drogom. U tom pogledu trebalo bi za sve vanjske granice EU-a ojačati aktivnosti usmjerene na informiranost o stanju, među ostalim unutar Frontexa, u suradnji s državama članicama. Prednost bi trebalo dati zračnim i morskim granicama zbog njihovih specifičnih ranjivosti, ograničenog nadzora i strateške važnosti prostora općeg zrakoplovstva (5), kao i Atlantskog oceana i Sredozemnog mora. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 pomorski prijevoz nastavio se relativno neometano, a organiziranim kriminalnim skupinama uključenima u prijevoz droga na veliko u Europu i dalje su bile dostupne mogućnosti za nezakonitu trgovinu (6). Trebalo bi ojačati i proširiti aktivnosti poput onih koje provodi Centar za pomorske analize i operacije u vezi s opojnim drogama (MAOC-N), na primjer praćenje plovila i zrakoplova kojima se prevoze nedopuštene droge na otvorenom moru i u zračnom prostoru oko morskih granica i zračnog prostora EU-a za koje je poznato da se zloupotrebljavaju u cilju njihova presretanja prije nego što ili kada stignu do prve točke ulaska u EU-u. Prostor općeg zrakoplovstva predstavlja rizik i za sigurnost EU-a i sve ga češće zlorabe trgovci drogom, a pritom se nedovoljno nadzire.

3.1.

Naglasak bi trebao biti na borbi protiv povećane prodaje nedopuštenih droga, uključujući nove psihoaktivne tvari, putem platformi društvenih medija, aplikacija, tržišta na internetu/darknetu te plaćanja putem interneta (uključujući kriptovalute) i šifrirane digitalne komunikacije. U tom pogledu trebalo bi jačati suradnju s privatnim sektorom.

3.2.

Napore bi trebalo usmjeriti na trgovinu drogom putem poštanskih usluga i usluga žurne dostave, obraćajući pritom pažnju i na učinak pandemije bolesti COVID-19. U tom je pogledu potrebno strože pratiti pošiljke koje sadržavaju nedopuštene tvari, u bliskoj suradnji s poštanskim službama i službama žurne dostave. Može se razmotriti uloga novih tehnologija i umjetne inteligencije u poboljšanju kontrola i procedura, uključujući procjenu rizika poštanskih pošiljki (7), uz potencijalnu potpunu primjenu naprednih elektroničkih podataka o svim pošiljkama koje dolaze iz zemalja podrijetla (na međunarodnoj razini i iz EU-a).

3.3.

Prekogranični željeznički pravci i riječni putovi te prostor općeg zrakoplovstva mogu se zloupotrebljavati kao potencijalni kanali za trgovinu drogom te ih tijela za izvršavanje zakonodavstva trenutačno nedovoljno nadziru. Potrebna je veća osviještenost kako bi se ojačali nadzor i ciljane istrage utemeljene na riziku u manjim morskim lukama i riječnim pristaništima, na malim ili lokalnim uzletištima i željezničkim postajama.

4.1.

Tijela za izvršavanje zakonodavstva trebala bi uložiti veće napore kako bi se otkrili i onesposobili laboratoriji za proizvodnju nedopuštenih sintetičkih droga i zaustavio izvoz nedopuštenih droga proizvedenih u EU-u. Tijela za izvršavanje zakonodavstva i druga nadležna tijela trebala bi ujedno jačati mjere za borbu protiv nezakonitog uzgoja droga.

4.2.

Potrebno je pristupiti rješavanju pitanja povezanih s preusmjeravanjem prekursora za droge i trgovinom njima te s razvojem alternativnih kemikalija na europskoj i međunarodnoj razini.

4.3.

Potrebno je usmjeriti napore na kaznena djela protiv okoliša povezana s proizvodnjom nedopuštenih droga i trgovinom njima. U pogledu štete u okolišu ključno je pristupiti rješavanju učinaka na okoliš, opasnosti za zdravlje i troškova povezanih s kemijskim otpadom nastalim proizvodnjom nedopuštenih sintetičkih droga, kako je utvrđeno i u EMPACT-u. U tom kontekstu trebalo bi razmotriti i aspekte povezane s postupanjem sa zaplijenjenim nedopuštenim drogama, prekursorima i drugim kemikalijama i opremom koji se upotrebljavaju u proizvodnji nedopuštenih droga te njihovim uništavanjem, kao i s ekološkim odlaganjem tako nastalog otpada.

5.1.

Široka provedba intervencija i strategija u području okruženja i univerzalne prevencije utemeljenih na dokazima, među ostalim onih kojima se jača otpornost, povećava pismenost u području zdravlja i promiču životne vještine i prilike za odabir zdravog načina života, važna je kako bi se osiguralo zdravlje, blagostanje i dobrobit za sve pojedince. Osim toga, prema potrebi trebalo bi nastaviti provoditi i programe utemeljene na dokazima koji su usmjereni na obitelji.

5.2.

Mjere utemeljene na dokazima trebale bi biti dostupne te bi ih se trebalo provoditi radi potpore osobama koje su u posebno i višestruko nepovoljnom položaju, a koje mogu biti izloženije rizicima povezanima s uporabom droga, uključujući uporabu novih psihoaktivnih tvari, i sklonije razvoju rizičnih obrazaca uporabe droga. Učinkovita prevencija trebala bi biti primjerena lokalnom društvenom kontekstu i potrebama ciljne populacije, utemeljena na znanstvenim dokazima te sigurna i učinkovita. Kako bi se doprlo do mladih, trebali bi se u potpunosti iskoristiti novi i inovativni digitalni komunikacijski kanali. Mjere koje se provode trebale bi biti utemeljene na dokazima i njima bi se trebali podupirati pozitivni odnosi s vršnjacima i odraslima. Važna ciljna skupina za preventivne aktivnosti bit će mladi u raznim okružjima, uključujući škole, obitelji, noćni život, radna mjesta, zajednicu, internet i društvene medije. Međutim, potrebno je posvetiti posebnu pozornost i onim skupinama za koje je u skladu s relevantnim europskim, nacionalnim i lokalnim istraživanjima utvrđeno da su posebno ranjive u pogledu uporabe droga.

5.3.

Osigurati učinkovite mjere za sprečavanje razvoja ozbiljnih poremećaja povezanih s uporabom droga i, prema potrebi, povećati njihovu dostupnost putem primjereno usmjerenih ranih intervencija za osobe kojima prijeti rizik od takvog razvoja, među ostalim olakšavanjem suradnje među svim dionicima, uključujući roditelje i obitelji, zaposlenike u području obrazovanja ili potpore obiteljima, mreže, službe za mlade, studentska udruženja, sportske organizacije i mreže osoba koje uzimaju droge. Ključno je bolje iskoristiti djelatnike u području primarne zdravstvene zaštite kako bi se poboljšalo prepoznavanje problematične uporabe i omogućile kratke rane intervencije.

5.4.

Europski standardi kvalitete za prevenciju zlouporabe droga (EDPQS), međunarodni standardi Ureda UN-a za droge i kriminal (UNODC) / Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za prevenciju zlouporabe droga i Europski preventivni kurikulum (EUPC) objedinjuju najnovije znanstvene dokaze. Važno je širiti te alate i zagovarati prevenciju i osposobljavanje utemeljene na dokazima među donositeljima odluka, predvodnicima javnog mnijenja i djelatnicima te dodijeliti dostatna financijska sredstva za takve mjere.

5.5.

Naglasak bi trebalo staviti na prevenciju vožnje pod utjecajem droga i nesreća koje uzrokuju osobe pod utjecajem droga. Osobito je potrebno podizanje svijesti kako bi se istaknuli rizici vožnje pod utjecajem droga. To područje iziskuje daljnja istraživanja i razvoj kako bi se utvrdili i ocijenili učinkoviti odgovori politika i operativni odgovori, uključujući razvoj pristupačnijih metoda testiranja na cesti u svrhu otkrivanja droge u organizmu.

6.1.

Osigurati dobrovoljan i nediskriminirajući pristup širokom rasponu učinkovitih usluga utemeljenih na dokazima, među ostalim stručnom savjetovanju, psihosocijalnom i bihevioralnom liječenju i liječenju potpomognutom lijekovima, uključujući terapiju održavanja za liječenje ovisnosti o opioidima usmjerenu na pojedinca, rehabilitaciju, socijalnu reintegraciju i programe potpore oporavku. Te usluge trebaju biti dobro koordinirane i provoditi se u suradnji s drugim socijalnim i zdravstvenim službama, službama za zapošljavanje i službama za mlade kako bi se osigurao kontinuitet skrbi te kako bi bile što učinkovitije i usmjerene na pojedinačne potrebe i postojeće komorbidne poremećaje.

Osposobljavanje osoblja trebalo bi se razvijati na osnovi mjera utemeljenih na dokazima. Trebalo bi provoditi savjetovanje i liječenje utemeljene na dokazima kojima se pristupa rješavanju uporabe više vrsta droga i posebnih potreba mladih koji uzimaju droge i njihovih obitelji.

6.2.

Aktivnosti informiranja pod vodstvom osoba u sličnom položaju i rad u skupinama takvih osoba trebalo bi prepoznati kao ključnu sastavnicu plana skrbi o osobi koja uzima droge, promičući pritom autonomiju i osnaživanje te uvažavajući znanje i iskustvo osobe u sličnom položaju. Rad pod vodstvom osoba u sličnom položaju trebalo bi promicati kao način razmjene informacija, pružanja potpore i podizanja svijesti o relevantnim informacijama u zajednici osoba koje uzimaju droge.

6.3.

Potrebno je ukloniti prepreke pristupu uslugama podrške i liječenju te se mora osigurati da zdravstvene i socijalne usluge budu dovoljno dostupne, dostatno financirane i primjerene potrebama skupina korisnika i da se njima u obzir uzima rodna perspektiva. To može uključivati i ponude e-zdravstva, osobito u kontekstu pandemije bolesti COVID-19. Prepreke pristupu trebalo bi smanjiti i u odnosu na ključne značajke ciljne skupine, kao što su demografski čimbenici (npr. dob, spol, obrazovanje, kulturno podrijetlo), situacijski čimbenici (npr. siromaštvo, obiteljske okolnosti, društveni krug, beskućništvo, migracije, kazna zatvora) i osobni čimbenici (npr. fizičko i mentalno zdravlje, invaliditet, psihološka dobrobit).

6.4.

Treba pristupiti rješavanju stigmatizacije u vezi s uporabom droga i poremećajima povezanima s uporabom droga, pogotovo jer takva stigmatizacija može štetno utjecati na mentalno i fizičko zdravlje osoba koje uzimaju droge te biti prepreka traženju potpore. U vezi s time trebalo bi pri izradi politika posebice voditi računa o uključivanju osoba koje su iskusile stigmatizaciju vezi s drogom.

6.5.

Potrebno je poduzeti mjere kako bi se bolje otkrile i uklonile prepreke s kojima se žene suočavaju pri pristupu savjetovanju, liječenju i rehabilitaciji te njihovu nastavku. Te prepreke uključuju nasilje u obitelji, traume, stigmatizaciju, probleme povezane s fizičkim i mentalnim zdravljem, probleme povezane s trudnoćom i skrbi o djeci, a mogu ih pogoršati demografski, socioekonomski, situacijski i osobni čimbenici. Za učinkovito pružanje usluga u obzir bi trebalo uzeti posebne potrebe i životna iskustva žena koje imaju probleme u vezi s uporabom droga i trebalo bi prepoznati da se obrasci uporabe droga i problemi mogu razlikovati od onih koji se pojavljuju kod muškaraca. Trebalo bi razviti mogućnosti za usluge namijenjene isključivo ženama, usluge brige o njihovoj djeci i usluge kojima se pružaju drugi oblici specijalizirane skrbi, kao što su bliska radna partnerstva s pružateljima skrbi i pružateljima usluga za ranjive žene i žrtve nasilja u obitelji.

6.6.

Trebalo bi prepoznati očiglednu raznolikost osoba koje uzimaju droge i poduzeti korake kako bi se osigurale usluge kojima se može odgovoriti na tu raznolikost i kojima se mogu odraziti potrebe različitih skupina u vezi s problematičnom uporabom droga. Specifične skupine osoba koje uzimaju droge i pate od poremećaja povezanih s uporabom droga koji podrazumijevaju potencijalno složenije ili posebne potrebe za skrbi uključuju: djecu i mlade, starije osobe koje uzimaju droge ili su ovisne već dulje vrijeme, osobe s komorbidnim poremećajima mentalnog zdravlja, LGBTI+ osobe, osobe koje uzimaju više vrsta droga, osobe koje uzimaju droge i roditelji su, osobe s invaliditetom, etničke manjine, migrante, izbjeglice, tražitelje azila, osobe koje se bave seksualnim radom i prostitucijom i beskućnike. Učinkovit rad s tim skupinama iziskuje i modele skrbi kojima se prepoznaje potreba za partnerstvima među pružateljima usluga, i to među pružateljima zdravstvene i socijalne skrbi i skrbi za mlade, te skupinama pacijenata/pružatelja skrbi.

6.7.

Izostanak pristupa kontroliranim tvarima i njihove dostupnosti u medicinske i znanstvene svrhe uzrok je nepotrebne ljudske patnje i nije u skladu s međunarodnim sporazumima i poštovanjem ljudskih prava. Istodobno postoji stvaran rizik od zlouporabe i preusmjeravanja tih tvari. Stoga je neophodna primjerena uporaba tih tvari. Potrebno je promicati i provoditi uravnotežen pristup usmjeren na sistemska, pravna i financijska pitanja i na osiguravanje aktivnosti izgradnje kapaciteta i podizanja svijesti.

7.1.

Dostupnost i pristupačnost usluga za smanjenje rizika i štetnih posljedica te pokrivenost njima treba održavati i, prema potrebi, poboljšati. Trebalo bi provesti i osposobljavanje o mjerama utemeljenima na dokazima. Te bi se usluge trebale zasnivati na minimalnim standardima kvalitete u smanjenju potražnje za drogama u EU-u. Potrebno je daljnje sprečavati i liječiti zarazne bolesti koje se prenose krvlju, osobito HIV i hepatitis C (HCV), te doprijeti do visokorizičnih populacija i dovesti ih u kontakt sa službama za pružanje skrbi i drugih oblika podrške. Radi prevencije infekcija koje se prenose krvlju među intravenskim konzumentima droge države članice EU-a provode programe razmjene igala i šprica, povezane s lako dostupnim socijalnim i zdravstvenim uslugama, programe liječenja ovisnosti opioidnim agonistima te pristupačno dobrovoljno testiranje i liječenje HIV-a i HCV-a. Države članice ujedno primjenjuju razne inovativne mjere za smanjenje rizika i štetnih posljedica kako bi doprle do visokorizičnih populacija, npr. ustanove za konzumaciju droga pod nadzorom, radi smanjenja rizika i štetnih posljedica te kako bi najranjivije skupine dovele u kontakt sa službama za pružanje skrbi. Osim toga, lako dostupne usluge, aktivnosti informiranja i suradnja s osobama koje uzimaju drogu i njihovim obiteljima također su ključni za smanjenje negativnih zdravstvenih i društvenih učinaka uporabe droge.

7.2.

U okviru aktualnih odgovora nedostaju učinkovite mjere za prevenciju predoziranja. Stoga bi uporabu opioidnog antagonista naloksona, uključujući programe kućnih doza naloksona, trebalo dodatno istražiti i primijeniti kao način suzbijanja predoziranja opioidima ili intervencije u vezi s njime. Usto su potrebni dodatni dokazi u vezi s ustanovama za konzumaciju droga pod nadzorom kojima se nastoje spriječiti smrtni slučajevi povezani s drogom. Službe za korisnike droga također imaju važnu ulogu u sprečavanju smrtnosti povezane s drogom. Trebalo bi razmotriti nove mjere. Na primjer, trebalo bi razviti i testirati inovativne pristupe za osobe koje upotrebljavaju stimulanse te mlade koji idu u noćne klubove i na zabave. Osim toga, trebalo bi zadržati učinkovite i pozitivno ocijenjene inovacije u području usluga za smanjenje štetnih posljedica, zabilježene u nekim državama članicama kao rezultat pandemije bolesti COVID-19. Potrebno je dodatno poboljšati praćenje i izvješćivanje u vezi sa smrtnim slučajevima zbog predoziranja diljem EU-a. Smrtni slučajevi zbog predoziranja trebali bi biti ključni pokazatelj za mjerenje napretka u provedbi Strategije.

7.3.

Kako bi se postigao maksimalan uspjeh u smanjenju rizika i štetnih posljedica povezanih s uporabom droga, ključno je promicati i poticati aktivno i smisleno sudjelovanje i uključenost civilnog društva u razvoj i provedbu politika o drogama, uključujući nevladine organizacije, mlade, osobe koje uzimaju drogu, korisnike usluga povezanih s drogama, znanstvenu zajednicu i druge stručnjake. Usto je nužno osigurati odgovarajuću razinu sredstava za sve službe za korisnike droga na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

7.4.

Iako sve države članice primjenjuju barem jednu alternativu prisilnim sankcijama (10), u pogledu prijestupnika koji uzimaju droge i osoba koje su uhićene, optužene ili osuđene za kaznena djela povezana s drogom odnosno osoba u čijem je posjedu pronađena droga za osobnu uporabu trebalo bi ostvariti napredak u vezi s jačanjem mjera i sustavnom provedbom učinkovitih mjera (11). U tom pogledu konzumacija i/ili posjedovanje droge za osobnu uporabu odnosno posjedovanje malih količina droge ne predstavlja kazneno djelo u mnogim državama članicama ili u njima postoji opcija nenametanja kaznenih sankcija. U tom području potrebni su sveobuhvatniji i detaljniji podaci te razmjena najboljih praksi među državama članicama.

8.1.

Prijestupnicima koji uzimaju drogu potrebno je i u muškim i ženskim zatvorima te nakon puštanja na slobodu osigurati liječenje ovisnosti o drogama, uključujući liječenje ovisnosti opioidnim agonistima, rehabilitaciju, oporavak, mjere za smanjenje stigmatizacije i potporu društvenoj reintegraciji. Razvoj kontinuuma modela skrbi primjerenog svakoj državi članici, zatvorskom okružju i probacijskoj službi ključan je kako bi se zatvorenicima omogućio pristup nizu oblika potpore koja im je potrebna da ostvare osobne ciljeve oporavka pri ulasku u zatvor i tijekom boravka u njemu. Isto tako, nakon puštanja na slobodu zatvorenicima bi trebalo pružiti potporu osiguravanjem pristupa zdravstvenoj skrbi i socijalnim uslugama, zapošljavanju, stanovanju i potpori pri reintegraciji u društvo. Ključno je osigurati stalan pristup službama za korisnike droga utemeljenima na dokazima, istovjetan onomu koji se pruža unutar zajednice.

8.2.

Sveobuhvatna strategija obuhvaća prevenciju uporabe droga i prenošenja infekcija koje se prenose krvlju unutar zatvorskog okružja s pomoću mjera prevencije i mjera za smanjenje rizika i štetnih posljedica utemeljenih na dokazima, koje provodi dobro osposobljeno osoblje koje je bilo u sličnom položaju. Kao što se to čini u zajednici, i u zatvorskim okružjima trebalo bi razmotriti mogućnost pristupa testiranju i liječenju infekcija koje se prenose krvlju te druge mjere za smanjenje zdravstvenih rizika povezanih s uporabom droge.

8.3.

Kako bi se smanjili slučajevi predoziranja i smrtnost povezana s drogom, nakon puštanja na slobodu moglo bi se omogućiti osposobljavanje u vezi s podizanjem svijesti o predoziranju u kombinaciji s distribucijom naloksona za kućnu uporabu.

8.4.

Prioritet bi trebalo biti razbijanje lanaca kojima se zatvori opskrbljuju nedopuštenim drogama i novim psihoaktivnim tvarima. Učinkovite intervencije mogle bi se zasnivati na boljoj uporabi postojećih instrumenata kao što su suradnja s tijelima za izvršavanje zakonodavstva, razmjena i obrada informacija, borba protiv korupcije, uporaba obavještajnih podataka i testiranje na droge.

9.1.

Trebalo bi nastaviti s oblikovanjem međunarodnih i multilateralnih agendi u vezi s politikom o drogama u skladu s pristupom i ciljevima Strategije. To obuhvaća stratešku suradnju s međunarodnim organizacijama, posebno s Uredom UN-a za droge i kriminal (UNODC) kao vodećim tijelom unutar sustava UN-a za bavljenje pitanjem droge u svijetu i njezino suzbijanje, kao i sudjelovanje EU-a u procesima politika UN-a, posebno u Komisiji za opojne droge (CND) kao glavnom tijelu UN-a za oblikovanje politika koje ima primarnu odgovornost za pitanja kontrole droga, te u drugim forumima UN-a usredotočenima na zdravlje, ljudska prava i razvoj.

9.2.

Trebalo bi osigurati održivu razinu političkog dijaloga i razmjene informacija o strategijama, ciljevima i relevantnim inicijativama putem dijaloga o drogama s međunarodnim partnerima i na regionalnoj i na bilateralnoj razini. Ti oblici dijaloga ključan su element EU-ova pristupa međunarodnoj suradnji. Partneri za nastavak ili pokretanje dijaloga o drogama utvrđuju se na temelju njihove relevantnosti za suočavanje s globalnim stanjem u vezi s drogama i uzimajući u obzir sveukupne odnose EU-a s tim partnerima. Ti dijalozi trebali bi nadopunjavati druge strukture vanjske suradnje i njihov učinak te biti dosljedni s njima, a prema potrebi služiti kao forum za raspravu o prioritetima suradnje i napretku u vezi s projektima koje financira EU.

9.3.

Međunarodna suradnja u području droge trebala bi se poticati daljnjim uključivanjem agencija EU-a, posebno Europola i EMCDDA-e u okviru njihovih mandata, u sinergiji s radom međunarodnih aktera, te pružanjem relevantnih resursa tim agencijama potrebnih za jačanje njihove uloge i ispunjavanje njihovih obveza u skladu sa Strategijom.

9.4.

Inicijative i programi suradnje ključni su za daljnje jačanje i podupiranje napora trećih zemalja u rješavanju pitanja povezanih s drogom na integriran, uravnotežen i multidisciplinaran način utemeljen na dokazima, uz potpuno poštovanje međunarodnih obveza u pogledu ljudskih prava. Među njima su programi usmjereni na suočavanje s izazovima u području javnog zdravlja, razvoja, sigurnosti i zaštite. Trebalo bi osigurati odgovarajuću razinu financijskih sredstava i stručnog znanja (koje pružaju EU i njegove države članice), među ostalim jačanjem koordinacije, praćenja i evaluacije financijske i tehničke potpore.

To bi trebalo obuhvaćati i potporu zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama te zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva, s naglaskom na izgradnji kapaciteta za smanjenje ponude i potražnje te na učinkovitim i uravnoteženim politikama o drogama utemeljenima na dokazima, putem pojačane suradnje koja uključuje i razmjenu najboljih praksi EU-a.

9.5.

Međunarodna suradnja u području droge trebala bi obuhvaćati cijeli niz aspekata politike Strategije, uključujući isprepletene sigurnosne, razvojne i zdravstvene aspekte pitanja povezanih s drogom.

Trebala bi uključivati sprečavanje kriminala povezanog s drogom, izvršavanje zakonodavstva i pravosudnu suradnju te suočavanje s potencijalnim vezama s terorizmom i drugim oblicima transnacionalnog kriminala, kako je definirano u pravnom okviru UN-a. Suzbijanje proizvodnje droge u partnerskim zemljama, uz potpuno poštovanje međunarodnih obveza u pogledu ljudskih prava, znatno doprinosi smanjenju opskrbe drogom i njezine dostupnosti na domaćem tržištu EU-a. Pri promicanju i podupiranju međunarodne pravosudne suradnje, suradnje u području izvršavanja zakonodavstva, suradnje opservatorija za droge i izgradnje kapaciteta relevantnih tijela, mjerama u okviru ovog prioriteta neprekidno bi se trebalo nastojati otkloniti temeljne uzroke i glavne pokretače organiziranog kriminala te ojačati otpornost lokalnih zajednica.

To bi trebalo uključivati i bavljenje zdravstvenim aspektima uporabe droge, osobito učinkom intervencija za smanjenje potražnje i ponude na osobe koje uzimaju drogu i javnost. To podrazumijeva promicanje prevencije, liječenja, smanjenja rizika i štetnih posljedica, alternativa prisilnim sankcijama i društvene reintegracije u skladu s obvezama u pogledu ljudskih prava. Nadalje, trebalo bi promicati povećanje pristupa kontroliranim tvarima te njihovu dostupnost u medicinske i znanstvene svrhe.

9.6.

Pitanju uzgoja nedopuštenih droga u trećim zemljama s mogućim implikacijama za EU, osobito opijumskog maka za proizvodnju heroina i grmova koke za proizvodnju kokaina te kanabisa, također bi trebalo pristupiti uz obnovljenu i snažnu predanost mjerama alternativnog razvoja (12), i to: borbom protiv temeljnih uzroka gospodarstava zasnovanih na nedopuštenim drogama s pomoću integriranog pristupa u kojem se kombinira rad na ruralnom razvoju, smanjenju siromaštva, socioekonomskom razvoju, promicanju pristupa zemljištu i prava na zemljište, zaštiti okoliša i klimatskim promjenama te promicanju vladavine prava, sigurnosti i dobrog upravljanja, u okviru Programa održivog razvoja do 2030. i u potpunosti u skladu s međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava i predanošću rodnoj ravnopravnosti. Ti napori uloženi u razvojnu suradnju trebali bi biti u skladu sa smjernicama i standardima Odbora za razvojnu pomoć OECD-a.

Te bi mjere ujedno trebale biti u skladu s načelima neuvjetovanosti, nediskriminacije i pravilnog redoslijeda, a uspjeh tih intervencija trebao bi se mjeriti socioekonomskim pokazateljima koji nadilaze isključivu usredotočenost na pokazatelje praćenja nezakonitog uzgoja usjeva za proizvodnju nedopuštenih droga, kako bi se osiguralo da ciljne zajednice preuzmu odgovornost.

To uključuje uvažavanje drugih mjera borbe protiv droge utemeljenih na razvoju kao legitimnih sredstava u eliminaciji pojava kao što su trgovina drogama i tržišta droga u gradovima u zemljama u razvoju.

9.7.

Zaštita i promicanje ljudskih prava u cijelosti bi se trebali integrirati u vanjsko djelovanje EU-a u području pitanja povezanih s drogom te bi trebali biti njegov specifičan cilj, među ostalim u angažmanu na multilateralnoj razini, političkim dijalozima te provedbi i ostvarenju relevantnih programa i projekata u području droga. To uključuje poštovanje načela primjerenog, proporcionalnog i učinkovitog odgovora na kaznena djela povezana s drogama, kako je istaknuto u svim dokumentima UN-a o politici o drogama. EU se odlučno i nedvosmisleno protivi primjeni smrtne kazne u svakom trenutku i u svim okolnostima. Smrtnom kaznom krši se neotuđivo pravo na život i ona je nespojiva s ljudskim dostojanstvom. Ona ne služi za odvraćanje od kriminala, a svaka pravosudna pogreška ima nepovratne posljedice. Primjenom smrtne kazne za kaznena djela povezana s drogama krši se i članak 6. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (13). Ljudska su prava univerzalna, neotuđiva, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana, što vrijedi i u kontekstu politike o drogama, razvojne pomoći, zdravstvene skrbi i kaznenog pravosuđa (14).

10.1.

Prioritet bi trebalo biti jačanje i širenje kapaciteta za prikupljanje informacija, praćenje, evaluacije, modeliranje i analizu, kao i poticanje veće razmjene i uporabe rezultata u vezi s različitim aspektima fenomena droge i odgovorima. Pritom bi trebalo uzeti u obzir stručno znanje znanstvene zajednice i civilnog društva. U tom kontekstu trebalo bi osigurati dosljednost i usklađenost sa sličnim inicijativama na međunarodnoj razini, kao i djelotvornost i troškovnu učinkovitost, te izbjeći dodatno administrativno opterećenje, osobito u vezi s prikupljanjem podataka koje provode EMCDDA i UNODC.

10.2.

Važno je ojačati kapacitete za proaktivan, a ne reaktivan odgovor na nove izazove i prijetnje putem inovacija, razvoja i uporabe novih metoda i tehnologija te mogućnosti za intervencije koje proizlaze iz digitalizacije. Konkretno, trebalo bi pojačati napore za razvoj, usvajanje i uporabu pristupa ranog upozoravanja te forenzičkih i novih tehnologija za bolje praćenje, modeliranje, analizu i odgovor na nove izazove i prijetnje javnom zdravlju i sigurnosti. Postoji potreba za boljim i koordiniranim praćenjem i analizom prijetnji koje proizlaze iz digitalizacije, a osobito dostupnosti nedopuštenih droga putem platformi društvenih medija, aplikacija, tržišta na internetu/darknetu te plaćanja putem interneta (uključujući kriptovalute) i šifrirane digitalne komunikacije.

10.3.

Potrebno je razviti strateško predviđanje i pristup okrenut budućnosti kako bi se povećala spremnost za utvrđivanje potencijalnih budućih izazova i odgovor na njih, čime bi se doprinijelo izgradnji otpornosti institucija i poticanju agilnijih odgovora. To bi trebalo uključivati istraživanja s ciljem boljeg razumijevanja poveznica između fenomena droge i drugih važnih pitanja politike kao što su nasilje, zdravstveni i društveni problemi te šteta u okolišu.

10.4.

Istraživanja, inovacije i predviđanja trebala bi biti rezultat koordiniranih napora različitih dionika na razini EU-a i na nacionalnoj razini, što podrazumijeva sinergiju i komplementarnost kako bi se osiguralo da ulaganja u istraživanja donesu maksimalnu korist. Države članice trebale bi povećati i koordinirati svoje napore u prikupljanju podataka, praćenju, modeliranju i analizi, istraživanjima, inovacijama i predviđanjima svih relevantnih aspekata fenomena droge, među ostalim daljnjim podupiranjem postojećeg prikupljanja podataka i uloge nacionalnih kontaktnih točaka u okviru mreže Reitox kao posrednika. U okviru svojih mandata EMCDDA, Europol i nacionalne kontaktne točke u okviru mreže Reitox trebale bi imati sredstva, uključujući financijske resurse, za svoju središnju potpornu ulogu u ranom upozoravanju, procjeni prijetnji i rizika, istraživanjima, inovacijama i predviđanjima kako bi oblikovateljima politika pružili pravodobne i pouzdane dokaze, a države članice podupirali u oblikovanju njihovih nacionalnih politika i mjera utemeljenih na dokazima. Na temelju utvrđenih ranih signala, modeliranja te analize postojećih podataka i informacija, nadležne agencije, a posebno EMCDDA i Europol u okviru svojih mandata, na europskoj razini trebale bi predvoditi znanstvene procjene rizika te strateške i operativne procjene prijetnji radi usmjeravanja i poticanja istraživanja, inovacija i predviđanja u vezi s kontroliranim nedopuštenim drogama i s novim psihoaktivnim tvarima.

10.5.

EU i njegove države članice trebale bi osigurati odgovarajuća sredstva za financiranje istraživanja, inovacija i predviđanja u vezi s drogama u skladu s provedbom Strategije. To bi trebalo uključivati upotrebu Fonda za unutarnju sigurnost, programa „EU za zdravlje”, dijela programa Obzor Europa koji se odnosi na istraživanja u području sigurnosti, fondova kohezijske politike, programa Digitalna Europa i programa Prava i vrijednosti, u skladu sa zahtjevima Strategije i Akcijskog plana kako bi se ostvarila jasna dodana vrijednost EU-a, osiguravajući pritom usklađenost i sinergiju te izbjegavajući udvostručavanje.

1.

Na temelju Strategije, Akcijski plan EU-a u području droga za razdoblje 2021. – 2025. (dalje u tekstu „Akcijski plan”) sadržavat će popis mjera, među ostalim na temelju kriterija u nastavku.

Mjere

2.

Provedba Strategije i Akcijskog plana trebala bi olakšati sinergiju i dosljednost između politika o drogama na razini EU-a i na nacionalnoj razini. Komisija bi trebala pratiti provedbu Strategije i Akcijskog plana, uzimajući u obzir informacije koje pružaju države članice i ESVD te koje na raspolaganje stavljaju EMCDDA, Europol i druga tijela EU-a, kao i civilno društvo. Bliska suradnja i koordinacija ključne su u tom području s obzirom na isprepletene nadležnosti na razini EU-a i na nacionalnoj razini. Kako bi se olakšala koordinacija i omogućili potrebni daljnji koraci u vezi s politikama, uključujući praćenje, Komisija, predsjedništvo i Horizontalna radna skupina za droge (HDG), kao pripremno tijelo Vijeća nadležno za politiku o drogama, blisko će surađivati. HDG bi usto trebao održavati rasprave ili razmjene najboljih praksi kojima bi se mogla pružiti potpora državama članicama pri provedbi Strategije i Akcijskog plana. U tom pogledu trebalo bi osigurati kontinuitet između uzastopnih predsjedništava.

3.

Od Komisije se traži da pokrene sveobuhvatnu vanjsku evaluaciju provedbe Strategije i Akcijskog plana, uzimajući u obzir informacije koje pružaju države članice i ESVD te koje na raspolaganje stavljaju EMCDDA, Europol, druge relevantne institucije i tijela EU-a te civilno društvo. Rezultati te evaluacije bit će dostupni Europskom parlamentu i Vijeću čim se objave, a najkasnije do 31. ožujka 2025., kako bi se o njima raspravljalo u relevantnim forumima, a osobitu u HDG-u. Te će rasprave biti osnova za utvrđivanje budućeg razvoja politike EU-a o drogama i sljedećeg ciklusa Strategije EU-a u području droga koju treba odobriti Vijeće.

4.

Trebalo bi dodijeliti odgovarajuća i ciljana sredstva za provedbu ciljeva ove Strategije i na razini EU-a i na nacionalnoj razini. Resursi bi trebali proporcionalno dodijeljeni onim strateškim prioritetima, područjima i intervencijama za koje je najvjerojatnije da će ostvariti ciljeve Strategije i Akcijskog plana EU-a na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini. Financijska sredstva za potporu prioritetima iz ove Strategije trebalo bi dodijeliti iz međusektorskih izvora financiranja EU-a, među ostalim iz Fonda za unutarnju sigurnost, programa „EU za zdravlje”, dijela programa Obzor Europa koji se odnosi na istraživanja u području sigurnosti, fondova kohezijske politike, programa Digitalna Europa i programa Prava i vrijednosti.

5.

Nakon što provede evaluaciju EMCDDA-e, Komisija se poziva da što prije podnese prijedlog za reviziju mandata te agencije kako bi se osiguralo da ona ima snažniju ulogu u suočavanju s trenutačnim i budućim izazovima povezanima s fenomenom droge. Nadalje, EMCDDA-i i Europolu bit će potrebno osigurati relevantne resurse koji će im omogućiti da ispune svoju ulogu u skladu sa svojim mandatima i Strategijom, među ostalim u cilju potpore mjerama država članica u vezi s drogom.

6.

Koordinacija ima ključnu ulogu u učinkovitosti politike EU-a o drogama i njezine provedbe, osobito s obzirom na međusektorsku prirodu tog područja. Kako bi se ostvarili ciljevi Strategije, trebalo bi uspostaviti koordinaciju s agencijama, tijelima ili organizacijama relevantnima za područje droge, u okviru njihovih ovlasti: i unutar EU-a (osobito s EMCDDA-om i Europolom) i izvan njega (primjerice s UNODC-om, Svjetskom carinskom organizacijom, SZO-om i skupinom Pompidou). Institucije EU-a i Visoki predstavnik u okviru svojih ovlasti trebali bi nastojati osigurati koordinaciju i međusobno nadopunjavanje aktivnosti EU-a u području nedopuštenih droga. Kada je to relevantno, EU bi također trebao promicati koordinaciju među vanjskim akterima, među ostalim u kontekstu UN-a.

7.

U Vijeću EU-a HDG bi se kao glavno koordinacijsko tijelo za politiku o drogama trebalo obavješćivati o potencijalnom radu na pitanjima povezanima s drogom koji obavljaju druga pripremna tijela Vijeća, kao što su Stalni odbor za operativnu suradnju u području unutarnje sigurnosti (COSI) i Radna skupina za javno zdravstvo te druga relevantna pripremna tijela Vijeća, među ostalim u području carinskih, pravosudnih i kaznenih pitanja, izvršavanja zakonodavstva, socijalnih pitanja, poljoprivrede i vanjskih odnosa.

8.

Trebalo bi nastojati postići koordinaciju i sinergiju između politike o drogama i drugih politika, među ostalim u područjima sigurnosti i zdravlja. U koordinaciju bi trebali biti uključeni relevantni dionici iz različitih područja, uključujući tijela kaznenog progona, carine i carinske laboratorije, graničnu kontrolu, pravosuđe, zatvore i kaznene ustanove, tijela civilnog zrakoplovstva i pomorska tijela, agencije za lijekove, poštanske službe, dionike uključene u istraživanja, inovacije i praćenje, uključujući nacionalne kontaktne točke mreže Reitox, socijalne službe i službe za liječenje ovisnosti, djelatnike u sektorima zdravstva, obrazovanja i prevencije.

9.

EU i njegove države članice trebali bi u svojem vanjskom djelovanju jednoglasno promicati pristup i ciljeve Strategije. Delegacije EU-a trebale bi imati korisnu ulogu u njihovu promicanju i omogućivanju usklađenog diskursa EU-a u pogledu politike o drogama.

10.

U razvoju i provedbi politika o drogama trebalo bi osigurati smisleno sudjelovanje i uključenost civilnog društva, među ostalim Foruma civilnog društva o drogama, na nacionalnoj razini, razini EU-a i međunarodnoj razini.