Cilj je Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. (dalje u tekstu „Haška konvencija iz 1980.”), koju je dosad ratificirala 101 zemlja, među kojima i sve države članice EU-a, obnoviti status quo osiguravajući što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece primjenom sustava suradnje između središnjih tijela koja su imenovale njezine ugovorne stranke.

Budući da je sprečavanje otmice djece važan dio politike EU-a za promicanje prava djeteta, Europska unija aktivno radi na međunarodnoj razini na poboljšanju primjene Haške konvencije iz 1980. i potiče treće zemlje da joj pristupe.

Bolivija je 13. srpnja 2016. položila ispravu o pristupu Konvenciji iz 1980. Konvencija je stupila na snagu u Boliviji 1. listopada 2016.

Člankom 38. stavkom 4. Konvencije iz 1980. propisano je da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje budu izjavile da prihvaćaju pristup.

Isključivu nadležnost EU-a za pitanja prihvata pristupa treće zemlje Konvenciji iz 1980. potvrdio je Sud Europske unije, čije je mišljenje zatraženo na inicijativu Komisije.

U mišljenju 1/13 od 14. listopada 2014. Sud Europske unije ustvrdio je da je prihvat pristupa treće države Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. u isključivoj nadležnosti Europske unije.

Sud je ustrajao na potrebi za ujednačenošću o tom pitanju na razini EU-a kako bi se izbjegla géométrie variable među državama članicama.

Budući da je pitanje međunarodne otmice djece u isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije, odluka o tome hoće li se prihvatiti pristup Bolivije donosi se na razini EU-a u obliku odluke Vijeća. Države članice Europske unije trebale bi stoga položiti izjavu o prihvatu pristupa Bolivije u interesu Europske unije.

Prihvaćanjem država članica Europske unije Haška konvencija iz 1980. postala bi primjenjiva između Bolivije i svih država članica EU-a osim Danske.

Kada je riječ o otmici djeteta koju je počinio roditelj, Haška konvencija iz 1980. međunarodna je inačica Uredbe Vijeća br. 2201/2003 (poznate kao Uredba Bruxelles II.a), koja je temelj pravosudne suradnje EU-a u bračnim sporovima i u pitanjima roditeljske odgovornosti.

Jedan je od glavnih ciljeva te uredbe spriječiti otmice djece između država članica uspostavom postupaka za osiguravanje što hitnijeg povratka djeteta u državu članicu u kojoj ono ima uobičajeno boravište. U tu svrhu u članak 11. Uredbe Bruxelles II.a uključen je postupak propisan u Haškoj konvenciji iz 1980. koji se nadopunjuje pojašnjavanjem nekih aspekata, posebno u pogledu saslušanja djeteta, roka za donošenje odluke nakon podnošenja zahtjeva za predaju i razloga da se dijete ne preda. Njome se uvode i odredbe kojima se uređuje postupak u slučaju donošenja oprečnih odluka o tome treba li ili ne treba predati dijete u različitim državama članicama.

Na međunarodnoj razini Europska unija podupire pristup trećih zemalja Haškoj konvenciji iz 1980. kako bi se njezine države članice mogle osloniti na zajednički pravni okvir za rješavanje slučajeva međunarodne otmice djece.

Od lipnja 2015. do veljače 2019. doneseno je već 18 odluka Vijeća u cilju prihvata pristupa 26 trećih zemalja (Maroka, Singapura, Ruske Federacije, Albanije, Andore, Sejšela, Armenije, Republike Koreje, Kazahstana, Perua, Gruzije, Južne Afrike, Čilea, Islanda, Bahama, Paname, Urugvaja, Kolumbije, El Salvadora, San Marina, Dominikanske Republike, Bjelarusa, Uzbekistana, Hondurasa, Ekvadora i Ukrajine) Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. 1  

Ovaj Prijedlog jasno je povezan s općim ciljem zaštite prava djeteta iz članka 3. Ugovora o Europskoj uniji. Sustav Haške konvencije iz 1980. osmišljen je u cilju zaštite djeteta od štetnih učinaka otmice koju bi počinio roditelj te kako bi se osiguralo da dijete može održati kontakte s oba roditelja, primjerice osiguravanjem učinkovitog ostvarivanja prava na kontakt.

Vrijedi spomenuti i povezanost s promicanjem uporabe mirenja u rješavanju prekograničnih obiteljskih sporova. Direktiva o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima 2 primjenjuje se, među ostalim, na obiteljsko pravo unutar zajedničkog europskog pravosudnog prostora. Haškom konvencijom iz 1980. također se potiče sporazumno rješavanje obiteljskih sporova. Jedan od vodiča o dobroj praksi u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. koji je objavila Haška konferencija o međunarodnom privatnom pravu posvećen je uporabi mirenja za rješavanje međunarodnih obiteljskih sporova u vezi s djecom koji su obuhvaćeni područjem primjene Konvencije. Na inicijativu Europske komisije taj je vodič preveden na sve jezike EU-a, osim na engleski i francuski, te na arapski u cilju poticanja dijaloga s državama koje još nisu ratificirale Konvenciju te kako bi se pridonijelo pronalaženju konkretnih načina za rješavanje problema međunarodne otmice djece sa zemljama koje ju još nisu ratificirale 3 .

Člankom 38. Konvencije iz 1980. propisano je da će pristup država pristupnica „biti pravovaljan samo u odnosima između države pristupnice i onih država ugovornica koje budu izjavile da prihvaćaju pristup”. S obzirom na to da se odluka odnosi na to da države članice u interesu Unije izričito prihvaćaju pristup države pristupnice Haškoj konvenciji iz 1980., primjenjiva pravna osnova je članak 218. stavak 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Materijalnopravna osnova je članak 81. stavak 3. UFEU-a, stoga Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

Uredba (EZ) br. 2201/2003 obvezujuća je za Irsku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke.

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

Ovaj Prijedlog oblikovan je po uzoru na već donesene odluke Vijeća o istom pitanju i ne prelazi ono što je nužno za postizanje cilja usklađenog djelovanja EU-a u pitanju međunarodne otmice djece osiguravanjem da sve države članice EU-a prihvate pristup Bolivije Haškoj konvenciji iz 1980. u utvrđenom roku.

Velika većina država članica Europske unije, s kojima se Komisija savjetovala o tome jesu li spremne prihvatiti pristup Bolivije Haškoj konvenciji iz 1980., dala je pozitivno mišljenje.

U raspravama na sastanku stručnjaka 2. srpnja 2019. pokazalo se da nijedna država članica nema izričitih prigovora na to da se prihvati pristup Bolivije Haškoj konvenciji iz 1980.

Komisija je uvjerena da će daljnje rasprave na tehničkoj razini u Radnoj skupini Vijeća za građansko pravo dovesti do potrebne jednoglasnosti za donošenje Odluke Vijeća.

Kao priprema za sastanak stručnjaka 2. srpnja 2019. i daljnje postupanje Komisija je bila u bliskom kontaktu s Haškom konferencijom o međunarodnom privatnom pravu i Delegacijom EU-a u Boliviji.

Kao i u slučaju 18 odluka Vijeća o prihvatu pristupa određenih trećih zemalja Haškoj konvenciji iz 1980. koje su već donesene od 2015. do 2019., s obzirom na prirodu ovog zakonodavnog akta nije provedena posebna procjena učinka ovog Prijedloga. Međutim, stupanj provedbe Konvencije u Boliviji razmatran je na sastanku stručnjaka održanom 2. srpnja 2019., na kojem su bile zastupljene sve države članice EU-a. U okviru daljnjeg postupanja nakon sastanka Komisija je pomno pratila daljnji razvoj događaja u Boliviji.

Bolivija je posebna po tome da je središnje tijelo imenovano u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. Ministarstvo vanjskih poslova, dok se stvarno funkcioniranje Konvencije odvija u drugom uredu u Ministarstvu pravosuđa. To je 2018. dovelo do nekih pritužbi zbog izostanka neposrednog odgovora Bolivijskog središnjeg tijela. Međutim, to se nije ponovilo 2019. Regionalni ured Haške konvencije o međunarodnom privatnom pravu u bliskom je kontaktu sa središnjim tijelom, ali je u studenome 2020. dužnost preuzela nova vlada, a voditelj središnjeg tijela promijenjen je u veljači 2021. Bolivija je izrazila spremnost da riješi neke strukturne probleme, kao što su birokracija i kašnjenje, zatražila potporu od regionalnog ureda HCCH-a i u tom pogledu kontaktirala sjedište HCCH-a u Haagu preko svojeg veleposlanstva. To pokazuje politički interes za to pitanje i predanost umirivanju većeg broja ugovornih stranaka s ciljem većeg prihvaćanja njezina pristupanja.

Pristup Bolivije Haškoj konvenciji iz 1980. prihvatilo je 13 ugovornih stranaka, uključujući Švicarsku.

Predložena odluka ne utječe na proračun.

Budući da se prijedlog odnosi samo na ovlašćivanje država članica Europske unije da prihvate pristup Bolivije Haškoj konvenciji iz 1980., praćenje njegove provedbe ograničeno je na to poštuju li države članice tekst izjave te rok za njezino polaganje i rok za obavješćivanje Komisije o njezinu polaganju, kako je utvrđeno u Odluci Vijeća.