EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.5.2021.

COM(2021) 230 final

2021/0117(NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o stajalištu koje u ime Europske unije treba zauzeti u Vijeću za pridruživanje osnovanom Euro-mediteranskim sporazumom od 22. travnja 2002. o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžirske Narodne Demokratske Republike, s druge strane

OBRAZLOŽENJE

1.Predmet prijedloga

Ovaj se prijedlog odnosi na odluku kojom se utvrđuje stajalište koje u ime Unije treba zauzeti u Vijeću za pridruživanje EU-a i Alžira u vezi s predviđenim donošenjem odluke o rješavanju spora između stranaka Sporazuma o pridruživanju.

2.Kontekst prijedloga

Prijedlog se odnosi na Euro-mediteranski sporazum od 22. travnja 2002. o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžirske Narodne Demokratske Republike, s druge strane (dalje u tekstu „Sporazum o pridruživanju”). Sporazum je stupio na snagu 1. rujna 2005.

Vijeće za pridruživanje osnovano je člankom 92. prvim stavkom Sporazuma o pridruživanju kao najviše tijelo za provedbu tog sporazuma. Vijeće za pridruživanje nadležno je za ispitivanje svih bitnih pitanja koja se postavljaju u okviru Sporazuma o pridruživanju, kao i svih ostalih bilateralnih ili međunarodnih pitanja od zajedničkog interesa.

Nadalje, člankom 100. stavkom 2. Sporazuma o pridruživanju propisuje se da Vijeće za pridruživanje može odlukom riješiti svaki spor koji mu stranka uputi u skladu sa stavkom 1. istog članka.

Cilj je predviđene odluke rješavanje spora koji je 24. lipnja 2020. Europska unija uputila Vijeću za pridruživanje.

Odluku bi pisanim postupkom trebalo donijeti što prije, a najkasnije do sljedećeg sastanka Vijeća za pridruživanje.

Predviđena odluka postat će obvezujuća za stranke u skladu s člankom 94. drugim stavkom i člankom 100. stavkom 3. Sporazuma o pridruživanju.

3.Stajalište koje treba zauzeti u ime Unije

Verbalnom notom Europske komisije (Glavna uprava za trgovinu) Europska unija uputila je 24. lipnja 2020. Vijeću za pridruživanje spor koji se odnosi na tumačenje i primjenu Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i Alžira.

Predmetni spor nastao je 2015. kada je Alžir počeo uvoditi niz prepreka bilateralnoj trgovini s Europskom unijom. Vijeće za pridruživanje zajedničkom je izjavom u svibnju 2018. pozvalo stranke da što prije pronađu rješenja za trgovinske probleme nastale zbog uvedenih mjera. U tu je svrhu 2018. osnovana radna skupina na visokoj razini, koja se sastala četiri puta.

Unatoč višestrukim intervencijama na visokoj razini i ciljanim političkim naporima Europske unije, spor još nije riješen. Stoga je bilo potrebno službeno uputiti predmet Vijeću za pridruživanje kako bi se taj spor riješio u skladu s člankom 100. Sporazuma o pridruživanju.

Spor koji se odnosi na primjenu i tumačenje Sporazuma o pridruživanju osobito se tiče mjera opisanih u nastavku koje je uveo Alžir.

(a)Alžir je 7. siječnja 2018. donio Izvršni dekret br. 18-02, kojim se propisuje zabrana uvoza određenih proizvoda. Popis predmetnih proizvoda otada je više puta izmijenjen (zadnji put 27. siječnja 2019. Izvršnim dekretom br. 19-12) te trenutačno uključuje automobile i privatna vozila pod tarifnim brojevima od 87.01 do 87.05. Čini se da ta mjera, među ostalim, nije u skladu s člankom 17. Sporazuma o pridruživanju jer se njome uvode nova količinska ograničenja uvoza robe u Alžir ili mjere s istovrsnim učinkom.

(b)Alžir je 11. srpnja 2018. donio Zakon br. 18-13 o Dopunskom zakonu o proračunu za 2018., kojim se uvodi dodatna carina pod nazivom „privremena dodatna zaštitna pristojba”. Dana 25. rujna 2018. Alžir je donio Izvršni dekret br. 18-230 o određivanju detaljnih pravila za sastavljanje i utvrđivanje popisa robe na koju se primjenjuju privremene dodatne zaštitne pristojbe i odgovarajućih stopa. Na temelju tog dekreta odlukom Ministarstva trgovine od 26. siječnja 2019., koja je stupila na snagu 27. siječnja 2019., utvrđen je popis robe na koju se primjenjuje privremena dodatna zaštitna pristojba. Taj je popis izmijenjen odlukom Ministarstva trgovine od 8. travnja 2019. Ta pristojba iznosi između 30 % i 200 % vrijednosti robe. Izmijenjeni popis sadržava ukupno više od 992 tarifne stavke za poljoprivredne proizvode, prerađene poljoprivredne proizvode i raznu robu široke potrošnje. Čini se da donošenjem tih mjera Alžir ne poštuje svoju obvezu postupnog ukidanja carina i davanja s istovrsnim učinkom koji se primjenjuju na uvoz u Alžir proizvoda podrijetlom iz Europske unije, koja je propisana u članku 9. Sporazuma o pridruživanju. Čini se i da Alžir ne poštuje režime iz članka 14. Sporazuma o pridruživanju koji se primjenjuju na poljoprivredne proizvode, proizvode ribarstva i prerađene poljoprivredne proizvode. Naposljetku, čini se da Alžir uvođenjem novih uvoznih carina ili davanja s istovrsnim učinkom ne poštuje članak 17. Sporazuma o pridruživanju.

(c)Alžir je 27. prosinca 2017. donio Zakon br. 17-11 o Zakonu o proračunu za 2018. Člankom 115. tog zakona povećane su carine za 129 tarifnih stavki koje obuhvaćaju, među ostalim, telekomunikacijske komponente, modeme, kabele i električne uređaje. Carinske stope za određene proizvode povećale su se s početne stope od 0 % do 5 % na stopu od 30 %, a za ostale proizvode s početne stope od 30 % na stopu od 60 %. Čini se da ta mjera, među ostalim, nije u skladu s člankom 17. Sporazuma o pridruživanju jer njezinim donošenjem Alžir primjenjuje nove carine na uvoz tih proizvoda.

(d)Alžir je 2015. uveo sustav za izdavanje uvoznih ili izvoznih dozvola Zakonom br. 15-15 od 15. srpnja 2015. o općim pravilima za uvoz i izvoz robe te Izvršnim dekretom br. 15-306 od 6. prosinca 2016. o utvrđivanju uvjeta i detaljnih pravila za provedbu sustava za izdavanje uvoznih ili izvoznih dozvola za proizvode i robu. Ti sustavi za izdavanje dozvola obuhvaćaju automatske i neautomatske dozvole te vladu ovlašćuju da zahtijeva ishođenje uvoznih dozvola uvrštenjem na administrativne popise Ministarstva trgovine. Čini se da ta mjera, među ostalim, nije u skladu s člankom 17. Sporazuma o pridruživanju jer se njome uvode nova količinska ograničenja uvoza robe u Alžir ili nove mjere s istovrsnim učinkom.

(e)Strukovno udruženje alžirskih banaka i financijskih institucija (ABEF) 30. rujna 2019. objavilo je Okružnicu br. 479/DG/2019, u kojoj se upućuje na dopis br. 189/CC/MF/2019 voditelja kabineta Ministarstva financija od 29. rujna 2019. o uvođenju novih mjera ograničavanja uvoza mobilnih telefona i električnih kućanskih uređaja, koje obuhvaćaju tri elementa. Kao prvo, pri plaćanju uvoza mora se poštovati obvezno razdoblje odgode od devet mjeseci. Kao drugo, gospodarski subjekti dužni su se prioritetno služiti uslugama nacionalnih pomorskih prijevoznika kad god je to moguće. Kao treće, uvoz je dopušten samo u okviru ugovora u kojima se, koliko je to moguće, primjenjuje klauzula Incoterms FOB. Od 31. prosinca 2019. obveza primjene klauzule FOB proširena je na uvoz svih proizvoda. Naknadno su objavljene još dvije okružnice, tj. Okružnica br. 643/DG/2019 od 25. prosinca 2019. i Okružnica br. 645/DG/2019 od 26. prosinca 2019., u kojima su navedene dodatne informacije o primjeni obveze korištenja usluga nacionalnih pomorskih prijevoznika i klauzule FOB. Čini se da te mjere, osobito one koje se odnose na uvjete plaćanja i klauzulu FOB, među ostalim, nisu u skladu s člankom 17. Sporazuma o pridruživanju jer mogu činiti nova količinska ograničenja uvoza proizvoda u Alžir ili mjere s istovrsnim učinkom. Osim toga, čini se da te mjere nisu u skladu s člancima 30., 32. i 34. Sporazuma o pridruživanju jer je Alžir njihovim uvođenjem navodno povrijedio obveze koje ima u pogledu postupanja s uslugama i pružateljima usluga iz Europske unije. Nadalje, u području pomorskog prometa čini se da Alžir, osobito zbog uvođenja obveze korištenja usluga nacionalnih pomorskih prijevoznika, ne poštuje načelo slobodnog pristupa međunarodnom tržištu i prometu na komercijalnoj osnovi te primjenjuje mjere za koje se čini da su prikrivena ograničenja ili da imaju diskriminirajući učinak na slobodno pružanje usluga u međunarodnom pomorskom prometu. K tomu, čini se da Alžir ne poštuje ni članak 38. Sporazuma o pridruživanju jer je za plaćanja odredio razdoblje odgode od devet mjeseci.

Prethodno navedene mjere ograničavanja koje je primijenio Alžir dovele su do znatnog smanjenja trgovine predmetnim proizvodima i uslugama između te zemlje i Europske unije.

Nakon što je predmet upućen Vijeću za pridruživanje, 29. rujna i 7. prosinca 2020. održana su savjetovanja, na kojima su stranke započele raspravu o nacrtu odluke Vijeća za pridruživanje.

Na sedmom sastanku Pododbora za ulaganja, trgovinu i usluge održanom 28. listopada 2020. i na neformalnom sastanku članova Vijeća za pridruživanje Europska unija i Alžir potvrdili su da je njihov zajednički cilj riješiti taj spor odlukom Vijeća za pridruživanje.

U odluci Vijeća za pridruživanje mora se uzeti u obzir činjenica da Alžir, prema njegovoj izjavi sa sastanka od 29. rujna 2020., nije na temelju svojih nacionalnih propisa uveo automatske ili neautomatske sustave za izdavanje dozvola za uvoz ili izvoz proizvoda.

Nadalje, Alžir je na sastanku održanom 7. prosinca 2020. izjavio da namjerava od 1. siječnja 2021. ukinuti ograničenja uvoza automobila.

Odluka Vijeća za pridruživanje mora sadržavati zajedničko tumačenje dviju stranaka u pogledu usklađenosti spornih mjera koje je donio Alžir s odredbama Sporazuma o pridruživanju i obuhvaćati mjere koje Alžir treba poduzeti. U tom je pogledu potrebno Alžiru odrediti prijelazno razdoblje i postupke koji će se primjenjivati ako ne postupi u skladu s Odlukom.

Treba napomenuti da Alžir još nije dostavio svoja očitovanja na nacrt odluke Vijeća za pridruživanje priložen Prijedlogu odluke Vijeća. Stoga će se tekst nacrta tijekom budućih pregovora vjerojatno znatno mijenjati.

4.Pravna osnova

4.1.Postupovna pravna osnova

Člankom 218. stavkom 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se donošenje odluka kojima se utvrđuju „stajališta koja u ime Unije treba donijeti tijelo osnovano na temelju sporazuma kada je to tijelo pozvano donositi akte koji proizvode pravne učinke, uz iznimku akata kojima se dopunjuje ili mijenja institucionalni okvir sporazuma”.

Vijeće za pridruživanje tijelo je osnovano na temelju sporazuma, i to Euro-mediteranskog sporazuma.

Akt koji Vijeće za pridruživanje treba donijeti akt je koji proizvodi pravne učinke. Predviđeni akt bit će obvezujući na temelju međunarodnog prava u skladu s člankom 94. drugim stavkom i člankom 100. stavkom 3. Sporazuma o pridruživanju.

Predviđenim aktom ne dopunjuje se niti mijenja institucionalni okvir sporazuma.

Stoga je postupovna pravna osnova za predloženu odluku članak 218. stavak 9. UFEU-a.

4.2.Materijalna pravna osnova

Materijalna pravna osnova za odluku na temelju članka 218. stavka 9. UFEU-a prije svega ovisi o cilju i sadržaju predviđenog akta o kojemu se zauzima stajalište u ime Unije.

Glavni cilj i sadržaj predviđenog akta odnose se na zajedničku trgovinsku politiku.

Stoga je materijalna pravna osnova predložene odluke članak 207. stavak 4. prvi podstavak UFEU-a.

4.3.Zaključak

Pravna osnova predložene odluke trebala bi biti članak 207. stavak 4. prvi podstavak u vezi s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a.

5.OBJAVA PREDVIĐENOG AKTA

Budući da će se aktom Vijeća za pridruživanje za Alžir uvesti dodatna prijelazna odstupanja od obveza utvrđenih u Sporazumu o pridruživanju, primjereno je objaviti ga u Službenom listu Europske unije nakon donošenja.

2021/0117 (NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o stajalištu koje u ime Europske unije treba zauzeti u Vijeću za pridruživanje osnovanom Euro-mediteranskim sporazumom od 22. travnja 2002. o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžirske Narodne Demokratske Republike, s druge strane

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. prvi podstavak u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)Euro-mediteranski sporazum od 22. travnja 2002. o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžirske Narodne Demokratske Republike, s druge strane (dalje u tekstu „Sporazum”) sklopljen je u ime Unije Odlukom Vijeća 2005/690/EZ 1 od 18. srpnja 2005. i stupio je na snagu 1. rujna 2005.

(2)Vijeće za pridruživanje osnovano je člankom 92. prvim stavkom Sporazuma.

(3)Na temelju članka 100. stavka 2. Sporazuma, Vijeće za pridruživanje može donijeti odluku kako bi riješilo spor koji mu je uputila stranka.

(4)Verbalnom notom od 24. lipnja 2020. Europska unija uputila je Vijeću za pridruživanje spor u vezi s tumačenjem i primjenom Sporazuma.

(5)Spor se odnosi na više trgovinskih mjera koje Alžir primjenjuje od 2015., uključujući zabranu uvoza automobila, donošenje privremenih dodatnih zaštitnih pristojbi koje se primjenjuju na 992 tarifne stavke, uvođenje dodatnih carina za 129 tarifnih stavki, uspostavu sustava izdavanja uvoznih ili izvoznih dozvola, uvođenje obveznog devetomjesečnog razdoblja odgode za plaćanja uvoza i druge upute u vezi s ugovornim klauzulama koje se primjenjuju na uvoz.

(6)Na savjetovanjima održanima 29. rujna i 7. prosinca 2020. stranke su počele raditi na nacrtu odluke Vijeća za pridruživanje radi rješavanja predmetnog spora.

(7)Primjereno je utvrditi stajalište koje u ime Unije treba zauzeti u Vijeću za pridruživanje jer je predviđena odluka obvezujuća za Uniju.

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje u ime Unije treba zauzeti u Vijeću za pridruživanje osnovanom člankom 92. prvim stavkom Euro-mediteranskog sporazuma od 22. travnja 2002. o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžirske Narodne Demokratske Republike, s druge strane temelji se na nacrtu akta priloženom ovoj Odluci.

Članak 2.

Europska komisija objavljuje Odluku Vijeća za pridruživanje u Službenom listu Europske unije nakon njezina donošenja.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena Komisiji.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    SL L 265, 10.10.2005., str. 1.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.5.2021.

COM(2021) 230 final

PRILOG

Prijedlogu odluke Vijeća

o stajalištu koje u ime Europske unije treba zauzeti u Vijeću za pridruživanje osnovanom Euro-mediteranskim sporazumom od 22. travnja 2002. o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžirske Narodne Demokratske Republike, s druge strane

NACRT

ODLUKE br. … VIJEĆA ZA PRIDRUŽIVANJE EU-a I ALŽIRA

od XX …….. 2021.

o rješavanju spora koji se odnosi na primjenu i tumačenje Sporazuma

VIJEĆE ZA PRIDRUŽIVANJE EU-a I ALŽIRA,

s obzirom na Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Alžirske Narodne Demokratske Republike, s druge strane (dalje u tekstu „Sporazum”), a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

s obzirom na verbalnu notu (2020)3283036 Europske komisije (Glavna uprava za trgovinu) od 24. lipnja 2020. kojom je Europska unija uputila Vijeću za pridruživanje spor koji se odnosi na primjenu i tumačenje Sporazuma u skladu s člankom 100. stavkom 1. tog sporazuma,

budući da:

(1)    Sporazum je stupio na snagu 1. rujna 2005. Stranke su dužne poduzimati sve opće ili posebne mjere potrebne za ispunjenje svojih obveza u skladu sa Sporazumom.

(2)    Alžir od 2015. primjenjuje trgovinske mjere, među ostalim one opisane u sljedećim uvodnim izjavama, koje čine prepreku bilateralnoj trgovini između stranaka te su protivne Sporazumu.

(3)    Alžir je 7. siječnja 2018. donio Izvršni dekret br. 18-02, kojim se propisuje zabrana uvoza određenih proizvoda. Popis predmetnih proizvoda naknadno je više puta izmijenjen (zadnji put 27. siječnja 2019. Izvršnim dekretom br. 19-12) te trenutačno uključuje automobile i privatna vozila pod tarifnim brojevima od 87.01 do 87.05.

(4)    Alžir je 11. srpnja 2018. donio Zakon br. 18-13 o Dopunskom zakonu o proračunu za 2018., kojim se uvodi dodatna carina nazvana „privremena dodatna zaštitna pristojba”, koja je provedena Izvršnim dekretom br. 18-230 od 25. rujna 2018. o određivanju pravila za sastavljanje i utvrđivanje popisa robe na koju se primjenjuju privremene dodatne zaštitne pristojbe i odgovarajućih stopa te odlukom Ministarstva trgovine od 26. siječnja 2019., koja je stupila na snagu 27. siječnja 2019. Popis robe na koju se primjenjuje tako utvrđena privremena dodatna zaštitna pristojba izmijenjen je odlukom Ministarstva trgovine od 8. travnja 2019.

(5)    Dodatna zaštitna pristojba iznosi između 30 % i 200 % vrijednosti robe. Primjenjuje se na izmijenjeni popis koji sadržava više od 992 tarifne stavke koje se uglavnom odnose na poljoprivredne proizvode, prerađene poljoprivredne proizvode i raznu robu široke potrošnje.

(6)    Alžir je 27. prosinca 2017. donio Zakon br. 17-11 o Zakonu o proračunu za 2018. Člankom 115. tog zakona povećane su carine za 129 tarifnih stavki koje obuhvaćaju, među ostalim, telekomunikacijske komponente, modeme, kabele i električne uređaje.

(7)    Carinske stope za određene proizvode povećale su se s početne stope od 0 % do 5 % na stopu od 30 %, a za ostale proizvode s početne stope od 30 % na stopu od 60 %.

(8)    Alžir je uveo sustav za izdavanje uvoznih ili izvoznih dozvola Zakonom br. 15-15 od 15. srpnja 2015. o općim pravilima za uvoz i izvoz robe te Izvršnim dekretom br. 15-306 od 6. prosinca 2016. o utvrđivanju uvjeta i detaljnih pravila za provedbu sustava za izdavanje uvoznih ili izvoznih dozvola za proizvode i robu.

(9)    Predmetni sustavi za izdavanje dozvola obuhvaćaju automatske i neautomatske dozvole te vladu ovlašćuju da zahtijeva ishođenje uvoznih dozvola uvrštenjem na administrativne popise Ministarstva trgovine.

(10)    Strukovno udruženje alžirskih banaka i financijskih institucija (ABEF) 30. rujna 2019. objavilo je Okružnicu br. 479/DG/2019, u kojoj se upućuje na dopis br. 189/CC/MF/2019 voditelja kabineta Ministarstva financija od 29. rujna 2019. o uvođenju novih mjera ograničavanja uvoza mobilnih telefona i električnih kućanskih uređaja. Te mjere obuhvaćaju sljedeća tri elementa:

(a) uvođenje obveznog devetomjesečnog razdoblja odgode za plaćanja uvoza;

(b) uputu gospodarskim subjektima da se prioritetno služe uslugama nacionalnih pomorskih prijevoznika kad god je to moguće; i

(c) napomenu da je uvoz dopušten samo u okviru ugovora u kojima se, koliko je to moguće, primjenjuje klauzula Incoterms FOB. Taj zahtjev od 31. prosinca 2019. obuhvaća uvoz svih proizvoda.

(11)    U okružnicama br. 643/DG/2019 i br. 645/DG/2019 objavljenima 25. odnosno 26. prosinca 2019. navedene su dodatne informacije o primjeni obveze korištenja usluga nacionalnih pomorskih prijevoznika i klauzule FOB.

(12)    Europska unija utvrđuje da mjere uvedene u području trgovine imaju negativne učinke.

(13)    Vijeće za pridruživanje zajedničkom je izjavom u svibnju 2018. pozvalo stranke da što prije pronađu rješenja.

(14)    U tu je svrhu 2018. osnovana radna skupina na visokoj razini, koja se sastala četiri puta. Unatoč višestrukim intervencijama na visokoj razini i ciljanim političkim naporima, nije postignuto rješenje.

(15)    Europska unija smatra da prethodno navedene mjere nisu u skladu s pravima i obvezama utvrđenima u Sporazumu, a osobito s člancima 9., 14., 17., 30., 32., 34. i 38. tog sporazuma.

(16)    Europska unija je 24. srpnja 2020. uputila predmet Vijeću za pridruživanje u skladu s člankom 100. stavkom 1. Sporazuma te je dostavila sve informacije potrebne za razmatranje predmetnog spora s ciljem pronalaženja rješenja prihvatljivog za obje stranke.

(17)    Stranke su sudjelovale na savjetovanjima održanima 29. rujna i 7. prosinca 2020.

(18)    Alžir je tvrdio da su njegove mjere bile potrebne kako bi se zaštitile nove industrije u okviru njegove politike gospodarske diverzifikacije i gospodarski sektori koji su pod pritiskom uvoza, spriječilo nepošteno tržišno natjecanje i riješile ozbiljne poteškoće u vezi s bilancom plaćanja.

(19)    Europska unija smatra da nisu ispunjeni materijalni uvjeti za primjenu odstupanja predviđenih u članku 11. (nove industrije), članku 22. (damping), članku 24. (zaštitne mjere) ili članku 40. (bilanca plaćanja) i da, osim toga, Alžir nije poštovao postupovne uvjete za donošenje tih mjera, kao što su prethodna savjetovanja između stranaka i, u određenim slučajevima, donošenje odluke Vijeća za pridruživanje.

(20)    Stranke se slažu da spor treba riješiti odlukom,

ODLUČILO JE

Članak 1.

1.    Stranke se slažu s tumačenjem prema kojem zabrana uvoza automobila i privatnih vozila pod tarifnim brojevima od 87.01 do 87.05., koju je uveo Alžir, čini novo količinsko ograničenje uvoza robe ili mjera s istovrsnim učinkom koji nisu u skladu s člankom 17. Sporazuma. Članak 11. Sporazuma, kojim se strankama dopuštaju odstupanja u pogledu novih industrija, ne primjenjuje se na obveze utvrđene u članku 17. Sporazuma.

2.    Alžir se obvezuje da će to ograničenje ukinuti najkasnije […].

Članak 2.

1.    Stranke se slažu s tumačenjem prema kojem Alžir uvođenjem privremenih dodatnih zaštitnih pristojbi nije poštovao obvezu postupnog ukidanja carina i davanja s istovrsnim učinkom koji se primjenjuju na uvoz u Alžir proizvoda podrijetlom iz Europske unije, na temelju članka 9. Sporazuma o pridruživanju, ni s režimima iz članka 14. tog sporazuma koji se primjenjuju na poljoprivredne proizvode, proizvode ribarstva i prerađene poljoprivredne proizvode. Nadalje, privremene dodatne zaštitne pristojbe čine nove uvozne carine ili davanja s istovrsnim učinkom, na koje se primjenjuje zabrana iz članka 17. Sporazuma.

2.    Nisu ispunjeni uvjeti za primjenu zaštitnih mjera iz članka 24. Sporazuma ili mjera potrebnih za rješavanje ozbiljnih poteškoća u vezi s bilancom plaćanja.

3.    Alžir se obvezuje da će stopu privremenih dodatnih pristojbi smanjiti na 50 % zakonske stope najkasnije do […] i da će te pristojbe ukinuti za proizvode podrijetlom iz Europske unije do […].

Članak 3.

1.    Stranke se slažu s tumačenjem prema kojem povećanje carina za 129 tarifnih stavki koje obuhvaćaju telekomunikacijske komponente, modeme, kabele i električne uređaje (pri čemu su te carine za određene proizvode povećane s početne stope od 0 % do 5 % na stopu od 30 %, a za ostale proizvode s početne stope od 30 % na stopu od 60 %) nije u skladu sa smanjenjem carina predviđenim u članku 9. Sporazuma i sa zabranom njihova povećanja iz članka 17. Sporazuma.

2.    Nisu ispunjeni uvjeti za odstupanje primjenjivo na nove industrije kako je predviđeno u članku 11. Sporazuma, za primjenu zaštitnih mjera iz članka 24. Sporazuma ili za mjere potrebne za rješavanje ozbiljnih poteškoća u vezi s bilancom plaćanja.

3.    Alžir se obvezuje da će povećanje carina na proizvode podrijetlom iz Europske unije ukinuti najkasnije do […].

Članak 4.

U skladu s člankom 17. Sporazuma, stranke se obvezuju da na uvoz ili izvoz proizvoda podrijetlom iz druge stranke neće primjenjivati sustav za izdavanje automatskih ili neautomatskih dozvola, osim ako se primjenjuje odstupanje predviđeno u Sporazumu o pridruživanju.

Članak 5.

1.    Stranke potvrđuju da preporuke koje nisu pravno obvezujuće ipak mogu činiti prepreku trgovini koja nije u skladu s obvezama iz Sporazuma. Stranke se slažu s tumačenjem prema kojem uvođenje obveznog devetomjesečnog razdoblja odgode za plaćanja uvoza, uputa gospodarskim subjektima da se prioritetno služe uslugama nacionalnih pomorskih prijevoznika kad god je to moguće i napomena da je uvoz dopušten samo u okviru ugovora u kojima se, koliko je to moguće, primjenjuje klauzula Incoterms FOB nisu u skladu s člankom 17. ni s člancima 30., 32. i 34.

2.    Nisu ispunjeni uvjeti iz članka 40. Sporazuma za primjenu mjera potrebnih za rješavanje ozbiljnih poteškoća u vezi s bilancom plaćanja.

3.    Alžir se obvezuje da će upute i preporuke iz stavka 1. povući najkasnije […].

Članak 6.

1.    Alžir obavješćuje Glavnu upravu za trgovinu Europske komisije o mjerama koje je poduzeo kako bi ispunio obveze iz Sporazuma o pridruživanju predviđene u njegovu članku 1. stavku 2., članku 2. stavku 3., članku 3. stavku 3. i članku 5. stavku 3. Primjerak te obavijesti Alžir šalje Vijeću za pridruživanje i Pododboru za industriju, trgovinu i ulaganja.

2.    Na pisani zahtjev Europske unije Alžir dostavlja dodatne podatke o mjerama koje je poduzeo kako bi postupio u skladu s obvezama utvrđenima u Sporazumu.

Članak 7.

Ako Alžir najkasnije 15 dana od isteka roka navedenog u primjenjivoj odredbi ne priopći koje je mjere poduzeo kako bi proveo ovu Odluku ili ako Europska unija smatra da su priopćene mjere nedovoljne, Europska unija može obustaviti koncesije ili bilo koju drugu obvezu iz Sporazuma u skladu s člankom 104. stavkom 2. Sporazuma ako je Vijeće za pridruživanje primilo sve relevantne podatke potrebne za temeljito ispitivanje situacije s ciljem pronalaženja rješenja prihvatljivog za stranke.

Članak 8.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u …. ….

Vijeće za pridruživanje

Predsjednik

……