EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 4.5.2021.

COM(2021) 222 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU EMPTY

Ocjena zahtjeva Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za pristupanje Luganskoj konvenciji iz 2007.

1.UVOD

1.1. Luganska konvencija

Konvencija o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima iz 2007. („Luganska konvencija”) 1 sklopljena je između Europske unije, Danske kao zasebne stranke i tri od četiri članice Europskog udruženja slobodne trgovine (Švicarske, Norveške i Islanda, dalje u tekstu „države EFTA-e”) 2 .

Unutar Unije, područje nadležnosti te priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima uređeno je Uredbom (EU) br. 1215/2012 (preinačena Uredba Bruxelles I.a). Luganska konvencija odražava prethodno stanje prava Unije u tom području (Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001).

Luganska konvencija je „dvostruka konvencija” kojom se uređuju međunarodna nadležnost (tj. pitanje je li sud nadležan za odlučivanje u prekograničnom predmetu) te priznavanje i izvršenje stranih sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.

Konvencija je otvorena za buduće članice EFTA-e i države članice EU-a u odnosu na njihova određena neeuropska državna područja. U skladu s člancima od 70. do 72. Luganske konvencije ako bilo koja druga država želi pristupiti Konvenciji, mora uputiti zahtjev depozitaru koji se prosljeđuje ugovornim strankama. Ugovorne stranke nastoje dati svoju suglasnost najkasnije u roku od godine dana nakon poziva depozitara 3 . Depozitar će pozvati državu da pristupi Luganskoj konvenciji samo ako postoji jednoglasni dogovor između ugovornih stranaka. Nakon polaganja isprave o pristupanju ugovorne stranke još uvijek mogu uložiti prigovor u određenom roku. Konvencija će stupiti na snagu između države pristupnice i onih ugovornih stranaka koje nisu uložile prigovor prije prvog dana trećeg mjeseca nakon polaganja isprave o pristupanju.

Europska unija ima isključivu vanjsku nadležnost za sklapanje Luganske konvencije iz 2007. te posljedično i za dogovor o pristupanju nove stranke i ulaganje prigovora na stupanje Konvencije na snagu između Unije i nove stranke.

1.2. Zahtjev Ujedinjene Kraljevine

Luganska konvencija primjenjivala se na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske („Ujedinjena Kraljevina”) do 31. siječnja 2020. njezinim članstvom u EU-u. Tijekom prijelaznog razdoblja, koje je završilo 31. prosinca 2020., EU je obavijestio druge stranke Luganske konvencije da se s Ujedinjenom Kraljevinom treba postupati kao s državom članicom za potrebe međunarodnih sporazuma čija je Unija bila stranka, a koji su obuhvaćali Lugansku konvenciju 4 .

Ujedinjena Kraljevina podnijela je 8. travnja 2020. zahtjev za pristupanje Luganskoj konvenciji iz 2007. kao zasebna stranka. Taj je zahtjev podnesen depozitaru Luganske konvencije 5 . Ujedinjena Kraljevina predložila je proširenje primjene Konvencije na Gibraltar 6 .

Dopisom od 14. travnja 2020. depozitar je službeno proslijedio zahtjev i povezane informacije ugovornim strankama Luganske konvencije, uključujući Europsku uniju, koju zastupa Europska komisija.

2.KOMISIJINA ANALIZA

S obzirom na prirodu Luganske konvencije (vidjeti odjeljak 2.1. u nastavku) i postojeći okvir pravosudne suradnje s trećim zemljama (vidjeti odjeljak 2.2. u nastavku), Komisija smatra da EU ne bi trebao dati suglasnost za pristupanje Ujedinjene Kraljevine Luganskoj konvenciji.

2.1. Priroda Luganske konvencije

Luganska konvencija odražava pravila EU-a o međunarodnoj nadležnosti i njegov gotovo automatski sustav priznavanja i izvršenja sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima 7 u odnosu na države EFTA-e. Time se pogodnosti okvira EU-a za priznavanje i izvršenje sudskih odluka proširuju na te zemlje, kao i na države članice EU-a u pogledu tih zemalja. Kao posljedica toga, njime se uvelike olakšava pristup sudskih odluka donesenih u građanskim stvarima u državama EFTA-e području pravosuđa EU-a u građanskim i trgovačkim stvarima i obratno.

Luganska konvencija ključna je značajka zajedničkog područja pravde i popratna je mjera za gospodarske odnose EU-a sa zemljama EFTA-e/EGP-a. Ti se odnosi s Norveškom i Islandom temelje na Sporazumu o EGP-u 8 kojim se države članice EU-a i države EFTA-e/EGP-a 9 okupljaju na unutarnjem tržištu. Gospodarski i trgovinski odnosi Švicarske s EU-om uređeni su nizom bilateralnih sporazuma u kojima je Švicarska pristala preuzeti određene aspekte zakonodavstva EU-a u zamjenu za pristup dijelu jedinstvenog tržišta EU-a. Sve sadašnje ugovorne stranke predstavljaju taj kontekst. Te zemlje barem djelomično sudjeluju na unutarnjem tržištu EU-a, koje uključuje slobodno kretanje robe, usluga, kapitala i osoba.

Stoga se Luganskom konvencijom podupire odnos EU-a s trećim zemljama koje imaju posebno blisku regulatornu integraciju s EU-om, među ostalim usklađivanjem s pravnom stečevinom EU-a (ili njezinim dijelovima). Iako je Konvencija, u načelu, otvorena za pristupanje „bilo kojoj drugoj državi” na poziv depozitara nakon jednoglasnog dogovora ugovornih stranaka (vidjeti prethodno), ona nije prikladan opći okvir za pravosudnu suradnju s bilo kojom trećom zemljom. Nije usmjerena na sve treće zemlje, što se može vidjeti iz činjenice da je od 1988. (kada je dogovorena prva Luganska konvencija) samo Poljska pristupila Konvenciji kao treća zemlja, ali joj se pridružila na putu prema pristupanju EU-u. Ne postoji treća zemlja koja je stranka Konvencije, a nije država EFTA-e/EGP-a. Ujedinjena Kraljevina je od 1. siječnja 2021. treća zemlja s „redovnim” sporazumom o slobodnoj trgovini kojim se olakšava trgovina, ali ne uključuje temeljne slobode i politike unutarnjeg tržišta. Konvencija se temelji na visokoj razini uzajamnog povjerenja među ugovornim strankama i predstavlja bitno obilježje zajedničkog područja pravde razmjerno visokom stupnju gospodarske međupovezanosti koja se temelji na primjenjivosti četiriju sloboda.

2.2. Međunarodni okvir za suradnju EU-a u području građanskog pravosuđa s trećim zemljama

Dugogodišnji pristup EU-a jest da je odgovarajući okvir za pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s trećim zemljama osiguran multilateralnim Haškim konvencijama, tj. Haškom konvencijom o izboru suda iz 2005. 10 i Haškom konvencijom o sudskim odlukama iz 2019. 11 EU je 2014. sklopio Konvenciju o izboru suda iz 2005. 12 Haška konvencija o izboru suda iz 2005. isto je tako „dvostruka konvencija”, ali se primjenjuje samo ako su stranke učinile isključivi ugovorni izbor suda u građanskim i trgovačkim stvarima. Haška konvencija o sudskim odlukama iz 2019. jednostavna je konvencija kojom se uređuju samo priznavanje i izvršenje. Njome se ne uređuje izravna nadležnost sudova.

U skladu s tim pristupom, u Političkoj izjavi o okviru za buduće odnose Europske unije i Ujedinjene Kraljevine od 17. listopada 2019. upućuje se na okvir Haških konvencija 13 ; mogućnost pristupanja Ujedinjene Kraljevine Luganskoj konvenciji ne spominje se ni u Političkoj izjavi ni u bilo kojem drugom zajedničkom dokumentu EU-a i Ujedinjene Kraljevine o okviru budućih odnosa. Ne spominje se ni u Sporazumu o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine, s druge strane, koji je dogovoren 24. prosinca 2020. i privremeno se primjenjuje od 1. siječnja 2021. 14

 
Prije isteka prijelaznog razdoblja Haška konvencija o izboru suda iz 2005. primjenjivala se u Ujedinjenoj Kraljevini na temelju njezina članstva u EU-u i nakon toga na temelju prijelaznog razdoblja predviđenog Sporazumom o povlačenju. Od 1. siječnja 2021. Ujedinjena Kraljevina zasebna je stranka 15 ove Konvencije 16 . Stoga ova Konvencija obuhvaća odnose između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u okviru njezina područja primjene. Komisija planira u bliskoj budućnosti predložiti sklapanje Haške konvencije o sudskim odlukama iz 2019. na razini EU-a. Ako Ujedinjena Kraljevina sklopi tu Konvenciju, ona će se primjenjivati na buduću pravosudnu suradnju s EU-om.

3.ZAKLJUČAK

S obzirom na navedeno Komisija smatra da Europska unija ne bi trebala dati suglasnost za pristupanje Ujedinjene Kraljevine Luganskoj konvenciji iz 2007. Za Europsku uniju Luganska konvencija prateća je mjera unutarnjeg tržišta i odnosi se na kontekst EU-a i EFTA-e/EGP-a. U odnosu na sve ostale treće zemlje dosljedna je politika Europske unije promicanje suradnje u okviru multilateralnih Haških konvencija. Ujedinjena Kraljevina treća je zemlja koja nije posebno povezana s unutarnjim tržištem. Stoga nema razloga da Europska unija odstupi od svojeg općeg pristupa u odnosu na Ujedinjenu Kraljevinu. Stoga bi se Haškim konvencijama trebao osigurati okvir za buduću suradnju između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima.

Zainteresirane strane, a posebno stručnjaci uključeni u prekogranična ugovorna pitanja koja uključuju Europsku uniju, trebali bi to uzeti u obzir pri odabiru međunarodne nadležnosti 17 .

Ovom Komunikacijom Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o svojoj procjeni i daje im priliku da izraze svoja stajališta prije nego što o tome obavijesti depozitara Luganske konvencije.

(1)  Njezina je prethodnica bila Luganska konvencija iz 1988.

(2)  Lihtenštajn nije stranka Luganske konvencije. 

(3)  Taj rok nije obvezujući.

(4)  Usp. članak 129. stavak 1. Sporazuma o povlačenju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

(5)  Švicarsko savezno vijeće.

(6)  Tijekom članstva Ujedinjene Kraljevine u EU-u Luganska konvencija primjenjivala se na Gibraltar.

(7)  Ne odražava najnovije stanje prava EU-a u skladu s Uredbom (EU) br. 1215/2012, kojom je u potpunosti ukinuta potreba za postupkom za proglašenje izvršivosti strane sudske odluke.

(8)  Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, koji je stupio na snagu 1.1.1994.

(9)  Island, Lihtenštajn i Norveška.

(10)  Konvencija od 30. lipnja 2005. o sporazumima o izboru suda.

(11)  Konvencija od 2. srpnja 2019. o priznavanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima. Multilateralni pristup ponovljen je, primjerice, u Zaključcima Vijeća o budućnosti pravosudne suradnje u građanskim stvarima, koje je donijelo Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove u prosincu 2019. tijekom finskog predsjedanja, 2019/C 419/02, SL C 419/6 od 12.12.2019. O multilateralizmu vidjeti Zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću o povećanju doprinosa EU-a multilateralizmu koji se temelji na pravilima, JOIN(2021) 3 final od 17.2.2021.

(12)  Odluka Vijeća 2014/887/EU od 4. prosinca 2014. o odobrenju, u ime Europske unije, Haške konvencije od 30. lipnja 2005. o sporazumima o izboru suda, SL L 353, 10.12.2014., str. 5.

(13)  SL C 34, 31.1.2020., str. 1. 

(14)  SL L 444, 31.12.2020., str. 14.

(15)  Ujedinjena Kraljevina proširila je pristupanje na Gibraltar.

(16)  Haška konvencija o izboru suda iz 2005. primjenjuje se samo ako su stranke donijele klauzulu o izboru isključivo nadležnog suda, ali ne i ako je odabrana asimetrična ili neisključiva klauzula ili ako ne postoji klauzula o izboru suda.

(17)  Vidjeti Obavijest sudionicima o pripravnosti u pogledu povlačenja Ujedinjene Kraljevine i propisa EU-a u području građanskog pravosuđa i međunarodnog privatnog prava objavljenu 18. siječnja 2019., ažuriranu 27. kolovoza 2020. i dostupnu na https://ec.europa.eu/info/publications/civil-justice-judicial-cooperation-civil-and-commercial-matters_hr.