Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 52020IP0372

    Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o održivom korporativnom upravljanju (2020/2137(INI))

    SL C 445, 29.10.2021, p. 94–101 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Date of document:
    17/12/2020; Datum glasanja
    Date of vote:
    17/12/2020
    Date of debate:
    14/12/2020
    Author:
    Europski parlament, Odbor za ekonomska i monetarna pitanja, Odbor za međunarodnu trgovinu, Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbor za pravna pitanja, Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja
    Form:
    Rezolucija na vlastitu inicijativu
    Parliamentary term:
    Deveti saziv
    Internal reference:
    2020/2137(INI)
    Session:
    2020-2021

    29.10.2021   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 445/94

    P9_TA(2020)0372

    Održivo korporativno upravljanje

    Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o održivom korporativnom upravljanju (2020/2137(INI))

    (2021/C 445/12)

    Europski parlament,

    —

    uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poduzetništvu i ljudskim pravima iz 2011. (1),

    —

    uzimajući u obzir ciljeve UN-a u pogledu održivog razvoja (2),

    —

    uzimajući u obzir Smjernice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za multinacionalna poduzeća (3),

    —

    uzimajući u obzir Smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje (4) i odgovorno poslovno ponašanje za institucionalne ulagače (5),

    —

    uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku (6),

    —

    uzimajući u obzir Pariški sporazum usvojen 12. prosinca 2015. (7),

    —

    uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCCC) naslovljeno „Globalno zatopljenje od 1,5 oC” (8),

    —

    uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 4. ožujka 2020. o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) (COM(2020)0080),

    —

    uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (9),

    —

    uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a o financiranju održivog rasta (COM(2018)0097),

    —

    uzimajući u obzir Europski zeleni plan (COM(2019)0640),

    —

    uzimajući u obzir prilagođeni Program rada Komisije za 2020. (COM(2020)0440),

    —

    uzimajući u obzir Direktivu 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (10) („Računovodstvena direktiva”),

    —

    uzimajući u obzir Direktivu 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (11) („Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju”),

    —

    uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od neovlaštenog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (12),

    —

    uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/828 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara (13) („Direktiva o pravima dioničara”),

    —

    uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (14),

    —

    uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/2088 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (15) („Uredba o objavama”),

    —

    uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (16) („Uredba o taksonomiji”),

    —

    uzimajući u obzir Smjernice Komisije o nefinancijskom izvješćivanju (metodologija za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama) (17) i Smjernice Komisije o nefinancijskom izvješćivanju: Dodatak o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom (18),

    —

    uzimajući u obzir konačno izvješće Foruma na visokoj razini za uniju tržišta kapitala naslovljeno: „Nova vizija za europska tržišta kapitala” (19),

    —

    uzimajući u obzir studiju o dužnostima direktora i održivom korporativnom upravljanju koja je u srpnju 2020. izrađena za Komisiju,

    —

    uzimajući u obzir okvirni program UN-a „Zaštita, poštovanje i pomoć” za poduzetništvo i ljudska prava iz 2008. (20),

    —

    uzimajući u obzir studiju iz svibnja 2020. izrađenu za Europsku komisiju pod naslovom „Poboljšanje financijske sigurnosti u kontekstu Direktive o odgovornosti za okoliš” (21),

    —

    uzimajući u obzir načela iz Osla o globalnim obvezama za smanjenje klimatskih promjena (22),

    —

    uzimajući u obzir preporuke Radne skupine za objavljivanje financijskih informacija povezanih s klimom iz lipnja 2017.,

    —

    uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

    —

    uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

    —

    uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0240/2020),

    A.

    budući da je Europska unija utemeljena na vrijednostima navedenima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji te budući da se njezina okolišna politika temelji na načelu preventivnog djelovanja utvrđenom u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

    B.

    budući da u korporativnom kontekstu pristup održivosti podrazumijeva da trgovačka društva uzimaju u obzir opća društvena i ekološka pitanja, kao što su prava zaposlenika i poštovanje ograničenja planeta, kako bi se riješili najveći rizici koje za njih predstavljaju njihove aktivnosti;

    C.

    budući da su brojne međunarodne inicijative kojima se promiče održivo korporativno upravljanje dobrovoljne te su i dalje samo neobvezujući pravni instrumenti, koji su se u velikoj mjeri pokazali neučinkovitima u promjeni korporativnog ponašanja prema održivosti; budući da se u studiji sastavljenoj za Komisiju o dužnostima direktora i održivom korporativnom upravljanju u skladu s Akcijskim planom za održivo financiranje ističu prednosti pojašnjenja obveza direktora u pogledu održivosti i dugoročnih razmatranja; naglašava probleme povezane s kratkoročnošću i podsjeća na potrebu da trgovačka društva uključe dugoročne interese kako bi EU ostao na putu da ispuni svoje obveze u pogledu održivosti; budući da se u studiji jasno skreće pozornost na potrebu za donošenjem zakonodavstva EU-a u tom pogledu;

    D.

    budući da je tijekom posljednjeg zakonodavnog razdoblja EU poduzeo niz inicijativa u cilju poticanja transparentnosti i dugoročnosti financijskih i gospodarskih aktivnosti, kao što su Direktiva o pravima dioničara, Akcijski plan za financiranje održivog rasta, Uredba o objavljivanju i Uredba o taksonomiji; budući da je taj trend započeo, među ostalim, donošenjem Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; budući da je objavljivanje nefinancijskih informacija neophodno za mjerenje i praćenje uspješnosti poduzeća i njihova dugoročnog utjecaja na društvo i okoliš te za upravljanje njima;

    E.

    budući da je Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju isprepletena održivim korporativnim upravljanjem te je važan korak naprijed za promicanje nefinancijskog izvješćivanja u EU-u; budući da ipak sadrži ozbiljne nedostatke koje je potrebno riješiti kako bi bila korisnija ulagačima i dionicima;

    F.

    budući da prema europskom zelenom planu trgovačka društva i financijske institucije moraju povećati opseg objavljivanja podataka povezanih s klimom i okolišem kako bi ulagači bili u potpunosti informirani o održivosti svojih ulaganja; budući da se u tu svrhu Komisija obvezala na reviziju Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; budući da u skladu sa svojim prilagođenim programom rada za 2020. Komisija namjerava predstaviti prijedlog revizije Direktive o nefinancijskom izvješćivanju u prvom tromjesečju 2021.;

    G.

    budući da su dionici često izrazili stajalište da su nefinancijske informacije koje pružaju trgovačka društva u skladu s Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju nedostatne, nepouzdane i neusporedive; budući da su oni koji pripremaju te informacije izjavili da ih zbunjuje mnoštvo okvira dobrovoljnog izvješćivanja te su pozvali na pravno pojašnjenje i standardizaciju; budući da je otkrivanje potpunijih i pouzdanijih informacija potrebno kako bi se smanjili potencijalni negativni učinci na klimu, okoliš i društvo; budući da bi poboljšanja u nefinancijskom izvješćivanju mogla povećati odgovornost trgovačkih društava i povjerenje u njih; budući da ta poboljšanja ne bi trebala stvarati nepravednu neravnotežu u konkurentnosti; budući da bi se obvezama otkrivanja informacija stoga trebali uzeti u obzir administrativni troškovi te bi one trebale biti razmjerne veličini trgovačkog društva i u skladu s ostalim zakonodavstvom koje se primjenjuje na poslovne aktivnosti, kao što su poštovanje poslovne tajne i zaštita zviždača;

    H.

    budući da se u studiji sastavljenoj za Komisiju o dužnostima direktora i održivom korporativnom upravljanju pokazuje sve veća tendencija trgovačkih društava uvrštenih na burzu u EU-u da se usredotoče na kratkoročne interese svojih dioničara; budući da se u toj studiji predlaže nekoliko zakonodavnih opcija na razini EU-a kojima bi se znatno poboljšala korporativna održivost; budući da je potrebno donijeti zakonodavni okvir za europska trgovačka društva, uz potpuno poštovanje načela proporcionalnosti i izbjegavanje prekomjernog administrativnog opterećenja za ta europska trgovačka društva; budući da se tim okvirom mora osigurati usklađenost s pravnom sigurnošću na unutarnjem tržištu i poboljšati ta pravna sigurnost te da se njime ne smije stvarati nepovoljan položaj u pogledu konkurentnosti;

    I.

    budući da pristup održivosti u korporativnom upravljanju obuhvaća i ljudska prava i zaštitu okoliša; budući da bi se pravni zahtjev za otkrivanje informacija povezanih s okolišem, socijalnim pitanjima i pitanjima u vezi sa zaposlenicima, ljudskim pravima, podmićivanjem i korupcijom, trebao smatrati aspektom „korporativne odgovornosti za poštovanje ljudskih prava” kako je definirano u Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

    J.

    budući da je cilj Pariškog sporazuma zadržati rast prosječne globalne temperature na planetu na razini koja je znatno niža od 2 oC iznad razine iz predindustrijskog razdoblja te ulagati napore da se taj rast ograniči na 1,5 oC iznad razine iz predindustrijskog razdoblja;

    K.

    budući da je rezultat sve većeg tržišnog natjecanja za pristup prirodnim resursima često neodrživo korporativno iskorištavanje prirodnog i ljudskog okoliša;

    L.

    budući da korporativno upravljanje treba odigrati ključnu ulogu u ispunjavanju obveza EU-a u pogledu provođenja ciljeva održivog razvoja UN-a i Pariškog sporazuma;

    M.

    budući da klimatske promjene nose ozbiljan rizik u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, odnosno dostupnosti, pristupačnosti i upotrebe hrane te stabilnosti prehrambenih sustava; budući da su poljoprivrednice trenutačno zaslužne za 45 % – 80 % ukupne proizvodnje hrane u zemljama u razvoju, a nerazmjerno su pogođene klimatskim promjenama i uništavanjem okoliša;

    N.

    budući da se Aarhuškom konvencijom utvrđuje niz okolišnih prava za javnost i udruge, uključujući pravo pristupa informacijama o okolišu, pravo sudjelovanja u donošenju odluka o okolišu i pristup pravosuđu;

    O.

    budući da je 2017. Odbor za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom UN-a utvrdio da je EU prekršio Aarhušku konvenciju time što pripadnicima javnosti nije dopustio osporavanje odluke institucija EU-a pred sudovima EU-a;

    P.

    budući da je Komisija povećala ambicije za razdoblje 2019. – 2024. utvrđivanjem programa za europski zeleni plan, u kojemu potvrđuje da „Europa mora predvoditi tranziciju prema zdravom planetu”;

    Q.

    budući da direktori društava imaju zakonsku i statutarnu dužnost djelovati u interesu svoga trgovačkog društva; budući da je ta dužnost podložna različitim tumačenjima u različitim jurisdikcijama i da se interes trgovačkog društva često izjednačuje s financijskim interesima dioničara; budući da bi ono što se smatra „interesom” trgovačkog društva trebalo uključivati interese dionika, uključujući zaposlenike, kao i šire društvene interese; budući da usko tumačenje te dužnosti uz pretjeranu usredotočenost na kratkoročno maksimalno povećanje dobiti ima štetan učinak na dugoročne rezultate trgovačkog društva i održivost te stoga i na dugoročne interese njegovih dioničara;

    R.

    budući da bi se dosljednost zakonodavstva EU-a o održivom korporativnom upravljanju trebala postići uspostavom konkretnih obveza i poticaja za djelovanje, a ne samo obvezom izvješćivanja o informacijama; budući da je stoga potreban dodatan okvir kojim se definiraju dužnosti upravnih odbora trgovačkih društava u pogledu održivosti;

    S.

    budući da bi za postizanje održivijeg, transparentnijeg i odgovornijeg korporativnog upravljanja u EU-u, uz prijedloge za preispitivanje Direktive o nefinancijskom izvješćivanju, Komisija trebala uvesti novo zakonodavstvo o dužnoj pažnji i dužnostima direktora; budući da se obveze dužne pažnje i dužnosti direktora, ako će se pokrivati jednim zakonodavnim instrumentom, trebaju jasno razdvojiti u dva različita dijela; budući da su te obveze i dužnosti komplementarne, ali da nisu međusobno zamjenjive niti je jedna podređena drugoj;

    Obveze nefinancijskog izvješćivanja

    1.

    		 poziva Komisiju da prilikom predlaganja novih mjera u području prava trgovačkih društava i korporativnog upravljanja postigne odgovarajuću ravnotežu između potrebe za smanjenjem kratkoročnog pritiska na korporativne direktore i promicanja uključivanja održivosti u donošenje korporativnih odluka, s jedne strane, i potrebe za dostatnom fleksibilnošću uz osiguravanje usklađivanja, s druge strane; naglašava važnost jačanja uloge direktora u ostvarivanju dugoročnih interesa trgovačkog društva u budućem djelovanju na razini EU-a i poticanja kulture u upravljačkim tijelima trgovačkih društava kojom se uzima u obzir i provodi održivo korporativno upravljanje;

    2.

    		 pozdravlja predanost Komisije reviziji Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; ističe da bi takva revizija trebala biti u potpunosti u skladu sa zahtjevima iz Uredbe o objavljivanju i Uredbe o taksonomiji; poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke iz ove Rezolucije;

    3.

    		 ponovo poziva na proširenje područja primjene Direktive o nefinancijskom izvješćivanju kako bi se obuhvatila sva velika poduzeća s poslovnim nastanom na području EU-a, bilo da su uvrštena na burzu bilo da nisu, kako je definirano u članku 3. stavku 4. Računovodstvene direktive; naglašava da bi se za uspostavu jednakih uvjeta obveze nefinancijskog izvješćivanja trebale primjenjivati i na trgovačka društva koja posluju na području EU-a, i ona iz EU-a i ona izvan njega; poziva Komisiju da utvrdi visokorizične sektore gospodarske aktivnosti sa znatnim učinkom na pitanja održivosti kojima bi se moglo opravdati uključivanje malih i srednjih poduzeća u te sektore u okviru područja primjene Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; smatra da bi se Komisija u tu svrhu trebala osloniti na vanjsko neovisno stručno znanje kako bi se pružio indikativan, netaksativan i redovito ažuriran popis sukobima pogođenih i visokorizičnih područja, kao i posebne smjernice za mala i srednja poduzeća; osobito smatra da bi pažnju trebalo posebno usmjeriti na ulaganja i sektore koji su često povezani s nezakonitim poslovnim aktivnostima, kao što su kaznena djela protiv okoliša, nezakonita trgovina divljom faunom i florom, korupcija ili financijski kriminal; ističe da je revizija Direktive o nefinancijskom izvješćivanju potrebna i kako bi se sudionicima na financijskim tržištima omogućio pristup relevantnim podacima u cilju ispunjavanja obveza iz Uredbe o objavljivanju;

    4.

    		 ističe da je održivo korporativno upravljanje važan stup koji EU-u omogućuje da ostvari otporno i održivo gospodarstvo, da poboljša ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja kako bi se održala i potaknula međunarodna konkurentnost trgovačkih društava iz EU-a i kako bi se radnici i poduzeća iz EU-a zaštitili od nepoštenog tržišnog natjecanja iz trećih zemalja te stoga može biti od koristi trgovinskoj i ulagačkoj politici EU-a ako je primjereno mjereno i razmjerno;

    5.

    		 napominje da je pandemija bolesti COVID-19 razotkrila slabe točke globalnih lanaca opskrbe i pokazala da sama dobrovoljna pravila nisu dovoljna, što je primjerice vidljivo u odjevnoj industriji u kojoj je tijekom krize došlo do zastoja u proizvodnji, što je dovelo do negativnih učinaka u cijelom lancu opskrbe; napominje da poduzeća s bolje definiranim ekološkim, socijalnim i upravljačkim praksama te procesima ublažavanja rizika bolje podnose krizu; uviđa da je OECD navela (23) da će trgovačka društva koja poduzimaju proaktivne korake za uklanjanje rizika povezanih s krizom prouzročenom bolešću COVID-19 na način kojim se ublažavaju nepovoljni učinci na radnike i lance opskrbe vjerojatno izgraditi dugoročniju vrijednost i otpornost te poboljšati svoju održivost u kratkoročnom razdoblju i svoje izglede za oporavak u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

    6.

    		 primjećuje da se u Uredbi o taksonomiji utvrđuje niz okolišnih ciljeva koji se odnose na klimatske promjene, upotrebu i zaštitu vodnih i morskih resursa, prelazak na kružno gospodarstvo, sprečavanje i kontrolu onečišćenja te biološku raznolikost i ekosustave; smatra da bi se pojam ekoloških pitanja u Direktivi o nefinancijskom izvješćivanju trebao tumačiti u skladu s Uredbom o taksonomiji i obuhvaćati sve vrste onečišćenja; poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke Radne skupine za objavljivanje financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama i da promiče razvoj inovativnih računovodstvenih tehnika koje odražavaju vrijednost ekosustava; smatra da je jednako važno precizno definirati druga pitanja održivosti na koja se Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju odnosi, kao što su koncepti socijalnih i kadrovskih pitanja, poštovanje ljudskih prava te borba protiv korupcije i mita; smatra da bi pitanja u vezi sa zaposlenicima mogla obuhvaćati objavljivanje politika trgovačkih društava u području plaća, što bi moglo uključivati prikaz plaća s pomoću decila i razlike u plaćama između spolova;

    7.

    		 smatra da je održivo korporativno upravljanje ključno za dugoročno usmjeravanje poduzeća da usklade svoje aktivnosti s ostvarivanjem općih okolišnih ciljeva EU-a utvrđenih u europskom zelenom planu, kao i obveze EU-a da smanji emisije stakleničkih plinova na svojem putu ka ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti do 2050.; ističe da bi svi sektori trebali doprinijeti postizanju tog cilja;

    8.

    		 smatra da se definicija materijalnosti treba odnositi na sve relevantne učinke iz područja okoliša, ljudskih prava i upravljanja na društvo u cjelini, koji nadilaze stvaranje vrijednosti i pitanja povezana s isključivo financijskim rezultatima trgovačkih društava; poziva na reviziju te definicije u skladu s načelom dvostruke materijalnosti koje je uvedeno Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju i dodatno objašnjeno u Smjernicama Komisije o izvješćivanju u vezi s klimom; smatra da bi materijalnost trebalo procijeniti u postupku u koji su uključeni relevantni dionici;

    9.

    		 napominje da se Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju unutar njezina područja primjene trgovačkim društvima daje znatna fleksibilnost u objavljivanju relevantnih informacija na način koji smatraju najkorisnijim; napominje da se trgovačka društva trenutačno mogu po svojoj ocjeni oslanjati na niz različitih okvira; primjećuje da su ona i dalje nesigurna kad je riječ o tome kako najbolje ispuniti svoje obveze objavljivanja; smatra da je potrebno uspostaviti sveobuhvatan okvir EU-a, uz dužno poštovanje načela proporcionalnosti, kako bi se obuhvatio cijeli raspon pitanja održivosti relevantnih za sveobuhvatno nefinancijsko izvješćivanje; u tom pogledu ističe da bi se zakonodavnim okvirom EU-a trebalo osigurati da objave budu jasne, uravnotežene, razumljive, usporedive među društvima unutar sektora, provjerljive i objektivne te da uključuju vremenski ograničene ciljeve održivosti; naglašava da bi taj okvir trebao obuhvaćati opće i sektorske obvezne standarde; u tom pogledu pozdravlja predanost Komisije podupiranju procesa razvoja standarda EU-a o nefinancijskom izvješćivanju; naglašava da bi pri reviziji Direktive o nefinancijskom izvješćivanju trebalo utvrditi posebne obveze i standarde obveznog izvješćivanja, uz odgovarajuće uključivanje svih dionika kojih se to tiče, kao što su civilno društvo, organizacije za zaštitu okoliša i socijalni partneri;

    10.

    		 smatra da bi nefinancijska izvješća trebalo navesti u godišnjem izvješću o upravljanju kako bi se izbjegla dodatna opterećenja za trgovačka društva; pozdravlja činjenicu da se Komisija u Akcijskom planu za uniju tržišta kapitala (COM(2020)0590) obvezala da će do trećeg tromjesečja 2021. iznijeti zakonodavni prijedlog o javno dostupnoj digitalnoj platformi na razini EU-a kojom će se omogućiti besplatan pristup financijskim i nefinancijskim informacijama o kojima trgovačka društva izvješćuju; smatra da bi ta platforma uključivanjem kategorija kao što su teme, sektori, zemlje, promet i broj zaposlenika korisnicima trebala omogućiti da usporede podatke koje trgovačka društva objavljuju;

    11.

    		 napominje da Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju isključuje nefinancijska izvješća iz obveze o osiguravanju sadržaja kojoj inače podliježu financijska izvješća trgovačkih društava; smatra da bi nefinancijska izvješća trebala podlijegati obveznoj reviziji, ovisno o veličini i području aktivnosti dotičnog trgovačkog društva; smatra da bi pružatelj usluga jamstva trebao provesti svoju reviziju u skladu s budućim okvirom EU-a, uz poštovanje zahtjeva objektivnosti i neovisnosti; u svjetlu toga naglašava da je potrebno pozabaviti se inherentnim pogrešnim poticajima u zakonskoj reviziji preispitivanjem Direktive o zakonskim revizijama (24); potvrđuje da bi to također bila prilika za rješavanje kvazi-monopola „velike četvorke”, četiriju računovodstvenih trgovačkih društava koja u pravilu provode reviziju najvećih trgovačkih društava uvrštenih na burzu;

    12.

    		 naglašava da bi predstavnici radnika trebali sudjelovati u definiranju postupka za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama i u provjeri informacija, posebno u pogledu ciljeva socijalne održivosti i pitanja povezanih s opskrbnim/proizvodnim lancem, uključujući eksternalizaciju i podugovaranje;

    13.

    		 naglašava da je važno uvesti obvezu kojom se od određenih trgovačkih društava iz EU-a zahtijeva da svake godine podnose izvješće po zemljama za svaku poreznu jurisdikciju u kojoj posluju; poziva Vijeće da što prije donese svoje opće smjernice kako bi se započeli pregovori s Parlamentom o Prijedlogu direktive Komisije o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (COM(2016)0198);

    14.

    		 smatra da bi u pregovorima o sporazumima o slobodnoj trgovini EU trebao nastojati uključiti klauzule kojima se od partnerskih država traži da za svoja trgovačka društva uspostave usporedive obveze kako bi se izbjeglo stvaranje novog izvora narušavanja tržišnog natjecanja;

    Dužnost brižnog postupanja direktora i dodatne mjere za veću usmjerenost korporativnog upravljanja na održivost

    15.

    		 ističe važnost raznolikosti i uključivosti u trgovačkim društvima, što dovodi do boljih poslovnih rezultata; poziva Vijeće da što prije donese svoje opće smjernice kako bi se započeli pregovori s Parlamentom o Prijedlogu o ženama u upravnim odborima (25), kojim se želi okončati sveprisutna neravnoteža između žena i muškaraca na najvišim razinama donošenja odluka u trgovačkim društvima; poziva Komisiju da ispita dodatne prijedloge za poboljšanje ravnoteže spolova među višim rukovoditeljima i onima koji se nalaze na utjecajnim položajima u trgovačkim društvima;

    16.

    		 naglašava da je potrebno veće sudjelovanje zaposlenika u postupcima donošenja odluka trgovačkih društava kako bi se bolje integrirali dugoročni ciljevi i učinci trgovačkih društava; poziva Komisiju da razmotri mogućnost revizije Direktive o Europskom radničkom vijeću (26) i uspostave novog okvira za obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje zaposlenika u europskim trgovačkim društvima;

    17.

    		 naglašava da će ekološka tranzicija i sve veća digitalizacija ostaviti teške posljedice na radnu snagu; stoga smatra da bi svako održivo korporativno upravljanje trebalo prepoznati i djelotvorno zajamčiti pravo zaposlenika da nastave strukovno osposobljavanje i cjeloživotno obrazovanje tijekom radnog vremena;

    18.

    		 napominje da trgovačka društva nisu apstraktni subjekti nepovezani s današnjim okolišnim i socijalnim izazovima; smatra da bi trgovačka društva trebala aktivnije doprinositi održivosti jer njihova dugoročna uspješnost, otpornost, pa čak i opstanak, mogu ovisiti o primjerenosti njihova odgovora na okolišna i socijalna pitanja; u tom pogledu ističe da dužnost pažnje direktora prema njihovim trgovačkim društvima treba definirati ne samo u odnosu na kratkoročno maksimalno povećanje dobiti s pomoću dionica, nego i u odnosu na pitanja održivosti; napominje važnu ulogu izvršnih direktora u utvrđivanju strategije trgovačkog društva i nadzoru njegova poslovanja; smatra da bi dužnost izvršnih direktora da djeluju u interesu njihova trgovačkog društva trebalo smatrati kao dužnost uključivanja dugoročnih interesa i rizika, učinaka, mogućnosti i ovisnosti vezanih za održivost u cjelokupnu strategiju trgovačkog društva; naglašava da bi ta obveza određivanja prioriteta mogla podrazumijevati prelazak s neodrživih na održiva ulaganja;

    19.

    		 poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog kako bi se osiguralo da se dužnosti direktora ne shvate pogrešno, tj. da doprinose samo kratkoročnom maksimalnom povećanju vrijednosti dioničara, već da moraju uključivati dugoročne interese trgovačkog društva i šire društvene interese, kao i interese zaposlenika i ostalih relevantnih dionika; osim toga, smatra da bi se takvim prijedlogom trebalo osigurati da članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela, djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene nacionalnim pravom, imaju pravnu obvezu definirati, otkriti i pratiti strategiju korporativne održivosti;

    20.

    		 naglašava da bi, u vezi s revizijom Direktive o odgovornosti za okoliš (27) koja je u tijeku, trgovačka društva trebala imati financijske vrijednosne papire za odgovornost za okoliš u pogledu štete za okoliš nanesene pojedincima i ekosustavima;

    21.

    		 smatra da bi se strategijama održivosti trgovačkih društava, u skladu s njihovim obvezama u pogledu dužne pažnje, s jedne strane trebala utvrđivati i rješavati bitna pitanja u skladu sa zahtjevima za nefinancijsko izvješćivanje, a s druge strane znatni učinci koje bi ta trgovačka društva mogla imati na okoliš, klimu, socijalna pitanja i pitanja zaposlenika, kao i posljedice za ljudska prava, mito i korupciju do kojih dolazi u okviru njihovih poslovnih modela, poslovanja i lanaca opskrbe, među ostalim izvan EU-a; smatra da dužnost brižnog postupanja koju direktori duguju svome trgovačkom društvu zahtijeva i pridržavanje dužnosti nenanošenja štete ekosustavima i zaštite interesa relevantnih dionika, uključujući zaposlenike, na koje bi aktivnosti društva mogle negativno utjecati;

    22.

    		 smatra da bi područje primjene budućeg zakonodavstva trebalo obuhvaćati sva velika poduzeća s poslovnim nastanom na području EU-a, bilo da su uvrštena na burzu bilo da nisu, kako je definirano u članku 3. stavku 4. Računovodstvene direktive; naglašava da bi se za uspostavu jednakih uvjeta to zakonodavstvo trebalo primjenjivati i na trgovačka društva izvan EU-a koja posluju na području EU-a; poziva Komisiju da utvrdi visokorizične sektore gospodarske aktivnosti sa znatnim učinkom na pitanja održivosti kojima bi se moglo opravdati njegova primjena na mala i srednja poduzeća u tim sektorima; nadalje, smatra da bi nakon procjene učinka koju Komisija trenutačno provodi strategije održivosti trebale uključivati mjerljive, konkretne, vremenski ograničene i znanstveno utemeljene ciljeve i planove za tranziciju usklađene s obvezama EU-a na međunarodnoj razini u pogledu okoliša i klimatskih promjena, posebno Pariškim sporazumom, Konvencijom o biološkoj raznolikosti i međunarodnim sporazumima o krčenju šuma; smatra da bi strategije mogle uključivati i internu politiku o pravednoj plaći koja se temelji na plaći dostatnoj za život po zemlji, politiku o rodnoj ravnopravnosti i politiku kojom se jamči bolja integracija prava zaposlenika u poslovne aktivnosti; naglašava da bi o sadržaju tih unutarnjih politika trebala odlučivati sama trgovačka društva, uzimajući u obzir njihove zaposlenike i savjetujući se s njima; smatra da bi se tim politikama trebala uzeti u obzir sektorska i/ili geografska pitanja i prava osoba koje pripadaju posebno ranjivim skupinama ili zajednicama; smatra da bi se povezivanjem varijabilnog dijela primitaka izvršnih direktora s postizanjem mjerljivih ciljeva utvrđenih u strategiji omogućilo usklađivanje interesa direktora s dugoročnim interesima njihovih trgovačkih društava; poziva Komisiju da dodatno promiče takve sustave naknada za najviše rukovodeće položaje;

    23.

    		 prima na znanje da su neke države članice u svoje zakonodavstvo uvele koncept „dionica vjernosti”, pri čemu se dugoročno dioničarstvo nagrađuje pravom glasa i poreznim olakšicama; poziva Komisiju da razmotri uvođenje novih mehanizama za promicanje održivih prinosa i dugoročne uspješnosti trgovačkog društva; ističe da zadržana dobit može doprinijeti izgradnji odgovarajućih rezervi;

    24.

    		 smatra da bi Direktivu o pravima dioničara trebalo izmijeniti kako bi se potaknulo „strpljivo” ponašanje dioničara, posebno nagrađivanjem dugoročnog dioničarstva pravom glasa i poreznim olakšicama;

    25.

    		 izražava zabrinutost da se određenim međunarodnim sporazumima o ulaganjima, kao što je Ugovor o energetskoj povelji, prednost daje financijskim interesima multinacionalnih korporacija pred prioritetima u području okoliša i klime; poziva Komisiju da brzo poduzme mjere kako bi se osigurala potpuna usklađenost postojećih i budućih sporazuma o trgovinskim ulaganjima s okolišnim i klimatskim ciljevima EU-a te da u okviru predstojeće revizije Direktive o nefinancijskom izvješćivanju iznese prijedloge za borbu protiv korporativnog nezakonitog oduzimanja zemlje i krčenja šuma;

    26.

    		 smatra da bi u postupku utvrđivanja i praćenja svojih strategija održivosti trgovačka društva trebala biti dužna obavješćivati relevantne dionike i savjetovati se s njima; smatra da bi se koncept dionika trebao široko tumačiti i obuhvaćati sve osobe na čija prava i interese mogu utjecati odluke trgovačkog društva, kao što su zaposlenici, sindikati, lokalne zajednice, autohtoni narodi, udruženja građana, dioničari, civilno društvo i organizacije za zaštitu okoliša; osim toga, smatra da je ključno savjetovati se s nacionalnim i lokalnim javnim tijelima koja se bave održivošću gospodarstva, posebno s tijelima koja su nadležna za zapošljavanje i javne politike u području okoliša;

    27.

    		 smatra da bi se taj angažman trebao odvijati, ovisno o veličini i području djelovanja dotičnog trgovačkog društva, izuzevši mala i srednja poduzeća (MSP-ove) koja ne djeluju u sektorima visokog rizika koje bi trebala definirati Komisija, s pomoću savjetodavnih odbora u kojima će sudjelovati predstavnici dionika ili glasnogovornici, uključujući zaposlenike kao i neovisne stručnjake, uz opći cilj pružanja savjeta o sadržaju i provedbi strategije održivosti trgovačkog društva; smatra da bi ti savjetodavni odbori trebali imati pravo zatražiti, ako to odobrava velika većina, neovisnu reviziju u slučaju opravdane zabrinutosti u vezi s pravilnom provedbom strategije održivosti;

    28.

    		 smatra da bi trgovačka društva koja primaju državnu potporu, financijska sredstva EU-a ili druga javna sredstva ili trgovačka društva koja provode planove otpuštanja trebala nastojati zadržati radnike na radnim mjestima i ponuditi im zaštitu, prilagoditi primanja svojih direktora, platiti svoj dio poreza, provesti svoju strategiju održivosti u skladu s ciljem smanjenja ugljičnog otiska te se suzdržati od isplate dividendi ili ponude programa otkupa dionica u cilju isplate naknada dioničarima;

    o

    o o

    29.

    		 nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

    (1)  https://www.ohchr.org/documents/publications/guidingprinciplesbusinesshr_en.pdf

    (2)  https://www.un.org/sustainabledevelopment/sustainable-development-goals/

    (3)  http://mneguidelines.oecd.org/guidelines/

    (4)  https://www.oecd.org/investment/due-diligence-guidance-for-responsible-business-conduct.htm

    (5)  https://mneguidelines.oecd.org/RBC-for-Institutional-Investors.pdf

    (6)  https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_emp/---emp_ent/---multi/documents/publication/wcms_094386.pdf

    (7)  https://unfccc.int/files/essential_background/convention/application/pdf/english_paris_agreement.pdf

    (8)  https://www.ipcc.ch/2018/10/08/summary-for-policymakers-of-ipcc-special-report-on-global-warming-of-1-5c-approved-by-governments/

    (9)  SL L 150, 20.5.2014., str. 195.

    (10)  SL L 182, 29.6.2013., str. 19.

    (11)  SL L 330, 15.11.2014., str. 1.

    (12)  SL L 157, 15.6.2016., str. 1.

    (13)  SL L 132, 20.5.2017., str. 1.

    (14)  SL L 305, 26.11.2019., str. 17.

    (15)  SL L 317, 9.12.2019., str. 1.

    (16)  SL L 198, 22.6.2020., str. 13.

    (17)  SL C 215, 5.7.2017., str. 1.

    (18)  SL C 209, 20.6.2019., str. 1.

    (19)  https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/business_economy_euro/growth_and_investment/documents/200610-cmu-high-level-forum-final-report_en.pdf

    (20)  http://www.undocs.org/A/HRC/8/5

    (21)  https://ec.europa.eu/environment/legal/liability/pdf/Final_report.pdf

    (22)  https://climateprinciplesforenterprises.files.wordpress.com/2017/12/osloprincipleswebpdf.pdf

    (23)  http://www.oecd.org/coronavirus/policy-responses/covid-19-and-responsible-business-conduct-02150b06/#:~:text=A%20responsible%20business%20conduct%20(RBC,both%20government%20and%20business%20response

    (24)  SL L 158, 27.5.2014., str. 196.

    (25)  Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2012. o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (COM(2012)0614).

    (26)  SL L 122, 16.5.2009., str. 28.

    (27)  SL L 143, 30.4.2004., str. 56.

    Top