Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 52020AE5705

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o: Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju azilom i migracijama i izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i predložene Uredbe (EU) XXX/XXX [Fond za azil i migracije] (COM(2020) 610 final – 2020/0279 (COD)) i Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila (COM(2020) 613 final – 2020/0277 (COD))

EESC 2020/05705

SL C 155, 30.4.2021, p. 58–63 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Date of document:
25/02/2021; Datum glasanja
Date of vote:
25/02/2021
Date lodged:
11/11/2020
Author:
Europski gospodarski i socijalni odbor
Responsible body:
Section for Employment, Social Affairs and Citizenship, EESC_SOC
Rapporteur:
Dimitris DIMITRIADIS
Form:
Mišljenje
Term of office:
2015-2020
Internal reference:
SOC/669, AVIS-SECTION 2020/5705 FIN
Session:
558
Treaty:
Ugovor o funkcioniranju Europske unije
Legal basis:
Link
Link
Link
Select all documents mentioning this document
Earlier related instruments:
Instruments cited:
Link

30.4.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/58

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o:

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju azilom i migracijama i izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i predložene Uredbe (EU) XXX/XXX [Fond za azil i migracije]

(COM(2020) 610 final – 2020/0279 (COD))

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila

(COM(2020) 613 final – 2020/0277 (COD))

(2021/C 155/09)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 11.11.2020.

Europska komisija, 27.11.2020.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

8.2.2021.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

25.2.2021.

Plenarno zasjedanje br.:

558

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

235/5/25

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

 Odgovornost za jamčenje ravnoteže u rješavanju zahtjeva za azil, koja je nužna kako bi se međunarodna zaštita pružila osobama kojima ona zaista treba i kako bi oni kojima takva zaštita ne treba bili na djelotvoran način vraćeni, ne bi smjele snositi pojedinačne države članice, nego bi time trebao upravljati EU kao cjelina.

1.2.

 EGSO napominje da je migracija ljudski i strukturni fenomen i da su azil i međunarodna zaštita temeljna prava osoba koje su žrtve progona kao i pravna obveza koju države stranke Ženevske konvencije imaju u okviru međunarodnog prava. EGSO skreće pozornost na činjenicu da bi se temeljna prava i osobni podatci trebali štititi na temelju prijedloga uredaba koji su predmet ovog mišljenja.

1.3.

 EGSO pozdravlja poboljšane informacije za tražitelje azila o procesu podnošenja zahtjeva za azil predviđenom tim uredbama, kao i o pravima i obvezama tražitelja azila koji iz njih proizlaze, što će tim osobama omogućiti bolju obranu svojih prava. Pravo na žalbu osnaženo je definiranjem opsega žalbe i utvrđivanjem cilja da sudovi donose odluke u usklađenom roku. Prilagođena su i pravila o pravnim lijekovima kako bi se znatno ubrzao i uskladio žalbeni postupak.

1.4.

 EGSO izražava zadovoljstvo i zbog toga što se proširenjem područja primjene (u okviru kriterija za spajanje obitelji i primjenom načela najboljih interesa djeteta) jačaju pravo na privatni i obiteljski život i prava maloljetnika bez pratnje, pa su sada obuhvaćeni i braća i sestre, kao i obitelji zasnovane u tranzitnim zemljama.

1.5.

 EGSO prepoznaje važnost činjenice da prijedlozi imaju pravni status uredbe – za razliku od direktive – koja je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama na temelju Ugovorâ. Međutim, sve relevantne prijedloge uredaba potrebno je usvojiti istodobno kako bi predstavljali cjelovitu politiku. Neusvajanje bilo kojega od njih imalo bi veoma nepovoljan učinak na provedbu drugih. Nadalje, prethodna neusklađenost nekih država članica s obvezujućim pravom EU-a ostavlja dovoljan prostor za dvojbe u pogledu provedbe više odredaba prijedloga uredaba.

1.6.

 EGSO pozdravlja činjenicu da su prijedlozi proizvod temeljitog savjetovanja s dionicima, nacionalnim i lokalnim tijelima (1), organizacijama civilnog društva te nevladinim i međunarodnim organizacijama, kao što su Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) (2) i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) (3), kao i sa skupinama za strateško promišljanje i akademskim zajednicama.

1.7.

 EGSO izražava zadovoljstvo što se u uredbama poziva na načela solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti, ali smatra da teret nije dovoljno uravnotežen jer nije primijenjen odgovarajući stupanj solidarnosti. Jednostavno rečeno, solidarnost u vidu premještanja ne može biti dobrovoljna. Solidarnost mora biti obvezujuća i manifestirati se u obvezi premještanja.

1.8.

 EGSO s jedne strane zabrinut zbog sigurnosti osoba koje traže međunarodnu zaštitu ili bolji život, a s druge strane za dobrobit zemalja na vanjskim granicama EU-a koje se brinu da njihovi kapaciteti nisu dostatni za migracijske pritiske.

1.9.

 EGSO se slaže da Uredba Dublin III nije osmišljena za svladavanje migracijskog pritiska ili pravednu podjelu odgovornosti diljem država članica. Isto tako, njome se nije uzelo u obzir upravljanje migracijama kad su u pitanju mješoviti migracijski tokovi ni posljedični pritisak tih tokova na migracijske sustave država članica.

1.10.

 Međutim, budući da se opći koncept pakta o migracijama i azilu temelji na graničnim kontrolama i izbjegavanju sekundarnih kretanja, on stvara veću odgovornost i opeterećenje za države članice prvog ulaska, uz obveze predviđene prijedlozima o prethodnim dubinskim provjerama i graničnim kontrolama. Takve države snose teret spomenutih obveza jer se njima povećava broj osoba koje bi trebale ostati na granici, što može imati teške posljedice za njihovu vlastitu dobrobit, ali i dobrobit njihovih društava domaćina.

1.11.

 EGSO je ohrabren uvažavanjem činjenice da je potreban širi koncept solidarnosti i da bi solidarnost po svojoj prirodi trebala biti obvezna kako bi se na predvidljiv i djelotvoran način moglo odgovoriti na promjenjivu stvarnost, odnosno povećanje udjela mješovitih migracijskih tokova prema Uniji, te kako bi se osigurala pravedna podjela odgovornosti u skladu s Ugovorom. Međutim, time se ne ispunjavaju očekivanja u pogledu mehanizma solidarnosti kojim bi se uistinu rasteretile države prvog ulaska.

1.12.

 EGSO predlaže da se predložena politika vraćanja u zemlje podrijetla podupre sustavom jasnih poticaja i stega prema trećim zemljama. Osim toga, trebalo bi osnažiti ulogu i uključenost EU-a u politici vraćanja, a nacionalne bi politike trebale pomoći u slučajevima u kojima dotična država članica ima određeni utjecaj na predmetnu treću zemlju. Potrebno je uložiti više napora u povezivanje triju bitnih elemenata, odnosno humanitarnog djelovanja, razvoja i mira u zemljama iz kojih potječu tražitelji azila.

1.13.

 EGSO bi podržao poduzimanje hitnih i obveznih mjera poput onih predviđenih u Prijedlogu Europske komisije s obzirom na to da bi tako velik i imućan kontinent kao što je Europa trebao biti sposoban u većoj mjeri doprinijeti djelotvornoj zaštiti izbjeglica.

1.14.

 S obzirom na dobrovoljnu prirodu izbora između premještanja i sponzoriranog vraćanja, EGSO bi mogao prihvatiti obvezujuće kvote za premještanja, s obzirom na to da će se trenutačno stanje u zemljama prvog ulaska dodatno pogoršati odaberu li sve države financiranje vraćanja i ne odluče li se za premještanje odnosno odluče li se za premještanje veoma malog broja osoba.

1.15.

 EGSO bi razmotrio Prijedlog u pogledu potrebe za uspostavom mehanizama praćenja radi provedbe nadzora nad postupkom, od dubinskih provjera do vraćanja, kao i u pogledu toga poštuju li se njime temeljna prava. Takvim bi se mehanizmima mogla, među ostalim, izbjeći primjena tzv. prisilnog vraćanja. Uz to, potrebno je osigurati dovoljno vremena za uspostavu mehanizma jer je razvidno da opće postupke predložene u Uredbi o provjerama i Uredbi o postupcima azila te povezane vremenske okvire nije lako provesti.

1.16.

 EGSO podupire jačanje uredbe o kriznim situacijama i situacijama više sile uvođenjem materijalnih zakonskih odredaba o zaštiti osobnih podataka. Nadalje, predlaže produljenje roka za suspenziju međunarodnih obveza država u krizi, sve dok traje ta kriza.

1.17.

 EGSO izražava skeptičnost u pogledu učinkovite primjene odredbi predviđenih u predloženim uredbama koje su predmet razmatranja, kao i zabrinutost zbog toga što osobe kojima je potreban azil možda neće moći ostvariti svoja prava zbog predviđenih disfunkcionalnih postupaka.

2.   Kontekst mišljenja

2.1.

 Tijekom krize 2015. izašli su na vidjelo velike strukturne slabosti i nedostaci u oblikovanju i provedbi europske politike azila i migracija, što se odnosi i na dublinski sustav koji nije osmišljen kako bi osigurao održivu podjelu odgovornosti za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu diljem EU-a. U zaključcima Europskog vijeća od 28. lipnja 2018. pozivalo se na reformu Dublinske uredbe koja bi se temeljila na ravnoteži odgovornosti i solidarnosti u pogledu osoba iskrcanih nakon operacija traganja i spašavanja.

2.2.

 Novim paktom o migracijama i azilu, predstavljenim zajedno s Prijedlogom nove uredbe o upravljanju azilom i migracijama, želi se ostvariti novi početak u području migracija temeljen na sveobuhvatnom pristupu upravljanju migracijama. Ovim se Prijedlogom uspostavlja zajednički okvir za upravljanje azilom i migracijama na razini EU-a kao ključan doprinos sveobuhvatnom pristupu te se njime nastoji promicati uzajamno povjerenje među državama članicama.

Posebno su istaknuti sljedeći izazovi iz nedavnih migracijskih kriza.

2.2.1.

 Nepostojanje integriranog pristupa provedbi europske politike azila i migracija:

—

nedostatak jednakih uvjeta diljem država članica koji koči ulaganje napora u jamčenje pristupa postupcima, jednakog postupanja, jasnoće i pravne sigurnosti.

2.2.2.

 Nacionalne neučinkovitosti i nedostatak usklađenosti na razini EU-a u području upravljanja azilom i migracijama:

—

izazovi u pogledu povezanosti vraćanja i azila;

—

ograničena uporaba programa potpomognutog dobrovoljnog povratka;

—

nepostojanje pojednostavnjenih postupaka po dolasku;

—

kašnjenja u ostvarivanju pristupa odgovarajućem postupku azila i spora obrada zahtjeva;

—

poteškoće u primjeni postupka na granici.

2.2.3.

 Nepostojanje opsežnog i fleksibilnog mehanizma solidarnosti:

—

premještanje nije jedini djelotvoran odgovor za rješavanje mješovitih tokova.

2.2.4.

 Neučinkovitosti dublinskog sustava:

—

nedostatak održive podjele odgovornosti prema postojećem sustavu;

—

postojećim pravilima o prijenosu odgovornosti doprinosi se nedopuštenim kretanjima;

—

neučinkovita obrada podataka;

—

postupovne neučinkovitosti dublinskog sustava stvaraju administrativno opterećenje.

2.2.5.

 Nepostojanje ciljanih mehanizama za pružanje odgovora na ekstremne krize:

—

poteškoće na razini EU-a u jamčenju pristupa postupku azila ili drugim postupcima na granicama u ekstremnim krizama.

2.2.6.

 Nepostojanje pravednog i djelotvornog sustava za ostvarivanje temeljnih prava i poteškoće pri utvrđivanju novih zakonitih načina ostvarivanja prava na azil i pri djelotvornom uklanjanju razloga za migracije, uključujući i humanitarne aspekte i pitanja povezana s razvojem i mirom.

2.3.

 Očekuje se da će se prijedlozima ti izazovi svladavati na sljedeći način.

2.3.1.

 Učinkovitiji, cjelovitiji i usklađeniji sustav upravljanja migracijama:

—

sveobuhvatan pristup za učinkovito upravljanje azilom (prijedlog uredbe o uspostavi zajedničkog okvira EU-a za upravljanje azilom i migracijama);

—

neometan postupak azila/vraćanja i jednostavnija primjena ubrzanih postupaka i postupaka na granici

—

koordinirana, djelotvorna i brza faza dubinske provjere (prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja koji budu uhićeni zbog nedopuštenih prelazaka vanjskih granica ili iskrcani nakon operacija traganja i spašavanja ili koji zatraže međunarodnu zaštitu na graničnim prijelazima).

2.3.2.

 Pravedniji i sveobuhvatniji pristup solidarnosti i premještanju:

—

mehanizam solidarnosti kojim se osigurava obvezna solidarnost, uz šire područje primjene (Prijedlog uredbe o upravljanju azilom i migracijama).

2.3.3.

 Pojednostavnjena i učinkovitija pravila o snažnom upravljanju migracijama:

—

šira i pravednija definicija kriterija odgovornosti, ograničenje prestanka i prijenosa odgovornosti (Prijedlog uredbe o upravljanju azilom i migracijama);

—

učinkovitije prikupljanje / učinkovitija obrada podataka, kojima se omogućuje brojanje podnositelja zahtjeva a ne samih zahtjeva, te uvođenje posebne kategorije za operacije traganja i spašavanja (preinaka Uredbe o Eurodacu);

—

veća postupovna učinkovitost (Prijedlog uredbe o upravljanju azilom i migracijama).

2.3.4.

 Ciljani mehanizam za pružanje odgovora na situacije ekstremnih kriza (Prijedlog uredbe o rješavanju kriznih situacija).

2.3.5.

 Djelotvornije poštovanje temeljnih prava migranata i tražitelja azila (4).

3.   Napomene o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju azilom i migracijama i izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i predložene Uredbe (EU) XXX/XXX [Fond za azil i migracije]

3.1.

 U paktu o migracijama i azilu ispravno su naglašene nedosljednosti među sustavima azila i vraćanja država članica i istaknuta potreba za produbljivanjem solidarnosti u EU-u uklanjanjem nedostataka u provedbi te poboljšanjem i jačanjem suradnje sa zemljama koje nisu članice EU-a. Međutim, nije jasno hoće li načelo dobrovoljne i selektivne solidarnosti pomoći u svladavanju izazova u pogledu koordinacije dominantnih u posljednjem desetljeću, osobito s obzirom na činjenicu da teret u nerazmjerno velikoj mjeri snose države prvog ulaska.

3.2.

 Kako je navedeno u mišljenju SOC/649 (5), u skladu s novim mehanizmom solidarnosti, države članice mogle bi sudjelovati u premještanju ili sponzoriranom vraćanju osoba u nezakonitom položaju. EGSO izražava sumnju u izvedivost tog mehanizma koji se temelji na pretpostavljenoj dobrovoljnoj solidarnosti. Nisu spomenuti poticaji koji bi bili potrebni da se države članice ohrabre na sudjelovanje u tom mehanizmu, osobito nakon što su neke od njih odbile sudjelovati u prethodnom programu premještanja (6), kao ni nepostojanje izričite obveze. Taj mehanizam „koji se temelji na solidarnosti” mogao bi imati i suprotan učinak premještanja dotične osobe u sponzorsku državu članicu ako se vraćanje zaista ne izvrši u roku od osam mjeseci, što bi dovelo do nedostatka odgovornosti u pogledu prava povratnika. Osim toga, prema predloženom novom mehanizmu solidarnosti, države članice potiču se da ne sudjeluju u premještanju – težoj i skupljoj opciji kojom se stvara još veći pritisak – nego da se odluče za vraćanje (7). Stoga je potrebno uvesti obvezujuće mjere solidarnosti koje će se manifestirati u obveznom djelovanju, kao što je navedeno u komunikaciji Europske komisije.

3.3.

 EGSO pozdravlja skraćivanje razdoblja za osiguravanje dugotrajnog boravišta s pet na tri godine za osobe koje uživaju međunarodnu zaštitu ako odluče ostati u državi članici koja im je takvu zaštitu pružila. Cilj je očito olakšati integraciju u lokalne zajednice, iako bi se moglo smatrati da ograničava mobilnost unutar EU-a, što potvrđuje da je teret i dalje na zemljama prvog ulaska.

3.4.

 EGSO pozdravlja predloženi koncept pravedne podjele odgovornosti, ali smatra da teret te odgovornosti nije dovoljno uravnotežen jer nedostaje odgovarajući stupanj solidarnosti.

3.5.

 EGSO pozdravlja mjere za poboljšanje koordinacije među nacionalnim strategijama o politikama azila i vraćanja, ali žali što je za koordinaciju instrumenata vraćanja izneseno više prijedloga nego za koordinaciju postupaka azila i prihvata izbjeglica.

3.6.

 EGSO prima na znanje poteškoće s kojima se zemlje EU-a suočavaju pri osiguravanju djelotvornog vraćanja kao i spremnost Komisije da radi na izgradnji zajedničkog i djelotvornog europskog sustava vraćanja. Prijedlog se temelji na poboljšanju operativne potpore za vraćanja i njime se predviđa imenovanje nacionalnih koordinatora za vraćanje. EGSO žali zbog toga što problemi u funkcioniranju programa vraćanja nisu pravilno identificirani (8), zbog čega taj pristup, koji se smatra od strateške važnosti, ovisi o spremnosti na suradnju zemalja koje nisu članice EU-a, bilo da je riječ o zemljama podrijetla bilo o zemljama tranzita. EU bi stoga trebao preuzeti važniju ulogu u vezi s općom politikom vraćanja.

3.7.

 EGSO smatra da solidarnost treba biti automatska. Državama prvog ulaska nameću se nerazmjerne obveze u pogledu solidarnosti. Postupci su i dalje složeni i dugotrajni te ne pružaju jamstva za premještanje. Postoje samo obvezni postupci na granici bez mehanizma automatske podjele. Države članice moraju poduzeti mjere za jačanje infrastrukture (šatori, pomoć u naravi itd.), financijske potpore ili dobrovoljnog povratka. Ne postoje jasni kriteriji o načinu na koji će svaka zemlja pružiti doprinos. To nije djelotvorno – time se samo povećava pritisak na državu ulaska – i iziskuje mnogo vremena (8 mjeseci) za provedbu, pa postoji rizik od toga da će podnositelji zahtjeva pobjeći. Potreban je mehanizam koji je u većoj mjeri automatski i koji omogućuje bolju raspodjelu podnositelja zahtjeva na sve države članice.

3.8.

 EGSO na isti način smatra da postojanje tri različite kategorije kriznih situacija (pritisak ili prijetnja od povećanog pritiska, krizni slučajevi te operacije traganja i spašavanja) nije praktično za potrebe solidarnosti. Države članice morat će podnositi zahtjeve za potporu u okviru jedne od tih triju kategorija. Komisija će utvrditi je li predmetni zahtjev valjan (na temelju 21 evaluacijskog kriterija) te će od ostalih zemalja zatražiti praktičnu pomoć koja se može pružiti u dva glavna oblika – u obliku premještanja i sponzoriranog vraćanja. Riječ je o nefunkcionalnom i dugotrajnom procesu. Najprije je potrebno zatražiti solidarnost, potom se izrađuje mišljenje, a nakon toga se može pružiti doprinos u vidu dobrovoljne solidarnosti te se zatim donosi odluka o obveznoj solidarnosti. Čak i u slučaju obvezne solidarnosti odluka Komisije ovisi o mišljenju posebnog odbora i ako on ne da pozitivno mišljenje, mjere se ne poduzimaju.

3.9.

 EGSO smatra da osim nedovoljne preciznosti u pruženim definicijama (osobito u uredbi o kriznim situacijama i situacijama više sile), koncept migracijskog pritiska nije jasno definiran unatoč čestom upućivanju na njega u tekstu prijedloga uredbe.

3.10.

 Iako se ideja o vraćanjima koja države članice provode u skladu sa svojim odnosima s trećim zemljama može činiti privlačnom, ona možda neće funkcionirati jer se uvjeti u zemlji podrijetla mogu promijeniti, a dotične zemlje mogu vraćanje i zabraniti. Tu je i pitanje faktičkog oduzimanja slobode; osobe koje se namjerava vratiti neizbježno ostaju na granici, čime se dotičnu zemlju prvog ulaska pretvara u veliki centar za prihvat prije odlaska. U praksi nije ni sigurno da će ubrzanje relevantnih postupaka (kako je predviđeno uredbom o dubinskoj provjeri) imati stvarni učinak u smislu povećanja broja vraćenih osoba jer vraćanja uglavnom ovise o suradnji trećih zemalja s kojima EU tek treba pregovarati i postići nagodbu (primjerice, u vezi s izdavanjem vize), što povećava mogućnost kršenja ljudskih prava, ali i pritisaka na lokalne zajednice.

3.11.

 EGSO razumije da bi se zemlja nadležna za zahtjeve za azil – što čini okosnicu novog postupka upravljanja azilom – mogla protumačiti kao zemlja u kojoj imigrant ima brata(ću)/sestru(e), u kojoj on/ona radi ili studira ili kao zemlja u kojoj je izdana viza. Iako se proširenje kriterija pozdravlja, njime se ipak samo potvrđuje težak teret koji i dalje snose zemlje prvog ulaska.

4.   Napomene o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila

4.1.

 EGSO pozdravlja uvođenje sastavnice o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila. EGSO, međutim, smatra da same definicije nisu jasne ni primjerene. Ta činjenica, uz nepostojanje ili postojanje objektivnih pokazatelja, uzrokuje nedostatak pravne sigurnosti.

4.2.

 EGSO ističe da premda se Uredbom o kriznim situacijama i situacijama više sile pruža okvir mogućnosti za obvezujuću solidarnost, njome je obuhvaćena postupovna potpora, a ne mjere solidarnosti u kriznim situacijama. Solidarnost narušavaju složeni i birokratski postupci potrebni za njezinu provedbu. Jasno je da je u situaciji krize ili pritisaka potrebno osigurati premještanja. Osim toga, trebalo bi uvesti mjere kako bi se spriječilo da države članice dođu u kriznu situaciju.

4.3.

 EGSO naglašava da bi uspostava postupaka i mehanizama kojima se pružaju odgovori na krizne situacije i situacije više sile u području migracija i azila trebala biti usklađena i s temeljnim pravima i općim načelima prava Unije, kao i međunarodnog prava.

4.4.

 EGSO pozdravlja činjenicu da će u kriznim vremenima država članica koja aktivira taj mehanizam moći suspendirati svoje međunarodne obveze (npr. obvezu obrade zahtjeva za azil) do najviše tri mjeseca. Osim toga, taj bi se vremenski okvir trebao moći produljiti sve dok traje kriza. Moglo bi biti korisno utvrditi jasne kriterije za definiranje kriznih situacija i uvesti jasna mjerila za situacije u kojima su kapaciteti određene zemlje preopterećeni ili bi to mogli postati.

4.5.

 EGSO pozdravlja prijedlog da se državama članicama osigura dodatno vrijeme potrebno za rješavanje kriznih situacija uz istodobno jamčenje djelotvornog i brzog pristupa odgovarajućim postupcima i pravima te sposobnost Komisije da odobri primjenu postupka upravljanja azilom u kriznim situacijama i postupka upravljanja vraćanjem u kriznim situacijama za razdoblje od šest mjeseci, koje se može produljiti do najviše godinu dana. Nakon isteka relevantnog razdoblja produljeni rokovi predviđeni postupcima upravljanja azilom u kriznim situacijama i postupcima upravljanja vraćanjem u kriznim situacijama ne bi se smjeli primjenjivati na nove zahtjeve za međunarodnu zaštitu.

4.6.

 Međutim, EGSO smatra da ograničeno područje primjene Prijedloga, odnosno proširenje ili ubrzanje postupaka, oslabljuje njegovu funkciju kao mehanizma koji se primjenjuje u slučaju mjera solidarnosti u kriznim situacijama.

4.7.

 Unatoč tome što EGSO vjeruje da Prijedlog može poslužiti kao prilika da se ukaže na potrebu obveze solidarnosti, to pitanje nije uključeno u tekst relevantne uredbe. Stoga EGSO smatra da bi ga trebalo uključiti u tekst Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju azilom i migracijama i izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i predložene Uredbe (EU) XXX/XXX [Fond za azil i migracije] kako bi se izbjegle sve nesigurnosti i uklonio rizik od njegova nedonošenja jer ti akti ne mogu postojati jedan bez drugog.

Bruxelles, 25. veljače 2021.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1)  Na primjer, Berlinski akcijski plan za novu europsku politiku azila, 25. studenoga 2019., koji su potpisale 33 organizacije i općine.

(2)  Preporuke UNHCR-a za pakt o migracijama i azilu koji je predložila Europska komisija, siječanj 2020.

(3)  Preporuke IOM-a za novi pakt Europske unije o migracijama i azilu, veljača 2020.

(4)  SWD (2020) 207 final.

(5)  SL C 123, 9.4.2021., str. 15.

(6)  Presuda u spojenim predmetima C-715/17, C-718/17 i C-719/17 Komisija protiv Poljske, Mađarske i Češke Republike.

(7)  Nažalost, nema načina da se spriječe situacije u kojima, u kontekstu populističke mobilizacije protiv migranata i izbjeglica, neke vlade preuzmu ulogu ključnog aktera u vraćanju.

(8)  Komunikacija COM(2017) 200 final.

Top