This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52019IE1356
Opinion of the European Economic and Social Committee on ‘Use-value’ is back: new prospects and challenges for European products and services (own-initiative opinion)
Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Povratak „uporabne vrijednosti”: nove mogućnosti i izazovi za europske proizvode i usluge” (samoinicijativno mišljenje)
Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Povratak „uporabne vrijednosti”: nove mogućnosti i izazovi za europske proizvode i usluge” (samoinicijativno mišljenje)
EESC 2019/01356
SL C 97, 24.3.2020, p. 27–31
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
24.3.2020 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 97/27 |
Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Povratak „uporabne vrijednosti”: nove mogućnosti i izazovi za europske proizvode i usluge”
(samoinicijativno mišljenje)
(2020/C 97/04)
Izvjestitelj:
Dimitris DIMITRIADIS
Odluka Plenarne skupštine: |
24.1.2019. |
Pravni temelj: |
pravilo 32. stavak 2. Poslovnika |
Nadležna stručna skupina: |
Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju |
Datum usvajanja u Stručnoj skupini: |
19.11.2019. |
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju: |
11.12.2019. |
Plenarno zasjedanje br.: |
548 |
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani): |
191/3/4 |
1. Zaključci i preporuke
1.1. |
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da pružanje inovativnih, visokospecijaliziranih proizvoda i usluga s izrazito prepoznatljivim i certificiranim ključnim karakteristikama, koji ispunjavaju i potrebe korisnika i zahtjeve socijalne i okolišne održivosti, može postati bît i okosnica moderne europske konkurentnosti. Ovim mišljenjem želi uspostaviti europski identitet koji bi bio u skladu s globalnim, sistemskim socioekonomskim promjenama. |
1.2. |
EGSO smatra da novija kretanja ponovno stavljaju uporabnu vrijednost u središte tržišnog natjecanja, što služi održivom oporavku europske proizvodnje u svim sektorima i granama industrije. Europska mala i srednja poduzeća (MSP) imaju dobro dokumentiran socioekonomski učinak, a k tomu mogu postati i važan čimbenik u redefiniranju europskog položaja u postojećoj distribuciji rada, kao odgovor na potražnju za raznolikošću u cijelom svijetu. |
1.3. |
„Povratak uporabne vrijednosti” povezan je s temeljnim atributima Europe, u kojoj vlada velika sociokulturna, geološka i klimatska raznolikost. To naglašava važnost nastojanja da se osiguraju visokospecijalizirani proizvodi i usluge: radi konkurentnosti proizvodni postupci također bi trebali biti u skladu s politikama socijalne i okolišne održivosti. |
1.4. |
Ako se uzme u obzir masivnost ekonomije razmjera u gospodarstvima u usponu i u razvoju te neprihvaćanje socijalne i okolišne odgovornosti i povratak agresivnog protekcionizma u brojnim razvijenim zemljama, usvajanje specijaliziranih, kvalitativnih i održivih proizvodnih obrazaca vjerojatno je najbolji (ako ne i jedini) način da se oslobodimo iz te zamke – ne samo za Europu nego i svijet u cjelini. |
1.5. |
U tu svrhu EGSO preporučuje mjere politika koje bi vodile sljedećem: i. u okviru upravljanja na nacionalnoj i europskoj razini, kombinaciji politika usmjerenih na uporabnu vrijednost, teritorijalno prilagođenih lokalnim karakteristikama i potrebama; ii. razvoju podjednako ambiciozne industrijske politike za Europu i promicanju klastera i kooperatizma (polu)autonomnih proizvođača, pri čemu je u specifičnim segmentima životnog ciklusa proizvoda očuvanje raznolikosti jednako važno kao i prednosti ostvarene u vidu razmjera; iii. poopćivanju industrijske simbioze radi promicanja kružnoga gospodarstva; iv. poboljšanju pristupa financijskim resursima putem provedbe akcijskog plana za uniju tržišta kapitala te, unutar toga, promicanjem alata za mikrofinanciranje, kao i uz pomoć zelenih pristupa i pristupa povezanih s uporabnom vrijednosti u bankarstvu. |
1.6. |
Strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje izvanredna su prilika za umrežavanje i grupiranje radi smanjivanja troškova razvoja ljudskih resursa te predstavljaju način za jačanje ključnih horizontalnih sposobnosti. |
1.7. |
Pristup podacima i sposobnost upravljanja podacima sljedeće je područje u kojemu je potrebna intervencija politike. Međutim, osiguravanje digitalne suverenosti i privatnosti fizičkih i pravnih osoba može tehnički i pravno biti težak zadatak. S druge strane, proizvođači proizvoda i usluga trebaju ujedno imati mogućnost i sposobnost primjene nužnih metoda i postupaka bez obzira na to jesu li oni digitalizirani ili nisu. Uz osiguravanje softvera otvorenoga koda, to nas razmatranje vraća na potrebu za strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te cjeloživotnim učenjem. |
2. Kontekst mišljenja
2.1. |
„Uporabna vrijednost” odgovor je na pitanje „za što je koristan određen proizvod ili određena usluga”. U širem, holističkom pristupu taj pojam uključuje sve različite pozitivne ili negativne uporabe, izravno povezane ili neizravno izazvane. Uporabna vrijednost odnosi se na sve stvarne, objektivne i/ili subjektivno očekivane atribute određenog proizvoda ili usluge tijekom cijelog životnog ciklusa, ili, drugim riječima, „od kolijevke do groba”. Sve – materijalno ili nematerijalno – što ima uporabnu vrijednost smatra se „ekonomskim dobrom”. U dobu „komercijalizirane ekonomije”, prodajna vrijednost (cijena) istisnula je uporabnu vrijednost iz operativnog tržišta, tako da se u najboljem slučaju pretpostavljalo da cijena odražava uporabnu vrijednost. |
2.2. |
Zbog sve bržeg rasta produktivnosti, ljudske potrebe danas se postepeno mijenjaju te idu u smjeru zadovoljavanja želje za raznolikošću, a ne za količinom, jer je potonje na vodećim svjetskim tržištima već dugo u potpunosti zadovoljeno. Preferencije potrošača općenito se pomiču prema proizvodima i uslugama specijalizirane, diferencirane, certificirane kvalitete. Taj trend tipičan je čak i za tržišta u usponu kad je riječ o posebnim segmentima lokalne potražnje koja ovisi o dobi, razini obrazovanja, vrsti zanimanja, stupnju urbanizacije itd. |
2.3. |
Ne iznenađuje da je svrha najnovijih unapređenja tehnologije i postupaka proširenje produktivnosti, ne samo u pogledu proizvodnje golemih količina robe nego, još važnije, u pogledu proizvodnje diferencirane kvalitete, čime se poboljšava izravna veza između proizvodnje i aktualnih preferencija. |
2.4. |
Osim toga, ubrzane tehničke promjene dovode i do toga da proizvodi gube tipični komercijalni karakter te pokreću postupak postupne dekomercijalizacije, premda do toga dolazi u različitoj mjeri u različitim industrijama. Sve to trenutačno ponovno stavlja uporabnu vrijednost u središte tržišnog natjecanja, što bi moglo poslužiti kao osnova za održiv oporavak europske proizvodnje u svim sektorima. |
2.5. |
Čini se da su institucije EU-a zamijetile te strukturne mutacije. Komunikacija Komisije COM(2017) 479 bavi se potrebom za ulaganjem u pametnu, inovativnu i održivu europsku industriju. EGSO je na zahtjev za savjetovanje u vezi s tom komunikacijom odgovorio mišljenjem (1) u kojem je naglasio potrebu za unapređenjem MSP-ova i poticanjem relevantnih inovacija. |
2.6. |
U novijem razmatračkom mišljenju EGSO se zalaže za „cjelovit pristup radi usklađivanja rasta, borbe protiv klimatskih promjena, okolišnih izazova i društvenih problema u pravednoj tranziciji”. Na toj osnovi Odbor je zatim potaknuo Komisiju i države članice „da donesu dugoročnu i sveobuhvatnu strategiju s globalnom vizijom”, pri čemu „privlačnost Europe mora biti prioritet za sve industrijske politike temeljene na inovacijama i konkurentnosti” (2). |
2.7. |
Imajući u vidu dilemu između visokih troškova i suočavanja s efektom staklenika, u još recentnijem samoinicijativnom mišljenju EGSO-a o industrijskoj perspektivi o usklađivanju klimatskih i energetskih politika (3) ispituje se tehnička i pravna izvedivost uvođenja poreza na granici radi prilagođavanja unutarnjoj cijeni emisija stakleničkih plinova. EGSO je u tom dokumentu savjetovao Komisiju da pobliže razmotri to pitanje, kao i druge moguće politike, kao što su reformirani sustav trgovanja emisijama, porez na ugljik na granici i stopa PDV-a prilagođena intenzitetu ugljika. |
2.8. |
U ovom samoinicijativnom mišljenju ide se korak dalje te se navodi što bi sveobuhvatan pristup industrijskoj politici trebao uključivati kako bi se europska proizvodnja robe i usluga repozicionirala u globalnom kontekstu, na temelju ekosocijalnog modela otvorenog tržišta koji odgovara tradiciji i budućnosti EU-a. |
3. Mikrorazina
3.1. |
Navedenim strukturnim promjenama ažurira se „korisnost” MSP-ova: osim njihova dobro dokumentiranog socioekonomskog učinka (znatno povećanje dodane vrijednosti u modernom društvu i otvaranje novih radnih mjesta), imajući u vidu njihovu sposobnost da odgovaraju na specifične potrebe tržišnih niša, kao i potražnju za raznolikošću na svjetskoj razini, MSP-ovi mogu postati glavni čimbenik u repozicioniranju europske proizvodnje. |
3.2. |
Priznavanje važnosti MSP-ova u modernom dobu ne čini ih automatski manje osjetljivima. Stoga je jedna od svrha ovog mišljenja pomoći u pronalasku novih načina pružanja potpore europskim malim i srednjim proizvođačima u prevladavanju nepovoljnog položaja povezanog s veličinom. EGSO ponovno poziva na promicanje novih metoda umrežavanja, grupiranja i kooperatizma te očuvanje autonomije proizvođača u interesu proizvodnje robe diferencirane kvalitete, dok će se neki segmenti životnog ciklusa proizvedenog izlaznog proizvoda zajednički obrađivati uz pomoć ekonomije razmjera. To bi se moglo primjenjivati, primjerice, prilikom dizajniranja i promidžbe robe, pri uspostavi inkubatora i predinkubatora za novoosnovana inovativna poduzeća, u području prijevoza i logistike, u pristupu financijskim sredstvima, pristupu i uporabi velikih količina podataka i specijaliziranih baza podataka te u okviru međusobne povezanosti u kontekstu kružnoga gospodarstva. |
3.3. |
Poboljšanje pristupa financijskim sredstvima i uslugama od presudne je važnosti za europska poduzeća, a naročito za MSP-ove. Provedba Akcijskog plana o uniji tržišta kapitala ima ključnu važnost jer se u tom planu predlažu alati mikrofinanciranja za inovacije, novoosnovana inovativna poduzeća i društva neuvrštena na burzu te metode kojima se olakšava ulazak na javna tržišta, prikupljanje kapitala na njima itd. Štoviše, s obzirom na važnost okolišnih i socijalnih aspekata povezanih s robom i uslugama (izravno ili neizravno), u bankarstvu bi trebalo dodatno promicati zelene pristupe i pristupe povezane s uporabnom vrijednosti. Odgovarajući centri kompetencija mogli bi se pokazati vrlo korisnima za uključivanje načelâ održivosti u poslovanje MSP-ova. |
3.4. |
Posebnu pozornost također bi trebalo posvetiti prelasku na kružno gospodarstvo te poticanju proizvođača da surađuju i učinkovito dijele resurse. U tu svrhu, te uz naglašavanje važnosti pružanja najobjektivnijih informacija europskim potrošačima, EGSO skreće pozornost na stvaranje ekoindustrijskih parkova i zona. Zajednica proizvodnih i uslužnih poduzeća može poboljšati okolišnu učinkovitost i gospodarske rezultate kroz suradnju u upravljanju okolišnim i resursnim pitanjima, uključujući energiju, vodu i materijale. Tom teritorijalnom „simbiozom” potiče se dijeljenje resursa između subjekata u istom sektoru ili čak među različitim sektorima. |
3.5. |
Koristi od industrijske simbioze mogu se osjetiti na svim razinama održivosti: proširenje uzlaznih i silaznih veza unutar industrijskih parkova i proizvodnih zona pretvara trošak odlaganja i obrade otpada u centar profita jer se time smanjuje trošak sirovina, maksimalno povećava uporaba sredstava i objekata koji se slabo koriste, raspoređuje trošak nove infrastrukture te ulaže u suradnju s dionicima iz istoga sektora ili čak drugih sektora. |
3.6. |
Štoviše, upravljanje resursima postaje izvor inovacija jer dodaje vrijednost „beskorisnim” ili „neiskoristivim” resursima te stvara nove poslovne prilike, dok istodobno omogućuje usklađenost s propisima i uklanja rizik od financijskih kazni. Jednako su važne i prednosti koje to donosi na području okoliša: zahvaljujući industrijskoj simbiozi i uporabi sirovina smanjuju se neto stvaranje otpada i emisije ugljika, a da se pritom na ugrožava gospodarska aktivnost. Ti čimbenici mogu poslužiti kao osnova za prepoznatljivo globalno certificiranje konačnog izlaznog proizvoda u cilju stavljanja dodatnog naglaska na kvalitetu europskih proizvoda i usluga. |
3.7. |
Poboljšanje sposobnosti europskih poduzeća, a naročito malih i srednjih proizvođača, da učinkovito upravljaju svim relevantnim podacima i informacijama (poslovna inteligencija nov je relevantan pojam) povećava njihove mogućnosti preživljavanja, kao i njihovu sposobnost da se prilagode promjenjivom globalnom tržištu:
|
3.8. |
I naposljetku, umrežavanje i grupiranje primjenjuje se i kad je riječ o razvoju potrebnih vještina među zaposlenicima. Cedefop je naglasio potrebu za većom suradnjom, osobito u području učenja kroz rad, između ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, sveučilišta, istraživačkih centara i trgovačkih društava. Potrebno je jačati horizontalne vještine uz pomoć osnovnog i cjeloživotnog učenja kako bi se osmislili fleksibilniji proizvodni postupci i potaknuli kreativnost i inovacije, pored ostalog i u odnosu na digitalnu transformaciju itd. |
4. Makrorazina
4.1. |
Nakon razdoblja deindustrijalizacije i rasta eksternalizacije aktivnosti, većinom u regije izvan Europe, ponovno se jasno ističe tema reindustrijalizacije u smislu ponovne izgradnje višesektorske proizvodne strukture u Europi. Uviđa se da ponovna uspostava raznolikog, produktivnog održivog „ekosustava” ima višestruk pozitivan utjecaj na socioekonomski razvoj. To je stoga što: i. stvara uzlazne i silazne veze u okviru proizvodnog lanca, ii. jača lokalna tržišta, iii. smanjuje stupanj proizvodne ovisnosti i tako jača otpornost lokalnoga gospodarstva, iv. potiče interdisciplinarne aktivnosti istraživanja i razvoja, jačajući inovacije na području proizvodnih postupaka i karakteristika proizvoda i usluga u ponudi. |
4.2. |
Kako bi se osigurao oporavak europske proizvodnje i iskoristila prednost postojećeg globalnog trenda vraćanja proizvodnje u matične zemlje, na suvremenim međunarodnim tržištima mora se ponovo uspostaviti europska konkurentnost. Globalni lanci vrijednosti prolaze kroz znatne promjene: i. kontinuirano smanjivanje koje je počelo tijekom globalne financijske krize; ii. „regionalizaciju” kao strategiju približavanja velikim potrošačkim tržištima; iii. restrukturiranje prostornog prekida proizvodnih lanaca. |
4.3. |
Davanje prednosti kvaliteti, a ne samo cijeni, i roba koja gubi svoj tipični komercijalni karakter povezani su s osnovnim atributima Europe kao područja koje obiluje sociokulturnom, geološkom i klimatskom raznolikošću, gdje istodobno – ili možda upravo iz tog razloga – MSP-ovi i dalje imaju značajnu ulogu kao „pojačivači” gospodarske aktivnosti. Stoga pružanje inovativnih, visokospecijaliziranih proizvoda i usluga s izrazito prepoznatljivim i certificiranim ključnim karakteristikama koji ispunjavaju potrebe korisnika i u skladu su sa socijalnom i okolišnom održivošću može postati bît i okosnica moderne europske konkurentnosti. |
4.4. |
Taj argument još je uvjerljiviji ako uzmemo u obzir bipolarni svijet koji je u nastajanju: masivnost ekonomije razmjera u gospodarstvima u usponu i u razvoju te neprihvaćanje socijalne i okolišne odgovornosti i povratak agresivnog protekcionizma u brojnim razvijenim zemljama, pri čemu se Europa nalazi između dvije vatre (primjerice, na nju utječe trgovinski rat između SAD-a i Kine). Spektakularne tehnološke, socijalne i demografske promjene uzrokuju dramatične transformacije u prirodi i strukturi globalnoga gospodarstva, pri čemu nastaju nova lokalna tržišta i potrebe. Prilagodba sistemskim kretanjima i usvajanje prethodno spomenutih karakteristika specijalizirane, kvalitativne i održive proizvodnje mogli bi osigurati rješenje, ne samo za Europu nego i svijet u cjelini. |
5. Relevantan prijedlog politike na lokalnoj i nacionalnoj razini te razini EU-a
5.1. |
Kako bi se svladali svi izazovi povezani sa stvaranjem europskog identiteta i jačanjem uloge europskih proizvoda i usluga u globalnom gospodarstvu, EU i njegove države članice trebaju ulagati znatno više sredstava u istraživanje i razvoj, obrazovanje, infrastrukturu i inovativne tehnologije. U tu svrhu, kao što zagovaraju europski socijalni partneri, civilno društvo i drugi dionici potrebna je ambiciozna industrijska politika za Europu usmjerena prema inovacijama, pametnoj regulaciji, socijalnom partnerstvu, slobodnoj trgovini te socijalnoj i okolišnoj odgovornosti. |
5.2. |
Imajući u vidu globalno tržišno natjecanje koje se ubrzano mijenja i intenzivira, prijeko je potrebna trgovinska politika koja je, osim toga, ključna za rješavanje interno stvorenih slučajeva nefunkcioniranja tržišta. Međutim, umjesto zapletanja u spiralu protekcionizma, u okviru upravljanja na nacionalnoj i europskoj razini trebalo bi razviti i primjenjivati kombinaciju politika usmjerenih na uporabnu vrijednost, prostorno prilagođenih lokalnim značajkama i potrebama: i. mjere normizacije i certificiranja za zaštitu domaće proizvodnje te prekomorsku promidžbu europskih robnih marki; ii. (pro)aktivna ekonomska diplomacija uz iskorištavanje međunarodnih političkih, kulturnih i socioekonomskih veza; iii. iskorištavanje javne nabave u javnom sektoru kao instrumenta za primjenu standardâ kvalitete na europskim tržištima; iv. promicanje nužnih ulaganja u infrastrukturu i institucijskih mehanizama koji dodatno jačaju konkurentnost lokalne proizvodnje. |
5.3. |
Prethodno navedene propise o pametnoj trgovini trebalo bi uvesti usporedo s pametnim industrijskim politikama na nacionalnoj razini i razini EU-a: i. digitalizacija, kibernetizacija i primjene umjetne inteligencije u proizvodnji; ii. ulaganje u razvoj još više diferenciranih i visokospecijaliziranih proizvoda i usluga; iii. ulaganje u tehničku sposobnost za učinkovitu proizvodnju diferenciranog proizvodnog programa; iv. promicanje grupiranja i kooperatizma (polu)autonomnih proizvođača, pri čemu je u specifičnim, pažljivo odabranim segmentima životnog ciklusa proizvoda očuvanje raznolikosti jednako važno kao i prednosti ostvarene u vidu razmjera; v. poopćivanje sustava industrijske simbioze radi promicanja kružnoga gospodarstva; vi. dodatno jačanje veza između proizvodnje i istraživanja i razvoja, među ostalim i u manje primijenjenim znanstvenim područjima (vidjeti relevantnu raspravu o novom programu Obzor Europa 2020. – 2025.). |
5.4. |
Naročito u svrhu navedene promidžbe ciljanog grupiranja i industrijske simbioze bit će potrebno provesti regionalne studije specifične za pojedinačne grane industrije kako bi se utvrdili segmenti lokalne proizvodnje u kojima bi se mogli uspostaviti različiti tipovi umrežavanja i kooperatizma. |
5.5. |
Kako je već navedeno, strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje alati su za umrežavanje i grupiranje koji bi trebali donijeti prednosti u vidu ekonomije razmjera u pogledu troškova razvoja ljudskih resursa koje moraju snositi poslodavci, ali i način jačanja ključnih sposobnosti za poticanje kreativnosti, inovacija i prilagodljivosti u proizvodnom postupku. Buduća europska politika za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje trebat će postaviti te horizontalne vještine kao prioritet na svim razinama i na različite načine, uključujući nove metode učenja, upotrebu suvremene tehnologije i novih mehanizama financiranja, čime će pomoći proizvodnim jedinicama da usvoje najnovija postignuća i primijene ih u razvoju novih diferenciranih proizvoda. |
5.6. |
Pristup podacima i sposobnost upravljanja podacima sljedeće je područje u kojemu je potrebna intervencija politike, u svrhu pružanja potpore europskim proizvođačima i pružateljima usluga da odgovore na suvremeni razvoj globaliziranih tržišta i iskoriste svoje komparativne prednosti u pogledu visokospecijalizirane robe i usluga. To je osobito bitno za MSP-ove. Međutim, liberalizacija pristupa podacima ide ruku pod ruku s povećanim rizikom od zlouporabe podataka. Osiguravanje digitalne suverenosti i privatnosti fizičkih i pravnih osoba može tehnički i pravno biti težak zadatak, no istodobno je od ključne važnosti. |
5.7. |
Naposljetku, osim pristupa eksponencijalno rastućoj količini podataka koji je već olakšan, proizvođači proizvoda i usluga također trebaju imati mogućnost i sposobnost uporabe nužnog „paketa alata” za upravljanje podacima koji bi se sastojao od digitaliziranih i nedigitaliziranih metoda i postupaka. Poslovna inteligencija relativno je nov pojam u relevantnoj literaturi i opisuje upravo sposobnost iskorištavanja informacija i skupova podataka. Uz tehničke i pravne intervencije za osiguravanje softvera otvorenoga koda, ovo nas razmatranje vraća na relevantne horizontalne vještine koje se trebaju razviti s pomoću strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te cjeloživotnog učenja. |
Bruxelles, 11. prosinca 2019.
Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora
Luca JAHIER
(1) SL C 227, 28.6.2018., str. 70.