EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 16.1.2020

COM(2019) 557 final/2

CORRIGENDUM
This document corrects document COM/2019/557 final of 31.10.2019.
Concerns all language versions.
Corrections to the following clerical mistakes have been made:
- Correction of the title of Directive 2003/87/EC on p. 6, footnote 3;
- Addition of Spain to the list of Member States which have EU ETS installations emitting PFCs and N2O on p. 8;
- Addition of reference to the OJ publication of Directive 2014/65/EU on p. 10, footnote 14;
- Correction of the inconsistent and incorrect use of decimal commas and points in Tables 4 and 7;
- Correction of the number of total cancelled auctions on p. 21;
- Correction of the publication date of Regulation (EU) No 600/2014 on p. 34, footnote 61;
- Correction of the title of DG Climate Action in Figures 2, 3, 4, and 5, in Tables 6 and 8, as well as in Tables 1.1., 1.2 and 1.3 of Annex 1, and Table 4.1. of Annex 4.
The text shall read as follows:

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Izvješće o funkcioniranju europskog tržišta ugljika

Sadržaj

Popis pokrata i kratica    

SAŽETAK    

1. UVOD    

2.1. Obuhvaćene djelatnosti, postrojenja i operatori zrakoplova    

2.2. Registar Unije i Dnevnik transakcija Europske unije (EUTL)    

3. FUNKCIONIRANJE TRŽIŠTA UGLJIKA 2018.    

3.1. Ponuda: emisijske jedinice puštene u optjecaj    

3.1.1. Kvota    

3.1.2. Izdane emisijske jedinice    

3.1.2.1. Besplatna dodjela    

3.1.2.2. Program NER 300 i Inovacijski fond    

3.1.2.3. Kompenzacija za neizravne troškove ugljika    

3.1.2.4. Dražbe emisijskih jedinica    

3.1.2.5. Odstupanje od trgovanja svim jedinicama na dražbi za proizvodnju električne i toplinske energije    

3.1.3. Međunarodne jedinice    

3.2. Potražnja: emisijske jedinice povučene iz optjecaja    

3.3. Ravnoteža ponude i potražnje    

4. ZRAKOPLOVSTVO    

5. NADZOR TRŽIŠTA    

5.1. Pravna priroda i fiskalni tretman emisijskih jedinica    

6. PRAĆENJE, IZVJEŠĆIVANJE I VERIFIKACIJA EMISIJA    

7. PREGLED ADMINISTRATIVNOG UREĐENJA    

8. USKLAĐENOST I PROVEDBA    

9. ZAKLJUČCI I IZGLEDI    

PRILOG    

Popis pokrata i kratica

AVR        Uredba o akreditaciji i verifikaciji

CA        Nadležno tijelo

CCS        Hvatanje i skladištenje ugljika

CCU        Hvatanje i upotreba ugljika

CDM        Mehanizam čistog razvoja

CER-ovi    Jedinice ovjerenog smanjenja emisija

CORSIA    Sustav za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo

CSCF        Međusektorski faktor korekcije

EA        Europska organizacija za akreditaciju

EGP        Europski gospodarski prostor

EEA        Europska agencija za okoliš

EEX        European Energy Exchange

EIB        Europska investicijska banka

ERU-ovi    Jedinice smanjenja emisija

ESMA        Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala

ETS EU-a    Sustav Europske unije za trgovanje emisijama

EUTL        Dnevnik transakcija Europske unije

GHG        Staklenički plin

ICAO        Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva

ICE        InterContinental Exchange Futures Europe

InnovFin EDP     Energetski demonstracijski projekti u okviru instrumenta InnovFin

JI        Zajednička provedba

MAR        Uredba o zlouporabi tržišta

MiFID2    Direktiva o tržištima financijskih instrumenata

MiFIR        Uredba o tržištima financijskih instrumenata

MRR        Uredba o praćenju i izvješćivanju

MRVA    Praćenje, izvješćivanje, verifikacija i akreditacija

MSR        Rezerva za stabilnost tržišta

NAB        Nacionalno akreditacijsko tijelo

NER        Rezerva za nove sudionike

OTC        Izvan uređenog tržišta

PFC-i        Perfluorougljici

RES        Obnovljivi izvori energije

SARP-ovi    Standardi i preporučene prakse CORSIA-e

TNAC        Ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju

SAŽETAK

1. UVOD

Sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama temelj je strategije EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz industrije i proizvodnje električne i toplinske energije od 2005. Njime se znatno pridonosi postizanju općeg cilja EU-a da se do 2020. smanje emisije stakleničkih plinova za 20 % u odnosu na razine iz 1990. Iako je EU na dobrom putu da nadmaši taj cilj, potrebno je osigurati stalan napredak da bi se emisije stakleničkih plinova smanjile za najmanje 40 % (kako je predviđeno trenutačnim okvirom EU-a za klimatsku i energetsku politiku do 2030.) i za najmanje 50 %, uz nastojanje da se na odgovoran način postigne smanjenje za 55 % (uzimajući u obzir Političke smjernice 1 za novu Komisiju).

Nakon što je revizija ETS-a EU-a 2 za četvrtu fazu stupila na snagu u travnju 2018. donošenje provedbenih propisa za četvrto razdoblje trgovanja ubrzano napreduje. Tijekom prošle godine doneseni su provedbeni propisi o novom popisu sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika i pravilima o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica te je pravni okvir sustava Registra Unije revidiran kako bi se omogućile potrebne prilagodbe za četvrtu fazu. Štoviše, uspostavljena su pravila za postizanje operativnosti Inovacijskog fonda, glavnog instrumenta ETS-a za financiranje inovativnih tehnologija s niskim emisijama ugljika i revolucionarnih inovacija u četvrtoj fazi. Istovremeno je revidirana Uredba o dražbama kako bi se 2020. omogućila prodaja na dražbi prvih 50 milijuna emisijskih jedinica za Inovacijski fond. Komisija je u kolovozu 2019. donijela drugu reviziju radi stvaranja institucionalnog okvira za prodaju na dražbi emisijskih jedinica za Inovacijski fond i Fond za modernizaciju u četvrtoj fazi. Naposljetku, okvir za praćenje, izvješćivanje, verifikaciju i akreditaciju ETS-a EU-a ažuriran je radi poboljšanja i pojašnjenja postojećih pravila na temelju iskustva provedbe iz treće faze. Komisija ubrzano dovršava preostale provedbene odredbe u svrhu njihova donošenja prije siječnja 2021. kada započinje novo razdoblje trgovanja.

Izmjene zakonodavstva dogovorene proteklih godina za rješavanje viška emisijskih jedinica na tržištu ugljika počele su donositi rezultate. Od objave posljednjeg izvješća o tržištu ugljika pokazatelj viška rezerve za stabilnost tržišta objavljen je treći put. Na temelju pokazatelja i revidiranog zakonodavstva o ETS-u EU-a količine za prodaju na dražbi smanjit će se za gotovo 400 milijuna emisijskih jedinica tijekom 2019., što odgovara iznosu od 24 % viška.

Proteklu godinu obilježilo je i povećanje povjerenja sudionika na tržištu, koje se očitovalo u pojačanom cjenovnom signalu za ugljik. Viša cijena emisijskih jedinica uzrokovala je povećanje ukupnih prihoda koje su države članice ostvarile od prodaje – ukupni ostvareni prihodi 2018. bili su više nego dvostruko veći od prihoda ostvarenih 2017., a iznosili su 14 milijardi EUR. Na temelju podataka koje su države članice dostavile tijekom 2018., gotovo 70 % tih prihoda potrošilo se (ili se planiralo potrošiti) na utvrđene potrebe u području klime i energetike.

Ovo Izvješće o funkcioniranju europskog tržišta ugljika podnosi se u skladu sa zahtjevima iz članka 10. stavka 5. i članka 21. stavka 2. Direktive 2003/87/EZ 3 (Direktiva o ETS-u EU-a). Kako je propisano Direktivom, cilj je izvješća pružanje redovitog godišnjeg pregleda razvoja europskog tržišta ugljika.

Ovim Izvješćem obuhvaćena je 2018., ali su u njemu predstavljene i inicijative predložene ili dogovorene u prvoj polovini 2019.

Ako nije drukčije navedeno, ovo se Izvješće temelji na javno dostupnim podacima koji su Komisiji bili na raspolaganju do kraja lipnja 2019. 4 Opće i opisne informacije o ETS-u EU-a navedene su u okvirima s tekstom.

2. INFRASTRUKTURA SUSTAVA EU-a ZA TRGOVANJE EMISIJSKIM JEDINICAMA

2.1. Obuhvaćene djelatnosti, postrojenja i operatori zrakoplova    

Prema izvješćima koje su zemlje sudionice 5 ppodnijele 2019. u skladu s člankom 21., 2018. bilo je ukupno 10 744 dopuštena postrojenja.

Kao što je bio slučaj prethodnih godina, u okviru aktivnosti ETS-a EU-a 2018. i dalje je najvećim dijelom dolazilo do izgaranja fosilnih goriva. Međutim, 29 zemalja navelo je da se upotrebljava i biomasa u 2 181 postrojenju (20,3 % svih postrojenja). Dvije zemlje (Lihtenštajn i Malta) nisu navele upotrebu biomase. Ukupne emisije iz biomase iznosile su 2018. približno 151 milijun tona CO2 (9 % emisija prijavljenih u ETS-u EU-a), što je blagi porast u odnosu na 2017., kad su iznosile 145 milijuna tona CO2 (8 % emisija prijavljenih u ETS-u EU-a). Od toga je 99,2 % emisija s nultom stopom 6 . Tijekom 2018. nijedna zemlja nije prijavila upotrebu biogoriva za operatore zrakoplova, dok je 2017. jedino Švedska prijavila takvu upotrebu za dva operatora zrakoplova.

Podaci za 2018. pokazuju da je u okviru kategorija postrojenja na temelju godišnjih razina emisija 7 kao i prethodnih godina 72 % postrojenja bilo kategorije A, 21 % kategorije B, a 7 % kategorije C. Osim toga, 6 113 postrojenja navedeno je kao „postrojenja s niskim emisijama” 8 (57 % ukupnog broja).

U pogledu aktivnosti ETS-a EU-a koje su dodatno navedene za emisije stakleničkih plinova koji nisu CO2, prijavljeno je da su izdane dozvole za primarni aluminij i perfluorougljike u 13 zemalja (Francuskoj, Grčkoj, Islandu, Italiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Španjolskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini), a za proizvodnju dušične kiseline i N2O u 21 zemlji (sve osim Cipra, Danske, Estonije, Irske, Islanda, Latvije, Lihtenštajna, Luksemburga, Malte i Slovenije). Ostali sektori s emisijama N2O navedeni su u trima zemljama za proizvodnju adipinske kiseline (Francuska, Italija, Njemačka) te dvjema zemljama za proizvodnju glioksala i glioksilne kiseline (Francuska, Njemačka). Jedino su Norveška i Austrija navele aktivnosti za hvatanje i skladištenje CO2.

Kao i prošle godine, mogućnost izuzimanja malih onečišćivača iz ETS-a EU-a u skladu s člankom 27. Direktive o ETS-u EU-a primijenilo je sedam zemalja (Francuska, Hrvatska, Island, Italija, Slovenija, Španjolska, Ujedinjena Kraljevina). Emisije izuzete 2018. iznosile su 2,92 milijuna tona CO2 (približno 0,17 % ukupnih verificiranih emisija u usporedbi s 0,16 % prethodne godine).

Prema podacima podnesenima 2019. u skladu s člankom 21. dosad je osam zemalja (Belgija, Danska, Francuska, Hrvatska, Lihtenštajn, Litva, Mađarska, Nizozemska) iskoristilo odredbu iz članka 13. Uredbe o praćenju i izvješćivanju 9 kojom se dopušta upotreba pojednostavnjenih planova za praćenje u niskorizičnim slučajevima za stacionarna postrojenja. U slučaju operatora zrakoplova s niskim emisijama tri su zemlje (Belgija, Island i Poljska) 2018. prijavile primjenu te odredbe.

Navedeno je da je 2018. plan za praćenje imalo 655 operatora zrakoplova (541 operator 2017. i 503 operatora 2016.). Komercijalni operatori činili su 50 % (328) navedenih operatora, a ostalih 50 % (327) bili su nekomercijalni operatori 10 . Ukupno 287 operatora (44 %) svrstano je u male onečišćivače (u usporedbi s 280 (52 %) 2017. godine i 249 (50 %) 2016.).

2.2. Registar Unije i Dnevnik transakcija Europske unije (EUTL)

Registar Unije i EUTL bili su u potpunosti operativni 365 dana, 24 sata dnevno tijekom cijele 2018. s manjim prekidima u radu od ukupno 26 sati zbog tehničkih nadogradnji.

Od 1. siječnja 2019. Komisija je obustavila 11  sve procese za Ujedinjenu Kraljevinu koji se odnose na besplatnu dodjelu, prodaju na dražbi i razmjenu međunarodnih jedinica u skladu sa zaštitnim mjerama 12 koje je Komisija donijela radi očuvanja okolišnog integriteta ETS-a EU-a u slučajevima kad se pravo Unije prestane primjenjivati na državu članicu njezinim povlačenjem iz EU-a.

U ožujku 2019. donesena je Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/1122 13  kojom se utvrđuju pravila za funkcioniranje Registra Unije u sljedećem razdoblju trgovanja ETS-a EU-a (2021.–2030.). Uredba omogućuje Registru Unije da se uskladi sa zahtjevima za četvrtu fazu koji su utvrđeni u revidiranoj Direktivi o ETS-u EU-a, primjerice prilagodbom funkcionalnosti tako da emisijske jedinice vrijede neograničeno i da se mogu upotrijebiti samo za pokrivanje emisija u prvoj godini desetogodišnjeg razdoblja u kojem su izdane te da se osigura da se od 2021. međunarodne jedinice više ne mogu upotrebljavati za pokrivanje emisija. Štoviše, novom se Uredbom prilagođavaju pravila kojima se uređuje Registar Unije s ciljem njihova usklađivanja sa zahtjevima zakonodavstva o financijskim tržištima nakon što su emisijske jedinice od 3. siječnja 2018. uvrštene u „financijske instrumente” na temelju Direktive 2014/65/EU 14 i sa zahtjevima revidiranih pravila o zaštiti podataka.

3. FUNKCIONIRANJE TRŽIŠTA UGLJIKA 2018.

U ovom poglavlju navedene su informacije o aspektima ponude emisijskih jedinica i potražnje za njima u okviru ETS-a EU-a. Odjeljak o ponudi sadržava informacije o kvotama, besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica, programu NER 300 (uključujući pripreme za nadolazeći Inovacijski fond), dražbama i odstupanju od trgovanja svim jedinicama na dražbi za proizvodnju električne i toplinske energije (članak 10.c) i upotrebi međunarodnih jedinica te poglavlje o sustavima kompenzacije za neizravne troškove ugljika.

Kad je riječ o potražnji, pružene su informacije o broju verificiranih emisija i postizanju ravnoteže ponude i potražnje emisijskih jedinica na tržištu ugljika s pomoću rezerve za stabilnost tržišta (MSR).

3.1. Ponuda: emisijske jedinice puštene u optjecaj

3.1.1. Kvota

U tablici 1. prikazani su iznosi kvota za stacionarna postrojenja i godišnji broj emisijskih jedinica za zrakoplovstvo puštenih u optjecaj 15 za svaku godinu tijekom treće faze ETS-a  EU-a.

Tablica 1.: Kvota ETS-a EU-a za razdoblje 2013.–2020.

3.1.2. Izdane emisijske jedinice

3.1.2.1. Besplatna dodjela

Tijekom treće faze približno 43 % ukupne količine dostupnih emisijskih jedinica besplatno će se dodijeliti, a udio jedinica kojima će trgovati države članice iznosit će približno 57 %.

Početna količina jedinica u rezervi za nove sudionike nakon oduzimanja 300 milijuna emisijskih jedinica za program NER 300 iznosila je 480,2 milijuna emisijskih jedinica. Do lipnja 2019. rezervirano je 167,9 milijuna emisijskih jedinica za 937 postrojenja za cijelu treću fazu. U rezervi za nove sudionike preostalo je 312,3 milijuna emisijskih jedinica. Očekuje se da se znatna količina tih emisijskih jedinica neće dodijeliti. Te će se jedinice na kraju treće faze prenijeti u rezervu za stabilnost tržišta, od čega će se 200 milijuna upotrijebiti za uspostavljanje rezerve za nove sudionike za četvrtu fazu.

Do kraja lipnja 2019. besplatna dodjela smanjena je za približno 457 milijuna jedinica zbog postrojenja koja su zatvorena ili su smanjila proizvodnju ili proizvodne kapacitete u usporedbi s kapacitetima uzetima u obzir pri izračunavanju dodjela u trećoj fazi.

Tablica 2.: Broj emisijskih jedinica (u milijunima) besplatno dodijeljenih industrijskom sektoru od 2013. do 2019. 18

Budući da je potražnja za besplatnom dodjelom emisijskih jedinica premašila dostupnu količinu, dodjela za sva postrojenja u ETS-u EU-a smanjena je za isti postotak primjenom „međusektorskog faktora korekcije” 21 . Prvotne vrijednosti međusektorskog faktora korekcije revidirane su 2017. 22

Da bi se uklonio rizik od istjecanja ugljika, besplatna dodjela emisijskih jedinica nastavit će se nakon 2020. na temelju referentnih vrijednosti koje proizlaze iz učinka 10 % najučinkovitijih postrojenja u EU-u. Razina izloženosti sektorâ riziku od istjecanja ugljika procijenjena je na temelju kombiniranog pokazatelja koji se izračunava množenjem intenziteta trgovanja sektora s trećim zemljama s intenzitetom emisija sektora. Na temelju te procjene Komisija je u veljači 2019. donijela popis sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika za sljedeće razdoblje trgovanja 23 koji će vrijediti tijekom cijele četvrte faze.

Kako bi se odrazio napredak tehnologije i inovacija, referente vrijednosti ažurirat će se dvaput u četvrtoj fazi na temelju stvarnih podataka. Postrojenja koja su podnijela zahtjev za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za prvo razdoblje dodjele (2021.–2025.) nadležnim su tijelima morala dostaviti potrebne podatke do 30. svibnja 2019. Komisija će na temelju tih podataka izračunati dodjelu emisijskih jedinica za svako postrojenje i ažurirati referentne vrijednosti za razdoblje 2021.–2025. Delegirani akt o reviziji pravila za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za razdoblje 2021.–2030. donesen je u prosincu 2018. 24 te je započeo rad na ažuriranju referentnih vrijednosti za razdoblje 2021.–2025. (vidjeti Dodatak 7. Prilogu).

U četvrtoj će se fazi dodjela emisijskih jedinica pojedinim postrojenjima pravodobno prilagoditi kako bi održavala znatne poraste i smanjenja u proizvodnji. Kako bi se spriječile manipulacija i zlouporaba sustava prilagodbi dodjele emisijskih jedinica i izbjeglo svako nepotrebno administrativno opterećenje, Komisija će donijeti provedbeni akt kojim se utvrđuju dodatni aranžmani za prilagodbe (vidjeti Dodatak 7. Prilogu).

3.1.2.2. Program NER 300 i Inovacijski fond

U dva kruga poziva na podnošenje prijedloga u okviru programa NER 300 dodijeljena sredstva za ukupno 38 projekata RES-a i jedan projekt CCS-a iznosila su 2,1 milijardu EUR te je obuhvaćeno 20 država članica EU-a. Od tih projekata sedam je već u tijeku: projekti proizvodnje energije iz biomase BEST u Italiji te Verbiostraw u Njemačkoj, kopnene vjetroelektrane Blaiken u Švedskoj, Handalm u Austriji te odobalne vjetroelektrane Veja Mate i Nordsee One u Njemačkoj i projekt pametne mreže Puglia Active Network u Italiji.

Očekuje se da će pet projekata iz prvog poziva na podnošenje prijedloga biti pušteno u rad do kraja 2019., dok četiri projekta iz drugog poziva na podnošenje prijedloga napreduju s pripremama za puštanje u rad do 30. lipnja 2021. S obzirom na zahtjevno gospodarsko i političko okruženje od uspostavljanja programa NER 300, 19 projekata nije uspjelo prikupiti dovoljnu dodatnu financijsku potporu te su povučeni, čime se oslobodilo ukupno 1,358 milijardi EUR. U različitim fazama razvoja nalaze se još četiri projekta.

Izmijenjena Odluka o programu NER 300 25 omogućila je ponovno ulaganje oslobođenih sredstava iz poništenih projekata iz prvog poziva na podnošenje prijedloga (dosad 623 milijuna EUR) u postojeće financijske instrumente – energetske demonstracijske projekte u okviru instrumenta InnovFin i dužnički instrument u okviru Instrumenta za povezivanje Europe, kojima upravlja Europska investicijska banka. Time će se ostvariti najveća moguća korist od programa NER 300 i mobilizirati dodatni privatni kapital za ulaganje u inovacije za niske emisije ugljika.

Dosad su odabrana tri projekta koja će primiti nepotrošena sredstva programa NER 300 u okviru energetskih demonstracijskih projekata InnovFina, odnosno potporu u iznosu od približno 73 milijuna EUR (vidjeti Dodatak 9. Prilogu).

Oslobođena sredstva iz poništenih projekata iz drugog poziva na podnošenje prijedloga (dosad 735,5 milijuna EUR) bit će dodana resursima dostupnima za Inovacijski fond.

Tablica 3.: Projekti programa NER 300 za koje su dodijeljena sredstva u prvom i drugom pozivu na podnošenje prijedloga 26

Postoji vjerojatnost da će u četvrtoj fazi ukupna vrijednost resursa za demonstraciju inovativnih tehnologija i revolucionarnih inovacija u okviru Inovacijskog fonda znatno premašiti 2,1 milijardu EUR za program NER 300 27 . Delegirana uredba 28 o radu Inovacijskog fonda donesena je u veljači 2019. Projekti u svim državama članicama, uključujući male projekte, moći će se prijavljivati za dobivanje potpore iz fonda.

Radi podizanja svijesti o Inovacijskom fondu Komisija se 2019. i u prvoj polovini 2020. aktivno posvećuje aktivnostima informiranja industrije i država članica s ciljem raspravljanja o ključnim pitanjima svakog sektora koja se odnose na odabir i provedbu projekata. Prvi poziv na podnošenje prijedloga u okviru Inovacijskog fonda predviđen je za 2020., nakon čega slijede redoviti pozivi do 2030.

3.1.2.3. Kompenzacija za neizravne troškove ugljika

Komisija je dosad odobrila 13 29 programa državnih potpora kompenzacije za neizravne troškove ugljika u 12 država članica. Kompenzacije u okviru valonskog i luksemburškog programa prvi su put isplaćene 2018. Španjolska je vlada obavijestila Komisiju o preispitivanju svojeg programa radi povećanja njegova proračuna. Poljska je 2019. dostavila Komisiji nacrt mjere i odobrena joj je državna potpora za program kojim će se 2020. početi isplaćivati potpora za neizravne troškove nastale 2019.

Direktivom o ETS-u EU-a utvrđuje se da bi u roku od tri mjeseca nakon isteka svake godine države članice s uspostavljenim programom kompenzacija za neizravne troškove trebale u lako dostupnom obliku objaviti ukupan iznos kompenzacija dodijeljenih po sektorima i podsektorima.

U tablici 4. prikazan je sažetak podataka koje su objavile države članice za kompenzaciju isplaćenu 2018.

Tablica 4.: Kompenzacija za neizravne troškove ugljika koju su države članice isplatile 2018. 30

Ukupna kompenzacija za neizravne troškove koju je isplatilo 11 država članica 34 2018. iznosila je približno 462 milijuna EUR, što čini gotovo 11 % prihoda od dražbi tih država članica. Države članice u kojima su uspostavljeni programi kompenzacije ukupno ostvaruju približno 70 % BDP-a EU-a. Najveći su korisnici kompenzacija kemijski sektor, sektor obojenih metala te sektor željeza i čelika.

Jednom od odredbi o transparentnosti iz revidirane Direktive o ETS-u EU-a određeno je da države članice koje su u bilo kojoj godini više od 25 % prihoda od dražbi potrošile na kompenzaciju za neizravne troškove trebaju objaviti izvješće u kojem se navode razlozi za premašivanje tog iznosa. Na temelju prihoda od dražbi za kalendarsku godinu 2017. četiri su zemlje 2018. premašile prag od 25 % 35 .

3.1.2.4. Dražbe emisijskih jedinica

Uredba o dražbama izmijenjena je 36 2018. kako bi se European Energy Exchange („EEX”) ponovno imenovao zasebnom dražbovnom platformom za Njemačku i omogućila monetizacija prve serije od 50 milijuna emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta za financiranje Inovacijskog fonda 2020.

Komisija je u kolovozu 2019. donijela dodatnu izmjenu Uredbe o dražbama radi uspostavljanja okvira za dražbovnu prodaju emisijskih jedinica i upravljanje projektima u okviru Inovacijskog fonda i Fonda za modernizaciju u četvrtoj fazi. Izmjena odražava i uvrštavanje emisijskih jedinica ETS-a EU-a u financijske instrumente na temelju Direktive 2014/65/EU o tržištima financijskih instrumenata (MiFID2).

U skladu sa zaštitnim mjerama koje je Komisija donijela radi očuvanja okolišnog integriteta ETS-a EU-a (vidjeti poglavlje 2.2.) emisijske jedinice koje je Ujedinjena Kraljevina izdala za 2018. prihvaćene su za predaju, ali 2019. nijedna emisijska jedinica nije prodana na dražbi u ime Ujedinjene Kraljevine.

Dražbe su se 2018. odvijale na sljedećim dražbovnim platformama:

·EEX, koji djeluje kao zajednička dražbovna platforma 25 država članica koje sudjeluju u zajedničkom postupku javne nabave i Poljske, koja je istupila iz postupka zajedničke nabave, ali nije imenovala odvojenu dražbovnu platformu. Od 5. rujna 2016. EEX provodi dražbe kao druga zajednička dražbovna platforma imenovana 13. srpnja 2016.;

·EEX, koji zastupa Njemačku kao zasebna dražbovna platforma;

·ICE, koji zastupa Ujedinjenu Kraljevinu kao zasebna dražbovna platforma.

Island, Lihtenštajn i Norveška započeli su s dražbama emisijskih jedinica u lipnju 2019. nakon što je Sporazum o EGP-u izmijenjen kako bi im se omogućilo da sudjeluju u Zajedničkom sporazumu o javnoj nabavi za zajedničke dražbovne platforme. U dogovoru s tim trima zemljama količine emisijskih jedinica za dražbovnu prodaju za razdoblje 2013.–2018. raspoređene su na 2019. i 2020. da bi se osigurala stabilna i predvidljiva ponuda emisijskih jedinica na tržištu i izbjegli neželjeni učinci na tržište ugljika koje bi mogla uzrokovati dodatna ponuda. Stoga revidirani kalendari dražbi za 2019. i 2020. uključuju dio prethodnih količina koje nisu ponuđene na dražbi.

Zastupajući 27 država članica, EEX je 2018. na dražbi prodao 89 % ukupne količine prodane na dražbi, a ICE je zastupajući Ujedinjenu Kraljevinu prodao 11 % ukupnog iznosa. Do 30. lipnja 2019. održano je više od 1 480 dražbi.

U tablici 5. prikazan je pregled količine emisijskih jedinica 37 koje su EEX i ICE prodali na dražbi do 30. lipnja 2019., uključujući rane dražbe 38 općih emisijskih jedinica.

Tablica 5.: Ukupna količina emisijskih jedinica treće faze prodanih na dražbama u razdoblju 2012.–2019.

Izvor: EEX

Iznosi za 2019. odražavaju učinak stupanja rezerve za stabilnost tržišta na snagu u siječnju 2019., čime se znatno smanjila ponuda na dražbama u 2019. (vidjeti poglavlje 3.3.). Dražbe su uglavnom provedene bez poteškoća, a postignute cijene općenito su bile vrlo usklađene s cijenama na sekundarnom tržištu.

Od siječnja 2018. do lipnja 2019. poništeno je pet dražbi zato što nije postignuta cijena rezerve ili zbog toga što je ukupna količina ponuda bila manja od količine koja se prodaje na dražbi. Uključujući tih pet dražbi, ukupno je poništeno 13 od preko 1 480 dražbi održanih od kraja 2012. Na slici 1. prikazan je pregled konačnih dražbovnih cijena od 2013. do 30. lipnja 2019.:

Slika 1.: Konačne dražbovne cijene općih emisijskih jedinica od 2013. do 30. lipnja 2019.

Izvor: EEX

___ Konačna dražbovna cijena

Broj sudionika u dražbama općih emisijskih jedinica od 2013. do 30. lipnja 2019. naveden je u Dodatku 2. Dražbovne platforme pravodobno objavljuju podrobne rezultate svake dražbe na tematskim internetskim stranicama. Dodatne informacije o provođenju dražbi, uključujući informacije o sudjelovanju, omjeru pokrivenosti i cijenama, dostupne su u izvješćima država članica koja se objavljuju na internetskim stranicama Komisije 40 .

Ukupni prihod koji su države članice ostvarile od dražbi u razdoblju od 2012. do 30. lipnja 2019. bio je veći od 42 milijarde EUR (vidjeti tablicu 2.1. u Dodatku 2.). Samo 2018. ukupni ostvareni prihod iznosio je 14 milijardi EUR. Direktivom o ETS-u EU-a predviđeno je da bi države članice trebale najmanje 50 % prihoda od dražbi, uključujući sve prihode od emisijskih jedinica raspodijeljenih za potrebe solidarnosti i rasta, iskoristiti za potrebe u području klime i energetike. Prema informacijama koje su dostavile Komisiji, države članice su 2018. potrošile ili planirale potrošiti gotovo 70 % tih prihoda za utvrđene potrebe u području klime i energetike. U razdoblju 2013.–2018. približno 80 % prihoda od dražbi potrošeno je za te potrebe.

3.1.2.5. Odstupanje od trgovanja svim jedinicama na dražbi za proizvodnju električne i toplinske energije

Ukupna je vrijednost prijavljene potpore ulaganju za razdoblje od 2009. do 2018. približno 12,4 milijarde EUR. Približno 82 % tog iznosa dodijeljeno je za unaprjeđivanje i nadogradnju infrastrukture, a ostatak se ulaganja odnosio na čiste tehnologije ili diversifikaciju opskrbe.

Broj besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica za proizvođače električne energije 2018. naveden je u tablici 1.1. u Dodatku 1. Prilogu, a maksimalni godišnji broj emisijskih jedinica naveden je u tablici 1.2. u Dodatku 1.

Nedodijeljene emisijske jedinice mogu se prodati na dražbi ili, u skladu s odredbama revidirane Direktive o ETS-u EU-a, dodijeliti u razdoblju 2021.–2030. za ulaganja na temelju članka 10.c odabrana putem natječajnog postupka. Na slici 2. prikazan je broj emisijskih jedinica koje su dodijeljene u razdoblju 2013.–2018.

Slika 2.: Besplatno dodijeljene emisijske jedinice u skladu s člankom 10.c

Izvor: GU za klimatsku politiku

U prosincu 2018. Poljska je obavijestila Komisiju da 2019. namjerava na dražbi prodati 55,8 milijuna svojih nedodijeljenih emisijskih jedinica u skladu s odstupanjem iz članka 10.c. U svibnju 2019. Poljska je dodatno obavijestila Komisiju da namjerava dodati 49,52 milijuna nedodijeljenih emisijskih jedinica iz članka 10.c iznosu koji će 2020. staviti na dražbu.

Na slici 3. prikazano je u kojoj su mjeri emisijske jedinice u skladu s člankom 10.c dodijeljene, dodane dražbama ili ostale neiskorištene (nisu još dodijeljene ni dodane dražbama).

Slika 3.: Raspodjela emisijskih jedinica (dodijeljene, prodane na dražbi, preostale neiskorištene) 41

Izvor: GU za klimatsku politiku

U tablici 6. prikazan je broj emisijskih jedinica u skladu s člankom 10.c koje su prodane na dražbi u razdoblju 2013.–2018. te broj preostalih neiskorištenih emisijskih jedinica.

Tablica 6.: Postupanje s neiskorištenim emisijskim jedinicama u skladu s člankom 10.c za razdoblje 2013.–2018. 42

Izvor: GU za klimatsku politiku

U tablici 1.3. u Dodatku 1. Prilogu naveden je broj nedodijeljenih emisijskih jedinica koje su države članice prodale na dražbi (ili su ih planirale prodati na dražbi) u skladu s odstupanjem iz članka 10.c za svaku godinu treće faze.

3.1.3. Međunarodne jedinice

Iako će točna količina međunarodnih jedinica obuhvaćenih pravima korištenja tijekom druge i treće faze (2008.–2020.) djelomično ovisiti o količini verificiranih emisija u budućnosti, tržišni analitičari procjenjuju da će iznositi približno 1,6 milijardi jedinica. Do kraja lipnja 2019. ukupno je iskorištena ili razmijenjena približno 1,51 milijarda međunarodnih jedinica, što je više od 90 % procijenjenog dopuštenog maksimuma.

Potpuni pregled razmjene međunarodnih jedinica nalazi se u Dodatku 3. Prilogu.

3.2. Potražnja: emisijske jedinice povučene iz optjecaja

Prema podacima iz Registra Unije procjenjuje se da su se 2018. emisije iz postrojenja koja sudjeluju u ETS-u EU-a smanjile za 4,1 % u odnosu na emisije iz 2017. Kako je prikazano u tablici 7., smanjenje je uglavnom potaknuto proizvodnjom električne i toplinske energije, dok su se emisije iz industrije tek blago smanjile.

Tablica 7.: Verificirane emisije (u milijunima tona ekvivalenta CO2) 43

Izvor: EUTL, podaci o BDP-u objavljeni na adresi: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=en&pcode=tec00115  

(pristupljeno u srpnju 2019.). Podaci o verificiranim emisijama iz zrakoplovstva navedeni su posebno u poglavlju 4.

Raspodjela verificiranih emisija ETS-a iz postrojenja po vrsti stakleničkog plina (CO2, N2O i perfluorougljici) navedena je u tablici 5.1. Dodatka 5. Prilogu.

Godine 2018. dobrovoljno je poništeno 36 559 emisijskih jedinica. Do kraja lipnja 2019. zabilježeno je dobrovoljno poništavanje ukupno 345 893 emisijske jedinice.

3.3. Ravnoteža ponude i potražnje

Na početku treće faze, 2013., ETS EU-a bio je obilježen velikom strukturnom neuravnoteženošću ponude i potražnje emisijskih jedinica od 2,1 milijarde emisijskih jedinica. Višak se tijekom trenutačnog razdoblja trgovanja smanjuje, sa zadržavanjem vrijednosti 2014. i znatnim padom na 1,78 milijardi emisijskih jedinica 2015., 1,69 milijardi emisijskih jedinica 2016. te 1,65 milijardi emisijskih jedinica 2017. Višak se 2018. zadržao na 1,65 milijardi emisijskih jedinica.

Na slici 4. prikazan je razvoj viška na europskom tržištu ugljika do kraja 2018.

Slika 4.: Razvoj viška na europskom tržištu ugljika u razdoblju 2013.–2018.

Izvor: GU za klimatsku politiku

Da bi se otklonila strukturna neuravnoteženost ponude i potražnje emisijskih jedinica, 2015. uspostavljena je rezerva za stabilnost tržišta (MSR) 44 kako bi se postigla veća fleksibilnost ponude emisijskih jedinica na dražbama. U kontekstu revizije ETS-a EU-a 45 uvedene su važne promjene u funkcioniranje MSR-a kako je navedeno u okviru s tekstom u nastavku. Rezerva za stabilnost tržišta operativna je od početka 2019.

Izvješće o tržištu ugljika omogućuje konsolidiranje iznosa ponude i potražnje koji se objavljuju prema vremenskom rasporedu obveza izvješćivanja propisanih Direktivom o ETS-u EU-a i njezinim provedbenim odredbama.

Na slici 5. prikazan je sastav ponude i potražnje 2018. Relevantni podaci objavljeni su i u okviru treće komunikacije o ukupnom broju emisijskih jedinica u optjecaju (TNAC) za potrebe MSR-a 46 .

Slika 5.: Sastav kumulativnih razina ponude i potražnje do kraja 2018.

Ponuda (kumulativno, u milijunima)    Potražnja (kumulativno, u milijunima)

Izvor: GU za klimatsku politiku

Kao pripremu za početak operativnog razdoblja MSR-a 2019. Komisija od sredine svibnja 2017. 47 redovno objavljuje ukupni broj emisijskih jedinica u optjecaju za prethodnu godinu. Ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju treći je put objavljen u svibnju 2019., a iznosio je 1 654 909 824 emisijskih jedinica 48 . Objava 2019. dovela je do nastavka stavljanja emisijskih jedinica u rezervu za stabilnost tržišta, čime će se smanjiti količina emisijskih jedinica za prodaju na dražbi 2019. i 2020.

Stoga su se na temelju broja emisijskih jedinica u optjecaju 2017. i 2018. i revidiranog zakonodavstva količine za prodaju na dražbi 2019. smanjile za gotovo 40 % ili približno 397 milijuna emisijskih jedinica. Količina za prodaju na dražbi na odgovarajući će se način smanjiti i 2020. 49 Stoga će se 2019. na dražbama trgovati s približno 30 % 50 manje emisijskih jedinica 51 nego 2018. U Dodatku 8. navedeni su podaci o doprinosima država članica rezervi za stabilnost tržišta za cijelu 2019. i razdoblje od siječnja do kolovoza 2020.

4. ZRAKOPLOVSTVO

Emisijske jedinice izdane 2018. bile su u skladu s područjem primjene unutar EGP-a. Besplatno je dodijeljeno nešto više od 32,3 milijuna emisijskih jedinica. Tim brojem obuhvaćena je i besplatna dodjela emisijskih jedinica (nešto više od 31,2 milijuna emisijskih jedinica) za prvotne operatore i gotovo 1,1 milijun emisijskih jedinica dodijeljenih iz posebne rezerve za nove sudionike i brzorastuće operatore. Dodjele emisijskih jedinica iz te rezerve udvostručene su u razdoblju 2017.–2020. jer se odnose na ukupno razdoblje 2013.–2020. Na dražbi je 2018. prodano približno 5,6 milijuna emisijskih jedinica.

Verificirane emisije iz zrakoplovstva i dalje su rasle te su iznosile 67 milijuna tona ugljikova dioksida 2018., što je povećanje od 4 % u odnosu na 2017.

U tablici 8. sažeto su prikazane verificirane emisije, besplatna dodjela emisijskih jedinica i količine za prodaju na dražbi za zrakoplovni sektor od početka treće faze.

Tablica 8.: Verificirane emisije i dodjela zrakoplovnom sektoru

Izvori: EUTL, Glavna uprava za klimatsku politiku, EEX

Odluka 55 o ograničavanju klimatskih obveza samo na letove unutar EGP-a donesena je 2013. Usklađivanje za zrakoplovni sektor odgođeno je za 2012. i 2013. Stoga su se odgođene količine emisijskih jedinica iz 2012. prodavale na dražbi 2014., a u razdoblju od siječnja do travnja 2015. ispunjavali su se zahtjevi za emisije iz zrakoplovstva iz 2013. i 2014.

U lipnju 2018. ICAO je donio standarde i preporučene prakse CORSIA-e (SARP-ovi) 56 . Njima se, kao i provedbenim sastavnicama, detaljno opisuje funkcioniranje CORSIA-e. Važne provedbene sastavnice, kao što su jedinice koje ispunjavaju uvjete i okvir za alternativna goriva, još uvijek nisu donesene. Priznajući i podupirući donošenje standarda i preporučenih praksi ICAO-a EU i njegove države članice slijedile su postupke ICAO-a da obavijeste o mogućim razlikama 57 između relevantnog zakonodavstva EU-a i CORSIA-e. Od 1. siječnja 2019. operatori zrakoplova dužni su pratiti svoje emisije i o njima izvješćivati i CORSIA-u. Okvir za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju ETS-a EU-a revidiran je da bi se uvela zakonska obveza u tu svrhu (vidjeti poglavlje 6.1.). Takav integrirani pristup za oba instrumenta osigurava smanjenje administrativnog opterećenja.

5. NADZOR TRŽIŠTA

Nakon reforme ETS-a EU-a za četvrtu fazu niz sudionika na tržištu kao što su glavni financijski akteri i burzovni posrednici ponovno su se pridružili tržištu. Broj sudionika koji ispunjavaju uvjete za nadmetanje na dražbama zajedničke dražbovne platforme povećao se sa 73 (siječanj 2018.) na 79 (prosinac 2018.). Velika većina sudionika bili su operatori (73 %), dok su ostatak činila investicijska društva i kreditne institucije (19 %) te osobe izuzete od zahtjevâ iz MiFID-a (8 %) 58 . Za usporedbu, kada su krajem 2012. pokrenute dražbe uvjete za nadmetanje na dražbama ispunjavala su 42 sudionika, od toga 67 % operatora, 26 % investicijskih društava i kreditnih institucija i 7 % nefinancijskih posrednika 59 .

Na temelju postojećih pravila o zloupotrebi tržišta, nacionalna nadležna tijela 60 odgovorna su za praćenje tržišta u pogledu dražbi i sekundarnog tržišta. Na europskoj razini njihove aktivnosti koordinira Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), kao i u slučaju drugih financijskih instrumenata.

Nacionalna nadležna tijela imaju ovlast poduzeti korektivne mjere ili sankcije ako smatraju da određeno ponašanje može dovesti do zlouporabe tržišta. Kako bi mogla obavljati svoj zadatak praćenja tržišta, zakonodavstvom financijskih tržišta uspostavlja se niz zahtjeva u pogledu izvješćivanja i transparentnosti koji su primjenjivi na mjesta trgovanja i investicijska društva. U okviru zahtjeva u pogledu izvješćivanja mjesta trgovanja i investicijska društva moraju nadležnim tijelima dostavljati podrobne podatke o transakcijama emisijskih jedinica ili njihovih izvedenica koje se izvršavaju na mjestima trgovanja i izvan uređenog tržišta (OTC) 61 . Zahtjevi u pogledu izvješćivanja uključuju i obvezu mjesta trgovanja i investicijskih društava da nadležnim tijelima dostavljaju podatke o pozicijama u pogledu emisijskih jedinica 62 . U okviru zahtjeva u pogledu transparentnosti, mjesta trgovanja i investicijska društva objavljuju podatke o trgovanju 63 i tjedno izvješće sa skupnim pozicijama 64 .

5.1. Pravna priroda i fiskalni tretman emisijskih jedinica

Nakon preporuke Europskog revizorskog suda Komisija je u srpnju 2019. objavila studiju 65 o pravnoj prirodi emisijskih jedinica. Studijom koju je proveo neovisni konzultant nisu utvrđeni praktični problemi povezani s nedostatkom definicije pravne prirode emisijskih jedinica. Zaključak je studije da usklađena definicija neće pružiti više pravne sigurnosti niti će nužno utjecati na likvidnost tržišta ugljika. Iako nije preporučeno poduzimanje zakonodavnih inicijativa, studija ukazuje na potrebu da se operatorima pruže podaci, savjeti, obuka i jačanje kapaciteta nakon što su emisijske jedinice Direktivom o tržištima financijskim instrumentima uvrštene u financijske instrumente 66 .

S obzirom na fiskalni tretman emisijskih jedinica, tri zemlje navode da se porez na dodanu vrijednost (PDV) primjenjuje na izdavanje emisijskih jedinica. Za razliku od toga, PDV na transakcije emisijskih jedinica na sekundarnom tržištu plaća se u 27 zemalja sudionica. Većina zemalja izvijestila je da primjenjuje mehanizam obrnute porezne obveze na domaće transakcije koje uključuju emisijske jedinice. Odstupanjem od prijenosa porezne obveze odgovornost plaćanja PDV-a na transakcije prenosi se s prodavača na kupca robe ili usluge; to je djelotvorna mjera sprečavanja prijevara u vezi s PDV-om. U studenome 2018. mogućnost država članica da primijene odstupanje produljena je do 30. lipnja 2022. 67 Države članice potiče se da i dalje primjenjuju mehanizam prijenosa porezne obveze kako bi i dalje na odgovarajući način štitile tržište ugljika.

6. PRAĆENJE, IZVJEŠĆIVANJE I VERIFIKACIJA EMISIJA

6.1. Opća kretanja

Iskustvo u provedbi Uredbe o praćenju i izvješćivanju i Uredbe o akreditaciji i verifikaciji pokazalo je da je potrebno dodatno poboljšati, pojasniti i pojednostavniti pravila u cilju daljnjeg poticanja usklađivanja, smanjenja administrativnog opterećenja za operatore i zemlje sudionice te daljnjeg povećanja učinkovitosti sustava.

Od veljače 2017. provodi se savjetovanje sa zemljama sudionicama radi ažuriranja tih dviju uredbi u cilju pripreme za četvrtu fazu ETS-a EU-a te poboljšanja i pojednostavnjenja postupaka praćenja, izvješćivanja, verifikacije i akreditacije. Prvo takvo ažuriranje provedeno je 2018. Radi uspostavljanja sustava verifikacije za prikupljanje podataka o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica tijekom 2019. i ažuriranog sustava za praćenje, izvješćivanje, verifikaciju i akreditaciju prije početka prikupljanja podataka za CORSIA-u (vidjeti poglavlje 4.), revidirane verzije Uredbe o praćenju i izvješćivanju 68 i Uredbe o akreditaciji i verifikaciji 69 počele su se primjenjivati 1. siječnja 2019. U tijeku su daljnji rad i savjetovanja kako bi se postupak revizije sustava za praćenje, izvješćivanje, verifikaciju i akreditaciju završio dovoljno prije početka četvrte faze.

Poboljšala se učinkovitost sustava usklađivanja jer je Uredbom o praćenju i izvješćivanju zemljama omogućeno da elektroničko izvješćivanje propišu kao obvezno. Ukupno je 17 zemalja sudionica 2019. navelo upotrebu elektroničkih predložaka ili posebnih formata datoteka za planove za praćenje, izvješća o emisijama, izvješća o verifikaciji i/ili izvješća o poboljšanju na temelju minimalnih zahtjeva Komisije. Trinaest zemalja sudionica navelo je da upotrebljavaju neku vrstu automatiziranog IT sustava za izvješćivanje u okviru ETS-a EU-a.

6.2. Primijenjena metoda praćenja

Prema izvješćima u skladu s člankom 21. podnesenima 2019. većina postrojenja primjenjuje metodologiju na temelju izračuna 70 . Navedeno je da se u samo 182 postrojenja (1,7 %) u 23 zemlje upotrebljavaju sustavi kontinuiranog mjerenja emisija, najčešće u Njemačkoj, Francuskoj i Češkoj. Iako je broj zemalja jednak kao i prošle godine, ukupno tri postrojenja više primjenjuje taj pristup.

Samo 11 zemalja navelo je primjenu nadomjesnog pristupa u 38 postrojenja, koja obuhvaćaju približno 2,6 milijuna tona ekvivalenta CO2 (u usporedbi s 3,4 milijuna tona ekvivalenta CO2 prethodne godine). Jedno postrojenje u Nizozemskoj odgovorno je za 31 % ukupnih emisija prijavljenih u pogledu nadomjesne metodologije.

Standarde minimalnih razina 71 iz Uredbe o praćenju i izvješćivanju ispunjava velika većina postrojenja. Samo za 97 postrojenja kategorije C (u usporedbi sa 106 prošle godine), tj. 13,4 %, navedena su odstupanja u najmanje jednom parametru u odnosu na zahtjev da se za glavne izvore ispuštanja primijene najviše razine. Takva su odstupanja dopuštena samo ako operator dokaže da je najviša razina tehnički neizvediva ili preskupa. Čim ti uvjeti više ne budu vrijedili, operator u skladu s tim mora poboljšati svoj sustav praćenja. Za 2013. za 16 % postrojenja kategorije C navedeno je da u određenom aspektu ne ispunjavaju zahtjeve u pogledu najviših razina. Stoga se u slučaju postrojenja kategorije C od početka treće faze može primijetiti poboljšanje usklađenosti najviših razina.

Slično tomu, izvješća 22 zemlje sudionice pokazuju da je dopušteno ukupno 19 % postrojenja kategorije B s nekim oblikom odstupanja od standardnih zahtjeva iz Uredbe o praćenju i izvješćivanju, u odnosu na 21 % prethodne godine i 22 % godinu prije te, čime je dokazano stalno poboljšanje usklađenosti najviših razina.

6.3. Akreditirana verifikacija

Ukupan broj verifikatora nije naveden u izvješćima u skladu s člankom 21. Međutim, Europska organizacija za akreditaciju (EA) pruža središnju poveznicu za relevantna nacionalna akreditacijska tijela i njihove popise akreditiranih verifikatora u okviru ETS-a EU-a 72 .

Uzajamno priznavanje verifikatora među zemljama sudionicama uspješno se provodi: 24 zemlje izvijestile su da barem jedan strani verifikator djeluje na njihovu državnom području.

Verifikatori su izrazito dobro usklađeni s Uredbom o akreditaciji i verifikaciji. Poljska je obavijestila o suspenziji jednog verifikatora, a nijedna zemlja nije obavijestila o povlačenju akreditacija 2018., u usporedbi s jednom suspenzijom i trima povlačenjima 2017. O smanjenju opsega akreditacije verifikatora 2018. obavijestile su Njemačka za jednog verifikatora, Francuska za dva verifikatora i Poljska za tri verifikatora, u usporedbi sa smanjenjem za dva verifikatora iz Poljske 2017.

Deset zemalja navelo je da su ove godine primile pritužbe o verifikatorima (jedna više nego prošle godine), ali ukupan broj pritužbi (71) manji je za 14 %. Navedeno je da je 93 % zaprimljenih pritužbi riješeno (prošle je godine ta stopa iznosila 95 %). Deset zemalja navelo je da su utvrdile neusklađenosti verifikatora u okviru razmjene informacija između nacionalnih akreditacijskih tijela i nadležnih tijela (u usporedbi s 12 prošle godine).

7. PREGLED ADMINISTRATIVNOG UREĐENJA

Podaci podneseni 2019. u skladu s člankom 21. pokazuju da je u svakoj zemlji u provedbu ETS-a EU-a prosječno bilo uključeno pet nadležnih tijela 73 . Kad je riječ o koordinaciji među nadležnim tijelima, navedeni su različiti alati, kao što su, među ostalim, zakonodavni instrumenti za centralizirano upravljanje planovima za praćenje (u 14 zemalja), obvezujuće upute i smjernice koje središnje nadležno tijelo daje lokalnim tijelima (u 10 zemalja) i redovne radne skupine ili sastanci nadležnih tijela (u 15 zemalja). Sedam je zemalja navelo da takvi alati nisu uspostavljeni.

Kad je riječ o administrativnim pristojbama koje se naplaćuju za dozvole i odobrene planove za praćenje, 13 zemalja izvijestilo je 2019. da operatorima postrojenja ne naplaćuju pristojbe (Cipar, Estonija, Grčka, Irska, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Slovačka, Švedska), što je jedna zemlja manje u odnosu na prošlu godinu. Bez razlike u odnosu na prošlu godinu, operatori zrakoplova ne plaćaju pristojbe u 15 zemalja (Belgija, Cipar, Češka, Estonija, Grčka, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Slovačka, Španjolska, Švedska). Pristojbe se znatno razlikuju s obzirom na državu i vrste usluga, a kreću se od 5 EUR do 6 913,31 EUR za odobrenje dozvola i plana za praćenje za postrojenja, dok se za istu uslugu za zrakoplovstvo pristojbe kreću od 5 EUR do 2 400 EUR.

Općenito, administrativna organizacija ETS-a zemalja sudionica uglavnom je djelotvorna. Potrebno je i dalje jačati i poticati komunikaciju te razmjenu najbolje prakse, među ostalim putem aktivnosti foruma o ispunjavanju obveza ETS-a EU-a i godišnje konferencije o ispunjavanju obveza ETS-a EU-a.

8. USKLAĐENOST I PROVEDBA

Stopa usklađenosti ETS-a EU-a vrlo je visoka: svake godine približno 99 % emisija pravodobno je pokriveno potrebnim brojem emisijskih jedinica. Manje od 0,5 % postrojenja koja su prijavila emisije 2018. nije do roka 30. travnja 2019. predalo emisijske jedinice koje obuhvaćaju sve njihove emisije. U zrakoplovnom sektoru zahtjeve u pogledu usklađenosti ispunjavali su operatori zrakoplova odgovorni za više od 99,1 % emisija iz zrakoplovstva u okviru ETS-a EU-a. Operatori koji nisu ispunjavali zahtjeve u pogledu usklađenosti bili su uglavnom mali operatori ili operatori koji su prestali s radom 2018.

Nadležna tijela i dalje provode različite provjere usklađenosti godišnjih izvješća o emisijama. Podaci podneseni 2019. u skladu s člankom 21. pokazuju da sve zemlje sudionice provjeravaju potpunost godišnjih izvješća o emisijama (100 % izvješća, osim Belgije s 31 %, Francuske s 99 %, Španjolske s 95 % i Švedske s 1 %). Nadalje, izvješća pokazuju da zemlje prosječno provjeravaju gotovo 80 % izvješća s obzirom na dosljednost s planovima za praćenje (sve osim Hrvatske) i približno 75 % s obzirom na podatke o dodjeli (sve zemlje osim Finske, Hrvatske, Malte, Norveške i Švedske). Dvadeset i četiri zemlje izvijestile su da provode i usporedne provjere s ostalim podacima.

Nadležna tijela u 12 zemalja provela su konzervativne procjene u pogledu podataka koji nedostaju u slučaju 57 postrojenja (približno 0,5 % ukupnog broja postrojenja), slično broju od 52 postrojenja (0,5 %) za 2017. i 57 (0,5 %) za 2016. Navedena količina predmetnih emisija za 2018. iznosila je 11,2 milijuna tona CO2 (u odnosu na 2,8 milijuna tona CO2 2017.), odnosno približno 0,7 % sveukupnih emisija (u odnosu na 0,2 % 2017.). Najčešći razlozi navedeni za davanje konzervativne procjene bili su nepostojanje izvješća o emisijama do 31. ožujka ili izvješća o emisijama koja nisu bila u potpunosti usklađena sa zahtjevima Uredbe o praćenju i izvješćivanju odnosno Uredbe o akreditaciji i verifikaciji.

Konzervativne procjene u pogledu podataka koji nedostaju za zrakoplovstvo navelo je sedam zemalja u vezi s 31 operatorom zrakoplova (približno 4,7 % ukupnog broja) i 4,7 % emisija iz zrakoplovstva.

Provjere nadležnih tijela i dalje su važne za dopunjavanje rada verifikatora. Sve su zemlje 2018. potvrdile da provode daljnje provjere u slučaju postrojenja. Većina zemalja navela je sličan pristup u pogledu operatora zrakoplova (sve osim Cipra, Estonije, Grčke, Italije i Lihtenštajna). Većina zemalja (sve osim Grčke, Italije, Luksemburga i Malte) navele su da su 2018. provele terenske provjere u postrojenjima.

Primjena kazne za prekomjerne emisije 2018. zabilježena je za 36 postrojenja u deset zemalja (Bugarska 1, Češka 2, Francuska 1, Irska 2, Italija 5, Nizozemska 1, Poljska 2, Portugal 7, Rumunjska 4 i Ujedinjena Kraljevina 11). U zrakoplovstvu kazne za prekomjerne emisije zabilježene su za 26 operatora zrakoplova (Francuska 1, Italija 9, Litva 1, Nizozemska 1, Njemačka 2, Portugal 8, Slovenija 1 i Ujedinjena Kraljevina 3).

Dvanaest zemalja potvrdilo je izdavanje kazni za 2018. (osim kazni za prekomjerne emisije). Nije prijavljena nijedna zatvorska kazna, ali izrečene su novčane kazne, pismene opomene i konačna upozorenja za 36 postrojenja i 26 operatora zrakoplova, ukupne novčane protuvrijednosti od 5,4 milijuna EUR 74 . 

Najčešći primjeri kršenja propisa u 2018. bili su neposjedovanje propisno odobrenog plana za praćenje (devet slučajeva), rad bez dozvole (osam slučajeva), neusklađenost s uvjetima dozvole (šest slučajeva) i nepoštovanje roka za podnošenje verificiranih godišnjih izvješća o emisijama (pet slučajeva).

Kako je navedeno prošle godine, početkom 2018. započeo je peti krug ocjenjivanja usklađenosti s ETS-om EU-a čiji je cilj utvrditi probleme u usklađenosti s ETS-om EU-a na razini zemalja sudionica te im pružiti potporu u poboljšanju provedbe ETS-a EU-a. Ocjenjivanje će završiti krajem 2019.

9. ZAKLJUČCI I IZGLEDI

Za 2018. godinu karakterističan je znatan napredak u donošenju provedbenih odredbi za četvrtu fazu ETS-a EU-a. Tijekom prošle godine donesene su odredbe o istjecanju ugljika, besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica, prodaji na dražbi, uspostavljanju Inovacijskog fonda te praćenju, izvješćivanju i verifikaciji. Preostala provedbena pravila ubrzano se dovršavaju i predviđa se njihovo donošenje prije početka novog razdoblja trgovanja u siječnju 2021.

Godinu je obilježilo i znatno smanjenje emisija iz postrojenja obuhvaćenih ETS-om EU-a. U usporedbi s 2017. smanjenje od 4,1 % uglavnom je potaknuto proizvodnjom električne i toplinske energije, dok su se emisije iz industrije tek blago smanjile. Međutim, verificirane emisije iz zrakoplovstva zabilježile su 2018. daljnje povećanje od 3,9 % u odnosu na 2017.

Izmjene zakonodavstva dogovorene proteklih godina za rješavanje viška emisijskih jedinica i dalje donose značajne rezultate. Pokazatelj viška rezerve za stabilnost tržišta treći je put objavljen 2019. te je, zajedno s pokazateljem za 2017., doveo do smanjenja količine za prodaju na dražbi 2019. za gotovo 40 %, odnosno za približno 397 milijuna emisijskih jedinica. Stoga će se 2019. na dražbama trgovati s približno 30 % manje emisijskih jedinica nego 2018.

Pozitivna kretanja u navedenim područjima rezultirala su povećanim povjerenjem sudionika na tržištu i daljnjim jačanjem cjenovnog signala za ugljik. Viša cijena emisijskih jedinica uzrokovala je znatno povećanje ukupnih prihoda koje su države članice ostvarile od dražbi – ukupni prihodi ostvareni 2018. bili su više od dva puta veći od prihoda ostvarenih 2017.

Usklađenost s ETS-om EU-a ostala je 2018. na vrlo visokoj razini – stopa usklađenosti bila je veća od 99 % i za stacionarna postrojenja i operatore zrakoplova. Struktura ETS-a EU-a i dalje je čvrsta, a administrativna organizacija u državama članicama pokazala se učinkovitom.

Komisija će nastaviti s praćenjem stanja na europskom tržištu ugljika i sljedeće izvješće podnijeti krajem 2020.

PRILOG 

Dodatak 1.

Tablica 1.1.: Broj besplatnih emisijskih jedinica dodijeljenih za modernizaciju elektroenergetskog sektora

Izvor: GU za klimatsku politiku

Tablica 1.2.: Maksimalni godišnji broj besplatnih emisijskih jedinica prema odstupanju od trgovanja svim jedinicama na dražbama za proizvodnju električne i toplinske energije

Izvor: GU za klimatsku politiku

Tablica 1.3.: Broj neiskorištenih besplatnih emisijskih jedinica prema odstupanju od trgovanja svim jedinicama na dražbama za proizvodnju električne i toplinske energije koje su prodane na dražbi ili se namjeravaju prodati na dražbi u razdoblju 2013.–2020. 76

Izvor: GU za klimatsku politiku

Dodatak 2.

Slika 2.1.: Broj ponuditelja na dražbama općih emisijskih jedinica od 2013. do 30. lipnja 2019.

Izvor: EEX

. Broj ponuditelja 

Tablica 2.1.: Prihodi država članica od prodaje na dražbama u razdoblju 2012.–2018. 77

Dodatak 3.

Tablica 3.1.: Sažeti prikaz razmjene međunarodnih jedinica do kraja lipnja 2019. 78

Izvor: EUTL

Tablica 3.2.: Sažeti prikaz razmjene međunarodnih jedinica do kraja lipnja 2019. prema vrsti postrojenja

Izvor: EUTL

Dodatak 4.

Tablica 4.1.: Sastavnice ponude i potražnje u okviru ETS-a

Tablica 4.2.: Raspored objavljivanja podataka

Dodatak 5.

Tablica 5.1.: Verificirane emisije ETS-a koje nisu CO2 iz postrojenja prema vrsti stakleničkog plina u razdoblju 2013.–2018. (u milijunima tona) 80

Izvor: EUTL

Dodatak 6.

Tablica 6.1.: Odluke Suda EU-a koje su relevantne za funkcioniranje ETS-a EU-a u razdoblju od srpnja 2018. do lipnja 2019.

Dodatak 7.

Tablica 7.1.: Trenutačno stanje četvrte faze provedbe ETS-a EU-a

Dodatak 8.

Tablica 8.1.: Doprinosi država članica rezervi za stabilnost tržišta 2019. 88 i 2020. 89

Dodatak 9.

Tablica 9.1.: Nepotrošena sredstva programa NER 300 u okviru energetskih demonstracijskih projekata InnovFina: financirani projekti

Naziv projekta	Opis	Slika
WAVE ROLLER	Projektom Wave Roller nastoji se dokazati izvedivost tehnologije energije valova na komercijalnoj razini, premošćivanjem jaza između postavljanja obalne uronjene plutajuće strukture (OWSC) koja pretvara energiju valova u električnu energiju u svrhu demonstracije i postavljanja u komercijalne svrhe. Doprinos programa NER 300 iznosit će 10 milijuna EUR.
WINDFLOAT	Projekt Windfloat inovativna je odobalna vjetroelektrana koja upotrebljava plutajuće poluuronjive platforme dvadesetak kilometara od obale Portugala. Cilj je projekta unaprijediti najnovija dostignuća u području plutajućih potpornih konstrukcija demonstracijom prilagodljivosti koncepta WindFloat za smještaj većih turbina. Potom se planira poticati postavljanje vjetroelektrana na velikim dubinama. Doprinos programa NER 300 u okviru energetskih demonstracijskih projekata InnovFina iznosit će 60 milijuna EUR. WindFloat ostvaruje korist i od potpore u iznosu od gotovo 30 milijuna EUR u okviru prvotnog programa NER 300.
MREŽA ZA PUNJENJE ELEKTRIČNIH VOZILA GREENWAY	Projektom će se podržati ubrzano postavljanje infrastrukture za električna vozila. Pokazuje se izvedivost postavljanja iznimno brzih postaja za punjenje električnih vozila u komercijalne svrhe i model integriranog sustava baterija za skladištenje energije. Demonstracija infrastrukture nalazit će se u Slovačkoj, Poljskoj, Češkoj i baltičkim zemljama. Financiranje u okviru energetskih demonstracijskih projekata InnovFina iznosi 17 milijuna EUR, od čega je gotovo 3 milijuna EUR osigurano nepotrošenim sredstvima programa NER 300.

(1)

https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/political-guidelines-next-commission_hr.pdf

(2)

Direktiva (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814, SL L 76, 19.3.2018., str. 3.

(3)

Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ, SL L 275, 25.10.2003., str. 32.

(4)

U izvješće su uključeni podaci do 28. lipnja 2019.

(5)

Za upućivanje na izvješća u skladu s člankom 21. „zemlje sudionice” ili jednostavno „zemlje” obuhvaćaju 28 država članica EU-a i države EGP-a (Island, Norveška i Lihtenštajn).

(6)

U ETS-u EU-a emisijski faktor biomase postavljen je na nulu ako je ispunjena definicija pojma „biomasa” i ako su, kada se radi o biogorivima ili tekućim biogorivima, ispunjeni kriteriji održivosti u skladu s člankom 17. stavkom 1. Direktive 2009/28/EZ (Direktiva o obnovljivim izvorima energije). Za emisije s nultom stopom nije potrebno predati emisijske jedinice. Prema podacima podnesenima 2019. u skladu s člankom 21. tri su zemlje sudionice (Danska, Latvija i Litva) navele samo sadržaj energije biomase s nultom stopom, a ne stvarne emisije. Stoga njihove emisije nisu uzete u obzir u navedenom ukupnom broju.

(7)

Kategorijom C obuhvaćena su postrojenja koja ispuštaju više od 500 000 tona ekvivalenta CO2 godišnje, kategorijom B postrojenja koja ispuštaju od 50 000 do 500 000 tona ekvivalenta CO2 godišnje, a kategorijom A postrojenja koja ispuštaju manje od 50 000 tona ekvivalenta CO2 godišnje. Vidjeti Uredbu Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 181, 12.7.2012., str. 30.

(8)

Postrojenja s niskim emisijama čine podskup u okviru postrojenja kategorije A i obuhvaćaju postrojenja koja ispuštaju manje od 25 000 tona ekvivalenta CO2 godišnje (vidjeti članak 47. stavak 2. Uredbe (EU) br. 601/2012).

(9)

Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 181, 12.7.2012., str. 30.

(10)

Zračni prijevoznik za prijevoz putnika koji pruža usluge široj javnosti primjer je komercijalnog operatora zrakoplova. Operator zrakoplova u privatnom vlasništvu primjer je nekomercijalnog operatora zrakoplova.

(11)

Odluka Komisije od 17. prosinca 2018. kojom se središnjem administratoru nalaže da se u Dnevnik transakcija Europske unije privremeno prestanu prihvaćati procesi relevantni za Ujedinjenu Kraljevinu koji se odnose na besplatnu dodjelu, prodaju na dražbi i razmjenu međunarodnih jedinica (C(2018) 8707).

(12)

Uredba Komisije (EU) 2018/208 od 12. veljače 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 389/2013 o uspostavi Registra Unije, SL L 39/3, 13.2.2018., str. 3.

(13)

Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/1122 od 12. ožujka 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu funkcioniranja Registra Unije, SL L 177, 2.7.2019., str. 3.

(14)

Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU, SL L 173, 12.6.2014., str. 349.

(15)

Broj emisijskih jedinica za zrakoplovstvo puštenih u optjecaj od 2013. posljedica je primjene pristupa „odozdo prema gore”, počevši od besplatne dodjele emisijskih jedinica (utvrđeno primjenom referentnih vrijednosti na temelju aktivnosti operatora unutar EGP-a). Broj emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbama dobiva se na temelju činjenice da bi besplatna dodjela (uključujući posebnu rezervu za naknadnu raspodjelu brzorastućim operatorima zrakoplova i novim sudionicima) trebala iznositi 85 % ukupnog broja, dok bi dražbe trebale iznositi 15 %.

(16)

Osim besplatne dodjele emisijskih jedinica i količina emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbi, ažurirani iznosi uključuju i razmjene međunarodnih jedinica.

(17)

Uključuje podatke iz kalendara dražbi u zrakoplovnom sektoru za 2019. Podaci Ujedinjene Kraljevine za 2019. nisu uključeni zbog zaštitnih mjera koje je Komisija donijela radi očuvanja okolišnog integriteta ETS-a EU-a u slučajevima kad se pravo Unije prestane primjenjivati na državu članicu njezinim povlačenjem iz EU-a (vidjeti poglavlje 2.2.).

(18)

Iznosi uključuju obavijesti koje su države članice zaprimile do lipnja 2019. i mogu podlijegati izmjenama zbog naknadno podnesenih obavijesti.

(19)

Početna količina prije primjene smanjenja navedenih u nastavku.

(20)

Dodjela emisijskih jedinica koja se odnosi na Ujedinjenu Kraljevinu (48,0 milijuna emisijskih jedinica od ukupnog broja za 2019.) obustavljena je zbog zaštitnih mjera koje je Komisija donijela radi očuvanja okolišnog integriteta ETS-a EU-a u slučajevima kad se pravo Unije prestane primjenjivati na državu članicu njezinim povlačenjem iz EU-a (vidjeti poglavlje 2.2.).

(21)

Odluka Komisije 2013/448/EU, SL L 240, 7.9.2013., str. 27.

(22)

Odluka Komisije 2017/126/EU, SL L 19, 25.1.2017., str. 93.

(23)

Delegirana odluka Komisije (EU) 2019/708, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=OJ:L:2019:120:FULL&from=EN

(24)

Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/331, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=OJ:L:2019:059:FULL&from=EN

(25)

Odluka Komisije (EU) 2017/2172 od 20. studenoga 2017. o izmjeni Odluke 2010/670/EU u vezi s raspodjelom neisplaćenih sredstava iz prvog kruga poziva na podnošenje prijedloga.

(26)

U skladu s Odlukom Komisije 2010/670/EU u projektima za koje su dodijeljena sredstva u prvom pozivu na podnošenje prijedloga završna odluka o ulaganju trebala je biti donesena do kraja 2016., a za projekte za koje su dodijeljena sredstva u drugom pozivu na podnošenje prijedloga to se moralo učiniti do kraja lipnja 2018.

(27)

Vrijednost 450 milijuna emisijskih jedinica dostupnih za fond ovisit će o cijeni ugljika. Uz prosječnu cijenu od 25 EUR po emisijskoj jedinici, resursi za fond iznosili bi 11,3 milijarde EUR.

(28)

Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/856 od 26. veljače 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu funkcioniranja Inovacijskog fonda, SL L 140, 28.5.2019., str. 6.–17.

(29)

Osim toga, donesene su izmjene programa Francuske i Španjolske.

(30)

Podaci o isplaćenim kompenzacijama i broju korisnika temelje se na obvezi izvješćivanja u skladu s člankom 10.a stavkom 6. Direktive (EU) 2018/410.

(31)

19,7 milijuna GBP (za neizravne troškove nastale 2018.) na temelju prosječnog tečaja GBP/EUR od 1,1355.

(32)

Ujedinjena Kraljevina nije prijavila postrojenja, već poduzeća.

(33)

Napominjemo da je Ujedinjena Kraljevina isplatila potporu za 2019. za neizravne troškove nastale 2018. Zato se za Ujedinjenu Kraljevinu prikazuju prihodi od dražbi za 2018.

(34)

Poljska nije uključena jer će 2020. početi isplaćivati potporu za neizravne troškove nastale 2019.

(35)

Razlog za usporedbu isplata 2018. i prihoda od dražbi 2017. jest taj da isplate 2018. uglavnom čine kompenzaciju za neizravne troškove koje su stvorili potrošači u kalendarskoj godini 2017.

(36)

Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/7 od 30. listopada 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1031/2010 u pogledu dražbovne prodaje 50 milijuna nedodijeljenih emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta namijenjenih inovacijskom fondu te kako bi se na popis unijela dražbovna platforma koju će imenovati Njemačka, SL L 2, 4.1.2019, str. 1.–5.

(37)

Količine općih emisijskih jedinica utvrđene su uzimajući u obzir Odluku br. 1359/2013/EU. Količine emisijskih jedinica za zrakoplovstvo utvrđene su uzimajući u obzir Odluku br. 377/2013/EU i Uredbu (EU) br. 421/2014.

(38)

 Rane dražbe emisijskih jedinica u trećoj fazi provedene su 2012. imajući u vidu raširenu poslovnu praksu elektroenergetskog sektora da se električna energija prodaje unaprijed, a zahtijevani unosi (uključujući emisijske jedinice) kupuju pri prodaji proizvedene energije.

(39)

Podaci Ujedinjene Kraljevine za 2019. nisu uključeni zbog zaštitnih mjera koje je Komisija donijela radi očuvanja okolišnog integriteta ETS-a EU-a u slučajevima kad se pravo Unije prestane primjenjivati na državu članicu njezinim povlačenjem iz EU-a (vidjeti poglavlje 2.2.).

(40)

  http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/auctioning/documentation_en.htm

(41)

Iznosi uključuju količine predviđene za trgovanje na dražbama iz kalendara dražbi za 2019., tako da je vidljivo 55,8 milijuna nedodijeljenih emisijskih jedinica za koje je Poljska zatražila odobrenje da ih proda na dražbi 2019.

(42)

Iznosi uključuju količine predviđene za trgovanje na dražbama iz kalendara dražbi za 2019. (dodjele emisijskih jedinica iz razdoblja 2013.–2018.).

(43)

Podjela na kategoriju proizvodnje električne i toplinske energije i kategoriju industrije upotrijebljena u tablici 7. dosljedna je s klasifikacijom NACE četvrte faze upotrijebljenom za izradu popisa sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika za sljedeće razdoblje trgovanja.

(44)

Odluka (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ, SL L 264, 9.10.2015., str. 1.

(45)

Direktiva (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814 (SL L 76, 19. ožujka 2018., str. 3.), koja je dostupna na sljedećoj poveznici: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32018L0410&from=EN  

(46)

 C(2019) 3288 final, https://ec.europa.eu/clima/sites/clima/files/ets/reform/docs/c_2019_3288_en.pdf.

(47)

C(2017) 3228 final, https://ec.europa.eu/clima/sites/clima/files/ets/reform/docs/c_2017_3228_en.pdf.

(48)

C(2019) 3288 final, https://ec.europa.eu/clima/sites/clima/files/ets/reform/docs/c_2019_3288_en.pdf.

(49)

Količina koju treba dodati MSR-u za razdoblje od 1. siječnja do 31. kolovoza 2020. utvrđena je objavom pokazatelja viška za 2019. i iznosila je gotovo 265 milijuna emisijskih jedinica. Objavom pokazatelja viška za 2020. utvrdit će se preostala količina koju 2020. treba dodati u rezervu za stabilnost tržišta.

(50)

Napominjući da stvarna količina koja se prodaje na dražbi ovisi i o drugim čimbenicima, kao što su stavljanje na dražbu neiskorištenih emisijskih jedinica od odstupanja iz članka 10.c i sudjelovanje država EGP-a/EFTA-e u ETS-u EU-a.

(51)

Uzimajući u obzir da su količine za prodaju na dražbi od siječnja do kolovoza 2019. već smanjene MSR-om na temelju iznosa viška za 2017.

(52)

Za te brojeve nisu uzeta u obzir sva zatvaranja operatora zrakoplova.

(53)

Dodjela emisijskih jedinica koja se odnosi na Ujedinjenu Kraljevinu (4,31 milijun emisijskih jedinica od ukupnog broja za 2019.) obustavljena je zbog zaštitnih mjera koje je Komisija donijela radi očuvanja okolišnog integriteta ETS-a EU-a u slučajevima kad se pravo Unije prestane primjenjivati na državu članicu njezinim povlačenjem iz EU-a (vidjeti poglavlje 2.2.).

(54)

Do kraja lipnja 2019.

(55)

Odluka br. 377/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2013. o privremenom odstupanju od Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, tekst značajan za EGP, SL L 113, 25.4.2013., str. 1.

(56)

https://www.icao.int/environmental-protection/CORSIA/Pages/SARPs-Annex-16-Volume-IV.aspx

(57)

Odluka Vijeća (EU) 2018/2027 od 29. studenoga 2018. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva u pogledu prvog izdanja Međunarodnih standarda i preporučene prakse u području zaštite okoliša – Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA), SL L 325, 20.12.2018., str. 25.–28.

(58)

Svi su podaci preuzeti iz mjesečnih izvješća zajedničkih dražbovnih platformi (CAP2) Komisiji.

(59)

 U skladu s članku 18. stavkom 2. Uredbe o dražbama.

(60)

Popis nacionalnih nadležnih tijela dostupan je na sljedećoj adresi: https://ec.europa.eu/info/system/files/mar-2014-596-art-22-list_en.pdf

(61)

Na temelju članka 26. Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata (MiFIR) mjesta trgovanja i investicijska društva dužna su nadležnim tijelima dostavljati podrobne podatke koji se odnose na transakcije emisijskih jedinica i njihovih izvedenica.

(62)

Svrha je obveze izvješćivanja o pozicijama u skladu s člankom 58. Direktive o tržištima financijskih instrumenata omogućiti praćenje pozicija različitih kategorija osoba u vezi s emisijskim jedinicama.

(63)

Režim transparentnosti prije i poslije trgovanja uspostavljen člancima 8., 10. i 21. MiFIR-a nastoji sudionicima na tržištu osigurati pouzdanije i pristupačnije informacije o mogućnostima trgovanja i cijenama.

(64)

Javno dostupna tjedna izvješća o pozicijama pružaju transparentnost u pogledu stajališta o tržištu koja određene kategorije trgovaca mogu zauzeti.

(65)

Studiji se može pristupiti na sljedećoj adresi: https://publications.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/9d985256-a6a9-11e9-9d01-01aa75ed71a1/language-en

(66)

Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU, SL L 173, 12.6.2014., str. 349. Dokument je dostupan na sljedećoj adresi: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1536584176375&uri=CELEX:02014L0065-20160701

(67)

Direktiva Vijeća (EU) 2018/1695 od 6. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu razdoblja primjene neobveznog mehanizma prijenosa porezne obveze u odnosu na isporuke određene robe i usluga podložnih prijevari te primjene mehanizma brze reakcije na prijevaru u vezi s PDV-om, SL L 282, 12.11.2018., str. 5.–7.

(68)

Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2066 od 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, SL L 334, 31.12.2018., str. 1.–93.

(69)

Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2067 od 19. prosinca 2018. o verifikaciji podataka i akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 334, 31.12.2018., str. 94.–134.

(70)

Glavni je razlog za to taj da metodologija na temelju mjerenja podrazumijeva upotrebu znatnih sredstava i stručnog znanja za neprekidno mjerenje koncentracije relevantnih stakleničkih plinova, kojima mnogi manji operatori ne raspolažu.

(71)

Uredbom Komisije (EU) br. 601/2012 propisano je da svi operatori moraju ispuniti zahtjeve u pogledu određenih minimalnih razina; veći izvori emisija moraju ispuniti zahtjeve u pogledu viših razina (u kojima se zahtijevaju pouzdaniji podaci), a na manje se izvore emisija zbog isplativosti primjenjuju manje strogi zahtjevi.

(72)

Popis Europske organizacije za akreditaciju s pristupnim točkama nacionalnim akreditacijskim tijelima koja akreditiraju verifikatore za ETS EU-a: https://european-accreditation.org/national-accreditation-bodies-having-successfully-undergone-peer-evaluation-by-ea/

(73)

U nekim slučajevima zemlje možda navode više tijela regionalne/lokalne uprave kao jedno nadležno tijelo.

(74)

Ta brojka ne uključuje novčane kazne zrakoplovnom sektoru u Portugalu jer iznosi novčanih kazni još nisu utvrđeni zbog postupaka sankcioniranja koji su u tijeku.

(75)

Mađarska je odstupanje iz članka 10.c iskoristila samo 2013.

(76)

Neiskorištene emisijske jedinice iz članka 10.c nisu se prodavale na dražbama 2013. i 2014.

(77)

Izvor: EEX

(78)

Podaci Ujedinjene Kraljevine za 2019. nisu navedeni u tablicama 3.1. i 3.2. zbog zaštitnih mjera koje je Komisija donijela radi očuvanja okolišnog integriteta ETS-a EU-a u slučajevima kad se pravo Unije prestane primjenjivati na državu članicu njezinim povlačenjem iz EU-a (vidjeti poglavlje 2.2.).

(79)

Podaci o usklađenosti za prethodne godine mogu se ispraviti retroaktivno zbog npr. zakašnjelog podnošenja.

(80)

Postoji vjerojatnost da za neka postrojenja u Registru Unije nisu odvojeno navedene emisije dušikova oksida (N2O) ili perfluorougljika, već su navedene ukupne emisije u tonama ekvivalenta CO2. Podaci u tablici odražavaju raspodjelu emisija prema vrsti stakleničkog plina kako je dostupno u Registru Unije. Emisije dušikova oksida (N2O) uključene su u ETS EU-a od druge faze (od 2008.) na temelju dobrovoljnog sudjelovanja nekih država članica, a s perfluorougljicima na obveznoj osnovi od treće faze (od 2013.)

(81)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=OJ:L:2019:120:FULL&from=EN

(82)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32019R0331&from=EN

(83)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32019R0856&from=EN

(84)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32019R1122&from=EN

(85)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32019R0007

(86)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32018R2066&from=HR

(87)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32018R2067&from=hr

(88)

Iznosi za razdoblje od siječnja do kolovoza 2019. temelje se na Komunikaciji Komisije C(2018) 2801 final od 15. svibnja 2018., koja je dostupna na sljedećoj adresi: https://ec.europa.eu/clima/sites/clima/files/ets/reform/docs/c_2018_2801_en.pdf

(89)

Iznosi za razdoblja od rujna do prosinca 2019. i od siječnja do kolovoza 2020. temelje se na Komunikaciji Komisije C(2019) 3288 final, koja je dostupna na sljedećoj adresi: https://ec.europa.eu/clima/sites/clima/files/ets/reform/docs/c_2019_3288_en.pdf  

(90)

Dio doprinosa država članica rezervi za stabilnost tržišta 2020. utvrdit će se nakon objave pokazatelja viška za 2020.