EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 18.2.2019.
COM(2019) 84 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o provedbi određenih odredaba Uredbe (EZ) br. 1071/2009 o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016.
(2nd report from the Commission on the implementation by Member States of certain provisions concerning the access to the occupation of road transport operator)
I.Uvod
Ovo izvješće odnosi se na obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika u državama članicama i njime se nastoji osigurati pozornije praćenje primjene Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (dalje u tekstu: „Uredba (EZ) br. 1071/2009”). Ta se uredba primjenjuje na sva poduzeća s poslovnim nastanom u EU-u koja obavljaju djelatnost cestovnog prijevoznika te na poduzeća koja namjeravaju obavljati tu djelatnost. Djelatnost cestovnog prijevoznika odnosi se na djelatnost cestovnog prijevoznika u teretnom prometu i djelatnost cestovnog prijevoznika u putničkom prometu. Područjem primjene Uredbe nisu obuhvaćene određene kategorije poduzeća, poput onih koja se koriste motornim vozilima ukupne mase manje od 3,5 tone. Uredbom (EZ) br. 1071/2009 utvrđuju se zajednička pravila kojima se uređuje pristup djelatnosti cestovnog prijevoznika u teretnom i putničkom prometu.
U skladu s člankom 3. te uredbe, poduzeća koja obavljaju djelatnost cestovnog prijevoznika trebala bi imati stvarni i stabilni poslovni nastan u jednoj od država članica, dobar ugled, odgovarajući financijski položaj i potrebnu stručnu osposobljenost. Nadalje, člankom 4. te uredbe nameće se obveza poduzećima koja obavljaju djelatnost cestovnog prijevoznika da za upravitelja prijevoza imenuju osobu koja posjeduje potvrdu o stručnoj osposobljenosti kojom se potvrđuje da ima vještine i znanja potrebne za upravljanje djelatnostima prijevoza u skladu sa svim pravnim i sektorskim zahtjevima te na djelotvoran i kontinuiran način. Za provjeru usklađenosti cestovnih prijevoznika s uvjetima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1071/2009 odgovorne su države članice. Nadalje, dobro organizirana administrativna suradnja među državama članicama od ključne je važnosti za poboljšanje djelotvornosti praćenja poduzeća koja posluju u Europskoj uniji.
U članku 26. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 propisani su rokovi za obvezu izvješćivanja država članica i Komisije:
·svake dvije godine od datuma primjene Uredbe države članice trebale bi sastaviti izvješće o aktivnostima nadležnih tijela i proslijediti ga Komisiji, kako je propisano člankom 26. Uredbe,
·na temelju podnesaka koje su dostavile države članice Komisija bi svake dvije godine trebala sastaviti izvješće koje se dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.
Nacionalna izvješća koja dostavljaju države članice važan su doprinos izvješću Komisije. U članku 26. Uredbe navode se podaci koje bi trebala sadržavati nacionalna izvješća:
„(a) pregled područja u pogledu dobrog ugleda, financijskog položaja i stručne osposobljenosti;
(b) broj, po godini i vrsti, izdanih, privremeno oduzetih i trajno oduzetih dozvola, broj slučajeva proglašenja nesposobnosti i razlozi na kojima se te odluke temelje;
(c) broj svake godine izdanih potvrda o stručnoj osposobljenosti;
(d) temeljne statističke podatke o nacionalnim elektroničkim upisnicima i njihovom korištenju od strane nadležnih tijela; i
(e) pregled razmjene podataka s drugim državama članicama na temelju članka 18. stavka 2. uključujući, posebno, godišnji broj utvrđenih povreda o kojima su druge države članice bile obaviještene i o primljenim odgovorima, kao i godišnji broj primljenih zahtjeva i odgovora na temelju članka 18. stavka 3.”
Ovo izvješće obuhvaća kvalitetu i pravodobnost dostavljenih podataka pojedinih država (odjeljak II.) i analizu izvješća koje su dostavile države članice (odjeljak III.). U odjeljku IV. predstavljeni su zaključci.
II.Dostavljanje podataka
Ovo je treće izvješće u skladu s Uredbom (EZ) br. 1071/2009 i obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. Prvo izvješće obuhvaćalo je razdoblje od 4. prosinca 2011. (datum od kojeg se Uredba počela primjenjivati) do 31. prosinca 2012. Drugo izvješće obuhvaćalo je razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014. Trenutačno izvještajno razdoblje usklađeno je s izvješćem o provedbi socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet, kako je propisano člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1071/2009. Tom se usklađenošću državama članicama i dionicima osigurava usklađen pregled sektora u pogledu unutarnjeg tržišta i socijalnih pravila u istom izvještajnom razdoblju.
U skladu s obvezom izvješćivanja iz članka 26. Uredbe (EZ) br. 1071/2009, sve su države članice dostavile svoja nacionalna izvješća. Time je učinjen pomak u odnosu na posljednje izvještajno razdoblje kada šest država članica nije dostavilo nikakvo izvješće. Međutim, neke države članice ozbiljno su kasnile s dostavljanjem podataka do isteka roka 30. rujna 2017., što je utjecalo na vremenski raspored izrade ovog izvješća Komisije. U više izvješća nisu dostavljeni neki od traženih podataka, što je onemogućilo sveobuhvatnu analizu.
Radi usklađenosti te kako bi se nacionalnim nadležnim tijelima pomoglo da ispune svoju obvezu izvješćivanja, službe Komisije predložile su državama članicama 2015. standardni obrazac koji se trebao upotrebljavati od drugog izvještajnog razdoblja nadalje. Gotovo sve države članice koje su dostavile svoja nacionalna izvješća koristile su se standardnim obrascem.
Budući da države članice koje su dostavile izvješća tijekom trenutačnog izvještajnog razdoblja nisu iste države članice koje su dostavile izvješća u prethodnim izvještajnim razdobljima te s obzirom na rascjepkanost dostavljenih podataka, usporedbama između dvaju izvještajnih razdoblja uglavnom se ne mogu donijeti smisleni zaključci.
U kontekstu inicijativa za cestovni promet koje je 31. svibnja 2017. donijela Komisija, provedena je studija o ex post evaluaciji uredbi (EZ) br. 1071/2009 i 1072/2009. Komisija je donijela i radni dokument službi s procjenom učinka za reviziju uredbi (EZ) br. 1071/2009 i 1072/2009. U ovom izvješću upotrebljavaju se, prema potrebi, podaci iz te studije i izvješća o procjeni učinka.
III.Analiza podataka o obavljanju djelatnosti cestovnog prijevoznika
1. Pregled područja cestovnog prijevoza u pogledu dobrog ugleda, financijskog položaja i stručne osposobljenosti
Ovaj dio izvješća sadržava prikaz nacionalnih zahtjeva, organizacije pregleda, razine usklađenosti i uočenih poteškoća i temelji se na informacijama koje su dostavile države članice. Zbog rascjepkanosti izvješća država članica ovaj pregled nije sveobuhvatan. Kada je to bilo potrebno, izvješća država članica nadopunjena su podacima iz prethodno navedene evaluacijske studije.
Kako je dopušteno člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 pod određenim uvjetima, nekoliko država članica propisuje nacionalne zahtjeve koji se moraju ispuniti povrh četiri zahtjeva propisana u Uredbi (stabilni i stvarni poslovni nastan, dobar ugled, odgovarajući financijski položaj i potrebna stručna osposobljenost) za pristup djelatnosti cestovnog prijevoznika. Na primjer, Slovačka je dodala zahtjev kojim je propisano da upravitelj prijevoza mora biti star najmanje 21 godinu. Austrija je uključila uvjet da cestovni prijevoznici moraju imati nužna parkirališta izvan ceste u općini ili u drugoj općini istog ili susjednog upravnog okruga. U Španjolskoj postoji dodatni zahtjev da podnositelji zahtjeva moraju imati tri vozila koja čine najmanje jedan korisni teret od 60 tona. Belgija, Grčka, Finska, Italija, Latvija, Nizozemska, Švedska, Češka i Francuska odlučile su barem djelomično proširiti obvezu usklađenosti s pravilima o pristupu djelatnosti cestovnog prijevoznika na cestovne prijevoznike u teretnom prometu koji upravljaju vozilima čija dopuštena ukupna masa vozila ne prelazi 3,5 tone.
Države članice vrlo različito provjeravaju ispunjenost četiriju zahtjeva o pristupu djelatnosti cestovnog prijevoznika koji su utvrđeni u Uredbi, a razlikuje se i broj obavljenih provjera.
Estonija je izvijestila da se provjere ispunjavanja zahtjeva iz Uredbe provode u skladu sa sustavom koji se temelji na procjeni rizika i da su uglavnom usmjerene na poduzeća s povećanim rizikom od teških ili učestalih kršenja pravila cestovnog prijevoza.
U Irskoj se provjere dobrog ugleda, financijskog položaja i stručne osposobljenosti provode najmanje svakih pet godina u okviru postupka obnove dozvole za svako poduzeće. Osim toga, te se provjere mogu provoditi češće za neke prijevoznike koji se smatraju visokorizičnima ili su privukli pozornost nadležnih tijela. Dobar ugled provjerava se provjerom upravitelja prijevoza i svih drugih relevantnih osoba koju obavlja nacionalna služba za provjere pri nacionalnoj policiji. Ta služba za provjere daje nadležnom tijelu popis osuđujućih presuda koji se može upotrijebiti za utvrđivanje dobrog ugleda. Tijekom petogodišnjeg razdoblja valjanosti dozvole prijevoznika on obično neće tijelu koje izdaje dozvole morati dostavljati dodatne informacije. To će biti potrebno samo kada tijelo utvrdi da postoji rizik u pogledu tog prijevoznika.
U Latviji se provjere ispunjenja zahtjeva financijskog položaja obavljaju na temelju informacija iz godišnjih izvješća koje dostavlja registar trgovačkih društava. Povrh toga, prije izdavanja dozvole za obavljanje djelatnosti prijevoza provjeravaju se sva četiri zahtjeva. Većina privremeno oduzetih dozvola oduzeta je na zahtjev nacionalnog poreznog inspektorata kada on odluči obustaviti gospodarsku djelatnost prijevoznika. Budući da se u Latviji ovjerene preslike licencija Zajednice i licencija za nacionalni prijevoz izdaju za svako pojedino vozilo i samo na razdoblje do dvanaest mjeseci, ovjerene preslike licencija Zajednice i licencija za nacionalni prijevoz ne obnavljaju se ako nisu ispunjena četiri zahtjeva. Dobar ugled provjerava se za upravitelja prijevoza, poduzeće i članove njegova odbora. U slučaju promjene upravitelja prijevoza ili članova odbora poduzeća provjerava se dobar ugled svakog novog člana. Budući da u Uredbi (EZ) br. 1071/2009 nema podrobnog opisa rizika koji treba osigurati cestovni prijevoznik, latvijska provedbena tijela napominju da postoje određene poteškoće u utvrđivanju usklađenosti sa zahtjevom financijskog položaja u vezi s policom osiguranja.
U Belgiji se prve provjere stabilnog i stvarnog poslovnog nastana provode uvidom u bazu podataka poduzeća u Belgiji nakon što se izda nova licencija Zajednice. Nakon toga provjeru organizira kontrolno tijelo u Belgiji. Provjera se provodi i na poseban zahtjev ili ako se zna da je trgovačko društvo prekršilo zakon o prometu. Nadalje, postupak obnove provodi se dvije godine nakon gubitka dobrog ugleda zbog „povreda povezanih s prometom”.
U Španjolskoj se za kontrolu ispunjenosti kriterija za pristup zanimanju upotrebljavaju dvije metode. Prva metoda sastoji se od toga da se od poduzeća traži da dostave dokumentaciju kojom dokazuju da ispunjavaju četiri zahtjeva. Druga metoda uključuje posjet inspektora prostorima poduzeća radi provjera na licu mjesta. U Španjolskoj cestovni prijevoznici moraju svake dvije godine podnositi zahtjev za obnovu dozvole i stoga se njihova usklađenost s četiri zahtjeva provjerava svake dvije godine. Nadalje, svake godine provodi se niz inspekcija kojima se provjerava obavljaju li poduzeća kojima dozvole nisu obnovljene ikakvu djelatnost prijevoza.
Poljska ima 400 inspektora nadležnih za provjere na cesti i u prostorima cestovnih prijevoznika u teretnom prometu. Informacije koje prikupe inspektori prosljeđuju se Uredu za međunarodni prijevoz i lokalnim tijelima koja izdaju licencije Zajednice i provjeravaju četiri zahtjeva propisana u Uredbi (EZ) br. 1071/2009. U Poljskoj se stabilnim i stvarnim poslovnim nastanom smatra mjesto s tehničkom opremom i uređajima koji su primjereni za strukturirano i kontinuirano obavljanje djelatnosti prijevoza, što uključuje najmanje jedan od sljedećih elemenata: parkiralište, mjesto za istovar, opremu za održavanje vozila.
U Njemačkoj je sustav za procjenu rizika postojao samo na regionalnoj razini, ali od srpnja 2014. postoji nacionalni sustav procjene rizika. Povrede se ocjenjuju s pet bodova (najteže povrede), tri boda (vrlo teške/teške povrede) ili jednim bodom (ostale povrede). Potom se poduzeće koje je prikupilo pet bodova (za poduzeća s do 10 vozila), osam bodova (do 50 vozila) ili 11 bodova (više od 50 vozila) ocjenjuje poduzećem s povećanim rizikom.
Agencija UK-a za norme za vozače i vozila od 2006. ima sustav OCRS (Operator Compliance Risk Score). Taj je sustav dorađen 2012. kako bi se poboljšala njegova sposobnost predviđanja. OCRS uključuje informacije o povredama tehničke ispravnosti, koje su povezane s ostalim povredama.
U Danskoj se provjeravaju odgovarajući financijski položaj, stručna osposobljenost, dugovi i stabilni poslovni nastan svih novih podnositelja zahtjeva za nacionalnu dozvolu ili licenciju Zajednice. Dobar ugled provjerava se samo ako je policija prijavila problem ili u slučaju drugih naznaka da bi mogao postojati problem. Povrede se evidentiraju na pet godina i uključuju povrede koje je otkrila policija tijekom pregleda na cesti. Dansko nadležno tijelo obično provjerava sve nove podnositelje zahtjeva te otprilike 250 postojećih prijevoznika. Potonji se odabiru na temelju sustava procjene rizika. Prijevoznici moraju zadovoljiti zahtjev početnog financijskog položaja od 150 000 DKK (otprilike 20 000 EUR) za dobivanje prve dvije dozvole, dok se Uredbom (EZ) br. 1071/2009 zahtijevaju samo pričuve u ukupnom iznosu od 9 000 EUR za prvo vozilo i 5 000 EUR za svako dodatno vozilo. U Danskoj je za svako dodatno vozilo potrebno 40 000 DKK (otprilike 5 400 EUR). Nadalje, poduzeće ne smije imati dugovanja prema državi u iznosu većem od 50 000 DKK (otprilike 6 700 EUR). Kada provjerava odgovarajući financijski položaj poduzeća, dansko nadležno tijelo za promet šalje upit danskoj poreznoj upravi.
Rumunjska ima sustav procjene rizika usmjeren na provjere povreda koje se temelje na svim prekršajima u cestovnom prijevozu za svakog prijevoznika. Ako trgovačko društvo otvori podružnicu, provjerava se njezin stabilni i stvarni poslovni nastan.
U Nizozemskoj je Nizozemska organizacija za nacionalni i međunarodni cestovni prijevoz tereta (NIWO) razvila metodu za otkrivanje prijevoznika kod kojih postoji rizik da više ne ispunjavaju zahtjev odgovarajućeg financijskog položaja. Rizični prijevoznici pozorno će se nadzirati. Ako visokorizični prijevoznik ne može ispuniti uvjet odgovarajućeg financijskog položaja u rokovima propisanima u članku 13. Uredbe (EZ) br. 1071/2009, licencija Zajednice se povlači. Tom metodom prijevoznici se obvezuju ispunjavati zahtjev odgovarajućeg financijskog položaja tijekom cijelog razdoblja valjanosti licencije Zajednice, a ne samo tijekom razdoblja podnošenja zahtjeva. Procjena rizika primjenjuje se i na potrebnu stručnu osposobljenost. Prema dostavljenim podacima NIWO dosad nije trajno ni privremeno oduzeo dozvolu na temelju zahtjeva dobrog ugleda.
U Finskoj je sustav procjene rizika povezan s provjerama dobrog ugleda. Sustavno provjeravanje dobrog ugleda svih relevantnih osoba smatra se zahtjevnom zadaćom i upravo zbog toga potrebna je procjena rizika.
Ministarstvo gospodarstva u Luksemburgu izvršava provjere prije izdavanja dozvole kako bi se provjerila usklađenost sa sva četiri zahtjeva. Da bi se zaštitile ugovorne strane, dobar ugled provjerava se i kada nositelj dozvole naiđe na financijske poteškoće, kao što su nesolventnost ili stečaj. Dobar ugled, financijski položaj, stručna osposobljenost te stabilni i stvarni poslovni nastan provjeravaju se i kada nositelj dozvole podnese zahtjev za novu dozvolu, na primjer pri proširivanju opsega aktivnosti na drugo područje za koje mu je potrebna dodatna dozvola.
Kada je riječ o uočenim teškoćama u pogledu provjera stabilnog i stvarnog poslovnog nastana, za koje se smatra da zahtijevaju više resursa od ostalih provjera, nekoliko provedbenih tijela ističe da su provjere zahtjevne te da nedostaje administrativna sposobnost za kontrolu svih cestovnih prijevoznika registriranih u predmetnoj državi članici.
Samo dvije države članice dostavile su podatke o broju provjera koje su izvršene u pogledu četiri zahtjeva o pristupu djelatnosti cestovnog prijevoznika. U Estoniji je u razdoblju 2015.–2016. izvršeno 80 provjera dobrog ugleda i 80 provjera stručne osposobljenosti. U Švedskoj je izvršena 131 provjera dobrog ugleda.
2. Dozvole
U članku 2. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 dozvola za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika definira se kao „upravna odluka kojom se poduzeće koje ispunjava uvjete propisane ovom uredbom ovlašćuje za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika”.
Pravna priroda „upravne odluke” razlikuje se među državama članicama. Ona može biti preduvjet za ishođenje dozvole za nacionalni prijevoz i/ili licencije Zajednice za obavljanje međunarodnog prijevoza tereta, može biti istovjetna dozvoli za nacionalni prijevoz ili može označavati dozvolu za nacionalni i međunarodni prijevoz dodijeljenu jednim odobrenjem.
U Bugarskoj i Litvi, na primjer, postoje četiri vrste dozvola (za nacionalni prijevoz putnika, nacionalni prijevoz tereta, licencija Zajednice za prijevoz putnika i licencija Zajednice za prijevoz tereta). Međutim, u Bugarskoj se izdaje samo jedna isprava (tj. dozvola) za nacionalni i međunarodni prijevoz.
U Belgiji se kao dozvole za prijevoz putnika ili tereta izdaju samo licencije Zajednice.
Od 2012. poduzeća s poslovnim nastanom u Estoniji koja namjeravaju djelovati na tržištu cestovnog prometa moraju podnijeti zahtjev za licenciju Zajednice, koja je jedina vrsta dozvole koja postoji u toj državi članici.
U Luksemburgu postoje samo dvije vrste dozvola: jedna za nacionalni prijevoz i druga za međunarodni prijevoz.
U Rumunjskoj se kao dozvole za prijevoz putnika ili tereta izdaju samo licencije Zajednice.
U Ujedinjenoj Kraljevini postoje dvije glavne vrste dozvole koje se primjenjuju na prijevoznike u prijevozu putnika i tereta. To su standardne nacionalne dozvole i međunarodne dozvole. Međunarodna dozvola namijenjena je za poduzeća koja obavljaju međunarodni prijevoz i to je analogno nositeljima licencija Zajednice. Nadalje, Ujedinjena Kraljevina za prijevoznike koji rade za vlastiti račun ima druge kategorije izvan područja primjene Uredbe (EZ) br. 1071/2009. Postoji dodatna klasifikacija za organizacije za prijevoz putnika koje nisu poduzeća i za njih se ne smatra da obavljaju djelatnost prijevoza na temelju najma ili uz naknadu, na primjer škole, dobrotvorne organizacije i skupine u zajednici.
Zbog postojanja različitih vrsta dozvola za poduzeća za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika podaci koje su dostavile države članice mogu se tek općenito uspoređivati. Međutim, većina država članica dostavila je ukupni broj ovlaštenih prijevoznika 31. prosinca 2016., što čini referentnu točku za podatke o broju izdanih, privremeno oduzetih ili trajno oduzetih dozvola. Austrija ima 11 499 ovlaštenih prijevoznika (tereta i putnika), Belgija 9 007, Bugarska 13 354, Cipar 2 945, Češka 24 482, Njemačka 51 127, Danska 5 618, Estonija 3 330, Grčka 12 187, Španjolska 96 237, Finska 15 941, Francuska 128 319, Mađarska 13 267, Hrvatska 601, Irska 5 585, Italija 105 560, Litva 866, Luksemburg 497, Latvija 4 313, Malta 684, Nizozemska 13 172, Poljska 84 304, Portugal 8 674, Švedska 17 608, Slovenija 5 811, Slovačka 8 564 te Ujedinjena Kraljevina 42 573 ovlaštena prijevoznika. U EU-u postoji ukupno 608 212 prijevoznika u prijevozu tereta i 77 913 prijevoznika u prijevozu putnika.
Velika većina ovlaštenih poduzeća prijevoznici su u cestovnom prijevozu tereta. Postotak ovlaštenih prijevoznika u cestovnom prijevozu tereta u usporedbi s ukupnim brojem prijavljenih ovlaštenih prijevoznika u državama članicama iznosio je 31. prosinca 2016. ukupno 89 % (88 % 31. prosinca 2014.), dok je bilo samo 11 % onih koji su prijevoznici u prijevozu putnika. Jedina iznimka bila je Malta u kojoj je broj prijevoznika u prijevozu putnika (596) bio znatno veći od broja prijevoznika u cestovnom prijevozu tereta (88), dok je u Francuskoj postotak prijevoznika u prijevozu putnika bio znatno iznad prosjeka EU-a (24 %).
2.1. Izdane dozvole
Na temelju podataka koje su dostavile dvadeset četiri države članice, 278 092 dozvole izdane su za obavljanje djelatnosti prijevoznika u prijevozu putnika (25 788) i prijevozu robe (252 304) tijekom izvještajnog razdoblja.
Broj izdanih dozvola kretao se od 27 u Malti do 122 790 u Španjolskoj. Detaljna tablica s dostavljenim podacima nalazi se u Prilogu I. ovom izvješću.
Većina dozvola izdanih 2015. i 2016. odnosi se na prijevoznike u cestovnom prijevozu tereta (91 % ukupno), a samo mali udio dozvola odnosi se na prijevoznike u prijevozu putnika (9 %).
2.2. Privremeno i trajno oduzete dozvole
Na temelju podataka koje je dostavilo dvadeset pet država članica može se zaključiti da je u razdoblju 2015.–2016. privremeno ili trajno oduzeto 130 998 dozvola. Može se uočiti da je u Španjolskoj prijavljen najveći broj privremeno i trajno oduzetih dozvola (76 534 za prijevoz putnika i robe). S druge strane, vrlo mali broj privremeno i trajno oduzetih dozvola zabilježen je u Portugalu (1), Irskoj (7), Luksemburgu (13) i Rumunjskoj (15). Podrobni podaci o privremeno i trajno oduzetim dozvolama navedeni su u Prilogu II. ovom izvješću.
Privremeno i trajno oduzimanje dozvola u većini je država članica koje su izvijestile o razlozima za takva privremena i trajna oduzimanja bilo posljedica isteka valjanosti dozvole/licencije Zajednice, prestanka poslovanja poduzeća ili zahtjeva prijevoznika.
Međutim, Španjolska je navela da je glavni razlog za privremeno ili trajno oduzimanje dozvola bila neusklađenost s četiri zahtjeva za pristup djelatnosti (47 719 trajno oduzetih dozvola na temelju toga). U Švedskoj je glavni razlog za trajno oduzimanje bila neusklađenost sa zahtjevom stvarnog i stabilnog poslovnog nastana (1 514 trajno oduzetih dozvola na temelju toga), kao i u Estoniji (167) i Sloveniji (55). U Ujedinjenoj Kraljevini glavni je razlog za trajno oduzimanje dozvola bio nedostatak dobrog ugleda (466 privremeno i trajno oduzetih dozvola na temelju toga).
3. Potvrde o stručnoj osposobljenosti
Potvrde o stručnoj osposobljenosti kojima se potvrđuje da su vozači kandidati uspješno položili pisani i usmeni ispit izdaju nadležna tijela i one služe kao dokaz o stručnoj osposobljenosti, kako je propisano člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.
Na temelju informacija koje je dostavilo dvadeset pet država članica može se zaključiti da je u izvještajnom razdoblju izdana 477 761 potvrda o stručnoj osposobljenosti. Taj broj uključuje potvrde izdane na temelju ispita predviđenog u članku 8. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 i priznavanjem iskustva, na temelju izuzeća navedenog u članku 9. ove Uredbe.
Najveći udio potvrda dodijeljenih u EU-u u ovom izvještajnom razdoblju odnosio se na Španjolsku (388 218), nakon koje su slijedile Nizozemska (25 597), Rumunjska (20 960), Poljska (7 100) i Francuska (6 616). Podrobni podaci prikazani su u Prilogu III. ovom izvješću.
4. Slučajevi proglašenja upravitelja prijevoza nesposobnim
U skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 1071/2009, kada upravitelj prijevoza izgubi svoj dobar ugled, nadležno tijelo trebalo bi ga proglasiti nesposobnim za upravljanje prijevoznom djelatnošću poduzeća.
Proglašenja nesposobnim izdana su u deset država članica koje su dostavile podatke: Austriji (3), Belgiji (5), Danskoj (82), Njemačkoj (5), Španjolskoj (17), Estoniji (11), Finskoj (15), Italiji (72), Švedskoj (49) i Ujedinjenoj Kraljevini (253). Podaci koje su dostavile države članice nalaze se u Prilogu II. ovom izvješću.
5. Razmjena informacija
U skladu s člankom 16. Uredbe (EZ) br. 1071/2009, svaka država članica trebala bi voditi nacionalni registar cestovnih prijevoznika koji imaju dozvolu za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika. Minimalni zahtjevi za podatke koje treba unijeti u te registre i zajednička pravila o njihovu međusobnom povezivanju s pomoću Europskog registra cestovnih prijevoznika (ERRU) definirani su u Odluci Komisije (EU) 2016/480. Tim podacima posebno su obuhvaćeni dobar ugled prijevoznika, počinjene teške povrede i podaci o licencijama Zajednice.
Uspostava ERRU-a predviđena je kao sljedeći korak u olakšavanju suradnje među nacionalnim tijelima u svrhu daljnjeg poboljšanja prekogranične provedbe europskog zakonodavstva o cestovnom prometu u skladu s člankom 16. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1071/2009. ERRU-om bi se trebala pojednostavniti prekogranična provedba zakonodavstva i povećati ekonomičnost, pod uvjetom da se sve države članice povežu i da uistinu upotrebljavaju sustav i njime razmjenjuju kvalitetne podatke iz svojih baza podataka. Međusobno povezivanje nacionalnih registara trebalo je postići do 31. prosinca 2012.
Unatoč znatnim kašnjenjima u nekim državama članicama sve države članice međusobno su povezale svoje nacionalne elektroničke registre cestovnih prijevoznika.
Nekoliko država članica napomenulo je da je sudjelovanjem u ERRU-u ostvarena bolja suradnja i razmjena podataka među državama članicama te je poboljšana djelotvornost njihovih nacionalnih elektroničkih registara. Znatna količina razmjene podataka u pogledu teških povreda i dobrog ugleda zabilježena je posebno u Belgiji, Češkoj, Njemačkoj, Estoniji, Hrvatskoj, Italiji, Latviji, Sloveniji i Švedskoj. Većina tih razmjena odnosi se na zahtjeve za provjere dobrog ugleda poslane drugim državama članicama ili zaprimljene od njih. Vrijedi napomenuti da se količina razmjene podataka izrazito povećala u usporedbi s prethodnim izvještajnim razdobljem. To bi moglo ukazati na to da se završetkom međusobnog povezivanja nacionalnih elektroničkih registara potiče daljnja upotreba ERRU-a te da države članice općenito intenziviraju upotrebu platforme. Podaci koje su dostavile države članice nalaze se u Prilogu IV. ovom izvješću.
IV.Zaključci
U ovom izvješću daje se pregled informacija koje su dostavile države članice u skladu s člankom 26. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 o pristupu djelatnosti cestovnog prijevoznika. Tim su informacijama obuhvaćeni aspekti provedbe Uredbe (EZ) br. 1071/2009 u državama članicama navedeni u članku 26. stavku 1. te uredbe u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016.
Kvaliteta i pravodobnost informacija koje su dostavile države članice znatno su se razlikovale, što je utjecalo na opću kvalitetu ovog izvješća. Budući da su nedostajali neki podaci o određenim aspektima Uredbe, u ovom izvješću nije se mogla prikazati potpuna analiza provedbe odredaba Uredbe (EZ) br. 1071/2009. Ipak, broj država članica koje su dostavile podatke i dubina dostavljenih podataka uglavnom su se poboljšali u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje.
Vrijedi naglasiti da je sustav administrativne suradnje među državama članicama znatno napredovao do sastavljanja nacrta ovog izvješća. Ipak, Komisija podržava i njegovo daljnje jačanje, čime bi se poboljšala dosljedna i djelotvorna provedba Uredbe (EZ) br. 1071/2009 u svim državama članicama EU-a.
Komisija podsjeća države članice na njihovu obvezu dostavljanja potpunog izvješća sa svim elementima podataka navedenima u članku 26. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 u propisanom roku kako bi se omogućilo sastavljanje potpunog izvješća i izbjegli postupci zbog povrede iz članka 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Komisija isto tako potiče države članice na uporabu standardnog obrasca za izvješćivanje radi usklađenosti nacionalnih podnesaka.