—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju, a posebno one od 9. srpnja 2015. (1), 17. prosinca 2015. (2), 19. siječnja 2017. (3) i 6. srpnja 2017. (4),

—

uzimajući u obzir izmijenjeni Sporazum iz Cotonoua, a posebno njegov članak 96.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

—

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2248 (2015) od 12. studenoga 2015. i br. 2303 (2016) od 29. srpnja 2016. o stanju u Burundiju,

—

uzimajući u obzir usmeno izvješće Istražnog povjerenstva UN-a za Burundi (UNCI) Vijeću UN-a za ljudska prava od 27. lipnja 2018.,

—

uzimajući u obzir prvo izvješće glavnog tajnika UN-a o stanju u Burundiju, objavljeno 23. veljače 2017., te izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a o političkom stanju i stalnom nasilju u Burundiju, u kojoj se snažno pozvalo vladu i sve strane da odmah prekinu takvo nasilje i ograde se od njega,

—

uzimajući u obzir izjavu za tisak Vijeća sigurnosti UN-a od 13. ožujka 2017. o stanju u Burundiju i izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a od 5. travnja 2018. u kojoj se osuđuju sva kršenja i povrede ljudskih prava u Burundiju,

—

uzimajući u obzir izvješće proizašlo iz neovisne istrage Ujedinjenih naroda o Burundiju, objavljeno 20. rujna 2016.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju o stanju ljudskih prava u Burundiju koju je 30. rujna 2016. usvojilo Vijeće UN-a za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju u Burundiju, potpisan u Aruši (Sporazum iz Aruše) 28. kolovoza 2000.,

—

uzimajući u obzir izjavu o Burundiju sa sastanka na vrhu Afričke unije održanog 13. lipnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Odluku o aktivnostima Vijeća za mir i sigurnost te o stanju mira i sigurnosti u Africi (Assembly/AU/Dec.598(XXVI.)), donesenu na 26. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije održanoj 30. i 31. siječnja 2016. u Adis Abebi (Etiopija),

—

uzimajući u obzir odluke i izjave Skupštine Afričke unije (Assembly/AU/Dec.605-620(XXVI.)), donesene na 27. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije održanoj 17. i 18. srpnja 2016. u Kigaliju (Ruanda),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Afričkog povjerenstva za ljudska prava i prava naroda od 4. studenoga 2016. o stanju ljudskih prava u Republici Burundiju,

—

uzimajući u obzir izjavu o Burundiju sa sastanka na vrhu Istočnoafričke zajednice od 31. svibnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2016/394 od 14. ožujka 2016. o okončanju konzultacija s Republikom Burundijem na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1755 Vijeća od 1. listopada 2015. (6) kao i odluke Vijeća (ZVSP) 2015/1763 od 1. listopada 2015. (7) i (ZVSP) 2016/1745 od 29. rujna 2016. (8) o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka, 18. svibnja, 22. lipnja i 16. studenog 2015. te 15. veljače 2016. o Burundiju,

—

uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 28. svibnja 2015., 19. prosinca 2015., 21. listopada 2016. i 27. listopada 2017.,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 8. lipnja 2018. o stanju u Burundiju,

—

uzimajući u obzir deklaraciju potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice danu 8. svibnja 2018. u ime EU-a o stanju u Burundiju prije ustavnog referenduma,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 6. siječnja 2017. o zabrani organizacije Ligue Iteka u Burundiju,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da se Burundi suočava s političkom i humanitarnom krizom te krizom u pogledu ljudskih prava od travnja 2015., kada je predsjednik Nkurunziza najavio da će se kandidirati za sporni treći mandat, nakon čega su uslijedili mjeseci pogubnih previranja u kojima su prema Međunarodnom kaznenom sudu (MKS) ubijene 593 osobe, a prema UNHCR-u od tada je iz zemlje pobjeglo 413 000 osoba, a 169 000 osoba interno je raseljeno; budući da, prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), 3,6 milijuna ljudi u toj zemlji treba humanitarnu pomoć;

B.

budući da ustavne promjene izglasane tijekom referenduma uključuju proširenje predsjedničkih ovlasti, smanjenje ovlasti potpredsjednika, imenovanje predsjednika vlade od strane predsjednika, uvođenje postupka usvajanja ili izmjene zakonodavstva u parlamentu običnom većinom, mogućnost preispitivanja kvota uvedenih Sporazumom iz Aruše te zabranu sudjelovanja u vladi za političke stranke koje su dobile manje od 5 % glasova, a sve navedeno ugrožava Sporazum iz Aruše;

C.

budući da su nasilje prema političkim protivnicima i njihovo zastrašivanje diljem zemlje eskalirali prije ustavnog referenduma 17. svibnja 2018., uz prisilan nestanak i zastrašivanje protivnika spomenute ustavne revizije; budući da ustavni referendum također omogućuje uklanjanje odredbi Sporazuma iz Aruše koje su dogovorene, što može smanjiti uključivost i imati daljnje ozbiljne posljedice za političku stabilnost u Burundiju; budući da je unatoč izmjenama ustava predsjednik Nkurunziza najavio da se neće kandidirati na izborima 2020.;

D.

budući da su prema Amnesty Internationalu tijekom razdoblja službene kampanje često pristizala izvješća o uhićenjima, premlaćivanju i zastrašivanju protivnika referendumskih promjena; budući da je referendum održan u kontekstu trajne represije, što je burunđanske katoličke biskupe navelo da kažu kako mnogi građani žive u tolikom strahu da se ne usuđuju reći što misle zbog straha od odmazde;

E.

budući da je Istražno povjerenstvo UN-a (UNCI) istaknulo da je stanovništvo i dalje pogođeno političkim nasiljem, proizvoljnim uhićenjima, izvansudskim pogubljenjima, premlaćivanjem, govorom mržnje i drugim zlouporabama; budući da Imbonerakure, omladinski ogranak vladajuće političke stranke, nastavlja kršiti ljudska prava i koristiti se raznim taktikama zastrašivanja, kao što je postavljanje cestovnih blokada i kontrolnih točaka u nekim provincijama, iznuđivanje novca, uznemiravanje prolaznika i uhićenje osoba za koje sumnjaju da su povezane s oporbom, od kojih su mnogi pritvoreni, silovani, pretučeni i mučeni, pri čemu su neki i umrli;

F.

budući da su tijekom razdoblja referenduma 2018. organizacije koje se bore za prava prijavljivale slučajeve smanjenja prostora za građansko djelovanje i rezanja medijskog prostora, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini; budući da su lokalne nevladine organizacije i borci za ljudska prava od 2015. sve češće izloženi prijetnjama i postali su meta vlade, dok se sloboda medija i uvjeti u kojima novinari radi kontinuirano pogoršavaju; budući da su privatni mediji i novinari već platili visoku cijenu u borbi s vladom, pa su među ostalim izloženi uhićenjima, izvansudskim pogubljenjima i prisilnim nestancima ili ih vlada ponekad naziva kriminalcima ili čak teroristima;

G.

budući da su Reporteri bez granica Burundi smjestili na 159. od 180 mjesta na svojem Svjetskom indeksu slobode medija za 2018.;

H.

budući da su mnogi aktivisti za zaštitu ljudskih prava dobili dugotrajne zatvorske kazne, prije svega Germain Rukuki, koji radi za Udrugu katoličkih pravnika Burundija i koji je osuđen na 32 godine, ili ostaju u pritvoru do suđenja kao Nestor Nibitanga; budući da su odobreni ograničavajući zakoni za kontroliranje lokalnih i međunarodnih nevladinih organizacija; budući da su neke organizacije prisiljene obustaviti svoje aktivnosti, dok su druge trajno zatvorene, kao što su liga ITEKA, FOCODE i ACAT; budući da su mnogi vođe i borci za ljudska prava prognani, dok su oni koji su ostali pod stalnim pritiskom ili im prijeti uhićenje; budući da su Emmanuel Nshimirimana, Aimé Constant Gatore i Marius Nizigama osuđeni na zatvorske kazne između 10 i 32 godine, dok Nestoru Nibitangi prijeti 20-godišnja kazna; budući da je novinar Jean Bigirimana nestao prije skoro dvije godine i jedna je od brojnih žrtava prisilnih nestanaka uslijed krize;

I.

budući da su u listopadu 2017. suci MKS-a ovlastili tužiteljicu MKS-a da otvori istragu o kaznenim djelima pod nadležnošću tog Suda koja su između 26. travnja 2015. i 26. listopada 2017. navodno počinjena u Burundiju ili od strane burunđanskih državljana izvan Burundija; budući da je s učinkom od 27. listopada 2017. Burundi postao prva država koja je istupila iz MKS-a nakon odluke tog Suda u travnju 2016. da pokrene preliminarnu istragu o nasilju i kršenjima ljudskih prava te mogućim zločinima protiv čovječnosti u Burundiju, dok tamošnji režim i dalje nekažnjeno ubija;

J.

budući da prisutnost burunđanskih vojnih snaga u mirovnim misijama omogućuje režimu predsjednika Nkurunzize da prikrije stvarne unutarnje probleme i predstavi Burundi kao stabilizirajući faktor u drugim zemljama pogođenima krizom, dok se sam Burundi nalazi u dosad neviđenoj krizi obilježenoj grubim kršenjima ljudskih prava; budući da Burundi takvim postupanjem stječe velike iznose novca koji se ne preraspodjeljuje u korist stanovništva; budući da nema mirnih, slobodnih, demokratskih i neovisnih izbora dok se ne raspusti paravojna skupina Imbonerakure;

K.

budući da se društveno-gospodarska situacija u Burundiju stalno pogoršava te da ta zemlja zauzima pretposljednje mjesto u globalnom poretku BDP-a po stanovniku; budući da 3,6 milijuna Burundijaca (30 % stanovništva) treba pomoć te da ih 1,7 milijuna još uvijek nema siguran pristup hrani; budući da je to stanje siromaštva pogoršano uvođenjem „dobrovoljnog” doprinosa za izbore 2020., koji Imbonerakura često prisilno prikuplja i čiji iznos doseže oko 10 % ili više mjesečne plaće jednog javnog službenika;

L.

budući da su Afrička unija, na svojem 30. Sastanku na vrhu, i Istočnoafrička zajednica, na svojem 19. Sastanku na vrhu, izrazile predanost mirnom rješenju političkog stanja u Burundiju putem uključivog dijaloga temeljenog na Sporazumu iz Aruše od 28. kolovoza 2000.;

M.

budući da je niz bilateralnih i multilateralnih partnera obustavio svoju financijsku i tehničku pomoć vladi Burundija zbog stanja u zemlji; budući da je EU obustavio izravnu financijsku potporu burundijskoj administraciji, uključujući i proračunsku potporu, ali je nastavio s pružanjem potpore stanovništvu i s humanitarnom pomoći;

N.

budući da su EU i SAD donijeli ciljane i pojedinačne sankcije protiv Burundija; budući da je Vijeće 23. listopada 2017. obnovilo mjere ograničavanja protiv Burundija i produljilo ih do 31. listopada 2018.; budući da se te mjere sastoje od zabrane putovanja i zamrzavanja imovine ciljanih pojedinaca za čije se djelovanje smatra da ugrožava demokraciju ili ometa pronalaženje političkog rješenja krize u Burundiju;

O.

budući da je Vijeće UN-a za ljudska prava 28. lipnja 2018. na svojem 38. zasjedanju usvojilo ishod Univerzalnog periodičnog pregleda Burundija; budući da je Burundi prihvatio 125 od 242 preporuke iz tog pregleda, u prvom redu odbacivši one koje su pozivale na poduzimanje praktičnih koraka kako bi se poboljšalo stanje povezano s ljudskim pravima u toj zemlji;

P.

budući da je Ustavni sud potvrdio rezultate referenduma od 17. svibnja 2018. i odbacio predstavku koju je podnijela oporba zbog navodnog zastrašivanja i zloupotrebe;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.