Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52018DC0189

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o primjeni Uredbe (EU) 913/2010 u skladu s njezinim člankom 23.

COM/2018/189 final

Bruxelles, 16.4.2018.

COM(2018) 189 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o primjeni Uredbe (EU) 913/2010 u skladu s njezinim člankom 23.

{SWD(2018) 101 final}


IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o primjeni Uredbe (EU) 913/2010 u skladu s njezinim člankom 23.

Uredba (EU) 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe 1 (dalje u tekstu „Uredba”) stupila je na snagu u studenome 2010.

Njezino se donošenje treba tumačiti u širem kontekstu dugoročne politike Europske unije da se prijevoz učini održivijim osobito smanjenjem emisija stakleničkih plinova i dekarbonizacijom sektora. Željeznički prijevoz robe doista ima ključnu ulogu u modelu prijevoza u budućnosti. Dobio je novih zamah Ministarskom deklaracijom iz Rotterdama 2 i Sektorskom izjavom iz Rotterdama 3 , koja je podržana 2016.

Uredbom se utvrđuju pravila za uspostavu i organizaciju međunarodnih teretnih koridora (željeznički teretni koridori – RFC-ovi) s ciljem razvoja europske željezničke mreže za konkurentni prijevoz robe. Uredbom se potiče suradnja među ključnim dionicima za željeznički prijevoz robe (prvenstveno tijela država članica koja su nadležna za željeznički prijevoz i upravitelji željezničke infrastrukture, ali i željeznički prijevoznici i operatori terminala). Posebice potiče koordinaciju ponude kapaciteta, upravljanja prometom, infrastrukturnih radova i planiranja ulaganja.

Uspostavljeno je devet početnih RFC-ova utvrđenih u Uredbi (šest RFC-ova uspostavljeno je u studenome 2013., a posljednja tri u studenome 2015.) te su sada potpuno stavljeni u uporabu. U tijeku je uspostava jednog dodatnog („daljnjeg”) RFC-a, a uspostavu još jednog predložile su države članice koje on obuhvaća i Srbija.

Prema članku 23. Uredbe Komisija redovito ispituje primjenu te Uredbe. Ona podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prvi put 10. studenoga 2015., a nakon toga svake tri godine. Komisija ovime podnosi svoje prvo izvješće Parlamentu i Vijeću. Izvješće se podnosi uz odgodu jer je Komisija htjela u cijelosti razmotriti povratne informacije dobivene za RFC-ove koji su uspostavljeni tek krajem 2015. te jer je odlučeno da se 2016. pokrene veliko savjetovanje s dionicima o RFC-ima (poziv za dostavu dokumenata o stajalištu i otvoreno javno savjetovanje). Odaziv na to savjetovanje bio je vrlo ohrabrujući; zabilježen je veliki interes te su dobivene ključne povratne informacije o primjeni Uredbe; neka od tih promišljanja navedena su i ovdje.

Nadalje, u izvješću se iznose glavni zaključci o dosadašnjoj provedbi Uredbe. Cilj je izvješća ukazati na glavne pozitivne učinke proizašle iz Uredbe te na glavne izazove i pitanja. Detaljnija analiza provedbe RFC-a nalazi se u Radnom dokumentu službi Komisije uz ovo izvješće. Oboje se temelji na izravnim povratnim informacijama koje su prikupile službe Komisije prvenstveno sudjelovanjem na sastancima RFC-a, no i na različitim dokumentima i izvješćima RFC-a te na raspravama s dvogodišnjih sastanaka Radne skupine za RFC-ove Odbora za jedinstveni europski željeznički prostor.

Provedba RFC-a općenito je pridonijela boljoj prekograničnoj suradnji koja u sektoru željezničkog prijevoza robe nije postojala prije stupanja Uredbe na snagu, osobito u pogledu upravljanja operativnom infrastrukturom. Donošenje Uredbe bio je ambiciozan korak u premošćivanju jaza u prekograničnoj koordinaciji. Zabilježeni su i neizravni učinci mehanizama suradnje koji proizlaze iz Uredbe, npr. olakšavanje uspostavljanja operativnog kontakta na međunarodnoj razini, čak i u slučaju pitanja koja se ne odnose na željeznički prijevoz robe, te poticanje razvoja koordinacijskih procesa i IT-alata, primjerice u okviru organizacije RailNetEurope 4 . To je velik uspjeh.

No u određenim su područjima zabilježeni tek neujednačeni ili skromni rezultati, primjerice u pogledu namjenskog kapaciteta RFC-a, koordinacije radova i koordinacije upravljanja prometom. To su ključna područja u kojima treba ostvariti napredak kako bi se poboljšala kvaliteta i pouzdanost usluga prekograničnog željezničkog prijevoza robe, što je preduvjet za povećanje konkurentnosti željezničkog prijevoza robe i u konačnici za omogućivanje promjene vrste prijevoza.

U praksi vlakovi često ulaze u koridore i izlaze s njih, ali i prelaze iz jednog RFC-a u drugi. Zbog toga je unutar postojećeg pravnog okvira pokrenuta suradnja među koridorima na različitim razinama (države članice, upravitelji infrastrukture, željeznički prijevoznici). To pokazuje da postoji sklonost jačanju mrežnog pristupa za konkurentni prijevoz robe.

Usluge i kapacitetni proizvodi koje nude RFC-ovi u duhu su Uredbe, no povratne informacije i ograničeno prihvaćanje na tržištu ukazuju na to da oni možda nisu dovoljno prilagođeni potrebama korisnika željezničkog prijevoza robe. Nadalje, nacionalno usmjerena pravila i procesi i dalje sprečavaju povećanje učinkovitosti i neometanosti međunarodnog prijevoza robe.

Mnoge sektorske inicijative kreću se u pravom smjeru i u tijeku je probna primjena mnogih zanimljivih proaktivnih pristupa kao što su kapacitetni pilot-proizvodi za ad hoc promet ili veća uključenost krajnjih korisnika putem strateških sastanaka. Važno je spomenuti i zamah koji su željezničkom prijevozu robe dale Ministarska deklaracija iz Rotterdama, s čijom je razradom blisko povezana i Komisija, te Sektorska izjava iz Rotterdama, koja je podržana na Danima TEN-T-a održanima 2016.

Jasno je da treba steći više iskustva o određenim pitanjima, primjerice koordinaciji radova i prekograničnom upravljanju kapacitetima. Procesi i alati u tim područjima i dalje su u fazi razvoja ili planiranja. RFC-ovi su doista i dalje u fazi nastajanja, učenja kroz praksu i učenja iz pokušaja i pogrešaka.

Treba voditi računa i o regionalnim razlikama, primjerice u tržišnim očekivanjima i dostupnosti infrastrukturnih kapaciteta. Stoga se ne može generalizirati i primijeniti univerzalni pristup za ambicioznu provedbu RFC-ova. Osim toga, mnogi učinci nisu materijalni, pa ih je teško kvantificirati (npr. prijelaz s nacionalno usmjerenog na europsko usmjereniji način razmišljanja ili poboljšana komunikacija).

Općenito su uključene strane sklone pridržavati se Uredbe samo u mjeri u kojoj je to formalno utvrđeno i strogo se držati njezina područja primjene. Postoje različiti načini provedbe različitih odredbi Uredbe, a više su ili manje ambiciozni, što ima utjecaj na postizanje općih ciljeva Uredbe. Istodobno određeni primjeri proširenja RFC-ova i uspostava dvaju dodatnih RFC-ova pokazuju veliki interes te općenitu potporu za njihovu provedbu.

Uredbom se utvrđuje posebna upravljačka struktura u okviru koje uključene strane imaju mogućnost nadilaženja minimalnih zadaća i nadležnosti utvrđenih u njoj. U praksi je RFC integrirana operativna struktura koja se može upotrebljavati za različite, često komplementarne svrhe. U svojstvu „tržišnog alata” RFC može ponuditi kvalitetne i konkurentne usluge izravnim i krajnjim korisnicima. U svojstvu „alata politike/suradnje” njihova je uloga poboljšati operativne uvjete duž koridora, uključujući koordinaciju/usklađivanje nacionalnih praksi u mnogim područjima, no i rješavati niz različitih problema koji sprečavaju željeznički prijevoz robe, primjerice pitanja povezana s prekograničnim prijevozom i interoperabilnošću. Mjera u kojoj se primjenjuje jedan ili drugi pristup razlikuje se ovisno o RFC-u.

RFC-ovi se temelje na međuvladinoj i sektorskoj suradnji. Dosadašnje je iskustvo pokazalo da njihov uspjeh prvenstveno ovisi o tome koliko su državna tijela država članica (izvršni odbori) i upravitelji infrastrukture (upravni odbori) ambiciozni, osobito na visokoj razini. Nadalje, u određenim RFC-ovima Uredba se smatrala minimalnim zahtjevom i samo su se nadilaženjem tog minimuma uključene strane uspjele približiti postizanju cilja Uredbe: konkurentnijeg željezničkog prijevoza robe.

Ukratko, Komisija u ovom trenutku procjenjuje da su RFC-ovima ostvareni određeni važni uspjesi, npr. u pogledu uspostave mehanizama suradnje, i da imaju ogroman potencijal. No puni potencijal može biti iskorišten samo ako različite uključene strane iskazuju snažnu predanost na visokoj razini s jasnim ciljem postizanja promjena, osobito promjena u načinu razmišljanja i nacionalno usmjerenim procesima.

Važno je imati na umu da iako RFC-ovi ostaju ključni element politike Komisije da potakne željeznički prijevoz robe, sami RFC-ovi neće riješiti sve probleme koji sprečavaju željeznički prijevoz robe. Rad željezničkih teretnih koridora osobito je komplementaran s dugotrajnom politikom Komisije da se postigne interoperabilnost i otvaranje tržišta, a osobito s provedbom i tehničkog i tržišnog stupa Četvrtog željezničkog paketa, razvojem infrastrukture u okviru politika za mreže TEN-T i CEF te inovacijama i digitalizacijom u okviru inicijative Shift2Rail i naporima u povezanim poljima politike usmjerenim na jačanje konkurentnosti intermodalnog prijevoza.

Naposljetku, na konkurentnost željezničkog prijevoza robe utječu i vanjski čimbenici kao što su šire gospodarstvo, industrija, stanje infrastrukture i povezana ulaganja, poštenost tržišnog natjecanja među načinima prijevoza, ambicioznost nacionalnih politika za željeznički prijevoz robe itd.

Zaključno, jasno je da je provedba Uredbe stvorila zamah za razvoj međunarodnog željezničkog prijevoza robe. Učinkovitost koncepta RFC-a u velikoj mjeri ovisi o predanosti uključenih strana djelotvornoj provedbi gdje je ona potrebna, u smislu potpore na visokoj razini. Željeznički prijevoz u Europi i dalje je u osjetljivom položaju. Komisija će službeno procijeniti Uredbu 2019. kada će u potpunosti uzeti u obzir najnovija razvojna kretanja i tekuće sektorske inicijative koje su poduzete kako bi se provela Sektorska izjava iz Rotterdama.

(1)      SL L 276, 20.10.2010., str. 22.
(2)      Ministarska deklaracija „Željeznički teretni koridori za poticanje međunarodnog željezničkog prijevoza robe”: https://ec.europa.eu/transport/sites/transport/files/themes/infrastructure/news/doc/2016-06-20-ten-t-days-2016/rfc-declaration.pdf
(3)    Sektorska izjava „Poticanje međunarodnog željezničkog prijevoza robe”: https://ec.europa.eu/transport/sites/transport/files/themes/infrastructure/news/doc/2016-06-20-ten-t-days-2016/corridor-sector-statement.pdf
(4)      RailNetEurope (RNE) udruga je koju je uspostavila većina europskih upravitelja željezničke infrastrukture i tijela za dodjelu kapaciteta s ciljem olakšavanja međunarodnog prometa na europskoj željezničkoj infrastrukturi: http://www.rne.eu/
Top