2.

Direktivama koje su donesene u području autorskog i srodnih prava osigurava se visoka razina zaštite nositelja prava i stvara okvir u kojem se mogu iskorištavati djela i drugi zaštićeni sadržaji. Tim se usklađenim pravnim okvirom pridonosi dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Njime se potiču inovacije, kreativnost, ulaganja i proizvodnja novog sadržaja, među ostalim i u digitalnom okruženju. Zaštitom koja se osigurava tim pravnim okvirom pridonosi se i cilju Unije koji se odnosi na poštovanje i promicanje kulturne raznolikosti stavljajući istodobno u prvi plan europsko zajedničko kulturno nasljeđe. Člankom 167. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se od Unije da u svojem djelovanju vodi računa o kulturnim aspektima.

2.

Direktivama koje su donesene u području autorskog i srodnih prava daje se doprinos funkcioniranju unutarnjeg tržišta, osigurava visoka razina zaštite nositelja prava, olakšava stjecanje prava i stvara okvir u kojem se mogu iskorištavati djela i drugi zaštićeni sadržaji. Tim se usklađenim pravnim okvirom pridonosi dobrom funkcioniranju istinski integriranog unutarnjeg tržišta. Njime se potiču inovacije, kreativnost, ulaganja i proizvodnja novog sadržaja, među ostalim i u digitalnom okruženju, kako bi se izbjegla rascjepkanost unutarnjeg tržišta . Zaštitom koja se osigurava tim pravnim okvirom pridonosi se i cilju Unije koji se odnosi na poštovanje i promicanje kulturne raznolikosti stavljajući istodobno u prvi plan europsko zajedničko kulturno nasljeđe. Člankom 167. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se od Unije da u svojem djelovanju vodi računa o kulturnim aspektima.

3.

Zbog brzog tehnološkog razvoja i dalje se mijenja način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja djela i drugih sadržaja. Javljaju se novi poslovni modeli i novi dionici. Ciljevi i načela utvrđeni u okviru Unije o autorskim pravima i dalje su čvrsti. Međutim, još uvijek postoji pravna nesigurnost nositelja prava i korisnika u pogledu određenih načina uporabe djela i drugih sadržaja u digitalnom okruženju, uključujući prekograničnu uporabu. Kako je navedeno u Komunikaciji Komisije pod nazivom „Ususret modernom europskom okviru za autorska prava” (2), okvir Unije o autorskim pravima mora se u određenim područjima prilagoditi i dopuniti. Ovom Direktivom propisuju se pravila za prilagodbu određenih iznimaka i ograničenja digitalnim i prekograničnim okruženjima te mjere za olakšavanje određenih praksi licenciranja u pogledu širenja nedostupnih dijela i internetske dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev u cilju osiguranja šireg pristupa sadržaju. Kako bi se moglo stvoriti tržište za autorska prava koje dobro funkcionira, trebalo bi uspostaviti i pravila o pravima u pogledu publikacija, o tome kako pružatelji internetskih usluga pohranjivanja i davanja pristupa sadržajima koje su učitali korisnici mogu upotrebljavati djela i druge sadržaje i o transparentnosti ugovora autorâ i izvođačâ .

3.

Zbog brzog tehnološkog razvoja i dalje se mijenja način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja djela i drugih sadržaja pa relevantno zakonodavno mora biti prikladno i s obzirom na razvoj situacije u budućnosti kako se ne bi ograničavao tehnološki razvoj . Javljaju se novi poslovni modeli i novi dionici. Ciljevi i načela utvrđeni u okviru Unije o autorskim pravima i dalje su čvrsti. Međutim, još uvijek postoji pravna nesigurnost nositelja prava i korisnika u pogledu određenih načina uporabe djela i drugih sadržaja u digitalnom okruženju, uključujući prekograničnu uporabu. Kako je navedeno u Komunikaciji Komisije pod nazivom „Ususret modernom europskom okviru za autorska prava” (3), okvir Unije o autorskim pravima mora se u određenim područjima prilagoditi i dopuniti. Ovom Direktivom propisuju se pravila za prilagodbu određenih iznimaka i ograničenja digitalnim i prekograničnim okruženjima te mjere za olakšavanje određenih praksi licenciranja u pogledu širenja nedostupnih dijela i internetske dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev u cilju osiguranja šireg pristupa sadržaju. Kako bi se moglo stvoriti pravedno tržište za autorska prava koje dobro funkcionira, trebalo bi uspostaviti i pravila o provedbi i poštovanju upotrebe djela i drugog sadržaja na platformama pružatelja internetskih usluga i o transparentnosti ugovora autorâ i izvođačâ te o računovodstvu povezanom s korištenjem zaštićenih djela u skladu s tim ugovorima .

4.

Ova Direktiva temelji se na pravilima propisanima u direktivama koje su trenutačno na snazi u tom području i dopunjuje ih. To su posebno Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9).

4.

Ova Direktiva temelji se na pravilima propisanima u direktivama koje su trenutačno na snazi u tom području i dopunjuje ih. To su posebno Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća  (11), Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12), Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16).

5.

U područjima istraživanja, obrazovanja i očuvanja kulturne baštine, digitalnim tehnologijama omogućuju se nove vrste uporabe koje nisu jasno obuhvaćene postojećim pravilima Unije o iznimkama i ograničenjima. Nadalje, izborna priroda iznimaka i ograničenja predviđenih u direktivama 2001/29/EZ, 96/9/EZ i 2009/24/EZ u tim područjima može negativno utjecati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. To je posebno relevantno u pogledu prekograničnih uporaba koje postaju sve važnije u digitalnom okruženju. Stoga bi u svjetlu tih novih uporaba trebalo ponovno ocijeniti postojeće iznimke i ograničenja u zakonodavstvu Unije koje su relevantne za znanstveno istraživanje, nastavu i očuvanje kulturne baštine. Trebalo bi uvesti obvezne iznimke ili ograničenja za uporabe tehnologija rudarenja teksta i podataka u području znanstvenog istraživanja, za davanje primjera u nastavi u digitalnom okruženju i za očuvanje kulturne baštine. Iznimke i ograničenja iz postojećeg zakonodavstva Unije trebale bi se i dalje primjenjivati na uporabe koje nisu obuhvaćene iznimkama i ograničenjima predviđenima ovom Direktivom. Trebalo bi prilagoditi direktive 96/9/EZ i 2001/29/EZ.

5.

U područjima istraživanja, inovacija , obrazovanja i očuvanja kulturne baštine, digitalnim tehnologijama omogućuju se nove vrste uporabe koje nisu jasno obuhvaćene postojećim pravilima Unije o iznimkama i ograničenjima. Nadalje, izborna priroda iznimaka i ograničenja predviđenih u direktivama 2001/29/EZ, 96/9/EZ i 2009/24/EZ u tim područjima može negativno utjecati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. To je posebno relevantno u pogledu prekograničnih uporaba koje postaju sve važnije u digitalnom okruženju. Stoga bi u svjetlu tih novih uporaba trebalo ponovno ocijeniti postojeće iznimke i ograničenja u zakonodavstvu Unije koje su relevantne za inovacije , znanstveno istraživanje, nastavu i očuvanje kulturne baštine. Trebalo bi uvesti obvezne iznimke ili ograničenja za uporabe tehnologija rudarenja teksta i podataka u području inovacija , znanstvenog istraživanja, za davanje primjera u nastavi u digitalnom okruženju i za očuvanje kulturne baštine. Iznimke i ograničenja iz postojećeg zakonodavstva Unije trebale bi se i dalje primjenjivati na uporabe koje nisu obuhvaćene iznimkama i ograničenjima predviđenima ovom Direktivom. Stoga bi postojeće iznimke koje dobro funkcioniraju u tim područjima i dalje trebale biti dopuštene u državama članicama sve dok se njima ne ograničava područje primjene iznimki i ograničenja iz ove Direktive . Trebalo bi prilagoditi direktive 96/9/EZ i 2001/29/EZ.

6.

Iznimkama i ograničenjima utvrđenima u ovoj Direktivi nastoji se ostvariti pravična ravnoteža između prava i interesa autora i ostalih nositelja prava, s jedne strane, i korisnika, s druge strane. One se mogu primjenjivati samo u određenim posebnim slučajevima koji nisu u suprotnosti s uobičajenim iskorištavanjem djela ili drugih sadržaja i kojima se nerazumno ne dovode u pitanje zakoniti interesi nositelja prava.

8.

Novim tehnologijama omogućuje se automatizirana računalna analiza informacija u digitalnom obliku, na primjer teksta, zvuka, slika ili podataka, koji se općenito nazivaju rudarenje teksta i podataka. Tim tehnologijama omogućuje se istraživačima da obrađuju velike količine informacija za stjecanje novog znanja i otkrivanje novih trendova. Dok su tehnologije rudarenja teksta i podataka raširene u digitalnom gospodarstvu, opće je priznato da od rudarenja teksta i podataka posebno može imati koristi istraživačka zajednica i da se time potiču inovacije. Međutim, istraživačke organizacije u Uniji, kao što su sveučilišta i istraživački zavodi, suočavaju se s pravnom nesigurnošću u pogledu mjere do koje mogu obavljati rudarenje teksta i podataka sadržaja. U određenim slučajevima rudarenje teksta i podataka može uključivati radnje zaštićene autorskim pravom i/ili sui generis pravom baza podataka, posebno reprodukciju djela ili drugih sadržaja i/ili izvlačenje sadržaja iz baze podataka. Kada se ne primjenjuje iznimka ili ograničenje, nositelji prava trebali bi dati odobrenje za poduzimanje takvih radnji. Rudarenje teksta i podataka može se obavljati i u pogledu samih činjenica ili podataka koji nisu zaštićeni autorskim pravom i u takvim slučajevima odobrenje ne bi bilo potrebno.

8.

Novim tehnologijama omogućuje se automatizirana računalna analiza informacija u digitalnom obliku, na primjer teksta, zvuka, slika ili podataka, koji se općenito nazivaju rudarenje teksta i podataka. Rudarenjem teksta i podataka omogućuje se čitanje i analiza velikih količina digitalno pohranjenih informacija za stjecanje novog znanja i otkrivanje novih trendova. Dok su tehnologije rudarenja teksta i podataka raširene u digitalnom gospodarstvu, opće je priznato da od rudarenja teksta i podataka posebno može imati koristi istraživačka zajednica i da se time potiču inovacije. Međutim, istraživačke organizacije u Uniji, kao što su sveučilišta i istraživački zavodi, suočavaju se s pravnom nesigurnošću u pogledu mjere do koje mogu obavljati rudarenje teksta i podataka sadržaja. U određenim slučajevima rudarenje teksta i podataka može uključivati radnje zaštićene autorskim pravom i/ili sui generis pravom baza podataka, posebno reprodukciju djela ili drugih sadržaja i/ili izvlačenje sadržaja iz baze podataka. Kada se ne primjenjuje iznimka ili ograničenje, nositelji prava trebali bi dati odobrenje za poduzimanje takvih radnji. Rudarenje teksta i podataka može se obavljati i u pogledu samih činjenica ili podataka koji nisu zaštićeni autorskim pravom i u takvim slučajevima odobrenje nije potrebno.

(8.a)

Kako bi se omogućilo rudarenje teksta i podataka prvo je u većini slučajeva potrebno pristupiti informacijama, a zatim ih reproducirati. Obično se informacija može obraditi rudarenjem teksta i podataka tek nakon što je normalizirana. Kada postoji zakonit pristup informacijama, tek prilikom normalizacije tih informacija dolazi do korištenja zaštićenog autorskim pravima jer to dovodi do reprodukcije mijenjanjem oblika informacija ili izvlačenjem informacija iz baze podataka u oblik koji se može podvrgnuti rudarenju teksta i podataka. Postupak u vezi s autorskim pravima u kontekstu korištenja tehnologije rudarenja teksta i podataka stoga nije sam postupak rudarenja teksta i podataka koji se sastoji od čitanja i analize digitalno pohranjenih normaliziranih informacija, već postupak pristupanja i postupak normaliziranja informacija kojim se omogućuje automatizirana računalna analiza, ako taj proces uključuje izvlačenje iz baze podataka ili reproduciranje. Trebalo bi smatrati da se iznimke za rudarenje teksta i podataka iz ove Direktive odnose na postupke u vezi s autorskim pravima neophodne za rudarenje teksta i podataka. Ako postojeće zakonodavstvo o autorskom pravu nije mjerodavno za uporabe rudarenja teksta i podataka, ova Direktiva na te uporabe ne bi smjela utjecati.

10.

Ta pravna sigurnost trebala bi se ukloniti predviđanjem obvezne iznimke za pravo reprodukcije i za pravo na sprečavanje izvlačenja iz baze podataka. Novom iznimkom ne bi se trebala dovoditi u pitanje postojeća obvezna iznimka o privremenim radnjama reproduciranja iz članka 5. stavka 1. Direktive 2001/29 koja bi se trebala nastaviti primjenjivati na tehnologije rudarenja teksta i podataka koje ne uključuju umnožavanje koje premašuje opseg te iznimke. Iznimke bi se trebale primjenjivati i na istraživačke organizacije kada sudjeluju u javno-privatnim partnerstvima.

10.

Ta pravna nesigurnost trebala bi se ukloniti predviđanjem obvezne iznimke za istraživačke organizacije za pravo reprodukcije i za pravo na sprečavanje izvlačenja iz baze podataka. Novom iznimkom ne bi se trebala dovoditi u pitanje postojeća obvezna iznimka o privremenim radnjama reproduciranja iz članka 5. stavka 1. Direktive 2001/29 /EZ koja bi se trebala nastaviti primjenjivati na tehnologije rudarenja teksta i podataka koje ne uključuju umnožavanje koje premašuje opseg te iznimke. Iznimka za rudarenje teksta i podataka trebala bi se odnositi i na obrazovne ustanove i ustanove kulturne baštine koje provode znanstvena istraživanja pod uvjetom da rezultati istraživanja nisu u korist poduzeća koje ima odlučujući utjecaj posebno na te organizacije. U slučaju da se istraživanje provodi u okviru javno-privatnog partnerstva poduzeće koje sudjeluje u javno-privatnom partnerstvu također bi trebalo imati zakonit pristup djelima i drugim sadržajima. Reprodukcije i izvlačenja za potrebe obavljanja rudarenja teksta i podataka trebalo bi sigurno pohraniti na način kojim se jamči korištenje kopija isključivo za potrebe znanstvenog istraživanja.

(13.a)

Kako bi se potaknulo istraživanje i u privatnom sektoru, države članice trebale bi moći uvesti iznimku koja nadilazi obveznu iznimku pod uvjetom da nositelji prava nisu izričito rezervirali korištenje djela i drugih sadržaja iz te iznimke, između ostalog i sredstvima za strojno čitanje.

15.

Iako se programi za učenje na daljinu i prekogranično obrazovanje većinom razvijaju na razini visokog obrazovanja, digitalni alati i resursi sve se više upotrebljavaju na svim obrazovnim razinama, posebno za poboljšanje i obogaćivanje iskustva učenja. Iznimke ili ograničenja predviđeni u ovoj Direktivi trebali bi se stoga primjenjivati na sve obrazovne ustanove u sustavima osnovnog, srednjeg, strukovnog i visokog obrazovanja ako one obavljaju svoje nastavne djelatnosti u nekomercijalne svrhe. Ustrojstvena struktura i sredstva za financiranje obrazovne ustanove nisu odlučujući čimbenici za utvrđivanje nekomercijalne prirode aktivnosti.

15.

Iako se programi za učenje na daljinu i prekogranično obrazovanje većinom razvijaju na razini visokog obrazovanja, digitalni alati i resursi sve se više upotrebljavaju na svim obrazovnim razinama, posebno za poboljšanje i obogaćivanje iskustva učenja. Iznimke ili ograničenja predviđeni u ovoj Direktivi trebali bi se stoga primjenjivati na sve obrazovne ustanove u sustavima osnovnog, srednjeg, strukovnog i visokog obrazovanja ako one obavljaju svoje nastavne djelatnosti u nekomercijalne svrhe. Ustrojstvena struktura i sredstva za financiranje obrazovne ustanove nisu odlučujući čimbenici za utvrđivanje nekomercijalne prirode aktivnosti. Ako se institucije kulturne baštine bave i obrazovnom djelatnošću i ako su uključene u nastavne aktivnosti, države članice trebale bi biti u mogućnosti te institucije u okviru ove iznimke smatrati obrazovnim ustanovama kad je riječ o nastavnim aktivnostima.

16.

Iznimkama ili ograničenjima trebale bi biti obuhvaćene digitalne uporabe djela i drugih sadržaja kao što su korištenje dijelova ili izvadaka iz djela za podupiranje, obogaćivanje ili nadopunjavanje nastave, uključujući povezanih nastavnih aktivnosti. Djela ili drugi sadržaji obuhvaćeni iznimkom ili ograničenjem trebali bi se upotrebljavati samo u kontekstu nastave i nastavnih aktivnosti koje se obavljaju u okviru obrazovnih ustanova, uključujući za vrijeme ispita, te biti ograničeni na ono što je nužno za potrebe obavljanja tih aktivnosti. Iznimkom ili ograničenjem trebale bi biti obuhvaćene obje uporabe s pomoću digitalnih sredstava u učionici i internetske uporabe preko sigurne elektroničke mreže obrazovne ustanove kojoj je pristup zaštićen postupcima autentifikacije. Trebalo bi smatrati da su iznimkom ili ograničenjem obuhvaćene posebne potrebe za pristupom osoba s invaliditetom u kontekstu davanja primjera u nastavi.

16.

Iznimkama ili ograničenjima trebale bi biti obuhvaćene digitalne uporabe djela i drugih sadržaja za podupiranje, obogaćivanje ili nadopunjavanje nastave, uključujući povezanih nastavnih aktivnosti. Iznimke ili ograničenja uporabe trebalo bi dopuštati sve dok se pri uporabi djela ili drugog sadržaja navodi izvor, što podrazumijeva i ime autora, osim ako to iz praktičnih razloga nije moguće. Djela ili drugi sadržaji obuhvaćeni iznimkom ili ograničenjem trebali bi se upotrebljavati samo u kontekstu nastave i nastavnih aktivnosti koje se obavljaju u okviru obrazovnih ustanova, uključujući za vrijeme ispita, te biti ograničeni na ono što je nužno za potrebe obavljanja tih aktivnosti. Iznimkom ili ograničenjem trebale bi biti obuhvaćene obje uporabe s pomoću digitalnih sredstava ako se nastava odvija fizički, uključujući ako se odvija izvan prostorija obrazovne ustanove, na primjer u knjižnicama ili institucijama kulturne baštine, sve dok je za uporabu odgovorna obrazovna ustanova , i internetske uporabe preko sigurnog elektroničkog okruženja obrazovne ustanove kojoj je pristup zaštićen postupcima autentifikacije. Trebalo bi smatrati da su iznimkom ili ograničenjem obuhvaćene posebne potrebe za pristupom osoba s invaliditetom u kontekstu davanja primjera u nastavi.

(16.a)

Trebalo bi smatrati da sigurno elektroničko okruženje znači digitalno okruženje za poučavanje i učenje kojem je pristup odgovarajućim postupkom autentifikacije ograničen na nastavno osoblje obrazovne ustanove i na učenike ili studente upisane u studijski program.

17.

U cilju olakšavanja korištenja djela i drugih sadržaja u obrazovne svrhe u nizu država članica uspostavljeni su različiti mehanizmi utemeljeni na provedbi iznimke predviđene u Direktivi 2001/29/EZ ili na ugovorima o licenciranju kojima su obuhvaćene daljnje uporabe. Takvi su mehanizmi obično razvijeni uzimajući u obzir potrebe obrazovnih ustanova i različite razine obrazovanja. Dok je nužno uskladiti opseg nove obvezne iznimke ili ograničenja u pogledu digitalnih uporaba i prekograničnih nastavnih aktivnosti, načini provedbe mogu se razlikovati među državama članicama ako se njima ne ugrožava učinkovita primjena iznimke ili ograničenja ili prekogranične uporabe. Time bi se državama članicama trebala omogućiti nadogradnja na temelju postojećih mehanizama uspostavljenih na nacionalnoj razini. Države članice posebno bi mogle odlučiti da će primjena iznimke ili ograničenja ovisiti, u potpunosti ili djelomično, o dostupnosti odgovarajućih licencija kojima su obuhvaćene barem jednake uporabe kao one dopuštene u okviru iznimke. Tim bi se mehanizmom, na primjer, omogućilo davanje prednosti licencijama za materijale koji su u prvom redu namijenjeni za obrazovno tržište. Kako se takvim mehanizmom ne bi uzrokovala pravna nesigurnost ili administrativno opterećenje obrazovnih ustanova, države članice koje prihvaćaju taj pristup trebale bi poduzeti konkretne mjere kako bi osigurale da su sustavi licenciranja kojima se dopušta digitalna uporaba djela ili drugih sadržaja za potrebe davanja primjera u nastavi lako dostupni te da su obrazovne ustanove svjesne postojanja takvih sustava licenciranja.

17.

U cilju olakšavanja korištenja djela i drugih sadržaja u obrazovne svrhe u nizu država članica uspostavljeni su različiti mehanizmi utemeljeni na provedbi iznimke predviđene u Direktivi 2001/29/EZ ili na ugovorima o licenciranju kojima su obuhvaćene daljnje uporabe. Takvi su mehanizmi obično razvijeni uzimajući u obzir potrebe obrazovnih ustanova i različite razine obrazovanja. Dok je nužno uskladiti opseg nove obvezne iznimke ili ograničenja u pogledu digitalnih uporaba i prekograničnih nastavnih aktivnosti, načini provedbe mogu se razlikovati među državama članicama ako se njima ne ugrožava učinkovita primjena iznimke ili ograničenja ili prekogranične uporabe. Time bi se državama članicama trebala omogućiti nadogradnja na temelju postojećih mehanizama uspostavljenih na nacionalnoj razini. Države članice posebno bi mogle odlučiti da će primjena iznimke ili ograničenja ovisiti, u potpunosti ili djelomično, o dostupnosti odgovarajućih licencija. Takve licencije mogu biti u obliku ugovora o kolektivnom licenciranju, proširenih ugovora o kolektivnom licenciranju i licencija o kojima se ne pregovara kolektivno kao što su „globalne licencije”, a kako bi se izbjegla obaveza obrazovnih ustanova da pregovaraju pojedinačno s nositeljima prava. Takve bi licencije trebale biti pristupačne i obuhvaćati barem jednake uporabe kao one dopuštene u okviru iznimke. Tim bi se mehanizmom, na primjer, omogućilo davanje prednosti licencijama za materijale koji su u prvom redu namijenjeni za obrazovno tržište ili za nastavu u obrazovnim ustanovama ili notne zapise . Kako se takvim mehanizmom ne bi uzrokovala pravna nesigurnost ili administrativno opterećenje obrazovnih ustanova, države članice koje prihvaćaju taj pristup trebale bi poduzeti konkretne mjere kako bi osigurale da su takvi sustavi licenciranja kojima se dopušta digitalna uporaba djela ili drugih sadržaja za potrebe davanja primjera u nastavi lako dostupni te da su obrazovne ustanove svjesne postojanja takvih sustava licenciranja. Države članice trebale bi moći uspostaviti sustave kako bi se pobrinule za pravičnu naknadu za nositelje prava za uporabe u okviru ovih iznimaka ili ograničenja. Države članice trebalo bi potaknuti na primjenu sustava koji ne stvaraju administrativno opterećenje, na primjer sustava jednokratnog plaćanja.

(17.a)

Kako bi se zajamčila pravna sigurnost kada država članica odluči uvjetovati primjenu iznimke dostupnošću prikladnih licencija, potrebno je utvrditi uvjete pod kojima obrazovna ustanova smije koristiti zaštićena djela ili drugi sadržaj obuhvaćen tom iznimkom te kada treba djelovati u okviru sustava licenciranja.

18.

Za očuvanje će možda biti potrebno reproducirati djelo ili drugi sadržaj iz zbirke institucije kulturne baštine za što će trebati odobrenje relevantnih nositelja prava. Institucije kulturne baštine čuvaju svoje zbirke za buduće generacije. Digitalne tehnologije nude nove načine očuvanja baštine sadržane u tim zbirkama te stvaraju nove izazove. S obzirom na te nove izazove, nužno je prilagoditi postojeći pravni okvir osiguravanjem obvezne iznimke za pravo reprodukcije kako bi se omogućile radnje očuvanja.

18.

Za očuvanje djela ili drugog sadržaja iz zbirke institucije kulturne baštine možda će ga biti potrebno reproducirati , za što će trebati odobrenje relevantnih nositelja prava. Institucije kulturne baštine čuvaju svoje zbirke za buduće generacije. Digitalne tehnologije nude nove načine očuvanja baštine sadržane u tim zbirkama te stvaraju nove izazove. S obzirom na te nove izazove, nužno je prilagoditi postojeći pravni okvir osiguravanjem obvezne iznimke za pravo reprodukcije kako bi se omogućile radnje očuvanja u tim institucijama .

19.

Različitim pristupima država članica radnjama očuvanja koje obavljaju institucije kulturne baštine onemogućuje se prekogranična suradnja i razmjena sredstava za očuvanje među institucijama kulturne baštine na unutarnjem tržištu, što dovodi do neučinkovite uporabe resursa.

19.

Različitim pristupima država članica radnjama reprodukcije radi očuvanja onemogućuje se prekogranična suradnja, razmjena sredstava za očuvanje i uspostava prekograničnih mreža za očuvanje u organizacijama na unutarnjem tržištu koje se bave očuvanjem , što dovodi do neučinkovite uporabe resursa. To može negativno utjecati na očuvanje kulturne baštine.

20.

Stoga bi države članice trebale predvidjeti iznimku kako bi se institucijama kulturne baštine omogućilo da u svrhe očuvanja reproduciraju djela i druge sadržaje koji se trajno nalaze u njihovim zbirkama, na primjer kako bi riješile problem tehnološke zastarjelosti ili propadanja izvornih potpornih elemenata. Takvom iznimkom trebalo bi se omogućiti umnožavanje odgovarajućim alatom, sredstvom ili tehnologijom za očuvanje do potrebnog broja te u bilo kojem trenutku vijeka trajanja djela ili drugog sadržaja u mjeri u kojoj je to potrebno za umnožavanje samo u svrhe očuvanja.

20.

Stoga bi države članice trebale predvidjeti iznimku kako bi se institucijama kulturne baštine omogućilo da u svrhe očuvanja reproduciraju djela i druge sadržaje koji se trajno nalaze u njihovim zbirkama, kako bi riješile problem tehnološke zastarjelosti ili propadanja izvornih potpornih elemenata ili kako bi se djela osigurala . Takvom iznimkom trebalo bi se omogućiti umnožavanje odgovarajućim alatom, sredstvom ili tehnologijom za očuvanje, u bilo kojem formatu ili mediju , do potrebnog broja, u bilo kojem trenutku vijeka trajanja djela ili drugog sadržaja i u mjeri u kojoj je to potrebno za umnožavanje samo u svrhe očuvanja. Arhive istraživačkih organizacija ili javnih organizacija za radiodifuziju trebalo bi smatrati ustanovama kulturne baštine i one bi stoga trebale imati pravo na ovu iznimku. Države članice trebale bi u svrhu ove iznimke biti u mogućnosti zadržati odredbe da se javno dostupne galerije smatraju muzejima.

21.

Za potrebe ove Direktive, za djela i druge sadržaje trebalo bi se smatrati da su trajno dio zbirke institucije kulturne baštine kada su njihove reprodukcije u vlasništvu institucije kulturne baštine ili ih ona trajno drži , na primjer kao rezultat prijenosa vlasništva ili ugovora o licenciranju.

21.

Za potrebe ove Direktive, za djela i druge sadržaje trebalo bi se smatrati da su trajno dio zbirke institucije kulturne baštine kada su njihove reprodukcije tih djela ili drugog sadržaja u vlasništvu tih ustanova ili ih one trajno drže , na primjer kao rezultat prijenosa vlasništva, ugovora o licenciranju, pravnog depozita ili dugotrajne posudbe. Djela ili drugi sadržaj kojem ustanove kulturne baštine privremeno pristupaju putem poslužitelja treće strane ne smatraju se trajnim dijelom njihovih zbirki.

(21.a)

Tehnološki razvoj omogućio je usluge informacijskog društva koje korisnicima omogućuju učitavanje sadržaja i njegovo stavljanje na raspolaganje u različitim oblicima i u razne svrhe, među ostalim i kako bi se ilustrirala ideja, kritika, parodija ili pastiš. Takav sadržaj može uključivati kratke izvatke iz postojećih zaštićenih djela ili drugog sadržaja koje ti korisnici mogu izmijeniti, kombinirati ili izmijeniti na neki drugi način.

(21.b)

Unatoč određenim preklapanjima s postojećim iznimkama ili ograničenjima kao što su iznimke za citiranje i parodiju, cjelokupni sadržaj koji korisnik učita ili stavi na raspolaganje koji u razumnoj mjeri sadrži izvatke iz zaštićenih djela ili drugog sadržaja nije obuhvaćen člankom 5. Direktive 2001/29/EZ. Takve situacije stvaraju pravnu nesigurnost i za korisnike i za nositelje prava. Zbog toga je potrebno predvidjeti novu posebnu iznimku za odobrenje zakonskih oblika uporabe postojećih zaštićenih djela ili drugog sadržaja unutar sadržaja koji korisnici učitavaju ili stavljaju na raspolaganje. Ako sadržaj koji korisnik izradi ili ga stavi na raspolaganje sadrži kratku i razmjernu uporabu citata ili izvatka iz zaštićenog djela ili drugog sadržaja radi legitimne svrhe, takva uporaba trebala bi biti zaštićena iznimkom predviđenom u ovoj Direktivi. Ta bi se iznimka trebala primjenjivati samo u određenim posebnim slučajevima koji nisu u sukobu s uobičajenim korištenjem djela ili drugog sadržaja o kojem je riječ i kojima se neopravdano ne šteti zakonitim interesima nositelja prava. U svrhu procjene navedene štete bitno je razmotriti stupanj originalnosti predmetnog sadržaja, trajanje/dužinu korištenog citata ili izvatka, profesionalnu prirodu predmetnog sadržaja ili stupanj gospodarske štete, kad je to relevantno, ne dovodeći pritom u pitanje legitimno iskorištavanje prava na iznimku. Tom se iznimkom ne smiju dovoditi u pitanje moralna prava autora djela ili drugog sadržaja.

(21.c)

Pružatelji usluga informacijskog društva obuhvaćeni područjem primjene članka 13. ove Direktive ne bi se smjeli moći pozivati na iznimku pri korištenju izvadaka iz postojećih djela predviđenu ovom Direktivom za korištenje citata ili izvadaka iz zaštićenih djela ili drugog sadržaja u sadržaju koji su korisnici tih usluga informacijskog društva učitali ili stavili na raspolaganje, a ne bi li tako smanjili područje primjene svojih obveza iz članka 13. ove Direktive.

22.

Institucijama kulturne baštine trebalo bi osigurati jasan okvir za digitalizaciju i širenje nedostupnih djela ili drugih sadržaja, među ostalim preko granica. Međutim, zbog posebnih značajki zbirki nedostupnih djela moglo bi biti vrlo teško dobiti prethodnu suglasnost pojedinačnih nositelja prava. To može biti posljedica, na primjer, starosti djela ili drugih sadržaja, njihove ograničene tržišne vrijednosti ili činjenice da nikada nisu bila namijenjena za komercijalnu uporabu. Stoga je nužno osigurati mjere kojima će se olakšati licenciranje prava u pogledu nedostupnih djela koja su dio zbirki institucija kulturne baštine i omogućiti sklapanje ugovora s prekograničnim učinkom na unutarnjem tržištu.

22.

Institucijama kulturne baštine trebalo bi osigurati jasan okvir za digitalizaciju i širenje nedostupnih djela ili drugih sadržaja, među ostalim preko granica. Međutim, zbog posebnih značajki zbirki nedostupnih djela moglo bi biti vrlo teško dobiti prethodnu suglasnost pojedinačnih nositelja prava. To može biti posljedica, na primjer, starosti djela ili drugih sadržaja, njihove ograničene tržišne vrijednosti ili činjenice da nikada nisu bila namijenjena za komercijalnu uporabu ili nisu bila komercijalno dostupna . Stoga je nužno osigurati mjere kojima će se olakšati upotreba nedostupnih djela koja su dio zbirki institucija kulturne baštine i omogućiti sklapanje ugovora s prekograničnim učinkom na unutarnjem tržištu.

(22.a)

Više država članica već je donijelo proširene režime kolektivnog licenciranja, zakonske ovlasti ili pravne pretpostavke za olakšavanje izdavanja licencija za nedostupna djela. Međutim, s obzirom na raznovrsnost djelâ i drugog sadržaja u zbirkama ustanova za kulturnu baštinu i raznolikost praksi kolektivnog ostvarivanja prava u državama članicama i sektorima kulturne proizvodnje, te mjere možda neće dati rezultate u svim slučajevima, na primjer zato što ne postoji praksa kolektivnog ostvarivanja prava za određeni tip djela ili drugog sadržaja. U tim je slučajevima stoga potrebno dopustiti ustanovama za kulturnu baštinu da nedostupna djela iz svoje trajne zbirke stave na raspolaganje na internetu u okviru iznimke od autorskog i srodnih prava. Iako je bitno uskladiti područje primjene nove obvezne iznimke kako bi se omogućilo prekogranično korištenje nedostupnih djela, državama članicama ipak bi trebalo dopustiti upotrebu ili nastavak primjene proširenih aranžmana za kolektivno licenciranje koje su sklopile s institucijama za kulturnu baštinu na nacionalnoj razini za kategorije djela koja su trajno u zbirkama institucija za kulturnu baštinu. Nepostojanje sporazuma o uvjetima licenciranja ne bi se smjelo tumačiti kao nedostatak dostupnosti rješenja koja se temelje na licenciranju. Svaka uporaba na temelju ove iznimke trebala bi podlijegati istom izuzeću i obvezi obavješćivanja kao i uporaba dopuštena mehanizmom licenciranja. Da bi se zajamčilo da se iznimka primjenjuje samo ako su ispunjeni određeni uvjeti i da bi se pružila pravna sigurnost, države članice trebale bi, u dogovoru s nositeljima prava, organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava i organizacijama kulturne baštine, i u odgovarajućim vremenskim razmacima, odrediti za koje sektore i koje vrste radova odgovarajuća rješenja koja se temelje na licenciranju nisu dostupna, a u tom se slučaju onda primjenjuje iznimka.

23.

Unutar okvira predviđenog ovom Direktivom, države članice trebale bi imati slobodu odabrati posebnu vrstu mehanizma kojim se omogućuje proširenje licencija za nedostupna djela na prava nositelja prava koja ne zastupa organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, u skladu s njihovim pravnim tradicijama, praksama ili okolnostima. Takvi mehanizmi mogu uključivati prošireno kolektivno licenciranje i pretpostavke zastupanja.

23.

Unutar okvira predviđenog ovom Direktivom, države članice trebale bi imati slobodu odabrati posebnu vrstu mehanizma kojim se omogućuje proširenje licencija za nedostupna djela na prava nositelja prava koja ne zastupa relevantna organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, u skladu sa svojim pravnim tradicijama, praksama ili okolnostima. Takvi mehanizmi mogu uključivati prošireno kolektivno licenciranje i pretpostavke zastupanja.

24.

Za potrebe tih mehanizama licenciranja, važno je da postoji čvrst sustav kolektivnog ostvarivanja prava koji dobro funkcionira. Taj sustav uključuje posebno pravila o dobrom upravljanju, transparentnosti i izvješćivanju te redovitu, pozornu i točnu distribuciju i plaćanje dugovanih iznosa pojedinim nositeljima prava, kako je predviđeno u Direktivi 2014/26/EU. Dodatne odgovarajuće zaštitne mjere trebale bi biti dostupne svim nositeljima prava kojima bi trebalo dati priliku da isključe primjenu takvih mehanizama na njihova djela ili druge sadržaje. Uvjeti povezani s tim mehanizmima ne bi trebali utjecati na njihovu relevantnost za institucije kulturne baštine u praksi.

24.

Za potrebe tih mehanizama licenciranja, važno je da postoji čvrst sustav kolektivnog ostvarivanja prava koji dobro funkcionira i koji potiču države članice . Taj sustav uključuje posebno pravila o dobrom upravljanju, transparentnosti i izvješćivanju te redovitu, pozornu i točnu distribuciju i plaćanje dugovanih iznosa pojedinim nositeljima prava, kako je predviđeno u Direktivi 2014/26/EU. Dodatne odgovarajuće zaštitne mjere trebale bi biti dostupne svim nositeljima prava kojima bi trebalo dati priliku da isključe primjenu takvih mehanizama licenciranja ili takvih iznimki na svoja djela ili druge sadržaje. Uvjeti povezani s tim mehanizmima ne bi trebali utjecati na njihovu relevantnost za institucije kulturne baštine u praksi.

25.

S obzirom na različitost djela i drugih sadržaja u zbirkama institucija kulturne baštine, važno je da su dostupni mehanizmi licenciranja uvedeni ovom Direktivom i da se mogu upotrebljavati u praksi za različite vrste djela i drugih sadržaja, uključujući fotografije, zvučne snimke i audiovizualna djela. Kako bi se uključile posebnosti različitih kategorija djela i drugih sadržaja u pogledu načina objave i distribucije i olakšavanja uporabe tih mehanizama , države članice možda će morati uspostaviti posebne zahtjeve i postupke za praktičnu primjenu tih mehanizama licenciranja. Države članice pritom bi se trebale savjetovati s nositeljima prava, korisnicima i organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava.

25.

S obzirom na različitost djela i drugih sadržaja u zbirkama institucija kulturne baštine, važno je da su dostupni mehanizmi licenciranja uvedeni ovom Direktivom i da se mogu upotrebljavati u praksi za različite vrste djela i drugih sadržaja, uključujući fotografije, zvučne snimke i audiovizualna djela. Kako bi se uključile posebnosti različitih kategorija djela i drugih sadržaja u pogledu načina objave i distribucije i olakšavanja uporabe rješenja o korištenju nedostupnih djela uvedenih ovom Direktivom , države članice možda će morati uspostaviti posebne zahtjeve i postupke za praktičnu primjenu tih mehanizama licenciranja. Države članice pritom bi se trebale savjetovati s nositeljima prava, institucijama kulturne baštine i organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava.

26.

Iz razloga međunarodnog priznavanja, mehanizmi licenciranja za digitalizaciju i širenje nedostupnih djela predviđeni ovom Direktivom ne bi se trebali primjenjivati na djela ili druge sadržaje koji su prvi put objavljeni ili, ako nisu objavljeni, koji su prvi put emitirani u trećoj zemlji ili, u slučaju kinematografskih ili audiovizualnih djela, na djela čiji proizvođač ima sjedište ili uobičajeno boravište u trećoj zemlji. Ti mehanizmi ne bi se trebali primjenjivati na djela ili druge sadržaje državljana trećih zemalja, osim kada se prvi put objavljuju ili, ako nisu objavljeni, kada se prvi put emitiraju na državnom području države članice ili, u slučaju kinematografskih ili audiovizualnih djela, na djela čiji proizvođač ima sjedište ili uobičajeno boravište u državi članici.

26.

Iz razloga međunarodnog priznavanja, mehanizmi licenciranja i iznimke za digitalizaciju i širenje nedostupnih djela predviđeni ovom Direktivom ne bi se trebali primjenjivati na djela ili druge sadržaje koji su prvi put objavljeni ili, ako nisu objavljeni, koji su prvi put emitirani u trećoj zemlji ili, u slučaju kinematografskih ili audiovizualnih djela, na djela čiji proizvođač ima sjedište ili uobičajeno boravište u trećoj zemlji. Ti mehanizmi ne bi se trebali primjenjivati na djela ili druge sadržaje državljana trećih zemalja, osim kada se prvi put objavljuju ili, ako nisu objavljeni, kada se prvi put emitiraju na državnom području države članice ili, u slučaju kinematografskih ili audiovizualnih djela, na djela čiji proizvođač ima sjedište ili uobičajeno boravište u državi članici.

27.

Budući da projekti masovne digitalizacije mogu podrazumijevati znatna ulaganja institucija kulturne baštine, licencijama dodijeljenima u okviru mehanizama predviđenih u ovoj Direktivi ne bi im trebalo onemogućiti stvaranje razumnih prihoda u cilju pokrivanja troškova licencije i troškova digitalizacije i širenja djela i drugih sadržaja obuhvaćenih licencijom.

27.

Budući da projekti masovne digitalizacije mogu podrazumijevati znatna ulaganja institucija kulturne baštine, licencijama dodijeljenima u okviru mehanizama predviđenih u ovoj Direktivi ne bi im trebalo onemogućiti pokrivanje troškova licencije i troškova digitalizacije i širenja djela i drugih sadržaja obuhvaćenih licencijom.

28.

Trebalo bi na odgovarajući način objaviti informacije o budućoj i trenutačnoj uporabi nedostupnih djela i drugih sadržaja od strane institucija kulturne baštine na temelju mehanizama licenciranja predviđenih u ovoj Direktivi i o mehanizmima koji su uspostavljeni kako bi svi nositelji prava mogli isključiti primjenu licencija na svoja djela ili druge sadržaje. To je posebno važno za prekograničnu uporabu na unutarnjem tržištu. Stoga je primjereno predvidjeti stvaranje jedinstvenog javno dostupnog internetskog portala na kojem će Unija moći objavljivati te informacije tijekom razumnog vremena prije prekogranične uporabe. U skladu s Uredbom (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo povjeravaju se određene zadaće i aktivnosti koje se financiraju njegovim vlastitim sredstvima i koje su usmjerene na olakšavanje aktivnosti nacionalnih tijela, privatnog sektora i institucija Unije i njihovo podupiranje u suzbijanju i sprečavanju povreda prava intelektualnog vlasništva. Stoga bi taj Ured trebao uspostaviti europski portal na kojem će te informacije biti dostupne i upravljati njime.

28.

Trebalo bi na odgovarajući način objaviti informacije o budućoj i trenutačnoj uporabi nedostupnih djela i drugih sadržaja od strane institucija kulturne baštine na temelju mehanizama licenciranja ili iznimki predviđenih u ovoj Direktivi i o mehanizmima koji su uspostavljeni kako bi svi nositelji prava mogli isključiti primjenu licencija ili iznimki na svoja djela ili druge sadržaje. To je posebno važno za prekograničnu uporabu na unutarnjem tržištu. Stoga je primjereno predvidjeti stvaranje jedinstvenog javno dostupnog internetskog portala na kojem će Unija moći objavljivati te informacije tijekom razumnog vremena prije prekogranične uporabe. U skladu s Uredbom (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo povjeravaju se određene zadaće i aktivnosti koje se financiraju njegovim vlastitim sredstvima i koje su usmjerene na olakšavanje aktivnosti nacionalnih tijela, privatnog sektora i institucija Unije i njihovo podupiranje u suzbijanju i sprečavanju povreda prava intelektualnog vlasništva. Stoga bi taj Ured trebao uspostaviti europski portal na kojem će te informacije biti dostupne i upravljati njime.

(28.a)

Kako bi se zajamčilo da mehanizmi licenciranja uspostavljeni za nedostupna djela budu relevantni i da ispravno funkcioniraju, da nositelji prava budu primjereno zaštićeni tim mehanizmima, da se informacije o licencijama objavljuju na odgovarajući način te da se zajamči pravna sigurnost u pogledu reprezentativnosti organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i u pogledu kategorizacije djela, države članice trebaju poticati dijalog s dionicima u sektoru.

(30)

Kako bi se olakšalo licenciranje prava na audiovizualna djela na platformama za video na zahtjev, ovom Direktivom zahtijeva se od država članica da uspostave mehanizam za pregovore kojim se omogućuje strankama koje su voljne sklopiti ugovor da se oslone na pomoć nepristranog tijela. Tijelo bi se trebalo sastati sa strankama i pomoći u pregovorima pružanjem stručnih i vanjskih savjeta. U tom kontekstu države članice trebale bi odlučiti o uvjetima za funkcioniranje mehanizma za pregovore, uključujući o rokovima i trajanju pomoći tijekom pregovora te o tome tko snosi troškove . Države članice trebale bi osigurati da administrativno i financijsko opterećenje bude razmjerno kako bi se zajamčila učinkovitost pregovaračkog foruma.

(30)

Kako bi se olakšalo licenciranje prava na audiovizualna djela na platformama za video na zahtjev, države članice trebale bi uspostaviti mehanizam za pregovore kojim bi upravljalo postojeće ili novoosnovano tijelo te kojim se strankama koje su voljne sklopiti ugovor omogućuje da se oslone na pomoć nepristranog tijela. Sudjelovanje u tom mehanizmu za pregovore i potom u sklapanju ugovora trebali bi biti dobrovoljni. Ako su u pregovore uključene stranke iz različitih država članica, te bi se stranke prethodno trebale dogovoriti o tome koja je država članica nadležna ako se odluče osloniti na mehanizam za pregovore. To bi se tijelo trebalo sastati sa strankama i pomoći u pregovorima pružanjem stručnih, nepristranih i vanjskih savjeta. U tom kontekstu države članice trebale bi odlučiti o uvjetima za funkcioniranje mehanizma za pregovore, među ostalim o rokovima i trajanju pomoći tijekom pregovora, podjeli svih nastalih troškova te o sastavu takvih tijela . Države članice trebale bi osigurati da administrativno i financijsko opterećenje bude razmjerno kako bi se zajamčila učinkovitost pregovaračkog foruma.

(30.a)

Očuvanje baštine Unije od ključne je važnosti i potrebno ga je ojačati za dobrobit budućih generacija. To se naročito treba postići zaštitom objavljene baštine. U tu je svrhu potrebno osnovati pravni depozit Unije kako bi se osiguralo da se sustavno prikupljaju publikacije o Uniji, kao što su pravo Unije, povijest i integracija Unije, politika Unije, demokracija u Uniji, institucionalna i parlamentarna pitanja i politike Unije, a time i registar intelektualnog vlasništva Unije te buduća objavljena baština. Takva se baština ne bi trebala očuvati samo uspostavom arhiva Unije za publikacije u kojima se obrađuju pitanja povezana s Unijom, već bi trebala biti dostupna i građanima Unije te budućim generacijama. Knjižnicu Europskog parlamenta kao knjižnicu jedine institucije Unije koja izravno predstavlja građane Unije trebalo bi proglasiti depozitarnom knjižnicom Unije. Kako se ne bi stvorilo pretjerano opterećenje za izdavače, tiskare i uvoznike, u knjižnicu Europskog parlamenta trebale bi se pohranjivati samo elektroničke publikacije kao što su e-knjige, e-stručni časopisi i e-časopisi, a knjižnica bi trebala korisnicima ponuditi publikacije koje su obuhvaćene pravnim depozitom Unije u svrhu istraživanja ili studija i pod nadzorom knjižnice Europskog parlamenta. Takve publikacije ne bi trebale biti dostupne vanjskim korisnicima na internetu.

(31)

Slobodan i pluralistički tisak od ključne je važnosti kako bi se osigurala kvaliteta novinarstva i kako bi se građanima osigurao pristup informacijama. Njime se osigurava važan doprinos javnoj raspravi i pravilnom funkcioniranju demokratskog društva. Tijekom prelaska s tiska na digitalne medije izdavači informativnih publikacija suočavaju se s problemima u pogledu licenciranja internetske uporabe njihovih publikacija i ostvarivanja povrata na ulaganja. Budući da se izdavači informativnih publikacija ne priznaju kao nositelji prava, licenciranje i provedba u digitalnom su okruženju često složeni i neučinkoviti.

(31)

Slobodan i pluralistički tisak od ključne je važnosti kako bi se osigurala kvaliteta novinarstva i kako bi se građanima osigurao pristup informacijama. Njime se osigurava važan doprinos javnoj raspravi i pravilnom funkcioniranju demokratskog društva. Sve veća neravnoteža između snažnih platformi i izdavača informativnih publikacija, koji mogu biti i novinske agencije, već je dovela do znatnog pada raznolikosti u medijskom okružju na regionalnoj razini. Tijekom prelaska s tiska na digitalne medije izdavači informativnih publikacija i novinske agencije suočavaju se s problemima u pogledu licenciranja internetske uporabe njihovih publikacija i ostvarivanja povrata na ulaganja. Budući da se izdavači informativnih publikacija ne priznaju kao nositelji prava, licenciranje i provedba u digitalnom su okruženju često složeni i neučinkoviti.

(32)

Treba priznati ustrojstveni i financijski doprinos izdavača u proizvodnji informativnih publikacija i dodatno ga poticati kako bi se osigurala održivost izdavačke industrije. Stoga je nužno na razini Unije osigurati usklađenu pravnu zaštitu informativnih publikacija u pogledu digitalnih uporaba . Takva zaštita trebala bi se djelotvorno zajamčiti uvođenjem, u zakonodavstvu Unije, prava povezanih s autorskim pravom za reprodukciju i stavljanje na raspolaganje javnosti informativnih publikacija za digitalne uporabe.

(32)

Treba priznati ustrojstveni i financijski doprinos izdavača u proizvodnji informativnih publikacija i dodatno ga poticati kako bi se osigurala održivost izdavačke industrije i tako zajamčila dostupnost pouzdanih informacija . Stoga je nužno da države članice na razini Unije osiguraju usklađenu pravnu zaštitu za digitalnu uporabu informativnih publikacija u Uniji . Takva zaštita trebala bi se djelotvorno zajamčiti uvođenjem u pravo Unije prava povezanih s autorskim pravom za reprodukciju i stavljanje na raspolaganje javnosti informativnih publikacija za digitalne uporabe kako bi se za takve upotrebe omogućila pravična i razmjerna naknada . Upotreba u privatne svrhe trebala bi biti iz toga isključena. Povrh toga, uvrštavanje na popis u tražilicama ne bi se trebalo smatrati pravičnom i razmjernom naknadom.

(33)

Za potrebe ove Direktive nužno je definirati pojam informativnih publikacija na način kojim su obuhvaćene samo novinske publikacije koje objavljuje pružatelj usluga za potrebe informiranja ili zabave i koje se periodično ili redovito ažuriraju na bilo kojem mediju. Takve publikacije uključivale bi, na primjer, dnevne novine, tjedne ili mjesečne časopise posvećene općim ili posebnim temama i informativne portale. Periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, ne bi trebale biti obuhvaćene zaštitom koja se ovom Direktivom dodjeljuje informativnim publikacijama. Ta se zaštita ne primjenjuje na radnje davanja poveznica koje ne čine priopćavanje javnosti .

(33)

Za potrebe ove Direktive nužno je definirati pojam informativnih publikacija na način kojim su obuhvaćene samo novinske publikacije koje objavljuje pružatelj usluga za potrebe informiranja ili zabave i koje se periodično ili redovito ažuriraju na bilo kojem mediju. Takve publikacije uključivale bi, na primjer, dnevne novine, tjedne ili mjesečne časopise posvećene općim ili posebnim temama i informativne portale. Periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, ne bi trebale biti obuhvaćene zaštitom koja se ovom Direktivom dodjeljuje informativnim publikacijama. Ta se zaštita ne primjenjuje na radnje davanja poveznica. Zaštita se ne primjenjuje ni na činjenične informacije koje se u novinarskim člancima navode iz informativnih publikacija te stoga ona neće sprečavati nikoga u navođenju takvih činjeničnih informacija .

(34)

Prava dodijeljena izdavačima informativnih publikacija u skladu s ovom Direktivom trebala bi, u pogledu digitalne uporabe, imati isto područje primjene kao prava na reprodukciju i prava stavljanja na raspolaganje javnosti predviđena Direktivom 2001/29/EZ. Na njih bi se trebale primjenjivati i jednake odredbe o iznimkama i ograničenjima koje se primjenjuju na prava predviđena u Direktivi 2001/29/EZ, uključujući iznimku za doslovno navođenje u svrhe kao što su kritika ili osvrt propisane u članku 5. stavku 3. točki (d) te Direktive.

(34)

Prava dodijeljena izdavačima informativnih publikacija u skladu s ovom Direktivom trebala bi, u pogledu digitalne uporabe, imati isto područje primjene kao prava na reprodukciju i prava stavljanja na raspolaganje javnosti predviđena Direktivom 2001/29/EZ. Države članice trebale bi moći na ta prava primjenjivati i jednake odredbe o iznimkama i ograničenjima koje se primjenjuju na prava predviđena u Direktivi 2001/29/EZ, uključujući iznimku za doslovno navođenje u svrhe kao što su kritika ili osvrt propisane u članku 5. stavku 3. točki (d) te Direktive.

(35)

Zaštita zajamčena izdavačima informativnih publikacija u skladu s ovom Direktivom ne bi trebala utjecati na prava autora i ostalih nositelja prava na djela ili druge sadržaje koji su u njih uključeni, uključujući u pogledu mjere do koje autori i ostali nositelji prava mogu iskorištavati svoja djela i druge sadržaje neovisno o informativnoj publikaciji u koju su uključeni. Stoga bi se izdavači informativnih publikacija trebali moći pozvati na zaštitu koja im je odobrena u odnosu na autore i ostale nositelje prava. Time se ne dovode u pitanje ugovori sklopljeni između izdavača informativnih publikacija, s jedne strane, i autora i ostalih nositelja prava, s druge strane.

(35)

Zaštita zajamčena izdavačima informativnih publikacija u skladu s ovom Direktivom ne bi trebala utjecati na prava autora i ostalih nositelja prava na djela ili druge sadržaje koji su u njih uključeni, među ostalim u pogledu mjere do koje autori i ostali nositelji prava mogu iskorištavati svoja djela i druge sadržaje neovisno o informativnoj publikaciji u koju su uključeni. Stoga se izdavači informativnih publikacija ne trebali moći pozvati na zaštitu koja im je odobrena u odnosu na autore i ostale nositelje prava. Time se ne dovode u pitanje ugovori sklopljeni između izdavača informativnih publikacija, s jedne strane, i autora i ostalih nositelja prava, s druge strane. Bez obzira na to što autori djela uključenih u informativne publikacije dobivaju odgovarajuću naknadu za upotrebu njihovih djela na temelju uvjeta licenciranja djela izdavaču informativnih publikacija, ti bi autori trebali imati pravo na odgovarajući udio u novim dodatnim prihodima koji izdavači informativnih publikacija dobivaju od pružatelja usluga informacijskog društva za određene vrste sekundarnog korištenja njihovih informativnih publikacija u pogledu prava utvrđenih u članku 11. stavku 1. ove Direktive. Pri iznosu naknade dodijeljene autorima u obzir bi se trebali uzeti posebni standardi licenciranja u sklopu industrije u pogledu djela uključenih u informativne publikacije koja su prihvaćena kao odgovarajuća u toj državi članici. Na naknadu koja se dodjeljuje autorima ne bi trebali utjecati uvjeti licenciranja koje su dogovorili autor i izdavač informativnih publikacija za korištenje autorovog članka od strane izdavača informativnih publikacija.

(36)

Izdavači, među ostalim izdavači informativnih publikacija, knjiga ili znanstvenih publikacija, često postupaju na temelju prijenosa autorskih prava u okviru ugovora ili zakonskih odredaba . U tom kontekstu izdavači ulažu u iskorištavanje djela sadržanih u njihovim publikacijama i u nekim slučajevima mogu biti lišeni prihoda ako se ta djela iskorištavaju na temelju iznimki ili ograničenja, kao što su ona koja se odnose na privatno umnožavanje i reprografiju. Naknadu za uporabu u skladu s tim iznimkama u nizu država članica dijele autori i izdavači. Kako bi se mogla uzeti u obzir ta situacija i poboljšati pravna sigurnost svih uključenih stranaka, državama članicama trebalo bi biti dopušteno utvrditi da, u slučajevima kada je autor prenio ili licencirao svoja prava na izdavača ili na neki drugi način odobrio objavu svojih djela i kada su uspostavljeni sustavi nadoknade za štetu uzrokovanu iznimkom ili ograničenjem, izdavači imaju pravo tražiti udio u toj naknadi i pritom ne bi trebali snositi veći teret dokazivanja za potkrjepljenje svoje tvrdnje nego što je propisano uspostavljenim sustavom .

(36)

Izdavači, među ostalim izdavači informativnih publikacija, knjiga ili znanstvenih publikacija te glazbenih publikacija postupaju na temelju ugovora s autorima . U tom kontekstu izdavači ulažu i stječu prava u pogledu iskorištavanja djela u nekim područjima, uključujući prava na potraživanje udjela u naknadi u sklopu organizacija za kolektivno ostvarivanje prava autora i izdavača i stoga mogu biti lišeni prihoda ako se ta djela iskorištavaju na temelju iznimki ili ograničenja, kao što su ona koja se odnose na privatno umnožavanje i reprografiju. Naknadu za uporabu u skladu s tim iznimkama u velikom broju država članica dijele autori i izdavači. Kako bi se mogla u obzir uzeti ta situacija i poboljšati pravna sigurnost svih uključenih stranaka, državama članicama trebalo bi biti dopušteno da predvide jednakovrijedan sustav za podjelu naknada ako je takav sustav bio u funkciji u toj državi članici prije 12. studenog 2015. Podjela udjela u toj naknadi između autora i izdavača mogla bi se utvrditi internim pravilima o raspodjeli organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja djeluje i u ime autora i u ime izdavača odnosno pravom ili propisima država članica u skladu s jednakovrijednim sustavom koji je u toj državi članici bio u funkciji prije 12 . studenog 2015. Ovom se odredbom ne dovode u pitanje ugovori u državama članicama o pravima javnog posuđivanja, o upravljanju pravima koja se ne temelje na izuzećima ili ograničenjima autorskog prava, kao što su prošireni programi kolektivnog licenciranja, ili o pravima na naknadu na temelju nacionalnog prava.

(36.a)

Kulturne i kreativne industrije imaju ključnu ulogu u reindustrijalizaciji Europe, pokretač su rasta i imaju strateški položaj za poticanje širenja inovacija na druge industrijske sektore. Nadalje, kulturne i kreativne industrije pokretačka su snaga za inovacije i razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija u Europi. Kulturne i kreativne industrije u Europi zapošljavaju više od 12 milijuna ljudi na puno radno vrijeme, što predstavlja 7,5 % radne snage Unije te stvaraju otprilike 509 milijardi EUR dodane vrijednosti za BDP (5,3 % ukupnog BDV-a u EU-u). Zaštita autorskog prava i srodnih prava temelj je prihoda kulturne i kreativne industrije.

(37)

Tijekom posljednjih godina funkcioniranje tržišta internetskog sadržaja postalo je složenije. Internetske usluge kojima se osigurava pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom koji su učitali njihovi korisnici bez sudjelovanja nositelja prava procvjetale su i postale glavni izvor pristupa sadržaju na internetu. To utječe na mogućnost nositelja prava da utvrde koriste li se njihovo djelo i drugi sadržaji i na koji se način koriste te koje su mogućnosti ostvarivanja odgovarajuće naknade za to korištenje.

(37)

Tijekom posljednjih godina funkcioniranje tržišta internetskog sadržaja postalo je složenije. Internetske usluge kojima se osigurava pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom koji su učitali njihovi korisnici bez sudjelovanja nositelja prava procvjetale su i postale glavni izvor pristupa sadržaju zaštićenom autorskim pravom na internetu. Internetske su usluge način za pružanje šireg pristupa kulturnim i kreativnim djelima te nude kulturnoj i kreativnoj industriji velike prilike za razvoj novih poslovnih modela. Međutim, iako omogućuju raznolikost i lakoću pristupa sadržaju, donose i izazove kad se sadržaj zaštićen autorskim pravom učita bez prethodnog odobrenja nositelja prava. To utječe na mogućnosti nositelja prava da utvrde koriste li se njihovo djelo i drugi sadržaji i pod kojim uvjetima se koriste te koje su mogućnosti ostvarivanja odgovarajuće naknade za to korištenje jer neke usluge sadržaja koji su učitali korisnici nisu uvrštene u ugovore o licenciranju zato što oni tvrde da su obuhvaćene iznimkom o sigurnoj luci iz Direktive 2000/31/EZ .

(37 a)

Određene usluge informacijskog društva su kao dio njihova uobičajenog korištenja osmišljene tako da javnosti daju pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom ili drugim sadržajima koje su učitali njihovi korisnici. Definicija pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja u skladu s ovom Direktivom obuhvaća pružatelje usluga informacijskog društva čija je jedna od glavnih svrha pohranjivanje znatne količine sadržaja zaštićenog autorskim pravom koji su učitali ili na raspolaganje stavili korisnici, davanje pristupa javnosti tom sadržaju ili njegov internetski prijenos te optimiziranje sadržaja i promicanje u svrhu stvaranja dobiti, među ostalim poticanjem prikazivanja, označivanja, uređivanja, sekvenciranja učitanih djela ili drugih sadržaja, neovisno o sredstvima koja su za to korištena, te stoga aktivno djelovanje. Zbog toga se na njih ne primjenjuje izuzeće od odgovornosti iz članka 14. Direktive 2000/31/EZ. Definicija pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja u skladu s ovom Direktivom ne obuhvaća mikro poduzeća te mala poduzeća u smislu glave I. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ i pružatelje usluga koji djeluju u nekomercijalne svrhe, npr. za potrebe internetske enciklopedije, te pružatelje internetskih usluga u kojima je sadržaj učitan uz odobrenje svih nositelja prava, kao što su obrazovni ili znanstveni repozitoriji. Pružatelji usluga u oblaku za pojedinačnu uporabu koji ne pružaju izravan pristup javnosti, platforme za razvoj softvera otvorenog koda i internetska mjesta trgovanja čija je glavna djelatnost maloprodaja fizičke robe na internetu ne bi se trebali smatrati pružateljima usluga razmjene internetskog sadržaja u smislu ove Direktive.

(38)

Ako pružatelji usluga informacijskog društva pohranjuju djela ili druge sadržaje zaštićene autorskim pravom koje su učitali njihovi korisnici i osiguravaju pristup tim djelima i drugim sadržajima , čime nadilaze jednostavno osiguravanje fizičkih sredstava i obavljanje radnje priopćavanja javnosti , oni moraju sklopiti ugovore o licenciranju s nositeljima prava, osim ako se na njih primjenjuje iznimka u pogledu odgovornosti iz članka 14. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća  (17).

U odnosu na članak 14. nužno je provjeriti ima li pružatelj usluge aktivnu ulogu, među ostalim poboljšavanjem prikaza učitanih djela ili sadržaja ili njihovom promidžbom, neovisno o prirodi sredstava koja se za to upotrebljavaju

Kako bi se osiguralo funkcioniranje ugovora o licenciranju, pružatelji usluga informacijskog društva koji pohranjuju velike količine djela ili drugih sadržaja zaštićenih autorskim pravima koje su učitali njihovi korisnici i koji osiguravaju pristup javnosti tim djelima i sadržajima trebali bi poduzeti odgovarajuće i proporcionalne mjere za osiguravanje zaštite djela ili drugih sadržaja, kao što je provedba učinkovitih tehnologija. Ta obveza trebala bi se primjenjivati i kada pružatelji usluga informacijskog društva zadovoljavaju uvjete za iznimku u pogledu odgovornosti iz članka 14. Direktive 2000/31/EZ.

(38)

Pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja obavještavaju javnost te su stoga odgovorni za svoj sadržaj pa bi trebali sklapati pravedne i odgovarajuće ugovore o licenciranju s nositeljima prava. Ako su sklopljeni ugovori o licenciranju , oni bi trebali u istoj mjeri i opsegu obuhvaćati odgovornost korisnika kad djeluju u nekomercijalne svrhe. U skladu s člankom 11. stavkom 2.a odgovornost pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja u skladu s člankom 13. ne primjenjuje se na radnje davanja poveznica kad je riječ o tisku. U digitalnom svijetu bitan je dijalog među dionicima. Oni bi trebali utvrditi najbolje prakse kako bi se osiguralo funkcioniranje ugovora o licenciranju te suradnja između pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelja prava. Kad je riječ o najboljim praksama , u obzir bi se trebala uzeti mjera u kojoj se u sklopu usluge nude sadržaji kojima se krše autorska prava .

(39)

Suradnja između pružatelja usluga informacijskog društva koji pohranjuju velike količine djela ili drugih sadržaja zaštićenih autorskim pravima koje su učitali njihovi korisnici i osiguravaju pristup javnosti tim djelima i sadržajima i nositelja prava od ključne je važnosti za funkcioniranje tehnologija , kao što su tehnologije za prepoznavanje sadržaja. U takvim slučajevima nositelji prava trebali bi dati potrebne podatke kako bi usluge mogle prepoznati njihov sadržaj , a pružatelji usluga trebali bi biti transparentni prema nositeljima prava u pogledu primijenjenih tehnologija kako bi se omogućilo ocjenjivanje njihove primjerenosti. Pružatelji usluga trebali bi nositeljima prava posebno dati informacije o vrsti tehnologija koje se upotrebljavaju, načinu upravljanja tim tehnologijama te o njihovoj stopi uspješnosti u prepoznavanju sadržaja nositelja prava. Tim tehnologijama trebalo bi se omogućiti nositeljima prava da dobiju informacije od pružatelja usluga informacijskog društva o korištenju njihova sadržaja obuhvaćenog ugovorom .

(39)

Države članice bi trebale jamčiti da , u slučaju da nositelji prava ne žele sklopiti ugovore o licenciranju , pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelji prava surađuju u dobroj vjeri kako bi osigurali da u okviru njihovih usluga nisu dostupna neovlaštena zaštićena djela ili drugi sadržaji. Suradnja između pružatelja usluga internetskog sadržaja i nositelja prava ne bi trebala prouzročiti nedostupnost djela ili drugog zaštićenog sadržaja kojima se ne krše autorska prava , uključujući ona na koja se primjenjuje iznimka ili ograničenje autorskih prava .

(39 a)

Države članice jamče da pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja iz stavka 1. uspostave učinkovite i brze žalbene mehanizme i mehanizme pravne zaštite koji će korisnicima biti dostupni u slučaju da suradnja iz stavka 2.a dovede do neopravdanog uklanjanja njihova sadržaja. Sve pritužbe podnesene u okviru takvih mehanizama obrađuju se bez nepotrebne odgode. Nositelji prava trebali bi razumno opravdati svoje odluke kako bi se izbjeglo proizvoljno odbijanje pritužbi. Povrh toga, u skladu s Direktivom 95/46/EZ, Direktivom 2002/58/EZ i Općom uredbom o zaštiti podataka suradnja ne bi trebala dovesti do identifikacije pojedinačnih korisnika ni obrađivanja njihovih osobnih podataka. Države članice trebale bi jamčiti i da korisnici imaju pristup neovisnom tijelu za rješavanje sporova kao i sudu ili drugom mjerodavnom sudskom tijelu da bi se ostvarila primjena iznimke ili ograničenja u vezi s pravilima o autorskim pravima.

(39 b)

Komisija i države članice trebale bi čim prije nakon stupanja na snagu ove Direktive organizirati rasprave među dionicima radi usklađivanja i utvrđivanja najboljih praksi. Trebale bi izdati smjernice kako bi se osiguralo funkcioniranje ugovora o licenciranju i suradnja između pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelja prava za korištenje njihovih djela ili drugog sadržaja u smislu ove Direktive. Pri definiranju najboljih praksi u obzir bi posebno trebalo uzeti temeljna prava, primjenu iznimaka i ograničenja. Poseban naglasak trebao bi se staviti na to da teret za mala i srednja poduzeća ostane primjeren i da se izbjegne automatsko blokiranje sadržaja.

(39.c)

Države članice trebale bi osigurati da postoji međumehanizam koji pružateljima usluga i nositeljima prava omogućuje da pronađu sporazumno rješenje za svaki spor koji proizlazi iz uvjeta njihovih ugovora o suradnji. U tu bi svrhu države članice trebale imenovati nepristrano tijelo sa svim relevantnim nadležnostima i iskustvom potrebnim za pomoć strankama u rješavanju njihova spora.

(39.d)

U načelu bi nositelji prava uvijek trebali dobiti pravičnu i odgovarajuću naknadu. Autori i izvođači koji su sklopili ugovore s posrednicima, kao što su diskografske kuće i proizvođači, trebali bi od njih dobiti pravičnu i odgovarajuću naknadu, ili preko pojedinačnih ugovora i/ili ugovora o kolektivnom pregovaranju, ugovora o kolektivnom ostvarivanju prava ili pravila sa sličnim učinkom poput zajedničkih pravila o naknadama. Ta bi se naknada sukladno načinu iskorištavanja, uključujući korištenje na internetu, trebala izričito navesti u ugovorima. Država članice trebale bi u obzir uzeti posebnosti svakog sektora te bi trebale imati mogućnost odrediti da se naknada smatra pravičnom i odgovarajućom ako je utvrđena u skladu s ugovorom o kolektivnom pregovaranju ili ugovorom o zajedničkoj naknadi.

(40)

Određenim nositeljima prava, kao što su autori i izvođači, potrebne su informacije za ocjenjivanje gospodarske vrijednosti njihovih prava koja su usklađena na temelju zakonodavstva Unije. To je posebno slučaj kada takvi nositelji prava izdaju licenciju ili odobre prijenos prava uz naknadu. Budući da su autori i izvođači često u lošijem ugovornom položaju kada izdaju licencije ili prenose svoja prava, potrebne su im informacije na temelju kojih mogu ocjenjivati trajnu gospodarsku vrijednost svojih prava u odnosu na naknadu koju su zaprimili za svoju licenciju ili prijenos, ali često se suočavaju s nedovoljnom transparentnošću. Stoga je razmjena odgovarajućih informacija drugih ugovornih stranaka ili nasljednika tih prava važna za transparentnost i ravnotežu sustava kojim se uređuju naknade za autore i izvođače.

(40)

Određenim nositeljima prava, kao što su autori i izvođači, potrebne su informacije za ocjenjivanje gospodarske vrijednosti njihovih prava koja su usklađena na temelju zakonodavstva Unije. To je posebno slučaj kada takvi nositelji prava izdaju licenciju ili odobre prijenos prava uz naknadu. Budući da su autori i izvođači često u lošijem ugovornom položaju kada izdaju licencije ili prenose svoja prava, potrebne su im informacije na temelju kojih mogu ocjenjivati trajnu gospodarsku vrijednost svojih prava u odnosu na naknadu koju su zaprimili za svoju licenciju ili prijenos, ali često se suočavaju s nedovoljnom transparentnošću. Stoga je razmjena sveobuhvatnih i relevantnih informacija drugih ugovornih stranaka ili nasljednika tih prava važna za transparentnost i ravnotežu sustava kojim se uređuju naknade za autore i izvođače. Informacije na koje imaju pravo autori i izvođači trebale bi biti razmjerne i obuhvaćati sve vrste iskorištavanja, izravne i neizravne prihode, uključujući prihode od prodaje robe, te naknade koje trebaju primiti. Informacije o iskorištavanju trebale bi uključivati i podatke o identitetu svih osoba koje su stjecatelji podlicencije ili su naknadni stjecatelji prava. Obveza transparentnosti trebala bi se ipak primjenjivati samo ako je riječ o relevantnim autorskim pravima.

(42)

Određeni ugovori za iskorištavanje prava usklađeni na razini Unije dugog su trajanja i autori i izvođači imaju ograničene mogućnosti ponovnog pregovaranja o tim ugovorima s drugim ugovornim strankama ili njihovim nasljednicima. Stoga bi, ne dovodeći u pitanje pravo primjenjivo na ugovore u državama članicama, trebao postojati mehanizam za prilagodbu naknade za slučajeve kada je izvorno dogovorena naknada u skladu s licencijom ili prijenosom prava nerazmjerno niska u usporedbi s povezanim prihodima i koristima koje nastaju iskorištavanjem djela ili fiksacijom izvedbe, među ostalim u svjetlu transparentnosti koja se osigurava ovom Direktivom. Pri procjeni situacije trebale bi se uzeti u obzir posebne okolnosti svakog slučaja te posebnosti i prakse različitih sektora sadržaja. Ako se stranke ne slože u pogledu prilagodbe naknade, autor ili izvođač trebali bi imati pravo podnijeti tužbu sudu ili drugom nadležnom tijelu.

(42)

Određeni ugovori za iskorištavanje prava usklađeni na razini Unije dugog su trajanja i autori i izvođači imaju ograničene mogućnosti ponovnog pregovaranja o tim ugovorima s drugim ugovornim strankama ili njihovim nasljednicima. Stoga bi, ne dovodeći u pitanje pravo primjenjivo na ugovore u državama članicama, trebao postojati mehanizam za prilagodbu naknade za slučajeve kada je izvorno dogovorena naknada u skladu s licencijom ili prijenosom prava nerazmjerno niska u usporedbi s povezanim izravnim i neizravnim prihodima i koristima koje nastaju iskorištavanjem djela ili fiksacijom izvedbe, među ostalim u svjetlu transparentnosti koja se osigurava ovom Direktivom. Pri procjeni situacije u obzir bi se trebale uzeti posebne okolnosti svakog slučaja, posebnosti i prakse različitih sektora sadržaja kao i priroda doprinosa djelu autora ili izvođača . Takav zahtjev za prilagodbu ugovora može podnijeti i organizacija u ime autora ili izvođača koje zastupa, osim ako bi zahtjev naštetio interesima autora ili izvođača. Ako se stranke ne slože u pogledu prilagodbe naknade, autor ili izvođač ili organizacije koje ih zastupaju i koje oni imenuju trebali bi na zahtjev autora ili izvođača imati pravo podnijeti tužbu sudu ili drugom nadležnom tijelu.

(43)

Autori i izvođači često oklijevaju kada trebaju ostvariti svoja prava u odnosu na druge stranke u ugovoru pred sudom ili tribunalom. Države članice trebale bi stoga predvidjeti postupak alternativnog rješavanja sporova kojim se rješavaju potraživanja povezana s obvezama transparentnosti i mehanizmom prilagodbe ugovora.

(43)

Autori i izvođači često oklijevaju kada trebaju ostvariti svoja prava u odnosu na druge stranke u ugovoru pred sudom ili tribunalom. Države članice trebale bi stoga predvidjeti postupak alternativnog rješavanja sporova kojim se rješavaju potraživanja povezana s obvezama transparentnosti i mehanizmom prilagodbe ugovora. Organizacije koje zastupaju autore i izvođače, uključujući organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i sindikate, trebale bi biti u mogućnosti pokrenuti takve postupke na zahtjev autora i izvođača. Detalji o tome tko je pokrenuo postupak ne objavljuju se.

(43.a)

Kad autori i izvođači licenciraju ili prenose svoja prava, očekuju da će se njihova djela ili izvedbe iskorištavati. Međutim, događa se da se djela ili izvedbe za koje su prava prenesena ili licencirana uopće ne iskorištavaju. Kad se prenose isključiva prava, autori i izvođači ne mogu se obratiti drugom partneru radi iskorištavanja njihovih djela. U takvom slučaju i nakon isteka razumnog roka autori i izvođači trebali bi imati pravo na opoziv koje im omogućuje prijenos ili licenciranje prava na drugu osobu. Opoziv bi trebao biti moguć i kad primatelj prava ili stjecatelj licencije nije ispunio svoje obveze izvješćivanja/transparentnosti iz članka 14. ove Direktive. Opoziv bi se trebao razmatrati tek nakon završetka svih faza alternativnog rješavanja sporova, osobito u pogledu izvješćivanja. Budući da se iskorištavanje djela može se razlikovati ovisno o sektoru, trebalo bi na nacionalnoj razini donijeti mjere kako bi se u obzir uzele posebnosti sektora, kao što je audiovizualni sektor, ili djela i predviđena razdoblja iskorištavanja, posebno utvrđivanjem rokova za pravo na opoziv. Kako bi se spriječile zlouporabe i u obzir uzelo da je potrebno određeno vrijeme prije nego što se djelo stvarno iskoristi, autori i izvođači trebali bi biti u mogućnosti da ostvare svoje pravo na opoziv samo nakon određenog razdoblja nakon sklapanja ugovora o licenciranju ili prijenosu. Nacionalnim pravom trebalo bi se regulirati pravo na opoziv u slučaju djela koja uključuju više autora ili izvođača, uzimajući u obzir relativnu važnost pojedinačnih doprinosa.

(43.b)

Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala poticati razmjenu najboljih praksi i promicati dijalog na razini Unije kako bi se poduprla učinkovita primjena relevantnih odredbi ove Direktive u državama članicama.

(46)

Pri obradi osobnih podataka u skladu s ovom Direktivom trebala bi se poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i ta obrada mora biti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća35 i Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća36 .

(46)

Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te bi trebala biti usklađena s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ. Potrebno je poštovati odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, uključujući „pravo na zaborav”.

(46.a)

Pri obradi osobnih podataka u komercijalne svrhe bitno je naglasiti važnost anonimnosti. Osim toga, potrebno je promicati automatsku opciju da se osobni podaci ne dijele pri uporabi sučelja internetskih platformi.

1.

„istraživačka organizacija”znači sveučilište, istraživački zavod ili bilo koja druga institucija čiji je glavni cilj provoditi znanstveno istraživanje ili provoditi znanstveno istraživanje i pružati obrazovne usluge:

1.

„istraživačka organizacija”znači sveučilište, uključujući njegove knjižnice , istraživački zavod ili bilo koja druga institucija čiji je glavni cilj provoditi znanstveno istraživanje ili provoditi znanstveno istraživanje i pružati obrazovne usluge:

2.

„rudarenje teksta i podataka”znači svaka automatizirana analitička tehnika čiji je cilj analiza teksta i podataka u digitalnom obliku u cilju stvaranja informacija kao što su uzorci, trendovi i korelacije;

2.

„rudarenje teksta i podataka”znači svaka automatizirana analitička tehnika kojom se analiziraju djela i drugi sadržaji u digitalnom obliku u cilju stvaranja informacija, uključujući među ostalim uzorke, trendove i korelacije;

4.

„informativna publikacija”znači fiksacija zbirke književnih djela novinarske prirode koja može obuhvaćati i druga djela ili sadržaje i čini pojedinačnu stavku unutar periodične publikacije ili publikacije koja se redovito objavljuje pod istim naslovom, na primjer novine ili časopis opće ili posebne tematike, čija je svrha pružanje informacija povezanih s vijestima ili ostalim temama koje se objavljuju na bilo kojem mediju na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga.

4.

„informativna publikacija”znači fiksacija zbirke književnih djela novinarske prirode od strane izdavača ili novinskih agencija koja može obuhvaćati i druga djela ili sadržaje i čini pojedinačnu stavku unutar periodične publikacije ili publikacije koja se redovito objavljuje pod istim naslovom, na primjer novine ili časopis opće ili posebne tematike, čija je svrha pružanje informacija povezanih s vijestima ili ostalim temama koje se objavljuju na bilo kojem mediju na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga. Periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, nisu obuhvaćene ovom definicijom ;

(4.a)

(4 b)

(4.c)

„usluga informacijskog društva”znači usluga u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća  (18);

(4.d)