28.6.2018

HR

Službeni list Europske unije

C 227/11

---

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora „Industrijske promjene u zdravstvenom sektoru”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 227/02)

Izvjestitelj:	Joost VAN IERSEL
Suizvjestitelj:	Enrico GIBELLIERI

Odluka Plenarne skupštine:	1.6.2017.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležno tijelo:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	23.1.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	14.2.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	532
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	jednoglasno (sa 163 glasa za)

1.   Zaključci

1.1.

Industrija medicinske tehnologije – na kojoj je naglasak u ovom mišljenju – ima važnu ulogu u tekućoj preobrazbi zdravstvenog sektora u Europi koja se odvija u korist pacijenata i zdravstvene skrbi utemeljene na vrijednosti.

1.2.

Zdravstvena skrb koja je u velikoj mjeri personalizirana i kojom se osiguravaju ravnopravan i bolji pristup i kvaliteta predstavlja jedno od glavnih pitanja. Tehnologija i veliki izvori anonimnih podataka uvelike će olakšati uvođenje novih postupaka liječenja i zahvata, a koristi će biti vidljive i u svim fazama prevencije i oporavka. Oporavak se sve više odvija izvan bolnica s pomoću tehnologije e-zdravstva.

1.3.

Načelo supsidijarnosti pažljivo se štiti u sustavima zdravstvene skrbi kao uslugama od općeg interesa. Zdravstveni sektor i njegov ustroj decentralizirani su i rascjepkani. Moraju se smanjiti nacionalne i regionalne prepreke kako bi se optimizirali rezultati novih tehnologija te ostvarile veća učinkovitost i djelotvornost u skladu s javno definiranim ciljevima sustava zdravstvene skrbi.

1.4.

Neprekidnom interakcijom cijelog niza vrlo raznolikih dionika – nacionalnih ministarstava, organizacija pacijenata, zdravstvenih djelatnika i drugog osoblja u zdravstvenoj skrbi, bolnica, osiguravajućih društava i nadzornih tijela – stvara se složeno okruženje za industrijske subjekte, a posebice MSP-ove.

1.5.

Smatra se da se u okviru procesa industrijske transformacije u obzir trebaju uzeti i zajedničke vrijednosti i načela na kojima počivaju europski zdravstveni sustavi i koje je utvrdilo Vijeće 2006. godine (1), a potvrđuju se u nedavno preuzetim obvezama u okviru socijalnog stupa EU-a i dogovorenih ciljeva održivog razvoja (2).

1.6.

Industriji su potrebni europski razmjeri kao temelj za pouzdano domaće tržište, kao i da bi izgradila dovoljnu otpornost u globalnom kontekstu. EU je od presudne važnosti za stvaranje ravnopravnijih uvjeta, kao i za usmjeravanje i praćenje transformacijskih procesa.

1.7.

Ključni dionici i države članice trebaju razviti optimalne pristupe i obveze u vezi s pristupom zdravstvu i skrbi i njihovom kvalitetom te cjenovnom pristupnošću i prevencijom. U vezi s tim potrebni su posebni pristupi, među ostalim i na području zdravstvene njege, kako bi se zadovoljile potrebe ranjivih skupina, posebice starijih osoba. Jednako su važni i optimalni pristupi novim tehnologijama i inovacijama, integriranim modelima skrbi i savezima, kao i (prekograničnim) mrežama i (velikim) JPP-ovima. Potrebno je osigurati odgovarajuću provedbu pravila i smjernica EU-a. Službe Komisije trebale bi imati aktivnu i poticajnu ulogu kako bi se svako od tih pitanja riješilo.

Preporuke

1.8.

Europske institucije trebaju poticati uspješnost na gospodarskom polju, inovacije, digitalizaciju i učinkovitu javnu nabavu te istodobno olakšavati prekograničnu trgovinu medicinskim uređajima i industrijskim proizvodima.

1.9.

Industrijska politika EU-a mora se temeljiti na zajedničkoj nadležnosti država članica i EU-a u okviru članka 168. UFEU-a. Jednako tako, inovacijskim politikama EU-a treba se osiguravati podrška. Potrebna je odgovarajuća koordinacija fondova EU-a – Obzor 2020. i drugi fondovi – i njihovo usklađivanje s nacionalnim programima.

1.10.

Industrija će imati velike koristi od Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta. Treba promicati slobodan protok (velike količine) podataka diljem Unije, uz uvažavanje privatnosti i sigurnosti pacijenata.

1.11.

Javna nabava ima važnu ulogu u pokretanju projekata koji uključuju napredne tehnologije. Komisija bi trebala osigurati učinkovitu javnu nabavu diljem Unije u skladu s Direktivom 2014/12.

1.12.

U širem kontekstu nacionalnih pristupa postoje brojne inicijative usmjerene na regije. Komisija bi trebala promicati razmjenu uspješnih iskustava. Potrebno je poticati bilateralne kontakte između javnih i privatnih tijela u području zdravstva.

1.13.

Učinak tehnoloških promjena na preobrazbu zdravstvenih sustava trebao bi se razmatrati i u okviru europskog semestra i preporuka za pojedine zemlje (CSR) (1).

1.14.

Komisija mora nastojati postići učinkovitu unutarnju koordinaciju. Trebala bi poticati uspostavu dijaloga i platformi između sveučilišta, lokalnih tijela vlasti, socijalnih partnera i industrije medicinske tehnologije. Ti dijalozi i platforme mogu služiti kao primjer za blisku suradnju između javnih subjekata, kao što su nacionalna ministarstva zdravstva, financija i industrije, te privatnog sektora.

1.15.

Od ključne je važnosti ljudski faktor. Prelazak na nov sustav zdravstva i skrbi zahtijeva otvoren um i nove oblike profesionalizma u industriji na svim razinama te preoblikovanje djelatnosti povezanih sa zdravstvom i skrbi. Potrebno je dodatno ojačati europski socijalni dijalog o zdravstvenim i socijalnim uslugama – koji se provodi od 2006. godine – kako bi se osigurali odgovarajući programi obrazovanja i osposobljavanja te kako bi se unaprijedila kvaliteta radnih uvjeta i radnih mjesta.

2.   Trenutačno stanje

2.1.

EGSO se u raznim mišljenjima bavio najnovijim kretanjima u zdravstvenom sektoru. (3) U ovom je mišljenju naglasak na temeljitoj preobrazbi koja je trenutačno u tijeku u industriji medicinske tehnologije.

2.2.

Samo u europskom sektoru medicinske tehnologije zaposleno je više od 575 000 osoba, i to u otprilike 26 000 poduzeća. U toj industriji prevladavaju MSP-ovi koji surađuju s velikim poduzećima.

2.3.

Vrijednost sektora procjenjuje se na otprilike 100 milijardi EUR. Pozitivna trgovinska bilanca 2015. godine iznosila je 14,1 milijardu EUR, što je dvostruko više nego 2006. i znatno više od američkog trgovinskog viška koji je iznosio 5 milijardi EUR. Sektor ima izvrsne izglede za budućnost.

2.4.

Istraživanje pokreću stalne postupne inovacije te revolucionarne i disruptivne inovacije u poduzećima, no ono često proizlazi i iz postojećih struktura kao što su sveučilišne bolnice. Broj pacijenata pokazuje dodanu vrijednost koja se postiže inovacijama. U području medicinske tehnologije 2015. godine zaprimljene su 12 474 prijave patenta. To je otprilike 17 % više nego u području digitalne i računalne komunikacije te gotovo 55 % više nego u području farmaceutskih proizvoda i biotehnologije. (4)

2.5.

Zdravstvo i dugotrajna skrb 2015. godine činili su 8,7 % BDP-a EU-a te 15 % ukupnih državnih rashoda. Taj bi se udio do 2060. godine mogao povećati na 12,6 % BDP-a, i to zbog skupljeg liječenja, starenja stanovništva i znatnog povećanja broja kroničnih bolesti i komorbiditeta. (5) Proračunska sredstva koja su na raspolaganju za pružanje zdravstvene skrbi pod sve su većim pritiskom zbog financijskih ograničenja. To bi moglo dovesti do kratkoročnih proračunskih rezova koji imaju negativan utjecaj na izdatke za istraživanje i razvoj.

2.6.

Zajedničko stvaranje i suradnja između velikih poduzeća i MSP-ova pravilo je kojeg se treba pridržavati. Korporacije su usmjerene na razvoj hardverskih i softverskih platformi koje iziskuju znatan kapital, dok su MSP-ovi usmjereni na određene platforme za određene svrhe.

2.7.

Među zemljama postoje znatne razlike. Znatne razlike među zemljama prisutne su i u pogledu zdravstvenih sustava i financijskih struktura te stanja tehnologije, uključujući prihvaćanje inovativnih rješenja i prevladavajuću medicinsku praksu.

2.8.

Uz prilike, industrija medicinske tehnologije suočava se i s velikim izazovima. To je zaseban industrijski sektor, i to zbog prevladavajućeg udjela javnih aktera, širokog raspona dionika, utjecaja europskih vrijednosti (6) i potrebe za održivim javnim financijama, kao i zbog načela supsidijarnosti koje se pažljivo štiti te često decentraliziranih, obično regionalnih, ekosustava.

2.9.

Regije su povoljan temelj za suradnju. Međutim, nedostatak povezanih inicijativa i regionalna rascjepkanost često koče inovativne MSP-ove s obzirom na to da je njihov kapacitet za privlačenje ulaganja u vlasnički kapital izravno povezan s njihovom sposobnošću da razviju veća tržišta za digitalna rješenja u području zdravstva.

2.10.

Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, gdje je velik dio zdravstvene skrbi organiziran u sklopu privatnih sustava osiguranja, zdravstvena skrb u Europi ponajprije se financira javnim sredstvima.

2.11.

Bliska interakcija svih dionika omogućuje napredak u medicinskoj tehnologiji. Ekosustav se stubokom mijenja, a novi dionici pokreću digitalnu transformaciju. Sektor mora postići osjetljivu ravnotežu između tržišnih snaga i javnog interesa koji zahtijeva cjenovno pristupačnu zdravstvenu skrb za sve.

2.12.

Mora djelovati u okruženju industrije, liječnika, bolnica, osnaženih pacijenata i udruženja pacijenata te osiguravajućih društava (uključujući nacionalne statutarne/obavezne sustave socijalne sigurnosti). Drugim riječima, velik broj dionika djeluje u složenom sustavu.

2.13.

Tehnologija i inovacije sastavni su dijelovi tog specifičnog ekosustava. Glavni pokretači inovacija više nisu na strani ponude. Trenutačna praksa ukazuje na to da dolazi do prijelaza na stranu potražnje, koja obično nije pretjerano sklona prihvaćanju novih pristupa. Krajnji ishod obično je rezultat intenzivne koordinacije svih dionika na nacionalnoj, a često i na regionalnoj razini.

2.14.

Industrija je usmjerena na konkretna rješenja i obnovu svih sastavnica industrijskog lanca vrijednosti. Svaka medicinska specijalizacija ima svoje zasebne značajke. Istodobno, sve je više integriranih rješenja u području skrbi.

2.15.

Sustav i njegovo funkcioniranje stalno se ispituju. Industrija vrlo teško može ispuniti sve zahtjeve, dok se regulatorne obveze katkad preklapaju.

3.   Industrijska politika EU-a

3.1.

EGSO pozdravlja najnoviju usmjerenost EU-a na veću produktivnost u zdravstvu koja se postiže većom inovativnošću i (troškovnom) učinkovitošću, osiguravanjem boljeg pristupa i unapređenjem e-vještina (7). Strategijom jedinstvenog digitalnog tržišta otvaraju se nove mogućnosti, ali i stvaraju novi izazovi.

3.2.

Industrijska politika EU-a može se temeljiti na zajedničkoj nadležnosti država članica i EU-a u okviru članka 168. UFEU-a (8). Usporedno treba ojačati suradnju s WHO-om i OECD-om. EU i nacionalna tijela vlasti trebali bi se aktivno boriti protiv kontraproduktivne rascjepkanosti. Poželjna su objektivna mjerenja.

3.3.

Moraju se poticati uspješnost industrije te interakcija industrije i nacionalnih i regionalnih dionika. Mehanizmi financiranja EU-a i sredstva iz nacionalnih fondova trebaju biti komplementarni. Treba objediniti europske, nacionalne i regionalne ciljeve.

3.4.

Niz direktiva i smjernica na području zdravstvenog sektora tiče se i industrije: o zdravlju i sigurnosti (9), o pravima pacijenata (10), o privatnosti i o pravima intelektualnog vlasništva. Projekti u području medicinskih uređaja sufinanciraju se osobito iz Sedmog okvirnog programa odnosno Obzora 2020. i sredstava u okviru kohezijske politike. Na području sveučilišnih i medicinskih tehnologija Obzor 2020. imao je naročito povoljan učinak na farmaceutsku industriju. Od 2015. godine EIT vrlo aktivno sudjeluje u financiranju regionalnih inicijativa (11).

3.5.

Industrijska politika na razini EU-a od ključne je važnosti s obzirom na financijsku potporu i tehnološka postignuća u konkurentnim jurisdikcijama. U Kini se strategijom Kina 2025. pogoduje domaćim robnim markama, a bolnice se potiču da prednost daju kineskoj industriji te odvraćaju od stranih ulaganja. To bi moglo snažno pogoditi europska poduzeća. S obzirom na postojeći i sve veći protekcionizam u SAD-u, ne može se govoriti o ravnopravnim uvjetima na području Atlantika. I u SAD-u nastupa digitalna revolucija (12). Poduzeća iz SAD-a mogu lako pristupiti europskom tržištu. Google je snažan novi konkurent. Trgovinskim pregovorima EU-a potrebno je osigurati modernu europsku proizvodnju za pružanje univerzalne zdravstvene skrbi.

3.6.

Optimizacijom podataka otvaraju se veće mogućnosti za sva poduzeća sa sjedištem u Europi (13). Sustavi elektroničke zdravstvene evidencije vrlo su skupi. Rascjepkanost zdravstvenih podataka i prekogranične prepreke koče napore u pogledu interoperabilnosti i ograničavaju europske MSP-ove. Buduća personalizirana medicinska rješenja – bolja prevencija, točnije dijagnoze i bolje liječenje – imat će velike koristi od objedinjavanja podataka i resursa iz cijelog EU-a. To je objedinjavanje i dalje relativno skromno u usporedbi sa SAD-om i Kinom.

3.7.

Potrebno je pomno ocijeniti i pratiti JPP-ove dionika iz javnog i privatnog sektora u pogledu njihove sposobnosti da stvaraju inovativna i održiva rješenja, industrijskih ciljeva te korisne interakcije i razmjene.

4.   Inovacije i potreba za održivim dugoročnim rješenjima

4.1.

Tehnološka ulaganja u sustav zdravstvene skrbi trenutačno su ograničena na 2 do 3 % ukupnih troškova zdravstvene skrbi. Cijeli niz inovacija primjenjuje se u svim aspektima medicinskih specijalizacija (14) i znatno utječe na budućnost medicinske profesije te na organizaciju bolnica i zdravstvenog sektora općenito. Diljem Unije uvode se novi poslovni modeli.

4.2.

Financijski pritisak može dovesti do jeftinijih kratkoročnih rješenja, a time i do manje inovacija. Štoviše, inicijative u raznim državama članicama ne pridonose na odgovarajući način inovacijama, već mogu dovesti do nezadovoljavanja zdravstvenih potreba ili smanjene koristi za pacijente te, u konačnici, do skupljeg liječenja. Poželjne su bilateralne razmjene i razmjena inicijativa na europskoj razini.

4.3.

Potrebno je poticati produktivnu regionalnu suradnju i žive laboratorije u sektoru. EIT potiče suradnju promicanjem razvojnih ishoda s učinkom katalizatora i sinergija, među ostalim s pomoću inovacijskih središta, te promicanjem dijaloga, platformi i međusobne povezanosti pojedinačnih projekata.

4.4.

Digitalne inovacije, osobito one povezane s mobilnim aplikacijama u području zdravstva, mogu pridonijeti ublažavanju čimbenika rizika povezanih s kroničnim bolestima. Mobilno zdravstvo i praćenje na daljinu podupiru prevenciju, a mogu i smanjiti potrebu za skupim liječenjem u kasnijoj fazi.

4.5.

Istraživanje i razvoj te inovacije ne pokreću sami sebe. Strana potražnje, a to je gotovo isključivo javni sektor, često je nesklona riziku i obično se odlučuje za najjeftinije rješenje.

4.6.

Katkad je potrebno prevladati nepovjerenje javnih tijela. Medicinsko osoblje može usporavati inovacije koje mogu dovesti do promjena u metodama rada, na primjer u operativnim zahvatima, ili do uvođenja potpuno novih načina liječenja, na primjer uz pomoć robotike. I financijske odredbe koje se odnose na medicinske stručnjake mogu umanjivati spremnost na inovacije. Ni osiguravajuća društva nisu uvijek spremna na suradnju. Ukratko, prirodna otvorenost prema inovacijama često će zahtijevati promjenu kulture kako bi se od toga ostvarila puna korist.

4.7.

Pregled različitih korisnih inovacija koje doprinose kvaliteti života, prevenciji bolesti, poboljšanom i produljenom životnom vijeku te boljem omjeru troškova i cijene bio bi od pomoći.

4.8.

To će biti i u skladu s konceptom „cijene za kvalitetu”. Zdravstvo i skrb dosad su bili – a moguće je da su to i dalje – najbrže rastući sektor u nacionalnim proračunima. Ministarstva financija i zdravstva te dionici trebaju biti svjesni potrebe za inovacijama i dugoročnim rješenjima za pacijente.

4.9.

Iz te su perspektive neophodna europska sredstva, po potrebi u kombinaciji s nacionalnim sredstvima.

5.   Javna nabava

5.1.

Procjenjuje se da se 70 % globalne prodaje u području medicinske tehnologije ostvaruje javnom nabavom te da se 70 % odluka u tim slučajevima donosi na temelju cijene, a ti se udjeli povećavaju. To obično dovodi do smanjene konkurentnosti i manje inovacija/novih tehnologija, što za posljedicu ima veće troškove i smanjenu dodanu vrijednost za pacijente (15).

5.2.

Sve viši troškovi trebali bi odvratiti bolnice i zdravstvene sustave od nabave medicinskih proizvoda na temelju početnih troškova (16). U nastavku se navode neki važni aspekti: — znatne uštede ako se kratkoročna dobit pri nabavi nadomjesti dobro izračunatim dugoročnim prednostima — inovativna rješenja za promicanje kvalitete u kombinaciji s ukupnim troškovima životnog ciklusa — naručitelji često ne raspolažu dostatnim stručnim znanjem — transparentni i nediskriminacijski pregovori između strane ponude i strane potražnje.

5.3.

Za ostvarivanje rezultata nužni su sposobni naručitelji, usmjereni na najnovije i iskušane inovacije. Naručitelj se u određenoj mjeri može smatrati posrednikom između interesa pacijenata i dobavljača jer postiže uštede i potiče ostvarivanje rezultata.

5.4.

Ponude je potrebno razmatrati s holističkog stajališta kojime se uzimaju u obzir kvaliteta i troškovi proizvoda i usluga tijekom njihova cjelokupnog životnog ciklusa. Time će se poduprijeti i potreba za integriranom skrbi, za koju se zalaže Savez za integriranu skrb (17).

5.5.

Svi su dionici odgovorni za utvrđivanje potreba korisnika i partnera u postupku javnog natječaja. To je težak proces zbog višeslojnih izazova povezanih s izračunom troškova i procjenom kvalitete u širokom nizu područja u zdravstvenom sektoru te zahtijeva odgovarajući način razmišljanja svih dionika. U tome će znatno pomoći razmjena najboljih praksi u Europi te otvorene transnacionalne rasprave i razmjene na razini EU-a.

6.   Digitalizacija

6.1.

Tehnološke promjene i disruptivni, transverzalni učinci digitalizacije iziskuju snažnu predanost i sudjelovanje svih dionika u zdravstvenom sektoru.

6.2.

E-zdravstvo omogućit će zdravstvenim djelatnicima da s pacijentima i kolegama komuniciraju na daljinu. Ono pomaže u širenju specijalističkog znanja i olakšava istraživanja, stvara niz novih rješenja te je nedvojbeno čimbenik rasta. Njime će se smanjiti opterećenje proračuna za zdravstvo. M-zdravstvo unapređuje zdravstvenu skrb kod kuće. Ima ključnu ulogu u promicanju mobilnosti pacijenata, pri čemu valja zajamčiti privatnost podataka i pacijenata te njihovu sigurnost.

6.3.

Komisija smatra da „i dalje postoji velik jaz između potencijala digitalne transformacije i stvarnog stanja današnjih sustava zdravstva i skrbi” (18). Prepreke su mnogostruke: nacionalno zakonodavstvo, sustavi financiranja i plaćanja, tradicionalni pristupi u zdravstvenom i javnom sektoru, rascjepkanost tržišta i manjak rastućih poduzeća. Industrija je također zainteresirana za iznalaženje odgovarajućeg načina provedbe transformacije kako bi se izbjegli nezadovoljavajući rezultati i, po mogućnosti, veće radno opterećenje.

6.4.

S druge strane, budući da je zdravstvo važan sektor (oko 10 % BDP-a EU-a), izgledna masovna digitalizacija otvara velike mogućnosti za njegovo daljnje širenje (19). Spoznaja o učinku digitalizacije, pa tako i umjetne inteligencije, ubrzano raste (20). Komisija je nedavno donijela komunikaciju u kojoj se razmatraju tri prioriteta Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta koji se odnose na sektor zdravstva i skrbi: — siguran pristup građana elektroničkoj zdravstvenoj evidenciji, mogućnost prekogranične razmjene podataka i uporaba e-recepata — potpora podatkovnoj infrastrukturi za napredna istraživanja, prevenciju bolesti i personalizirano zdravstvo i skrb u ključnim područjima — olakšavanje povratnih informacija i interakcije između pacijenata i pružatelja zdravstvene skrbi, čime se podupiru prevencija i osnaživanje uloge građana te kvalitetna skrb usmjerena na pacijente, uz stavljanje naglaska na kronične bolesti i bolje ishode u sustavima zdravstvene skrbi.

6.5.

U Planu se navodi da su „naši socijalni i gospodarski modeli te kvaliteta života našeg stanovništva ugroženi” ako EU ne uskladi učinkovite politike inovacija te gospodarske i industrijske politike s politikama zdravstva i socijalne skrbi te s potrebama korisnika i pacijenata, te da je to „ključno pitanje koje trebamo riješiti” (21). OECD zaključuje da vlade kao predvodnice imaju ključnu ulogu u omogućivanju učinkovite uporabe IKT-a kad je riječ o izmjenama i preoblikovanju zdravstvenih sustava (22). Međutim, OECD napominje da zbog rascjepkanosti i ubrzanog razvoja tehnoloških rješenja, uz nedostatak normi na razini industrije i poštovanje postojećih pravila o sustavima IKT-a, postoji znatan rizik od neuspjeha ili slabih rezultata (23).

6.6.

U području e-zdravstva već postoji širok spektar uspješnih inicijativa. Međutim, postoje bitne razlike među zemljama i regijama. U sklopu projekta „Digitalizacija europske industrije” nedavno je pokrenuta sveobuhvatna strategija za interakciju i sinergiju, kao i „nov model za povezivanje različitih inicijativa EU-a, uz jasnu predanost industrije te potporu država članica i regionalnih strategija” (24).

6.7.

Komisija je po uzoru na Industriju 4.0 pokrenula Zdravstvo 4.0. U tijeku su programi EU-a. Sve uključene glavne uprave moraju razmišljati na sličan način kako bi se postigla sinergija. Moraju se poticati tehnološke platforme koje djeluju usporedno s nacionalnim i regionalnim inicijativama, kao i (prekogranično) umrežavanje. Nedavno uspostavljena radna skupina trebala bi poticati sličan razvoj događaja (25).

6.8.

Nekoliko pilot-projekata i inicijativa EU-a nije u cijelosti dovršeno, a istodobno su pokrenute nove inicijative. Održivija metoda bila bi uspostava trajnih mehanizama za potporu industriji i inovacijama, uključujući provedbu.

6.9.

Velike količine podataka imaju znatan potencijal za izazivanje daljnjih temeljitih promjena u liječenju. Važno je da se elektroničkom zdravstvenom evidencijom sigurno upravlja i da ona bude zaštićena u skladu s protokolima za upravljanje zdravstvenim podacima koji su usklađeni s državnim propisima (26). Važne su učinkovite strategije za trajno stručno usavršavanje (CPD) (27), osobito na području upravljanja podacima i standarda za zaštitu privatnosti pacijenata, oblaka i ulaganja u sigurnost na polju pohrane velikih količina podataka.

6.10.

Statistike pokazuju da je zdravstveni sektor posebno podložan kibernapadima, pa u razvoju novih industrijskih aplikacija jedan od prioriteta mora biti i kibersigurnost.

6.11.

Velikim količinama podataka podupire se personalizacija, pa tako i u odnosu između proizvođača i pacijenata, a utjecaj je vidljiv na sljedećim područjima: — prelazak sa zdravstvene skrbi na kućnu njegu — prelazak s općenitih rješenja na personalizirano liječenje — prelazak s liječenja na prevenciju — otklanjanje ograničenja u slučaju bolesti ili invaliditeta.

6.12.

Digitalizacija i velike količine podataka ne samo da pogoduju sve znatnijem povećanju broja pojedinačnih senzora i uređaja nego imaju i ključnu ulogu u novoj dijagnostici, istraživanju i prevenciji te u potpori osnaživanju pacijenata i samoupravljanju, istodobno omogućujući optimalna rješenja za integriranu skrb. Razmjena podataka o pacijentima bit će ključna za interoperabilnost.

6.13.

Europske najbolje prakse i uzajamni pritisak stručnjaka unutar samog sektora, kao i objektivne procjene i pilot-projekti bit će od koristi, pod uvjetom da se ti pilot-projekti provedu u cijelosti.

7.   Socijalni učinak i vještine

7.1.

Transformacija u industriji ima socijalni učinak i u medicinskoj industriji i u zdravstvenom sektoru općenito. Kao i u drugim industrijskim sektorima, promjena poslovnih modela uslijed digitalizacije zahtijeva prilagodbu radnih uvjeta i mehanizama tržišta rada te uključivanje socijalnih partnera na različitim razinama.

7.2.

Tehnologije i inovacije obično snažno utječu na položaj radnika u zdravstvenom sektoru. Osim blisko povezanih dionika, kao što su bolnice i klinike, i u suradnji s njima, i industrija može pomoći u pripremi radne snage na promjene u okolnostima i liječenju.

7.3.

Potrebni su posebni pristupi i alati kako bi se zadovoljile potrebe ranjivih skupina, posebice starijih osoba (umirovljenički domovi) za koje bi se trebali osigurati posebni personalizirani oblici potpore i pomoći. Na području profesionalne zdravstvene njege potrebno je ciljano osposobljavanje u pogledu primjene novih tehnologija na tu kategoriju pacijenata.

7.4.

Zdravstvo i skrb čine jedan od sektora koji zapošljava najviše osoba u EU-u. Predviđa se da će do 2025. u EU-u nedostajati 2 milijuna zdravstvenih djelatnika i 20 milijuna djelatnika u području skrbi, što je izazov za održiv budući razvoj sektora u cjelini (28).

7.5.

Doprinos i predanost sustava skrbi koji raspolaže visokokvalificiranom i motiviranom radnom snagom bit će od velike koristi za optimizirani sustav zdravstva i skrbi. Poslovi u području zdravstva i skrbi često su nesigurni, slabo plaćeni i izrazito teški. Neusklađenost potreba i potrebnog rada (i njegove kvalitete) zahtijeva preoblikovanje djelatnosti i organizacije u području zdravstva i skrbi.

7.6.

IKT i pametne organizacije mogu pomoći u stvaranju privlačnijih i produktivnijih radnih uvjeta i boljih radnih mjesta. Na ono što se smatra rizicima i problemima, kao i na sve vrste pitanja izazvanih novim tehnologijama, trebalo bi odgovoriti sveobuhvatnim informiranjem i savjetovanjem u skladu s pravima zdravstvenih djelatnika na različitim razinama.

7.7.

Nove vještine, prilagođene metode rada i osnaživanje pacijenata imaju velik utjecaj. Ti se procesi mogu uspješno dovršiti samo ako se sve uključene strane na to obvežu, a to treba proizaći iz sporazuma i/ili rješenja – na nacionalnoj ili sektorskoj razini odnosno na razini poduzeća – kojima se zaposlenici i zdravstvene organizacije na odgovarajući način pripremaju za nadolazeće promjene. Odbor EU-a za sektorski socijalni dijalog na području bolničke njege i zdravstvene skrbi postoji još od 2006.

7.8.

Ključni su čimbenici obrazovanje, praksa i stalno osposobljavanje. Poželjni su zajednički europski moduli obrazovanja i osposobljavanja. Među uključenim stranama potrebno je promicati razmjene o podizanju razine svijesti i najboljim praksama u Europi u vezi s tim pitanjima. Obrazovanje i osposobljavanje obuhvaćeni su Zajedničkom deklaracijom socijalnih partnera iz 2016 (29).

7.9.

Najbolje prakse na razini EU-a u području zdravstva i skrbi koje se odnose na razvoj sustava i ocjenu pametnih organizacija mogu također pomoći u promicanju obećavajućih metoda sudjelovanja radnika.

7.10.

Svi djelatnici u području zdravstva i skrbi trebaju biti digitalno pismeni i upoznati s najnovijim tehnologijama kako bi se postigla nužna otvorenost prema novim rješenjima utemeljenima na IKT-u. Osim vještina svih djelatnika, i osnaživanje pacijenata zahtijeva odgovarajući način razmišljanja i odgovarajuće kompetencije.

7.11.

Usporedno sa znanjem djelatnika u području zdravstvene skrbi potrebno je unaprijediti i medicinska znanja u sektoru informacijske tehnologije radi optimiziranja uporabe alata informacijske tehnologije u zdravstvu i skrbi.

7.12.

Zapošljavanje u neformalnoj i socijalnoj skrbi također se mora modernizirati. Neformalna skrb nerazmjerno raste, kao i osnaživanje pacijenata. Oboje mogu uvelike poboljšati mobilnost starije generacije, kako starijih osoba s invaliditetom tako i zdravih starijih osoba. Pojam „srebrno gospodarstvo” razumljiv je sam po sebi.

---

(1)  Vidjeti zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) (2006/C 146/01) i njihov Prilog od 2. lipnja 2006. o utjecaju europskih vrijednosti.

(2)  Vidjeti posebice ciljeve 3., 5., 9. i 10.

(1)  En. Country Specific Recommendations.

(3)  SL C 181, 21.6.2012., str. 160., SL C 242, 23.7.2015., str. 48., SOC/560 – „Održivi sustavi socijalne sigurnosti i socijalne zaštite u digitalnom dobu” (još nije objavljeno u SL-u), SL C 133, 9.5.2013., str. 52., SL C 434, 15.12.2017., str. 1.

(4)  Statistički podaci o europskoj industriji medicinske tehnologije, 2015.

(5)  Europska komisija, 2017.

(6)  Vidjeti napomenu 1.

(7)  Vidjeti zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) (2006/C 146/01) i njihov Prilog od 2. lipnja 2006. o utjecaju europskih vrijednosti.

(8)  Glava XIV. članak 168. UFEU-a: Javno zdravstvo.

(9)  Nedavno je Vijeće ponovno donijelo dvije uredbe koje snažno utječu na industriju, a to su uredba o novim proizvodima i uredba o in vitro dijagnostici.

(10)  Vidjeti u vezi s tim članak 35. Povelje o temeljnim pravima, dok. 2012/C 326/02, i Europsku povelju o pravima pacijenata, 2002.

(11)  EIT ZZI za zdravlje (Europski institut za inovacije i tehnologiju – zajednica znanja i inovacija) osnovan je 9. prosinca 2014. godine.

(12)  Vidjeti studiju Goldman Sachs, 1917.: A digital healthcare revolution is coming – and it could save America $300 billion („Stiže digitalna revolucija na području zdravstvene skrbi – i mogla bi Americi donijeti uštede u visini od 300 milijardi USD”).

(13)  Vidjeti komunikaciju Komisije „Stvaranje europskog podatkovnog gospodarstva”, ožujak 2011., te reakciju EGSO-a TEN/630.

(14)  Vidjeti, među ostalim, Strateški istraživački program u okviru programa Obzor 2020., COCIR, rujan 2016.

(15)  Procurement, The Unexpected Driver of Value Based Health Care („Javna nabava, neočekivani pokretač zdravstvene skrbi utemeljene na vrijednosti”), Boston Consulting Group – MedTech Europe, 2015.

(16)  Zdravstveni sektor ni u kojem slučaju nije jedini sektor u kojemu se pojavljuju takve prakse. Sindrom najniže cijene prisutan je u većini postupaka javne nabave u Europi. To je jedan od glavnih argumenata europskog zakonodavstva, vidjeti posebno Direktivu o javnoj nabavi iz 2014.

(17)  Vidjeti, među ostalim, European Blue Print („Europski plan”), DG CNECT, (odjeljak 6., u nastavku) i internetsku stranicu www.integratedcarealliance.org.

(18)  Vidjeti dokument Europska industrija: 2. radna skupina – Digitalne industrijske platforme, odjeljak 5., Pregled strategije „Digitalna transformacija zdravstva i skrbi”.

(19)  Vidjeti dokument 2. radne skupine, str. 31.

(20)  Vidjeti, među ostalim, Blueprint on Digital Transformation of Health and Care for the Ageing Society, a Strategic Vision developed by Stakeholders („Plan za digitalnu transformaciju zdravstva i skrbi za društvo koje stari, strateška vizija dionika”), Bruxelles, 5. – 8. prosinca 2016.

(21)  Plan, str. 6.

(22)  Improving Health Sector Efficiency, the role of Information and Communication technologies („Poboljšanje učinkovitosti zdravstvenog sektora, uloga informacijskih i komunikacijskih tehnologija”), OECD 2010.

(23)  Ibid. str. 16.

(24)  Dokument 2. radne skupine, str. 35.

(25)  Radna skupina za unapređenje zdravstvenih i digitalnih politika, 27. veljače 2017.

(26)  Vidjeti i okvir za zaštitu podataka iz 2012.

(27)  En. Continuing Professional Development Strategies.

(28)  Plan, str. 19.

(29)  Vidjeti Zajedničku deklaraciju HOSPEM-a i EPSU-a – socijalnih partnera – o trajnom stručnom usavršavanju i cjeloživotnom učenju za sve zdravstvene djelatnike u EU-u, studeni 2016. U vezi s daljnjim informacijama o potrebi ulaganja u radnike u zdravstvenom sektoru vidjeti zajedničko izvješće UN-a, ILO-a, WHO-a i OECD-a Working for health and growth: investing in the health workforce („Rad za zdravlje i rast – ulaganje u zdravstvene djelatnike”).

---