EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 26.6.2017.

COM(2017) 365 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE

KONSOLIDIRANI GODIŠNJI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI EUROPSKE UNIJE ZA 2016.

SADRŽAJ

PREDGOVOR    

POLITIČKI OKVIR I ODGOVORNOST EUROPSKE UNIJE TE NJEZINO UPRAVLJANJE    

NAPOMENA UZ KONSOLIDIRANE FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE    

KONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I BILJEŠKE    

BILANCA BILANCA

IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM REZULTATU IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM REZULTATU

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU

IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA U NETO IMOVINI IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA U NETO IMOVINI

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ BILJEŠKE UZ FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

RASPRAVA O FINANCIJSKOM IZVJEŠTAJU I NJEGOVA ANALIZA    

IZVJEŠĆA O IZVRŠENJU PRORAČUNA I BILJEŠKE    

POJMOVNIK    

PREDGOVOR

Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU), koji je središnji dio Plana ulaganja za Europu, već su ostvareni opipljivi rezultati manje od godinu i pol dana nakon što je pokrenut. Tim je fondom, aktivnim u svih 28 država članica, mobilizirano više od 190 milijardi EUR ulaganja do sredine svibnja 2017., što je više od polovine ciljnog iznosa od 315 milijardi EUR utvrđenog za polovinu 2018., čime se doprinijelo gospodarskom oporavku. Jamstvenom fondu kojim se pokrivaju operacije EFSU-a koje provodi grupa EIB dodijeljena su na kraju 2016. sredstva iz proračuna EU-a koja u ovim godišnjim financijskim izvještajima ukupno iznose 1 milijardu EUR.

Poticanje zapošljavanja, rasta i ulaganja i dalje je glavni prioritet proračuna EU-a. Komisija i dalje nastoji jačati gospodarski oporavak EU-a, ulagati u mlade i u tražitelje posla te u novonastala poduzeća i mala i srednja poduzeća (MSP-ovi). Dobar je primjer Instrument za kreditna jamstva u okviru programa COSME (Konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća) koji je i u 2016. bio vrlo uspješan, zahvaljujući i dodatnom kapacitetu EFSU-a za preuzimanje rizika. Na kraju 2016. više od 143 000 malih i srednjih poduzeća u 21 državi već je primilo financijska sredstva u iznosu većem od 5,5 milijardi EUR uz potporu programa COSME.

Program za istraživanje i inovacije Obzor 2020. ključan je za izgradnju gospodarstva i društva u EU-u koje se temelji na inovacijama i na znanju. Obzor 2020. uspio je doseći 49 000 sudionika te su potpisani sporazumi o bespovratnim sredstvima u ukupnom iznosu od 20,5 milijardi EUR. Više od 21 % svih sudionika bila su mala i srednja poduzeća. Pojačanje aktivnosti Obzora 2020. očituje se u povećanju jamstvenih instrumenata Obzora 2020. uključenih u ove financijske izvještaje za gotovo 40 % u odnosu na prošlu godinu.

Nakon izjave o početnim uslugama 2016. program Galileo, kojim je uspostavljen europski globalni satelitski navigacijski sustav, prešao je iz faze uvođenja u fazu rada 2016. Vrijednost operativnih satelita programa Galileo i zemaljske infrastrukture koji su uključeni u ove financijske izvještaje iznosila je 2 milijarde EUR na kraju 2016. Provedbom projekata u okviru programa Obzor 2020. potaknut je razvoj novih aplikacija programa Galileo. Ti su projekti već doveli do 13 inovacija na tržištu, pet patenata, 34 napredna prototipa, dva proizvoda na tržištu i 223 objavljena znanstvena rada. Očekuje se da će tržište globalnogsatelitskog navigacijskog sustava porasti sa 5,8 milijardi uređaja u uporabi u 2017. na procijenjenih 8 milijardi do 2020.

Instrumentom za povezivanje Europe (CEF) za promet, čiji je cilj olakšati pristup financiranju za infrastrukturne projekte u sektorima prometa, telekomunikacija i energije, doprinijelo se izgradnji tunela Brenner Base Rail dugačkog 64 kilometra, koji će biti najdulji željeznički tunel visokog kapaciteta na svijetu. Dužničkim instrumentom CEF-a uključenim u ove financijske izvještaje omogućuje se podjela rizika za financiranje zaduživanjem u obliku nadređenog i podređenog duga ili jamstva te potpora za projektne obveznice.

U 2016. nastavljen je odgovor Europe na nove izazove nastale uslijed promjena u geopolitičkoj situaciji. Proračunom EU-a pružena je potpora državama članicama u pravilnom upravljanju migracijskim tokovima, rješavanju glavnih uzroka migracija i zaštiti schengenskog područja. U 2016. pojačala se i provedba nacionalnih programa država članica u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju te Fonda za unutarnju sigurnost.

Komisija je uspostavila i Instrument za izbjeglice u Turskoj koji je započeo s radom 17. veljače 2016. i za koji je u financijskim izvještajima uključeno 630 milijuna EUR doprinosa država članica uplaćenih 2016. To je Komisiji omogućilo da, među ostalim inicijativama, pokrene inovativni program pod nazivom Mreža za hitnu socijalnu pomoć, čiji je cilj redovitim novčanim sredstvima pomoći do milijun najranjivijih izbjeglica u Turskoj. Primjer je to pojačane pomoći iz proračuna EU-a kao učinkovitog i djelotvornog načina da potpore stignu do ljudi u hitnim situacijama.

Komisija je u lipnju 2016. predložila novi okvir za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa. Taj okvir predstavlja europski pristup jačanju suradnje sa zemljama podrijetla te tranzitnim i odredišnim zemljama migracijskih tokova. On je poduprt većinom proračunskih programa u okviru Globalne Europe te relevantnim uzajamnim fondovima EU-a, osobito uzajamnim fondom za Siriju, koji je uključen u godišnje financijske izvještaje. Primjereno financiranje okvira za partnerstvo ključno je kako bi se omogućilo jačanje suradnje s prioritetnim zemljama partnerima i nastavili napori na migracijskoj ruti središnjeg Sredozemlja.

Drugi globalni izazovi, kao što je rješavanje problema klimatskih promjena, i dalje su bili prioritet proračuna EU-a. Procjenjuje se da je u 2016. ukupni doprinos uključivanju klimatskih pitanja iznosio 20,9 %, što je u skladu s ciljem utvrđenim u trenutačnom VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. 

U proračunskom smislu europski strukturni i investicijski fondovi i zajednička poljoprivredna politika i dalje su glavni instrumenti ulaganja EU-a. U 2016. iz proračuna EU-a potrošeno je 57,4 milijarde EUR za poljoprivredu i ruralni razvoj te, unatoč prethodnim kašnjenjima u pokretanju i provedbi trenutačnog VFO-a, 37,8 milijardi EUR potrošeno je za gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju. 

Komisija je pokrenula raspravu o budućnosti i prioritetima EU-a sa 27 država članica. Nastavit ćemo surađivati kako bismo izgradili prosperitetniju, konkurentniju i sigurniju budućnost. 

Günther H. Oettinger

Povjerenik za proračun i ljudske resurse, Europska komisija

POLITIČKI OKVIR I ODGOVORNOST EUROPSKE UNIJE TE NJEZINO UPRAVLJANJE

Europska unija (EU) unija je kojoj 28 1 europskih zemalja (država članica) dodjeljuje nadležnosti za postizanje zajedničkih ciljeva. Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.

1.POLITIČKI OKVIR

EU radi na ostvarenju ciljeva utvrđenih Ugovorom s pomoću niza alata, od kojih je jedan proračun EU-a. Ostali su alati, primjerice, predlaganje zakonodavstva ili djelovanje u skladu sa strategijama politike.

Politike financirane iz proračuna EU-a provode se u skladu s višegodišnjim financijskim okvirom (VFO).

VFO se utvrđuje jednoglasnom odlukom svih država članica, koja pokazuje njihovu usuglašenost u pogledu ciljeva i potrošnje. Proračunom EU-a financira se niz politika i programa diljem EU-a. Komisija provodi programe potrošnje, aktivnosti i projekte u skladu s prioritetima koje su Europski parlament i Vijeće utvrdili u VFO-u. EU se zakonski obvezuje da će provesti te mjere donošenjem operativnih programa u okviru glavnog područja potrošnje europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF).

Glavni izvor financiranja EU-a jesu prihodi od vlastitih sredstava dopunjeni ostalim prihodima. Postoje tri vrste vlastitih sredstava: tradicionalna vlastita sredstva (kao što su carine i pristojbe na šećer), vlastita sredstva na temelju poreza na dodanu vrijednost (PDV) i vlastita sredstva na temelju bruto nacionalnog dohotka (BND). Ostali prihodi koji se prikupljaju iz aktivnosti EU-a (npr. kazne za tržišno natjecanje) obično čine manje od 10 % ukupnih prihoda. Sveukupni iznos vlastitih sredstava potrebnih za financiranje proračuna utvrđuje se na temelju ukupnih rashoda umanjenih za ostale prihode. Ukupni iznos vlastitih sredstava ne smije biti veći od 1,23 % ukupnog bruto nacionalnog dohotka (BND) država članica.

Rashodima poslovanja EU-a obuhvaćeni su različiti naslovi VFO-a i to u različitim oblicima, ovisno o načinu doznačivanja novca i o tome kako se njime upravlja. Proračun EU-a izvršava se u tri oblika upravljanja:

Podijeljeno upravljanje: zadaće izvršenja proračuna povjeravaju se državama članicama. Na ovaj način upravlja se s gotovo 80 % rashoda, čime su obuhvaćena područja potrošnje poput poljoprivrede i strukturnih mjera.

Izravno upravljanje: odnosi se na izvršenje proračuna izravno od strane službi Komisije.

Neizravno upravljanje: odnosi se na slučajeve kada Komisija zadaću izvršenja proračuna povjerava tijelima prava EU-a ili nacionalnog prava, kao što su agencije EU-a ili međunarodne organizacije.

2.UPRAVLJANJE I ODGOVORNOST U EU-u

2.1.INSTITUCIJSKA STRUKTURA

Organizacijsko upravljanje EU-a sastoji se od institucija, agencija i drugih tijela EU-a koja su navedena u bilješci 9. uz konsolidirane financijske izvještaje. Glavne institucije odgovorne za izradu politika i donošenje odluka jesu Europski parlament, Europsko vijeće, Vijeće i Komisija.

Komisija je izvršno tijelo EU-a i promiče njegove opće interese. To čini predlaganjem zakonodavstva, provedbom politika EU-a, nadziranjem pravilne provedbe Ugovorâ i europskog prava, upravljanjem proračunom EU-a i predstavljanjem Unije izvan Europe.

Unutarnje funkcioniranje Komisije temelji se na nizu ključnih načela na kojima se temelji dobro upravljanje: jasne uloge i nadležnosti, snažna usmjerenost na upravljanje rezultatima i usklađenost s pravnim okvirom, jasni mehanizmi odgovornosti, visokokvalitetan i uključiv regulatorni okvir, otvorenost i transparentnost te visoki standardi etičkog djelovanja.

2.2.UPRAVLJAČKA STRUKTURA KOMISIJE

Europska komisija ima jedinstven sustav upravljanja te jasno razlikuje političke i upravne nadzorne strukture te dobro definirane linije nadležnosti i financijske odgovornosti. Taj se sustav temelji na Ugovorima, a struktura se razvila kako bi se prilagodila promjenjivom okruženju i kako bi ostala usklađena s najboljim praksama utvrđenima relevantnim međunarodnim standardima 5 .

§Kolegij povjerenika preuzima skupnu političku odgovornost za rad Komisije. Operativno izvršenje proračuna povjereno je glavnim direktorima i načelnicima službi koji vode upravne strukture Komisije 6 .

§Kolegij delegira zadaće financijskog upravljanja glavnim direktorima ili voditeljima službi koji na taj način postaju dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja. Ti se zadaci mogu dalje delegirati direktorima, voditeljima jedinica i ostalima koji na taj način postaju dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja. Dužnosnici za ovjeravanje nadležni su za cjelokupan upravljački proces, od određivanja što treba napraviti za postizanje ciljeva politika koje je odredila institucija do upravljanja aktivnostima koje su pokrenute s operativnog i proračunskog stajališta.

Time su uloge i nadležnosti pri financijskom upravljanju u Komisiji jasno određene i primijenjene. To je decentralizirani pristup s jasnim nadležnostima u cilju stvaranja administrativne kulture kojom se potiču javni službenici da preuzmu odgovornost za aktivnosti nad kojima imaju kontrolu i da im se omogući kontrola nad aktivnostima za koje su odgovorni.

U kontekstu Komisijina ciklusa strateškog planiranja i programiranja svaki dužnosnik za ovjeravanje mora pripremiti „godišnje izvješće o radu” (AAR) u kojemu navodi aktivnosti te postignuća i rezultate politike u prethodnoj godini i u kojemu izjavljuje da su sredstva upotrijebljena u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja te da je uveo postupke kontrole kojima se ostvaruje potrebno jamstvo koje se odnosi na zakonitost i urednost osnovnih transakcija. Na razini Komisije ti se rezultati donose i objavljuju u zbirnom obliku u Godišnjem izvješću o upravljanju proračunom i o njegovu izvršenju te se šalju Europskom parlamentu i Vijeću, a ono čini glavni instrument s pomoću kojeg Kolegija povjerenika preuzima političku odgovornost za upravljanje proračunom.

Računovodstveni službenik Komisije ima središnju odgovornost za upravljanje riznicom, postupke povrata, utvrđivanje računovodstvenih pravila utemeljenih na Međunarodnim računovodstvenim standardima i metodama za javni sektor, potvrđivanje računovodstvenih sustava i pripremu konsolidiranih godišnjih financijskih izvještaja Komisije i EU-a. Osim toga, računovodstveni službenik potpisuje godišnje financijske izvještaje te izjavljuje da je u njima dan vjeran prikaz, u svim značajnim aspektima, financijskog stanja, rezultata djelovanja i novčanih tokova. Računovodstveni službenik neovisna je funkcija i ima veliku odgovornost u pogledu financijskog izvješćivanja u Komisiji. Unutarnji revizor Komisije isto je središnja i neovisna funkcija.

Korporativni upravni odbor igra ulogu u korporativnom upravljanju Komisijom time što osigurava nadzor i strateška usmjerenja u glavnim pitanjima korporativnog upravljanja, uključujući u pogledu upravljanja financijskim i ljudskim resursima. Taj odbor, kojim predsjedava glavni tajnik, redovito okuplja glavne direktore i urede odgovorne za proračun, ljudske resurse i informacijske tehnologije kako bi se osiguralo da u Komisiji postoje potrebne organizacijske i tehničke strukture radi učinkovitog i djelotvornog ostvarenja političkih prioriteta Predsjednika.

2.3.ČVRST OKVIR USPJEŠNOSTI

Provedba čvrstih okvira uspješnosti ključna je ako se žele osigurati snažna usmjerenost na rezultate, dodana vrijednost EU-a i dobro upravljanje programima EU-a. Pri procjeni učinkovitosti proračuna EU-a moraju se uzeti u obzir višestrukost ciljeva, komplementarnost i promicanje politika i programa te ključna uloga država članica u izvršenju proračuna EU-a. Komisija predano radi kako bi se proračunom EU-a postigli bolji ishodi za građane i poduprli politički prioriteti. Kako bi osigurala raspodjelu resursa prema prioritetima te uspješnu provedbu i ostvarivanje dodane vrijednosti svakog djelovanja, Komisija provodi inicijativu „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”. Na temelju okvira uspješnosti za 2014. – 2020. Komisija promiče bolju ravnotežu između usklađenosti i uspješnosti. Okviri uspješnosti za razdoblje 2014. – 2020. dodani su kao novi obvezni element i kao ključna sastavnica pojačane usmjerenosti na rezultate u tom programskom razdoblju. Njima se predviđa donošenje jasnih i mjerljivih ciljeva, pokazatelja i ciljnih vrijednosti te mehanizama za praćenje, izvješćivanje i evaluaciju.

Godišnje izvješće o upravljanju proračunom EU-a i o njegovu izvršenju sadržava sveobuhvatan pregled uspješnosti, upravljanja i zaštite proračuna EU-a. U njemu se objašnjava kako se proračunom EU-a podupiru politički prioriteti Europske unije i opisuju rezultati postignuti sredstvima iz proračuna EU-a te uloga Komisije u osiguravanju i promicanju najviših standarda proračunskog i financijskog upravljanja.

2.4.FINANCIJSKO IZVJEŠĆIVANJE

Glavni je element financijskog izvješćivanja EU-a Integrirani paket za financijsko izvješćivanje (IFRP) EU-a koji se sastoji od konsolidiranih godišnjih financijskih izvještaja EU-a i ostalih izvješća koja se prilažu tim financijskim izvještajima, tj. Godišnje izvješće o upravljanju proračunom EU-a i njegovu izvršenju i izvješće o događajima nakon davanja razrješnice. IFRP-om se javnosti daje opsežan pregled financijskog i operativnog stanja EU-a svake godine.

U konsolidiranim godišnjim financijskim izvještajima EU-a navedene su financijske informacije o aktivnostima institucija, agencija i ostalih tijela EU-a sa stajališta računovodstva koje se vodi na temelju načela nastanka poslovnih događaja i sa stajališta proračunskog računovodstva. Godišnji financijski izvještaji država članica ne čine dio ovog izvještaja.

Konsolidirani godišnji financijski izvještaji EU-a sastoji se od dva odvojena, ali povezana dijela:

a)    konsolidiranih financijskih izvještaja i

b)    izvještaja o izvršenju proračuna koji sadržavaju zbirni prikaz izvršenja proračuna.

Osim toga, uz konsolidirane godišnje financijske izvještaje EU-a dolazi i Rasprava o financijskom izvještaju i njegova analiza (FSDA) u kojoj se daje pregled značajnih promjena i kretanja u financijskim izvještajima te se objašnjavaju značajni rizici i nesigurnosti s kojima se suočava EU i koji se trebaju riješiti u budućnosti.

Izvješćivanje i odgovornost u Komisiji:

2.5.KONTROLE

Vanjska revizija

Europski revizorski sud (Sud) vanjski je revizor institucija (i tijela) EU-a. Zadaća je Suda pridonijeti poboljšanju financijskog upravljanja EU-om, promicati odgovornost i transparentnost te djelovati kao neovisni zaštitnik financijskih interesa građana EU-a. Uloga je Suda kao neovisnog vanjskog revizora EU-a provjeriti da su financijska sredstva EU-a ispravno obračunana, da se prikupljaju i troše u skladu s relevantnim pravilima i uredbama te da su postigla najbolju vrijednost.

Reviziju godišnjih financijskih izvještaja EU-a i upravljanja resursima vrši Sud, koji, u okviru svojih zadaća, sastavlja sljedeća izvješća za Europski parlament i Vijeće:

1.    godišnje izvješće o aktivnostima koje se financiraju iz općeg proračuna, s obrazloženjem svojih zaključaka o godišnjim financijskim izvještajima i odnosnim transakcijama,

2.    mišljenje na temelju revizije i dano u godišnjem izvještaju u obliku izjave o jamstvu o i. pouzdanosti financijskog izvještaja i ii. zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija, što uključuje prihode od oporezivanja i plaćanja krajnjim korisnicima, i

3.    posebna izvješća koja se odnose na posebna područja.

Razrješnica

Zadnja je faza proračunskog ciklusa razrješnica proračuna za danu financijsku godinu. Razrješnica se daje Komisiji i svim ostalim institucijama i tijelima EU-a. Razrješnica je politički aspekt vanjske kontrole izvršenja proračuna i predstavlja odluku kojom Europski parlament, na temelju preporuke Vijeća, „oslobađa” Komisiju (i druga tijela EU-a) odgovornosti za upravljanje određenim proračunom te tako označava njegov kraj. Tijelo koje daje razrješnicu u EU-u jest Europski parlament. To znači da nakon revizije i dovršenja godišnjih financijskih izvještaja Vijeće daje preporuku, a Europski parlament razrješnicu Komisiji i ostalim tijelima EU-a za izvršenje proračuna EU-a za danu financijsku godinu. Ta se odluka temelji na pregledu godišnjih financijskih izvještaja, godišnjeg izvješća Komisije o upravljanju proračunom i o njegovu izvršenju, godišnjeg izvješća, revizijskog mišljenja i tematskih izvješća Suda te odgovora Komisije na pitanja i dodatne zahtjeve za dostavu informacija.

Postoje tri moguća ishoda postupka davanja razrješnice: davanje, odgoda ili odbijanje razrješnice. Glavni dio godišnjeg postupka davanja razrješnice za proračun u Europskom parlamentu savjetovanja su s povjerenicima koje o područjima politike za koja su nadležni ispituju zastupnici u Europskom parlamentu koji su članovi Odbora za kontrolu proračuna. Završni izvještaj o razrješnici, uključujući posebne preporuke Komisiji za djelovanje, donosi se na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta. Preporuke za razrješnicu u Vijeću donosi Vijeće za ekonomske i financijske poslove (ECOFIN). O izvještaju Europskog parlamenta o razrješnici i preporukama Vijeća za razrješnicu sastavlja se godišnji dopunski izvještaj u kojem Komisija opisuje konkretne mjere koje je poduzela za provedbu preporuka.

NAPOMENA UZ KONSOLIDIRANE FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE

Konsolidirani godišnji financijski izvještaji Europske unije za 2016. pripremljeni su na temelju informacija dobivenih od institucija i tijela u skladu s člankom 148. stavkom 2. Financijske uredbe koja se primjenjuje na opći proračun Europske unije. Ovime izjavljujem da je pripremljen u skladu s glavom IX. Financijske uredbe i računovodstvenim načelima, pravilima i metodama navedenima u bilješkama uz financijske izvještaje.

Računovodstveni službenici tih institucija i tijela dostavili su mi sve informacije potrebne za izradu financijskih izvještaja u kojima su prikazani imovina i obveze Europske unije te izvršenje proračuna te potvrđuju njihovu pouzdanost.

Ovime potvrđujem da na temelju navedenih informacija i provjera koje sam smatrala potrebnima za ovjeru financijskih izvještaja Europske komisije imam razumno jamstvo da su financijsko stanje, rezultati djelovanja i novčani tokovi Europske unije u svim značajnim aspektima u izvještaju točno iskazani.

[potpis]

Rosa ALDEA BUSQUETS

Računovodstveni službenik Komisije

23. lipnja 2017.

EUROPSKA UNIJA

FINANCIJSKA GODINA 2016.

KONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I BILJEŠKE

Potrebno je napomenuti da zbog zaokruživanja iznosa na milijune eura neki financijski podaci iz tablica koje slijede možda ne daju točan zbroj.

SADRŽAJ

BILANCA    

IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM REZULTATU    

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU    

IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA U NETO IMOVINI    

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ    

1. 1. ZNAČAJNE RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

2. 2. BILJEŠKE UZ BILANCU

3. 3. BILJEŠKE UZ IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM REZULTATU

4. 4. NEPREDVIĐENE OBVEZE I NEPREDVIĐENA IMOVINA

5. 5. PRORAČUNSKE I PRAVNE OBVEZE

6. 6. UPRAVLJANJE FINANCIJSKIM RIZIKOM

7. 7. OBJAVLJIVANJE POVEZANIH STRANAKA

8. 8. DOGAĐAJI NAKON ZAKLJUČNOG DATUMA BILANCE

9. 9. OPSEG KONSOLIDACIJE

BILANCA

*    Europski parlament donio je proračun 1. prosinca 2016. u skladu s kojim će države članice prikupiti sredstva za plaćanje kratkoročnih obveza Unije iz vlastitih sredstava ili će se ta sredstva pozvati od država članica 2017. Pored toga, u skladu s člankom 83. Pravilnika o osoblju (Uredba Vijeća br. 259/68 od 29. veljače 1968. kako je izmijenjena), države članice zajedno preuzimaju jamstva za obveze za mirovine.

IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM REZULTATU

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU

IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA U NETO IMOVINI

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.ZNAČAJNE RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

1.1.PRAVNA OSNOVA I RAČUNOVODSTVENA PRAVILA

Proračunsko računovodstvo EU-a vodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26. listopada 2012., str. 1.), dalje u tekstu „Financijska uredba”, i s Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. (SL L 362, 31. prosinca 2012., str. 1.) o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu te Financijske uredbe.

U skladu s člankom 143. Financijske uredbe, EU priprema svoje financijske izvještaje na temelju računovodstvenih pravila koji se vode načelom nastanka poslovnih događaja, a koji se temelje na Međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor (IPSAS). Ta računovodstvena pravila, koja za Komisiju donosi računovodstveni službenik, moraju primjenjivati sve institucije i tijela EU-a obuhvaćena opsegom konsolidacije kako bi se utvrdio jedinstven niz pravila za računovodstvo, vrednovanje i predstavljanje izvještaja radi usklađivanja postupka sastavljanja financijskog izvještaja i konsolidacije.

1.2.RAČUNOVODSTVENA NAČELA

Cilj je financijskih izvještaja pružiti podatke o financijskom stanju, uspješnosti i novčanim tokovima subjekta koji su korisni širokom krugu korisnika. Za EU kao subjekt iz javnog sektora posebni su ciljevi dati informacije korisne za donošenje odluka i prikazati odgovornost subjekta za povjerena mu sredstva. Ovaj je dokument sastavljen vodeći računa o tim ciljevima.

Opće pretpostavke (ili računovodstvena načela) koje treba pratiti u pripremi financijskih izvještaja utvrđena su računovodstvenim pravilom EU-a br. 1 „Financijski izvještaji”, a to su pravila opisana u IPSAS-u 1: vjerno prikazivanje, načelo nastanka poslovnog događaja, načelo trajnosti poslovanja, dosljedno prikazivanje, značaj, zbirni prikaz, prijeboj i usporedne informacije. Kvalitativna svojstva financijskog izvješćivanja u skladu s člankom 144. Financijske uredbe jesu relevantnost, pouzdanost, razumljivost i usporedivost.

1.3.KONSOLIDACIJA

Opseg konsolidacije

Konsolidirani financijski izvještaji EU-a sastoje se od svih važnih nadziranih subjekata (tj. institucija EU-a (uključujući Komisiju) i agencija EU-a), pridruženih subjekata i zajedničkih pothvata. Potpuni popis konsolidiranih tijela nalazi se u bilješci 9. uz financijske izvještaje EU-a. Sada se sastoji od 52 nadzirana subjekta i 1 pridruženog subjekta. Subjekti koji ulaze u opseg konsolidacije, ali koji nisu značajni za konsolidirane financijske izvještaje u cjelini ne moraju se konsolidirati ili obračunati primjenom metode udjela ako bi to predstavljalo preveliki gubitak vremena ili trošak za EU. Ti se subjekti nazivaju „manjim subjektima” i navode se odvojeno u bilješci 9.. Sedam je subjekata razvrstano u manje subjekte 2016.

Nadzirani subjekti

Odluka o uključivanju subjekta u opseg konsolidacije temelji se na načelu nadzora. Nadzirani subjekti jesu svi subjekti zbog kojih EU mora plaćati ili zbog kojih ima pravo na promjenjive iznose koji proizlaze iz njegove uključenosti, a EU ima obvezu utjecati na prirodu i iznos tih plaćanja zahvaljujući svojim ovlastima nad tim drugim subjektom. Te se ovlasti moraju trenutačno primjenjivati i moraju se odnositi na relevantne aktivnosti tog subjekta. Nadzirani subjekti u potpunosti su konsolidirani. Konsolidacija počinje na prvi dan nadzora i završava po prestanku nadzora.

Najčešći su pokazatelji nadzora unutar EU-a: osnivanje subjekta na temelju osnivačkih akata ili sekundarnog zakonodavstva, financiranje subjekta iz proračuna EU-a, postojanje glasačkih prava u upravnim tijelima, revizija koju vrši Europski revizorski sud i razrješnica Europskog parlamenta. Provodi se procjena za svaki subjekt kako bi se donijela odluka o tome je li barem jedan od prethodno navedenih kriterija dovoljan za pokretanje nadzora.

U skladu s tim pristupom smatra se da su institucije EU-a (osim Europske središnje banke – ESB-a) i agencije (osim agencija nekadašnjeg 2. stupa) pod isključivim nadzorom EU-a te su stoga uključene u opseg konsolidacije. Osim toga, Europska zajednica za ugljen i čelik u postupku likvidacije (EZUČ) isto se tako smatra nadziranim tijelom.

Izostavljaju se sve značajne „transakcije i salda među subjektima” između nadziranih subjekata EU-a, a neostvarena dobit i gubici u takvim transakcijama među subjektima nisu značajni te stoga nisu izostavljeni.

Zajednički poslovi

Zajednički posao jest posao nad kojim EU i jedna ili više strana imaju zajedničku kontrolu. Zajednička kontrola ugovorena je podjela kontrole nad nekim poslom, koja postoji samo kada je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu. Zajednički poslovi mogu biti zajedničke operacije ili zajednički pothvati. Ako je zajednički posao strukturiran s pomoću posebnog mehanizma i ako strane koje sudjeluju u zajedničkom poslu imaju pravo na neto imovinu posla, taj se zajednički posao razvrstava kao zajednički pothvat. Udjeli u zajedničkim pothvatima obračunavaju se primjenom metode udjela (vidi bilješku 1.5.4.). Ako strane imaju pravo na imovinu i ako imaju odgovornost s obzirom na preuzete obveze koje se odnose na posao, taj se zajednički posao razvrstava kao zajednička operacija. Kada je riječ o interesima EU-a u zajedničkim operacijama, EU u usvojim financijskim izvještajima prikazuje: svoju imovinu i obveze, prihode i rashode te svoj udio u imovini, obvezama, prihodima i rashodima koji su u zajedničkom vlasništvu ili su zajednički nastali.

Pridruženi subjekti

Pridruženi subjekti jesu subjekti na koje EU, izravno ili neizravno, znatno utječe, ali ih ne nadzire. Smatra se da je riječ o znatnom utjecaju ako EU izravno ili neizravno ima najmanje 20 % glasačkih prava. Udjeli u pridruženim subjektima obračunavaju se primjenom metode udjela (vidi bilješku 1.5.4.).

Nekonsolidirani subjekti čijim sredstvima upravlja Komisija

Sredstvima Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja za osoblje EU-a, Europskog razvojnog fonda i Jamstvenog fonda sudionika u njihovo ime upravlja Komisija. Međutim, s obzirom na to da te subjekte ne nadzire EU, oni nisu konsolidirani u financijskim izvještajima EU-a.

1.4.OSNOVA ZA PRIPREMU

Financijski izvještaji donose se svake godine. Proračunska godina počinje 1. siječnja i završava 31. prosinca.

2.Valuta i osnova za konverziju

Funkcionalna i izvještajna valuta

Financijski izvještaji iskazuju se u milijunima eura, osim ako je drukčije navedeno, jer je euro funkcijska i izvještajna valuta EU-a.

Transakcije i bilance

Transakcije u stranim valutama pretvaraju se u eure na temelju deviznih tečajeva koji se primjenjuju na dan transakcije. Dobit i gubici od tečajnih razlika koje su rezultat zaključenja transakcija u stranoj valuti i ponovnog izračuna tečaja koji vrijede na kraju godine, a odnose se na monetarnu imovinu i obveze izražene u stranoj valuti, prikazuju se u izvještaju o financijskom rezultatu. Tečajne razlike nemonetarnih financijskih instrumenata razvrstane kao financijska imovina raspoloživa za prodaju uključene su u pričuvu fer vrijednosti.

Drugačije metode konverzije primjenjuju se na imovinu, postrojenja i opremu te nematerijalnu imovinu, čija se vrijednost u eurima iskazuje po tečaju koji se primjenjivao na dan njihove kupnje.

Stanja novčane imovine i obveza na kraju godine iskazana u stranim valutama pretvaraju se u eure na temelju deviznih tečajeva Europske središnje banke (ECB-a) koji se primjenjuju 31. prosinca:

Devizni tečajevi eura

3.Uporaba procjena

U skladu s načelima IPSAS-a i općeprihvaćenim računovodstvenim načelima financijski izvještaji obvezno sadržavaju iznose u skladu s procjenama i pretpostavkama uprave izrađenima na temelju najpouzdanijih dostupnih podataka. Znatne procjene uključuju, među ostalim: iznose obveza za primanja zaposlenih, rezervacije, financijski rizik u vezi sa zalihama i potraživanjima, obračunani prihod i pristojbe, nepredviđenu imovinu i nepredviđene obveze te stupanj umanjenja vrijednosti nematerijalne imovine, nekretnina, postrojenja i opreme te iznose navedene u bilješkama povezanima s financijskim instrumentima. Stvarni rezultati mogu se razlikovati od tih procjena. Promjene procjena odražavaju se u razdoblju u kojem su utvrđene.

3.1.BILANCA

4.Nematerijalna imovina

Kupljene licencije za računalni softver prikazuju se kao povijesni trošak umanjen za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja vrijednosti. Imovina se amortizira na linearnoj osnovi tijekom njezina procijenjenog vijeka uporabe (3 – 11 godina). Procijenjeni vijek uporabe nematerijalne imovine ovisi o njezinu specifičnom ekonomskom vijeku ili zakonskom vijeku određenom ugovorom. Interno razvijena nematerijalna imovina kapitalizira se kad se zadovolje relevantni kriteriji računovodstvenih pravila EU-a i odnosi se samo na fazu razvoja imovine. Kapitalizirani troškovi uključuju sve izravne troškove potrebne za stvaranje, proizvodnju i pripremu imovine kako bi djelovala u skladu s namjerama uprave. Troškovi povezani s istraživačkim aktivnostima, nekapitalizirani troškovi razvoja i troškovi održavanja priznaju se kao nastali izdaci.    

5.Nekretnine, postrojenja i oprema

Sve nekretnine, postrojenja i oprema prikazuju se kao povijesni trošak umanjen za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja vrijednosti. Taj trošak uključuje rashode koji se mogu izravno pripisati kupovini, izgradnji ili prijenosu imovine.

Naknadni troškovi uključuju se u knjigovodstvenu vrijednost imovine ili se prikazuju kao posebna imovina, prema potrebi, samo ako je vjerojatno da će buduće gospodarske koristi ili moguće djelovanje te stavke ići u korist EU-a i ako se taj trošak može pouzdano utvrditi. Troškovi popravaka i održavanja upisuju se u izvještaj o financijskom rezultatu tijekom financijskog razdoblja u kojem su nastali.

Ne vrši se amortizacija zemljišta i umjetničkih djela jer se smatra da je njihov korisni vijek uporabe neodređen. Ne vrši se amortizacija imovine u izgradnji jer ona još nije dostupna za uporabu. Amortizacija ostale imovine izračunava se na temelju linearne metode kako bi se trošak ostatka njihove vrijednosti rasporedio unutar razdoblja korisnog vijeka uporabe kako slijedi:

Dobitci ili gubitci od otuđenja utvrđuju se usporedbom prihoda umanjenih za izdatke za prodaju s knjigovodstvenom vrijednosti otuđene imovine te se uključuju u izvještaj o financijskom rezultatu.

Najmovi

Najmovi materijalne imovine, za koju EU u znatnoj mjeri drži sve rizike i koristi vlasništva, razvrstavaju se u financijske najmove. Financijski najmovi kapitaliziraju se na početku najma po nižoj fer vrijednosti iznajmljene imovine i sadašnje vrijednosti najmanje visine plaćanja najma. Kamate od plaćanja financijskog najma upisuju se u rashode tijekom razdoblja najma po stabilnoj periodičnoj kamatnoj stopi u odnosu na nepodmireni iznos. Obveze najma bez financijskih troškova uključuju se u ostale financijske obveze (dugoročne i kratkoročne). Kamate na financijske troškove knjiže se na teret izvještaja o financijskom rezultatu tijekom razdoblja trajanja najma kako bi se dobila stalna kamatna stopa za preostali dio obveze za svako razdoblje. Imovina u okviru financijskih najmova amortizira se tijekom njezina korisnog vijeka uporabe ili razdoblja najma, ovisno o tome što je kraće.

Najmovi kod kojih najmodavac drži znatan udio rizika i koristi od vlasništva klasificiraju se u poslovne najmove. Plaćanja izvršena za poslovne najmove iskazuju se kao rashodi u izvještaju o financijskom rezultatu linearno tijekom razdoblja trajanja najma.

6.Umanjenje vrijednosti nefinancijske imovine

Imovina s neodređenim korisnim vijekom uporabe nije predmet amortizacije te se na godišnjoj osnovi ispituje umanjenje njezine vrijednosti. Umanjenje vrijednosti imovine koja jest predmet amortizacije ispituje se kad događaji ili promjene okolnosti ukazuju na to da se knjigovodstvena vrijednost ne može nadoknaditi. Gubitak od umanjenja priznaje se za iznos za koji knjigovodstvena vrijednost imovine premašuje njezinu nadoknadivu vrijednost (usluge). Nadoknadiva vrijednost (usluge) iznos je neto fer vrijednosti imovine umanjen za troškove prodaje ili iznos njezine vrijednosti pri uporabi, ovisno o tome što je više.

Ostatak vrijednosti i korisni vijek uporabe nematerijalne imovine te nekretnina, postrojenja i opreme ispituju se i po potrebi prilagođavaju barem jednom godišnje. Knjigovodstvena vrijednost imovine odmah se upisuje u njezinu nadoknadivu vrijednost (usluge) ako je njezina knjigovodstvena vrijednost veća od procijenjene nadoknadive vrijednosti (usluge). Ako razlozi za umanjenje vrijednosti priznati za prethodne godine više ne vrijede, gubici od umanjenja poništavaju se.

7.Ulaganja obračunana metodom udjela

Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima

Ulaganja koja se obračunavaju primjenom metode udjela u početku se priznaju po nabavnoj vrijednosti. Korist EU-a od ovih ulaganja iskazuje se u izvještaju o financijskom rezultatu, a udio EU-a u kretanjima pričuva iskazuje se u pričuvi fer vrijednosti neto imovine. Početni trošak zajedno sa svim kretanjima (daljnji doprinosi, udio poslovnih rezultata i kretanja pričuve, umanjenje vrijednosti i dividende) daju knjigovodstvenu vrijednost ulaganja u financijskom izvještaju na datum bilance. Raspoređena dobit primljena od ulaganja smanjuje knjigovodstvenu vrijednost imovine.

Ako je udio EU-a u deficitu ulaganja obračunan primjenom metode udjela jednak ili premašuje njegovu korist od ulaganja, EU prestaje priznavati svoj udio u budućim gubicima („nepriznati gubici”). Kad se udio EU-a svede na nulu, određuju se dodatni gubici i priznaje se obveza samo u onoj mjeri u kojoj EU ima zakonske ili izvedene obveze, ili u kojoj je izvršio plaćanja u ime subjekta.

Ako postoje indicije umanjenja vrijednosti, potrebno je upisati njihovu nižu nadoknadivu vrijednost. Nadoknadiva vrijednost utvrđuje se kako je opisano u bilješci 1.5.3. Ako razlozi za umanjenje vrijednosti kasnije prestanu vrijediti, gubitak od umanjenja poništava se za knjigovodstvenu vrijednost koja bi bila utvrđena da umanjenje vrijednosti nije bilo priznato.

U slučajevima u kojima ima najmanje 20 % fonda ulagačkog kapitala, EU ne nastoji vršiti znatan utjecaj. Stoga se ti fondovi smatraju financijskim instrumentima te se razvrstavaju u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju.

Pridruženi subjekti i zajednički pothvati koji se razvrstavaju kao manji subjekti ne obračunavaju se primjenom metode udjela. Doprinos EU-a za te subjekte obračunava se kao rashod tog razdoblja.

8.Financijska imovina

Razvrstavanje

EU svoju financijsku imovinu razvrstava u sljedeće kategorije: financijska imovina određena po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova; zajmovi i potraživanja; ulaganja koja se drže do dospijeća i financijska imovina raspoloživa za prodaju. Razvrstavanje financijskih instrumenata utvrđuje se pri početnom priznavanju i ponovno se procjenjuje na svaki datum bilance.

Financijska imovina određena po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova

Financijska imovina razvrstava se u ovu kategoriju ako je nabavljena prvenstveno radi prodaje u kratkom roku ili ako je tako odredio EU. U nju se razvrstavaju i izvedenice. Imovina u ovoj kategoriji klasificira se u kratkotrajnu imovinu ako se njezina realizacija očekuje u roku od 12 mjeseci od datuma bilance.

Zajmovi i potraživanja

Zajmovi i potraživanja neizvedena su financijska imovina s fiksnim ili odredivim plaćanjima koja nije kotirana na aktivnom tržištu. Oni nastaju kad EU osigurava novac, robu ili usluge izravno dužniku bez namjere trgovanja potraživanjem ili u slučaju kad su prava izvornog zajmodavca subrogirana EU-u nakon što je EU izvršio plaćanje u skladu sa sporazumom o jamstvu. Plaćanja s dospijećem u roku od 12 mjeseci od datuma bilance razvrstavaju se u kratkotrajnu imovinu. Plaćanja s dospijećem nakon 12 mjeseci od datuma bilance razvrstavaju se u dugotrajnu imovinu. Zajmovi i potraživanja uključuju oročene depozite s izvornim dospijećem nakon više od tri mjeseca.

Ulaganja koja se drže do dospijeća

Ulaganja koja se drže do dospijeća neizvedena su financijska imovina s fiksnim ili odredivim plaćanjima i fiksnim dospijećima koju EU namjerava i može držati do dospijeća. Tijekom ove financijske godine u ovoj kategoriji nije bilo ulaganja EU-a.

Financijska imovina raspoloživa za prodaju

Financijska imovina raspoloživa za prodaju jest neizvedena imovina koja se klasificira ili u ovu kategoriju ili ni u jednu od ostalih kategorija. Razvrstava se kao kratkotrajna ili dugotrajna imovina ovisno o razdoblju u kojem EU očekuje da tom imovinom može raspolagati, a to je obično datum dospijeća. Ulaganja u subjekte koji nisu konsolidirani niti se obračunavaju s pomoću metode udjela i ostala kapitalna ulaganja (npr. aktivnosti rizičnog kapitala) isto se tako razvrstavaju u kategoriju imovine raspoložive za prodaju.

Početno priznavanje i mjerenje

Kupnja i prodaja financijske imovine po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova, ulaganja koja se drže do dospijeća i financijska imovina raspoloživa za prodaju priznaju se na datum trgovanja – datum na koji EU preuzima obvezu kupnje ili prodaje imovine. Novčani ekvivalenti i zajmovi priznaju se kad se novac doznači zajmoprimcima. Financijski instrumenti početno se priznaju po fer vrijednosti. Za svu financijsku imovinu koja se ne iskazuje po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova transakcijski troškovi dodaju se fer vrijednosti pri početnom priznavanju. Financijska imovina koja se iskazuje po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova početno se priznaje po fer vrijednosti, a transakcijski troškovi u izvještaju o financijskom rezultatu prikazani su kao rashodi.

fer vrijednost financijske imovine pri početnom priznavanju obično je transakcijska cijena (tj. fer vrijednost primljene pretpostavke), osim ako se fer vrijednost tog instrumenta ne bilježi na temelju usporedbe s ostalim vidljivim tekućim tržišnim transakcijama istog instrumenta ili na temelju metode vrednovanja čije varijable uključuju samo podatke s vidljivog tržišta (npr. u slučaju nekih izvedenih ugovora). Međutim, kada se odobrava dugoročni zajam bez kamata ili s kamatama nižima od tržišnih, njegova fer vrijednost može se procijeniti kao sadašnja vrijednost svih budućih primitaka novca koji se diskontiraju primjenom prevladavajuće tržišne kamate stope za sličan instrument sličnog kreditnog rejtinga.

Odobreni zajmovi mjere se po njihovu nominalnom iznosu, koji se smatra fer vrijednošću zajma. Razlozi su sljedeći:

-„tržišno okruženje” za davanje zajmova EU-a vrlo je specifično i različito od tržišta kapitala na kojem se uobičajeno izdaju komercijalne ili državne obveznice. S obzirom na to da zajmodavci na tim tržištima imaju priliku birati alternativna ulaganja, mogućnost prilike uzeta je u obzir u tržišnim cijenama. Međutim, EU nema mogućnost alternativnih ulaganja jer mu nije dopušteno ulagati novac na tržištima kapitala; EU samo pozajmljuje sredstva kako bi ih dao u zajam po istoj kamatnoj stopi. To znači da za pozajmljena sredstva EU-a ne postoji alternativna mogućnost davanja zajmova ili ulaganja. Stoga nema oportunitetnog troška te tako ni temelja za usporedbu s tržišnim stopama. Zapravo, aktivnost EU-a u pogledu davanja zajmova sama je po sebi tržište. U biti, s obzirom na neprimjenjivost „opcije” oportunitetnog troška u ovom slučaju, tržišna cijena ne odražava vjerno bit aktivnosti davanja zajmova EU-a. Stoga nije prikladno utvrđivati fer vrijednost zajmova EU-a u odnosu na komercijalne ili državne obveznice,

-nadalje, s obzirom na to da ne postoji mogućnost usporedbe s aktivnim tržištem ili sličnim transakcijama, kamatna stopa koju EU treba primjenjivati za izračun fer vrijednosti svojih aktivnosti davanja zajmova u okviru EFSM-a, PB-a i ostalih sličnih zajmova trebala bi biti zaračunana kamatna stopa,

-osim toga, kod tih zajmova riječ je o učinku kompenzacije između danih i uzetih zajmova zbog njihove naizmjenične naravi. Stoga je efektivna kamatna stopa za dane zajmove jednaka efektivnoj kamatnoj stopi predmetnih uzetih zajmova. Nastali transakcijski troškovi za EU koji su potom zaračunani korisniku zajma izravno se priznaju u izvještaju o financijskom rezultatu.

Financijski instrumenti prestaju se priznavati kad prava na primitak novčanih tokova iz ulaganja isteknu ili EU prenese gotovo sve rizike i koristi od vlasništva drugoj stranci.

Naknadna mjerenja

I.Financijska imovina po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova naknadno je iskazana po fer vrijednosti. Dobici i gubici koji nastaju zbog promjena u fer vrijednosti u kategoriji „financijskih instrumenata po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova” unose se u izvještaj o financijskom rezultatu u razdoblju u kojem nastaju.

II.Zajmovi i potraživanja iskazuju se po amortiziranom trošku metodom efektivne kamate. U slučaju zajmova danih na temelju pozajmljenih sredstava, ista efektivna kamatna stopa primjenjuje se na dane i uzete zajmove jer su ti zajmovi naizmjenične naravi, a razlike između uvjeta i iznosa davanja i uzimanja zajma nisu značajne. Nastali transakcijski troškovi za EU koji su potom zaračunani korisniku zajma izravno se priznaju u izvještaju o financijskom rezultatu.

III.Ulaganja koja se drže do dospijeća iskazuju se po amortiziranom trošku metodom efektivne kamate. EU trenutačno ne drži ulaganja koja se drže do dospijeća.

IV.Financijska imovina raspoloživa za prodaju naknadno se iskazuje po fer vrijednosti. Dobici i gubici koji proizlaze iz promjene fer vrijednosti imovine raspoložive za prodaju iskazane su u pričuvi fer vrijednosti, osim tečajnih razlika za monetarnu imovinu, koje su iskazane u izvještaju o financijskom rezultatu. Kada se imovina razvrstana u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju ne priznaje ili joj se umanji vrijednost, prilagodbe kumulativne fer vrijednosti prethodno priznate u pričuvi fer vrijednosti priznaju se u izvještaju o financijskom rezultatu. Kamata na financijsku imovinu raspoloživu za prodaju uz primjenu metode efektivne kamate priznaje se u izvještaju o financijskom rezultatu. Dividende za vlasničke instrumente raspoložive za prodaju priznaju se kad se utvrdi pravo EU-a na primitak plaćanja.

Fer vrijednosti navedenih ulaganja na aktivnim tržištima temelje se na tekućim ponuđenim cijenama. Ako tržište za financijsku imovinu nije aktivno (i za neizlistane vrijednosne papire i za neuvrštene izvedenice), EU određuje fer vrijednost primjenom metode procjene. To uključuje upotrebu nedavnih tržišnih uvjeta, upućivanje na ostale instrumente koji su sadržajno isti, analizu diskontiranih novčanih tokova, modele utvrđivanja cijena i ostale metode procjene kojima se obično koriste sudionici na tržištu.

Ulaganja u fondove poduzetničkog kapitala, koji se razvrstavaju u kategoriju financijske imovine raspoložive za prodaju i koji nemaju kotiranu tržišnu cijenu na aktivnom tržištu vrednuju se po pripisanoj vrijednosti neto imovine, koja se smatra jednakovrijednom njihovoj fer vrijednosti.

U slučajevima kada se fer vrijednost ulaganja u vlasničke instrumente bez kotirane tržišne cijene na aktivnom tržištu ne može pouzdano izmjeriti, ta se ulaganja vrednuju kroz trošak umanjen za gubitke od umanjenja.

Umanjenje vrijednosti financijske imovine

Na svaki datum bilance EU utvrđuje postoje li objektivni dokazi mogućeg umanjenja vrijednosti financijske imovine. Vrijednost financijske imovine umanjena je i postoje gubici od umanjenja ako i isključivo ako postoje objektivni dokazi o umanjenju, što je posljedica jednoga ili više događaja koji su nastali nakon početnog priznavanja, a taj događaj (ili događaji) povezan s gubitkom utječe na procijenjene buduće novčane tokove financijske imovine koju je moguće pouzdano procijeniti.

(a)Imovina koja se iskazuje po amortiziranom trošku

Ako postoje objektivni dokazi o nastanku gubitka od umanjenja vrijednosti zajmova i potraživanja ili ulaganja koja se drže do dospijeća i iskazuju po amortiziranom trošku, iznos gubitka mjeri se kao razlika između knjigovodstvene vrijednosti imovine i sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova (osim budućih kreditnih gubitaka koji nisu nastali) diskontiranih po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijske imovine. Knjigovodstvena vrijednost imovine smanjuje se, a iznos gubitka priznaje se u izvještaju o financijskom rezultatu. Ako zajam ili ulaganje koje se drži do dospijeća ima promjenjivu kamatnu stopu, diskontna stopa za mjerenje gubitka od umanjenja jest tekuća efektivna kamatna stopa utvrđena ugovorom. Izračun sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova financijske imovine koja služi kao osiguranje plaćanja odražava novčane tokove koji mogu nastati ovrhom, umanjene za troškove stjecanja i prodaje osiguranja plaćanja, bez obzira na to je li ovrha vjerojatna. Ako se u narednom razdoblju iznos gubitka od umanjenja vrijednosti smanji, a to je smanjenje objektivno moguće povezati s događajem koji je nastao nakon priznavanja umanjenja, prethodno se priznati gubitak od umanjenja poništava preko izvještaja o financijskom rezultatu.

(b)Imovina koje se iskazuje po fer vrijednosti

Kada se kapitalna ulaganja razvrstavaju kao financijska imovina raspoloživa za prodaju, a želi se utvrditi umanjuje li se vrijednost vrijednosnih papira, razmatra se znatan ili stalan (produljeni) pad fer vrijednosti vrijednosnog papira ispod njegova troška. Ako za financijsku imovinu raspoloživu za prodaju postoji takav dokaz, kumulativni gubitak – koji se mjeri kao razlika između troška stjecanja i tekuće fer vrijednosti umanjena za svaki gubitak od umanjenja te financijske imovine prethodno priznate u izvještaju o financijskom rezultatu – uklanja se iz pričuva i priznaje u izvještaju o financijskom rezultatu. Gubici od umanjenja vrijednosti priznati u izvještaju o financijskom rezultatu za vlasničke instrumente ne poništavaju se izvještajem o financijskom rezultatu. Ako se u narednom razdoblju fer vrijednost dužničkog instrumenta razvrstanog kao financijska imovina raspoloživa za prodaju poveća i to je povećanje moguće objektivno povezati s događajem koji je nastao nakon priznavanja gubitka od umanjenja, gubitak od umanjenja poništava se izvještajem o financijskom rezultatu.

9.Zalihe

Zalihe se iskazuju prema trošku ili neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je manje. Trošak se utvrđuje s pomoću FIFO metode procjene zaliha (eng. first-in, first-out). Trošak gotovih proizvoda i nedovršenih radova sastoji se od sirovina, izravnog rada, ostalih troškova koji se mogu izravno pripisati i povezanih općih troškova proizvodnje (na temelju redovitog poslovnog kapaciteta). Neto utrživa vrijednost jest procijenjena prodajna cijena u okviru redovnog poslovanja, umanjena za troškove dovršenja i prodaje. Ako se drže za distribuciju uz naknadu ili bez nje, zalihe se mjere po trošku ili tekućem zamjenskom trošku, ovisno o tome koji je niži. Tekući zamjenski trošak jest trošak koji bi nastao kad bi EU nabavljao imovinu na datum izvještaja.

10.Iznosi pretfinanciranja

Pretfinanciranje je plaćanje kojem je svrha da korisniku osigura gotovinski predujam, tj. likvidna sredstva. Ono može biti podijeljeno na više plaćanja tijekom razdoblja utvrđenog u predmetnom ugovoru, odluci, sporazumu ili temeljnom aktu. Likvidna sredstva ili predujam rabe se za namjenu za koju su dobiveni tijekom razdoblja utvrđenog u sporazumu ili se vraćaju. Ako ih korisnik ne upotrijebi za opravdane rashode, obvezan je vratiti predujam EU-u. Iznos sredstava iz pretfinanciranja može se smanjiti (u potpunosti ili djelomično) na temelju opravdanih troškova (koji se priznaju kao rashodi).

Pretfinanciranje se na sljedećim datumima bilance izračunava na temelju iznosa izvorno iskazanog na bilanci umanjenog za opravdane izdatke (po potrebi uključujući procijenjene iznose) nastale tijekom predmetnog razdoblja.

Priznaje se kamata na pretfinanciranje jer je ostvarena u skladu s odredbama predmetnog ugovora. Na kraju godine vrši se procjena prihoda od obračunane kamate, na temelju najpouzdanijih informacija, te se upisuje u bilancu.

Ostali predujmovi koji se plaćaju državama članicama, a koji proizlaze iz povrata koje daje EU u vezi s iznosima koje su države članice platile unaprijed svojim korisnicima (uključujući „financijske instrumente u okviru podijeljenog upravljanja”) iskazuju se kao imovina i prikazuju u naslovu pretfinanciranja. Ostali predujmovi koji se daju državama članicama naknadno se izračunavaju na temelju iznosa izvorno iskazanog na bilanci umanjenog za najbolju procjenu opravdanih rashoda koje su snosili krajnji korisnici, izračunanu na temelju razumnih i utemeljenih pretpostavki.

U pretfinanciranje se razvrstavaju i doprinosi EU-a uzajamnim fondovima Europskog razvojnog fonda ili drugih nekonsolidiranih subjekata jer je njihova svrha pružiti likvidna sredstva uzajamnom fondu kako bi mu se omogućilo financiranje posebnih mjera utvrđenih u okviru ciljeva uzajamnog fonda. Doprinosi EU-a uzajamnim fondovima izračunavaju se na temelju izvornog iznosa doprinosa EU-a umanjenog za opravdane troškove, po potrebi uključujući procijenjene iznose, koje je snosio uzajamni fond tijekom izvještajnog razdoblja i koji su dodijeljeni doprinosu EU-a u skladu s predmetnim ugovorom.

11.Potraživanja u vezi s razmjenskim transakcijama i naplativi iznosi u vezi s nerazmjenskim transakcijama

Budući da je u skladu s računovodstvenim pravilima EU-a potrebno zasebno prikazati razmjenske i nerazmjenske transakcije, u svrhu izrade izvještaja primici se definiraju kao potraživanja od nerazmjenskih transakcija, a povrati kao naplativi iznosi od nerazmjenskih transakcija, tj. kada EU dobije vrijednost od drugog subjekta, a pritom izravno ne daje zauzvrat približno jednaku vrijednost (npr. naplativi iznosi od država članica koji se odnose na vlastita sredstva).

Primici od razlika u tečaju obuhvaćeni su definicijom financijskih instrumenata i stoga se razvrstavaju kao zajmovi i primici te se u skladu s time i obračunavaju (vidi bilješku 1.5.5.). Bilješke o financijskim instrumentima u vezi s potraživanjima od razlika u tečaju uključuju obračunane prihode i odgođene troškove od razmjenskih transakcija jer nisu značajni.

Naplativi iznosi od nerazmjenskih transakcija iskazuju se u izvornom iznosu (prilagođenom za iznos kamata i kazni) umanjenom za otpis zbog umanjenja. Otpis zbog umanjenja naplativih iznosa od
nerazmjenskih transakcija utvrđuje se ako postoji objektivan dokaz da EU neće moći naplatiti sve iznose u skladu s izvornim uvjetima naplativih iznosa od nerazmjenskih transakcija. Iznos otpisa razlika je između iznosa knjigovodstvene vrijednosti imovine i nadoknadivog iznosa. Iznos otpisa iskazuje se u izvještaju o financijskom rezultatu. Opći otpis na temelju prošlih iskustava vrši se i za nepodmirene naloge za povrat za koje ranije nije izvršen poseban otpis. Za obradu obračunanih prihoda krajem godine vidi bilješku 1.5.14. Iznosi koji se prikazuju i priznaju kao naplativi iznosi od nerazmjenskih transakcija nisu financijski instrumenti jer ne proizlaze iz ugovora koji bi mogao rezultirati financijskom obvezom ili vlasničkim instrumentom. Međutim, u bilješkama iz financijskih izvještaja naplativi iznosi od nerazmjenskih transakcija navode se zajedno s potraživanjima od razmjenskih transakcija, ako je primjenjivo.

12.Novac i novčani ekvivalenti

Novac i novčani ekvivalenti financijski su instrumenti, a uključuju novčana sredstva u blagajni, bankovne depozite po viđenju ili u kratkom roku, ostala kratkoročna visoko likvidna ulaganja s izvornim dospijećem od najviše tri mjeseca.

13.Mirovine i ostala primanja zaposlenih

Mirovinske obveze

EU upravlja utvrđenim mirovinskim planovima. Osoblje iz svojih plaća uplaćuje jednu trećinu očekivanih troškova, a obveze se ne financiraju. Obveza koja se priznaje u bilanci u odnosu na utvrđene mirovinske planove jest sadašnja vrijednost utvrđenih mirovinskih obveza na datum bilance umanjena za fer vrijednost imovine plana. Utvrđene mirovinske obveze izračunavaju aktuari s pomoću metode predviđenih kreditnih točaka. Sadašnja vrijednost utvrđene mirovinske obveze utvrđuje se diskontiranjem procjene budućih odljeva novca upotrebom kamata na državne obveznice izražene u valuti u kojoj će se doprinosi plaćati, a čiji su uvjeti dospijeća usklađeni s uvjetima povezane mirovinske obveze.

Aktuarski dobici i gubici koji nastaju iz podešavanja iskustava i promjena aktuarskih pretpostavki odmah se priznaju u izvještaju o financijskom rezultatu. Troškovi za proteklo službovanje odmah se priznaju u izvještaju o financijskom rezultatu, osim ako je mirovinski plan uvjetovan ostankom zaposlenika u službi za određeno razdoblje (razdoblje ostvarenja prava). U tom se slučaju trošak proteklog rada amortizira na linearnoj osnovi tijekom razdoblja ostvarenja prava.

Doprinosi za zdravstvo nakon prestanka zaposlenja

EU svojim zaposlenicima plaća doprinose za zdravstvo naknadom zdravstvenih troškova. Za svakodnevno poslovanje tog sustava osnovan je poseban fond. Taj se sustav primjenjuje na sadašnje zaposlenike, umirovljenike, udovce i njihovu rodbinu. Primanja namijenjena „neaktivnim osobama” (umirovljenici, siročad itd.) razvrstavaju se kao „primanja zaposlenih nakon prestanka zaposlenja”. S obzirom na prirodu tih primanja potreban je aktuarski izračun. Obveza u bilanci utvrđuje se na sličnim temeljima kao za mirovinske obveze (vidi bilješku iznad).

14.Rezervacije

Rezervacije se iskazuju kada EU ima postojeću zakonsku ili izvedenu obvezu prema trećim osobama koje su posljedica prošlih događaja, pri čemu postoji veća vjerojatnost da će podmirenje te obveze zahtijevati odljev resursa, a iznos se može pouzdano utvrditi. Rezervacije se ne iskazuju za gubitke iz budućeg poslovanja. Iznos rezervacije najbolja je procjena rashoda koji se očekuju za podmirenje sadašnje obveze na datum izvješćivanja. Ako rezervacija uključuje veliki broj stavki, obveza se procjenjuje uspoređivanjem svih mogućih ishoda s vjerojatnostima koje su s njima povezane (metoda očekivane vrijednosti).

15.Financijske obveze

Financijske obveze razvrstavaju se kao financijske obveze po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova ili kao financijske obveze iskazane po amortiziranom trošku (uzeti zajmovi). Uzete pozajmice sastoje se od iznosa pozajmljenih od kreditnih institucija i dugovanja zabilježenih u potvrdama. One se početno priznaju po fer vrijednosti jer su njihovi prihodi od izdavanja (fer vrijednost primljene naknade) bez nastalih troškova, a zatim se iskazuju po amortiziranom trošku metodom efektivne kamate; sve razlike između prihoda, bez transakcijskih troškova, i otkupne vrijednosti priznaju se u izvještaju o financijskom rezultatu za razdoblje pozajmice s pomoću metode efektivne kamate.

Financijske obveze razvrstavaju se kao dugoročne obveze, osim ako dospijevaju za manje od 12 mjeseci nakon datuma bilance. U slučaju zajmova danih na temelju pozajmljenih sredstava, metoda efektivne kamate ne mora se koristiti za dane i uzete zajmove na temelju razmatranja značajnosti. Nastali transakcijski troškovi za EU koji su potom zaračunani korisniku zajma izravno se priznaju u izvještaju o financijskom rezultatu.

Uzajamni fondovi EU-a koji se smatraju dijelom operativnih aktivnosti EU-a obračunavaju se u financijskim izvještajima Komisije i naknadno se konsolidiraju u godišnjim financijskim izvještajima EU-a. Stoga doprinosi ostalih donatora uzajamnim fondovima EU-a ispunjavaju kriterije za uvjetne prihode od nerazmjenskih transakcija i iskazuju se kao financijske obveze dok se ne ispune uvjeti povezani s doprinosima, tj. dok uzajamni fond ne snese opravdane troškove. Uzajamni fond potreban je za financiranje posebnih projekata i povrat preostalih sredstava u vrijeme likvidacije. Na datum bilance nepodmirene obveze doprinosa izračunavaju se na temelju iznosa primljenih doprinosa umanjenog za troškove koje je snosio uzajamni fond, po potrebi uključujući procijenjene iznose. U cilju izvješćivanja neto rashodi dodjeljuju se doprinosima ostalih donatora razmjerno neto doprinosima koji su plaćeni zaključno s 31. prosincem. Takvo dodjeljivanje doprinosa ima samo indikativnu svrhu. Kada se uzajamni fond likvidira, o stvarnoj raspodjeli preostalih sredstava odlučit će odbor uzajamnog fonda.

Financijske obveze određene po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova uključuju izvedene instrumente kad je njihova fer vrijednost negativna. One se računovodstveno tretiraju kao financijska imovina po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova, vidi bilješku 1.5.5. 

16.Poslovne obveze

Znatan iznos poslovnih obveza EU-a čine neplaćeni zahtjevi korisnika bespovratnih sredstava ili ostalih financijskih sredstava EU-a za povrat troškova (nerazmjenske transakcije). Prilikom primitka zahtjeva za povrat troškova iskazuju se kao poslovne obveze plaćanja traženog iznosa. Nakon provjere i prihvaćanja opravdanih troškova poslovne obveze vrednuju se u visini prihvaćenog i opravdanog iznosa.

Poslovne obveze koje nastaju zbog kupnje robe ili usluga priznaju se po primanju računa za izvorni iznos, a odgovarajući rashodi upisuju se u izvještaj po isporuci robe ili usluga i njihovu primitku u EU-u.

17.Obračunani i odgođeni prihodi i troškovi

Transakcije i događaji priznaju se u financijskim izvještajima u razdoblju na koje se odnose. Ako za pruženu uslugu na kraju godine još nije izdan račun, a EU je isporučio robu ili postoji ugovorna obveza (npr. upućivanjem na temeljni ugovor), obračunani prihodi priznaju se u financijskom izvještaju. Osim toga, ako je na kraju godine izdan račun, ali roba ili usluga još nisu isporučeni, prihod se odgađa i priznaje u narednom računovodstvenom razdoblju.

Izdaci se obračunavaju u razdoblju na koji se odnose. Na kraju obračunskog razdoblja, obračunani izdaci priznaju se na temelju procijenjenog iznosa obveze prijenosa u tom razdoblju. Obračunani rashodi izračunavaju se u skladu s detaljnim operativnim i praktičnim smjernicama Komisije kojima Komisija želi osigurati da se u financijskim izvještajima točno prikazuju gospodarske i ostale pojave koje se u njima trebaju prikazati. Analogno tomu, ako je izvršena uplata za usluge ili robu koji još nisu isporučeni, rashodi se odgađaju i priznaju u sljedećem računovodstvenom razdoblju.

17.1.IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM REZULTATU

18.Prihodi

PRIHODI OD NERAZMJENSKIH TRANSAKCIJA:

Velika većina prihoda EU-a odnosi se na nerazmjenske transakcije:

Sredstva na temelju BND-a i PDV-a

Prihod se priznaje za razdoblje za koje je Komisija zatražila doprinose od država članica. Oni se mjere po njihovu „traženom iznosu”. S obzirom na to da se sredstva na temelju BND-a i PDV-a temelje na procjeni podataka za predmetnu proračunsku godinu, mogu biti revidirani jer do promjena može doći prije no što države članice pošalju konačne podatke. Učinak promjene u procjeni uključuje se pri utvrđivanju neto viška ili manjka za razdoblje u kojem je do promjene došlo.

Tradicionalna vlastita sredstva

Naplativi iznosi od nerazmjenskih transakcija i povezani prihodi priznaju se po primitku relevantnih mjesečnih izvještaja A (uključujući prikupljene carine i zajamčene, ali neosporavane iznose) od država članica. Na datum izvješćivanja prihodi koje prikupljaju države članice za to razdoblje, ali koji Komisiji još nisu plaćeni procjenjuju se i priznaju kao obračunani prihodi. Tromjesečni izvještaji B (uključujući neprikupljene i nezajamčene carine te zajamčene iznose koje je dužnik osporio) od država članica priznaju se kao prihod umanjen za zajamčene troškove prikupljanja. Osim toga, priznaje se smanjenje vrijednosti za iznos procijenjene razlike povrata.

Novčane kazne

Prihod od novčanih kazni priznaje se kad EU donese odluku o novčanoj kazni i o tome službeno obavijesti primatelja. Ako postoji sumnja u solventnost poduzeća, priznaje se smanjenje vrijednosti prava. Nakon donošenja odluke o novčanoj kazni, dužnici imaju dva mjeseca od dana obavijesti:

-da prihvate odluku i u tom slučaju moraju platiti kaznu u traženom roku, a iznos konačno prikuplja EU,

-ili da ne prihvate odluku i u tom slučaju oni u skladu s pravom EU-a podnose žalbu.

Međutim, čak i ako se podnese žalba, novčana kazna mora se platiti u propisanom roku od tri mjeseca jer žalba nema suspenzivni učinak (članak 278. Ugovora o EU-u) ili, u određenim okolnostima i uz suglasnost računovodstvenog službenika Komisije, umjesto plaćanja dužnik može podnijeti bankovno jamstvo.

Ako poduzeće podnosi žalbu protiv odluke, a privremeno je platilo kaznu, iznos se objavljuje kao nepredviđena obveza. Međutim, s obzirom na to da žalba primatelja protiv odluke EU-a nema suspenzivni učinak, primljena sredstva koriste se za poravnanje potraživanja. Ako se umjesto uplate prima jamstvo, novčana kazna i dalje se smatra potraživanjem. Ako je vjerojatno da Opći sud neće donijeti odluku u korist EU-a, za pokrivanje rizika priznaje se rezervacija. Ako je umjesto toga dano jamstvo, naplativo potraživanje otpisuje se na odgovarajući način. Akumulirana kamata koja se plaća na bankovni račun Komisije na koji se deponiraju uplate priznaje se kao prihod, a sve se nepredviđene obveze u skladu s tim povećavaju.

Privremeno naplaćenim novčanim kaznama od 2010. upravlja Komisija preko posebno osnovanog fonda (BUFI) i one se ulažu u financijske instrumente.

PRIHODI OD RAZMJENSKIH TRANSAKCIJA

Prihodi od prodaje robe i usluga priznaju se kad se znatan rizik i koristi vlasništva nad robom prenose na kupca. Prihodi povezani s transakcijom koja uključuje pružanje usluga priznaju se s obzirom na stupanj dovršenosti transakcije na datum izvještavanja.

Prihodi od kamata i troškovi kamata

Prihodi od kamata i troškovi kamata iskazuju se u izvještaju o financijskom rezultatu s pomoću metode efektivne kamate. To je metoda izračuna amortiziranog troška financijske imovine ili financijske obveze i raspoređivanja prihoda od kamata ili izdataka kamata na predmetno razdoblje. Pri izračunu efektivne kamatne stope EU procjenjuje novčane tokove uzimajući u obzir sve ugovorne rokove financijskog instrumenta (primjerice prijevremena plaćanja), no ne uzima u obzir buduće kreditne gubitke. Izračun uključuje sve naknade i protuusluge plaćene ili primljene između ugovornih stranaka koje su sastavni dio efektivne kamatne stope, transakcijske troškove te sve ostale premije ili diskonte.

Nakon što je financijska imovina ili skupina slične financijske imovine otpisana kao posljedica gubitka od umanjenja, prihod od kamata priznaje se primjenom kamatne stope koja je upotrijebljena za diskontiranje budućih novčanih tokova radi mjerenja gubitka od umanjenja.

Prihodi od dividende

Prihodi od dividende iskazuju se nakon utvrđivanja prava na primitak plaćanja.

19.Izdaci

Izdaci od nerazmjenskih transakcija čine većinu izdataka EU-a. Odnose se na prijenos sredstava korisnicima, a moguća su tri oblika izdataka: prava, prijenosi u okviru ugovora te bespovratna sredstva, doprinosi i donacije na diskrecijskoj osnovi.

Prijenosi se priznaju kao izdaci u razdoblju u kojem je nastao događaj koji je rezultirao prijenosom, sve dok je vrsta prijenosa dopuštena propisima (Financijskom uredbom, Pravilnikom o osoblju ili drugim propisom) ili je sklopljen sporazum kojim se taj prijenos odobrava; da je korisnik ispunio sve kriterije prihvatljivosti i da se iznos može razumno procijeniti.

Po primitku zahtjeva za plaćanja ili izjave o troškovima koji zadovoljavaju kriterije za priznavanje, njihov opravdani iznos priznaje se kao izdatak. Na kraju godine nastali opravdani izdaci koji su dospjeli korisnicima, ali još nisu prijavljeni, procjenjuju se i knjiže kao obračunani izdaci.

Izdaci od razmjenskih transakcija koji nastaju zbog kupnje robe i usluga priznaju se po njihovoj isporuci i primitku u EU-u. Vrednuju se po iznosu iz izvornog računa. Osim toga, na datum bilance izdaci koji se odnose na usluge pružene tijekom predmetnog razdoblja za koje još nije dostavljen ili prihvaćen račun procjenjuju se i iskazuju u izvještaju o financijskom rezultatu.

19.1.NEPREDVIĐENA IMOVINA I OBVEZE

20.Nepredviđena imovina

Nepredviđena imovina jest moguća imovina koja proizlazi iz prošlih događaja i čije će se postojanje potvrditi samo nastankom ili izostankom jednoga ili više neizvjesnih budućih događaja na koje EU ne može u cijelosti utjecati. Nepredviđena imovina objavljuje se kada priljev imovinske koristi ili mogućih usluga postanu vjerojatni.

21.Nepredviđene obveze

Nepredviđena obveza moguća je obveza koja proizlazi iz prošlih događaja i čije će se postojanje potvrditi samo nastankom ili izostankom jednoga ili više neizvjesnih budućih događaja na koje EU ne može u cijelosti utjecati; ili sadašnja obveza koja proizlazi iz prošlih događaja, ali nije priznata jer nije vjerojatno da će za podmirenje obveze biti potreban odljev sredstava s gospodarskim koristima i mogućnošću djelovanja ili, u rijetkim okolnostima, jer se iznos obveze ne može dovoljno pouzdano izmjeriti.

21.1.IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU

Podaci o novčanim tokovima upotrebljavaju se kao temelj za ocjenjivanje sposobnosti EU-a da stvara novac i novčane ekvivalente, kao i njegove potrebe za iskorištavanjem tih novčanih tokova.

Izvještaj o novčanom toku priprema se s pomoću neizravne metode. To znači da se poslovni rezultat za financijsku godinu usklađuje za učinke transakcija nenovčane prirode, za sve odgođene ili obračunane iznose proteklih ili budućih poslovnih novčanih primitaka ili isplata te za stavke prihoda ili rashoda povezane s ulagačkim novčanim tokovima.

Novčani tokovi nastali transakcijama u stranoj valuti bilježe se u izvještajnoj valuti EU-a (euro) na način da se na iznos u stranoj valuti primjenjuje tečaj koji vrijedi za euro i stranu valutu na datum novčanoga toka.

U izvještaju o novčanim tokovima prikazani su novčani tokovi tijekom razdoblja, raspoređeni prema poslovnim i ulagačkim aktivnostima (EU se ne bavi financijskim aktivnostima).

Poslovne aktivnosti jesu aktivnosti EU-a koje nisu ulagačke naravi. Najveći broj aktivnosti upravo su poslovne aktivnosti. Zajmovi dani korisnicima (i povezane pozajmice ako je primjenjivo) ne smatraju se ulagačkim (ili financijskim) aktivnostima jer su oni dio općih ciljeva te time i svakodnevnog poslovanja EU-a. Poslovne aktivnosti uključuju i ulaganja kao što su ulaganja u Europski investicijski fond (EIF), Europsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) i fondove poduzetničkog kapitala. Štoviše, cilj je tih aktivnosti pridonijeti ostvarenju ciljanih rezultata politika.

Ulagačke aktivnosti stjecanje su i otuđenje nematerijalne imovine, nekretnina, postrojenja i opreme te drugih ulaganja koja nisu uključena u novčane ekvivalente. Ulagačkim aktivnostima nisu obuhvaćeni zajmovi dani korisnicima. Cilj je prikazati stvarna ulaganja EU-a.

22.BILJEŠKE UZ BILANCU

IMOVINA

22.1.NEMATERIJALNA IMOVINA

Navedeni iznosi odnose se prvenstveno na računalni softver.

22.2.NEKRETNINE, POSTROJENJA I OPREMA

Kategorija „Svemirska imovina” obuhvaća trajnu imovinu povezanu s dvama svemirskim programima EU-a: globalnim navigacijskim satelitskim sustavom (GNSS) – Galileo i EGNOS, te europskim programom za promatranje Zemlje Copernicus. Trajna imovina povezana s programima EGNOS i Copernicus, koja je 2015. iznosila 584 milijuna EUR, uključena je u kategoriju „Postrojenja i oprema”.

U pogledu programa Galileo, nakon proglašenja početka rada usluge Galileo 15. prosinca 2016., iznos od 2 165 milijuna EUR u vrijednosti satelita i ostale zemaljske imovine prebačeno je iz kategorije „Imovina u izgradnji” u kategoriju „Trajna imovina”, što uključuje 14 funkcionalnih satelita programa Galileo i zemaljsku infrastrukturu. Operativna trajna imovina programa Galileo vrijedila je 2 146 milijuna EUR bez vrijednosti amortizacije na dan 31. prosinca 2016. Ostala imovina u izgradnji iznosila je 756 milijuna EUR (2015.: 2 110 milijuna EUR), a uključivala je 4 satelita koji su lansirani 2016., ali za koje do datuma bilance još uvijek nije bilo izvršeno ispitivanje u orbiti. Razvoj sustava Galileo nastavit će se dok sustav ne postigne svoj puni operativni kapacitet. Nakon što se završi, mreža sustava Galileo sastojat će se od 30 satelita.

U pogledu programa Copernicus, pod naslovom „Svemirska imovina” priznaje se 1 073 milijuna EUR koji se odnose na funkcionalne satelite sustava Copernicus (Sentinel 1A, 2A, 3A i 1B) (2015.: 498 milijuna EUR), bez akumulirane amortizacije. Dodatnih 1 133 milijuna EUR koji se odnose na satelite sustava Copernicus priznaje se kao imovina u izgradnji (2015.: 1 188 milijuna EUR).

Trajna imovina koja se odnosi na zemaljsku infrastrukturu Europskog geostacionarnog navigacijskog sustava (EGNOS) u iznosu od 83 milijuna EUR (2015.: 85 milijuna EUR) isto se tako razvrstava pod naslov „Svemirska imovina”. Osim toga, imovina EGNOS-a u izgradnji iznosila je 21 milijun EUR (2015.: 14 milijuna EUR).

Imovina povezana sa svemirskim programima EU-a gradi se u suradnji s Europskom svemirskom agencijom (ESA).

Nekretnine, postrojenja i oprema

22.3.ULAGANJA OBRAČUNANA METODOM UDJELA

23.Udjeli u zajedničkim pothvatima

Postoji niz subjekata koje djelomično financira EU, a koji ispunjavaju uvjete da ih se u konsolidiranim financijskim izvještajima EU-a obračunava primjenom metode udjela, ali nisu značajni za financijske izvještaje u cjelini pa stoga u konsolidiranim financijskim izvještajima za 2016. nisu obračunani primjenom metode udjela. Ti se subjekti nazivaju „manjim subjektima” – vidi bilješku 1.3. Provodi se godišnja procjena neznačajnosti kako bi se utvrdilo je li to izuzeće i dalje opravdano. Doprinosi EU-a za te subjekte obračunani su kao rashodi. Popis tih subjekata u 2016. nalazi se u bilješci 9.

24.Udjeli u pridruženim subjektima

Udio EU-a u Europskom investicijskom fondu (EIF) smatra se pridruženim subjektom primjenom računovodstvene metode udjela. EIF je financijska institucija EU-a koja se bavi osiguranjem rizičnog kapitala i jamstava malim i srednjim poduzećima (MSP-ovima). EIF ima poslovni nastan u Luksemburgu i djeluje kao javno-privatno partnerstvo čiji su članovi Europska investicijska banka (EIB), EU i skupina financijskih institucija. EU je 31. prosinca 2016. posjedovao 28,1 % vlasničkih prava EIF-a (2015.: 26,5 %) i 28,1 % glasačkih prava (2015: 26.5 %). U skladu sa svojim statutima EIF mora najmanje 20 % svoje godišnje neto dobiti izdvojiti za zakonske pričuve sve dok ukupna pričuva ne iznosi 10 % upisanog kapitala. Tom se pričuvom ne može dalje raspolagati.

Sljedeći knjigovodstveni iznosi pripisuju se EU-u na temelju njegova postotka sudjelovanja:

EU je platio 20 % svojega udjela tako da stanje nepozvanih sredstava iznosi 986 milijuna EUR.

24.1.FINANCIJSKA IMOVINA

25.Financijska imovina raspoloživa za prodaju

*    Iznosi za prošlu godinu odnose se na Inicijativu projektnih obveznica i Instrument za kreditna jamstva za projekte TEN-T. Ta su dva instrumenta spojena 2016., čime je nastao Instrument za povezivanje Europe.

Od ukupno 10 442 milijuna EUR, EU raspolaže financijskom imovinom raspoloživom za prodaju u obliku dužničkih vrijednosnih papira (npr. obveznica) u vrijednosti od 8 920 milijuna EUR, vlasničkih instrumenata u vrijednosti od 1 302 milijuna EUR i ulaganja u Jedinstveni fond EIB-a (novčani fond) u vrijednosti od 221 milijuna EUR. Dužnički vrijednosni papiri i jedinice u Jedinstvenom fondu EIB-a uglavnom se upotrebljavaju za privremeno ulaganje sredstava dodijeljenih za instrumente za jamstva EU-a i za podjelu rizika dok se ne iskoriste za namirenje poziva za aktiviranje jamstva.

Ulaganja fonda BUFI

Privremeno naplaćene novčane kazne koje se odnose na predmete tržišnog natjecanja dodjeljuju se namjenskom fondu (fond BUFI – fond „Budget Fines” (proračunske novčane kazne)) i Komisija ih ulaže u dužničke instrumente razvrstane kao imovina raspoloživa za prodaju.

EZUČ u likvidaciji

Kada je riječ o Europskoj zajednici za ugljen i čelik (EZUČ) u postupku likvidacije, sva financijska imovina raspoloživa za prodaju jesu dužnički vrijednosni papiri izraženi u eurima i kotirani na aktivnom tržištu.

Europska banka za obnovu i razvoj

Budući da Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) ne kotira na burzama i s obzirom na ugovorna ograničenja obuhvaćena statutom EBRD-a, među ostalim povezana s prodajom udjela, ograničenih na trošak stjecanja i dopuštenih samo postojećim dioničarima, udio EU-a vrednuje se prema trošku.

JAMSTVENI FONDOVI ZA PRORAČUNSKA JAMSTVA

Jamstveni fond za vanjska djelovanja

Jamstvenim fondom za vanjska djelovanja obuhvaćeni su zajmovi za koje se jamči iz proračuna EU-a, osobito aktivnosti kreditiranja EIB-a izvan EU-a financirane iz vlastitih sredstava EIB-a te zajmovi u okviru makrofinancijske pomoći (MFA) i Euratoma izvan EU-a – vidi bilješku 4.1.1. To je dugoročni instrument (dugotrajni dio: 1 946 milijuna EUR) kojim upravlja EIB i čija je svrha pokriti neplaćene zajmove za koje je EU preuzeo jamstvo. Sredstva fonda osiguravaju se plaćanjima iz proračuna EU-a, primicima od kamata na ulaganja iz imovine fonda i iznosima koje su vratili dužnici koji su kasnili s plaćanjem i za koje je fond morao aktivirati jamstva. Ciljni iznos fonda trebao bi se zadržati na iznosu koji odgovara 9 % nepodmirenih zajmova s jamstvom na kraju godine. Razlika između ciljnog iznosa i vrijednosti imovine fonda na kraju godine pokriva se iz proračuna EU-a u godini n+2, a svaki se višak vraća u proračun EU-a.

Jamstveni fond EFSU-a

Na temelju Uredbe o EFSU-u osnovan je Jamstveni fond EFSU-a u kojemu se osigurava rezerva likvidnosti protiv mogućih gubitaka koji su nastali pri EIB-ovim poslovima financiranja i ulaganja koji ispunjavaju uvjete za dobivanje jamstva EU-a za EFSU na temelju Sporazuma o EFSU-u – vidi bilješku 4.1.1. Jamstveni fond EFSU-a financira se iz doprinosa iz proračuna EU-a. Obogaćen je povratima na uložena sredstva jamstvenog fonda, prihoda koje je primio EU kao naknadu za jamstvo u okviru Sporazuma o EFSU-u te sredstvima koje je dobio EIB od dužnika koji kasne s otplatom na temelju prethodnih poziva za aktiviranje jamstva. Fondom upravlja Komisija, koja je ovlaštena ulagati imovinu Jamstvenog fonda EFSU-a na financijskim tržištima u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i slijedeći odgovarajuća pravila nadzora. Jamstveni fond EFSU-a počeo je s poslovanjem u travnju 2016. Sredstva će mu se dodjeljivati postupno te će s vremenom dosegnuti 8 milijardi EUR, tj. 50 % ukupnog jamstva EU-a za EFSU u vremenskom razdoblju od 2016. do 2022.

FINANCIJSKI INSTRUMENTI KOJI SE FINANCIRAJU IZ PRORAČUNA EU-a

Za pregled svih financijskih instrumenata koji se financiraju iz proračuna vidi Raspravu o financijskom izvještaju i njegovu analizu.

Obzor 2020.

U skladu s Uredbom EU-a o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) uspostavljeni su novi financijski instrumenti kako bi se poboljšao pristup financijskim sredstvima za subjekte koji djeluju u području istraživanja i inovacija. Ti su instrumenti sljedeći: Usluga zajma i jamstva za istraživanje i inovacije InnovFin u okviru koje Komisija dijeli financijski rizik povezan s portfeljom novih poslova financiranja u kojima sudjeluje EIB; Jamstvo InnovFin za MSP-ove uključujući Instrument za jamstvo za nekapitalizirane MSP-ove (SIUGI) – usluge jamstva kojima upravlja EIF, koji daje jamstva i protujamstva financijskim posrednicima za nove portfelje zajmova (prema SIUGI-u Komisija dijeli financijski rizik povezan s danim jamstvima s državama članicama, EIF-om i EIB-om); i Vlasnički instrument InnovFIn za istraživanja i inovacije kojim se omogućavaju ulaganja u fondove poduzetničkog kapitala i kojim upravlja EIF.

Instrument za financiranje na temelju podjele rizika

Instrumentom za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF) upravlja EIB, a portfelj ulaganja Komisije koristi se za rezerviranje financijskog rizika zajmova i jamstava EIB-a za opravdane istraživačke projekte. Ukupno su u VFO-u za razdoblje 2007. – 2013. RSFF-u dodijeljena sredstva iz proračuna EU-a u iznosu do 1 milijarde EUR. VFO-om za razdoblje 2014. – 2020. nisu predviđeni novi doprinosi RSFF-u iz proračuna. Cjelokupni rizik EU-a ograničen je na iznos kojim se pridonosi ovom instrumentu.

Instrument za povezivanje Europe

Na temelju Uredbe (EU) br. 1316/2013 dužnički instrument Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) osnovan je kako bi se infrastrukturnim projektima omogućio pristup financiranju u sektorima prometa, telekomunikacija i energije. Njime upravlja EIB na temelju ugovora s EU-om. Dužnički financijski instrument CEF-a nastavak je Instrumenta za kreditna jamstva za projekte TEN-T (LGTT) i ogledne faze Inicijative projektnih obveznica (PBI). Portfelji LGTT-a i PBI-ja spojeni su u financijski instrument CEF-a, što je stupilo na snagu 1 siječnja 2016. Njime se omogućava podjela rizika za financiranje zaduživanjem u obliku nadređenog i podređenog duga ili jamstva te podrška za projektne obveznice.

ETF za novoosnovana poduzeća

Riječ je o vlasničkim instrumentima financiranima iz programa za rast i zapošljavanje, programa MAP, programa CIP i pilot-projekta za prijenos tehnologije, pod pokroviteljstvom EIF-a, kojima se podupire osnivanje i financiranje novih MSP-ova ulaganjem u pogodne specijalizirane fondove poduzetničkog kapitala.

26.Financijska imovina određena po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova

EU je 2016. sklopio dva terminska ugovora u stranoj valuti kako bi se zaštitio od rizika od promjene tečaja stranih valuta povezanog s dužničkim vrijednosnim papirima u američkim dolarima koji se čuvaju u Jamstvenom fondu EFSU-a. Na temelju tih terminskih ugovora u stranoj valuti EU na datum dospijeća uplaćuje zamišljeni iznos u stranoj valuti utvrđen ugovorom („strana davanja”) te dobiva zamišljeni iznos u eurima („strana primanja”). Ti izvedeni ugovori obračunavaju se po fer vrijednosti na datum bilance i razvrstavaju se kao financijska imovina ili financijske obveze po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova, ovisno o tome je li njihova fer vrijednost pozitivna ili negativna. Jedan terminski ugovor u stranoj valuti sa zamišljenim iznosom od 50 milijuna EUR postigao je 31. prosinca 2016. pozitivnu fer vrijednost od 0,5 milijuna EUR, a priznat je pod kategorijom financijske imovine. Drugi ugovor zamišljenog iznosa od 101 milijuna EUR postigao je negativnu fer vrijednost te je kao takav priznat kao financijska obveza – vidi bilješku 2.11.2.

Sva financijska imovina određena po fer vrijednosti na temelju viškova ili manjkova na dan 31. prosinca 2016. razvrstava se na razinu 2. hijerarhije fer vrijednosti (vidi tablicu koja slijedi).

Hijerarhija fer vrijednosti financijske imovine obračunane po fer vrijednosti

U tom razdoblju nije bilo prijenosa između 1. i 2. razine.

Usklađivanje financijske imovine mjerene primjenom tehnika vrednovanja s ulaznim vrijednostima koje nisu utemeljene na tržišnim podacima koji se mogu promatrati (razina 3.)

27.Zajmovi

28.Zajmovi za financijsku pomoć

Promjena knjigovodstvene vrijednosti odgovara promjeni obračunanih kamata.

Nominalna vrijednost zajmova za financijsku pomoći na dan 31. prosinca 2016. ukupno je iznosila 54 373 milijuna EUR (2015.: 56 011 milijuna EUR).

EFSM omogućuje odobravanje financijske pomoći državi članici koja ima poteškoće ili kojoj zbog izvanrednih okolnosti koje su izvan njezine kontrole prijete ozbiljne poteškoće. Pomoć se može dati u obliku zajma ili kreditne linije. Zaključcima Vijeća ECOFIN-a od 9. svibnja 2010. mehanizam se ograničava na 60 milijardi EUR, no pravnim je ograničenjem nepodmireni iznos zajmova ili kreditnih linija ograničen na maržu raspoloživu u okviru gornje granice vlastitih sredstava. Za pozajmice povezane sa zajmovima isplaćenima u okviru EFSM-a jamči se proračunom EU-a. Nije predviđeno da će se EFSM upotrebljavati za pokretanje novih programa financiranja ili sklapanje novih sporazuma o davanju zajmova.

U okviru financijskog instrumenta za PB, koji se temelji na politikama, daje se srednjoročna financijska pomoć državama članicama EU-a koje nisu uvele euro. Njime se omogućuje davanje zajmova državama članicama koje imaju poteškoće sa svojim platnim bilancama ili im takve poteškoće ozbiljno prijete. Najviši nepodmireni iznosi zajmova danih u okviru ovog instrumenta ograničeni su na 50 milijardi EUR. Za pozajmice povezane s tim zajmovima PB-a jamči se proračunom EU-a.

MFA je financijski instrument koji se temelji na politikama za nevezanu i nenamjensku platnu bilancu i/ili proračunsku potporu partnerskim zemljama koje trenutačno slijede program MMF-a. Upotrebljava se u obliku srednjoročnih/dugoročnih zajmova ili bespovratnih sredstava ili njihove odgovarajuće kombinacije te se njime općenito dopunjuju sredstva dana u kontekstu programa prilagodbe i reforme koje podupire MMF. Jamstva za te zajmove preuzeo je Jamstveni fond za vanjska djelovanja. Do 31. prosinca 2016. odobreno je, ali još nije isplaćeno 1 313 milijuna EUR koji se odnose na ugovor o zajmu u okviru pomoći MFA-a Ukrajini (1 200 milijuna EUR), Tunisu (100 milijuna EUR), Gruziji (13 milijuna EUR) – vidi bilješku 4.1.2.

Pravni subjekt Euratom (koji zastupa Komisija) daje zajmove državama članicama i trećim zemljama za financiranje projekata energetskih postrojenja. Do 31. prosinca 2016.odobreni su zajmovi Ukrajini u iznosu od 300 milijuna EUR, ali još nisu isplaćeni – vidi bilješku 4.1.2. Dobivena su jamstva trećih strana u iznosu od 252 milijuna EUR (2015.: 301 milijun EUR), kojima su se pokrili zajmovi Euratoma.

Zajmovi EZUČ-a u likvidaciji bili su odobreni za pozajmljena sredstva u skladu s člancima 54. i 56. Ugovora o EZUČ-u.

Efektivne kamatne stope za zajmove (izražene kao raspon kamatnih stopa)

29.Ostali zajmovi

Nominalna vrijednost ostalih zajmova 31. prosinca 2016. ukupno je iznosila 673 milijuna EUR (2015.: 609 milijuna EUR).

Zajmovi pod posebnim uvjetima daju se uz povlaštenu stopu kao dio suradnje s državama koje nisu članice EU-a.

Subrogirani zajmovi neotplaćeni su zajmovi koje je odobrio EIB i za koje su sva prava subrogirana EU-u nakon plaćanja iz Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja. Tim zajmovima umanjena je vrijednost za 332 milijuna EUR (2015.: 218 milijuna EUR).

Umanjenje vrijednosti za ostale zajmove

29.1.PRETFINANCIRANJE

Razina iznosa pretfinanciranja različitih programa mora biti dovoljna da se osiguraju potrebna sredstva kako bi korisnik mogao pokrenuti projekt, uz istovremenu zaštitu financijskih interesa EU-a i uzimanje u obzir pravnih, operativnih i troškovno učinkovitih ograničenja. Kako bi unaprijedila praćenje pretfinanciranja, Komisija uzima u obzir sve te elemente.

30.Pretfinanciranje

Pretfinanciranje predstavlja isplaćeni novac i time izvršenje odobrenih sredstava za plaćanje. Kako je objašnjeno u bilješci 1.5.7., to su predujmovi pa još nisu rashodovani. Stoga, iako se pretfinanciranjem smanjuje RAL (vidi bilješku 5.1.), ono čini rashode koje i dalje treba priznati u izvještaju o financijskom rezultatu.

Zaključenje programskog razdoblja 2007. – 2013. i postupna uspostava programa za razdoblje 2014. – 2020. glavni su čimbenici koji utječu na iznose u bilanci: pretfinanciranje koje se odnosi na stare programe smanjuje se zbog prihvaćanja troškova, a isplaćena su dodatna pretfinanciranja za novo programsko razdoblje.

U pogledu podijeljenog upravljanja, ovim prelaskom između programskih razdoblja objašnjava se i kretanje između dugotrajne i kratkotrajne bilance. Programsko razdoblje 2007.–2013. nalazi se u završnoj fazi pa više iznosa dospijeva u roku od dvanaest mjeseci. Kada je riječ o programskom razdoblju 2014. – 2020., početni isplaćeni iznosi pretfinanciranja bilježe se kao dugotrajni, dok se godišnji iznosi pretfinanciranja bilježe kao kratkotrajni.

U prethodno navedenoj tablici prikazano je znatno smanjenje bruto iznosa pretfinanciranja u okviru podijeljenog upravljanja, što se objašnjava poravnanjem 18 521 milijuna EUR troškova djelomično prebijenih plaćanjem novog pretfinanciranja u iznosu od 12 426 milijuna EUR.

Primljena jamstva u vezi s pretfinanciranjem

To su jamstva koja Komisija zahtijeva od korisnika koji nisu države članice u određenim slučajevima pri plaćanju predujmova (pretfinanciranje). Za tu vrstu jamstva iskazuju se dvije vrijednosti, „nominalna” i „tekuća” vrijednost. Kod nominalne vrijednosti događaj koji aktivira jamstvo povezan je s postojanjem jamstva. Kod tekuće vrijednosti događaj koji aktivira jamstvo jest plaćanje pretfinanciranja i/ili naknadna poravnanja. Na dan 31. prosinca 2016. nominalna vrijednost jamstava dobivenih u vezi s pretfinanciranjem iznosila je 683 milijuna EUR, a tekuća vrijednost tih jamstava iznosila je 496 milijuna EUR (2015.: 844 milijuna EUR, odnosno 626 milijuna EUR).

Određeni iznosi pretfinanciranja isplaćeni u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj (FP7) i Obzora 2020. pokrivaju se iz Jamstvenog fonda sudionika (PGF). PGF je instrument uzajamne koristi osnovan za pokrivanje rizika povezanih s neplaćanjem korisnika tijekom provedbe neizravnih djelovanja programa FP7 i Obzora 2020. Svi sudionici neizravnih djelovanja koji primaju bespovratna sredstva od EU-a pridonose kapitalu PGF-a sa 5 % ukupnog isplaćenog iznosa.

Na dan 31. prosinca 2016. iznosi pretfinanciranja koje je pokrio PGF iznosili su 1,8 milijardi EUR (2015.: 1,7 milijardi EUR). EU (koji predstavlja Komisija) djeluje kao izvršno tijelo sudionika PGF-a, ali fond je u vlasništvu sudionika.

Ukupna imovina PGF-a na kraju godine iznosila je ukupno 1 951 milijun EUR (2015.: 1 838 milijuna EUR). Imovina PGF-a uključuje i financijsku imovinu kojom upravlja Glavna uprava za ekonomske i financijske poslove Komisije. Budući da je PGF zasebno tijelo, imovina fonda nije konsolidirana u ove godišnje financijske izvještaje EU-a.

31.Ostali predujmovi državama članicama

Predujmovi državama članicama za financijske instrumente u okviru podijeljenog upravljanja

U okviru programa europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF-a) moguće je plaćati predujmove državama članicama iz proračuna EU-a kako bi se omogućio njihov doprinos financijskim instrumentima (tj. zajmovi, vlasnička ulaganja ili jamstva). Uspostava tih instrumenata i upravljanje njima u nadležnosti je država članica, a ne Komisije. Međutim, novac neiskorišten u okviru tih instrumenta na kraju godine upisuje se u vlasništvo EU-a (kao i sve pretfinanciranje) te se stoga u bilanci EU-a smatra imovinom.

Razdoblje 2014. – 2020.:

Države članice su u okviru kohezijske politike pridonijele iznos od 3 681 milijun EUR, od čega se procjenjuje da na dan 31. prosinca 2016. još nije izvršeno 1 842 milijuna EUR. To uključuje doprinos država članica inicijativi za MSP-ove, instrumentu za poticanje dodatnih zajmova bankarskog sektora MSP-ovima (isplaćeno 745 milijuna EUR, od čega se procjenjuje da iznos od 481 milijuna EUR još nije izvršen).

Na kraju godine 6 milijuna EUR za ruralni razvoj ostalo je neiskorišteno.

Razdoblje 2007. – 2013.:

U prethodnom programskom razdoblju temeljni pravni akti ne obvezuju države članice da podnose periodične izvještaje Komisiji o upotrebi tih predujmova, a u nekim slučajevima ni da ih prikazuju u izvještajima o rashodima koje podnose Komisiji.

Kada je riječ o kohezijskoj politici, Komisija svake godine prikuplja informacije od država članica o tim financijskim instrumentima i konsolidira ih u okviru godišnjeg izvješća o provedbi. Sljedeće će izvješće biti završno izvješće o provedbi, ali to izvješće neće biti dostupno na vrijeme kako bi ga se uključilo u ovaj financijski izvještaj. Stoga je, kao i prethodnih godina, taj obračun procijenjen na temelju najnovijih pouzdanih raspoloživih informacija, tj. godišnjeg izvješća o provedbi od 31. prosinca 2015. i isplata izvršenih tijekom 2016. Procjena se isto tako temelji na pretpostavci da će sredstva biti u cijelosti i podjednako iskorištena u preostalom razdoblju provedbe (sa završetkom 31. ožujka 2017.). Procijenjeno je da su na kraju 2016. preostala sredstva za ulaganja u krajnje korisnike iznosila 686 milijuna EUR.

Kada je riječ o ruralnom razvoju, sva su sredstva na kraju godine izvršena ili preusmjerena na druge mjere prije kraja programskog razdoblja.

Programi pomoći

Slično prethodno navedenome, predujmovi koje su platile države članice za različite programe potpore (državna potpora, tržišne mjere EFJP-a ili mjere ulaganja EPFRR-a), a koji nisu iskorišteni na kraju godine bilježe se kao imovina u bilanci EU-a. Komisija je procijenila vrijednost tih predujmova na temelju informacija koje su dostavile države članice; rezultati izračuna prethodno su navedeni pod podnaslovom „Programi pomoći”.

Razdoblje 2014. – 2020.:

Na kraju godine 117 milijuna EUR za kohezijsku politiku ostalo je neiskorišteno.

Kada je riječ o poljoprivrednoj politici, Komisija je zatražila informacije o neiskorištenim sredstvima izravno od agencija za plaćanja u državama članicama. Na temelju tih informacija procjenjuje se da je na kraju godine ostao neiskorišten 721 milijun EUR.

Razdoblje 2007. – 2013.:

Procijenjuje se da je 461 milijun EUR predujmova plaćenih u kontekstu poljoprivredne politike ostalo neiskorišteno na kraju 2016.

31.1.POTRAŽIVANJA U VEZI S RAZMJENSKIM TRANSAKCIJAMA I NAPLATIVI IZNOSI U VEZI S NERAZMJENSKIM TRANSAKCIJAMA

32.Sredstva za povrat od nerazmjenskih transakcija

33.Sredstva za povrat od država članica

Dugotrajni iznosi koje duguju države članice odnose se na neizvršene odluke o potvrdi sukladnosti za Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) koji se trebaju izvršiti u godišnjim obrocima i/ili odgodama.

Sredstva za povrat iz vlastitih sredstava

Tradicionalna vlastita sredstva (TVS), koja obuhvaćaju carinske pristojbe i pristojbe na šećer, prikupljaju države članice u ime Komisije. Države članice utvrđuju TVS i izvješćuju Komisiju o iznosima utvrđenih prava mjesečnim „izvještajima A”. Utvrđena prava koja nisu uključena u „financijske izvještaje A” jer ih države članice nisu naplatile i nisu pružena nikakva jamstva (ili su pružena jamstva, ali su osporena) prikazuju se u „posebnom financijskom izvještaju”.

Doprinos država članica na temelju PDV-a i BND-a podliježe godišnjoj prilagodbi, koja se provodi svake godine prvi radni dan u prosincu. Vlastita sredstva za naplatu uključuju i prilagodbe za financijske godine 2014., 2015. i 2016. povezane s novim pristojbama uvedenima Odlukom o vlastitim sredstvima (ORD) 2014. nakon završetka postupka ratifikacije i njezina stupanja na snagu 1. listopada 2016., koje su dospjele na naplatu državama članicama 1. siječnja 2017.

Tijekom naredne četiri godine stvarne osnovice PDV-a i BND-a mogu se još uvijek ispraviti, osim ako je izdana pričuva. Te pričuve treba smatrati mogućim zahtjevima za neodređene iznose koji se upućuju državama članicama jer se njihov financijski učinak ne može točno procijeniti. Kad se točan iznos može utvrditi, upućuje se zahtjev za odgovarajuća sredstva na temelju PDV-a i BND-a u vezi sa saldima PDV-a ili BND-a ili pojedinačnim zahtjevima za sredstva.

Sredstva za povrat iz EFJP-a i ruralnog razvoja

Ovom stavkom obuhvaćeni su prvenstveno iznosi koje države članice duguju na dan 31. prosinca 2016. u skladu sa svojom prijavom i potvrdom od 15. listopada 2016. Vrši se procjena tih naplativih iznosa nastalih nakon te potvrde, a prije 31. prosinca 2016. Komisija vrši i procjenu otpisa za iznose koje korisnici duguju, a koji se vjerojatno neće vratiti. Te prilagodbe ne znače da se Komisija odriče povrata tih sredstava u budućnosti. U prilagodbu se uključuje i smanjenje od 20 % koje države članice mogu zadržati za pokrivanje administrativnih troškova.

34.Novčane kazne

Riječ je o iznosu novčanih kazni koje je izdala Komisija, a koje nisu bile (privremeno) naplaćene na kraju godine (1 986 milijuna EUR) umanjenom za otpisane iznose (178 milijuna EUR). Za novčane kazne nepodmirene na kraju godine primljena su jamstva u ukupnom iznosu od 1 012 milijuna EUR (2015.: 1 428 milijuna EUR). Potrebno je napomenuti da 651 milijun EUR tih potraživanja dospijeva na naplatu nakon 31. prosinca 2016.

35.Obračunani prihodi i odgođeni troškovi

36.Potraživanja od razmjenskih transakcija

Prethodno navedeno umanjenje vrijednosti potraživanja od korisnika usluga sadržava umanjenje vrijednosti od 55 milijuna EUR utvrđeno na pojedinačnoj osnovi.

36.1.ZALIHE

36.2.NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI

37.Bankovni računi za izvršenje proračuna i ostali oročeni depoziti

Tim su naslovom obuhvaćena sredstva koja Komisija drži na bankovnim računima u svim državama članicama i državama EFTA-e (riznice ili središnje banke) te na tekućim računima, knjigama blagajne i u gotovini. Iznimno visok iznos salda riznice na kraju 2016. posljedica je sljedećih glavnih elemenata:

·kada je riječ o vlastitim sredstvima, saldo na kraju godine uključuje ukupni neto iznos od 7,7 milijardi EUR koji se treba vratiti državama članicama na početku 2017. kao posljedica izmjena proračuna donesenih krajem 2016. Osim toga, predujmovi za vlastita sredstva u iznosu od 1,5 milijardi EUR primljeni su posljednjih dana 2016.,

·znatna količina novčanih kazni koje je nametnula Komisija zbog kršenja pravila tržišnog natjecanja u iznosu od 4,3 milijarde EUR konačno je naplaćena 2016. i ulazi u saldo riznice na kraju godine,

·saldo riznice uključuje i namjenske prihode i odobrena sredstva za plaćanje koji nisu potrošeni do kraja 2016. u iznosu od 11 milijardi EUR.

38.Novčana sredstva iz financijskih instrumenata

Sredstva pod ovim naslovom uglavnom se odnose na novčane ekvivalente kojima u ime Komisije upravljaju opunomoćenici radi provedbe određenih programa financijskih instrumenata financiranih iz proračuna EU-a (vidi bilješku 2.4.1.). Novčana sredstva iz financijskih instrumenata mogu se upotrijebiti samo za predmetni program.

39.Novčana sredstva koja se odnose na kazne

To su novčana sredstva povezana s novčanim kaznama koje je odredila Komisija u predmetima koji još uvijek traju. Ona se čuvaju na posebnim depozitnim računima koji se ne upotrebljavaju za druge aktivnosti. U slučaju da je podnesena žalba ili da nije poznato hoće li druga strana podnijeti žalbu, osnovni iznos prikazuje se kao nepredviđena obveza u bilješci 4.1.4.

Do smanjenja tog iznosa dolazi zbog činjenice da od 2010. svim novim privremeno naplaćenim novčanim kaznama upravlja Komisija preko fonda BUFI i one se ulažu u financijske instrumente razvrstane kao raspoložive za prodaju (vidi bilješku 2.4.1.).

OBVEZE

39.1.MIROVINE I OSTALA PRIMANJA ZAPOSLENIH

Neto obveze za primanja zaposlenih

Povećanje ukupnih obveza za primanja zaposlenih prvenstveno je rezultat povećanja obveza Mirovinskog programa za europske dužnosnike. To je povećanje uglavnom rezultat smanjenja realne diskontne stope sa 0,6 % na 0,3 %, zajedno s činjenicom da su dodatna prava koja su stekli korisnici programa veća od isplaćenih primanja iz programa.

40.Mirovinski program za europske dužnosnike

Ova obveza za primanja zaposlenih predstavlja sadašnju vrijednost očekivanih budućih plaćanja koja će EU morati izvršiti za podmirenje mirovinskih obveza nastalih na temelju službe zaposlenih tijekom tekućeg ili prethodnih razdoblja. Riječ je o tekućem programu te se sva obvezna plaćanja koja se moraju isplaćivati iz programa na godišnjoj osnovi uključuju svake godine u proračun EU-a.

U skladu s člankom 83. Pravilnika o osoblju, plaćanje doprinosa predviđenih u mirovinskom programu za osoblje u proračunu EU-a smatra se rashodom. Program se ne financira, već države članice jamče skupno plaćanje tih doprinosa. Od osnovnih plaća aktivnih korisnika oduzima se obvezan doprinos za mirovinsko osiguranje koji trenutačno iznosi 9,8 %. Ti se doprinosi smatraju prihodima u godišnjem proračunu i njima se pridonosi financiranju općih rashoda EU-a, vidi i bilješku 3.6.