EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 1.2.2017.

COM(2017) 56 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Ocjena napretka država članica u 2014. u postizanju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti do 2020. i u provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU u skladu s člankom 24. stavkom 3. Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU za 2016.

Sadržaj

1.    Uvod    

2.    Napredak prema postizanju cilja EU-a za povećanje energetske učinkovitosti do 2020.    

3.    Nacionalni ciljevi    

4.    Trendovi potrošnje energije i ocjena nacionalnih mjera prema sektorima    

4.1.    Industrija    

4.2.    Domaćinstva    

4.3.    Sektor usluga    

4.4.    Javni sektor    

4.5.    Sektor prometa    

4.6.    Sektor proizvodnje električne i toplinske energije    

4.7.    Prenošenje Direktive o energetskoj učinkovitosti    

5.    Zaključak    

1.Uvod

Povećanje energetske učinkovitosti ključno je za rješavanje budućih izazova za Europsku uniju. Smanjenje potražnje za energijom i „davanje prioriteta energetskoj učinkovitosti” stoga su jedan od pet glavnih ciljeva Europske unije. Države članice potvrdile su 2015. neodložnu potrebu za postizanjem cilja povećanja energetske učinkovitosti za 20 % do 2020. 1 Osim koristi u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova, sigurnosti opskrbe, konkurentnosti, održivosti europskog gospodarstva i stvaranja radnih mjesta, politikama u području energetske učinkovitosti ostvaruju se uštede za potrošače. Stoga je Komisija u studenome 2016. predložila jačanje tog važnog područja politike i nakon 2020. utvrđivanjem obvezujućeg cilja EU-a za povećanje energetske učinkovitosti za 30 % do 2030. 2

U ovom se izvješću za 2016. daje ocjena napretka ostvarenog do 2014. prema postizanju cilja povećanja energetske učinkovitosti za 20 % do 2020. te napretka u provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti. Ono uključuje nekoliko preporuka državama članicama 3 . Temelji se uglavnom na godišnjim izvješćima država članica za 2016. te posljednjim podacima Eurostata za 2014. i nadovezuje na izvješće iz 2015. o napretku u postizanju ciljeva energetske učinkovitosti 4 .

Glavni su zaključci izvješća sljedeći:

EU je ostvario znatan napredak tijekom posljednjih godina. Njegova potrošnja primarne energije 2014. bila je samo 1,6 % iznad njegova cilja potrošnje primarne energije za 2020. Konačna potrošnja energije bila je čak 2,2 % ispod cilja za 2020. 5  Međutim, u 2015. potrošnja primarne energije povećala se za otprilike 1,5 %, a konačna potrošnja energije za otprilike 2 % u usporedbi s razinama iz 2014. 6 (To je zato što je 2014. bila iznimno topla godina. Podaci pokazuju da se to kretanje preokrenulo u 2015.)

države članice predane su provedbi ambicioznih politika u području energetske učinkovitosti te su posljednjih godina znatno povećale napore koje ulažu u sve sektore 7 .

iz analize čimbenika koja je izvršena za 28 država članica EU-a vidljivo je da je do smanjenja potrošnje primarne energije od 2005. do 2014. došlo uglavnom zbog poboljšanja energetskog intenziteta 8 . Razmjerno manju ulogu imali su gospodarski pad, promjene mješavine goriva i strukturne promjene.

potrebno je nastaviti ulagati napore u obnovu postojećih zgrada radi uštede energije i smanjenja troškova energije za potrošače. Zbog toga je u državama članica potrebno još poboljšati uvjete financiranja ulaganja u energetsku učinkovitost. Informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) mogu imati važnu ulogu u tom pogledu pružajući potrošačima korisne alate za podizanje njihove osviještenosti i za upravljanje njihovom potrošnjom energije na pametan način.

većina država članica trebala bi dodatno poboljšati energetsku učinkovitost u sektoru prometa radi iskorištavanja preostalih mogućnosti za uštedu energije.

Komisija vjeruje da će se cilj smanjenja potrošnje primarne energije za 20 % ostvariti budu li se države članice pridržavale svojih obveza te budu li nastavile provoditi postojeće zakonodavstvo EU-a o energetskoj učinkovitosti i uspješne programe za energetsku učinkovitost.

2.Napredak prema postizanju cilja EU-a za povećanje energetske učinkovitosti do 2020.

Konačna potrošnja energije 9 u EU-u smanjila se za 11 %, s 1191 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 1062 Mtoe 2014., što je ispod cilja od 1086 Mtoe konačne potrošnje energije do 2020. Apsolutna konačna potrošnja energije smanjuje se od 2005. u svim državama članicama osim u Litvi, na Malti i u Poljskoj 10 .

Na promet je 2014. otpadao najveći udio (33 %) u ukupnoj konačnoj potrošnji energije, a slijedili su ga industrija (26 %), domaćinstva (25 %), sektor usluga (13 %) te ostali sektori (3 %).

Potrošnja primarne energije 11 u EU-u smanjila se za 12 %, s 1712 Mtoe 2005. na 1507 Mtoe 2014. Ta je razina potrošnje još uvijek nešto iznad cilja od 1483 Mtoe potrošnje primarne energije do 2020.

Apsolutna potrošnja primarne energije smanjuje se od 2005. u svim državama članicama osim u Estoniji, Finskoj i Poljskoj. Estonija je zabilježila najveće godišnje povećanje (2,6 %), dok je potrošnja primarne energije u Finskoj ostala stabilna u razdoblju 2005. – 2014. U Grčkoj, Litvi i Ujedinjenoj Kraljevini došlo je do znatnih godišnjih smanjenja 12 .

3.Nacionalni ciljevi

Države članice utvrdile su 2013. nacionalne okvirne ciljeve povećanja energetske učinkovitosti do 2020. 13 Konačna potrošnja energije u 17 država članica već je u 2014. bila ispod njihova okvirnog cilja konačne potrošnje energije za 2020. 14 Slično tome, 19 država članica već je 2014. ostvarilo potrošnju primarne energije ispod njihova okvirnog cilja potrošnje primarne energije za 2020. 15

Preostale države članice još su uvijek dosta udaljene od ostvarenja svojih nacionalnih okvirnih ciljeva za 2020., izraženih u konačnoj potrošnji energije i/ili potrošnji primarne energije.

4.Trendovi potrošnje energije i ocjena nacionalnih mjera prema sektorima

Većina država članica smanjila je od 2005. do 2014. svoju potrošnju primarne energije i konačnu potrošnju energije stopom koja im je, ako ju zadrže, dovoljna da do 2020. ostvare svoje ciljeve potrošnje primarne i konačne energije. Kada je riječ o potrošnji primarne energije, iznimke su od navedenog Estonija, Malta i Švedska. U pogledu konačne potrošnje energije iznimke su Austrija, Belgija, Njemačka, Litva, Malta i Slovačka 16 .

Najveća smanjenja potrošnje primarne energije od 2013. do 2014. zabilježena su u Belgiji (8 %), Danskoj (7 %) i Ujedinjenoj Kraljevini (7 %). Nizozemska je ostvarila najveće smanjenje (8 %) konačne potrošnje energije, a slijede ju Francuska (7 %) i Belgija (6 %). Samo u Nizozemskoj i Luksemburgu došlo je do smanjenja konačne potrošnje energije u svim sektorima. Najveće povećanje konačne potrošnje energije zabilježeno je na Malti (3 %), u Bugarskoj (3 %) i Litvi (2 %) 17 .

Na temelju podataka Eurostata izvršena je prva analiza čimbenika radi ispitivanja učinka različitih pokretača na prijašnja kretanja u potrošnji primarne energije na razini EU-a tijekom posljednjeg desetljeća (2005. – 2014.). U analizi je dana ocjena relativnog doprinosa gospodarske aktivnosti 18 , strukture 19 , mješavine goriva 20 i energetskog intenziteta ukupnom smanjenju potrošnje primarne energije tijekom tog razdoblja (206 Mtoe). Naime, učinak aktivnosti doveo je do povećanja potrošnje energije od 123 Mtoe. Međutim, ono je neutralizirano gotovo trostrukim smanjenjem (–353 Mtoe) zahvaljujući znatnim poboljšanjima energetskog intenziteta 21 .

S druge je pak strane učinak strukturnih promjena i promjena mješavine goriva za 28 država članica EU-a zanemariv. Strukturni učinak iznosio je +25 Mtoe. To je moguće pripisati relativnom rastu energetski intenzivnijih nacionalnih gospodarstava u usporedbi s rastom energetski manje intenzivnih gospodarstava. Postojao je vrlo malen negativni učinak mješavine goriva (-0,5 Mtoe), iz čega se dalo naslutiti da je došlo do prijelaza na čišća goriva. To je naznaka da su proteklog desetljeća postignuta znatna poboljšanja energetske učinkovitosti.

Slika 1: prikaz promjena potrošnje primarne energije u 28 država članica za razdoblje 2005. – 2014. primjenom aditivnog pristupa s pomoću Divisijina indeksa logaritamske sredine (engl. Logarithmic Mean Divisia Index, LMDI)

Izvor: Analiza Zajedničkog istraživačkog centra

Prva analiza čimbenika konačne potrošnje energije za razdoblje 2005. – 2014. na razini država članica izvršena je za proizvodne sektore gospodarstva 22 . Iz preliminarnih rezultata vidljivi su negativni učinci aktivnosti u Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji i Portugalu. To je dovelo do manje konačne potrošnje energije, što je odraz gospodarskog pada u tim zemljama. Strukturni učinak bio je negativan u većini država članica, što je bila naznaka povećanja aktivnosti u energetski manje intenzivnim sektorima. Samo je u Estoniji, Poljskoj, Mađarskoj i Austriji zabilježen blagi pomak prema energetski intenzivnijim sektorima. Posljedica toga bila je veća potrošnja energije u tom razdoblju, do koje u suprotnom ne bi bilo došlo.

Izuzev u Latviji i na Cipru, u svim su državama članicama zabilježeni negativni učinci energetskog intenziteta, koji su odraz poboljšanja energetskog intenziteta. Znatna poboljšanja energetskog intenziteta ostvarena su u Bugarskoj, Češkoj Republici, Rumunjskoj i Slovačkoj, što j za posljedicu imalo manju potrošnju energije 23 . Komisija smatra da je javna politika ključni pokretač poboljšanja energetske učinkovitosti. Taj su zaključak nedavno potvrdile Međunarodna agencija za energiju i analiza čimbenika Odyssee-Mure 24 .

4.1.Industrija

Konačna potrošnja energije u industriji smanjila se u apsolutnim vrijednostima s 328 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 275 Mtoe 2014. (16 %).

Trinaest država članica zabilježilo je 2014. pad konačne potrošnje industrijske energije u usporedbi s razinama iz 2013. Zemlje s najvećim povećanjem potrošnje industrijske energije bile su Cipar (19 %), Grčka (9 %) i Mađarska (6 %). Glavni razlozi rasta u razdoblju od 2013. do 2014., koje su navele neke države članice, bili su povećanje dodane vrijednosti industrije i veća potrošnja u tvornicama cementa i tvornicama koje proizvode drvno iverje.

Što se tiče intenziteta konačne energije u industriji, znatna je razlika između energetski najintenzivnije države članice, Bugarske, te najmanje intenzivnih, Danske i Irske. Iako na to utječe broj energetski intenzivnih industrija, u većini se država članica, uz iznimku Cipra, Grčke, Mađarske i Latvije, energetski intenzitet u industriji 2014. smanjio u usporedbi s 2005. Gotovo i nije bilo daljnjih poboljšanja energetskog intenziteta u Austriji i Finskoj 25 .

4.2.Domaćinstva

Apsolutna konačna potrošnja energije u domaćinstvima smanjila se za 15 %, s 309 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 263 Mtoe 2014. i to zbog nekoliko razloga, uključujući veću energetsku učinkovitost uređaja te poboljšanje energetske učinkovitosti fonda nekretnina nakon postupne provedbe Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada i minimalnih normi za ekološki dizajn. Tom pozitivnom trendu doprinijeli su i informacije pružene potrošačima u okviru energetskih certifikata za zgrade te mjerenje potrošnje energije jer su tako potrošači dobili korisne alate za podizanje osviještenosti o svojoj potrošnji energije.

Nijedna država članica nije prijavila povećanje konačne potrošnje energije u domaćinstvima u razdoblju od 2013. do 2014. Znatno smanjenje za 20 % uočeno je u Nizozemskoj, a odmah iza nje nalazila se Belgija sa smanjenjem od 18 %.

Godina 2014. bila je neuobičajeno topla, što je trebalo dovesti do manje potražnje za grijanjem 26 . Međutim, unatoč tome što je 2014. bila toplija od 2013., iz podataka o potrošnji energije u domaćinstvima, koji uključuju klimatske korekcije, u 17 država članica vidljiv je trend povećanja potrošnje 2014. u usporedbi s 2013. Mogući je razlog tome izuzimanje stupanj-dana hlađenja iz klimatskih korekcija. Stoga ih je potrebno razmotriti u budućim analizama, a osobito jer će hlađenje imati sve veću ulogu u energetskim potrebama južnih zemalja.

Isto tako, konačna potrošnja energije po stanovniku, koja uključuje klimatske korekcije, od 2005. do 2014. smanjila se u prosjeku za 0,7% godišnje. U tom su razdoblju najveća poboljšanja ostvarena u Belgiji, Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini 27 . Potrošnja energije po kvadratnom metru isto se tako poboljšala od 2005. do 2014. u svim državama članicama. Najveća smanjenja uočena su na Cipru, u Latviji i Portugalu 28 .

4.3.Sektor usluga

U sektoru usluga konačna potrošnja energije smanjila se za 2 %, s 144 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 141 Mtoe 2014. Ovo poprilično smanjenje od 6 % 2014. u usporedbi s 2013. može se djelomično objasniti činjenicom da je zima 2014. bila blaga s obzirom na to da u sektoru usluga na grijanje prema procjeni otpada 62 % konačne potrošnje energije 29 .

U usporedbi s 2013., u svim je zemljama, izuzev Estonije, Latvije, Malte, Portugala i Švedske, 2014. došlo do smanjenja potrošnje energije u njihovom sektoru usluga ili je ona bila stabilna u apsolutnom iznosu. Cipar i Malta objasnili su uzlazne, odnosno stabilne trendove rastom turizma i klimatskim odstupanjima, pri čemu je bila veća potrošnja energije potrebne za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju zraka. Latvija je povezala povećanje potrošnje s povećanjem bruto dodane vrijednosti usluga dok je Portugal kao mogući razlog naveo povećanje radnog vremena u javnom sektoru.

Intenzitet konačne energije 30 u sektoru usluga u razdoblju 2005. – 2014. poboljšao se u prosjeku za 1 % godišnje. Tijekom tog razdoblja najveća poboljšanja ostvarena su u Mađarskoj, Irskoj i Slovačkoj. Cipar, Estonija, Finska, Grčka i Italija su sve zemlje koje su u tom razdoblju zabilježile stabilan ili veći intenzitet konačne energije 31 . Te posljednje navedene države članice trebale bi se usredotočiti na povećanje energetske učinkovitosti sektora usluga. Time će se pomoći u poboljšanju konkurentnosti tog sektora čiji se rast očekuje u budućnosti.

4.4.Javni sektor

Člankom 5. Direktive o energetskoj učinkovitosti od država članica zahtijeva se da obnove 3 % ukupne površine poda grijanih i hlađenih zgrada u vlasništvu i upotrebi središnje vlasti, a koji ne ispunjavaju minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti iz Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada. Druga je mogućnost primjena ostalih mjera za postizanje ekvivalentnih ušteda. Kako bi provele zahtjeve iz članka 5., 18 država članica donijet će alternativne mjere, odnosno mjere kojima se stanare potiče da promijene svoje ponašanje. Ostale su se države članice odlučile za zadani pristup obnove 3 % ukupne površine poda.

Na temelju godišnjih izvješća za 2016. države članice koje su se odlučile provesti zadani pristup izvijestile su da je otprilike 1 245 000 m² fonda nekretnina koje udovoljavaju uvjetima obnovljeno 2014., a 995 000 m² 2015. Države članice koje su usvojile alternativni pristup Komisiji su prijavile uštede energije za 2014. i 2015., međutim, postoje izvjesne nejasnoće u pogledu izvješćivanja (npr. odabrane jedinice ili podaci koji nedostaju). Preliminarnim ispitnim postupcima podupire se zaključak da su u razdoblju 2014. – 2015. zbog usvojenog alternativnog pristupa u Austriji, Hrvatskoj, na Cipru, u Češkoj Republici, Finskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini ostvarene potrebne godišnje uštede energije. Hrvatska, Finska i Švedska prijavile su da su premašile cilj. Kada se radi o zadanom pristupu, države članice koje tvrde da su 2014. i 2015. ispunile svoje obveze u pogledu obnove su Estonija, Španjolska, Mađarska, Italija i Latvija. Komisija će nastaviti pomno pratiti provedbu ove odredbe.

4.5.Sektor prometa

Apsolutna konačna potrošnja energije u prometu 32 u 28 država članica EU-a smanjila se za 4 %, s 369 Mtoe, koliko je iznosila 2005., na 353 Mtoe 2014. Trinaest država članica povećalo je 2014. svoju potrošnju energije u tom sektoru u usporedbi s razinama iz 2005 33 . Potrošnja se znatno povećala (za više od 20 % od 2005.) u Litvi, na Malti, u Poljskoj, Rumunjskoj i Sloveniji. Nasuprot tomu, 2014. smanjila se za 21 % u Grčkoj i za 20 % u Španjolskoj u usporedbi s razinama iz 2005.

Konačna potrošnja energije u prometu u 28 država članica EU-a smanjila se od 2013. do 2014. za 1 %, s time da je 20 država članica prijavilo povećanje u usporedbi s 2013. To predstavlja značajnu promjenu u odnosu na prethodnu godinu kada je primijećen trend povećanja u samo 11 država članica. Zemlje s najvećim povećanjem uključuju Bugarsku (11 %), Mađarsku (12 %) i Litvu (11 %). Kao jedan od glavnih razloga povećanja potrošnje energije u prometu naveden je pad cijena energije. Ostali razlozi uključuju povećanje broja vozila te teretnog/putničkog prometa. Znatno povećanje broja turističkih dolazaka na Malti povezivalo se s većom potrošnjom energije u zrakoplovnom i automobilskom prometu.

Udio javnog putničkog prometa kretao se 2014. u rasponu od 11 % u Portugalu do 35 % u Mađarskoj 34 . Na razini EU-a udio javnog putničkog prometa 2014. ostao je stabilan na razini od otprilike 18 % u usporedbi s 2005. U usporedbi s 2005. najveće je povećanje 2014. prijavljeno u Belgiji i Češkoj Republici. Kada je riječ o teretnom prometu, modalni udio cestovnog prometa od 2005. do 2014. neznatno se smanjio sa 76 % na 75 % ukupnog kopnenog teretnog prometa. Na nacionalnoj razini udio željezničkog prometa i teretnog prometa u unutarnjoj plovidbi kretao se 2014. u rasponu od 0 % na Cipru i Malti do 81 % u Latviji. Rumunjska i Bugarska prijavile su najveće povećanje svojih udjela 2014. u usporedbi s 2005.

4.6.Sektor proizvodnje električne i toplinske energije

Zajedno sa sustavom trgovanja emisijama unutar EU-a, ciljanim politikama u području energetske učinkovitosti moguće je povećati energetsku učinkovitost u energetskom sektoru, npr. promicanjem toplinske i električne energije proizvedene visokoučinkovitim kombiniranim postrojenjima za proizvodnju toplinske i električne energije (kogeneracija), učinkovitim centraliziranim grijanjem i hlađenjem te energijom iz obnovljivih izvora i daljnjim uvođenjem alata IKT-a i posebnog softvera za bolju integraciju promjenjivih izvora energije. U tom pogledu sektor grijanja i hlađenja ima ključnu ulogu 35 .

Do smanjenja potrošnje primarne energije tijekom proteklih nekoliko godina došlo je zbog pada konačne potrošnje energije i strukturnih promjena u sektoru proizvodnje energije. Posljednjih je godina osobito došlo do strukturnih promjena, što je uključivalo prijelaz s proizvodnje energije u termoelektranama na obnovljivije izvore energije. Uz udio u bruto konačnoj potrošnji energije, koji je 2014. iznosio 16 %, EU i većina država članica na dobrom su putu te čak i iznad svojih okvirnih putanja što se tiče uvođenja obnovljive energije. Upotrebom električne energije iz obnovljivih izvora moguće je u znatnoj mjeri doprinijeti smanjenju potrošnje primarne energije 36 .

Proizvodnja toplinske energije u kogeneracijskim postrojenjima smanjila se 2014. u gotovo svim državama članicama u usporedbi s 2013 37 . Taj trend smanjenja proizvodnje toplinske energije u kogeneracijskim postrojenjima moguće je primijetiti i u 14 država članica u razdoblju 2005. – 2014.

Omjer ulaza/izlaza energije proizvedene u termoelektranama 38 smanjio se 2014. u 17 država članica u usporedbi s 2013. Isto se odnosi na 13 država članica koje su 2014. smanjile svoje omjere ulaza/izlaza u usporedbi s 2005. Razlozi za to mogu biti višestruki, npr. prijelaz na druga goriva.

Uz rezerve za stabilnost tržišta, europskim sustavom trgovanja emisijama (EU ETS) koji dobro funkcionira te ciljanim politikama u području energetske učinkovitosti moguće je pružiti dodatni poticaj za povećanje energetske učinkovitosti u energetskom sektoru. Osim toga, države članice trebale bi pomno pratiti provedbu ocjene potencijala za povećanje energetske učinkovitosti u proizvodnji i prijenosnim/distribucijskim mrežama u skladu s člankom 15. Direktive o energetskoj učinkovitosti te ocjene koristi i troškova za primjenu učinkovite kogeneracije i centraliziranog grijanja i hlađenja u skladu s člankom 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti.

4.7.Prenošenje Direktive o energetskoj učinkovitosti

Direktiva o energetskoj učinkovitosti još uvijek nije u potpunosti prenesena u zakonodavstvo nekih država članica. Posljedica toga je da te zemlje ne mogu u potpunosti iskoristiti prednosti te direktive. Tek nakon potpunog i učinkovitog prenošenja Direktive o energetskoj učinkovitosti moguće je njome ostvariti doprinos postizanju ciljeva povećanja energetske učinkovitosti za 2020. i 2030., pravilnom razvoju tržišta energetske učinkovitosti i osnaživanju potrošača i tržišnih subjekata.

U tu svrhu Komisija nastavlja pomno pratiti provedbu Direktive o energetskoj učinkovitosti. Zatvorila je 22 od 27 postupaka zbog povrede prava koji su bili prethodno otvoreni zbog toga što države članice nisu obavijestile ili su djelomično obavijestile o nacionalnom zakonodavstvu potrebnom za prenošenje svakog pojedinog zahtjeva iz Direktive o energetskoj učinkovitosti. Komisija je još uvijek u kontaktu s nekim državama članicama u pogledu ispravne provedbe članka 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti. Pokrenut će dijalog 2017. sa svim državama članicama radi provjere sukladnosti nacionalnog zakonodavstva s Direktivom, tj. odražavaju li se u nacionalnom zakonodavstvu na ispravan način sve obveze i zahtjevi iz Direktive o energetskoj učinkovitosti.

Iz provedbe članka 7. 39 vidljivo je da su države članice ostvarile dobar napredak u postizanju cilja za povećanje kumulativnih ušteda do 2020 40 . Štoviše, 28 država članica EU-a ostvarilo je 2014. uštede energije od 12 Mtoe, što je 5 % iznosa ukupnih potrebnih ušteda koje su prijavile države članice. Osim toga, uštede koje je prijavilo osam država članica – Francuska, Mađarska, Italija, Malta, Nizozemska, Rumunjska, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina – dosegle su ili premašile razinu očekivanih godišnjih ušteda za 2014 41 .

Belgija, Danska, Estonija, Njemačka, Grčka, Irska, Latvija, Portugal i Slovenija prijavile su 2014. da su postigle najmanje 50 % svojih očekivanih godišnjih ušteda za tu godinu, a u skladu s člankom 7. Bugarska, Hrvatska, Cipar, Luksemburg i Švedska ostvarile su manje od 50 % svojih očekivanih ušteda za 2014. Potrebno je uložiti dodatne napore u ovim državama članicama u nadolazećim godinama kako bi one do 2020. ispunile svoje ukupne kumulativne obveze uštede energije.

Latvija i Luksemburg prijavili su da za 2014. nisu ostvarene uštede u okviru sustava obveze energetske učinkovitosti s obzirom na to da sustavi još nisu uvedeni. Grčka je prvotno prijavila primjenu samo alternativnih mjera, no sada joj je namjera od 1. siječnja 2017. uspostaviti sustav obveze energetske učinkovitosti 42 . Litva i Estonija nedavno su objavile 43 da više ne planiraju uspostavu sustava obveze energetske učinkovitosti. Općenito govoreći, osam je država članica 44 u svojim godišnjim izvješćima za 2016. izvijestilo o ažuriranju svojih mjera. Češka Republika ažurirala je svoju obvezu u pogledu ušteda.

5.Zaključak

Kako je istaknuto u Komunikaciji o čistoj energiji za sve Europljane 45 , energetska učinkovitost treba biti prvi izvor energije jer ima ključnu ulogu u ubrzavanju prijelaza na čistu energiju i poticanju rasta i stvaranja radnih mjesta te doprinosi sigurnosti opskrbe EU-a. Provedbom energetske učinkovitosti štedi se novac te ona postaje održivi poslovni model. Većina država članica prepoznala je višestruke prednosti energetske učinkovitosti i obvezala se ne samo ostvariti ambiciozne ciljeve energetske učinkovitosti za 2020., već je uspostavila i brojne programe i mjere za energetsku učinkovitost.

Ti su napori imali ozbiljne učinke: iz analize čimbenika, koju je proveo Zajednički istraživački centar, bilo je vidljivo da se potrošnja primarne energije u 28 država članica EU-a smanjila u razdoblju 2005. – 2014. za 206 Mtoe prvenstveno zbog poboljšanja energetskog intenziteta 46 . Drugim riječima, potrošnja primarne energije bila bi 2014. za 23 % veća da nije bilo poboljšanja energetskog intenziteta od 2005. Zbog te su razine uštede energije računi potrošača za energiju bili manji, a prema procjenama emisije stakleničkih plinova smanjile su se 2014. za otprilike 800 milijuna tona CO2.

U svrhu daljnjeg poticanja privatnih i javnih ulaganja u energetsku učinkovitost Komisija je 2016. predstavila svoju inicijativu Ubrzavanje uvođenja čiste energije u zgrade 47 . Težište u njoj je na izazovima i prilikama koje ulaganja u energetski održive zgrade predstavljaju za građevinski sektor te sadržava i inicijativu Pametno financiranje za pametne zgrade. Tom će se posljednje navedenom inicijativom poduprijeti učinkovitija upotreba javnih sredstava, razvoj portfelja unovčivih projekata na temelju mehanizama agregiranja malih projekata i davanja pomoći te smanjenje rizika za ulaganja u energetsku učinkovitost za promotore projekta, davatelje sredstava i ulagače. Uz te inicijative Komisija je donijela i namjensku strategiju o ubrzavanju inovacija u čistoj energiji 48 . U toj se Komunikaciji određuje sveobuhvatna strategija za tri glavne političke poluge za kojima EU može posegnuti kako bi potaknula ulaganja u čistu energiju te se njome spomenuta sredstva iz programa Obzor 2020. preusmjeravaju na dekarbonizaciju fonda nekretnina u EU-u, što je jedan od četiri prioriteta. Komisija će bez odlaganja uspostaviti sve inicijative. Izravnim učinkom tih inicijativa pomoći će se ukloniti nedostatke kako bi se u kratkoročnom razdoblju postigli ciljevi povećanja energetske učinkovitosti.

EU je već ostvario znatna smanjenja potrošnje energije te smanjio svoju konačnu potrošnju energije ispod cilja za 2020. Čak i uz blago povećanje potrošnje primarne energije 2015. u usporedbi s 2014. Komisija je optimistična da je EU na dobrom putu da ostvari svoj cilj. To je zbog toga što je potrošnja primarne energije 2014. bila samo za 1,6 % veća od cilja apsolutne potrošnje primarne energije za 2020.

Kao u izvješću za 2015. o napretku u postizanju ciljeva energetske učinkovitosti, i u ovom su izvješću iz pokazatelja uspješnosti vidljive razlike među državama članicama u razdoblju 2005. – 2014. Međutim, na razini EU-a većina se pokazatelja poboljšala.

Većina država članica poboljšala je svoj intenzitet konačne energije u industriji i sektoru usluga, što je ohrabrujuće.

Kako je vidljivo iz analize, većina je država članica u prosjeku smanjila potrošnju energije po kvadratnom metru u domaćinstvima u razdoblju 2005. – 2014. Međutim, konačna potrošnja energije po stanovniku, koja uključuje klimatske korekcije, u većini se država članica povećala. Kako je istaknuto u paketu Čista energija za sve Europljane 49 , države članice trebale bi se i dalje usredotočiti na obnovu postojećih zgrada. Tako se domaćinstvima pomaže u postizanju jednake ili bolje razine udobnosti za manje novca. Informacijsko-komunikacijske tehnologije imat će ključnu ulogu u tom pogledu pružajući potrošačima korisne alate za podizanje njihove osviještenosti o potrošnji energije, omogućavajući im u stvarnom vremenu pametno upravljanje njihovim uređajima koji troše energiju te sprečavajući nepotrebnu potrošnju energije. Osim toga, potrebne su usmjerenije mjere kojima će se učinkovito rješavati energetsko siromaštvo.

Samo je u sektoru prometa 2014. došlo do povećanja konačne potrošnje energije u usporedbi s 2013., s time da je 20 država članica prijavilo povećanje u odnosu na 2013., a 13 država članica povećanje u usporedbi s 2005. Sve bi države članice trebale iskoristiti iskustva iz pozitivnih primjera ostalih država članica i zaustaviti taj trend povećanja. Trebalo bi poticati aktivno putovanje (bicikliranje, hodanje), veću upotrebu javnog putničkog prometa i održivije načine teretnog prometa (tj. željezničkim prugama i unutarnjim plovnim putovima) te upotrebu alternativne energije niske razine emisija, učinkovita vozila/plovila te uvođenje povezane infrastrukture, na primjer postavljanje mjesta za punjenje električnih vozila kako predlaže Komisija 50 .

Komisija će i dalje pomno pratiti napredak država članica u ostvarivanju njihovih okvirnih nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti do 2020. i u provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti. U okviru stanja energetske unije ažurirat će i svoju ocjenu.

Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da izraze svoja stajališta o ovoj ocjeni.

Tablica 1.: Pregled pokazatelja

Izvor: Eurostat, GU za gospodarske i financijske poslove (ECFIN), Odyssee-Mure

* Simbol „+” upotrebljava se ako su države članice smanjile svoju potrošnju primarne i konačne energije od 2005. do 2014. stopom koja je viša od stope smanjenja koja bi bila potrebna u razdoblju od 2005. do 2020. da do 2020. ostvare svoje ciljeve potrošnje primarne i konačne energije. Simbol „–” upotrijebljen je u ostalim slučajevima.

Tablica 2.: Pregled pokazatelja

Izvor: Eurostat

(1)

Cilj za 2020. jest smanjiti konačnu potrošnju energije u EU-u na manje od 1086 Mtoe, a njegovu potrošnju primarne energije na manje od 1483 Mtoe. Zaključci Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014., EUCO 169/14.

(2)

COM(2016) 860 final.

(3)

Članak 24. stavak 3. Direktive o energetskoj učinkovitosti.

(4)

COM(2015) 574 final. U ovo izvješće više nije uključen pokazatelj pod nazivom „toplina iz postrojenja za centralizirano grijanje” s obzirom na to da relevantni podaci Eurostata uključuju svu proizvedenu toplinu. Zbog toga se taj pokazatelj više neće upotrebljavati sve dok ne budu dostupni posebni podaci prikupljeni u skladu s člankom 24. stavkom 6. Direktive o energetskoj učinkovitosti.

(5)

Podaci Eurostata za sve pokazatelje iz ovog izvješća dohvaćeni su u razdoblju između 31.8.2016. i 20.10.2016.

(6)

Detaljna analiza podataka za 2015. izvršit će se u okviru izvješća za 2017. o napretku u postizanju ciljeva energetske učinkovitosti.

(7)

Ciljevi koje su države članice prijavile odgovaraju smanjenju potrošnje primarne energije za do 17,7 % u 2020. u usporedbi s polaznim predviđanjima iz 2007. Međutim, kad se radi o konačnoj potrošnji energije, ciljevi država članica odgovaraju smanjenju konačne potrošnje energije za do 20,6 % u 2020. u usporedbi s polaznim predviđanjima iz 2007.

(8)

Omjer nacionalne potrošnje primarne energije prema nacionalnom BDP-u. Taj učinak enegetskog intenziteta objašnjava promjene u ukupnoj potrošnji energije zbog poboljšanja energetske učinkovitosti i drugih čimbenika. Budući da se promjena tog učinka intenziteta ne može pripisati isključivo energetskoj učinkovitosti, još jednom analizom čimbenika provedenom u okviru projekta Odyssee-Mure potvrđeno je da je energetska učinkovitost bila glavni pokretač smanjenja potrošnje primarne energije i konačne potrošnje energije u razdoblju od 2005. do 2014. (vidjeti Prilog 5. SWD(2016)405).

(9)

Konačna potrošnja energije energija je kojom se opskrbljuju industrija, promet, domaćinstva, uslužne djelatnosti i poljoprivreda, isključujući isporuke sektoru za pretvorbu energije i samoj energetskoj industriji.

(10)

Vidjeti i radni dokument „Praćenje napretka u ostvarivanju ciljeva energetske unije – ključni pokazatelji” za 2016. te http://iet.jrc.ec.europa.eu/energyefficiency/node/9145.

(11)

Osim konačne potrošnje energije, u potrošnju primarne energije uključeni su i gubici u proizvodnji i pretvorbi, potrošnja sektora za pretvorbu energije te gubici u mreži.

(12)

Vidjeti bilješku 10.

(13)

Države članice zadale su si ciljeve različitih razina ambicije, u većini slučajeva nastojeći smanjiti svoju apsolutnu potrošnju energije do 2020. Međutim, u slučaju Hrvatske, Cipra, Finske, Grčke, Italije, Portugala i Rumunjske, ciljem se omogućuje povećanje konačne potrošnje energije. To je predviđeno povećanje veće od predviđenog rasta BDP-a od 2014. do 2020. U Hrvatskoj, Finskoj, Grčkoj i Rumunjskoj indikativnim bi se ciljevima za potrošnju primarne energije za 2020. omogućilo povećanje potrošnje primarne energije stopom koja je viša od očekivanog prosječnog rasta njihova BDP-a u razdoblju 2014. – 2020. Zbroj nacionalnih ciljeva (u usporedbi s prognozama smanjenje potrošnje primarne energije od 17,6 %) nije dovoljan da bi se postigao cilj od 20 % na razini EU-a. Vidjeti COM(2015) 574.

(14)

Češka Republika, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Cipar, Hrvatska, Italija, Latvija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija i Finska.

(15)

Austrija, Češka Republika, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Cipar, Hrvatska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka i Finska.

(16)

Budući da su dostupni samo podaci za 2014., tom se usporedbom ne može uzeti u obzir učinak nedavno provedenih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti na ispunjavanje novih obveza u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti ni učinak nekih od mjera nedavno donesenih u okviru direktiva o ekološkom dizajnu, označivanju potrošnje energije i o energetskoj učinkovitosti zgrada. Tom se usporedbom ne omogućuje provođenje definitivne ocjene toga jesu li države članice na dobrom putu da ostvare svoje okvirne ciljeve povećanja energetske učinkovitosti do 2020. Razlog tome jest taj što se budući pozitivni ili negativni učinci promjena u gospodarstvu, promjena u cijenama energije, promjene goriva ili klimatskih promjena ne mogu predvidjeti za razdoblje 2015. – 2020.

(17)

Vidjeti bilješku 10.

(18)

BDP, pokazatelj bogatstva 28 država članica EU-a, zaslužan je za promjene potrošnje energije zbog promjena u gospodarskoj aktivnosti. Učinak aktivnosti pozitivan je ako se zbog dodatne potražnje za energijom uslijed veće gospodarske aktivnosti poveća potrošnja energije.

(19)

Omjer BDP-a svake države članice prema ukupnom BDP-u 28 država članica. Njime se objašnjavaju promjene potrošnje energije koje bi bile uočene zbog promjene relativne važnosti zemalja različitog energetskog intenziteta. Strukturni učinak pozitivan je ako se poveća BDP zemalja čije je gospodarstvo relativno visokog energetskog intenziteta.

(20)

Omjer nacionalne potrošnje primarne energije za svako pojedinačno gorivo prema nacionalnoj potrošnji primarne energije za sva goriva zajedno. Njime se objašnjavaju promjene potrošnje energije uslijed promjena mješavine goriva u gospodarstvu, tj. učinak sastava mješavine goriva. Učinak mješavine goriva negativan je ako je u tijeku prijelaz na čišća goriva.

(21)

To su preliminarni rezultati prve analize čimbenika koju je provela Komisija. Metodologija se još uvijek razvija i o njoj će se dodatno raspravljati s državama članicama i dionicima.

(22)

Obuhvaćeni su sljedeći sektori: industrija, graditeljstvo, usluge, poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo.

(23)

To su preliminarni rezultati prve analize čimbenika koju je provela Komisija. Metodologija se još uvijek razvija i o njoj će se dodatno raspravljati s državama članicama i dionicima.

(24)

  https://www.iea.org/eemr16/files/medium-term-energy-efficiency-2016_WEB.PDF i Prilog 5. SWD(2016)405.

(25)

Vidjeti bilješku 10.

(26)

U prosjeku je na razini 28 država članica EU-a 2014. bilo 2 809 stupanj-dana grijanja (engl. heating degree days, HDD) u usporedbi s prosjekom od 3 218 HDD-a u 2013. te s prosjekom od 3 143 HDD-a u referentnom razdoblju 1990. – 2014. [izvor podataka: Eurostat, Zajednički istraživački centar (Institut za okoliš i održivost/jedinica za nadzor poljoprivrednih resursa)]. Klimatski korekcijski faktor izračunat je kao omjer stupanj-dana grijanja u zadanoj godini i prosječnih stupanj-dana grijanja u razdoblju 1990. – 2014. Taj je korekcijski faktor primijenjen na sveukupnu potrošnju energije u domaćinstvima. Ako su na Eurostatu dostupni razvrstani podaci o konačnoj potrošnji, klimatska korekcija primjenjuje se isključivo na podatke o potrošnji toplinske energije.

(27)

Na pokazateljima u radnom dokumentu „Praćenje napretka u ostvarivanju ciljeva energetske unije – ključni pokazatelji” za 2016. nije izvršena klimatska korekcija.

(28)

 Vidjeti bazu podataka Odyssee-Mure: http://www.indicators.odyssee-mure.eu/online-indicators.html .

(29)

 COM(2016) 51 final.

(30)

Pokazatelj kojim se navodi koliko je energije potrebno za stvaranje dodanih vrijednosti u sektoru usluga u određenoj godini.

(31)

Vidjeti bilješku 10.

(32)

 Uključuje cjevovodni transport, što je suprotno pristupu zauzetom u COM(2015) 574 završna verzija s obzirom na to da ciljevi povećanja energetske učinkovitosti do 2020. ne isključuju cjevovodni transport.

(33)

Usporedba država članica treba se provesti oprezno jer se konačna potrošnja energije temelji na prodanom gorivu, a ne na gorivu koje se potroši na državnom području te zemlje. Stoga osim energetske učinkovitosti važni postaju i drugi čimbenici, npr. mjera u kojoj je predmetna država članica „tranzitna zemlja” za cestovni promet ili je zrakoplovno čvorište.

(34)

 Pokazatelj putničkog i teretnog prometa promijenio se u odnosu na COM(2015) 574 završnu verziju. Prometna aktivnost sada je usklađena s obzirom na teritorijalnost (izvor: https://ec.europa.eu/transport/sites/transport/files/pocketbook2016.pdf ).

(35)

COM(2016) 51 final.

(36)

Vidjeti Izvješće o napretku u području obnovljive energije za 2016.

(37)

 Za razliku od COM(2015) 574 i SWD(2015) 245, ovdje je upotrijebljen drugi skup podataka. Za ovo su izvješće upotrijebljeni podaci o proizvodnji energije u kogeneracijskim postrojenjima, koji su Eurostatu dostavljeni u skladu s člankom 24. stavkom 6. Direktive o energetskoj učinkovitosti: http://ec.europa.eu/eurostat/web/energy/data . Do povećanja je došlo samo u Belgiji, na Cipru, u Estoniji, Latviji, na Malti, u Portugalu i Ujedinjenoj Kraljevini.

(38)

Mjere poput omjera proizvodnje transformirane energije u termoelektranama i utrošenog goriva.

(39)

Člankom 7. od država članica zahtijeva se uspostavljanje sustava obveze energetske učinkovitosti u svrhu ostvarenja novih godišnjih ušteda energije od 1,5 % u konačnoj potrošnji ili donošenje alternativnih mjera čiji će rezultat biti isti.

(40)

Iznos potrebnih kumulativnih ušteda energije u konačnoj potrošnji, koji su prijavile države članice, iznosi 230 Mtoe, što treba postići do 31. prosinca 2020.

(41)

Za Latviju, Finsku, Litvu i Poljsku nije prijavljena godišnja podjela očekivanih ušteda s obzirom na mjere politike. Očekivane godišnje uštede za 2014. za Austriju, Belgiju, Češku Republiku i Španjolsku prijavljene su samo s obzirom na neke mjere politike.

(42)

Stoga će, uz alternativne mjere, sustav obveze biti dio paketa politike Grčke u skladu s člankom 7.

(43)

U strukturiranom dijalogu u okviru pilot-postupka EU-a.

(44)

Austrija, Belgija, Češka Republika, Estonija, Grčka, Malta, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina.

(45)

COM(2016) 860 final.

(46)

Vidjeti poglavlje 4.

(47)

Prilog 1. COM(2016) 860 final.

(48)

COM(2016) 763 final.

(49)

COM(2016) 860 final.

(50)

Ibid.