8.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 164/82

1.

smatra da Europska unija treba imati provedbene ovlasti kako bi zakonodavcu mogla pomoći u izrazito tehničkim aspektima njegove misije i tako omogućiti ujednačenu i brzu primjenu europskog zakonodavstva unutar Unije;

2.

u tom kontekstu ističe koliko je važno da se ta provedba ograniči na aspekte zakonodavnih akata koji nisu ključni i da bude što transparentnija i pod nadzorom zakonodavca, Europskog parlamenta i Vijeća, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti;

3.

podsjeća na to da su države članice odgovorne za provedbu europskog zakonodavstva, da se ono jako često provodi na lokalnoj i regionalnoj razini te da je sudjelovanje te razine u provedbi europskih zakonodavnih akata stoga ključno s demokratskog i praktičnog aspekta;

4.

ponovno ističe svoju potporu reformi sustava komitologije uvedenoj Ugovorom iz Lisabona kao i stvaranju dvaju sustava delegiranih akata i provedbenih akata uređenih člancima 290. i 291. UFEU-a, pri čemu se delegiranim aktima zamjenjuje bivši regulatorni postupak s kontrolom (RPS), koji se primjenjivao na politički najosjetljivijim područjima poput okoliša, poljoprivrede, financijskih usluga ili zdravstva;

5.

podržava izmjenu postojećih temeljnih akata koja se želi uvesti ovim prijedlogom kako bi se pozivanje na regulatorni postupak s kontrolom zamijenio upućivanjem na članke 290. i 291. UFEU-a;

6.

podržava promjenu pristupa Komisije u odnosu na njezin prijedlog iz 2013., odnosno to da Komisija više ne predlaže da se upućivanje na postupak s kontrolom u temeljnim aktima općenito smatra upućivanjem na članke 290. i 291. U skladu s tim pristupom svaki se pojedinačni temeljni akt trebao uvijek tumačiti zajedno s odgovarajućom uredbom, ako je ona usvojena. Bolje je izmijeniti svaki dotični temeljni akt;

7.

kada je riječ o trajanju dodjeljivanja ovlasti, slaže se sa stavom Komisije da je neodređeno trajanje dodijeljenih ovlasti opravdano jer zakonodavac može u svim slučajevima i u svakom trenutku ukinuti dodijeljene ovlasti. Fiksno trajanje od pet godina i uvođenje obveze izvješćivanja prije automatskog produljenja značilo bi da Komisija mora objavljivati izvješća za svaki akt pet godina nakon donošenja ovog prijedloga, čime bi se stvorilo znatno administrativno opterećenje;

8.

pozdravlja potpisivanje Zajedničkog dogovora o delegiranim aktima između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženog Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva (1), kojim se utvrđuje okvir za definiranje ciljeva, područja primjene te trajanja i uvjeta delegiranja;

9.

ističe da kriteriji i postupci za usvajanje delegiranih akata trebaju biti jasno definirani i na odgovarajući način ograničeni, kako ne bi došlo do smanjenja uloge zakonodavca;

10.

stoga traži da se u slučaju dvojbe je li element koji se razmatra u nacrtu delegiranog akta ključan ili ne, Komisija suzdrži od donošenja delegiranog akta i da se zakonodavstvo usvoji u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

11.

pozdravlja preuzimanje jasne obveze sustavnog savjetovanja sa stručnjacima iz država članica u pripremi i izradi delegiranih akata, no nije uvjeren da je to savjetovanje dovoljno definirano, transparentno i obvezujuće;

12.

pozdravlja jačanje nadzora Europskog parlamenta pri donošenju delegiranih akata;

13.

međutim, u tom kontekstu izražava žaljenje zbog toga što savjetovanje s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti nije predviđeno, unatoč tome što su te vlasti u velikoj mjeri uključene u provedbu delegiranih akata;

14.

ističe da je sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u tom nadzoru ključno jer se radi o razini upravljanja na kojoj se provodi najveći dio zakonodavstva Unije;

15.

poziva na to da Odbor regija dobije sve dokumente, uključujući nacrte delegiranih akata, istodobno kad i stručnjaci iz država članica te da se za predstavnike OR-a predvidi sustavan i olakšan pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje izrađuju delegirane akte;

16.

pozdravlja to što Komisija, Europski parlament i Vijeće pripremaju zajednički funkcionalni registar delegiranih akata, koji bi trebao biti gotov najkasnije do kraja 2017. te koji bi mogao omogućiti veću kontrolu nad Komisijinom provedbom delegiranih ovlasti, kao i njihovu veću transparentnost, olakšati planiranje i omogućiti praćenje svih faza životnog ciklusa delegiranog akta;

17.

smatra da Prijedlog uredbe ne predstavlja izazov supsidijarnosti s obzirom na to da se ovo pitanje odnosi na prijenos ovlasti između različitih institucija Europske unije;

18.

iz istog razloga smatra da Prijedlog uredbe ne predstavlja izazov ni proporcionalnosti, s obzirom na to da je prikladan za postizanje cilja Uredbe i prilagodbu određenog broja temeljnih akata člancima 290. i 291. UFEU-a, i ne prelazi granice potrebnoga;

19.

podsjeća, međutim, na to da su načela supsidijarnosti i proporcionalnosti važna i ističe da se ta načela trebaju primjenjivati kako pri izradi i usvajanju europskog zakonodavstva, tako i u njegovoj provedbi;

20.

smatra da delegiranje iz članka 290. UFEU-a, kojim se ovlast zakonodavca Unije prenosi Komisiji, načelno predstavlja izazov proporcionalnosti jer se radi o rezultatu odluke o normativnoj snazi akta, no njime se ne izmjenjuje raspodjela ovlasti između Unije i država članica;

21.

s druge strane, smatra da provedba iz članka 291. UFEU-a znači da institucije Unije izvršavaju ovlasti koje načelno pripadaju državama članicama, te time u većoj mjeri predstavlja izazov supsidijarnosti;

22.

stoga smatra da Komisija u svom radu, a posebice pri usvajanju provedbenih mjera, neprestano treba jamčiti poštovanje tih načela.