Cilj je Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. (dalje u tekstu Konvencija iz 1980.), koju su dosad ratificirale 93 zemlje, među kojima i sve države članice EU-a, obnoviti status quo osiguravajući što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece s pomoću sustava suradnje između središnjih tijela koja su imenovale njezine ugovorne stranke.

Budući da je sprječavanje otmice djece važan dio politike EU-a za promicanje prava djeteta, Europska unija aktivno radi na međunarodnoj razini na unaprjeđenju primjene Konvencije iz 1980. i potiče treće zemlje da joj pristupe.

Republika Koreja je 13. prosinca 2012. položio instrument pristupa Konvenciji iz 1980. Konvencija je stupila na snagu u Republici Koreji 1. ožujka 2013.

Člankom 38. stavkom 4. Konvencije iz 1980. propisano je da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje budu izjavile da prihvaćaju pristup.

Budući da je pitanje međunarodne otmice djece u isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije, odluka o tome hoće li se prihvatiti pristup Republike Koreje donosi se na razini EU-a u obliku odluke Vijeća. Države članice trebale bi stoga u vezi s pristupom Republike Koreje dati izjavu o prihvatu u interesu Europske unije.

Isključivu nadležnost EU-a za pitanja prihvaćanja pristupa treće zemlje Konvenciji iz 1980. doista je potvrdio Sud Europske unije s kojim se savjetovalo na inicijativu Komisije.

U mišljenju 1/13 od 14. listopada 2014. Sud Europske unije potvrdio je da prihvat pristupa treće države Konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, zaključenoj u Haagu 25. listopada 1980., u isključivoj je nadležnosti Europske unije.

Konkretno, Sud je ustrajao na potrebi za ujednačenošću o tom pitanju na razini EU-a kako bi se izbjegla varijabilna geometrija među državama članicama. Cilj je ove Odluke da Konvencija iz 1980. stupi na snagu između Republike Koreje i svih država članica EU-a.

Kada je riječ o otmici djeteta koju je počinio roditelj, Haška konvencija iz 1980. međunarodna je inačica Uredbe Vijeća br. 2201/2003 (poznate kao Uredba Bruxelles II.a) koja je temelj pravosudne suradnje EU-a u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću 1 .

Jedan je od glavnih ciljeva Uredbe spriječiti otmice djece između država članica uspostavom postupaka za osiguravanje što hitnijeg povratka djeteta u državu članicu u kojoj ono ima uobičajeno boravište. U tu svrhu u članak 11. Uredbe Bruxelles II.a ugrađen je postupak propisan u Haškoj Konvenciji iz 1980. koji se nadopunjuje pojašnjavanjem nekih aspekata, posebno u pogledu saslušanja djeteta, roka za donošenje odluke nakon podnošenja zahtjeva za predaju i razloga da se dijete ne preda. Njome se uvode i odredbe kojima se uređuje postupak u slučaju oprečnih odluka o tome treba li ili ne treba predati dijete, izdanih u različitim državama članicama.

Na međunarodnoj razini Europska unija podupire pristup trećih zemalja Konvenciji iz 1980. kako bi se njezine države članice mogle osloniti na zajednički pravni okvir za rješavanje slučajeva međunarodne otmice djece.

Komisija je 21. prosinca 2011. donijela osam prijedloga odluka Vijeća u cilju prihvaćanja pristupa osam zemalja (Maroko, Singapur, Ruska Federacija, Albanija, Andora, Sejšeli, Gabon i Armenija) Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece 2 .

Od lipnja do prosinca 2015. Vijeće Europske unije donijelo je sedam odluka utemeljenih na prethodnim prijedlozima 3 .

U ovom Prijedlogu razmatra se treća zemlja (Republika Koreja) koja je pristupila Konvenciji iz 1980. nakon donošenja prijedloga iz 2011.

Osim s općim ciljem razvoja pravosudne suradnje u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama u skladu s člankom 81. UFEU-a, ovaj Prijedlog povezan je s ciljem zaštite prava djeteta iz članka 3. Ugovora o Europskoj uniji. Sustav Haške konvencije iz 1980. osmišljen je u cilju zaštite djeteta od štetnih učinaka otmice koju je počinio roditelj te kako bi se osiguralo da dijete može održati kontakte s oba roditelja, primjerice osiguravanjem učinkovitog ostvarivanja prava na kontakt.

Prijedlog je u skladu i s promicanjem uporabe mirenja u rješavanju prekograničnih obiteljskih sporova. Direktiva o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima 4 primjenjuje se, među ostalim, na obiteljsko pravo unutar zajedničkog europskog pravosudnog prostora. Haškom konvencijom iz 1980. također se potiče prijateljsko rješavanje obiteljskih sporova. Jedan od vodiča o dobroj praksi u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. koji je objavila Haška konferencija o međunarodnom privatnom pravu posvećen je uporabi mirenja za rješavanje međunarodnih obiteljskih sporova u vezi s djecom koja su obuhvaćena područjem primjene Konvencije. Na inicijativu Europske komisije taj Vodič preveden je na sve jezike EU-a, osim na engleski i francuski, te na arapski u cilju poticanja dijaloga s državama koje još nisu ratificirale Konvenciju te kako bi se pridonijelo pronalaženju konkretnih načina za rješavanje problema međunarodne otmice djece sa zemljama koje ju nisu ratificirale 5 .

Budući da se Odluka odnosi na međunarodni sporazum, primjenjiva pravna osnova je članak 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zajedno s člankom 81. stavkom 3. Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom (EZ) br. 2201/2003 te stoga sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

•    Supsidijarnost

Ovaj Prijedlog oblikovan je po uzoru na već donesene odluke Vijeća na istu temu i ne prelazi ono što je nužno za postizanje cilja usklađenog djelovanja EU-a u pitanju međunarodne otmice djece osiguravanjem da sve države članice EU-a prihvate pristup Republike Koreje Haškoj konvenciji iz 1980. u utvrđenom roku.

Kako bi EU mogao donijeti utemeljenu odluku o tome hoće li prihvatiti pristup određene treće zemlje Konvenciji iz 1980., nužno je izvršiti odgovarajuće pripremne aktivnosti.

Na sastanku stručnjaka održanom 20. siječnja 2015. Komisija i države članice EU-a dogovorile su skup mjerila za procjenu situacije u trećoj zemlji. U upitniku je utvrđen okvirni popis mjerila kao pomoć u procjeni treće zemlje koja je pristupila Konvenciji. Tijekom savjetovanja provedenih s državama članicama i rasprava na sastanku stručnjaka od 15. siječnja 2016. pokazalo se da u ovoj fazi države članice nemaju prigovore u pogledu prihvaćanja pristupa Republike Koreje Konvenciji iz 1980.

Odgovarajuće informacije o razini provedbe Konvencije u Republici Koreji prikupljene su iz nekoliko izvora. Informacije je u prvom redu prikupila Delegacija EU-a u Republici Koreji posebno vodeći računa o donošenju provedbenog zakonodavstva, postojanju posebne nadležnosti za rješavanje slučajeva otmice i mogućnosti stranaca da pristupe pravnoj pomoći. Rezultati istrage bili su zadovoljavajući i iako postoji zabrinutost zbog još uvijek niske razine znanja o Konvenciji među pravnim stručnjacima i nepostojanja posebnih mjera provedbe, ona nije tolika da bi se spriječilo prihvaćanje pristupa Republike Koreje.

Države članice također su prikupile informacije o situaciji u Republici Koreji i o rezultatima se raspravljalo na sastanku stručnjaka održanom 15. siječnja 2016.

Dodatne informacije prikupio je Stalni ured Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu. Republika Koreja ispunila je standardni upitnik za nove pristupnice i profil države 6 . Nadalje, Republika Koreja imenovala je dva suca u Međunarodnu hašku sudačku mrežu. Naposljetku, suci iz Republike Koreje koji već bili upućeni na rad u Stalni ured (svaki puta na godinu dana) bili su od ključne važnosti u domovini za provedbu Konvencije iz 1980.

Ovaj Prijedlog nema znatne gospodarske i društvene učinke ili učinke na okoliš zbog kojih bi bila potrebna procjena učinka u okviru područja primjene Komisijinih Smjernica za bolju regulativu. Kao i u slučaju sedam odluka Vijeća o prihvaćanju pristupa određenih trećih država Haškoj konvenciji iz 1980. koje su već donesene 2015., zbog prirode ovog zakonodavnog akta nije potrebna procjena učinka ovog Prijedloga. Pristup treće zemlje Konvenciji iz 1980. ne može se prihvatiti na drugi način nego odlukom Vijeća.

Međutim, Komisija i države članice zajedno su provele posebnu procjenu situacije u Republici Koreji kako bi provjerile je li Republika Koreja sposobna za zadovoljavajuću provedbu Konvencije iz 1980., u skladu s prethodnim opisom.

Budući da se prijedlog odnosi samo na ovlašćivanje država članica da prihvate pristup Republike Koreje Konvenciji iz 1980., praćenje njegove provedbe ograničeno je na to poštuju li države članice tekst izjave te rok za njezino polaganje i rok za obavješćivanje Komisije o njezinu polaganju, kako je utvrđeno u Odluci Vijeća.