EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 4.5.2016.

COM(2016) 270 final

2016/0133(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka)

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

Razlozi i ciljevi prijedloga

EU radi na održivijem pristupu upravljanju migracijama za ljude kojima je potrebna međunarodna zaštita i za one koji sele iz drugih razloga. Tim pristupom nastoji se zaustaviti nezakonita i opasna kretanja kao i poslovni model krijumčara te ih zamijeniti sigurnim i zakonitim načinima dolaska u EU za one kojima je potrebna zaštita. Zaštita u regiji i preseljenje u EU trebali bi postati model za budućnost jer se tako najbolje štite interesi i sigurnost izbjeglica.

Međutim, za očekivati je da će kratkoročno i srednjoročno ljudi nastaviti dolaziti na vanjske granice EU-a. One koji ne zatraže međunarodnu zaštitu trebalo bi vratiti. Onima koji zatraže azil trebalo bi učinkovito obraditi zahtjev i osigurati pristojne prihvatne kapacitete kao i potporu u državi članici koja je odgovorna za obradu zahtjeva dok taj postupak traje, a i nakon toga ako se utvrdi da je zahtjev utemeljen.

Nedavno je iskustvo pokazalo da masovni nekontrolirani dolasci uvelike opterećuju sustave azila država članica, zbog čega su se sve više kršila pravila. Sada se počinje rješavati taj problem kako bi se uspostavila kontrola nad trenutačnom situacijom primjenom važećih pravila o upravljanju schengenskim granicama i o azilu, kao i jačom suradnjom s ključnim trećim zemljama, posebno Turskom. Međutim, situacija je otkrila veće suštinske nedostatke u našim propisima o azilu, koji utječu na njihovu učinkovitost i ne omogućuju održivu podjelu odgovornosti te na koje sad treba odgovoriti.

Komisija je 6. travnja 2016. utvrdila prioritete za poboljšanje zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) u svojoj Komunikaciji „Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu”. 1 Komisija je najavila da će postupno raditi na reformi postojećeg okvira Unije za azil kako bi uspostavila održiv i pravedan sustav za određivanje države članice koja je odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil, ojačala sustav Eurodac, postigla veću usklađenost u sustavu azila, spriječila sekundarna kretanja i proširila ovlasti Europskog potpornog ureda za azil (EASO). Potreba za reformom jasno se vidi, a prepoznali su je i Europski parlament 2 i Europsko vijeće. 3

Ovaj prijedlog reforme Uredbe Dublin III dio je prvog paketa zakonodavnih prijedloga kojima će se opsežno reformirati CEAS. Prvi paket obuhvaća i prijedlog preinake Uredbe o Eurodacu i prijedlog o uspostavi Agencije Europske unije za azil. Prijedlog o Eurodacu obuhvaća promjene potrebne za prilagodbu sustava predloženim dublinskim pravilima, u skladu provedbom Uredbe iz Dublina kao primarnim ciljem. Eurodac postaje i baza podataka za šire potrebe u području imigracija kojom se olakšavaju povratak i borba protiv nezakonitih migracija.

Prijedlogom o Agenciji Europske unije za azil namjeravaju se poboljšati provedba i funkcioniranje CEAS-a tako što će se prijedlog nadovezati na rad Europskog potpornog ureda za azil i proširiti ga u agenciju koja bi trebala biti odgovorna za jednostavnije funkcioniranje CEAS-a, osiguravanje usklađenosti pri procjeni zahtjeva za međunarodnu zaštitu diljem Unije te za nadzor operativne i tehničke primjene zakonodavstva Unije.

Predviđena je i druga faza zakonodavnih prijedloga za reformu direktive o postupku azila, direktive o kvalifikaciji i direktive o uvjetima prihvata. Time će se osigurati potpuna reforma svih dijelova EU-ova sustava azila, među ostalim i kako bi se spriječilo da podnositelji zahtjeva za azil i korisnici međunarodne zaštite krše dublinski mehanizam zloupotrebom i podnošenjem višestrukih zahtjeva za azil (kupovanje azila). Konkretno, postupci azila morat će se ubrzati i postati usklađeniji, pravila o postupcima ujednačenija, a moraju se prilagoditi i prava koja se nude korisnicima međunarodne zaštite kao i uvjeti prihvata da bi usklađivanje u državama članicama bilo što veće.

Kao što je istaknuto u Komunikaciji od 6. travnja, migracijska i izbjeglička kriza otkrila je znatne strukturne slabosti i nedostatke u ustroju i provedbi europskog sustava azila, osobito kad je riječ o dublinskim pravilima. Trenutačni Dublinski sustav nije osmišljen za osiguravanje održive podjele odgovornosti za podnositelje zahtjeva u cijeloj Uniji. Zbog toga se ograničen broj pojedinačnih država članica našao u situaciji da se mora suočiti s velikom većinom podnositelja zahtjeva koji stižu u Uniju. To je opteretilo njihove sustave azila i dovelo do zanemarivanja propisa EU-a. Osim toga, učinkovitost Dublinskog sustava narušena je nizom složenih i spornih pravila o određivanju odgovornosti, kao i dugotrajnim postupcima. To je slučaj s trenutačnim pravilima kojima se predviđa prijenos odgovornosti među državama članicama nakon izvjesnog vremena. Nadalje, s obzirom na to da nema jasnih odredbi o obvezama podnositelja zahtjeva ni o posljedicama ako se one ne poštuju, podnositelji često zloupotrebljavaju trenutačni sustav.

Ciljevi Uredbe iz Dublina ostaju važeći: osigurati podnositeljima zahtjeva brz pristup postupku azila u kojem njihov zahtjev suštinski razmatra jedna i jasno određena država članica. Međutim, jasno je da se Dublinski sustav mora reformirati, s jedne strane kako bi postao jednostavniji i učinkovitiji u praksi, a s druge strane kako bi bio dorastao situacijama u kojima su sustavi azila država članica suočeni s nerazmjernim pritiskom.

Ovaj je prijedlog preinaka Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (dalje u tekstu: Uredba Dublin III).

Prijedlogom se posebno nastoji:

poboljšati kapacitete sustava za učinkovito i djelotvorno određivanje jedne države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Time bi se osobito uklonile odredbe o prestanku odgovornosti i znatno skratili rokovi za slanje zahtjeva, primanje odgovora i obavljanje transfera među državama članicama,

osigurati pravednu podjelu odgovornosti među državama članicama nadogradnjom trenutačnog sustava korektivnim mehanizmom raspodjele. Taj bi se mehanizam automatski aktivirao kad države se države članice suočavaju s nerazmjernim brojem tražitelja azila,

suzbiti zloupotrebe i spriječiti sekundarna kretanja podnositelja zahtjeva unutar EU-a, posebno uključivanjem jasnih obveza za podnositelje da zahtjev podnesu u državi članici prvog ulaska te da ostanu u državi članici koja je određena kao odgovorna. Ne budu li poštovali obveze, snosit će razmjerne postupovne i materijalne posljedice.

Tijekom ciljanih savjetovanja s Europskim parlamentom i državama članicama, među ostalim na temelju Komunikacije od 6. travnja, te s visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i civilnim društvom potvrđeni su različiti stavovi o prirodi i opsegu reforme Uredbe iz Dublina 4 . U tom kontekstu Komisija je pažljivo razmotrila iznesene argumente. Komisija je zaključila da bi trebalo zadržati postojeće kriterije u Dublinskom sustavu i dopuniti ih korektivnim mehanizmom raspodjele kako bi se olakšalo državama članicama pod nerazmjernim pritiskom. Istodobno novi će se dublinski plan od početka provedbe temeljiti na europskom referentnom sustavu te će se automatski pokretati korektivni mehanizam solidarnosti čim se država članica suoči s nerazmjernim opterećenjem.

Uvode se i druge velike promjene kako bi se suzbila zloupotreba i spriječila sekundarna kretanja podnositelja zahtjeva unutar EU-a.

Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

Dublinski sustav okosnica je zajedničkog europskog sustava azila, a svrha mu je određivanje države članice koja je odgovorna za podneseni zahtjev za azil. Sustav se temelji na pravnim i političkim instrumentima u području azila, posebno postupcima azila, standardima za kvalifikaciju pojedinaca za međunarodnu zaštitu, uvjetima prihvata te premještanjem i preseljenjem.

Napredak koči činjenica da je praćenje provedbe zakonodavstva EU-a u području azila slabo. Prioritet je osigurati da države članice potpuno i brzo provode zakonodavstvo EU-a. Komisija posljednjih godina surađuje s grčkim vlastima na što bržoj normalizaciji stanja otkako su 2010. odgođeni transferi na temelju Uredbe iz Dublina. Radi toga Komisija je Grčkoj 10. veljače 2016. 5 uputila preporuku o hitnim mjerama koje Grčka treba poduzeti u cilju ponovne uspostave transfera na temelju Uredbe iz Dublina.

Prijedlog je dio paketa koji uključuje prijedloge o reformi drugih elemenata Dublinskog sustava, čime će se osigurati dosljednost odredbi u tom području politike. Prijedlog o reformi Uredbe o Eurodacu obuhvaća promjene koje su potrebne da bi se uzele u obzir promjene predložene Uredbom iz Dublina i bolje kontroliralo nezakonitu migraciju. Komisija također predlaže uspostavu Agencije Europske unije za azil kako bi se poduprlo funkcioniranje zajedničkog europskog sustava azila, uključujući i revidiranog dublinskog mehanizma.

Kako bi odgovorilo na kriznu situaciju u Grčkoj i Italiji, Vijeće je u rujnu 2015. donijelo dvije odluke o premještanju 6 koje će se primjenjivati do rujna 2017. To je bio privremen, ad hoc i hitan odgovor na situaciju u tim dvjema državama članicama koje je pogodio nezapamćen priljev migranata. Željelo ih se barem djelomično rasteretiti tako da se odgovornost za određene tražitelje azila iz Italije i Grčke prenese ostalim državama članicama. Komisija je dvaput izvijestila o provedbi tih odluka 7 .

U cilju pronalaženja strukturnog rješenja za takve krizne situacije Komisija je u rujnu 2015. predložila krizni mehanizam premještanja. 8 Predloženo je da se premještanje pokrene na temelju delegiranog akta, kojim bi se odredio i broj osoba koje treba premjestiti. Prijedlogom se uvodi korektivni mehanizam raspodjele koji se pokreće automatski. Stoga je njegov cilj sličan cilju prijedloga koji je Komisija iznijela u rujnu 2015. te bi ona mogla razmotriti njegovo povlačenje, ovisno o ishodu rasprava o ovom prijedlogu.

Prijedlogom se također predviđaju nova pravila za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva koji podnosi maloljetnik bez pratnje. U odsutnosti osoba u rodbinskom odnosu odgovorna je ona država članica u kojoj je podnesen prvi zahtjev, osim ako to nije u najboljem interesu maloljetnika. S pomoću tog pravila moći će se brzo odrediti odgovorna država članica i time omogućiti brz pristup postupku toj ranjivoj skupni podnositelja zahtjeva, što je u skladu s ciljem prijedloga o skraćivanju rokova. S obzirom na to da se to pravilo razlikuje od onog što je Komisija predložila u lipnju 2014. 9 , Komisija namjerava povući taj prijedlog o kojem je dosad bilo nemoguće postići dogovor.

Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Ovaj je prijedlog u skladu sa sveobuhvatnom dugoročnom politikom o boljem upravljanju migracijama kako je utvrdila Komisija u Europskom migracijskom programu 10 , u kojem su političke smjernice predsjednika Komisije Junckera razrađene u niz koherentnih inicijativa koje se međusobno dopunjuju na temelju četiriju stupova. Ti stupovi uključuju smanjivanje poticaja za nezakonitu migraciju, osiguravanje vanjskih granica i spašavanje života, čvrstu politiku azila i novu politiku u području zakonitih migracija. Taj prijedlog, kojim se dodatno provodi Europski migracijski program u pogledu jačanja politike azila Unije, trebalo bi promatrati kao dio šire politike na razini EU-a kojom se želi izgraditi jak i učinkovit sustav za održivo upravljanje migracijama u budućnosti koji je pravedan za društva domaćine i građane EU-a, za dotične državljane trećih zemalja, zemlje podrijetla i tranzitne zemlje.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

Pravna osnova

Ovim se prijedlogom preinačuje Uredba (EU) br. 604/2013 i stoga bi ga trebalo donijeti na temelju iste pravne osnove, odnosno članka 78. stavka 2. točke (e) UFEU-a, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

Varijabilna geometrija

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom 604/2013 na temelju svoje obavijesti o želji za sudjelovanjem u donošenju i primjeni te Uredbe na temelju Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode sigurnosti i pravde koji je priložen UEU-u i UFEU-u.

U skladu s prethodno navedenim Protokolom Ujedinjena Kraljevina i Irska mogu odlučiti sudjelovati u donošenju ovog prijedloga. Tu mogućnost imaju i nakon donošenja prijedloga.

U skladu s Protokolom o stajalištu Danske priloženim UEU-u i UFEU-u Danska ne sudjeluje u donošenju mjera Vijeća u skladu s glavom V. UFEU-a (uz iznimku „mjera kojima se utvrđuju treće zemlje čiji državljani moraju posjedovati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica ili mjera koje se odnose na jedinstveni obrazac za vize”). Međutim, s obzirom na to da Danska primjenjuje postojeću Uredbe iz Dublina na temelju međunarodnog sporazuma koji je sklopila s EZ-om 2006. 11 , u skladu s člankom 3. tog Sporazuma obavješćuje Komisiju o svojoj odluci hoće li provoditi sadržaj izmijenjene Uredbe.

O sudjelovanju Ujedinjene Kraljevine, Irske i Danske u aranžmanima utvrđenima u ovom prijedlogu preinake Uredbe (EU) br. 604/2013 odlučit će se tijekom pregovora u skladu s navedenim protokolima. Tim protokolima Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj posebno se omogućuje, ali ih se ne obvezuje, da se uključe u inicijative u području slobode, sigurnosti i pravde, uz poštovanje njihove praktične izvedivosti.

Utjecaj prijedloga na zemlje izvan EU-a koje sudjeluju u Dublinskom sustavu

Usporedno s pridruživanjem schengenskoj pravnoj stečevini nekoliko zemalja koje nisu članice EU-a, Unija je sklopila nekoliko sporazuma na temelju kojih su te zemlje pridružene dublinskoj pravnoj stečevini i pravnoj stečevini sustava „Eurodac”.

– sporazum o pridruživanju Islanda i Norveške, sklopljen 2001.,

– sporazum o pridruživanju Švicarske, sklopljen 28. veljače 2008.,

– protokol o pridruživanju Lihtenštajna, sklopljen 7. ožujka 2011.

Kako bi se uspostavila prava i obveze između Danske – koja je, kao što je prethodno objašnjeno, dublinskoj pravnoj stečevini i pravnoj stečevini sustava „Eurodac” pridružena međunarodnim sporazumom – i prethodno navedenih pridruženih zemalja, Unija i pridružene zemlje sklopile su druga dva instrumenta 12 .

U skladu s tri prethodno navedena Sporazuma pridružene zemlje bez iznimke prihvaćaju dublinsku pravnu stečevinu i pravnu stečevinu sustava „Eurodac” te njihove izmjene. One ne sudjeluju u donošenju akata o izmjeni dublinske pravne stečevine ni akata koji se na njoj temelje (uključujući i ovaj prijedlog), ali moraju u određenom vremenskom roku obavijestiti Komisiju o svojoj odluci hoće li prihvatiti sadržaj tog akta nakon što ga odobre Vijeće i Europski parlament. U slučaju da Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn ne prihvate akt o izmjeni dublinske pravne stečevine i pravne stečevine sustava „Eurodac”, predmetni se sporazumi raskidaju, osim ako sporazumima ustanovljen zajednički/mješoviti odbor jednoglasno odluči drukčije.

Supsidijarnost

Na temelju glave V. UFEU-a o području slobode, sigurnosti i pravde Europskoj uniji dodijeljene su određene ovlasti povezane s tim pitanjima. Te se ovlasti moraju izvršavati u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji, odnosno ako i u mjeri u kojoj ciljeve predloženog djelovanja ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka predloženog djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Europske unije.

Prijedlogom se pojednostavnjuju trenutačna dublinska pravila i dopunjuje ih se novim korektivnim mehanizmom raspodjele kako bi se uspostavio sustav za rješavanje situacija u kojima su sustavi azila država članica suočeni s nerazmjernim pritiskom.

Cilj je pravedna podjela odgovornosti među državama članicama tako da se rastereti državu članicu s nerazmjernim pritiskom i to opterećenje preraspodijeli među ostalim državama članicama. Za to je potrebno djelovanje na razini EU-a. Osim toga, prijedlogom se želi osigurati pravilna primjena Dublinskog sustava u kriznim vremenima i suzbijanje sekundarnih kretanja državljana trećih zemalja među državama članicama, što su problemi prekogranične prirode. Jasno je da se mjerama koje poduzimaju pojedinačne države članice ne može odgovarajuće odgovoriti na potrebu za zajedničkim pristupom EU-a zajedničkom problemu.

Proporcionalnost

Kad je riječ o pojednostavnjenju dublinskih pravila, predložene izmjene ograničene su na ono što je potrebno za učinkovit rad sustava u pogledu bržeg pristupa podnositelja zahtjeva postupku za odobravanje međunarodne zaštite i u pogledu kapaciteta uprava država članica da primjenjuju taj sustav.

Kad je riječ o uvođenju novog korektivnog mehanizma raspodjele Uredbom (EU) br. 604/2013 u sadašnjem obliku nisu predviđeni alati za dostatni odgovor u situaciji nerazmjernog pritiska na sustave azila država članica. Odredbama o korektivnom mehanizmu raspodjele iz ovog prijedloga želi se ukloniti taj nedostatak. Te odredbe ne prelaze ono što je potrebno za ostvarivanje cilja, odnosno da se učinkovito odgovori na takve situacije.

Odabir instrumenta

S obzirom na to da je postojeći dublinski mehanizam uspostavljen uredbom, za njegovo pojednostavnjenje i dopunu korektivnim mehanizmom raspodjele upotrebljava se isti pravni instrument.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

Ex post evaluacije / provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

U Europskom migracijskom programu Komisija je pozvala države članice da potpuno provedu Uredbu Dublin III i postojeću pravnu stečevinu Unije u području azila te je najavila evaluaciju i moguću reviziju te Uredbe 2016. U skladu s tom obvezom Komisija je naručila vanjske studije o evaluaciji Dublinskog sustava. 13 U okviru evaluacije ocijenjeni su učinkovitost, djelotvornost, relevantnost, dosljednost i dodana europska vrijednost Uredbe Dublin III. Ispitani su opseg u kojem je Uredba ostvarila svoje ciljeve, šire potrebe politike EU-a i potrebe ciljanih dionika. 14 Evaluacija je obuhvaćala detaljnu studiju o praktičnoj provedbi Uredbe Dublin III u državama članicama. 15 Najvažniji rezultati predstavljeni su u nastavku.

3.1. Važnost Uredbe Dublin III

Dublinski sustav okosnica je pravne stečevine EU-a u području azila i njegovi ciljevi ostaju važeći. Sve dok postoje odvojeni nacionalni sustavi azila unutar Unije, od ključne je važnosti instrument EU-a za uspostavu kriterija i mehanizam za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva. Bez tog instrumenta države članice morale bi se osloniti na ad hoc sporazume kao u vremenima prije donošenja Uredbe iz Dublina, što bi uvelike otežalo određivanje odgovorne države članice. U evaluaciji je zaključeno da se ni jednim nacionalnim ili bilateralnim instrumentom ne može postići isti učinak. Zbog toga bi se moglo dogoditi da se ne obrade zahtjevi za međunarodnu zaštitu koji bi spadali pod više nacionalnih jurisdikcija. Mišljenja su bila podijeljena u vezi sa stvarnim učinkom Uredbe, kojom bi se trebali osigurati brz pristup postupcima azila za podnositelje zahtjeva i dugoročna strategija odvraćanja od podnošenja višestrukih zahtjeva. Time bi se dodatno povećala učinkovitost sustava azila jer bi se spriječila zloupotreba i smanjili ukupni troškovi.

3.2. Provedba Uredbe

Općenito

U evaluaciji je kao najveći problem istaknut nedostatak dosljedne i pravilne provedbe u državama članicama. Nadalje, zaključeno je da Uredba Dublin III ima brojne strukturne nedostatke zbog kojih je bilo teže ostvariti njezine glavne ciljeve. Hijerarhijom kriterija iz Uredbe Dublin III ne uzimaju se u obzir kapaciteti država članica, a njezin cilj nije ni uravnoteženje nastojanja. Metoda dodjele odgovornosti usporava pristup postupku azila. Prema trenutačnom sustavu podnositelji zahtjeva mogu čekati do 10 mjeseci (u slučaju zahtjeva za „ponovni prihvat”) ili 11 mjeseci (u slučaju zahtjeva za „prihvat”) do početka postupka za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. To ugrožava dublinski cilj da se podnositelju zahtjeva osigura brz pristup postupku azila.

Ispostavilo se i da Uredba Dublin III nije osmišljena za rješavanje situacija nerazmjernog pritiska. Njezin cilj nije pravedna podjela odgovornosti ili rješavanje nerazmjerne raspodjele podnositelja zahtjeva po državama članicama. Ti faktori posebno su došli do izražaja u nekim državama članicama koje su se suočile s poteškoćama pri primjeni Uredbe u tim okolnostima. Nije se uvijek obavljala registracija tražitelja azila, postupci su kasnili, a interni kapaciteti nisu bili dovoljni za pravodobnu obradu slučajeva.

Postupovna jamstva i zaštitne mjere

Informacije koje podnositelji zahtjeva imaju o dublinskom postupku uvelike se razlikuju. Približno pola država članica sudionica izvijestilo je da informacije koje se pružaju obuhvaćaju „opće informacije”, što znači da možda nisu ispunjeni zahtjevi iz članka 4. stavka 1. Nadalje, rezultati ukazuju na to da se u manjem broju država članica možda uopće ne pružaju informacije ili su one koje se pružaju zastarjele.

Osobni intervju standardna je praksa pri određivanju odgovornosti u gotovo svim državama članicama, no zbog nedostatka kapaciteta u nekim preopterećenim zemljama nadležna tijela nisu rutinski provodila intervjue. Ako intervjua nema, podnositelju će se općenito dopustiti da podnese informacije u drugom obliku. Mnoge države članice izvijestile su da intervjui jako kasne zbog trenutačnog velikog priljeva ljudi.

Tumačenje najboljih interesa djeteta razlikuje se. Zbog toga je u nekim slučajevima došlo do komunikacijskih problema i nepovjerenja među državama članicama. Osim toga, prepoznati su praktični problemi u postupku imenovanja zastupnika maloljetnika, posebno zbog trenutačnog velikog priljeva ljudi. Međutim, navedeno predstavlja širi problem postupka azila.

Kriteriji za određivanje odgovorne države članice i dokazi

Kriteriji koji su se najčešće primjenjivali kao osnova transfera odnosili su se na dokumentaciju i ulazak (članci 12. i 13.) pa je znatan dio odgovornosti pao na države članice na vanjskoj granici. Zbog toga su podnositelji zahtjeva izbjegavali davanje otisaka prstiju, a to je pridonijelo sekundarnim kretanjima.

Nekoliko država članica navelo je da tumačenja što nadležna tijela u zemlji primateljici smatraju prihvatljivim dokazom stvaraju nerazuman teret dokazivanja zemlji pošiljateljici. Gotovo sve države članice prihvaćaju podatke iz sustava Eurodac i Viznog informacijskog sustava (VIS) kao dokaz na koji se najčešće oslanjaju pri određivanju odgovornosti. Podaci dobiveni intervjuima općenito se nisu smatrali dovoljnim dokazom. Odredba o diskreciji i odredbe o uzdržavanim osobama (članci 16. i 17.) za obradu humanitarnih slučajeva rijetko se upotrebljavaju, uz iznimku manjeg broja država članica.

Kriteriji koji se odnose na rodbinske veze upotrebljavali su se rjeđe, uglavnom zbog poteškoća pri traženju članova obitelji ili dobivanju dokaza o rodbinskim vezama. Države članice imaju vrlo različit pristup u pogledu dokaza koji se primaju u okviru tih kriterija, no glavni je zahtjev uglavnom dokumentarni dokaz (primjerice rodni ili vjenčani list) koji podnositelji zahtjeva često ne mogu predočiti. Velika razilaženja o tome što je prihvatljiv dokaz rodbinskih veza otežavaju određivanje odgovornosti i dovode do dugotrajnih postupaka. To bi mogao biti faktor koji potiče sekundarna kretanja, odnosno podnositelje zahtjeva da nastave putovanje.

Postupci za prihvat i ponovni prihvat

Broj zahtjeva za „ponovni prihvat” bio je znatno veći od broja zahtjeva za „prihvat”. Od 2008. do 2014. među zahtjevima poslanima na temelju Uredbe iz Dublina bilo je 72 % zahtjeva za ponovni prihvat i 28 % zahtjeva za prihvat. Među zahtjevima koji su primljeni na temelju Uredbe iz Dublina 74 % su bili zahtjevi za ponovni prihvat, a 26 % zahtjevi za prihvat. Sve su države članice poštovale rokove za predavanje zahtjeva i odgovaranje na njih, ali visok priljev migranata stvorio je velik pritisak agencijama za azil, što je produljilo vrijeme odgovora nekih država članica. Zbog toga je porastao broj nepotpunih zahtjeva, a posljedica bi mogli biti odbijanja i sporovi. To je utjecalo i na praksu „automatskog prihvaćanja”, a neke države namjerno nisu pravodobno odgovorile na zahtjeve kako bi ih mogle obraditi u velikom broju.

Ukupni broj zahtjeva za prihvat i ponovni prihvat 2014. bio je 84 586, što je 13 % ukupnog broja zahtjeva za azil u EU-u i pad u usporedbi s prethodnim godinama. Države članice primateljice odbile su 33 % svih zahtjeva, što bi moglo upućivati na to da je od stupanja na snagu Uredbe Dublin III 2014. državama članicama teže postići dogovor o odgovornosti. Godine 2014. samo je oko četvrtina ukupnog broja prihvaćenih zahtjeva za prihvat i ponovni prihvat zaista završila fizičkim transferom. Te niske brojke upućuju na probleme s praktičnom provedbom Uredbe Dublin III. Međutim, to se djelomično može objasniti kašnjenjima s transferima koja nisu obuhvaćena godišnjim podacima iz evaluacije. Još jedan važan razlog za nisku razinu transfera, koji su potvrdile mnoge države članice, visoka je stopa bijega tijekom dublinskog postupka, što je razlog za prijenos odgovornosti među državama članicama.

Provedba transfera

Vremenski okvir za provedbu transfera znatno se razlikovao. Učinkovitost ovisi o kapacitetima i sredstvima u jedinicama koje su zadužene za provedbu transfera, činjenici da je za organizaciju transfera bilo zaduženo posebno tijelo, broju slučajeva, razini suradnje podnositelja zahtjeva i saznanjima o tome gdje se oni nalaze. Jedan od navedenih razloga za kašnjenja bilo je produljenje rokova prema članku 29. stavku 2. Dvadeset država članica navelo je da je glavni razlog kašnjenja bijeg podnositelja zahtjeva, zbog čega transfer traje ukupno 18 mjeseci. Praksa zadržavanja, koju prema izvješćima primjenjuje 21 od 31 države znatno se razlikuje s obzirom na fazu postupka: neka tijela koriste se zadržavanjem od početka dublinskog postupka, duga samo kad odgovorna država članica prihvati zahtjev za transfer. Te različite prakse stvaraju pravnu nesigurnost i praktične probleme. Nadalje, 13 država članica istaknulo je da transferi općenito nisu dovoljno učinkoviti i da nakon obavljenog transfera „često” dolazi do sekundarnih kretanja.

Žalbe

U svim državama članicama postoje pravna sredstva protiv odluke o transferu. Države članice prednost daju pravnim lijekovima, najčešće pred upravnim sudovima. Sve države članice uvele su u postupku žalbe rokove za podnositelja zahtjeva da iskoristi svoje pravo na učinkovit pravni lijek, iako se tumačenja o tome što se smatra „razumnim razdobljem” uvelike razlikuju s obzirom na to da on obuhvaća od tri do 60 dana. U slučaju žalbe neke države članice automatski će odgoditi transfer, a druge primjenjuju članak 27. stavak 3. točku (c), prema kojem podnositelj zahtjeva sam mora zatražiti odgodu.

Upravna suradnja

Sve države članice navele su da često upotrebljavaju sigurnu elektroničku mrežu DubliNet za razmjenu informacija, a neformalnim informacijskim kanalima koriste se samo u iznimnim okolnostima. Da bi dodatno olakšale primjenu Uredbe Dublin III, mnoge države članice sklopile su upravne dogovore kako je navedeno u članku 36. Međutim, dosad ni jedna država članica nije iskoristila postupak mirenja kako je opisan u članku 37. i svi se sporovi rješavaju neformalno.

Mehanizam za rano upozoravanje i pripravnost

Mehanizam za rano upozoravanje i pripravnost dosad nije upotrijebljen. Dok su neke države članice navele da uvjeti za pokretanje mehanizma nikad nisu bili ispunjeni, druge su rekle da je teško postići politički dogovor o njegovu pokretanju ako nema jasnih kriterija i pokazatelja za mjerenje pritiska. Osim toga, taj se postupak smatrao dugotrajnim i složenim. Alternativne mjere potpore pomogle su smanjiti pritisak i možda zbog toga nije bilo potrebno pokretati mehanizam. Europski potporni ured za azil istaknut je kao primjer potpore zbog koje nije trebalo aktivirati mehanizam, čime se pomoglo sprečavanju kriza u području međunarodne zaštite i upravljanju njima.

3.3. Postizanje ciljeva Uredbe Dublin III

Glavni rezultati vanjske studije o evaluaciji Uredbe Dublin III navedeni su u nastavku.

Spriječiti podnositelje da podnose više zahtjeva i time smanjiti sekundarna kretanja

Bez obzira na cilj smanjenja sekundarnih kretanja višestruki zahtjevi za azil ostaju raširen problem u EU-u. Godine 2014. 24 % podnositelja već je podnijelo zahtjeve u drugim državama članicama što ukazuje na to da Uredba na taj cilj nije imala utjecaja ili je utjecaj bio neznatan. Osim toga, navedeno je da se Uredbom možda nehotice utjecalo na povećanje drugih vrsta sekundarnih kretanja zbog nacionalnih razlika u kvaliteti prihvata i sustava azila. Te razlike i dalje postoje te potiču sekundarna kretanja.

Osigurati pravednu raspodjelu podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i korisnika međunarodne zaštite među državama članicama

Uredbom Dublin III ograničeno se utječe na raspodjelu podnositelja zahtjeva unutar EU-a, s obzirom na to da su neto transferi u okviru Dublinskog postupka blizu nule. Kad države članice prime i predaju podjednak broj podnositelja zahtjeva, njihovi ulazni i izlazni zahtjevi međusobno se ponište, što znači da Uredba Dublin III ima neznatan učinak na preraspodjelu ili ga uopće nema. Mogući su razlozi za to: hijerarhija kriterija, kojom se ne uzimaju u obzir kapaciteti država članica, nerazmjerna odgovornost država članica na vanjskim granicama koja prvenstveno nastaje primjenom kriterija prve zemlje ulaska, nizak broj stvarnih transfera što upućuje na to da podnositelji mogu podnijeti zahtjeve gdje žele, čime se veća odgovornost prebacuje na poželjnija odredišta. To se vidi iz podataka iz 2014. prema kojima je 70 % svih prvih zahtjeva za azil podneseno u samo pet država članica.

Razumni troškovi u smislu financijskih i ljudskih resursa koji su potrebni za provedbu Uredbe Dublin III

Izravni i neizravni troškovi rada povezanog s Dublinskim sustavom iznosili su 2014. u Europi otprilike 1 milijardu EUR. Kad tog mehanizma ne bi bilo, države članice EU-a i EGP-a imale bi još više troškove, iako je evaluacijom utvrđeno da Uredba Dublin III općenito nije dovoljno učinkovita. Zakonski predviđeni rok za transfer podnositelja zahtjeva je dug, a stopa stvarnih transfera niska: oboje znatno financijski utječu na neizravne troškove i opću učinkovitost sustava. Neke države članice imaju visoke troškove zadržavanja u okviru nastojanja da spriječe bijeg. Bijeg stvara i druge neizravne troškove te smanjuje učinkovitost sustava. Nedostatak transfera i vraćanje odbijenih podnositelja zahtjeva u praksi uzrokuju visoke socijalne troškove povezane s nezakonitim migracijama. Procjenjuje se da do 42 % podnositelja zahtjeva koji u okviru Dublinskog sustava nisu stvarno predani možda još boravi u EU-u kao nezakoniti migranti.

Vrlo je vjerojatno da će sadašnji sustav ostati neodrživ s obzirom na sve jači migracijski pritisak. Ispostavilo se da je odgoda transfera u Grčku na temelju Dublinskog sustava, koja se stvarno počela provoditi 2011., posebno slaba točka sustava s obzirom na velik broj migranata koji stižu u Grčku zadnjih mjeseci.

3.4.Savjetovanja s dionicima

Osim vanjske evaluacije Komisija je provela ciljana savjetovanja s koordinatorima klubova zastupnika iz Odbora Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE), državama članicama i drugim dionicima.

S koordinatorima klubova zastupnika Odbora LIBE savjetovanje je provedeno na temelju dokumenta za raspravu i preliminarnih rezultata vanjske evaluacije Uredbe iz Dublina. Općenito je izražena široka potpora temeljitoj reformi Dublinskog sustava i prepoznato je da sadašnje stanje nije održivo. Neki su poduprli objektivne kriterije za određivanje odgovornosti, uključujući u obliku ključa raspodjele, a drugi su upozorili da je važno uzeti u obzir želje i posebnosti podnositelja zahtjeva, iako je potonje teško učiniti na objektivan, pravedan i učinkovit način.

Savjetovanja s državama članicama odvijala su se na temelju istih dokumenata. Dionici su se složili da je sadašnja Uredba presložena i previše birokratska te da je zbog toga uprave teško primjenjuju. Promjenama koje su uvedene reformom Uredbe Dublin III 2013. povećana su prava podnositelja zahtjeva koja se mogu zloupotrijebiti na štetu cijelog sustava. Sekundarna kretanja navedena su kao najhitniji problem pri provedbi. Tijekom rasprave o potrebi preoblikovanja Uredbe Dublin III u instrument podijeljene odgovornosti, što bi promijenilo njezinu sadašnju prirodu prema kojoj se njome samo dodjeljuje odgovornost, ispostavilo se da postoje dva glavna stajališta: neke države članice tražile su trajni sustav podjele opterećenja na temelju ključa raspodjele, a druge su bile sklonije zadržavanju i pojednostavnjenju postojećeg sustava, uključujući i kriterij u pogledu nezakonitog ulaska.

Mišljenja su podijeljena i o tome bi li trebalo uzeti u obzir želje podnositelja zahtjeva: neki su smatrali da se želje ne mogu u potpunosti ignorirati jer bi to neizbježno dovelo do sekundarnih kretanja, a drugi su bili snažno protiv jer su potrebni jasni objektivni kriteriji te bi poštovanje želja samo zakompliciralo ocjenjivanje na temelju pojedinačnih slučajeva. Države članice podsjetile su i da podnositelji zahtjeva traže međunarodnu zaštitu, odnosno bježe od progona te da stoga ne bi trebali imati previše mogućnosti biranja konačne zemlje azila jer svrha Dublinskog sustava nije program (gospodarskih) migracija.

Savjetovanja su provedena i s drugim dionicima, primjerice UNHCR-om i nevladinim organizacijama koje rade u području azila. Oni su se složili da sadašnja Uredba Dublin III u pogledu svrhe (odnosno kriterija nezakonitog ulaska koji je automatski kriterij na prvom mjestu) ima važnih nedostataka i da je s obzirom na praksu zadnjih nekoliko mjesec potrebna temeljita reforma. Opće je mišljenje da bi pri određivanju odgovorne države članice trebalo uzeti u obzir želje i posebnosti podnositelja zahtjeva u cilju integracije i smanjenja sekundarnih kretanja. Zbog toga bi trebalo proširiti kriterij u pogledu obitelji. Mnogi su naglasili potrebu za izjednačavanjem uvjeta u svim državama članicama, posebno u pogledu uvjeta prihvata i postupaka.

3.5.Temeljna prava

Ovaj je prijedlog u potpunosti u skladu s temeljnim pravima i općim načelima Zajednice te međunarodnim pravom.

Bolje obavješćivanje tražitelja azila o primjeni Uredbe te njihovim pravima i obvezama prema Uredbi osobito će im omogućiti da uspješnije brane svoja prava, a s druge strane pridonijet će smanjenju sekundarnih kretanja jer će podnositelji biti skloniji poštovanju sustava. Učinkovitost prava na pravni lijek povećat će se određivanjem opsega žalbe i definiranjem usklađenih rokova za donošenje odluka. Žalba će osim toga automatski imati suspenzivni učinak.

Pravo na slobodu i slobodno kretanje ojačat će se skraćivanjem rokova tijekom kojih se osobu može zadržati u izvanrednim okolnostima koje su propisane Uredbom, uz uvjet da je to u skladu s načelom nužnosti i razmjernosti.

Pravo na spajanje obitelji posebno će se ojačati proširenjem područja primjene Uredbe kako bi se uključili braća i sestre i obitelji koje su zasnovane u tranzitnim zemljama.

Prava maloljetnika bez pratnje također su ojačana boljim definiranjem načela najboljih interesa djeteta i uspostavom mehanizma kojim će se osigurati da se u svim slučajevima u kojima se podrazumijeva transfer maloljetnika odluka donese u skladu s najboljim interesima djeteta.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Ukupna financijska sredstva potrebna za potporu provedbi ovog prijedloga u razdoblju 2017. – 2020. iznose 1 828,6 milijuna EUR. Njima bi se pokrili troškovi transfera nakon pokretanja korektivnog mehanizma raspodjele u korist države članice, uspostava i rad informacijskog sustava za upis i automatsku raspodjelu tražitelja azila, ali i troškovi razvoja potrebnih kapaciteta za prihvat u pogledu infrastrukture i tekućih troškova, posebno u onim državama članicama koje su do sad imale mali broj tražitelja azila.

Financijske su potrebe u skladu s tekućim višegodišnjim financijskim okvirom i mogu zahtijevati upotrebu posebnih instrumenata definiranih u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013. 16

5.DETALJNO OBRAZLOŽENJE POSEBNIH ODREDBI PRIJEDLOGA

Prijedlogom se zadržava veza između odgovornosti u području azila i poštovanja obveza država članica u pogledu zaštite vanjske granice, uz poštovanje iznimki za zaštitu jedinstva obitelji i najboljih interesa djeteta. Postojeći kriteriji za određivanje odgovornosti načelno se zadržavaju, no predlažu se ciljane promjene, posebno kako bi se ojačalo jedinstvo obitelji prema Dublinskom sustavu proširenjem definicije obitelji.

Najvažnijim izmjenama nastoji se s jedne strane poboljšati učinkovitost sustava, posebno održavanjem stalne odgovornosti predmetne države članice za razmatranje zahtjeva jednom kad se utvrdi odgovornost. S druge strane, izmjenama se želi ograničiti sekundarna kretanja, posebno brisanjem pravila o prijenosu odgovornosti među državama članicama.

Sustav je dopunjen novim korektivnim mehanizmom raspodjele koji se temelji na referentnom ključu, čime se omogućuju prilagodbe pri raspodjeli tražitelja azila u određenim okolnostima. To znači da sustav može funkcionirati u situacijama kad su sustavi azila država članica suočeni s nerazmjernim pritiskom tako da se osigura odgovarajući sustav podjele odgovornosti među državama članicama.

I. Pojednostavnjenje Uredbe iz Dublina i poboljšanje učinkovitosti

Da bi se osigurali nesmetano i održivo funkcioniranje dublinskog postupka, brz pristup postupku razmatranja i zaštita onima kojima je potrebna te spriječila sekundarna kretanja, predlažu se različite promjene, posebno sljedeće:

Uvedena je nova obveza kojom se predviđa da se podnositelj zahtjeva mora prijaviti ili u državi članici prvog nezakonitog ulaska ili, u slučaju zakonitog boravka, u državi članici u kojoj boravi. Cilj je osigurati uređeno upravljanje priljevima, olakšati određivanje odgovorne države članice i spriječiti sekundarna kretanja. Tom se izmjenom objašnjava da podnositelj zahtjeva nema pravo birati državu članicu u kojoj podnosi zahtjev ni državu članicu odgovornu za njegovo razmatranje. Ako podnositelj zahtjeva ne poštuje tu novu obvezu, država članica mora razmotriti zahtjev ubrzanim postupkom. Osim toga, podnositelj će imati materijalna prava nakon prihvata samo kad se nalazi tamo gdje mora biti prisutan.

Prije početka postupka određivanja odgovorne države članice, Uredbom se za državu članicu u kojoj se podnosi zahtjev uvodi obveza provjere je li zahtjev nedopušten jer podnositelj dolazi iz prve zemlje azila ili sigurne treće zemlje. U tom slučaju podnositelja se vraća u tu prvu zemlju ili sigurnu treću zemlju, a država članica koje je provjerila nedopuštenost smatrat će se odgovornom za njegov zahtjev. Država članica u kojoj je podnesen zahtjev mora provjeriti i dolazi li podnositelj iz sigurne zemlje podrijetla ili predstavlja li sigurnosni rizik. U tom slučaju država članica u kojoj je podnesen zahtjev bit će odgovorna i morat će razmotriti zahtjev ubrzanim postupkom.

Uredbom se uvodi pravilo da je država članica koja je razmotrila zahtjev kao odgovorna država članica ujedno odgovorna i za razmatranje budućih dokaza i zahtjeva predmetnog podnositelja. Time je ojačano novo pravilo da samo jedna država članica jest i ostaje odgovorna za razmatranje zahtjeva i da se kriteriji odgovornosti primjenjuju samo jednom.

Zahtjev za sudjelovanje podnositelja pojačan je radi osiguravanja brzog pristupa postupku određivanja statusa, pravilnog funkcioniranja sustava i sprečavanja zaobilaženja pravila, posebno bijega. U Uredbi se utvrđuju proporcionalne obveze podnositelja povezane s pravodobnim osiguravanjem svih elemenata i informacija važnih za određivanje odgovorne države članice i sa suradnjom s nadležnim tijelima države članice. Izričito je navedena obveza podnositelja da budu prisutni i dostupni nadležnim tijelima predmetne države članice te da poštuju odluku o transferu. Neispunjivanje zakonskih obveza koje su utvrđene u Uredbi imat će proporcionalne postupovne posljedice za podnositelja zahtjeva kao što je prekluzija prihvaćanja informacija koje su neopravdano poslane prekasno.

Uredbom se proširuje opseg informacija koje se moraju pružiti podnositeljima zahtjeva. Osobni intervju služi za pojednostavnjenje postupka određivanja odgovorne države članice tako da se lakše prikupe sve potrebne informacije. Međutim, on ne bi smio biti razlog kašnjenja postupka ako je podnositelj zahtjeva pobjegao ili ako već postoji dovoljno informacija.

Pravilo o hijerarhiji kriterija za određivanje odgovornosti izričito navodi da se ti kriteriji primjenjuju samo jednom. To znači da će se nakon podnošenja drugog zahtjeva bez iznimke primjenjivati pravila o ponovnom prihvatu. Pravilo da se kriteriji određuju na temelju situacije u trenutku kad podnositelj prvi put podnosi svoj zahtjev u državi članici sada se primjenjuje na sve kriterije, uključujući one koji se odnose na članove obitelji i maloljetnike. Jasno određen rok za slanje svih relevantnih informacija omogućit će brzu procjenu i odluku.

Definicija članova obitelji proširuje se dvojako i uključuje: (1) braću i sestre podnositelja zahtjeva i (2) članove rodbinskih odnosa koji su to postali nakon napuštanja zemlje podrijetla, no prije dolaska na državno područje državne članice. Braća i sestre razmjerno su uska, no vrlo važna kategorija unutar koje se može relativno lako provjeriti i dokazati rodbinska veza pa su mogućnosti zlouporabe male. Proširenjem radi obuhvaćanja obitelji zasnovanih tijekom tranzita uzimaju se u obzir nedavne migracijske pojave kao što su dulji boravak izvan zemlje podrijetla prije dolaska u EU, primjerice u kampovima za izbjeglice. Očekuje se da će se tim ciljanim proširenjima definicije obitelji smanjiti rizik nezakonitih kretanja i bijega osoba na koje se odnose proširena pravila.

Predložen je niz izmjena radi pojednostavnjenja kriterija odgovornosti iz članaka 14., 15. i 16. U članku 14. objašnjeni su kriteriji odgovornosti u pogledu viza i boravišnih isprava. U članku 15. o nezakonitom ulasku izbrisane su odredba o prestanku odgovornosti nakon 12 mjeseci od nezakonitog ulaska te komplicirana odredba u vezi s nezakonitim boravkom koju je bilo teško dokazati. U pogledu kriterija o ulasku za koji nije potrebna viza izbrisana je iznimka koja se odnosi na naknadne ulaske u državu članicu za koju nije potrebna viza, što je u skladu s pristupom prema kojem država članica prvog ulaska načelno morala biti odgovorna i u cilju je sprečavanja neopravdanih sekundarnih kretanja nakon ulaska. Diskrecijska odredba sužena je kako bi se osiguralo da se upotrebljava samo iz humanitarnih razloga povezanih sa širom obitelji.

Izmijenjenom uredbom određuju se kraći rokovi za različite korake dublinskog postupka kako bi se ubrzao postupak određivanja i omogućio brži pristup postupku azila za podnositelja zahtjeva. To se odnosi na rokove za slanje zahtjeva za prihvat i odgovor na njega, obavijesti o ponovnom prihvatu i donošenje odluke o transferu. Zbog skraćivanja rokova ukinut je hitni postupak.

Istek rokova više neće rezultirati prijenosom odgovornosti među državama članicama (uz iznimku roka za odgovaranje na zahtjeve za prihvat). Čini se da su takvi prijenosi pogodovali zaobilaženju pravila i ometanju postupka. Umjesto toga novo pravilo trebalo bi biti da jednom kad se odredi odgovorna država članica ta država članica to i ostane.

Zahtjevi za ponovni prihvat promijenjeni su u jednostavne obavijesti o ponovnom prihvatu s obzirom na to da je jasno koja je država članica odgovorna i neće više biti mogućnosti za prijenos odgovornosti. Na takve obavijesti nije potrebno odgovarati, nego samo odmah treba potvrditi da su primljene. To će biti važan alat za suzbijanje sekundarnih kretanja s obzirom na to da trenutačno ima više zahtjeva za ponovni prihvat od zahtjeva za prihvat.

S time su povezane postupovne posljedice za razmatranje zahtjeva nakon transfera u cilju ponovnog prihvata. Pravila su promijenjena i o tome kako bi odgovorne države članice trebale razmatrati zahtjev nakon ponovnog prihvata osobe u cilju odvraćanja i sankcioniranja sekundarnih kretanja.

Dodana je obveza za odgovornu državu članicu da mora ponovno prihvatiti korisnika međunarodne zaštite koji je podnio zahtjev ili je nezakonito prisutan u drugoj državi članici. Na temelju te obveze države članice imat će potreban pravni alat za provedbu transfera u cilju ponovnog prihvata, a to je važno za ograničavanje sekundarnih kretanja.

Prilagođena su pravila o pravnim lijekovima kako bi se znatno ubrzao i uskladio žalbeni postupak. Osim određivanja konkretnih kratkih rokova, upotreba pravnog lijeka automatski odgađa transfer. Uvodi se novi pravni lijek za slučajeve u kojima nije donesena odluka o transferu, a podnositelj tvrdi da je član obitelji ili, ako je riječ o maloljetniku, rođak zakonito prisutan u drugoj državi članici. 

Postupak mirenja kao mehanizam rješavanja sporova nije se službeno upotrebljavao otkako je predviđen Konvencijom iz Dublina iz 1990. (iako u malo drukčijem obliku) pa se čini da je nepotreban i trebalo bi ga ukinuti.

Predlaže se da nova Agencija Europske unije za azil preuzme ciljeve postojećeg mehanizma za rano upozoravanje i pripravnost kako su utvrđeni u poglavlju 5. o nadzoru i ocjenjivanju i poglavlju 6. o operativnoj i tehničkoj pomoći prijedloga o Agenciji Europske unije za azil. Zbog toga je taj mehanizam izbrisan iz Uredbe iz Dublina.

Agencija Europske unije za azil trebala bi uspostaviti mrežu dublinskih jedinica i olakšati njezine aktivnosti radi jačanja praktične suradnje i razmjene informacija o svim pitanjima u vezi s primjenom te Uredbe, uključujući razvoj praktičnih alata i smjernica.

 Kad je riječ o maloljetnicima bez pratnje, u prijedlogu se objašnjava da će odgovorna biti država članica u kojoj je maloljetnik podnio prvi zahtjev za međunarodnu zaštitu osim ako se dokaže da to nije u najboljim interesima maloljetnika. S pomoću tog pravila moći će se brzo odrediti odgovorna država članica i time omogućiti brz pristup postupku toj ranjivoj skupni podnositelja zahtjeva, što je u skladu s ciljem prijedloga o skraćivanju rokova.

Prilagođena je odredba o jamstvima za maloljetnike bez pratnje kako bi procjena najboljih interesa bila operativnija. Stoga će prije transfera maloljetnika bez pratnje u drugu državu članicu država članica koja obavlja transfer osigurati da će ta država članica odmah poduzeti potrebne mjere u skladu s direktivama o postupcima azila i uvjetima prihvata. Određeno je i da prije svake odluke o transferu maloljetnika bez pratnje kvalificirano osoblje brzo mora obaviti procjenu njegovih najboljih interesa.

II. Korektivni mehanizam raspodjele

Preinačenom uredbom uspostavlja se korektivni mehanizam kako bi se osigurala pravedna podjela odgovornosti među državama članicama i podnositeljima zahtjeva omogućio brz pristup postupcima za priznavanje međunarodne zaštite u situacijama u kojima je država članica suočena s nerazmjernim brojem zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je odgovorna na temelju uredbe. Njime bi se trebala ublažiti bilo koja nerazmjernost u udjelu zahtjeva za azil među državama članicama do koje je došlo zbog primjene kriterija odgovornosti.

Sustav upisa i praćenja

Uspostavlja se automatizirani sustav kojim će se omogućiti upis svih zahtjeva i praćenje udjela koje države članice imaju u ukupnom broju zahtjeva. Agencija Unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) bit će odgovorna za razvijanje i tehnički rad sustava. Nakon podnošenja zahtjeva država članica upisuje ga u automatizirani sustav koji će zabilježiti svaki zahtjev pod jedinstvenim brojem zahtjeva. Kad se odredi odgovorna država članica, i to će se zabilježiti u sustavu. Automatizirani sustav u realnom vremenu prikazuje ukupni broj zahtjeva podnesenih u EU-u i broj zahtjeva po državi članici te, nakon što se odredi odgovorna država članica, broj zahtjeva koji svaka država članica mora razmotriti kao odgovorna država članica, kao i udio koji taj broj predstavlja u usporedbi s drugim državama članicama. Sustav će prikazati i broj osoba koje je svaka država članica stvarno preselila.

Pokretanje korektivnog mehanizma raspodjele

Broj zahtjeva za koje je predmetna država članica odgovorna i broj osoba koje je država članica stvarno preselila osnova su za izračun odgovarajućih udjela. U to su uključeni zahtjevi za koje bi država članica bila odgovorna u okviru provjere nedopuštenosti, sigurne zemlje podrijetla i sigurnosnih razloga. Izračuni se provode na neprekidnoj godišnjoj osnovi, tj. u bilo kojem trenutku na temelju broja novih zahtjeva za koje je država članica određena odgovornom u sustavu tijekom prethodne godine i broja stvarno preseljenih osoba. Sustav stalno izračunava postotak zahtjeva za koji je svaka država članica određena odgovornom i uspoređuje izračune s referentnim postotkom na temelju ključa. Taj referentni ključ temelji se na dva kriterija, broju stanovnika i ukupnom BDP-u države članice, a za svaki vrijedi ponderiranje 50 %.

Korektivna raspodjela u korist države članice automatski se počinje primjenjivati ako broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je država članica odgovorna prijeđe 150 % broja navedenog u referentnom ključu.

Raspodjela zahtjeva na temelju referentnog ključa i prestanak

Kad se pokrene mehanizam, svi novi zahtjevi podneseni u državi članici koja se suočava s nerazmjernim pritiskom, nakon provjere dopuštenosti, ali prije provjere u okviru Dublinskog sustava, dodjeljuju se onim državama članicama čiji je broj zahtjeva za koje su odgovorne niži od broja utvrđenog u referentnom ključu. Zahtjevi se proporcionalno raspodjeljuju među tim državama članicama na temelju referentnog ključa. Kad broj zahtjeva za koje je država članica odgovorna premaši broj utvrđen referentnim ključem, toj se državi članici više ne dodjeljuju zahtjevi.

Raspodjela drugim državama članicama traje dok je broj zahtjeva za koje je odgovorna država članica koja se suočava s nerazmjernim pritiskom veći od 150 % njezina referentnog broja.

Članovi obitelji na koje se primjenjuje postupak raspodjele dodijelit će se istoj državi članici. Zbog korektivnog mehanizma raspodjele ne bi se smjeli razdvajati članovi obitelji.

Financijska solidarnost

Država članica raspodjele može odlučiti da privremeno na 12 mjeseci ne sudjeluje u korektivnom mehanizmu raspodjele. Država članica tu informaciju unosi u automatizirani sustav i obavješćuje ostale države članice, Komisiju i Agenciju Europske unije za azil. Nakon toga podnositelji zahtjeva koji su trebali biti dodijeljeni toj državi članici raspodjeljuju se među drugim državama članicama. Država članica koja privremeno ne sudjeluje u korektivnoj raspodjeli mora platiti solidarni doprinos od 250 000 EUR za svakog podnositelja zahtjeva državama članicama koje su određene odgovornima za razmatranje tih zahtjeva. Komisija bi trebala donijeti provedbeni akt kojim se utvrđuju praktični načini provedbe mehanizma solidarnog doprinosa. Agencija Europske unije za azil pratit će i svake godine izvješćivati Komisiju o primjeni mehanizma financijske solidarnosti.

Postupak u državi članici koja obavlja transfer i državi članici raspodjele

Država članica koja koristi korektivni mehanizam obavlja transfer podnositelja u državu članicu raspodjele i šalje njegove otiske prstiju radi sigurnosne provjere u državi članici raspodjele. Time se žele spriječiti teškoće pri raspodjeli koje su nastajale tijekom provedbe odluka o premještanju. Nakon transfera država članica raspodjele obavit će provjeru u okviru Dublinskog sustava kako bi potvrdila primjenjuju li se na tog podnositelja zahtjeva primarni kriteriji kao što je obitelj u drugoj državi članici. U tom slučaju obavit će se transfer podnositelja u državu članicu koja bi s obzirom na to bila odgovorna.

Odredba o preispitivanju

Predviđeno je da će Komisija preispitati funkcioniranje korektivnog mehanizma raspodjele 18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe i svake godine nakon toga kako bi procijenila ispunjuje li korektivni mehanizam raspodjele cilj, odnosno osigurava li se njime pravedna podjela odgovornosti među državama članicama i smanjuje nerazmjerni pritisak na određene države članice.

Komisija će posebno provjeriti osiguravaju li se učinkovito pragom za pokretanje i prestanak korektivnog mehanizma raspodjele pravedna podjela odgovornosti među državama članicama te brz pristup podnositeljima zahtjeva postupcima za priznavanje međunarodne zaštite u situacijama kad je država članica suočena s nerazmjernim brojem zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je odgovorna na temelju ove Uredbe.

 604/2013

2016/0133 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 78. stavak 2. točku (e),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

ê 604/2013 uvodna izjava 1 (prilagođeno)

(1)Potrebno je provesti cijeli niz značajnih izmjena Uredbe Vijeća br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje 17   Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 18  Õ . Ovu bi Uredbu trebalo preinačiti radi jasnoće.

ê 604/2013 uvodna izjava 2

(2)Zajednička politika azila, uključujući zajednički europski sustav azila, sastavni je dio cilja Europske unije za postupno stvaranje područja slobode, sigurnosti i pravde, otvorenog za one koje su okolnosti prisilile na zakonito traženje zaštite u Uniji.

ê 604/2013 uvodna izjava 3

(3)Na posebnom zasjedanju u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. Europsko se vijeće usuglasilo da će nastojati uvesti zajednički europski sustav azila utemeljen na cjelovitoj i sveobuhvatnoj primjeni Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. koja je dopunjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967. (dalje u tekstu: Ženevska konvencija) čime se osigurava da se nitko ne šalje natrag u progon, tj. poštuje se načelo zabrane vraćanja. U tom smislu, i bez utjecaja na kriterije odgovornosti utvrđene ovom Uredbom, sve države članice koje poštuju načelo zabrane vraćanja, smatraju se sigurnim zemljama za državljane trećih zemalja.

ê 604/2013 uvodna izjava 4

(4)U zaključcima iz Tamperea navodi se također da bi taj sustav u kratkom vremenskom razdoblju morao uključivati jasan i provediv način za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu azil.

ê 604/2013 uvodna izjava 5

(5)Takav bi se način trebao temeljiti na objektivnim, poštenim kriterijima i za države članice i za predmetne osobe. Trebao bi posebno omogućiti brzo određivanje odgovorne države članice, tako da se osigura učinkovit pristup postupcima za priznavanje međunarodne zaštite i pritom ne ugrozi cilj brzog razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

ê 604/2013 uvodna izjava 6

(6)Završena je prva faza uspostave Zzajedničkog europskog sustava azila koji bi dugoročno trebao voditi zajedničkom postupku i jedinstvenom statusu za one kojima je priznata međunarodna zaštita, koji bi važio u cijeloj Uniji. Europsko je vijeće 4. studenoga 2004. donijelo Haški program u kojem su postavljeni ciljevi koji će se u području slobode, sigurnosti i pravde provoditi tijekom razdoblja 2005. – 2010. U vezi s tim Haški je program pozvao Europsku komisiju da zaključi ocjenu pravnih akata prve faze te Europskom parlamentu i Vijeću podnese akte i mjere druge faze kako bi se mogli donijeti prije 2010.

ê 604/2013 uvodna izjava 7

ð novo

(7)U Stockholmskom programu Europsko je vijeće ponovno potvrdilo svoju obvezu da najkasnije do 2012. u skladu s člankom 78. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) uspostavi zajedničko područje zaštite i solidarnosti za osobe kojima je priznata međunarodna zaštita. Nadalje je istaknulo da Dublinski sustav ostaje temelj Zzajedničkog europskog sustava azila jer jasno dodjeljuje odgovornost među državama članicama za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. ð Komisija je u svibnju 2015. u svojoj Komunikaciji o Europskom migracijskom programu navela da će se Uredbu iz Dublina ocijeniti i, ako je to potrebno, podnijeti prijedlog za njezinu reviziju, posebice kako bi se pravednije raspodijelilo tražitelje azila u Europi ï .

ê 604/2013 uvodna izjava 8

(8)Izvori Europskog azilnog ureda za potporu (EASO) koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća 19 , trebali bi biti dostupni za osiguranje primjerene potpore odgovarajućim službama država članica odgovornim za provedbu ove Uredbe. EASO bi trebao posebno osigurati mjere solidarnosti, kao što je intervencijska skupina za azil s potpornim skupinama za azil za pomoć onim državama članicama koje su suočene s posebnim pritiskom i u kojima podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu (dalje u tekstu: podnositelji zahtjeva) nisu osigurani odgovarajući standardi, posebno u vezi s prihvatom i zaštitom.

ò novo

(9)Agencija Europske unije za azil trebala bi pružati odgovarajuću potporu pri provedbi ove Uredbe, posebice utvrđivanjem referentnog ključa za raspodjelu tražitelja azila u okviru korektivnog mehanizma raspodjele i godišnjim prilagođavanjem brojki na kojima se temelji referentni ključ kao i referentnog ključa, na temelju podataka Eurostata.

ê 604/2013 uvodna izjava 9 (prilagođeno)

ð novo

(10)Uzimajući u obzir rezultate obavljenog ocjenjivanja provedbe  Uredbe (EU) 604/2013 Õ instrumenata prve faze, primjereno je na tom stupnju u toj fazi potvrditi načela na kojima se temelji Uredba (EZ) br. 343/2003 (EU) br. 604/2013 i istodobno na temelju iskustva uvesti potrebna poboljšanja učinkovitosti Dublinskog sustava i zaštite koja se podnositeljima zahtjeva priznaje na temelju tog sustava. Kako je dobro funkcioniranje Dublinskog sustava od bitne važnosti za Zajednički europski sustav azila, trebalo bi tijekom uspostave drugih elemenata Zajedničkog europskog sustava azila i instrumenata solidarnosti Unije pregledati njegova načela i funkcioniranje. Trebalo bi odrediti provedbu cjelokupnog pregleda prikladnosti koji se temelji na dokazima i koji obuhvaća pravne, gospodarske i socijalne učinke Dublinskog sustava, uključujući njegov utjecaj na temeljna prava. ðNa temelju tog ocjenjivanja i savjetovanja s državama članicama, Europskim parlamentom i drugim dionicima, primjereno je u Uredbi utvrditi i mjere za pravednu podjelu odgovornosti među državama članicama za zahtjeve za međunarodnu zaštitu, posebice kako bi se osiguralo da se nekim državama članicama ne nametne nerazmjerno opterećenje. ï

ê 604/2013 uvodna izjava 10

(11)Za osiguranje jednakog postupanja prema svim podnositeljima zahtjeva i korisnicima prava na međunarodnu zaštitu i osiguranja usklađenosti s važećom pravnom stečevinom Unije u području azila, posebno s Direktivom 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite 20 , područje primjene ove Uredbe obuhvaća podnositelje zahtjeva za supsidijarnu zaštitu i osobe prihvatljive za supsidijarnu zaštitu.

ò novo

(12)Kako bi se osiguralo da se korisnike međunarodne zaštite koji su ušli na državno područje države članice koja nije odgovorna država članica, a da nisu ispunili uvjete boravka u toj drugoj državi članici, ponovno prihvati u odgovornu državu članicu, potrebno ih je uključiti u područje primjene ove Uredbe.

ê 604/2013 uvodna izjava 11

(13)Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu 21 trebala bi se primjenjivati na postupak za određivanje odgovorne države članice kako je određeno ovom Uredbom, podložno ograničenjima u primjeni te Direktive.

ê 604/2013 uvodna izjava 12

(14)Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite 22 trebala bi se primjenjivati istodobno s odredbama o postupovnim zaštitnim mjerama i ne dovodeći ih pritom u pitanje, kako je određeno ovom Uredbom, podložno ograničenjima u primjeni te Direktive.

ê 604/2013 uvodna izjava 13

(15)U skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, najbolji interes djeteta trebao bi biti primarna briga država članica pri primjeni ove Uredbe. Pri utvrđivanju najboljih interesa djeteta države članice moraju, ponajprije, uzimati u obzir dobrobit i socijalni razvoj maloljetnika, pitanja zaštite i sigurnosti, mišljenje maloljetnika u skladu s njegovom dobi i zrelošću, uključujući sredinu iz koje dolazi. Osim toga, za maloljetnike bez pratnje zbog njihove posebne ranjivosti trebalo bi utvrditi posebna postupovna jamstva.

ê 604/2013 uvodna izjava 14

(16)U skladu s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, poštovanje obiteljskog života trebalo bi biti primarna briga država članica pri primjeni ove Uredbe.

ò novo

(17)Kako bi se spriječio transfer među državama članicama podnositelja s nedopuštenim zahtjevima kojima vjerojatno nije potrebna međunarodna zaštita ili koji predstavljaju opasnost za sigurnost, potrebno je osigurati da država članica u kojoj je prvi put podnesen zahtjev provjeri dopuštenost zahtjeva u odnosu na prvu zemlju azila i sigurnu treću zemlju, razmotri ubrzanim postupkom zahtjeve podnositelja koji dolaze iz sigurnih zemalja podrijetla navedenih na popisu EU-a, kao i podnositelja koji predstavljaju sigurnosni problem.

ê 604/2013 uvodna izjava 15

(18)Zajednička obrada zahtjeva za međunarodnu zaštitu članova jedne obitelji od strane jedne države članice omogućuje da se zahtjevi razmatraju temeljito, da odluke koje se u vezi njih s njima donose budu dosljedne i da članovi jedne obitelji ne budu odvojeni.

ò novo

(19)Definicija člana obitelji u ovoj Uredbi trebala bi obuhvaćati braću i sestre podnositelja zahtjeva. Spajanje braće i sestara posebno je važno za povećanje mogućnosti integracije podnositelja zahtjeva te smanjenje sekundarnih kretanja. Opseg definicije člana obitelji trebao bi odražavati i stvarnost trenutačnih migracijskih trendova, prema kojima podnositelji zahtjeva često dolaze na državno područje država članica nakon duljeg razdoblja tranzita. Definicija bi stoga trebala uključivati obitelji zasnovane izvan zemlje podrijetla, ali prije njihova dolaska na državno područje države članice. Očekuje se da će se ovim ograničenim i ciljanim proširenjem opsega definicije smanjiti poticaj za neka sekundarna kretanja tražitelja azila unutar EU-a.

ê 604/2013 uvodna izjava 16

ð novo

(20)Kako bi se osiguralo potpuno poštovanje načela jedinstva obitelji i najboljih interesa djeteta, postojanje odnosa zavisnosti između podnositelja zahtjeva i njegova djeteta, brata ili sestre ili roditelja na temelju trudnoće ili materinstva, zdravstvenog stanja ili visoke starosti podnositelja zahtjeva trebalo bi postati obvezujući kriterij odgovornosti. Kada je podnositelj zahtjeva maloljetnik bez pratnje, prisutnost člana obitelji ili rođaka koji se za njega mogu skrbiti na državnom području druge države članice trebala bi također postati obvezujući kriterij odgovornosti. ðKako bi se obeshrabrila sekundarna kretanja maloljetnika bez pratnje, koja nisu u njihovim najboljim interesima, i u odsutnosti člana obitelji ili rođaka, odgovorna bi država članica trebala biti država u kojoj je maloljetnik bez pratnje prvi put podnio svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu, osim ako se dokaže da to ne bi bilo u njegovim najboljim interesima. Prije transfera maloljetnika bez pratnje u drugu državu članicu, država članica koja obavlja transfer trebala bi osigurati da ta država članica poduzme sve potrebne i odgovarajuće mjere kao bi se osigurala primjerena zaštita djeteta, a posebice žurno imenovanje jednog ili više zastupnika odgovornih za osiguravanje zaštite svih prava maloljetnika. Svakoj odluci o transferu maloljetnika bez pratnje trebala bi prethoditi procjena njegovih najboljih interesa od strane osoblja koje je osposobljeno i ima potrebno stručno znanje. ï

ê 604/2013 uvodna izjava 17 (prilagođeno)

ð novo

(21)ð Ako država članica preuzme odgovornost za razmatranje zahtjeva koji joj je podnesen u slučajevima u kojima to nije njezina odgovornost prema kriterijima iz ove Uredbe, može se smanjiti učinkovitost i održivost sustava pa bi tako trebalo postupati samo iznimno. ï Svakoj  Stoga Õ bi državi članici trebalo bi dopustiti odstupanje od kriterija odgovornosti, posebno ð samo ï iz humanitarnih razloga i suosjećanja, ð a posebice obiteljskih razloga, prije nego što se utvrdi odgovorna država članica ï da se omogući spajanje s članovima obitelji, rođacima ili kojim drugim rodbinskim odnosima te razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koja koji je podnesena u toj državi članici ili u drugoj državi članici i u slučaju kada to razmatranje nije u području njezine odgovornosti prema obvezujućim kriterijima utvrđenima ovom Uredbom.

ò novo

(22)Kako bi se osiguralo da se ostvare ciljevi ove Uredbe i spriječe prepreke njezinoj primjeni, posebice u cilju izbjegavanja bijega i sekundarnih kretanja među državama članicama, potrebno je utvrditi jasne obveze koje podnositelj zahtjeva treba ispuniti u okviru postupka, a o kojima bi ga trebalo pravodobno obavijestiti. U slučaju povrede tih pravnih obveza trebale bi postojati odgovarajuće i proporcionalne postupovne posljedice za podnositelja zahtjeva te odgovarajuće i postupovne posljedice u pogledu uvjeta njegova prihvata. U skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima država članica u kojoj je taj podnositelj zahtjeva prisutan trebala bi u svakom slučaju osigurati da se zadovolje njegove neposredne materijalne potrebe.

ê 604/2013 uvodna izjava 18 (prilagođeno)

ð novo

(23)S podnositeljem zahtjeva trebalo bi organizirati osobni intervju da se lakše odredi država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ð osim ako je pobjegao ili ako su informacije koje je pružio dovoljne za određivanje odgovorne države članice ï . Čim je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen, podnositelja zahtjeva trebalo bi obavijestiti  posebice Õ o primjeni ove Uredbe, ð nemogućnosti biranja koja će država članica razmatrati njegov zahtjev za azil, njegovim obvezama na temelju ove Uredbe i posljedicama njihova neispunjavanja ï i o mogućnosti da tijekom intervjua dade informacije o prisutnosti članova obitelji, rođaka ili kojih drugih rodbinskih odnosa u državama članicama, da se olakša postupak određivanja odgovorne države članice.

ê 604/2013 uvodna izjava 19

ð novo

(24)Da se osigura zaštita prava predmetnih osoba trebalo bi, posebno u skladu s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, uspostaviti pravne zaštitne mjere i pravo na učinkovit pravni lijek u vezi s odlukama o transferu u drugu odgovornu državu članicu. ð Trebalo bi osigurati učinkovit pravni lijek i u situacijama u kojima nije donesena odluka o transferu, ali podnositelj zahtjeva tvrdi da je odgovorna druga država članica na temelju činjenice da podnositelj zahtjeva ima člana obitelji ili, ako je riječ o maloljetnicima bez pratnje, rođaka u drugoj državi članici. ï Da se osigura poštovanje međunarodnog prava, učinkovit pravni lijek protiv takvih odluka trebao bi obuhvatiti preispitivanje primjenu primjene ove Uredbe te pravnog i stvarnog stanje stanja u državi članici u koju se podnositelja zahtjeva predaje. ð Opseg primjene učinkovitog pravnog lijeka trebao bi se ograničiti na procjenu postoji li opasnost od povrede temeljnih prava podnositelja zahtjeva na poštovanje obiteljskog života te povrede prava djeteta i zabrane neljudskog i ponižavajućeg postupanja.  ï

ò novo

(25)Država članica koja je određena odgovornom na temelju ove Uredbe trebala bi i dalje biti odgovorna za razmatranje svakog zahtjeva predmetnog podnositelja, uključujući naknadne zahtjeve, u skladu s člancima 40., 41. i 42. Direktive 2013/32/EU, bez obzira na to je li podnositelj zahtjeva napustio državno područje država članica ili je s njega udaljen. Odredbama Uredbe (EU) 604/2013 kojima je predviđen prestanak obveza u određenim okolnostima, uključujući ako su rokovi za obavljanje transfera već neko vrijeme istekli, stvoren je poticaj za bijeg te bi ih stoga trebalo ukloniti.

(26)Kako bi se brzo odredila odgovornost i raspodijelili podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu među državama članicama, rokove za podnošenje zahtjeva za prihvat i odgovaranje na njih, podnošenje obavijesti o ponovnom prihvatu i obavljanje transfera, kao i za podnošenje žalbi i odlučivanje o njima, trebalo bi racionalizirati i skratiti što je više moguće.

ê 604/2013 uvodna izjava 20

(27)Zadržavanje podnositelja zahtjeva primjenjuje se u skladu s temeljnim načelom da se osobu ne smije zadržati samo zbog toga što traži međunarodnu zaštitu. Zadržavanje bi trebalo biti što je kraće moguće i u skladu s načelom nužnosti i razmjernosti. Zadržavanje podnositelja zahtjeva trebalo bi posebno biti u skladu s člankom 31. Ženevske konvencije. Postupci predviđeni ovom Uredbom u vezi sa zadržanom osobom moraju se primjenjivati kao prioritetni u najkraćem mogućem roku. Kada je riječ o općim jamstvima u vezi sa zadržavanjem te uvjetima zadržavanja, kada je to potrebno, trebale bi se primjenjivati odredbe Direktive 2013/33/EU i na osobe zadržane na temelju ove Uredbe.

ê 604/2013 uvodna izjava 21

(28)Nedostaci ili raspad sustava azila, koje posebni pritisci na te sustave često pogoršavaju ili im pridonose, mogu ugroziti neometano funkcioniranje sustava uspostavljenog na temelju ove Uredbe, što može prouzročiti opasnost za kršenje prava podnositelja zahtjeva kako su utvrđena važećom pravnom stečevinom Unije u području azila i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, drugim međunarodnim ljudskim pravima i pravima izbjeglica.

ò novo

(29)Pravilan upis svih zahtjeva za azil u EU-u pod jedinstvenim brojem trebao bi pomoći u pronalasku višestrukih zahtjeva te sprečavanju nezakonitih sekundarnih kretanja i podnošenja višestrukih zahtjeva za azil. Trebalo bi uspostaviti automatizirani sustav kako bi se olakšala primjena ove Uredbe. On bi trebao omogućiti upis zahtjeva za azil podnesenih u EU-u, učinkovito praćenje udjela zahtjeva svake države članice te pravilnu primjenu korektivnog mehanizma raspodjele.

(30)Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde osnovana Uredbom (EU) br. 1077/2011 23 trebala bi biti odgovorna za pripremanje, razvijanje i operativno upravljanje središnjim sustavom i komunikacijskom infrastrukturom između središnjeg sustava i nacionalnih infrastruktura.

ê 604/2013 uvodna izjava 22

ð novo

(31)Kako bi osigurali snažnu suradnju u okviru ove Uredbe i uspostavili međusobno povjerenje država članica u vezi s politikom azila, trebalo bi uspostaviti postupak za rano upozoravanje i pripravnost za upravljanje krizama u vezi s azilom koji je namijenjen sprečavanju pogoršanja ili raspada sustava azila, pri čemu EASO ima ključnu ulogu u skladu s ovlastima koje ima na temelju Uredbe (EU) br. 439/2010. Takvim bi postupkom trebalo osigurati da se Unija što prije obavijesti o ugroženosti neometanog funkcioniranja sustava uspostavljenog ovom Uredbom zbog posebnog pritiska na sustave azila jedne ili više država članica i/ili njihovih nedostataka. Takvim se postupkom omogućuje Uniji da potiče preventivne mjere u ranoj fazi i takvom stanju stvari pokloni odgovarajuću političku pozornost. Solidarnost, koja je ključni element Zajedničkog europskog sustava azila, neodvojivo je povezana s uzajamnim povjerenjem. Jačanjem takvog povjerenja postupak za rano upozoravanje i pripravnost za upravljanje krizama u vezi s azilom, može poboljšati usmjeravanje konkretnih mjera istinske i stvarne solidarnosti s pogođenim državama članicama te pomoći pogođenim državama članicama općenito, a posebno podnositeljima zahtjeva. U skladu s člankom 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, akti Unije, kad god je to potrebno, trebali bi sadržavati odgovarajuće mjere da učine važećim načelo solidarnosti., ð Trebao bi se uspostaviti korektivni mehanizam raspodjele kako bi se osigurala pravedna podjela odgovornosti među državama članicama i podnositeljima zahtjeva omogućio brz pristup postupcima za priznavanje međunarodne zaštite u situacijama u kojima je država članica suočena s nerazmjernim brojem zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je odgovorna na temelju ove Uredbe. ï a postupak moraju pratiti takve mjere. Zaključcima o zajedničkom okviru za istinsku i stvarnu solidarnost s državama članicama čiji su sustavi azila pod posebnim pritiskom, uključujući i zbog miješanih migracijskih tokova, koje je 8. ožujka 2012. donijelo Vijeće, predviđa se „instrumentarij” postojećih i mogućih novih mjera koje bi trebalo uzeti u obzir u okviru mehanizma za rano upozoravanje i pripravnost za upravljanje krizama u vezi s azilom.

ò novo

(32)Ključ koji se temelji na broju stanovnika i veličini gospodarstva država članica trebao bi se primjenjivati, zajedno s pragom, kao referentna točka u provedbi korektivnog mehanizma raspodjele kako bi djelovao kao sredstvo pomoći državama članicama suočenima s nerazmjernim pritiskom. Korektivna raspodjela u korist države članice trebala bi se automatski početi primjenjivati ako broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je država članica odgovorna prekorači 150 % brojke navedene u referentnom ključu. Kako bi se odrazili sveukupni napori svake države članice, za izračun bi broj osoba stvarno preseljenih u tu državu članicu trebalo dodati broju zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

(33)Pri primjeni mehanizma raspodjele podnositelji koji su podnijeli svoje zahtjeve u državi članici korisnici trebali bi se raspodijeliti među državama članicama koje nisu dosegle svoj udio zahtjeva prema referentnom ključu koji se primjenjuje na te države članice. Trebalo bi propisati odgovarajuća pravila u slučajevima u kojima postoje ozbiljni razlozi da se smatra kako podnositelj zahtjeva predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni red, posebice pravila o razmjeni informacija među tijelima država članica nadležnima za odlučivanje o azilu. Nakon transfera država članica raspodjele trebala bi odrediti odgovornu državu članicu te bi trebala postati odgovorna za razmatranje zahtjeva, osim ako bi prema kriterijima odgovornosti koji imaju prednost, posebice u pogledu prisutnosti članova obitelji, trebala biti odgovorna neka druga država članica.

(34)Prema mehanizmu raspodjele troškovi transfera podnositelja zahtjeva u državu članicu raspodjele trebali bi se nadoknaditi iz proračuna EU-a.

(35)Država članica raspodjele može odlučiti ne prihvatiti dodijeljene podnositelje zahtjeva tijekom dvanaestomjesečnog razdoblja te bi u tom slučaju trebala unijeti tu informaciju u automatizirani sustav i obavijestiti ostale države članice, Komisiju i Agenciju Europske unije za azil. Nakon toga bi se podnositelji zahtjeva koji su trebali biti dodijeljeni toj državi članici trebali raspodijeliti među drugim državama članicama. Država članica koja privremeno ne sudjeluje u korektivnoj raspodjeli trebala bi platiti solidarni doprinos od 250 000 EUR za svakog podnositelja zahtjeva koji nije prihvaćen u državu članicu određenu odgovornom za razmatranje tih zahtjeva. Komisija bi provedbenim aktom trebala propisati praktične načine provedbe mehanizma solidarnog doprinosa. Agencija Europske unije za azil pratit će i svake godine izvješćivati Komisiju o primjeni mehanizma financijske solidarnosti.

ê 604/2013 uvodna izjava 22

Države članice trebale bi surađivati s EASO-om pri prikupljanju informacija o njihovoj sposobnosti svladavanja posebnog pritiska na njihov sustav azila i sustav prihvata, posebno u okviru primjene ove Uredbe. EASO bi u skladu s Uredbom (EU) br. 439/2010. trebao redovito izvješćivati o prikupljenim informacijama.

ê 604/2013 uvodna izjava 24

(36)U skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1560/2003 24 , transfer u državu članicu odgovornu za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu može se provesti dobrovoljno u obliku nadziranog odlaska ili uz pratnju. Države članice trebale bi poticati dobrovoljni transfer osiguranjem odgovarajućih informacija podnositelju zahtjeva te osigurati da se nadzirani transfer ili transfer uz pratnju odvija na human način, uz puno poštovanje temeljnih prava i ljudskog dostojanstva, te u najboljem interesu djeteta i najvećem mogućem uzimanju u obzir razvoja odgovarajuće sudske prakse, posebno u vezi s transferom iz humanitarnih razloga.

ê 604/2013 uvodna izjava 25

(37)Zbog postupnog oblikovanja područja bez unutarnjih granica u kojima je kretanja kretanje osoba zajamčeno u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i utvrđivanjem politika Unije vezanih uz uvjete ulaska i boravka državljana treće zemlje, uključujući zajedničke napore za upravljanje vanjskim granicama, potrebno je uravnotežiti kriterije odgovornosti u duhu solidarnosti.

ò novo

(38)[Opća uredba o zaštiti podataka (EU) .../2016] primjenjuje se na obradu osobnih podataka od strane država članica u skladu s ovom Uredbom od datuma utvrđenog u njoj, a do tog datuma primjenjuje se Direktiva 95/46/EZ. Države članice trebale bi provoditi potrebne tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurale i mogle dokazati da se podaci obrađuju u skladu s navedenom Uredbom i s odredbama ove Uredbe o zahtjevima iz navedene Uredbe. Tim bi se mjerama trebala osigurati sigurnost osobnih podataka obrađenih na temelju ove Uredbe, a posebice spriječiti nezakonit i neovlašten pristup ili otkrivanje, izmjena ili gubitak osobnih podataka koji se obrađuju. Nadležno nadzorno tijelo ili tijela svake države članice trebala bi pratiti da predmetna tijela zakonito obrađuju osobne podatke i, među ostalim, da se prenošenje iz automatiziranog sustava i u njega te prenošenje tijelima nadležnima za obavljanje sigurnosnih provjera vrše zakonito.

(39)Obradu osobnih podataka koju obavlja Agencija Europske unije za azil trebao bi pratiti Europski nadzornik za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 i odredbama o zaštiti podataka iz [Prijedloga Uredbe o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010].

ê 604/2013 uvodna izjava 26 (prilagođeno)

Uredba 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti osoba u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka 25 primjenjuje se na obradu osobnih podataka od strane država članica u skladu s ovom Uredbom.

ê 604/2013 uvodna izjava 27

Razmjenom osobnih podataka podnositelja zahtjeva, uključujući osjetljive podatke o njegovu zdravlju, prije transfera, osigurat će se da tijela nadležna za odlučivanje o azilu podnositeljima zahtjeva omogućuju odgovarajuću pomoć te osiguravaju neprekidnu zaštitu i poštovanje prava koja su im priznata. Trebalo bi uvesti posebne odredbe da se u skladu s Direktivom 95/46/EZ osigura zaštita podataka podnositelja zahtjeva u tom položaju.

ê 604/2013 uvodna izjava 28

(40)Primjenu ove Uredbe moguće je olakšati i povećati njezinu učinkovitost bilateralnim sporazumima između država članica, za poboljšanje komunikacije među nadležnim službama, skraćivanje rokova za postupke i pojednostavnjivanje razmatranja zahtjeva za prihvat ili ponovni prihvat ili uspostavu postupaka za obavljanje transfera.

ê 604/2013 uvodna izjava 29

(41)Trebalo bi osigurati kontinuitet između sustava za određivanje odgovorne države članice koji je utvrđen Uredbom (EZ) br. 343/2003 (EU) br. 604/2013 i sustava koji je uspostavljen ovom Uredbom. Isto tako, trebalo bi osigurati usklađenost između ove Uredbe i Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća] od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava Eurodac za usporedbu otisaka prstiju zbog učinkovite primjene Uredbe (EU) br. 604/2013 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz sustava Eurodac koji podnesu tijela kaznenog progona država članica i Europol u svrhu kaznenog progona 26 .

ò novo

(42)Agencija Europske unije za azil trebala bi uspostaviti mrežu nadležnih tijela država članica i olakšati njezine aktivnosti kako bi se ojačala praktična suradnja i razmjena informacija o svim pitanjima u vezi s primjenom ove Uredbe, uključujući razvoj praktičnih alata i smjernica.

ê 604/2013 uvodna izjava 30

(43)Funkcioniranje sustava Eurodac, koji je uspostavljen Uredbom [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća], trebalo bi olakšati primjenu ove Uredbe.

ê 604/2013 uvodna izjava 31

(44)Djelovanje Viznog informacijskog sustava kako je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o Viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak 27 , a posebno provedba njezinih članaka 21. i 22., trebalo bi olakšati primjenu ove Uredbe.

ê 604/2013 uvodna izjava 32

(45)U vezi s postupanjem s osobama iz područja primjene ove Uredbe, države članice obvezuju obveze iz instrumenata međunarodnog prava, uključujući odgovarajuću sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava.

ê 604/2013 uvodna izjava 33

(46)Za osiguranje jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije 28 .

ê 604/2013 uvodna izjava 34

ð novo

(47)Postupak razmatranja trebalo bi koristiti za donošenje zajedničke brošure o Dublinskom sustavu/Eurodacu te posebne brošure za maloljetnike bez pratnje; standardiziranog obrasca za razmjenu odgovarajućih informacija o maloljetnicima bez pratnje; jedinstvenih uvjeta za savjetovanje i razmjenu informacija o maloljetnicima i uzdržavanim osobama; jedinstvenih uvjeta o pripremi i podnošenju zahtjeva za prihvat ili ð obavijesti ï o ponovni ponovnom prihvatu; dvaju popisa odgovarajućih elemenata dokaza i dokaza na osnovu osnovi indicija i njihovih redovitih pregleda; propusnica; jedinstvenih uvjeta za savjetovanje i razmjenu informacija o transferu; standardnog obrasca za razmjenu podataka prije transfera; zajedničkog zdravstvenog certifikata; jedinstvenih uvjeta i praktičnih rješenja za razmjenu zdravstvenih podataka osobe prije transfera te kanala za siguran elektronički prijenos zahtjeva.

ê 604/2013 uvodna izjava 35 (prilagođeno)

(48)Da se osiguraju dopunska pravila, na Komisiju bi trebalo prenijeti ovlasti da u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije donosi akte u vezi s osiguranjem identifikacije članova obitelji, braće i sestara ili rođaka maloljetnika bez pratnje; kriterije za utvrđivanje postojanja dokazanih rodbinskih veza; kriterije za ocjenu sposobnosti rođaka da se skrbe za maloljetnika bez pratnje, uključujući kada članovi obitelji, braća i sestre ili rođaci maloljetnika bez pratnje borave u više od jedne države članice; elemente za ocjenjivanje veze ovisnosti; kriterije za ocjenjivanje sposobnosti osobe da se skrbe skrbi za uzdržavanu osobu te elemente koji se uzimaju u obzir za ocjenu nesposobnosti za putovanje tijekom duljeg razdoblja. Komisija pri ostvarivanju svojih ovlasti u donošenju delegiranih akata ne prelazi područje primjene najboljih interesa djeteta kako je predviđeno člankom 68. stavkom 3. ove Uredbe. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog rada na pripremama održava odgovarajuće konzultacije odgovarajuća savjetovanja, uključujući i one ona na stručnoj razini  i da se ta savjetovanja odvijaju u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 Õ .  Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće sve dokumente primaju istodobno sa stručnjacima država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom delegiranih akata. Õ Komisija pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata mora osigurati da se Europskom parlamentu i Vijeću odgovarajući dokumenti dostavljaju istodobno, pravodobno i na odgovarajući način.

ê 604/2013 uvodna izjava 36

(49)U primjeni ove Uredbe, uključujući pripremu delegiranih akata, Komisija bi se trebala savjetovati sa stručnjacima, među ostalim, iz svih relevantnih nacionalnih tijela.

ê 604/2013 uvodna izjava 37

(50)Detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 343/2003 (EU) br. 604/2013 utvrđena su Uredbom (EZ) br. 1560/2003. Određene odredbe Uredbe (EZ) br. 1560/2003 kako je izmijenjena Uredbom 118/2014 trebalo bi unijeti u ovu Uredbu ili zbog jasnoće ili stoga što mogu doprinijeti općem cilju. Posebno je, kako za države članice tako i za predmetne podnositelje zahtjeva, važno da postoji opći mehanizam za nalaženje rješenja u slučajevima kada se odredbe ove Uredbe u državama članicama različito primjenjuju. Stoga je opravdano da se mehanizam za rješavanje sporova propisan Uredbom (EZ) br. 1560/2003 za rješavanje sporova unese u u vezi s humanitarnu humanitarnom klauzulu klauzulom uključi u ovu Uredbu te njegovo područje primjene proširi na ovu Uredbu u cijelosti.

ê 604/2013 uvodna izjava 38

(51)Učinkovito praćenje primjene ove Uredbe zahtijeva njezino ocjenjivanje u redovitim vremenskim razmacima.

ò novo

(52)Kako bi ocijenila ispunjava li korektivni mehanizam raspodjele iz ove Uredbe ciljeve pravedne podjele odgovornosti među državama članicama i rasterećenja određenih država članica od nerazmjernog pritiska, Komisija bi trebala preispitati funkcioniranje korektivnog mehanizma raspodjele te posebice provjeriti da prag za pokretanje i prestanak korektivne raspodjele doista osigurava pravednu podjelu odgovornosti među državama članicama i podnositeljima zahtjeva omogućuje brz pristup postupcima za priznavanje međunarodne zaštite u situacijama u kojima je država članica suočena s nerazmjernim brojem zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je odgovorna na temelju ove Uredbe.

ê 604/2013 uvodna izjava 39

(53)Ova Uredba poštuje temeljna prava i uzima u obzir načela potvrđena posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Cilj je ove Uredbe osigurati puno poštovanje prava na azil zajamčeno člankom 18. Povelje te prava priznata njezinim člancima 1., 4., 7., 24. i 47. U skladu s tim ova se Uredba primjenjuje na odgovarajući način.

ê 604/2013 uvodna izjava 40

(54)Budući da države članice ne mogu zadovoljavajuće ostvariti cilj ove Uredbe, tj. utvrditi kriterije i mehanizme za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i da se taj cilj zbog opsega i učinaka ove Uredbe može lakše ostvariti na razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom razmjernosti proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

ê 604/2013 uvodna izjava 41

U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, te države članice obavijestile su da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

ò novo

(55)[U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, te države članice obavijestile su da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.]

ILI

(56)[U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.]

OR

(53)[U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(54) U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Irska je obavijestila (dopisom od …) da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.]

ILI

(53) U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Ujedinjena Kraljevina obavijestila je (dopisom od …) da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(54)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

ê 604/2013 uvodna izjava 42

(57)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i ona za nju nije obvezujuća niti se u odnosu na nju primjenjuje,

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju kriterije kriteriji i mehanizme mehanizmi za određivanje  jedne Õ države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koju koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (dalje u tekstu: odgovorna država članica).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(a)„državljanin treće zemlje” znači svaka osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i koja nije državljanin države koja sudjeluje u ovoj Uredbi na temelju sporazuma s Europskom unijom Unijom;

(b)„zahtjev za međunarodnu zaštitu” znači zahtjev za međunarodnu zaštitu kako je definiran u članku 2. točki (h) Direktive 2011/95/EU;

(c)„podnositelj zahtjeva” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu o kojem još nije donesena konačna odluka;

(d)„razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu” znači svako razmatranje ili odluka ili rješenje koje se odnosi na zahtjev za međunarodnu zaštitu od strane nadležnih tijela u skladu s Direktivom 2013/32/EU i Direktivom 2011/95/EU, osim za postupke za određivanje odgovorne države članice u skladu s ovom Uredbom;

(e)„povlačenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu” znači radnje kojima se završavaju postupci koje je podnositelj zahtjeva započeo podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu, u skladu s Direktivom 2013/32/EU izričito ili prešutno;

(f)„korisnik međunarodne zaštite” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata međunarodna zaštita kako je definirana u članku 2. točki (a) Direktive 2011/95/EU;

(g)„članovi obitelji” u mjeri u kojoj je obitelj već postojala ð prije nego što je podnositelj zahtjeva stigao na državno područje država članica ï u zemlji podrijetla, znači sljedeći članovi obitelji podnositelja zahtjeva koji su prisutni na području država članica:

–bračni drug podnositelja zahtjeva ili njegov nevjenčani partnera u trajnoj vezi, kada se u skladu s pravom ili praksom predmetne države članice u okviru njezina zakonodavstva o državljanima trećih zemalja nevjenčani se parovi tretiraju na usporediv način s vjenčanim parovima,

–maloljetna djeca parova iz prve alineje ili podnositelja zahtjeva, pod uvjetom da nisu vjenčani i neovisno o tome jesu li rođeni rođena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, ili su usvojeni usvojena, kako je određeno nacionalnim pravom,

–kada je podnositelj zahtjeva maloljetan ili nije u braku, otac, majka ili druga odrasla osoba koja je odgovorna za podnositelja zahtjeva u skladu s pravom ili praksom predmetne države članice u kojoj je odrasla osoba prisutna,

–kada je korisnik međunarodne zaštite maloljetnik ili nije u braku, otac, majka ili druga odrasla osoba koja je za korisnika odgovorna u skladu s pravom ili praksom predmetne države članice u kojoj je korisnik prisutan;,

ò novo

–braća i sestre podnositelja zahtjeva;

 604/2013

(h)„rođak” znači odrasli ujak/tetak/stric ili teta/ujna/strina ili djed/baka koji je prisutan/prisutna na državnom području države članice neovisno o tome je li podnositelj zahtjeva rođen u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, ili usvojen, kako je određeno nacionalnim pravom;

(i)„maloljetnik” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od 18 godina;

(j)„maloljetnik bez pratnje” znači maloljetnik koji dolazi na državno područje država članica bez pratnje odrasle osobe koja je za njega odgovorna u skladu s pravom ili praksom predmetne države članice tako dugo dok ta odrasla osoba stvarno ne preuzme brigu o njemu; uključuje i maloljetnika koji je ostao bez pratnje nakon što je ušao na državno područje država članica;

(k)„zastupnik” znači osoba ili organizacija koju su nadležna tijela imenovala da maloljetniku bez pratnje pomaže i da ga zastupa u postupcima navedenim u ovoj Uredbi da se osiguraju najveća korist najbolji interesi djeteta i za njega, prema potrebi, obavljaju pravne radnje. Kada je kao zastupnik imenovana organizacija, ona određuje osobu odgovornu za obavljanje dužnosti zastupnika za maloljetnika bez pratnje u skladu s ovom Uredbom;

(l)„dokument o boravku” znači svako odobrenje koje su izdala tijela države članice kojim se državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva odobrava boravak na njezinu državnom području, uključujući dokumente koji potkrepljuju odobrenje, da ostanu na državnom području u okviru mjera privremene zaštite ili dok ne prestanu okolnosti koje sprečavaju provedbu naloga za udaljavanje, s iznimkom viza i dozvola za boravak koje su izdane tijekom razdoblja koje je potrebno za određivanje odgovorne države članice kako je utvrđeno u ovoj Uredbi ili tijekom razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili zahtjeva za dozvolu boravka;

(m)„viza” znači dozvola ili odluka države članice koja je potrebna za tranzit ili ulazak s namjerom boravka u toj državi članici ili u više država članica. Vrsta vize određuje se u skladu sa sljedećim definicijama pojmova:

–„dugotrajna viza” znači dozvola ili odluka koju je izdala jedna država članica u skladu sa svojim nacionalnim pravom ili pravom Unije koja je potrebna za ulaz i planirani boravak u toj državi članici više od tri mjeseca,

–„kratkotrajna viza” znači dozvola ili odluka države članice za tranzita preko državnog područja jedne države članice ili namjeru boravka na državnom području jedne ili više država članica ili svih država članica u razdoblju od najviše tri mjeseca unutar bilo kojeg razdoblja od šest mjeseci od datuma prvog ulaska na državno područje država članica,

–„zrakoplovno-tranzitna viza” znači viza koja važi za tranzit preko međunarodnih područja tranzita jedne ili više zračnih luka država članica;

   (n)„opasnost od bijega” znači opasnost da podnositelj zahtjeva ili državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, u vezi s kojom se odvija postupak transfera, pobjegne u skladu s ocjenom pojedinog slučaja na temelju objektivnih kriterija koji su određeni zakonom.;

ò novo

(o) „država članica korisnica” znači država članica koja koristi korektivni mehanizam raspodjele iz poglavlja VII. ove Uredbe i raspodjeljuje podnositelja zahtjeva;

(p) „država članica raspodjele” znači država članica kojoj će se podnositelj zahtjeva dodijeliti na temelju mehanizma raspodjele iz poglavlja VII. ove Uredbe;

(q) „preseljena osoba” znači osoba u postupku preseljenja kojim se, na zahtjev visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) zbog potrebe za međunarodnom zaštitom, obavlja transfer državljana trećih zemalja iz treće zemlje u državu članicu u kojoj smiju boraviti u jednom od sljedećih statusa:

i. „statusa izbjeglice” u smislu članka 2. točke (e) Direktive 2011/95/EU;

ii. „statusa osobe kojoj je odobrena supsidijarna zaštita” u smislu članka 2. točke (g) Direktive 2011/95/EU ili

iii. bilo kojeg drugog statusa kojim se prema nacionalnom pravu i pravu Unije pružaju slična prava i pogodnosti kao onima iz točaka i. i ii.;

(r) „Agencija Europske unije za azil” znači agencija osnovana Uredbom (EU) [Prijedlog Uredbe o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010].

 604/2013

POGLAVLJE II.

OPĆA NAČELA I ZAŠTITNE MJERE

Članak 3.

Pristup postupku za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu

1. Države članice razmatraju svaki zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva koji podnese zahtjev na državnom području bilo koje države članice, uključujući granicu ili područje tranzita. Zahtjev razmatra samo jedna država članica i to ona koja je prema kriterijima iz poglavlja III. navedena kao odgovorna.

2. Kada na temelju kriterija navedenih u ovoj Uredbi nije moguće odrediti nijednu odgovornu državu članicu, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je prva država članica u kojoj je podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Kada podnositelja zahtjeva nije moguće poslati u državu članicu, koja je prvobitno određena kao odgovorna, zbog utemeljenih razloga za pretpostavku da postoje sustavni nedostaci u postupku azila i uvjetima za prihvat podnositelja zahtjeva u toj državi članici, koji bi mogli izazvati opasnost neljudskog i ponižavajućeg postupanja u smislu članka 4. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, država članica koja provodi postupak određivanja odgovorne države članice i dalje razmatra kriterije iz poglavlja III. da utvrdi može li se koju drugu državu članicu odrediti kao odgovornu.

Kada transfer u skladu s ovim stavkom nije moguće obaviti ni u jednu državu članicu određenu na temelju kriterija iz poglavlja III. ili u prvu državu članicu u kojoj je zahtjev podnesen, država članica koja provodi postupak određivanja odgovorne države članice postaje odgovorna država članica.

ò novo

3. Svaka država članica pridržava pravo da, podložno pravilima i zaštitnim mjerama koje su utvrđene u Direktivi 2013/32/EU, podnositelja zahtjeva pošalje u sigurnu treću zemlju.

3. Prije primjene kriterija za određivanje odgovorne države članice u skladu s poglavljima III. i IV. prva država članica u kojoj je podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu mora:

(a) razmotriti je li zahtjev za međunarodnu zaštitu nedopušten u skladu s člankom 33. stavkom 2. točkama (b) i (c) Direktive 2013/32/EU ako se zemlja koja nije država članica smatra prvom zemljom azila ili sigurnom trećom zemljom za podnositelja zahtjeva i

(b) razmotriti zahtjev ubrzanim postupkom u skladu s člankom 31. stavkom 8. Direktive 2013/32/EU ako se primjenjuje sljedeće:

i. podnositelj ima državljanstvo treće zemlje uvrštene na zajednički popis EU-a sigurnih zemalja porijekla utvrđen na temelju Uredbe [Prijedlog COM (2015) 452 od 9. rujna 2015.] ili je osoba bez državljanstva koja je prethodno imala uobičajeno boravište u toj zemlji ili

ii. postoje ozbiljni razlozi da se smatra kako podnositelj zahtjeva predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni red države članice ili je prisilno protjeran iz ozbiljnih razloga javne sigurnosti ili javnog reda prema nacionalnom pravu.

4. U slučaju da država članica smatra zahtjev nedopuštenim ili ga razmatra ubrzanim postupkom u skladu sa stavkom 3., ta se država članica smatra odgovornom.

5. Država članica koja je razmotrila zahtjev za međunarodnu zaštitu, uključujući u slučajevima iz stavka 3., odgovorna je za razmatranje daljnjih dokaza ili naknadnog zahtjeva predmetnog podnositelja u skladu s člancima 40., 41. i 42. Direktive 2013/32/EU, bez obzira na to je li podnositelj zahtjeva napustio državno područje država članica ili je s njega udaljen.

Članak 4.

Obveze podnositelja zahtjeva

1. Ako je osoba koja namjerava podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu ušla na državno područje država članica nezakonito, zahtjev se podnosi u državi članici prvog ulaska. Ako je osoba koja namjerava podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu zakonito prisutna u državi članici, zahtjev se podnosi u toj državi članici.

2. Podnositelj zahtjeva podnosi što je prije moguće, a najkasnije tijekom intervjua u skladu s člankom 7., sve elemente i informacije relevantne za određivanje odgovorne države članice i surađuje s nadležnim tijelima države članice.

3. Podnositelj zahtjeva mora:

(a)     postupati u skladu s odlukom o transferu o kojoj je obaviješten u skladu s člankom 27. stavcima 1. i 2. i člankom 38. točkom (b);

(b)     biti prisutan i dostupan nadležnim tijelima u državi članici u kojoj je podnio zahtjev odnosno u državi članici transfera.

Članak 5.

Posljedice neispunjavanja obveza

1. Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava obveze iz članka 4. stavka 1., odgovorna država članica u skladu s ovom Uredbom razmatra zahtjev ubrzanim postupkom prema članku 31. stavku 8. Direktive 2013/32/EU.

2. Država članica u kojoj je podnositelj zahtjeva obvezan biti prisutan nastavlja s postupcima određivanja odgovorne države članice, čak i ako podnositelj zahtjeva napusti njezino državno područje bez odobrenja ili na drugi način nije dostupan njezinim nadležnim tijelima. 

3. Tijekom postupaka iz ove Uredbe podnositelj zahtjeva nema pravo na uvjete prihvata utvrđene u člancima od 14. do 19. Direktive 2013/33/EU, uz iznimku hitne zdravstvene skrbi, u državama članicama osim one u kojoj je podnositelj obvezan biti prisutan. 

4. Nadležna tijela uzimaju u obzir elemente i informacije relevantne za određivanje odgovorne države članice samo ako su podneseni u roku propisanom u članku 4. stavku 2.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

Članak 4. 6.

Pravo na informacije

1. Čim je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesena u smislu članka 20. 21. stavka 2. u državi članici, njezina nadležna tijela obavješćuju podnositelja zahtjeva o primjeni ove Uredbe, ð o obvezama iz članka 4. i posljedicama neispunjavanja obveza iz članka 5., ï a posebno o:

ò novo

(a) da pravo na podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ne obuhvaća mogućnost biranja koja je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

(ab)  o Õ ciljevima ove Uredbe i posljedicama podnošenja drugog zahtjeva u drugoj državi članici te o posljedicama transfera iz jedne države članice u drugu ð napuštanja države članice u kojoj je podnositelj zahtjeva obvezan biti prisutan ï tijekom faze u kojoj se određuje država članica odgovorna u skladu s ovom Uredbom i razmatra zahtjev za međunarodnu zaštitu ð , a posebice da podnositelj zahtjeva nema pravo na uvjete prihvata utvrđene u člancima od 14. do 19. Direktive 2013/33/EU, osim hitne zdravstvene skrbi, ni u jednoj državi članici osim one u kojoj je obvezan biti prisutan ï ;

(bc) Ö o Õ kriterijima ð i postupcima ï za određivanje odgovorne države članice, hijerarhiji takvih kriterija u različitim fazama postupka i o njihovu trajanju, uključujući činjenicu da država članica u kojoj je podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu može postati odgovorna u skladu s ovom Uredbom, i onda kada takva odgovornost nije utemeljena na tim kriterijima;

(cd)  o Õ osobnom intervjuu u skladu s člankom 5. 7. i mogućnosti ð obvezi ï davanja ð i opravdavanja ï informacija o prisutnosti članova obitelji, rođaka ili članova drugih rodbinskih odnosa u državama članicama, uključujući načine na koje podnositelj zahtjeva može dati takve informacije;

(de)  o Õ mogućnosti osporavanja odluke o transferu i, kada je to primjereno, molbe za odgodu transfera ð u roku od sedam dana od obavijesti i o činjenici da je to osporavanje ograničeno na procjenu postoji li povreda članka 3. stavka 2. u pogledu opasnosti od neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili članaka od 10. do 13. i 18. ï ;

(ef) činjenici da nadležna tijela država članica ð i Agencija Europske unije za azil obrađuju osobne podatke podnositelja zahtjeva uključujući radi ï mogu razmijeniti  razmjene Õ podatke podataka o podnositelja podnositelju zahtjeva zbog provedbe svojih obveza koje proizlaze iz ove Uredbe;

ò novo

(g) o kategorijama predmetnih osobnih podataka;

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

(fh)  o Õ pravu pristupa podacima koji se odnose na podnositelja zahtjeva i pravu da se zahtijeva ispravak takvih netočnih podataka ili brisanje nezakonito obrađivanih podataka, kao i postupcima za ostvarivanje takvih prava, uključujući podatke o za kontaktima s tijelima tijela iz članka 35. 47. i nacionalnim tijelima nacionalnih tijela za zaštitu podataka koja su odgovorna za razmatranje zahtjeva vezanih uz zaštitu osobnih podataka ð te o podacima za kontakt službenika za zaštitu podataka; ï .

ò novo

(i) ako je to prikladno, o postupku raspodjele utvrđenom u poglavlju VII.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

2. Informacije iz stavka 1. osiguravaju se u pisanom obliku i na jeziku koji podnositelj zahtjeva razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije. Države članice upotrebljavaju zajedničku brošuru koja je u tu svrhu sastavljena na temelju stavka 3.

Kada je to potrebno za pravilno razumijevanje podnositelja zahtjeva, informacije se daju i usmeno, na primjer prilikom osobnog intervjua iz članka 5. 7.

3. Komisija na temelju provedbenih akata sastavlja zajedničku brošuru, te posebnu brošuru za maloljetnike bez pratnje, koja sadržava barem informacije iz stavka 1. ovog članka. Ta brošura sadržava također informacije o primjeni Uredbe (EU) [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe br. 603/2013] i posebno svrhu u koju se podaci podnositelja zahtjeva mogu razmatrati u okviru Eurodaca. Zajednička brošura sastavlja se tako da se državama članicama omogući da je dopune posebnim dodatnim informacijama države članice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 5. 7.

Osobni intervju

1. Da se olakša postupak određivanja odgovorne države članice, država članica koja provodi taj postupak s podnositeljem zahtjeva vodi osobni intervju ð , osim ako je pobjegao ili ako su informacije koje je pružio u skladu s člankom 4. stavkom 2. dovoljne za određivanje odgovorne države članice ï . Intervju također omogućuje da podnositelj zahtjeva ispravno pravilno razumije informacije koje dobiva u skladu s člankom 4. 6.

2. Osobni se intervju može izostaviti ako:

(a) je podnositelj zahtjeva pobjegao; ili

(b) je podnositelj zahtjeva nakon dobivanja informacija iz članka 4. na drugi način dao informacije relevantne za određivanje odgovorne države članice. Država članica koja izostavi intervju podnositelju zahtjeva omogućuje da prije donošenja odluke o njegovu transferu odgovornoj državi članici u skladu s člankom 26. stavkom 1. da daljnje informacije koje su važne za ispravno određivanje odgovorne države članice.

32. Osobni se intervju provodi pravodobno i, u svakom slučaju prije donošenja bilo kakve odluke o transferu podnositelja zahtjeva u odgovornu državu članicu u skladu s člankom 26. stavkom 1. ð podnošenja zahtjeva za prihvat u skladu s člankom 24. ï 

43. Osobni se intervju provodi na jeziku koji podnositelj zahtjeva razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem se može sporazumijevati. Kada je to potrebno, države članice mogu uzeti tumača koji je sposoban osigurati odgovarajuće sporazumijevanje između podnositelja zahtjeva i osobe koja vodi osobni intervju.

54. Osobni se intervju vodi pod uvjetima koji osiguravaju odgovarajuću povjerljivost. Vodi ga osoba koja je za to osposobljena u skladu s nacionalnim pravom.

65. Država članica koja vodi osobni intervju sastavlja pisani sažetak koji sadrži sve barem glavne informacije koje je podnositelj zahtjeva tijekom intervjua dao. Taj sažetak može biti u obliku izvješća ili na standardnom obrascu. Država članica podnositelju zahtjeva i/ili pravnom zastupniku koji ga zastupa pravodobno osigurava pristup sažetku.

Članak 6. 8.

Zaštitne mjere za maloljetnike

1. Pri provedbi svih postupaka iz ove Uredbe, najbolji interes djeteta primarna je briga država članica.

2.  Svaka Õ Države članice  država članica Õ ð u kojoj maloljetnik bez pratnje mora biti prisutan ï osiguravaju da zastupnik zastupa i/ili pomaže maloljetniku bez pratnje u svim  odgovarajućim Õ postupcima iz ove Uredbe. Zastupnik je osposobljen i ima stručno znanje da osigura poštovanje najboljih interesa maloljetnika u postupcima koji se provode na temelju ove Uredbe. Takav zastupnik ima pristup sadržaju odgovarajućih dokumenata iz dosjea podnositelja zahtjeva, uključujući posebnu brošuru za maloljetnike bez pratnje.

Ovaj stavak ne dovodi u pitanje odgovarajuće odredbe iz članka 25. Direktive 2013/32/EU.

3. Pri ocjeni najboljih interesa djeteta, države članice tijesno međusobno usko surađuju i posebno uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:

(a) mogućnosti ponovnog spajanja obitelji;

(b) dobrobit i socijalni razvoj maloljetnika;

(c) pitanja vezana uz sigurnost i zaštitu, posebno kada postoji opasnost da je maloljetnik žrtva trgovine ljudima;

(d) mišljenje maloljetnika u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

ò novo

4. Prije transfera maloljetnika bez pratnje u odgovornu državu članicu ili, ako je to prikladno, u državu članicu raspodjele, država članica koja obavlja transfer osigurava da odgovorna država članica ili država članica raspodjele odmah poduzme mjere predviđene u člancima 14. i 24. Direktive 2013/33/EU i članku 25. Direktive 2013/32/EU. Svakoj odluci o transferu maloljetnika bez pratnje prethodi procjena njegovih najboljih interesa. Ocjena se temelji na čimbenicima iz stavka 3. Procjenu brzo provodi osoblje koje je osposobljeno i ima stručno znanje da osigura poštovanje najboljih interesa maloljetnika.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

45. Za potrebe primjene članka 8., 10. država članica u kojoj je maloljetnik podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, što je prije moguće poduzima odgovarajuće mjere da identificira članove obitelji, braću i sestre ili rođake maloljetnika bez pratnje na državnom području država članica i pritom štiti najbolje interese djeteta.

U tu svrhu ta država članica može zatražiti pomoć međunarodnih ili drugih odgovarajućih organizacija te maloljetniku olakšati pristup uslugama takvih organizacija za traženje osoba.

Osoblje nadležnih tijela iz članka 35. 47. koja koje obrađuju obrađuje zahtjeve maloljetnika bez pratnje odgovarajuće je osposobljeno, i nadalje se mora odgovarajuće osposobljavati, o posebnim potrebama maloljetnika bez pratnje.

56. S ciljem olakšavanja odgovarajućih mjera za identifikaciju članova obitelji, braće i sestara ili rođaka maloljetnika bez pratnje koji žive na području druge države članice, u skladu sa stavkom 4. 5. ovog članka, Komisija donosi provedbene akte uključujući standardni obrazac za razmjenu odgovarajućih podataka među državama članicama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

POGLAVLJE III.

KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE ODGOVORNE DRŽAVE ČLANICE

Članak 7. 9.

Hijerarhija kriterija

1. Kriteriji za određivanje odgovorne države članice primjenjuju se ð samo jednom, ï redoslijedom kojim su navedeni u ovom poglavlju.

2. Odgovorna država članica u skladu s kriterijima navedenima u ovom poglavlju, određuje se na temelju položaja koji je postojao kada je podnositelj zahtjeva prvi put podnio svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu u državi članici.

3. U vezi s primjenom kriterija iz članaka 8., 10. i 16., države članice uzimaju u obzir sve raspoložive dokaze o prisutnosti članova obitelji, rođaka ili članova drugih rodbinskih odnosa podnositelja zahtjeva na državnom području države članice, pod uvjetom da su takvi dokazi predočeni prije nego što država članica primi zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat predmetne osobe, u skladu s člankom 22. odnosno 25., i da o prethodnim zahtjevima za međunarodnu zaštitu podnositelja molbe nije donesena prva odluka o sadržaju zahtjeva.

Članak 8. 10.

Maloljetnici

 1. Ako je podnositelj zahtjeva maloljetnik bez pratnje, primjenjuju se samo kriteriji iz ovog članka redoslijedom kojim su navedeni u stavcima od 2. do 5. Õ

12. Kada je podnositelj zahtjeva maloljetnik bez pratnje, oOdgovorna država članica je ona je u kojoj je zakonito prisutan član obitelji ili brat ili sestra maloljetnika bez pratnje, pod uvjetom da je to u najboljem interesu maloljetnika. Kada je podnositelj zahtjeva maloljetnik u braku čiji bračni drug nije zakonito prisutan na državnom području država članica, odgovorna država članica je država članica u kojoj je zakonito prisutan otac, majka ili druga odrasla osoba odgovorna za maloljetnika, u skladu s pravom ili praksom te države članice, ili brat ili sestra.

23. Kada je podnositelj zahtjeva maloljetnik bez pratnje koji ima rođaka koji je zakonito prisutan u drugoj državi članici i kada se na temelju pojedinačnog razmatranja utvrdi, da se rođak može brinuti za maloljetnika, ta država članica spaja maloljetnika s njegovim rođakom i odgovorna je država članica, pod uvjetom da je to u najboljem interesu maloljetnika.

34. Kada članovi obitelji, braća ili sestre ili rođaci iz stavaka 1. 2. i 2. 3. borave u više od jedne države članice, odgovorna država članica određuje se na temelju najboljih interesa maloljetnika.

45. U odsutnosti člana obitelji, brata ili sestre ili rođaka iz stavaka 1. 2. i 2. 3., odgovorna je ona država članica u kojoj je maloljetnik bez pratnje ð prvi put ï podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da je to  osim ako se dokaže da to nije Õ u najboljem interesu maloljetnika.

56. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 45. 57. o identifikaciji članova obitelji, braće i sestara ili rođaka maloljetnika bez pratnje; kriterije za utvrđivanje postojanja dokazanih rodbinskih veza; kriterije za ocjenu sposobnosti rođaka da se skrbe za maloljetnika bez pratnje, uključujući kada članovi obitelji, braća i sestre ili rođaci maloljetnika bez pratnje borave u više od jedne države članice. Komisija pri ostvarivanju svojih ovlasti u donošenju delegiranih akata ne prelazi područje primjene najboljih interesa djeteta kako je predviđeno člankom 6. 8. stavkom 3.

67. Komisija provedbenim aktima uspostavlja jedinstvene uvjete za savjetovanje i razmjenu podataka među državama članicama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

Članak 9. 11.

Članovi obitelji koji su korisnici međunarodne zaštite

Kada podnositelj zahtjeva ima člana obitelji, neovisno o tome je li obitelj prethodno zasnovana u zemlji podrijetla, kojem je kao korisniku međunarodne zaštite dopušten boravak u državi članici, ta država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da dotične osobe pisanim putem izraze tu želju.

Članak 10. 12.

Članovi obitelji koji su podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu

Kada podnositelj zahtjeva ima člana obitelji u državi članici, o čijem zahtjevu za međunarodnu zaštitu u toj državi članici nije donesena prva odluka o sadržaju, ta država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da dotične osobe pisanim putem izraze tu želju.

Članak 11. 13.

Obiteljski postupak

Kada više članova obitelji i/ili maloljetne braće ili sestara koji nisu u braku, istodobno podnese zahtjeve za međunarodnu zaštitu u istoj državi članici, ili na datume koji su dovoljno blizu da se postupci za određivanje odgovorne države članice vode zajedno, i kad bi primjena kriterija iz ove Uredbe dovela do njihova razdvajanja, odgovorna država članica određuje se na temelju sljedećih odredaba:

(a) za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu svih članova obitelji i/ili maloljetne braće ili sestara koji nisu u braku odgovorna je država članica koja je prema kriterijima odgovorna za prihvat najvećeg broja dotičnih osoba;

(b) ako to ne uspije, odgovorna je država članica koja je prema kriterijima odgovorna za razmatranje zahtjeva najstarijeg člana obitelji.

Članak 12. 14.

Izdavanje dokumenata o boravku ili viza

1. Kada podnositelj zahtjeva posjeduje važeći dokument o boravku ð ili dokument o boravku koji je istekao manje od dvije godine prije podnošenja prvog zahtjeva ï , za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica koja je izdala dokument.

2. Kada podnositelj zahtjeva ima važeću vizu ð ili vizu koja je istekla manje od šest mjeseci prije podnošenja prvog zahtjeva ï , za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica koja je izdala vizu, osim ako je viza izdana u ime druge države članice u skladu s rješenjem o zastupanju kako je određeno u članku 8. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama 29 . U tom slučaju zastupana država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

3. Kada podnositelj zahtjeva ima više od jednog važećeg dokumenta o boravku ili vize koje su izdale različite države članice, odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu preuzimaju države članice prema sljedećem redoslijedu:

(a) država članica koja je izdala dokument o boravku koji osigurava pravo na najdulje vrijeme boravka ili kada su vremena važenja istovjetna, država članica koja je izdala dokument o boravku kojemu najkasnije istječe rok važenja;

(b) država članica koja je izdala vizu kojoj najkasnije istječe rok važenja kada je riječ o različitim vizama iste vrste;

(c) kada su vize različitih vrsta, država članica koja je izdala vizu s najduljim vremenom važenja, ili kada su vremena važenja istovjetna, država članica koja je izdala vizu kojoj najkasnije istječe rok važenja.

4. Kada podnositelj zahtjeva posjeduje samo jedan ili više dokumenata o boravku kojima je važenje isteklo prije manje od dviju godina ili jednu ili više viza kojima je važenje isteklo prije manje od šest mjeseci i koji su mu stvarno omogućili ulazak na državno područje države članice, za vrijeme koje podnositelj zahtjeva ne napušta državno područje država članica, primjenjuju se stavci 1., 2. i 3.

Kada podnositelj zahtjeva posjeduje jedan ili više dokumenata o boravku kojima je važenje isteklo prije više od dviju godina ili jednu ili više viza kojima je važenje isteklo prije više od šest mjeseci i koji su mu stvarno omogućili ulazak na državno područje države članice i kada podnositelj zahtjeva nije napustio državno područje država članica, odgovorna je država članica u kojoj je podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu.

54. Činjenica da su dokument o boravku ili viza izdani na temelju lažnog ili preuzetog identiteta ili podnošenja krivotvorenih, lažnih ili nevažećih dokumenata, ne sprečava da se odgovornost dodijeli državi članici koja ga je izdala. Međutim, država članica koja je izdala dokument o boravku ili vizu nije odgovorna, ako se utvrdi da je prijevara počinjena nakon što su dokument ili viza izdani.

Članak 13. 15.

Ulazak i/ili boravak

1. Kada se utvrdi na temelju dokaza ili dokaza na osnovu osnovi indicija kako je navedeno u dva popisa iz članka 22. 25. stavka 3. 4. ove Uredbe, uključujući podatke iz Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013], da je podnositelj zahtjeva pri dolasku iz treće zemlje nezakonito prešao granicu države članice kopnom, morem ili zrakom, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica u koju je na taj način ušao. Ta odgovornost prestaje 12 mjeseci od datuma nezakonitog prijelaza granice.

2. Kada državu članica nije moguće, ili više nije moguće, smatrati odgovornom u skladu sa stavkom 1. ovog članka i kada se na temelju dokaza ili dokaza na osnovu indicija kako je navedeno u oba popisa iz članka 22. stavka 3. utvrdi da je podnositelj zahtjeva – koji je nezakonito ušao na državno područje država članica ili za koga nije moguće utvrditi okolnosti ulaska – prije podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u državi članici živio neprekidno najmanje pet mjeseci, ta je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Ako je podnositelj zahtjeva živio u razdobljima od najmanje pet mjeseci u više država članica, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je posljednja država članica u kojoj je živio.

Članak 14. 16.

Ulazak bez vizne obveze

1. Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva uđe na državno područje države članice u kojoj za ulazak ne važi vizna obveza, ta država članica odgovorna je za razmatranje njegovog njegova zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

2. Načelo iz stavka 1. ne primjenjuje se ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva podnese svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici u kojoj za ulazak na njezino državno područje također ne važi vizna obveza. U tom slučaju ta druga država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Članak 15. 17.

Zahtjev na međunarodnom tranzitnom području zračne luke

Kada zahtjev za međunarodnu zaštitu na međunarodnom tranzitnom području zračne luke države članice podnese državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, za razmatranje zahtjeva odgovorna je ta država članica.

POGLAVLJE IV.

UZDRŽAVANE OSOBE I DISKRECIJSKE KLAUZULE

Članak 16. 18.

Uzdržavane osobe

1. Kada je podnositelj zahtjeva zbog trudnoće, novorođenog djeteta, teške bolesti, teške invalidnosti ili starosti, ovisan o pomoći djeteta, brata ili sestre ili roditelja koji zakonito borave u jednoj od država članica, ili je dijete, brat ili sestra ili roditelj koji zakonito boravi u jednoj od država članica ovisan o pomoći podnositelja zahtjeva, države članice uobičajeno zadržavaju zajedno ili spajaju podnositelja zahtjeva s djetetom, bratom ili sestrom ili roditeljem, pod uvjetom da su rodbinske veze postojale u zemlji podrijetla, da se dijete, brat ili sestra ili roditelj ili podnositelj zahtjeva može skrbiti za ovisnu osobu i da dotične osobe pisanim putem izraze tu želju.

2. Kada dijete, brat ili sestra ili roditelj iz stavka 1. zakonito boravi u drugoj državi članici, ali ne u onoj u kojoj je prisutan podnositelja zahtjeva, odgovorna je ona država članica u kojoj dijete, brat ili sestra ili roditelj zakonito boravi, osim ako podnositelj zahtjeva zbog svojega zdravstvenog stanja tijekom duljeg razdoblja ne može putovati u tu državu članicu. U tom slučaju odgovorna država članica je ona u kojoj je prisutan podnositelj zahtjeva. Takva država članica nije obvezna dovesti dijete, brata ili sestru ili roditelja podnositelja zahtjeva na svoje državno područje.

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 45. 57. o elementima koji se uzimaju u obzir u vezi s ocjenjivanjem veze ovisnosti, kriterija kriterije za utvrđivanje postojanja dokazanih rodbinskih veza, kriterije za ocjenjivanje sposobnosti predmetne osobe da se skrbi za ovisnu osobu te elemente koji se uzimaju u obzir za ocjenu nesposobnosti za putovanje tijekom duljeg razdoblja.

4. Komisija provedbenim aktima uspostavlja jedinstvene uvjete za savjetovanje i razmjenu podataka među državama članicama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

Članak 17. 19.

Diskrecijske klauzule

1. Iznimno od članka 3. stavka 1. ð i samo ako ni jedna država članica nije određena odgovornom ï svaka država članica može odlučiti da razmotri zahtjev za međunarodnu zaštitu koji u njoj podnese državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ð na temelju obiteljskih razloga u vezi sa širom obitelji koji nisu obuhvaćeni člankom 2. točkom (g) ï i onda kada takvo razmatranje nije njezina odgovornost na temelju kriterija iz ove Uredbe.

Država članica koja odluči razmotriti zahtjev za međunarodnu zaštitu u skladu s ovim stavkom postaje odgovorna država članica i preuzima obveze povezane s takvom odgovornošću. Kada je to prikladno, odgovorna država članica putem elektroničke komunikacijske mreže „DubliNet”, uspostavljene u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1560/2003, obavješćuje prethodno odgovornu državu članicu, državu članicu koja vodi postupak za određivanje odgovorne države članice ili državu članicu od koje je zatraženo da prihvati ili ponovno prihvati podnositelja zahtjeva.

Država članica koja postane odgovorna u skladu s ovim stavkom, tu činjenicu odmah navodi u Eurodacu u skladu s Uredbom [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013], s tim da dodaje datum kada je donesena odluka da se zahtjev razmotri.

2. Država članica u kojoj je podnesen zahtjeva za međunarodnu zaštitu i koja provodi postupak za određivanje odgovorne države članice, ili odgovorna država članica, može bilo kada prije  određivanja odgovorne države članice  donošenja prve odluke o sadržaju zatražiti od druge države članice da prihvati podnositelja zahtjeva i da se tako osigura spajanje bilo kojih osoba u rodbinskom odnosu iz humanitarnih razloga, posebno na temelju obiteljskih ili kulturnih aspekata, i onda kada ta druga država članica nije odgovorna na temelju kriterija iz članaka od 8. 10. do 11. 13. i članka 16. 18. Predmetne osobe moraju dati svoj pristanak u pisanom obliku.

Zahtjev za prihvat sadrži svu dokumentaciju koju posjeduje država članica moliteljica, koja zamoljenoj državi članici omogućuje da ocijeni stanje.

Zamoljena država članica provodi potrebne provjere da ispita navedene humanitarne razloge i odgovara državi članici moliteljici u roku od dva ð jednog ï mjeseca od primitka zahtjeva odgovori putem elektroničke komunikacijske mreže „DubliNet” uspostavljene u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1560/2003. U slučaju odbijanja zahtjeva, navode se razlozi na kojima se odbijanje temelji.

Kada zamoljena država članica prihvati zahtjev, na nju se prenosi odgovornost za razmatranje zahtjeva.

POGLAVLJE V.

OBVEZE ODGOVORNE DRŽAVE ČLANICE

Članak 18. 20.

Obveze odgovorne države članice

1. Odgovorna država članica u skladu s ovom Uredbom obvezna je da:

(a) pod uvjetima iz članaka 21. 24., 22. 25. i 29. 30. prihvati podnositelja zahtjeva koji je podnio zahtjev u drugoj državi članici;

(b) pod uvjetima iz članaka 23., 26. 24., 25. i 29. 30. ponovno prihvati podnositelja zahtjeva čiji se zahtjev razmatra i koji je zahtjev podnio u drugoj državi članici ili koji je na državnom području druge države članice bez dokumenta o boravku;

(c) pod uvjetima iz članaka 23., 26. 24., 25. i 29. 30. ponovno prihvati državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva koja je povukla zahtjev koji se razmatra i podnijela zahtjev u drugoj državi članici ili koja je na državnom području druge države članice bez dokumenta o boravku;

(d) pod uvjetima iz članaka 23., 26. 24., 25. i 29. 30. ponovno prihvati državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva čiji je zahtjev odbijen i koja je zahtjev podnijela u drugoj državi članici ili koja je na državnom području druge države članice bez dokumenta o boravku;

ò novo

(e) pod uvjetima iz članaka 26. i 30. ponovno prihvati korisnika međunarodne zaštite koji je podnio zahtjev u drugoj državi članici, osim odgovorne, koja je priznala status zaštite ili koji je na državnom području druge države članice, osim odgovorne, koja je priznala zaštitu bez dokumenta o boravku.

2. U situaciji iz stavka 1. točke (a) odgovorna država članica razmatra ili dovršava razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

3. U situaciji iz stavka 1. točke (b) odgovorna država članica razmatra ili dovršava razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ubrzanim postupkom u skladu s člankom 31. stavkom 8. Direktive 2013/32/EU.

4. U situaciji iz stavka 1. točke (c) odgovorna država članica obrađuje daljnje dokaze ili novi zahtjev podnositelja kao naknadni zahtjev u skladu s Direktivom 2013/32/EU.

5. U situaciji iz stavka 1. točke (d) nije više moguće uložiti pravni lijek u okviru poglavlja V. Direktive 2013/32/EU na odluku o odbijanju zahtjeva koju je donijelo nadležno tijelo odgovorne države članice.

6. Ako država članica podnositelju zahtjeva izda dokument o boravku, obveze navedene u stavku 1. prenose se na tu državu članicu.

7. Odgovorna država članica u elektroničkoj datoteci iz članka  22. stavka 2. navodi činjenicu da je ona odgovorna država članica.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

2. U slučajevima iz područja primjene stavka 1. točke (a) i točke (b), odgovorna država članica razmatra ili završava razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je podnio podnositelj zahtjeva.

U slučajevima iz područja primjene stavka 1. točke (c), kada je odgovorna država članica nakon što je podnositelj zahtjeva zahtjev povukao, prekinula njegovo razmatranje prije donošenja prvostupanjske odluke o sadržaju, ta država članica osigurava da podnositelj zahtjeva ima pravo zatražiti da se razmatranje njegovog zahtjeva završi ili podnijeti novi zahtjev za međunarodnu zaštitu, koji se neće tretirati kao naknadni zahtjev kako je određeno u Direktivi 2013/32/EU. U takvim slučajevima, države članice osiguravaju da se razmatranje zahtjeva okonča.

U slučajevima iz područja primjene stavka 1. točke (d) u kojima je zahtjeva odbijen samo u prvom stupnju, odgovorna država članica osigurava da predmetna osoba ima, ili da je imala, mogućnost primjene učinkovita pravnog lijeka u skladu s člankom 46. Direktive 2013/32/EU.

Članak 19.

Prestanak obveza

1. Kada država članica podnositelju zahtjeva izda dokument o boravku, obveze navedene u članku 18. stavku 1. prenose se na tu državu članicu.

2. Obveze navedene u članku 18. stavku 1. prestaju kada odgovorna država članica može, na zahtjev da prihvati ili ponovno prihvati podnositelja zahtjeva ili drugu osobu iz članka 18. stavka 1. točaka (c) ili (d), utvrditi da je predmetna osoba napustila državno područje država članica najmanje tri mjeseca, osim ako predmetna osoba posjeduje valjan dokument o boravku koji je izdala odgovorna država članica.

Zahtjev podnesen nakon razdoblja odsutnosti iz prvog podstavka smatra se novim zahtjevom koji zahtijeva novi postupak za određivanje odgovorne države članice.

3. Obveze navedene u članku 18. stavku 1. točkama (c) i (d) prestaju kada odgovorna država članica može, na zahtjev da prihvati ili ponovno prihvati podnositelja zahtjeva ili drugu osobu iz članka 18. stavka 1. točaka (c) ili (d), utvrditi da je predmetna osoba napustila državno područje država članica u skladu s odlukom o vraćanju ili nalogom za udaljavanje koji su izdani nakon povlačenja ili odbijanja zahtjeva.

Zahtjev podnesena nakon učinkovita udaljavanja smatra se novim zahtjevom koji zahtijeva novi postupak za određivanje odgovorne države članice.

POGLAVLJE VI.

POSTUPCI ZA PRIHVAT I PONOVNI PRIHVAT

ODJELJAK I.

Početak postupka

Članak 20. 21.

Početak postupka

1. Postupak za određivanje odgovorne države članice započinje čim je u državi članici prvi put podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu , ð pod uvjetom da država članica u kojoj je podnesen prvi zahtjev nije država članica odgovorna u skladu s člankom 3. stavkom 4. ili 5. ï .

2. Smatra se da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen kada obrazac koji je podnio podnositelj zahtjeva, ili izvješće koje su pripremila tijela, dođe do nadležnih tijela predmetne države članice. Kada se zahtjev ne podnosi u pisanom obliku, vrijeme između izjave o namjeri i pripreme izvješća mora biti što je moguće kraće.

3. Za potrebe ove Uredbe položaj maloljetnika koji prati podnositelja zahtjeva, i u skladu je s definicijom člana obitelji, nerazdvojiv je od položaja člana obitelji i predmet je razmatranja u državi članici koja je odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tog člana obitelji, i kada maloljetnik sam po sebi nije podnositelj zahtjeva, pod uvjetom da je to u najboljem interesu maloljetnika. Isti se postupak primjenjuje na djecu rođenu nakon dolaska podnositelja zahtjeva na državno područje država članica, bez potrebe da se započne novi postupak za njihov prihvat.

4. Kada zahtjev za međunarodnu zaštitu kod nadležnih tijela države članice podnese podnositelj zahtjeva koji je na državnom području druge države članice, odgovornu državu članicu određuje država članica na čijem je državnom području podnositelj zahtjeva prisutan. Tu državu članicu odmah obavješćuje država članica koja je zaprimila zahtjev i zatim se, za potrebe ove Uredbe, smatra državom članicom u kojoj je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen.

Podnositelja zahtjeva obavješćuje se pisanim putem o toj promjeni određivanja države članice i o datumu kada je promjena izvršena.

5. Podnositelja zahtjeva, koji je prisutan u drugoj državi članici bez dokumenta o boravku ili koji u toj državi članici podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu nakon povlačenja prvog zahtjeva koji je podnesen u drugoj državi članici tijekom postupka određivanja odgovorne države članice, država članica u kojoj je najprije bio podnesen taj zahtjev za međunarodnu zaštitu, ponovno prihvaća, pod uvjetima iz članaka 23., 26. 24., 25. i 29., 30. s namjerom okončanja postupka za određivanje odgovorne države članice.

Ta obveza prestaje kada država članica koja je zamoljena da okonča postupak za određivanje odgovorne države članice, može utvrditi da je podnositelj zahtjeva u međuvremenu napustio državno područje država članica za razdoblje u trajanju od najmanje tri mjeseca ili je pribavio dokument o boravku od druge države članice.

Zahtjev podnesen nakon razdoblja odsutnosti iz drugog podstavka, smatra se novim zahtjevom koji zahtijeva novi postupak za određivanje odgovorne države članice.

ò novo

ODJELJAK II.

Upis zahtjeva i praćenje

Članak 22.

Upis

1. Država članica u kojoj je podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu unosi u automatizirani sustav iz članka 44. stavka 1. u razdoblju navedenom u članku 10. stavku 1. Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) 603/2013] sljedeće:

(a) da je zahtjev podnesen;

(b) ako je to prikladno, poveznice sa zahtjevima članova obitelji ili rođaka koji putuju zajedno;

(c) referentni broj iz članka 12. točke (i) Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013].

2. Nakon unosa informacija u skladu sa stavkom 1., u automatiziranom se sustavu iz članka 44. svaki zahtjev upisuje pod jedinstvenim brojem, stvara se elektronička datoteka za svaki zahtjev te se jedinstveni broj zahtjeva šalje državi članici u kojoj je zahtjev podnesen.

3. Države članice dostavljaju Agenciji Europske unije za azil svaki tjedan informacije o broju državljana trećih zemalja koji su stvarno preseljeni. Agencija potvrđuje valjanost tih informacija i unosi podatke u automatizirani sustav.

4. Ako pronađeni podatak u sustavu Eurodac pokaže da je podnositelj zahtjeva podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu prije nego što je napustio državno područje država članica ili je s njega udaljen, država članica u kojoj je podnesen novi zahtjev navodi i koja je država članica bila odgovorna za razmatranje prethodnog zahtjeva.

5. Država članica u kojoj je podnesen zahtjev pretražuje VIS u skladu s člankom 21. Uredbe (EZ) 767/2008. Ako pronađeni podatak u VIS-u pokaže da podnositelj zahtjeva posjeduje valjanu vizu ili je ona istekla manje od šest mjeseci prije podnošenja prvog zahtjeva, država članica navodi broj zahtjeva za vizu, državu članicu čije je tijelo izdalo ili produljilo vizu te je li viza izdana u ime druge države članice.

Članak 23.

Informacije u automatiziranom sustavu

1. U automatiziranom sustavu iz članka 44. stavka 1. navodi se u stvarnom vremenu:

(a)    ukupni broj zahtjeva podnesenih u Uniji;

(b)    stvarni broj zahtjeva podnesenih u svakoj državi članici;

(c)    broj državljana trećih zemalja preseljenih od strane svake države članice;

(d)    stvarni broj zahtjeva koje svaka država članica mora razmotriti kao odgovorna država članica;

(e)    udio svake države članice u skladu s referentnim ključem iz članka 35.

2. U elektroničkoj datoteci iz članka 22. stavka 2. evidentiraju se isključivo sljedeće informacije:

(a)    jedinstveni broj zahtjeva naveden u članku 22. stavku 2.;

(b)    poveznica sa zahtjevima iz članka 22. stavka 1. točke (b) i članka 22. stavka 4.;

(c)    referentni broj iz članka 12. točke (i) podtočke (d) Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013];

(d)    postojanje upozorenja nakon obavljene sigurnosne provjere u skladu s člankom 40.;

(e)    odgovorna država članica;

(f)    ako je naznačeno da je predmetni podnositelj zahtjeva već podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 22. stavkom 4., država članica koja je bila odgovorna za taj prethodni zahtjev;

(g)    ako je naznačeno da je podnositelju zahtjeva izdana viza u skladu s člankom 22. stavkom 5., država članica koja je izdala ili produljila vizu ili u čije je ime izdana viza te broj zahtjeva za vizu;

(h)    ako se primjenjuje mehanizam raspodjele iz poglavlja VII., informacije navedene u članku 36. stavku 4. i članku 39. točki (h).

3. Nakon što odgovorna država članica priopći informacije u skladu s člankom 20. stavkom 7. i člankom 22. stavkom 3. automatizirani sustav iz članka 44. stavka 1. uračunava taj zahtjev i tog stvarno preseljenog građanina treće zemlje u udio navedene države članice.

4. Elektroničke datoteke automatski se brišu nakon isteka roka iz članka 17. stavka 1. Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013].

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

ODJELJAK II. III.

Postupak za zahtjeve za prihvat

Članak 21. 24.

Podnošenje zahtjeva za prihvat

1. Kada država članica, u kojoj je podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu, smatra da je druga država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva, ð traži ï može što je prije moguće, a u svakom slučaju u roku tri od ð jednog ï mjeseca od datuma na koji je zahtjev podnesen u smislu članka 20. 21. stavka 2., zatražiti od druge države članice da prihvati podnositelja zahtjeva.

Neovisno o prvom podstavku, u slučaju pronađenog podatka u sustavu Eurodac evidentiranog u skladu s člankom 13. Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013] ð ili pronađenog podatka u VIS-u evidentiranog u skladu s člankom 21. stavkom 2. Uredbe (EU) 767/2008 ï , zahtjev se šalje u roku od dva mjeseca ð tjedna ï od zaprimanja tog pronađenog podatka u skladu s člankom 15. stavkom 2. te Uredbe.

Kada se zahtjev za prihvat podnositelja ne podnese u rokovima utvrđenima u prvom i drugom podstavku, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica u kojoj je zahtjev podnesen.

2. Država članica moliteljica može zatražiti žuran odgovor u slučajevima kada je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesena nakon odbijanja dozvole za ulazak ili daljnji boravak, nakon uhićenja zbog nezakonita boravka ili nakon uručenja ili izvršenja naloga za udaljavanje.

U zahtjevu se navode utemeljeni razlozi za žuran odgovor i rok u kojem se odgovor očekuje. Taj je rok barem jedan tjedan.

32. U slučajevima iz stavaka 1. i 2. zahtjev za prihvat od strane druge države članice daje se uporabom standardnog obrasca i uključuje dokaze ili dokaze na osnovu osnovi indicija kako je navedeno u oba popisa iz članka 22. stavka 3. 25. stavka 4. i/ili odgovarajuće elemente iz izjave podnositelja zahtjeva, koji tijelima zamoljene države članice omogućuju da provjeri provjere je li odgovorna na temelju kriterija iz ove Uredbe.

Komisija provedbenim aktima donosi jedinstvene uvjete o pripremi i podnošenju zahtjeva za prihvat. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

Članak 22. 25.

Odgovor na zahtjev za prihvat

1. Zamoljena država članica obavlja potrebne provjere i donosi odluku o zahtjevu za prihvat podnositelja zahtjeva u roku od dva ð jednog ï mjeseca od zaprimanja zahtjeva.

ò novo

2. Neovisno o prvom podstavku, u slučaju pronađenog podatka u sustavu Eurodac evidentiranog u skladu s člankom 13. Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013] ili pronađenog podatka u VIS-u evidentiranog u skladu s člankom 21. stavkom 2. Uredbe (EU) 767/2008, zamoljena država članica donosi odluku o zahtjevu u roku od dva tjedna od zaprimanja zahtjeva.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

23. U postupku određivanja odgovorne države članice koriste se elementi dokaza ili dokaza na osnovu osnovi indicija.

34. Komisija provedbenim aktima uspostavlja i redovito pregledava oba popisa s navedenim odgovarajućim elementima dokaza ili dokaza na osnovu osnovi indicija u skladu s kriterijima navedenima u točkama (a) i (b) ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

(a) Dokaz:

i. to se odnosi na formalan dokaz koji određuje odgovornost u skladu s ovom Uredbom, sve dok nije odbačen dokazom o suprotnom;

ii. države članice Odboru predviđenom u članku 44. 56. osiguravaju uzorke različitih vrsta upravnih dokumenata, u skladu s tipologijom utvrđenom popisom formalnih dokaza;

(b) Dokaz na osnovu osnovi indicija:

i. to se odnosi na indikativne elemente koji u nekim slučajevima, iako se mogu opovrgnuti, mogu biti dostatni u skladu sa svojom dokaznom vrijednošću;

ii. njihova dokazna vrijednost u vezi s odgovornošću za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ocjenjuje se za svaki slučaj posebno;.

45. Uvjet dokaza ne smije prelaziti ono što je potrebno za ispravnu primjenu ove Uredbe.

56. Ako ne postoje formalni dokazi, zamoljena država članica priznaje svoju odgovornost, ako su dokazi na osnovu osnovi indicija koherentni, provjerljivi i dovoljno detaljni za utvrđivanje odgovornosti.

6. Kada država članica moliteljica traži žuran odgovor u skladu s odredbama iz članka 21. stavka 2., zamoljena država članica ulaže sve napore da zadovolji traženi rok. U iznimnim slučajevima kada se može pokazati da je razmatranje zahtjeva za prihvat podnositelja zahtjeva posebno složeno, zamoljena država članica može dati odgovor nakon traženog roka, ali u svakom slučaju u okviru jednog mjeseca. U takvim slučajevima zamoljena država članica mora priopćiti svoju odluku o odgađanju odgovora državi članici moliteljici u prethodno traženom roku.

7. Propust djelovanja ð Ako zamoljena država članica ne uloži prigovor na zahtjev ï u dvomjesečnom ð jednomjesečnom ï razdoblju iz stavka 1. i jednomjesečnom razdoblju iz stavka 6. ð na temelju odgovora u kojem navodi opravdane razloge ili, ako je primjenjivo, u roku od dva tjedna navedenom u stavku 2., to ï je jednako je prihvaćanju zahtjeva i ima za posljedicu obvezu prihvata osobe, uključujući i obvezu osiguranja odgovarajućih priprema za dolazak.

ODJELJAK III. IV.

Postupak za zahtjeve  obavijesti Õ za ponovni prihvat o ponovnom prihvatu

Članak 23. 26.

Podnošenje  obavijesti Õ zahtjeva o ponovnom prihvatu za ponovni prihvat kada je podnesen novi zahtjev u državi članici moliteljici

1. Kada država članica, u kojoj je osoba  U situaciji Õ iz članka 18. 20. stavka 1. točaka (b), (c), ili (d) ð ili (e) ï podnijela novi zahtjev za međunarodnu zaštitu, smatra da je druga država članica u kojoj je osoba prisutna odgovorna u skladu s člankom 20. stavkom 5. i člankom 18. stavkom 1. točkama (b), (c) ili (d), može zahtijevati da tu osobu ponovno prihvati druga država članica ð podnosi obavijest o ponovnom prihvatu najkasnije u roku od dva tjedna od zaprimanja pronađenog podatka u sustavu Eurodac te obavlja transfer te osobe u odgovornu državu članicu ï .

2. Zahtjev za ponovni prihvat podnosi se što je brže moguće, a u svakom slučaju u roku dva mjeseca od zaprimanja pronađenog podatka u sustavu Eurodac, u skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 603/2013.

Ako se zahtjev za ponovni prihvat temelji na dokazima koji nisu pribavljeni iz sustava Eurodac, zamoljenoj državi članici šalje se u roku tri mjeseca od datuma kada je u smislu članka 20. stavka 2. podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu.

3. Kada se zahtjev za ponovni prihvat ne podnese u rokovima utvrđenim u stavku 2., za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica u kojoj je novi zahtjev podnesen.

42. Zahtjev ð Obavijest ï za ponovni prihvat o ponovnom prihvatu daje se na temelju standardnog obrasca i uključuje dokaze ili dokaze na osnovu osnovi indicija, kako je navedeno u dva popisa iz članka 22. stavka 3. 25. stavka 4., i/ili odgovarajuće elemente iz izjava predmetne osobe, koji tijelima zamoljene države članice omogućuju da provjeri je li odgovorna na temelju kriterija iz ove Uredbe.

ò novo

3. Odgovorna država članica odmah potvrđuje primitak obavijesti državi članici koja je podnijela obavijest.

 604/2013

ð novo

4. Komisija provedbenim aktima donosi jedinstvene uvjete za pripremu i podnošenje ð obavijesti ï zahtjeva o ponovnom prihvatu za ponovni prihvat. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

Članak 24.

Podnošenje zahtjeva za ponovni prihvat kada nije podnesen novi zahtjev u državi članici moliteljici

1. Kada država članica, na čijem državnom području osoba iz članka 18. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) boravi bez dokumenta o boravku i u kojoj nije podnesen novi zahtjev za međunarodnu zaštitu, smatra da je druga država članica odgovorna u skladu s člankom 20. stavkom 5. i člankom 18. stavkom 1. točkama (b), (c) ili (d), može zahtijevati da tu osobu ponovno prihvati druga država članica.

2. Kada država članica, na čijem državnom području boravi osoba bez dokumenta o boravku, odluči da u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 603/2013 potraži podatke u sustavu Eurodac, iznimno od članka 6. stavka 2. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima u državama članicama vezanim uz vraćanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave 30 , zahtjev za ponovni prihvat osobe iz članka 18. stavka 1. točaka (b) ili (c) ove Uredbe ili osobe iz članka 18. stavka 1. točke (d) čiji zahtjev za međunarodnu zaštitu nije odbijen konačnom odlukom, podnosi se što je brže moguće, a u svakom slučaju u roku dva mjeseca od zaprimanja pronađenog podatka u sustavu Eurodac, u skladu s člankom 17. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 603/2013.

Ako se zahtjev za ponovni prihvat temelji na dokazima koji nisu pribavljeni iz sustava Eurodac, zamoljenoj državi članici šalje se u roku tri mjeseca od datuma na koji je država članica moliteljica utvrdi da druga država članica može biti odgovorna za predmetnu osobu.

3. Kada se zahtjev za ponovni prihvat ne podnese u rokovima utvrđenim u stavku 2., država članica, na čijem državnom području boravi predmetna osoba bez dokumenta o boravku, toj osobi omogućuje da podnese novi zahtjev.

4. Kada se osoba iz članka 18. stavka 1. točke (d) ove Uredbe, čiji je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijena konačnom odlukom u jednoj državi članici nalazi na državnom području druge države članice bez dokumenta o boravku, ta druga država članica može od prve države članice zatražiti da ponovno prihvati predmetnu osobu ili da provede postupak vraćanja u skladu s Direktivom 2008/115/EZ.

Kada druga država članica odluči zatražiti od prve države članice da ponovno prihvati predmetnu osobu, primjenjuju se pravila iz Direktive 2008/115/EZ.

5. Zahtjev za ponovni prihvat osobe iz članka 18. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) daje se na temelju standardnog obrasca i uključuje dokaze ili dokaze na osnovu indicija, kako je navedeno u oba popisa iz članka 22. stavka 3., i/ili odgovarajuće elemente iz izjava osobe, koji tijelima zamoljene države članice omogućuju da provjeri je li odgovorna na temelju kriterija iz ove Uredbe.

Komisija provedbenim aktima uspostavlja i redovito pregledava oba popisa s navedenim odgovarajućim elementima dokaza ili dokaza na osnovu indicija u skladu s kriterijima navedenim u članku 22. stavku 3. točkama (a) i (b) i donosi jedinstvene uvjete za pripremu i podnošenje zahtjeva za ponovni prihvat. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. stavka 2.

Članak 25.

Odgovor na zahtjev za ponovni prihvat

1. Zamoljena država članica na odgovarajući način provjerava i donosi odluku o zahtjevu za ponovni prihvat što je prije moguće, a najkasnije jedan mjesec od datuma kada je zahtjev zaprimljen. Kada se zahtjev temelji na podacima pribavljenim iz sustava Eurodac, taj se vremenski rok skraćuje na dva tjedna.

2. Nepostupanje u jednomjesečnom razdoblju ili razdoblju od dva tjedna iz stavka 1. jednako je prihvaćanju zahtjeva i ima za posljedica obvezu ponovnog prihvata predmetne osobe, uključujući i obvezu osiguranja odgovarajućih priprema za dolazak.

ODJELJAK IV. V.

Postupovne zaštitne mjere

Članak 26. 27.

Obavijest o odluci o transferu

1. Kada zamoljena država članica pristane prihvatiti ili ponovno prihvatiti podnositelja zahtjeva ili drugu osobu iz članka 18. stavka 1. točaka (c) ili (d), država članica moliteljica ð odmah ï obavješćuje predmetnu osobu ð podnositelja zahtjeva u pisanom obliku ï o odluci o njezinu njegovu transferu u odgovornu državu članicu i, kada je to prikladno, o odluci da njezin njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu ne razmatra.

ò novo

2. Ako je podnositelja zahtjeva ili drugu osobu iz članka 20. stavka 1. točaka (c), (d) ili (e) potrebno ponovno prihvatiti, država članica u kojoj je prisutna predmetna osoba obavješćuje tu osobu u pisanom obliku bez nepotrebnog odgađanja o odluci o njezinu transferu u odgovornu državu članicu.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

3. Ako pravni ili drugi savjetnik zastupa predmetnu osobu, država članica može odlučiti da o odluci obavijesti pravnog ili drugog savjetnika umjesto predmetnu osobu a, kada je to prikladno, priopći odluku predmetnoj osobi.

24. Odluka iz stavaka 1. ð i 2. ï sadrži informaciju o raspoloživim pravnim lijekovima, uključujući pravo da se zatraži suspenzivni učinak, kada je to prikladno, te o rokovima koji važe za traženje takvih pravnih lijekova te provedbu transfera i, ako je to prikladno, sadrži informacije o mjestu u koje osoba treba doći te o datumu kada tamo mora doći, ako ta osoba putuje u odgovornu državu članicu svojim sredstvima.

Države članice osiguravaju da se informacije o osobama ili subjektima koji predmetnoj osobi mogu pružiti pravnu pomoć priopće predmetnoj osobi zajedno s odlukom iz stavaka 1. ð i 2. ï , ako ta informacija već nije priopćena.

35. Ako predmetnoj osobi ne pomaže ili je ne zastupa pravni ili drugi savjetnik, države članice je na jeziku koji predmetna osoba razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije, obavješćuju o glavnim elementima odluke, koja u svakom slučaju uključuje informacije o raspoloživim pravnim lijekovima i važećim rokovima za ulaganje takvih pravnih lijekova.

Članak 27. 28.

Pravni lijekovi

1. Podnositelj zahtjeva ili druga osoba iz članka 18. 20. stavka 1. točaka (c), ili (d) ð ili (e) ï ima pravo na učinkovit pravni lijek, u obliku žalbe ili odluke o transferu ili ponovnog stvarnog ili pravnog pregleda te odluke pred sudom.

2. Države članice osiguravaju razumno razdoblje ð od sedam dana od obavijesti o odluci o transferu ï u kojem predmetna osoba može ostvariti svoje pravo na učinkovit pravni lijek u skladu sa stavkom 1.

3. Za potrebe U odnosu na žalbe ili ponovnog pregleda ponovne preglede odlukâ o transferu, države članice u svom nacionalnom pravu određuju da: sud odlučuje o meritumu žalbe ili ponovnog pregleda u roku od 15 dana. Transfer se ne provodi dok se ne donese odluka o žalbi ili ponovnom pregledu. 

(a) predmetna osoba na temelju žalbe ili ponovnog pregleda ima pravo ostati u predmetnoj državi članici do zaključenja postupka žalbe ili ponovnog pregleda; ili

(b) se transfer automatski odlaže i da takva odgoda prestaje važiti nakon isteka određenog razumnog razdoblja tijekom kojeg sud, nakon detaljnog razmatranja zahtjeva za odgodu mora odlučiti hoće li žalbi ili ponovnom pregledu zahtjeva odobriti suspenzivni učinak; ili

(c) predmetna osoba ima mogućnost da u razumnom razdoblju od suda zahtijeva odgodu provedbe odluke o transferu do zaključenja postupka žalbe ili ponovnog pregleda. Države članice odgodom o transferu do donošenja odluke o prvom zahtjevu za odgodu osiguravaju da je na raspolaganju učinkovit pravni lijek. Sve odluke u vezi s odgodom izvršenja transfera donose se u razumnom razdoblju, koji omogućuje detaljno i iscrpno razmatranje zahtjeva za odgodu. U odluci da se izvršenje odluke o transferu ne odgađa navedeni su razlozi za takvu odluku.

4. Države članice mogu odrediti da nadležna tijela po službenoj dužnosti mogu odlučiti o odgodi izvršenje odluke o transferu, do zaključenja postupka žalbe ili ponovnog pregleda.

ò novo

4. Opseg primjene učinkovitog pravnog lijeka iz stavka 1. ograničen je na procjenu postoji li povreda članka 3. stavka 2. u pogledu opasnosti od neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili članaka od 10. do 13. i 18.

5. Ako nije donesena odluka o transferu iz stavka 1., države članice osiguravaju učinkovit pravni lijek pred sudom ako podnositelj zahtjeva tvrdi da je član obitelji ili, u slučaju maloljetnika bez pratnje, rođak zakonito prisutan u državi članici koja nije ona koja razmatra njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu te stoga smatra tu drugu državu članicu odgovornom državom članicom za razmatranje zahtjeva.

ê 604/2013

ð novo

56. Države članice osiguravaju da predmetna osoba ima pristup pravnoj pomoći i, kada je to potrebno, jezičnoj pomoći.

67. Države članice osiguravaju da se na zahtjev odobrava besplatna pravna pomoć kada predmetna osoba ne može pokriti s tim povezane troškove. Države članice mogu odrediti da tretman podnositelja zahtjeva, u vezi s naknadama i drugim troškovima, ne bude povoljniji od tretmana koji je općenito namijenjen njihovim državljanima u stvarima koje se odnose na pravnu pomoć.

Bez samovoljnog ograničavanja pristupa pravnoj pomoći, države članice mogu odrediti da se besplatna pravna pomoć i zastupanje ne odobravaju ako, prema mišljenju nadležnog tijela ili suda, žalba ili ponovni pregled nemaju stvarnih izgleda za uspjeh.

Kada odluku o neodobravanju besplatne pravne pomoći i zastupanja u skladu s ovim stavkom donese tijelo koje nije sud, države članice osiguravaju pravo na djelotvoran pravni lijek za osporavanje odluke pred sudom. Ako je odluka osporena, taj je pravni lijek sastavni dio pravnog lijeka iz stavka 1. 

Pri osiguranju usklađenosti sa zahtjevima iz ovog stavka države članice osiguravaju da pravna pomoć i zastupanje nisu samovoljno ograničeni i da podnositelju zahtjeva nije onemogućen stvarni pristup pravnoj zaštiti.

Pravna pomoć uključuje barem pripremu zahtijevanih postupovnih dokumenata i zastupanje pred sudom i može biti ograničena na pravne ili druge savjetnike koji su u nacionalnom pravu posebno određeni za osiguranje pomoći i zastupanja.

Postupci za pristup pravnoj pomoći utvrđuju se u nacionalnom pravu.

ODJELJAK V. VI.

Zadržavanje u svrhu transfera

Članak 28. 29.

Zadržavanje

1. Države članice ne smiju zadržati osobu samo stoga jer se u vezi s njom provodi postupak određen ovom Uredbom.

2. Kada postoji velika opasnost od bijega, države članice mogu, na temelju ocjene svakog pojedinog slučaja, zadržati predmetnu osobu da omoguće izvršenje postupaka za transfer u skladu s ovom Uredbom, samo ako je mjera zadržavanja razmjerna i ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere.

3. Zadržavanje mora biti što je kraće moguće i ne smije trajati dulje nego što je to razumno potrebno da se s dužnom pažnjom izvrše potrebni upravni postupci sve do izvršenja transfera u skladu s ovom Uredbom.

Kada je osoba zadržana u skladu s ovim člankom, rok za podnošenje zahtjeva za prihvat ili ponovni prihvat ð ili obavijesti o ponovnom prihvatu ï ne smije prelaziti jedan mjesec ð dva tjedna ï od podnošenja zahtjeva. Država članica koja vodi postupak u skladu s ovom Uredbom u takvim slučajevima traži žuran odgovor ð na zahtjev za prihvat ï . Takav se odgovor mora dati u roku od dva ð jednog ï tjedna od zaprimanja zahtjeva ð za prihvat ï . Ako se u roku od dva ð jednog ï tjedna ne odgovori, to je jednakovrijedno prihvaćanju zahtjeva ð za prihvat ï i ima za posljedicu obvezu prihvata ð predmetne osobe ï ili ponovnog prihvata osobe, uključujući i obvezu osiguranja odgovarajućih priprema za dolazak.

Kada je osoba zadržana u skladu s ovim člankom, transfer te osobe iz države članice moliteljice u odgovornu državu članicu izvršava se koliko je to praktički najbrže moguće, a najkasnije u roku od šest ð četiri ï tjedana ð od konačne odluke o transferu ï nakon što je druga država članica, implicitno ili eksplicitno, odobrila zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat predmetne osobe ili od trenutka kada prestaje važiti suspenzivni učinak žalbe ili ponovnog pregleda u skladu s člankom 27. stavkom 3.

Kada država članica moliteljica ne podnese zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat ð ili obavijest o ponovnom prihvatu ï u propisanom roku ili kada se ne izvrši transfer u roku od šest ð četiri ï tjedana iz trećeg podstavka, osoba se više ne smije zadržavati. U skladu s tim, članci 21. 24., 23., 26. 24. i 29. 30. na odgovarajući se način i dalje primjenjuju.

4. U vezi s uvjetima zadržavanja i zaštitnim mjerama koje važe za zadržane osobe, zbog osiguranja postupaka transfera u odgovornu državu članicu primjenjuju se članci 9., 10. i 11. Direktive 2013/33/EU.

ODJELJAK VI. VII.

Transferi

Članak 29. 30.

Modaliteti i rokovi

ò novo

1. Država članica koja provodi postupak određivanja odgovorne države članice, a čiji je zahtjev za prihvat iz članka 20. stavka 1. točke (a) prihvaćen ili koja je podnijela obavijest o ponovnom prihvatu iz članka 20. stavka 1. točaka od (b) do (e) donosi odluku o transferu najkasnije u roku od jednog tjedna od prihvaćanja ili obavijesti te vrši transfer podnositelja zahtjeva ili predmetne osobe u odgovornu državu članicu.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

Transfer podnositelja zahtjeva ili druge osobe iz članka 18. 20. stavka 1. točaka (c), ili (d) ð ili (e) ï iz države članice moliteljice u odgovornu državu članicu provodi se u skladu s nacionalnim pravom države članice moliteljice, nakon savjetovanja s predmetnim državama članicama, koliko je to praktički najbrže moguće, a najkasnije u roku od ð četiri tjedna od konačne odluke o transferu ï šest mjeseci nakon što druga država članica odobri prihvat ili ponovni prihvat predmetne osobe ili nakon konačne odluke o žalbi ili ponovnom pregledu, ako u skladu s člankom 27. stavkom 3. postoji suspenzivni učinak.

Ako se transferi u odgovornu državu članicu provode u obliku nadziranog odlaska ili uz pratnju, države članice osiguravaju da se provedu na human način i uz puno poštovanje temeljnih prava i ljudskog dostojanstva.

Ako je potrebno, država članica moliteljica podnositelju zahtjeva daje propusnicu. Komisija provedbenim aktima utvrđuje oblik propusnice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

Odgovorna država članica obavješćuje državu članicu moliteljicu, kako je to prikladno, o sigurnom dolasku predmetne osobe ili o činjenici da u roku koji je bio određen nije došla.

2. Ako se transfer ne izvrši u šestomjesečnom roku, odgovorna država članica oslobađa se svoje obveze da prihvati ili ponovno prihvati predmetnu osobu i odgovornost se tada prenosi na državu članicu moliteljicu. Taj se rok može produljiti do najviše jedne godine, ako transfer nije bio moguć jer je predmetna osoba u zatvoru, ili do najviše osamnaest mjeseci ako predmetna osoba pobjegne.

32. Ako je do transfera došlo pogreškom ili je odluka o transferu poništena na temelju žalbe ili ponovnog pregleda nakon što je transfer obavljen, država članica koja je obavila transfer tu osobu odmah ponovno prihvaća.

43. Komisija provedbenim aktima uspostavlja jedinstvene uvjete za savjetovanje i razmjenu podataka među državama članicama, posebno u slučaju odgođenih transfera ili transfera sa zakašnjenjem, transfera prema implicitnom prihvatu, transfera maloljetnika ili uzdržavanih osoba i nadziranih transfera. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

Članak 30. 31.

Troškovi transfera

1. Troškovi Troškove potrebni potrebne za transfer podnositelja zahtjeva ili druge osobe iz članka 18. 20. stavka 1. točaka (c), ili (d) ð ili (e) ï u odgovornu državu članicu, pokriva država članica koja obavlja transfer.

2. Kada treba ponovno obaviti transfer premetne osobe u državu članicu jer je transfer obavljen pogreškom ili je odluka o transferu poništena na temelju žalbe ili ponovnog pregleda nakon što je transfer obavljen, troškove ponovnog transfera predmetne osobe na njezino državno područje pokriva država članica koja je prvotno obavila transfer.

3. Od osoba koje treba predati na temelju ove Uredbe, ne zahtijeva se pokrivanje troškova takvih transfera.

Članak 31. 32.

Razmjena bitnih informacija prije obavljanja transfera

1. Država članica koja obavlja transfer podnositelja zahtjeva ili druge osobe iz članka 18. 20. stavka 1. točaka (c) ili (d) odgovornoj državi članici priopćuje takve osobne podatke o osobi koju treba predati, kako je to  prikladno Õ primjereno, relevantno i nepretjerano ð ograničeno na ono što je nužno ï s jedinim ciljem da osigura da nadležna tijela, u skladu s nacionalnim pravom, u odgovornoj državi članici toj osobi mogu pružiti odgovarajuću pomoć, uključujući pružanje trenutačne zdravstvene skrbi potrebne za zaštitu njezinih životnih interesa, i te osiguranje osigurati neprekidne neprekidnu zaštite zaštitu i prava osigurana priznata ovom Uredbom i drugim odgovarajućim pravnim instrumentima u području azila. Ti se podaci odgovornoj državi članici priopćuju u razumnom razdoblju prije transfera tako da se osigura da nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravom imaju dovoljno vremena poduzeti potrebne mjere.

2. Država članica koja obavlja transfer odgovornoj državi članici dostavlja sve informacije, s kojima nadležno tijelo raspolaže, u skladu s nacionalnim pravom, koje su važne za zaštitu prava i neposrednih posebnih potreba osobe čiji se transfer obavlja, a posebno:

(a) sve žurne mjere koje odgovorna država članica mora poduzeti da osigura odgovarajuće zadovoljavanje posebnih potreba osobe čiji se transfer obavlja, uključujući trenutačnu zdravstvenu skrb koja može biti potrebna;

(b) podatke za kontakt članova obitelji, rođaka ili članova drugih rodbinskih odnosa u državi članici prihvata, kada je to prikladno;

(c) u slučaju maloljetnika informacije o njihovoj izobrazbi;

(d) ocjenu starosti podnositelja zahtjeva.

3. Informacije u skladu s ovim člankom razmjenjuju samo tijela o kojima je u skladu s 35. člankom 47. ove Uredbe obaviještena Komisija putem elektroničke komunikacijske mreže „DubliNet”, uspostavljene u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1560/2003. Razmijenjene informacije upotrebljavaju se samo za potrebe iz stavka 1. ovog članka i ne smiju se dalje obrađivati.

4. Da se olakša razmjena informacija među državama članicama, Komisija provedbenim aktima oblikuje standardni obrazac za prijenos potrebnih podataka u skladu s ovim člankom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

5. Pravila iz članka 34. stavaka od 8. do 12. ð 46. stavka 8. ï primjenjuju se na razmjenu informacija u skladu s ovim člankom.

Članak 32. 33.

Razmjena zdravstvenih podataka prije obavljanja transfera

1. Samo za osiguranje zdravstvene skrbi ili liječenja, posebno za osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, maloljetnike i osobe koje su bile mučene, silovane ili izvrgnute drugim teškim oblicima psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, država članica koja obavlja transfer odgovornoj državi članici dostavlja sve informacije, s kojima nadležno tijelo raspolaže u skladu s nacionalnim pravom, o svim posebnim potrebama osobe koja se čiji se transfer obavlja, koje u posebnim slučajevima mogu uključiti uključivati informacije o fizičkom i mentalnom zdravlju te osobe. Te se informacije prenose u obliku zajedničkog zdravstvenog certifikata kojem se prilažu odgovarajući dokumenti. Odgovorna država članica osigurava da su te potrebe na odgovarajući način zadovoljene, uključujući posebno svaku bitnu medicinsku skrb koja može biti potrebna.

Komisija provedbenim aktima oblikuje zajednički zdravstveni certifikat. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

2. Država članica koja obavlja transfer prenosi odgovornoj državi članici samo informacije iz stavka 1. tek nakon što pribavi izričitu suglasnost podnositelja zahtjeva i/ili osobe koja ga zastupa ili, ako je podnositelj zahtjeva fizički ili pravno nesposoban dati svoj pristanak, kada je takav prijenos potreban ð za zaštitu javnog zdravlja i sigurnosti ï  ili, ako je podnositelj zahtjeva fizički ili pravno nesposoban dati svoj pristanak, Õ za zaštitu vitalnih interesa podnositelja zahtjeva ili druge osobe. Nedostatak suglasnosti, uključujući odbijanje davanja suglasnosti, nije prepreka za transfer.

3. Obradu osobnih zdravstvenih podataka iz stavka 1. obavlja zdravstveni djelatnik, za koga u skladu s nacionalnim pravom ili pravilima koja određuju nacionalna nadležna tijela važi obveza čuvanja službene tajne, ili druga osoba koja je jednako tako obvezna čuvati službenu tajnu.

4. Razmjena informacija iz ovog članka obavlja se samo između zdravstvenih djelatnika ili drugih osoba iz stavka 3. Razmijenjene informacije upotrebljavaju se samo za potrebe iz stavka 1. i ne smiju se dalje obrađivati.

5. Komisija provedbenim aktima donosi jedinstvene uvjete i praktična rješenja za razmjenu informacija iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

6. Pravila iz članka 34. stavaka od 8. do 12. ð 46. stavka 8. ï primjenjuju se na razmjenu informacija u skladu s ovim člankom.

Članak 33.

Mehanizam za rano upozoravanje, pripravnost i upravljanje krizom

1. Kada Komisija, posebno na temelju informacija koje je EASO prikupio u skladu s Uredbom (EU) br. 439/2010, utvrdi da primjena ove Uredbe može biti ugrožena jer je utvrđeno da postoji velika opasnost od posebnog pritiska na sustav azila države članice i/ili zbog poteškoća u funkcioniranju sustava azila države članice, Komisija u suradnji s Europskim uredom za azil (EASO) daje preporuke toj državi članici i poziva je da pripremi preventivni akcijski plan.

Predmetna država članica obavješćuje Vijeće i Komisiju namjerava li predstaviti preventivni akcijski plan kako bi prevladala pritisak i/ili poteškoće u funkcioniranju svog sustava azila i pritom osigurati zaštitu temeljnih prava podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Država članica može, po vlastitom nahođenju i na vlastitu inicijativu, pripremiti preventivni akcijski plan i naknadne revizije tog plana. Pri pripremi preventivnog akcijskog plana, država članica može zatražiti pomoć Komisije, drugih država članica, ureda EASO i drugih odgovarajućih agencija Unije.

2. Kada predmetna država članica pripremi preventivni akcijski plan, taj plan podnosi Vijeću i Komisiji i redovito ih izvješćuje o njegovoj provedbi. Komisija zatim o ključnim elementima preventivnog akcijskog plana obavješćuje Europski parlament. Komisija podnosi izvješća o njegovoj provedbi Vijeću i dostavlja izvješća o njegovoj provedbi Europskom parlamentu.

Predmetna država članica poduzima sve potrebne mjere za suočavanje sa stanjem posebnog pritiska na njezin sustav azila ili za osiguranje uklanjanja utvrđenih nedostataka prije nego li se stanje pogorša. Kada preventivni akcijski plan uključuje mjere za uklanjanje posebnog pritiska na sustav azila države članice, koji može ugroziti primjenu ove Uredbe, Komisija prije izvješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća traži savjet od EASO-a.

3. Kada Komisija na temelju analize EASO-a utvrdi da utvrđeni nedostaci nisu uklonjeni provedbom preventivnog akcijskog plana ili da postoji velika opasnost da se stanje s azilom u predmetnoj državi članici razvije u krizu koju vjerojatno neće biti moguće spriječiti preventivnim akcijskim planom, Komisija prema potrebi uz suradnju s EASO-om, može od predmetne države članice zahtijevati da pripremi akcijski plan za upravljanje krizom i, prema potrebi, revizije tog plana. Akcijskim se planom za upravljanje krizom tijekom cjelokupnog postupka osigurava usklađenost s pravnom stečevinom Unije u području azila, posebno poštovanje temeljnih prava podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Nakon zahtjeva da pripremi akcijski plan za upravljanje krizom, predmetna država članica, u suradnji s Komisijom i EASO-om, čini to odmah, a najkasnije u roku tri mjeseca od zahtjeva.

Predmetna država članica podnosi akcijski plan za upravljanje krizom te Komisiju i druge važne zainteresirane strane, kao što je EASO, ako je to prikladno, izvješćuje najmanje svaka tri mjeseca o njegovoj provedbi.

Komisija o akcijskom planu za upravljanje krizom, mogućim revizijama i njegovoj provedbi obavješćuje Europski parlament i Vijeće. Predmetna država članica u tim izvješćima navodi podatke koji omogućuju praćenje provedbe kao što su trajanje postupka, uvjete zadržavanja i kapacitete za prihvat u odnosu na priljev podnositelja zahtjeva.

4. Vijeće tijekom čitavog postupka za rano upozoravanje, pripravnost i upravljanje krizom uspostavljenog ovim člankom, pozorno prati stanje te može zatražiti dodatne informacije i davati političke smjernice, posebno kada je riječ o nužnosti i ozbiljnosti stanja u vezi s tim mora li država članica pripremiti preventivni akcijski plan ili, ako je to potrebno, akcijski plan za upravljanje krizom. Europski parlament i Vijeće mogu se tijekom cjelokupnog postupka savjetovati i davati smjernice o svim mjerama solidarnosti koje smatraju prikladnima.

ò novo

POGLAVLJE VII.

Korektivni mehanizam raspodjele

Članak 34.

Opća načela

1. Mehanizam raspodjele iz ovog poglavlja primjenjuje se u korist države članice suočene s nerazmjernim brojem zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je ona odgovorna država članica na temelju ove Uredbe.

2. Stavak 1. primjenjuje se ako automatizirani sustav iz članka 44. stavka 1. pokazuje da je broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu za koje je država članica odgovorna prema kriterijima iz poglavlja III., članka 3. stavka 2. ili 3., članaka 18. i 19., uz broj osoba koje su stvarno preseljene, viši od 150 % referentnog broja za tu državu članicu kako je definirano prema ključu iz članka 35.

3. Referentni broj države članice određuje se primjenom ključa iz članka 35. na ukupni broj zahtjeva i ukupni broj preseljenih osoba koje je predmetna odgovorna država članica unijela u automatizirani sustav tijekom prethodnih 12 mjeseci.

4. Države članice, Komisija i Agencija Europske unije za azil dobivaju svaki tjedan obavijest iz automatiziranog sustava za svaku državu članicu o udjelu zahtjeva za koje je ona odgovorna država članica.

5. Automatizirani sustav stalno prati je li neka država članica premašila prag iz stavka 2. I, ako je to slučaj, o tome obavješćuje države članice i Komisiju te navodi koliko je zahtjeva iznad navedenog praga.

6. Nakon obavijesti iz stavka 5. primjenjuje se mehanizam raspodjele.

Članak 35.

Referentni ključ

1. Za potrebe korektivnog mehanizma referentni broj za svaku državu članicu određuje se prema ključu.

2. Referentni ključ iz stavka 1. temelji se na sljedećim kriterijima za svaku državu članicu prema podacima Eurostata:

(a)    broju stanovnika (ponderiranje 50 %);

(b)    ukupnom BDP-u (ponderiranje 50 %).

3. Kriteriji iz stavka 2. primjenjuju se prema formuli utvrđenoj u Prilogu I.

4. Agencija Europske unije za azil utvrđuje referentni ključ te svake godine prilagođava brojke kriterija za referentni ključ kao i za referentni ključ iz stavka 2. na temelju podataka Eurostata.

Članak 36.

Primjena referentnog ključa

1. Ako je dosegnut prag iz članka 34. stavka 2., automatizirani sustav iz članka 44. stavka 1. primjenjuje referentni ključ iz članka 35. na države članice čiji je broj zahtjeva za koje su odgovorne manji od njihova udjela u skladu s člankom 35. stavkom 1. te o tome obavješćuju države članice.

2. Podnositelji zahtjeva koji su svoj zahtjev podnijeli u državi članici korisnici nakon što je poslana obavijest o raspodjeli u skladu s člankom 34. stavkom 5. raspodjeljuju se na države članice iz stavka 1. koje određuju odgovornu državu članicu.

3. Zahtjevi proglašeni nedopuštenima ili razmotreni ubrzanim postupkom u skladu s člankom 3. stavkom 3. nisu podložni raspodjeli.

4. Na temelju primjene referentnog ključa u skladu sa stavkom 1. automatizirani sustav iz članka 44. stavka 1. navodi državu članicu raspodjele te tu informaciju prenosi državi članici korisnici i državi članici raspodjele najkasnije 72 sata nakon upisa iz članka 22. stavka 1. te dodaje državu članicu raspodjele u elektroničku datoteku iz članka 23. stavka 2.

Članak 37.

Financijska solidarnost

1. Na kraju razdoblja od tri mjeseca nakon stupanja na snagu ove Uredbe i svakog sljedećeg dvanaestomjesečnog razdoblja država članica može unijeti u automatizirani sustav da privremeno neće sudjelovati u korektivnom mehanizmu raspodjele utvrđenom u poglavlju VII. ove Uredbe kao država članica raspodjele te o tome obavijestiti države članice, Komisiju i Agenciju Europske unije za azil.

2. Automatizirani sustav iz članka 44. stavka 1. u tom slučaju tijekom navedenog dvanaestomjesečnog razdoblja primjenjuje referentni ključ na države članice čiji je broj zahtjeva za koje su odgovorne manji od njihova udjela u skladu s člankom 35. stavkom 1., uz iznimku države članice koja je unijela informaciju i države članice korisnice. Automatizirani sustav iz članka 44. stavka 1. uračunava svaki zahtjev koji bi inače bio dodijeljen državi članici koja je unijela informaciju u skladu s člankom 36. stavkom 4. u udio te države članice.

3. Na kraju dvanaestomjesečnog razdoblja iz stavka 2. država članica koja ne sudjeluje u korektivnom mehanizmu raspodjele dobiva obavijest iz automatiziranog sustava o broju podnositelja zahtjeva za koje bi inače bila država članica raspodjele. Država članica zatim plaća solidarni doprinos od 250 000 EUR za svakog podnositelja zahtjeva koji bi inače bio dodijeljen toj državi članici tijekom predmetnog dvanaestomjesečnog razdoblja. Solidarni doprinos plaća se državi članici koja je određena odgovornom za razmatranje predmetnih zahtjeva.

4. Komisija provedbenim aktima donosi odluku u skladu s postupkom razmatranja iz članka 56. kojom propisuje načine provedbe stavka 3.

5. Agencija Europske unije za azil prati i svake godine izvješćuje Komisiju o primjeni mehanizma financijske solidarnosti.

Članak 38.

Obveze države članice korisnice

Država članica korisnica: 

(a)    najkasnije u roku od tjedan dana od obavijesti iz članka 36. stavka 4. donosi odluku o transferu podnositelja zahtjeva u državu članicu raspodjele, osim ako u tom istom roku može preuzeti odgovornost za razmatranje zahtjeva prema kriterijima utvrđenima u člancima od 10. do 13. i članku 18.;

(b)    odmah obavješćuje podnositelja zahtjeva o odluci o njegovu transferu u državu članicu raspodjele;

(c)    obavlja transfer podnositelja zahtjeva u državu članicu raspodjele najkasnije u roku od četiri tjedna od konačne odluke o transferu.

Članak 39.

Obveze države članice raspodjele

Država članica raspodjele:

(a)    potvrđuje državi članici korisnici primitak obavijesti o raspodjeli i navodi nadležno tijelo pri kojem se podnositelj zahtjeva mora prijaviti nakon transfera;

(b)    obavješćuje državu članicu korisnicu o dolasku podnositelja zahtjeva ili o činjenici da nije došao u propisanom roku;

(c)    prima podnositelja zahtjeva i obavlja osobni intervju u skladu s člankom 7., ako je to prikladno;

(d)    razmatra njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu kao odgovorna država članica, osim ako je prema kriterijima utvrđenima u člancima od 10. do 13. i od 16. do 18. neka druga država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva;

(e)    ako je prema kriterijima utvrđenima u člancima od 10. do 13. i od 16. do 18. neka druga država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva, traži od te druge države članice da prihvati podnositelja zahtjeva;

(f)    ako je to prikladno, obavješćuje odgovornu državu članicu o transferu u tu državu članicu;

(g)    ako je to prikladno, obavlja transfer podnositelja zahtjeva u odgovornu državu članicu;

(h)    ako je to prikladno, unosi u elektroničku datoteku iz članka 23. stavka 2. da će razmotriti zahtjev za međunarodnu zaštitu kao odgovorna država članica.

Članak 40.

Razmjena bitnih informacija za sigurnosnu provjeru

1. Ako je donesena odluka o transferu u skladu s člankom 38. točkom (a), država članica korisnica dostavlja državi članici raspodjele, istovremeno i isključivo radi provjere postoje li ozbiljni razlozi da se podnositelja zahtjeva smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost ili javni red, podatke o otiscima prstiju podnositelja zahtjeva prikupljene u skladu s Uredbom (Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe 603/2013/EU). 

2. Ako nakon sigurnosne provjere informacije o podnositelju zahtjeva pokažu da postoje ozbiljni razlozi da ga se smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost ili javni red, informacije o upozorenju razmjenjuju se s tijelima kaznenog progona u državi članici korisnici te se ne priopćuju putem elektroničkih komunikacijskih kanala iz članka 47. stavka 4.

Država članica raspodjele obavješćuje državu članicu korisnicu o postojanju upozorenja, navodi koja su tijela kaznenog progona u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev informirana te evidentira postojanje upozorenja u automatiziranom sustavu u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (d) u roku od jednog tjedna od primitka otisaka prstiju.

3. Ako rezultati sigurnosne provjere potvrde da postoje ozbiljni razlozi da se smatra podnositelja zahtjeva opasnošću za nacionalnu sigurnost ili javni red, država članica korisnica u kojoj je podnesen zahtjev odgovorna je država članica i razmatra zahtjev ubrzanim postupkom u skladu s člankom 31. stavkom 8. Direktive 2013/32/EU.

4. Razmijenjene informacije upotrebljavaju se samo za potrebe iz stavka 1. i ne smiju se dalje obrađivati.

Članak 41.

Postupak raspodjele

1. Poglavlje V. i odjeljci od II. do VII. poglavlja VI. primjenjuju se mutatis mutandis.

2. Članovi obitelji na koje se primjenjuje postupak raspodjele dodjeljuju se istoj državi članici.

Članak 42.

Troškovi transfera u okviru postupka raspodjele

Kao nadoknada troškova transfera podnositelja zahtjeva u državu članicu raspodjele, državi članici korisnici isplaćuje se paušalni iznos od 500 EUR za svaku osobu čiji je transfer obavljen u skladu s člankom 38. točkom (c). Ta se financijska potpora provodi primjenom postupaka utvrđenih u članku 18. Uredbe (EU) br. 516/2014.

Članak 43.

Prestanak korektivne raspodjele

Države članice i Komisija dobivaju obavijest iz automatiziranog sustava čim broj zahtjeva u državi članici korisnici za koje je ona odgovorna država članica na temelju ove Uredbe padne ispod 150 % njezina udjela u skladu s člankom 35. stavkom 1.

Nakon obavijesti iz stavka 2. korektivna raspodjela prestaje se primjenjivati na tu državu članicu.

 604/2013

POGLAVLJE VII. VIII.

UPRAVNA SURADNJA

ò novo

Članak 44.

Automatizirani sustav za upis, praćenje i mehanizam raspodjele

1. Za potrebe upisa i praćenja udjela zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 22. i primjene mehanizma raspodjele utvrđenog u poglavlju VII. uspostavlja se automatizirani sustav.

2. Automatizirani sustav sastoji se od središnjeg sustava i komunikacijske infrastrukture između središnjeg sustava i nacionalnih infrastruktura.

3. Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde osnovana Uredbom (EU) br. 1077/2011 odgovorna je za pripremanje, razvijanje i operativno upravljanje središnjim sustavom i komunikacijskom infrastrukturom između središnjeg sustava i nacionalnih infrastruktura.

4. Nacionalne infrastrukture razvijaju i njima upravljaju države članice.

Članak 45.

Pristup automatiziranom sustavu

1. Tijela država članica nadležna za odlučivanje o azilu navedena u članku 47. imaju pristup automatiziranom sustavu iz članka 44. stavka 1. radi upisa informacija iz članka 20. stavka 7., članka 22. stavaka 1., 4. i 5., članka 37. stavka 1. i članka 39. točke (h).

2. Agencija Europske unije za azil ima pristup automatiziranom sustavu radi upisa i prilagodbe referentnog ključa u skladu s člankom 35. stavkom 4. i radi upisa informacija iz članka 22. stavka 3.

3. Informacije navedene u članku 23. stavku 2., članku 36. stavku 4. i članku 39. točki (h) dostupne su isključivo tijelima država članica nadležnima za odlučivanje o azilu navedenima u članku 47. za potrebe ove Uredbe i Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013].

4. Komisija provedbenim aktima donosi jedinstvene uvjete i praktična rješenja za upis informacija iz stavaka 1. i 3. i pristup njima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 56. stavka 2.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

Članak 34. 46.

Zajednička uporaba informacija

1. Svaka država članica priopćuje bilo kojoj drugoj državi članici, koja to zahtijeva, takve osobne podatke o podnositelju zahtjeva kako je to  prikladno Õ primjereno, bitno i nepretjerano ð ograničeno na ono što je nužno ï za:

(a) određivanje odgovorne države članice;

(b) razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

(c) provedbu svake obveze koja proizlazi iz ove Uredbe.

2. Informacija iz stavka 1. može sadržavati samo:

(a) osobne podatke o podnositelju zahtjeva i, kada je to primjereno, članovima obitelji, rođacima ili članovima kojih drugih rodbinskih odnosa (puno ime i, kada je to primjereno, prijašnje ime; nadimke ili pseudonime; državljanstvo, sadašnje i prijašnje; datum i mjesto rođenja);

(b) osobne i putne isprave (brojeve, važenje, datum izdavanja, tijelo koje je izdalo ispravu, mjesto izdavanja itd.);

(c) druge informacije potrebne za utvrđivanje identiteta podnositelja zahtjeva, uključujući otiske prstiju obrađene ð uzete u državi članici, posebice za potrebe članka 40. ï u skladu s Uredbom [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013];

(d) mjesta boravka i rute putovanja;

(e) isprave o boravištu ili vize koje je izdala država članica;

(f) mjesto u kojem je zahtjev podnesen;

(g) datum na koji je podnesen prethodni zahtjev za međunarodnu zaštitu, datum na koji je podnesen sadašnji zahtjev, postignuta faza postignutu fazu u postupku i donesena odluka donesenu odluku, ako postoji.

3. Osim toga, pod uvjetom da je to potrebno za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odgovorna država članica može od druge države članice zahtijevati da joj priopći razloge na kojima podnositelj zahtjeva temelji svoj zahtjev i, kada je to primjereno, razloge za donesene odluke u vezi s podnositeljem zahtjeva. Druga država članica može odbiti odgovor na zahtjev koji joj je podnesen, ako priopćenje takve informacije najvjerojatnije može štetiti njezinim bitnim interesima ili zaštiti sloboda i temeljnih prava predmetne osobe ili drugih osoba. Država članica moliteljica, u svakom slučaju, mora od podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu dobiti pisano odobrenje za priopćavanje zahtijevanih informacija. U tom slučaju podnositelj zahtjeva mora znati za koje informacije daje svoje odobrenje.

4. Svaki zahtjev za informacije šalje se samo u vezi s pojedinim zahtjevom za međunarodnu zaštitu. U njemu se navode razlozi na kojima se temelji i, ako je namjera provjeriti postoji li kriterij koji vjerojatno može obuhvatiti odgovornost zamoljene države članice, navodi se na kojim dokazima, uključujući odgovarajuće informacije iz pouzdanih izvora o načinima i sredstvima kojima podnositelji zahtjeva ulaze na državna područja država članica ili na kojem se konkretnom i provjerljivom dijelu izjava podnositelja zahtjeva taj zahtjev temelji. Smatra se da takve relevantne informacije iz pouzdanih izvora nisu same po sebi dovoljne za određivanje odgovornosti i nadležnosti države članice na temelju ove Uredbe, ali mogu doprinijeti ocjeni drugih navoda u vezi s pojedinim podnositeljem zahtjeva.

5. Zamoljena država članica mora odgovoriti u roku od pet ð dva ï tjedana. Moguća kašnjenja s odgovorom moraju se valjano se opravdavaju opravdati. Nepridržavanje roka od pet ð dva ï tjedana ne oslobađa zamoljenu državu članicu od obveze da odgovori. Ako istraživanje provedeno od strane zamoljene države članice, koja nije poštovala najdulji rok, dobije informacije koje pokazuju da je odgovorna, ta država članica kao razlog za odbijanje ispunjavanja zahtjeva za prihvat ili ponovni prihvat ne smije navesti istek rokova iz članaka 21., 23. i 24. U tom slučaju rokovi iz članaka 21., 24. 23. i 24. za podnošenje zahtjeva za prihvat ili ponovni prihvat produljuju se za razdoblje koje je jednako kašnjenju s odgovorom zamoljene države članice.

6. Razmjena informacija obavlja se na zahtjev države članice i može se odvijati samo između tijela o čijem je određivanju svaka država članica obavijestila Komisiju u skladu s člankom 35. 47. stavkom 1.

7. Razmijenjene informacije mogu se upotrebljavati samo za potrebe iz stavka 1. U svakoj državi članici takve informacije, ovisno o vrsti i ovlastima tijela primatelja, mogu se priopćiti samo tijelima i sudovima ovlaštenima za:

(a) određivanje odgovorne države članice;

(b) razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

(c) provedbu svake obveze koja proizlazi iz ove Uredbe.

8. Država članica koja prosljeđuje informacije osigurava da su točne i ažurne. Ako se pokaže da je proslijedila netočne informacije ili informacije koje nije smjela proslijediti, država članica primateljica odmah se o tom obavješćuje. Takve se informacije moraju ispraviti ili brisati.

9. Podnositelj zahtjeva ima pravo da ga se, na zahtjev, obavijesti o svim podacima koji su u vezi s njim obrađeni.

Ako podnositelj zahtjeva utvrdi da su podaci obrađeni kršenjem ove Uredbe ili Direktive 95/46/EZ, posebno ako su podaci nepotpuni ili netočni, ima pravo da se na njegov zahtjev podaci isprave ili brišu.

Tijelo koje podatke ispravlja ili briše obavješćuje, kada je to prikladno, državu članicu koja prenosi ili prima te informacije.

Podnositelj zahtjeva ima pravo pokrenuti postupak ili podnijeti žalbu nadležnim tijelima ili sudovima države članice koja je odbila pravo na pristup njegovim podacima ili pravo na ispravak ili brisanje podataka koji se na njega odnose.

108. U svakoj se predmetnoj državi članici u pojedinom spisu za predmetnu osobu i/ili registru vodi evidencija o prijenosu i prijemu razmijenjenih informacija.

11. Razmijenjeni podaci čuvaju se tijekom razdoblja koje nije dulje nego što je to potrebno za potrebe zbog kojih su razmijenjeni.

12. Kada podaci nisu automatski obrađeni ili nisu sadržani u spisu ili nisu namijenjeni ulaganju u spis, svaka država članica poduzima odgovarajuće mjere da osigura usklađenost s ovim člankom s pomoću učinkovitih provjera.

Članak 35. 47.

Nadležna tijela i sredstva

1. Svaka država članica odmah obavješćuje Komisiju o posebnim tijelima koja su nadležna za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Uredbe i svih njezinih izmjena. Države članice osiguravaju da ta tijela imaju potrebna sredstva za obavljanje svojih zadaća, a posebno za davanje odgovora u propisanim rokovima na zahtjeve za informacijama informacije, zahtjeve za prihvat, i zahtjeve za ð obavijesti o ï ponovni prihvat ponovnom prihvatu ð i, ako je to prikladno, ispunjavanje svojih obveza u skladu s mehanizmom raspodjele ï podnositelja zahtjeva.

2. Komisija objavljuje konsolidirani popis tijela iz stavka 1. u Službenom listu Europske unije. Kada se popis mijenja Komisija jedanput godišnje objavljuje ažurirani konsolidirani popis.

3. Tijela iz stavka 1. odgovarajuće se osposobljavaju u vezi s primjenom ove Uredbe.

4. Komisija provedbenim aktima uspostavlja kanale za siguran elektronički prijenos između tijela iz stavka 1. ð te između tih tijela i Agencije Europske unije za azil ï za prijenos ð informacija, podataka o otiscima prstiju prikupljenih u skladu s Uredbom [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013/EU], ï zahtjeva, ð obavijesti, ï odgovora, i pisane korespondencije te osiguranje da pošiljatelji automatski dobiju elektronički dokaz o dostavi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom razmatranja iz članka 44. 56. stavka 2.

Članak 36. 48.

Upravni dogovori

1. Države članice mogu na bilateralnoj osnovi međusobno sklapati dogovore u vezi s praktičnim detaljima provedbe ove Uredbe, da olakšaju njezinu primjenu i povećaju učinkovitost. Takvi se dogovori mogu odnositi na:

(a) razmjenu časnika za vezu;

(b) pojednostavnjenje postupaka i skraćivanje rokova u vezi s prijenosom i razmatranjem zahtjeva za prihvat i ponovni prihvat podnositelja zahtjeva.

2. Države članice mogu također primjenjivati upravne dogovore sklopljene na temelju Uredbe (EZ) br. 343/2003 ð i Uredbe (EU) br. 604/2013 ï . Ako ti dogovori nisu spojivi s ovom Uredbom, predmetne države članice izmjenjuju dogovore tako da uklone sve uočene neusklađenosti.

3. Prije sklapanja ili izmjene dogovora iz stavka 1. točke (b), predmetne države članice o spojivosti dogovora s ovom Uredbom savjetuju se s Komisijom

4. Ako Komisija smatra da su dogovori iz stavka 1. točke (b) nespojivi s ovom Uredbom, o tome, u razumnom roku, obavješćuje predmetne države članice. Države članice čine sve što je potrebno da izmijene predmetni dogovor u razumnom roku tako da uklone sve uočene neusklađenosti.

5. Države članice o svim dogovorima iz stavka 1. te o svim otkazivanjima i izmjenama tih dogovora obavješćuju Komisiju.

ò novo

Članak 49.

Mreža dublinskih jedinica

Agencija Europske unije za azil uspostavlja mrežu nadležnih tijela iz članka 47. stavka 1. i olakšava njezine aktivnosti u cilju jačanja praktične suradnje i razmjene informacija o svim pitanjima u vezi s primjenom ove Uredbe, uključujući razvoj praktičnih alata i smjernica.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

POGLAVLJE VIII.

MIRENJE

Članak 37.

Mirenje

1. Kada države članice ne mogu riješiti spor o bilo kojoj stvari koja se odnosi na primjenu ove Uredbe, mogu primijeniti postupak mirenja predviđen stavkom 2.

2. Postupak mirenja pokreće se zahtjevom jedne od država članica u sporu predsjedniku Odbora iz članka 44. Predmetne države članice prihvaćanjem uporabe postupka mirenja obvezuju se da će u najvećoj mogućoj mjeri poštovati predloženo rješenje.

Predsjednik Odbora imenuje tri člana odbora koji predstavljaju tri države članice koje nisu povezane s predmetom spora. Stranke u sporu podnose dokaze u pisanom ili usmenom obliku i, nakon rasprave, u roku jednog mjeseca, prema potrebi glasovanjem, predlažu rješenje.

Raspravu vodi predsjednik Odbora ili njegov zamjenik. Može dati svoje mišljenje, ali nema pravo glasa.

Predloženo rješenje konačno je i neopozivo, neovisno o tome donesu li ga stranke ili odbiju.

POGLAVLJE IX.

PRIJELAZNE ODREDBE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 38. 50.

Sigurnost i zaštita podataka

1. Države članice poduzimaju sve  provode Õ potrebne  tehničke i organizacijske Õ mjere da osiguraju sigurnost prenesenih osobnih podataka ð obrađenih na temelju ove Uredbe ï , a posebno da spriječe nezakonit i neovlašten pristup ili otkrivanje, izmjenu ili gubitak osobnih podataka koji se obrađuju.

Svaka država članica osigurava da državna nadzorna tijela, ili tijela određena u skladu s člankom 28. stavkom 1. Direktive 95/46/EZ, u skladu s nacionalnim pravom, neovisno prate zakonitost obrade osobnih podataka, u skladu s ovom Uredbom, koju obavlja predmetna država članica.

ò novo

2. Nadležno nadzorno tijelo ili tijela svake države članice prate da tijela predmetne države članice navedena u članku 47. zakonito obrađuju osobne podatke, uključujući da se prenošenje iz automatiziranog sustava i u njega iz članka 44. stavka 1. te prenošenje tijelima nadležnima za obavljanje provjera iz članka 40. obavlja zakonito.

3. Obradu osobnih podataka koju obavlja Agencija Europske unije za azil prati Europski nadzornik za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 i odredbama o zaštiti podataka iz [Prijedloga Uredbe o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010].

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

Članak 39. 51.

Tajnost

Države članice osiguravaju da tijela iz članka 35. 47. obvezuju pravila o tajnosti utvrđena nacionalnim pravom u vezi sa svim informacijama koje dobiju tijekom obavljanja svojeg posla.

Članak 40. 52.

Kazne

Države članice  utvrđuju pravila o kaznama Õ poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da se za svaku zloporabu podataka obrađenih u skladu s ovom Uredbom određuju kazne, uključujući upravne i/ili kaznene sankcije u skladu s nacionalnim pravom, ð primjenjiva na povrede ove Uredbe i poduzimaju sve mjere potrebne kako bi osigurale njihovo provođenje ï koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. ð Propisane kazne moraju biti ï koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 41. 53.

Prijelazne mjere

Kada je zahtjev podnesen nakon [prvi dan nakon stupanja na snagu ove Uredbe] datuma iz članka 49. drugog stavka, događaji čija je posljedica najvjerojatnije odgovornost države članice na temelju ove Uredbe, uzimaju se u obzir iako su se dogodili prije tog datuma, s iznimkom događaja iz članka 13. stavka 2.

ò novo

Iznimno od članka 34. stavka 2. korektivni mehanizam raspodjele ne pokreće se tijekom prva tri mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe. Iznimno od članka 34. stavka 3. nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon stupanja na snagu ove Uredbe te do isteka godine dana nakon stupanja na snagu ove Uredbe, referentno razdoblje razdoblje je koje je proteklo od stupanja na snagu ove Uredbe.

 604/2013

Članak 42. 54.

Izračun rokova

Svako razdoblje propisano ovom Uredbom izračunava se:

(a) kada razdoblje izraženo u danima, tjednima ili mjesecima treba izračunati od trenutka kada se određeni događaj dogodio ili se izvršila neka radnja, dan tijekom kojeg se događaj dogodio ili radnja izvršila ne računa se u razdoblje o kojem je riječ;

(b) razdoblje izraženo u tjednima ili mjesecima završava istekom onog dana u zadnjem tjednu ili isti dan u mjesecu kao dan na koji je došlo do događaja ili radnje od koje se izračunava razdoblje. Ako u tom razdoblju izraženom u mjesecima dana na koji bi razdoblje trebalo isteći nema u zadnjem mjesecu, razdoblje se završava istekom zadnjeg dana tog mjeseca;

(c) rokovi uključuju subote, nedjelje i službene praznike u bilo kojoj predmetnoj državi članici.

Članak 43. 55.

Teritorijalno područje primjene

Za Francusku Republiku ova se Uredba primjenjuje samo za europsko državno područje.

Članak 44. 56.

Odbor

1. Komisiji u radu pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Kada odbor ne donese mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 45. 57.

Postupak delegiranja

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata prenosi se na Komisiju prema uvjetima iz ovog članka.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. 10. stavka 5. 6. i članka 16. 18. stavka 3. prenosi se na Komisiju za razdoblje od 5 godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija priprema izvješće u vezi s delegiranjem ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za jednako razdoblje, osim ako se Europski parlament ili Vijeće suprotstavi tom produljenju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja.

3. Delegiranje ovlasti iz članka 8. 10. stavka 5. 6., i članka 16. 18. stavka 3. Europski parlament ili Vijeće može opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prestaje važiti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka proizvodi pravni učinak sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj određen. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

ê 604/2013 (prilagođeno)

4. Prije donošenja delegiranog akta, Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je svaka država članica odredila u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Õ

 604/2013

45. Čim Komisija donese delegirani akt, ona o njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

56. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 8. 10. stavkom 5. 6. i člankom 16. 18. stavkom 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne izrazi prigovor u roku od četiri ð dva ï mjeseca od obavijesti o tom aktu Europskom parlamentu i Vijeću ili ako, prije isteka tog razdoblja, Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produljuje za dva mjeseca.

Članak 46. 58.

 Pregledavanje, Õ pPraćenje i ocjenjivanje

Komisija do [18 mjeseci od stupanja na snagu] i jednom godišnje nakon toga pregledava funkcioniranje korektivnog mehanizma raspodjele iz poglavlja VII. ove Uredbe, a posebice pragove utvrđene u njezinu članku 34. stavku 2. i članku 43.

Komisija do ð [tri godine nakon stupanja na snagu] ï 21. srpnja 2016. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe i, prema potrebi, predlaže potrebne izmjene. Države članice prosljeđuju Komisiji sve informacije potrebne za pripremu navedenog izvješća, najmanje šest mjeseci prije isteka tog roka.

Nakon podnošenja tog izvješća, Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe istodobno s podnošenjem izvješća o provedbi sustava Eurodac iz članka 40. 42. Uredbe [Prijedlog Uredbe o preinaci Uredbe (EU) br. 603/2013].

Članak 47. 59.

Statistika

1. U skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migraciji i međunarodnoj zaštiti 31 , države članice priopćuju Komisiji (Eurostat), statističke podatke u vezi s primjenom ove Uredbe i Uredbe (EZ) br. 1560/2003.

ò novo

2. Agencija Europske unije za azil objavljuje informacije prenesene u skladu s člankom 34. stavkom 4. svaka tri mjeseca.

ê 604/2013 (prilagođeno)

ð novo

Članak 48. 60.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 343/2003  (EU) br. 604/2013 Õ stavlja se izvan snage ð za države članice za koje je ova Uredba obvezujuća u pogledu njihovih obveza u međusobnim odnosima ï .

.

Članak 11. stavak 1., članci 13., 14. i 17. Uredbe (EZ) br. 1560/2003 stavljaju se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu ili članke stavljenu stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.

Članak 49. 61.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se na zahtjeve za međunarodnu zaštitu podnesene od [  prvi dan od njezina stupanja na snagu Õ ] prvog dana šestog mjeseca od njezina stupanja na snagu i od tog će se datuma primjenjivati na sve zahtjeve za prihvat ili ponovni prihvat podnositelja zahtjeva, neovisno o datumu na koji je zahtjev podnesen. Država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenog prije tog datuma, određuje se u skladu s kriterijima navedenima u Uredbi (EZ) br. 343/2003 (EU) br. 604/2013.

Upućivanja iz ove Uredbe na Uredbu (EU) br. 603/2013, Direktivu 2013/32/EU i Direktivu 2013/33/EU smatraju se, do datuma njihove primjene, upućivanjima na Uredbu (EZ) br. 2725/2000 32 , Direktivu 2003/9/EZ 33 odnosno Direktivu 2005/85/EZ 34 .

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu

ê 604/2013 (prilagođeno)

PRILOG I.

Uredbe stavljene izvan snage (iz članka 48.)

Uredba Vijeća (EZ) br. 343/2003.

(SL L 50, 25.2.2003., str. 1.)

Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003, samo članak 11. stavak 1., članci 13., 14. i 17.

(SL L 222, 5.9.2003., str. 3.)

PRILOG II.

Korelacijska tablica



PRILOG I.

Formula za referentni ključ u skladu s člankom 35. Uredbe:

Učinak stanovništvaDČ  35

Učinak BDP-aDČ 36

UdioDČ = 50% učinka stanovništvaDČ + 50% učinka BDP-aDČ

PRILOG II.

Korelacijska tablica

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

Naslov prijedloga/inicijative

Odgovarajuća područja politike u strukturi ABM/ABB 37  

Vrsta prijedloga/inicijative

◻ Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo djelovanje 

◻ Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo djelovanje nakon pilot-projekta / pripremnog djelovanja 38  

✓ Prijedlog/inicijativa odnosi se na produženje postojećeg djelovanja 

◻ Prijedlog/inicijativa odnosi se na djelovanje koje je preusmjereno na novo djelovanje 

Ciljevi

Višegodišnji strateški ciljevi Komisije na koje se odnosi prijedlog/inicijativa

Posebni ciljevi i odgovarajuće aktivnosti u okviru strukture ABM/ABB

Očekivani rezultati i utjecaj

Navesti učinke koje bi prijedlog/inicijativa trebali imati na ciljane korisnike/skupine.

Pokazatelji rezultata i utjecaja

Navesti pokazatelje koji omogućuju praćenje provedbe prijedloga/inicijative.

Osnova prijedloga/inicijative

Zahtjevi koje je potrebno kratkoročno ili dugoročno ispuniti

Dodana vrijednost sudjelovanja EU-a

Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

Usklađenost i moguća sinergija s ostalim odgovarajućim instrumentima

Trajanje i financijski utjecaj

◻ Prijedlog/inicijativa ograničenog trajanja

◻    prijedlog/inicijativa na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG

◻    financijski utjecaj od 2016. do 2020.

✓ Prijedlog/inicijativa neograničenog trajanja

provedba s razdobljem uspostave od 2017. do 2020.,

nakon čega slijedi redovna provedba.

Predviđene metode upravljanja

◻ Izravno upravljanje Komisije

◻ koje obavljaju njezini odjeli, uključujući njezino osoblje u delegacijama Unije;

◻    koje obavljaju izvršne agencije

✓ Podijeljeno upravljanje s državama članicama

✓ Neizravno upravljanje delegiranjem zadaća proračunske provedbe:

◻ trećim zemljama ili tijelima koja su one odredile;

◻ međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti);

◻EIB-u i Europskom investicijskom fondu;

✓tijelima na koja se upućuje u člancima 208. i 209. Financijske uredbe;

◻ tijelima javnog prava;

◻ tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u mjeri u kojoj daju odgovarajuća financijska jamstva;

◻ tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva;

◻ osobama kojima je povjerena provedba posebnih aktivnosti u ZVSP-u u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

Ako je označeno više načina upravljanja, pojedinosti navesti u odjeljku „Napomene”.

Napomene

MJERE UPRAVLJANJA

Pravila nadzora i izvješćivanja

Navesti učestalost i uvjete.

Sustav upravljanja i kontrole

Utvrđeni rizici

Informacije o uspostavi sustava unutarnje kontrole

Procjena troškova i koristi kontrola i procjena očekivane razine rizika od pogreške

Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu.

PROCIJENJENI FINANCIJSKI UTJECAJ PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija rashoda na koje se prijedlog/inicijativa odnosi

Postojeće proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

* mogući doprinos zemalja pridruženih schengenskom prostoru ako bi sudjelovale u novom Dublinskom sustavu
Procijenjeni utjecaj na rashode

Sažetak procijenjenog utjecaja na rashode

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)