Riječ je o prijedlogu Odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), koju treba donijeti u skladu s člankom 218. stavkom 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Na 21. konferenciji stranaka Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (konferencija COP 21), koja je održana u Parizu od 30. studenoga do 12. prosinca 2015., donesen je sporazum o globalnom smanjenju emisija stakleničkih plinova. Sporazum će stupiti na snagu tridesetog dana od dana na koji najmanje 55 stranaka Konvencije na koje otpada najmanje 55 % procijenjenih ukupnih emisija stakleničkih plinova deponira svoje instrumente ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja.

Stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama mogu potpisati Sporazum u razdoblju od 22. travnja 2016. do 21. travnja 2017. Među strankama Konvencije su i Europska unija i njezine države članice. Svečanost potpisivanja Sporazuma na visokoj razini održat će se 22.  travnja 2016. u New Yorku.

Pariški sporazum velik je korak prema boljoj provedbi zajedničkih mjera na svjetskoj razini i ubrzanju globalne transformacije u društvo s niskom emisijom ugljika otporno na klimatske promjene. Njime je postignut napredak u odnosu na Kyotski protokol iz 1997., koji je do Pariškog sporazuma bio jedini pravno obvezujući međunarodni sporazum o smanjenju emisija stakleničkih plinova u kojem su sadržane obveze do kraja 2020. Pariškim sporazumom utvrđuje se dugoročni kvalitativni cilj u pogledu smanjenja emisija u skladu s nastojanjima da se porast globalne temperature ograniči na znatno manje od 2°C te da se pokuša zadržati na 1,5°C. Kako bi ostvarile taj cilj, stranke će utvrditi ili prilagoditi ciljeve smanjenja emisija. Stranke će od 2023., oslanjajući se na posljednje znanstvene podatke i podatke o provedbi, svakih pet godina raditi pregled stanja u kojem će se pratiti napredak te razmatrati smanjenja emisija, prilagodbe i pružena potpora.

Uoči konferencije COP 21 stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama predstavile su svoje planirane nacionalne doprinose (INDC) u okviru Sporazuma. Europska unija i njezine države članice bile su prva velika gospodarstva koja su 6. ožujka 2015. predstavila svoje planirane nacionalne doprinose, kojima se obvezuju na smanjenje nacionalnih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u usporedbi s 1990., kako je navedeno u zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. o okviru za klimatsku i energetsku politiku za 2030.

EU je već započeo s radom na smanjenju emisija stakleničkih plinova za 40 %. U pogledu sektora obuhvaćenih sustavom za trgovanje emisijama (ETS) Komisija je 15. srpnja 2015. donijela Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika. Prijedlogom se želi ostvariti navedeni cilj u sektorima obuhvaćenima sustavom EU-a za trgovanje emisijama. Komisija 2016. namjerava donijeti i prijedloge u kojima se utvrđuju ciljevi država članica za sektore koji nisu obuhvaćeni sustavom za trgovanje emisijama te načini integracije emisija i uklanjanja iz uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva.

U zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. naveden je i cilj postizanja udjela potrošnje energije iz obnovljivih izvora od najmanje 27 % na razini EU-a do 2030. U pogledu povećanja energetske učinkovitosti također je postavljen okvirni cilj od najmanje 27 % na razini EU-a do 2030. Komisija će stoga 2016. dovršiti svoju reviziju i predložiti mjere za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti, uključujući i energetsku učinkovitost građevina.

Prijedlog se donosi u skladu s člankom 192. stavkom 1. zajedno s člankom 218. stavkom 5. UFEU-a. Člankom 218. UFEU-a utvrđuje se postupak pregovaranja i sklapanja sporazuma između Europske unije i trećih zemalja ili međunarodnih organizacija. Stavkom 5. osobito se predviđa da Vijeće, na prijedlog Komisije u svojstvu pregovarača, donosi odluku kojom se odobrava potpisivanje sporazuma u ime Europske unije.

Europska unija u skladu s člankom 192. stavkom 1. i člankom 191. UFEU-a doprinosi, među ostalim, ostvarenju sljedećih ciljeva: očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša te promicanju mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih, odnosno svjetskih problema okoliša, a osobito borbi protiv klimatskih promjena.

Za provedbu navedenih ciljeva u Uniji postoji velik zakonodavni korpus koji će se morati revidirati radi provedbe Pariškog sporazuma, a to je moguće ostvariti samo zakonodavstvom Unije.