EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 16.2.2016.
COM(2016) 52 final
2016/0030(COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 994/2010
(Tekst značajan za EGP)
{SWD(2016) 25 final}
{SWD(2016) 26 final}
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Nacrtom Uredbe nastoji se osigurati da sve države članice uspostave odgovarajuće alate kako bi se pripremile za učinke nestašice plina uzrokovane poremećajem u opskrbi ili iznimno visokom potražnjom i upravljale njima. Postoje tri razine odgovornosti za sigurnost opskrbe plinom. Opskrbu plinom primarno osiguravaju poduzeća za prirodni plin, na temelju tržišnih mehanizama. Ako u određenoj državi članici tržište podbaci, nadležna tijela te države članice i država članica u regiji dužna su poduzeti odgovarajuće mjere za osiguranje opskrbe zaštićenih kupaca plinom. Na drugoj razini Europska komisija pruža opću koordinaciju i osigurava usklađenost poduzetih mjera.
Kako bi se taj cilj ostvario, nacrtom uredbe predlaže se snažnija regionalna koordinacija, s tim da se određena načela i standardi utvrđuju na razini EU-a. Prema predloženom bi pristupu države članice trebale blisko surađivati unutar svojih regija kad provode regionalne procjene rizika. Kako bi se osigurala usklađenost u cijelom EU-u, regionalne procjene rizika provodit će se na temelju simulacije za cijeli EU sa zajedničkim standardima i posebnim scenarijem. Rizici utvrđeni tijekom regionalnih procjena rizika bit će obuhvaćeni regionalnim planovima prevencije i interventnim planovima, koje provjeravaju stručnjaci i odobrava Komisija.
Kako bi se osigurala sveobuhvatnost i usklađenost procjena rizika i planova, u Uredbi su utvrđeni obvezni predlošci u kojima su navedeni aspekti koje treba uzeti u obzir pri procjenjivanju rizika i izradi planova. Mora se poboljšati regionalna suradnja jer se lako može dogoditi da se poremećaj u opskrbi plinom istovremeno osjeti u nekoliko država članica. Nacionalne procjene rizika i planovi nisu dobro prilagođeni takvim situacijama.
Uredbom se također poboljšava primjena standarda opskrbe na zaštićene kupce (većinom kućanstva) i infrastrukturnog standarda (mogućnost isporuke plina čak i ako nije dostupan najveći infrastrukturni objekt). Njome se omogućuje trajni dvosmjerni kapacitet. Konačno, predlaže se uvođenje dodatnih mjera transparentnosti u vezi s ugovorima o opskrbi plinom jer takvi ugovori mogu utjecati na sigurnost opskrbe u EU-u.
Pet godina nakon donošenja Uredbe (EU) br. 994/2010, pitanje sigurnosti opskrbe plinom još uvijek je vrlo relevantno zbog napetih odnosa između Ukrajine i Rusije. Na nacionalnoj se i razini EU-a nastoji povećati sigurnost opskrbe plinom za zimu 2015./2016. i nakon nje.
Snažnija regionalna suradnja među državama članicama ne podrazumijeva stvaranje novih institucionalnih struktura.
•Usklađenost s postojećim odredbama politike u tom području politike
Za sigurnost opskrbe važni su sljedeći glavni dokumenti politika:
1. Europska strategija energetske sigurnosti
2. Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom.
Predloženim nacrtom uredbe provode se prijedlozi politika predstavljeni u Strategiji za energetsku uniju i u Strategiji energetske sigurnosti.
•Usklađenost s drugim politikama Europske unije
Prijedlogom se pridonosi zakonodavstvu o unutarnjem energetskom tržištu davanjem prednosti tržišnim mjerama.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Nacrtom uredbe predlažu se mjere za zaštitu sigurnosti opskrbe plinom u Europskoj uniji. Stoga je pravna osnova za Uredbu članak 194. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Mjere EU-a temelje se na članku 194. UFEU-a u kojem se potvrđuje da je nužna određena razina koordinacije, transparentnosti i suradnje kad je riječ o politikama država članica o sigurnosti opskrbe kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje energetskog tržišta i sigurnost opskrbe plinom u Europskoj uniji.
Zbog sve veće međusobne povezanosti tržištâ plina u EU-u te „pristupa koridora”, kojim se omogućuje povratni protok na međudržavnim spojnim plinovodima, potrebno je koordinirati mjere. Bez takve koordinacije nacionalne mjere za sigurnost opskrbe vjerojatno bi negativno utjecale na druge države članice ili sigurnost opskrbe na razini EU-a. Rizik od velikog poremećaja u opskrbi EU-a plinom nije ograničen nacionalnim granicama i mogao bi izravno ili neizravno pogoditi nekoliko država članica. Situacije kao što su val hladnoće iz 2012. i ispitivanja otpornosti na stres iz 2014. pokazali su da su koordinacija mjera i solidarnost od ključne važnosti. Očito je da su potrebne mjere na razini EU-a jer postoje dokazi da se nacionalnim pristupima ostvaruju nedovoljno dobre mjere i pogoršava učinak krize. Mjerom poduzetom u jednoj zemlji može se uzrokovati nestašica plina u susjednim zemljama. Na primjer, ograničenja izvoza električne energije koje je Bugarska uvela u veljači 2012. utjecala su na sektore električne energije i plina u Grčkoj.
Dosada se nisu dovoljno iskoristile mogućnosti uvođenja učinkovitijih i povoljnijih mjera putem regionalne suradnje, čime se šteti potrošačima u EU-u. Iako rezultati ispitivanja otpornosti na stres ukazuju na to da su tržišta koja dobro funkcioniraju od ključne važnosti za osiguranje opskrbe plinom, pokazalo se i da se dobro koordiniranim mjerama država članica, posebno u izvanrednim situacijama, može znatno povećati sigurnost opskrbe. To se odnosi na bolju koordinaciju ne samo nacionalnih mjera ublažavanja u izvanrednim situacijama nego i nacionalnih preventivnih mjera kao što su prijedlozi za bolju koordinaciju nacionalnog skladištenja ili politika o UPP-u, što može biti od strateške važnosti u određenim regijama. Suradnju bi trebalo proširiti i na posebne mjere za poticanje solidarnosti među državama članicama u pogledu pitanja sigurnosti opskrbe.
Mjere na razini EU-a mogle bi biti potrebne i u određenim situacijama (npr. izvanredna situacija u cijelom EU-u ili na regionalnoj razini) kada države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri same postići sigurnost opskrbe u EU-u i to se, zbog opsežnosti mjere ili zahtjevnosti njezine provedbe, može bolje postići na razini EU-a.
•Proporcionalnost
Uredbom se nastoji postići dovoljni stupanj spremnosti prije nastanka krize i ublažiti učinak neočekivanog događaja koji uzrokuje prekid u opskrbi plinom na kupce. Kako bi se taj cilj ostvario, njome se predlaže snažnija regionalna koordinacija, s tim da se određena načela i standardi utvrđuju na razini EU-a. Predloženi pristup temelji se na bliskoj suradnji među državama članicama unutar određene regije kod provođenja procjene rizika na regionalnoj razini. Kako bi se osigurala usklađenost u cijelom EU-a, regionalne procjene rizika provodit će se na temelju simulacije za cijeli EU sa zajedničkim standardima i posebnim scenarijem. Rizici utvrđeni tijekom regionalnih procjena rizika bit će obuhvaćeni regionalnim planovima prevencije i interventnim planovima, koje provjeravaju stručnjaci i odobrava Komisija.
U nacrtu uredbe ne predlaže se potpuna usklađenost sa svim mjerama koje se propisuju na razini EU-a.
Pojačana regionalna suradnja, pri čemu su određeni standardi utvrđeni na razini EU-a, nužna je kako bi se u dovoljnoj mjeri uklonili nedostaci u postojećem sustavu (nacionalna procjena rizika i nacionalni planovi) i omogućilo rješavanje problema na regionalnoj razini bez pretjeranog propisivanja. Stoga je pristup predložen u nacrtu uredbe proporcionalan (vidjeti i procjenu učinka, str. 34. – 46. i str. 50.).
•Odabir instrumenta
Postojeći je pravni akt u ovom području Uredba (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/67/EZ. Predloženim pravnim aktom nastoje se poboljšati i pojačati mjere i postupci propisani u postojećoj uredbi. Zbog toga je odlučeno da je uredba odgovarajući instrument.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA
•Ex post evaluacije / provjere prikladnosti postojećeg zakonodavstva
U skladu s obvezom praćenja iz članka 14. Uredbe (EU) br. 944/2010, Komisija je 2014. pripremila izvješće u kojem je ocijenila provedbu Uredbe i moguće načine za dodatno povećanje sigurnosti. U izvješću se detaljno ocjenjuju brojni alati navedeni u Uredbi i naglasak je na tome kako su ih države članice provodile i kako se svakim od tih alata pridonijelo jačanju sigurnosti opskrbe u EU-u i njegovoj spremnosti.
U tom je izvješću navedeno da se provedbom Uredbe već znatno pridonijelo sigurnosti opskrbe plinom u Europi, i u pogledu pripravnosti i u pogledu ublažavanja. Države članice sada su spremnije suočiti se s krizom opskrbe jer imaju obvezu provesti potpunu procjenu rizika i, na temelju rezultata, izraditi planove prevencije i interventne planove. Osim toga, države članice povećale su svoju razinu zaštite jer su morale zadovoljiti standard opskrbe i infrastrukturni standard koji vrijedi za cijeli EU.
U izvješću je usto navedeno da još uvijek postoje ozbiljni razlozi za zabrinutost u pogledu suradnje među državama članicama (uglavnom se poduzimaju mjere na nacionalnoj razini koje nisu dobro prilagođene za rješavanje problema opskrbe plinom); primjena standarda opskrbe na zaštićene kupce (uglavnom kućanstva) i infrastrukturnog standarda. Nadalje, ugovori o opskrbi plinom između poduzeća za prirodni plin i dobavljača izvan EU-a nisu dovoljno transparentni. Ti nedostaci onemogućuju učinkovit odgovor u trenucima krize.
Ispitivanje otpornosti na stres koje je provedeno u ljeto 2014. pokazalo je da bi ozbiljni poremećaj u opskrbi plinom s istoka (tj. Rusija) svejedno imao velike učinke diljem EU-a. Neka područja, posebno u istočnoj Europi, pretrpjela bi ozbiljne gospodarske i društvene posljedice u slučaju nestašice plina. Nadalje, tijekom vala hladnoće 2012. veleprodajne cijene plina za dan unaprijed povećale su se za više od 50 % na europskim čvorištima u odnosu na razine zabilježene prije hladnog vremena. U Italiji su cijene narasle s 38 EUR/MWh na 65 EUR/MWh, a u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj i Austriji povećale su se s 23 EUR/MWh na 38 EUR/MWh.
Trenutačna situacija rezultat je niza problema različitog značaja, uključujući biheviorističku pristranost (čisto nacionalni pristup sigurnosti opskrbe), vanjske čimbenike (ponašanje dobavljača iz treće zemlje) i tehničke probleme (nepostojanje odgovarajuće infrastrukture ili njezina nedovoljna zaštita).
Uredbom se predlažu mjere za uklanjanje utvrđenih nedostataka.
•Savjetovanja s dionicima
U okviru javnog savjetovanja s dionicima koje je održano od 15. siječnja do 8. travnja 2015. dobiveno je 106 odgovora. To znači da se može smatrati da se njime doprlo do velikog broja dionika. Iako je većina ispitanika koja su poslala odgovor bila iz privatnog sektora i udruga potrošača te regulatornih ili industrijskih udruženja, sudjelovao je i relativno velik broj tijela iz javnog sektora.
Savjetovanje se provodilo u skladu s dvostrukom strukturom postojeće Uredbe koja se temelji na prevenciji i ublažavanju. Pitanjima o prevenciji nastojalo se saznati je li potrebno unaprijediti pravne odredbe koje su trenutačno na snazi. Međutim, ostavljen je i prostor za ispitivanje novih ideja, posebno u pogledu primjene mjera za ispunjivanje standarda opskrbe. Pitanjima o ublažavanju nastojalo se utvrditi jesu li države članice spremne upravljati izvanrednom situacijom i pritom uzeti u obzir učinkovita koordinirana rješenja umjesto čisto nacionalnog pristupa i primjene kontraproduktivnih mjera koje utječu na susjedne zemlje.
U pogledu rezultata, većina javnih tijela usmjerila se na nedostatke u suradnji među državama članicama dok su privatna poduzeća i udruženja ustrajali na tome da bi se kod rješavanja pitanja sigurnosti opskrbe trebalo dati prednost tržišnim mjerama. Komisija je pri razmatranju rizika za sigurnost opskrbe ta mišljenja uzela u obzir predlaganjem bliskije regionalne suradnje i davanjem očite prednosti tržišnim mjerama. Mišljenja različitih dionika uključena su i u procjenu i učinke mogućnosti politika u odjeljcima 6. i 7. procjene učinka.
•Prikupljanje i primjena stručnog znanja
Tijekom pripreme ovog prijedloga na različitim temama radili su vanjski konzultanti. Provedena je studija o mogućim mjerama za podzemna skladišta plina i o njihovu učinku te je primljen doprinos JRC-a s pomoću kojeg se analizama poduprlo procjenu učinka. Daljnjom studijom u kojoj su uspoređeni pristupi poboljšanju pregovaračkog položaja EU-a na tržištu prirodnog plina dobiveni su ulazni podaci za određene mogućnosti politike o tome kako ispuniti standard opskrbe (zajednički sustavi kupovine).
•Procjena učinka
Sve su predložene mjere potkrijepljene procjenom učinka.
Odbor za procjenu učinka donio je pozitivno mišljenje 16. prosinca 2015.
U procjeni učinka razmatrale su se četiri mogućnosti politike:
1. pojačana provedba i mjere neobvezujućeg prava;
2. bolja koordinacija i prilagođena rješenja;
3. bolja koordinacija, pri čemu su neka načela/standardi utvrđeni na razini EU-a;
4. potpuno usklađivanje.
Prva i druga mogućnost nisu prihvaćene zbog nedovoljne uspješnosti u pogledu djelotvornosti i učinkovitosti. Njima se ne uklanjaju dovoljno nedostaci postojećeg sustava otkriveni tijekom ex-post evaluacije (izvješće izrađeno 2014.) i ispitivanja otpornosti na stres provedenog u ljeto 2014.
Četvrta mogućnost uključuje neke pristupe koji su djelotvorniji od 1. i 2. mogućnosti. Međutim, neki nisu djelotvorniji od onih dostupnih u okviru 3. mogućnosti. Nadalje, skuplji su, a neki od njih mogli bi biti kontraproduktivni. Zato nije prihvaćena ni 4. mogućnost.
Konačni je prijedlog prihvatiti 3. mogućnost, najučinkovitiji paket. To je najbolja mogućnost u pogledu učinkovitosti i djelotvornosti. U nastavku su navedeni razmatrani učinci.
1. Troškovi i učinak na cijene
Opći učinak na troškove i cijene bit će vrlo ograničen. Nekim se prijedlozima nastoje izbjeći nepotrebni troškovi i iskoristiti sinergije u mjerama kako bi se poboljšala sigurnost opskrbe. Time bi se trebali smanjiti ukupni troškovi okvira za sigurnost opskrbe za sve potrošače. Mjerama kao što su regionalne procjene učinka, regionalni planovi ili odredbe o ugovorima neće se znatno povećati troškovi. One bi mogle utjecati na administrativno opterećenje.
Alati politike koji bi mogli više utjecati na troškove uključivali bi razradu izračuna N – 1 i obveze povratnog protoka. U pogledu standarda N – 1, međutim, razradom formule vjerojatno se neće uzrokovati neusklađenost usklađene države članice, što bi za sobom povlačilo obvezna ulaganja. Zadržana je mogućnost poduzimanja mjera na strani potražnje radi ispunjenja standarda N – 1. Finim prilagođavanjem izračuna N –1 mogla bi se postići veća ulaganja, ali to bi se temeljilo na procjeni predmetne države članice i boljoj slici stvarnog stanja kapaciteta. Stoga se ta mjera čini troškovno učinkovitom mjerom s obzirom na koristi povezane s boljom dijagnozom sektora uz minimalna ulaganja (npr. stvarni doprinos skladištenja zahvaljujući realističnijoj procjeni stopa povlačenja ovisno o razini uskladištenog plina). Dodatni troškovi ne bi trebali nastati ni zbog hidrauličnog izračuna jer operatori transportnog sustava (TSO) posjeduju alate za izvršavanje takvih procjena. ENTSOG može provoditi simulacije za cijeli EU u okviru godišnjih ljetnih i zimskih prognoza opskrbe propisanih u Uredbi (EZ) br. 715/2009. Time bi se moglo pridonijeti utvrđivanju troškovno učinkovitih mjera u cilju umanjivanja mogućih negativnih učinaka.
2. Učinak na dionike, posebno mala i srednja poduzeća
U načelu bi 3. mogućnost trebala biti dobra za sudionike na tržištu i potrošače. Boljim nadzorom mjera standarda opskrbe osigurat će se transparentna i troškovno učinkovita usklađenost. Mnogi ispitanici iz industrije koji su sudjelovali u javnom savjetovanju izjavili su da žele veću transparentnost i potpuno opravdane mjere podložne redovitom preispitivanju ili ispitivanju.
Mala i srednja poduzeća i dalje će biti „zaštićeni kupci” ako tako odluči država članica pa stoga ova mogućnost neće na njih negativno utjecati. Glavna je razlika u okviru ove mogućnosti da oni neće nužno biti obuhvaćeni načelom solidarnosti. Međutim, treba podsjetiti da je svrha ovog načela osigurati neprekinutu opskrbu kućanstava i temeljnih socijalnih usluga u slučaju izvanrednog stanja. Ovaj mehanizam posljednji je izbor koji bi se trebao upotrebljavati samo u situacijama ekstremne nestašice plina. Iako se revidiranom Uredbom nastoje izbjeći takve situacije, svejedno moramo za njih biti spremni.
3. Dovršetak unutarnjeg tržišta
Trećom će se mogućnošću vjerojatno pridonijeti boljem funkcioniranju jedinstvenog energetskog tržišta. Predloženim mjerama znatno će se umanjiti rizik od situacije kada se nacionalnim mjerama za osiguranje sigurnosti opskrbe narušava tržišno natjecanje ili diskriminira nedržavljane. Prvo, obveznim procjenama učinka novih netržišnih mjera koje će donijeti države članice trebalo bi se spriječiti stupanje na snagu štetnih mjera i njihovo uključivanje u planove. Postojeće mjere pregledat će i druge države članice u određenoj regiji. Time će se pomoći u izbjegavanju situacije u kojoj zbog mjera poduzetih u jednoj državi nastaju negativni učinci prelijevanja u susjednim državama. Drugo, provjerama koje obave stručnjaci i nadzorom Komisije trebalo bi se pridonijeti utvrđivanju i uklanjanju problema koji proizlaze iz mjera kako bi se zajamčila sigurnost opskrbe.
•Prikladnost propisa i pojednostavnjivanje
Prijedlogom će se administrativno opterećenje povećati u ograničenoj mjeri. Jedan od glavnih izvora administrativnog opterećenja bila bi priprema regionalnih procjena rizika i regionalnih planova prevencije i interventnih planova. Međutim, budući da se 3. mogućnost temelji na postojećim obveznim regionalnim savjetovanjima o planovima i u njoj se utvrđuje jasniji okvir za regionalnu suradnju i koordinaciju usmjerenu na rezultate, administrativno opterećenje neće se znatno povećati. To je rješenje tehnički i zakonski izvedivo, kako se pokazalo u zajedničkim planovima prevencije Ujedinjene Kraljevine i Irske i zajedničkom izvješću koje su sastavile baltičke države i Finska o ispitivanju otpornosti na stres iz 2014.
Da bi se planovi mogli pravovremeno provoditi treba jasno definirati odgovornosti i rokove. To se može postići na različite načine. U nekim slučajevima, primjerice, postoji tajništvo, a neke su se države članice odlučivale za rotacijsku dodjelu odgovornosti za određeni plan. Komisija je spremna dati smjernice i posredovati u tom postupku u slučaju potrebe, kao što je već učinila tijekom ispitivanja otpornosti na stres za fokusne skupine i u okviru fokusne skupine BEMIP-a za regionalnu suradnju između baltičkih država i Finske.
Administrativno opterećenje neizbježno će se povećati čak i ako se nacionalni planovi zamijene regionalnim planovima, čime će se izbjeći udvostručavanje zadaća. Moglo bi se također tvrditi da će dogovaranje planova na regionalnoj razini vjerojatno biti dugotrajnije i zahtijevati dodatne aranžmane. Iz tog razloga, i kako bi se ograničilo dodatno opterećenje, regionalne procjene rizika i regionalni planovi mogli bi se ažurirati svake četiri godine, umjesto svake dvije, kao što je slučaj u skladu s postojećom Uredbom.
Planovi u skladu s ovom Uredbom trebali bi biti u skladu s alatima energetske unije za strateško planiranje i izvješćivanje. Međutim, interventni planovi i planovi prevencije koji će biti izrađeni u skladu s ovom Uredbom nisu dokumenti politike u kojima se utvrđuju strateški izbori politike. Oni su tehničke prirode i svrha im je spriječiti nastanak ili pogoršanje izvanrednog stanja i ublažiti njegove učinke.
•Temeljna prava
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Prijedlogom se ne utječe na proračun EU-a.
5.OSTALI ELEMENTI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Komisija će pratiti kako države članice provode izmjene uvedene Uredbom o sigurnosti opskrbe plinom. Većom uključenošću, zajedno s ovlastima nadzora i praćenja, trebala bi se osigurati bolja usklađenost s pravilima u cijelom EU-u. Komisija će prema potrebi ponuditi državama članicama pomoć s provedbom nužnih izmjena zakona organiziranjem radionica sa svim državama članicama ili bilateralnih sastanaka na zahtjev jedne od njih. Komisija će, prema potrebi, provesti postupak iz članka 258. UFEU-a ako neka od država članica ne izvrši svoje obveze u vezi s provedbom i primjenom prava Unije.
Komisija će također stalno pratiti sigurnost opskrbe u EU-u i redovito izvješćivati Koordinacijsku skupinu za plin.
•Dokumenti s obrazloženjima (za direktive)
•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga
Revidirana Uredba sadržava sljedeće dijelove:
1. Bolja regionalna suradnja i koordinacija kao troškovno najučinkovitiji pristup poboljšanju sigurnosti opskrbe diljem EU-a:
– Obvezni regionalni planovi prevencije i interventni planovi („planovi”) te regionalne procjene rizika, koji će se zajednički pripremati na temelju obveznih predložaka priloženih Uredbi.
— Kao osnova za regionalnu suradnju, u Prilogu I. Uredbi nalazi se prijedlog sastava regija utemeljen na kriterijima utvrđenima u članku 3. stavku 7. (tj. kako je predloženo na karti sadržanoj u okviru 2. mogućnosti procjene učinka). Komisija smatra da će se ovim prijedlogom na najbolji način osigurati opskrba plinom u slučaju izvanrednog stanja. On se, u mjeri u kojoj je to moguće, temelji na postojećim strukturama za regionalnu suradnju koje su uspostavile države članice i Komisija, posebno regionalnim skupinama osnovanima u skladu s Uredbom (EU) br. 347/2013 o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu (Uredba o TEN-E-u). Međutim, budući da ova Uredba i Uredba o TEN-E-u imaju različite ciljeve, promijenjena je veličina i sastav regionalnih skupina. Za svrhe bi ove Uredbe pri definiranju regionalnih skupina trebalo uzeti u obzir sljedeći skup kriterija definiran u članku 3. stavku 7.: uzorke opskrbe, postojeće i planirane spojne plinovode i kapacitet za međusobno povezivanje između država članica, razvoj i zrelost tržišta; postojeće strukture za regionalnu suradnju; broj država članica u regiji koji bi trebao biti ograničen kako bi se omogućilo normalno funkcioniranje.
Na primjer, sjeverozapadna regija (Ujedinjena Kraljevina i Irska) temelji se na postojećoj suradnji između dviju zemalja. Predložena struktura većine regija (južni plinski koridor, središte-istok, jugoistok, baltičko energetsko tržište I i II) temelji se na uzorku opskrbe u slučaju poremećaja u opskrbi iz Rusije. Sastav regije sjever-jug zapadne Europe (Belgija, Francuska, Luksemburg, Španjolska, Nizozemska i Portugal) odražava činjenicu da je tržište plina u ovom dijelu EU-a zrelo i dobro razvijeno. To bi se moglo pokazati najboljim načinom za izbjegavanje izvanrednog stanja ili, ako ipak nastane, ublažavanja njegova učinka.
– Regionalni planovi podliježu stručnim provjerama. Komisija organizira te provjere i bira članove svake skupine za stručnu provjeru (jedna skupina po regiji) među kandidatima koje su predložile države članice. Ona u tim provjerama sudjeluje kao promatrač.
– Koordinacijska skupina za plin razmatra planove na temelju rezultata stručne provjere kako bi se osigurala usklađenost planova za različite regije.
– Na kraju postupka Komisija može odlukama zatražiti izmjene planova i u konačnici odobriti planove.
2. Dostupne su detaljnije obveze za osiguranje dostupnosti potrebne infrastrukture:
– Izračun formule N – 1 mora biti popraćen nacionalnim hidrauličnim izračunom i simulacijama za cijeli EU koje će provoditi ENTSOG, slično simulacijama koje je provodio za ispitivanja otpornosti na stres tijekom ljeta 2014.
– Kad je riječ o povratnom protoku, sve točke međusobnog povezivanja moraju biti opremljene trajnim povratnim kapacitetom, osim ako je odobreno izuzeće.
i. Odluke o odobravanju izuzeća ili o razini kapaciteta koji će se izgraditi zajednički donose nadležna tijela s obje strane točke međusobnog povezivanja („zajednička odluka”) nakon savjetovanja s drugim državama članicama koje se nalaze duž plinskog koridora, Komisijom i ACER-om.
ii. ACER mora donijeti mišljenje o zajedničkoj odluci nadležnih tijela.
iii. Komisija može, uzimajući u obzir ACER-ovo mišljenje, donijeti odluku da su potrebne izmjene zajedničke odluke nadležnih tijela. Ovlast Komisije za donošenje odluke u tom području više neće biti ograničena na slučajeve neslaganja između nekih država članica.
iv. Ako nakon određenog vremenskog razdoblja nije donesena zajednička odluka, ACER sastavlja odluku koja sadržava prijedlog za izuzeće ili određeni povratni kapacitet. ACER-ova odluka služi kao osnova za odluku Komisije u kojoj će biti navedeni uvjeti za izuzeće ili određeni kapacitet.
v. Bit će potrebno revidirati i postojeća izuzeća u skladu s novim postupkom.
3. Poboljšana procjena i sprječavanje rizika
– Bolji pristup informacijama:
i. Ograničeno povećanje opsega informacija iz ugovora o kojima se Komisiju automatski obavješćuje u skladu s postojećim mehanizmima (tj. barem informacije o dnevnim, mjesečnim i godišnjim količinama plina). Takve informacije više se neće podnositi u zbirnom obliku.
ii. Nadležna tijela imat će ovlasti tražiti od poduzeća za prirodni plin dodatne informacije, uključujući informacije iz ugovora, prije izvanredne situacije, ali u opravdanim okolnostima (npr. u slučaju moguće prijetnje). Komisija može zatražiti pristup takvim informacijama i inicirati zahtjeve koje u prethodno navedene svrhe mogu podnijeti nadležna tijela. Odredba je uvedena na temelju iskustava Komisije u zimi 2014. – 2015. Komisija je uočila smanjenje opskrbe nekih poduzeća iz EU-a plinom iz Rusije. Međutim, Komisija je dobila samo ograničene informacije na temelju kojih može ocijeniti ta kretanja jer nadležna tijela nisu imala pravnu osnovu tražiti od predmetnih poduzeća za plin da joj dostave takve posebne informacije, budući da se situacija nije smatrala izvanrednim stanjem.
iii. Poduzeća za prirodni plan morat će automatski obavijestiti nacionalno nadležno tijelo i Komisiju o ugovorima važnima za sigurnost opskrbe plinom odmah nakon potpisivanja ili izmjene takvih ugovora. Ugovori važni za sigurnost opskrbe dugoročni su ugovori (tj. sklopljeni na dulje od jedne godine) kojima se pojedinačno ili zajedno s drugim ugovorima sklopljenima s istim dobavljačem ili njegovim povezanim društvima osigurava više od 40 % godišnje potrošnje prirodnog plina u predmetnoj državi članici za jedno poduzeće za prirodni plin ili njegova povezana društva.
iv. Automatsko obavješćivanje aktivira se u slučaju sklapanja ili izmjene ugovora koji zadovoljava kriterij praga. Međutim, čak i ugovori koji ne ispunjuju taj kriterij mogu biti važni za ocjenjivanje stanja sigurnosti opskrbe plinom. Iako se tržište razvilo na takav način da su ugovori veoma dugog trajanja sada rijetki, oni još uvijek postoje. Ako je dugoročni ugovor sklopljen neposredno prije nego što ova Uredba stupi na snagu, on neće biti obuhvaćen obvezom automatskog obavješćivanja nacionalnog nadležnog tijela i Komisije. Osim toga, ako takav ugovor sadržava odredbu kojom se cijena povezuje s cijenom na čvorištima (hub price), on se ne može izmjenjivati niz godina. Drugim riječima, neće se primjenjivati ni obveza automatskog obavješćivanja o izmjenama.
S obzirom na tu situaciju, Komisija i nadležna tijela moraju imati ovlasti tražiti dostavu ugovora, čak i ako nisu revidirani ili ne ispunjuju kriterij praga. Prema tome, u opravdanim slučajevima kao što su oni prethodno opisani, Komisija ili nadležna tijela mogu tražiti dostavu ugovora ako su takvi ugovori potrebni za sveobuhvatnu procjenu učinka ugovornog okvira na sigurnost opskrbe u državi članici, regiji ili Uniji, a posebno za procjene rizika, planove prevencije i interventne planove.
Budući da zahtjevom nadležnih tijela i Komisije može biti obuhvaćen ugovor u cijelosti, nadležna tijela mogu dobiti informacije i o cijenama. Komisija potom može upotrijebiti informacije iz ugovora za ocjenjivanje stanja sigurnosti opskrbe u EU-u u cjelini, a posebno za ocjenjivanje planova prevencije i interventnih planova. Ako poduzeće za prirodni plin ne ispuni obvezu dostave, Komisija može pokrenuti postupak zbog povrede propisa protiv države članice čija nadležna tijela imaju ovlasti primiti ili tražiti ugovor.
Činjenica da će Komisija od sada imati bolji pristup informacijama o trgovačkim ugovorima ne utječe ni na koji način na njezino tekuće praćenje tržišta plina. Ona će intervenirati ako se utvrdi zlouporaba tržišta.
– Obveza procjenjivanja svih relevantnih rizika u procjeni rizika, kao što su prirodne katastrofe, tehnološki, komercijalni, financijski, društveni, politički rizici i rizici povezani s tržištem. U planovima bi trebale biti utvrđene učinkovite, razmjerne i nediskriminacijske mjere za uklanjanje svih relevantnih rizika. Svrha je ove obveze poboljšati transparentnost i potaknuti razmjenu najbolje prakse.
4. Povećani nadzor izvršavanja obveza u pogledu opskrbe plinom određenih kategorija potrošača čak i u zahtjevnim uvjetima (standard opskrbe)
– Nema promjene standarda opskrbe utvrđenog u postojećoj Uredbi kojim se zaštićenim kupcima jamči neprekinuta opskrba plinom najmanje 7 ili 30 kalendarskih dana, ovisno o definiranom scenariju, čak i u slučaju nedovoljne opskrbe plinom i/ili iznimno visoke potražnje za njime.
– Bolji nadzor Komisije nad postojećim nacionalnim mjerama radi ispunjivanja obveze opskrbe (putem odluka Komisije o planovima) u cilju izbjegavanja nedovoljne zaštite ili pretjerane zaštite, što bi moglo negativno utjecati na osjetljivije države članice.
– Nove netržišne mjere za zadovoljavanje standarda opskrbe podliježu javnoj procjeni učinka i moraju biti dostavljene Komisiji koja ocjenjuje njihovu proporcionalnost i njihov učinak na unutarnje tržište i na sigurnost opskrbe drugih država članica. Komisija može donijeti odluku kojom traži izmjene mjera, koje ne mogu stupiti na snagu ako nisu u skladu s odlukom Komisije.
5. U Uredbu je izričito ugrađeno novo načelo solidarnosti.
– Ako, kako je dopušteno Uredbom, država članica primijeni viši standard opskrbe kojim se može uzrokovati smanjenje prekograničnih tokova i tako pogoršati stanje sigurnosti opskrbe u susjednoj državi članici, povećani standardi opskrbe moraju se u izvanrednoj situaciji smanjiti na zadanu razinu za EU (kojom se jamči usluga svim zaštićenim kupcima).
– Primjena načela solidarnosti na temelju tehničkih i administrativnih sporazuma između država članica bit će obavezna. Opskrba kupaca koji nisu kućanstva, temeljnih socijalnih usluga i postrojenja centraliziranoga grijanja ne može se nastaviti u predmetnoj državi članici, čak i ako u njoj nije riječ o izvanrednoj situaciji, sve dok u drugoj državi članici s kojom je povezana transportna mreža prve države i u kojoj postoji izvanredno stanje nije zadovoljena opskrba kućanstava, temeljnih socijalnih usluga i postrojenja centraliziranoga grijanja.
6. Zadržava se definicija zaštićenih kupaca (tj. mala i srednja poduzeća mogu se smatrati zaštićenim kupcima ako država članica tako odluči). Međutim, države članice morat će uvesti mjere, kao dio svojih planova, za uklanjanje tehničkih problema i izbjegavanje situacija kada nepovlašteni kupci troše plin namijenjen za opskrbu zaštićenih kupaca. Države članice mogu odlučiti o prirodi tih mjera.
7. Primjena Uredbe između ugovornih stranaka Energetske zajednice i država članica EU-a Revidirana Uredba sadržavat će posebne obveze s prekograničnim obilježjima koje države članice EU-a imaju prema ugovornim strankama i trebalo bi je popratiti zajedničkim aktom unutar Energetske zajednice kojim se Uredba donosi i integrira u Energetsku zajednicu te uvode uzajamne obveze ugovornih stranaka Energetske zajednice prema državama članicama. Te će se obveze primjenjivati tek nakon odluke Komisije kojom se potvrđuje primjenjivost uzajamnih obveza između svake ugovorne stranke i država članica. Obveze će se odnositi na okvir za procjene rizika, sprječavanje rizika i mjere za izvanredna stanja.
8. U pogledu mehanizama zajedničke kupnje, u Uredbi je jasno navedeno da države članice i poduzeća za prirodni plin mogu istražiti moguće koristi kolektivne kupnje prirodnog plina kao rješenje za situacije nestašice u opskrbi. Takvi mehanizmi trebali bi biti u skladu s pravilima tržišnog natjecanja WTO-a i EU-a, posebno sa smjernicama Komisije o horizontalnim sporazumima o suradnji.
2016/0030 (COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 994/2010
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1)Prirodni plin (plin) i dalje je bitna sastavnica opskrbe Unije energijom. Veliki udio tog plina uvozi se u Uniju iz trećih zemalja.
(2)Značajniji poremećaj u opskrbi plinom može pogoditi sve države članice, Uniju u cjelini te ugovorne stranke Ugovora o osnivanju Energetske zajednice potpisanog u Ateni 25. listopada 2005. Osim toga, poremećaj može ozbiljno naštetiti gospodarstvu Unije i imati ozbiljne socijalne posljedice, posebno za osjetljive skupine kupaca.
(3)Ovom Uredbom nastoji se osigurati poduzimanje svih potrebnih mjera za osiguranje neprekinute opskrbe plinom u cijeloj Uniji, a posebno opskrbe zaštićenih kupaca u slučaju teških klimatskih uvjeta ili poremećaja u opskrbi. Te ciljeve trebalo bi ostvariti troškovno najučinkovitijim mjerama i na način kojim se neće narušiti energetska tržišta.
(4)Uredba (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom već je imala znatan pozitivan učinak na stanje u Uniji kad je riječ o sigurnosti opskrbe plinom, i u pogledu pripravnosti i u pogledu ublažavanja. Države članice sada su spremnije suočiti se s krizom opskrbe jer su dužne pripremiti planove s preventivnim i interventnim mjerama i bolje su zaštićene jer moraju ispuniti niz obveza povezanih s infrastrukturnim kapacitetom i opskrbom plinom. Međutim, u izvješću o provedbi Uredbe (EU) br. 994/2010 iz listopada 2014. istaknuta su područja u kojima bi se unaprjeđenjima Uredbe mogla dodatno povećati sigurnost opskrbe u Uniji.
(5)U Komunikaciji Komisije o kratkoročnoj otpornosti europskog plinskog sustava iz listopada 2014. analizirani su učinci djelomičnog ili potpunog poremećaja u opskrbi plinom iz Rusije i donesen je zaključak da čisto nacionalni pristupi zbog svojeg opsega, koji je kao takav ograničen, nisu vrlo djelotvorni u slučaju teškog poremećaja. To ispitivanje otpornosti na stres pokazalo je da bi se pristupom koji uključuje veću suradnju među državama članicama mogli znatno umanjiti učinci scenarija iznimno velikog poremećaja u najosjetljivijim državama članicama.
(6)U Komunikaciji Komisije o Okvirnoj strategiji za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom iz veljače 2015. istaknuta je činjenica je da je energetska unija utemeljena na solidarnosti i povjerenju koji su nužne sastavnice energetske sigurnosti. Cilj je ove Uredbe povećati solidarnost i povjerenje među državama članicama i uspostaviti mjere potrebne za ostvarenje tih ciljeva, čime će se pripremiti teren za provedbu energetske unije.
(7)Unutarnje tržište plina koje dobro funkcionira najbolje je jamstvo za osiguranje sigurnosti opskrbe energijom u Uniji i za ublažavanje štetnih posljedica koje u pojedinim državama članicama mogu nastati zbog poremećaja u opskrbi. Ako je ugrožena sigurnost opskrbe pojedine države članice, postoji rizik da bi se mjerama koje je jednostrano razvila ta država članica moglo ugroziti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina i poremetiti isporuku plina kupcima u drugim državama članicama. Kako bi unutarnje tržište plina funkcioniralo čak i u slučaju nestašice u opskrbi, nužno je osigurati solidarnost i koordinaciju kao odgovor na krizu u opskrbi, i u području preventivnog djelovanja i u reakciji na konkretne poremećaje opskrbe.
(8)Dosada nisu u potpunosti iskorištene mogućnosti za učinkovitije i povoljnije mjere putem regionalne suradnje. To se odnosi ne samo na bolju koordinaciju nacionalnih mjera za ublažavanje izvanrednog stanja nego i nacionalnih preventivnih mjera kao što su nacionalno skladište ili politike povezane s ukapljenim prirodnim plinom (UPP), što može biti od strateške važnosti u određenim regijama.
(9)U duhu solidarnosti, regionalna suradnja, kojom su obuhvaćena javna tijela i poduzeća za prirodni plin, trebala bi biti vodeće načelo ove Uredbe kako bi se moglo utvrditi relevantne rizike u svakoj regiji i u najvećoj mogućoj mjeri ostvariti koristi od koordiniranih mjera za ublažavanje tih rizika te provesti mjere koje su najekonomičnije za potrošače u Uniji.
(10)Određeni kupci, među ostalim kućanstva i kupci koji pružaju temeljne socijalne usluge, posebno su osjetljivi i možda će im biti potrebna socijalna zaštita. Definicija takvih zaštićenih kupaca ne bi smjela biti u suprotnosti s Unijinim mehanizmima solidarnosti.
(11)Odgovornost za sigurnost opskrbe plinom trebala bi biti podijeljena između poduzeća za prirodni plin, država članica, koje djeluju posredstvom svojih nadležnih tijela; te Komisije, u okviru njihovih područja djelovanja. Za takvu podijeljenu odgovornost potrebna je bliska suradnja među strankama. Međutim, kupci koji se koriste plinom za proizvodnju električne energije ili u industrijske svrhe mogu također imati važnu ulogu u sigurnosti opskrbe plinom jer mogu odgovoriti na krizu poduzimanjem mjera na strani potražnje, primjerice ugovorima s mogućnosti prekida i prelaskom na druga goriva, što izravno utječe na ravnotežu ponude i potražnje.
(12)Kako je predviđeno Direktivom 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, nadležna tijela trebala bi blisko surađivati s drugim relevantnim nacionalnim tijelima, posebno nacionalnim regulatornim tijelima, kad izvršavaju zadaće navedene u ovoj Uredbi.
(13)U skladu infrastrukturnim standardom, države članice morale bi održavati minimalnu razinu infrastukture kako bi osigurale određene viškove u sustavu u slučaju poremećaja u najvećem pojedinačnom infrastrukturnom objektu. Budući da analiza upućivanjem na pokazatelj N – 1 čini pristup utemeljen samo na kapacitetu, rezultate izračuna N – 1 trebalo bi nadopuniti detaljnom analizom kojom je obuhvaćen i protok plina.
(14)U skladu s Uredbom (EU) br. 994/2010 operatori transportnih sustava dužni su omogućiti uspostavu trajnog dvosmjernog kapaciteta na svim prekograničnim spojnim plinovodima, osim ako je odobreno izuzeće od ove obveze. Time se nastoji osigurati da se moguće koristi trajnog dvosmjernog kapaciteta uvijek uzmu u obzir kada se planira novi međudržavni spojni plinovod. Međutim, dvosmjerni kapacitet može se upotrebljavati i za opskrbu susjedne države plinom i za opskrbu drugih država članica duž plinskog koridora. Koristi za sigurnost opskrbe koje se ostvaruju omogućivanjem trajnog dvosmjernog kapaciteta stoga se moraju promatrati u široj perspektivi, u duhu solidarnosti i pojačane suradnje. Kada se razmatra uvođenje dvosmjernog kapaciteta, trebalo bi provesti analizu troškova i koristi kojom se uzima u obzir cijeli transportni koridor. Nadležna tijela trebala bi u skladu s time preispitati izuzeća odobrena u skladu s Uredbom (EU) br. 994/2010 na temelju rezultata regionalnih procjena rizika.
(15)U Direktivi Vijeća 2008/114/EZ utvrđen je postupak u cilju jačanja sigurnosti označene europske kritične infrastrukture u Uniji, uključujući određenu plinsku infrastrukturu. Direktivom 2008/114/EZ pridonosi se zajedno s ovom Uredbom stvaranju sveobuhvatnog pristupa energetskoj sigurnosti Unije.
(16)U Uredbi su utvrđeni standardi sigurnosti opskrbe koji su dovoljno usklađeni i kojima je obuhvaćena barem situacija iz siječnja 2009. kada je došlo do poremećaja u opskrbi plinom iz Rusije. Tim se standardima uzimaju u obzir razlike između država članica, obveze javne usluge i mjere zaštite kupaca, kako je navedeno u članku 3. Direktive 2009/73/EZ. Standardi sigurnosti opskrbe trebali bi biti stabilni kako bi se njima osigurala potrebna pravna sigurnost, jasno definirani te se njima poduzećima za prirodni plin ne bi trebalo nametati neprimjereno i nerazmjerno opterećenje za. Osim toga, njima bi se poduzećima za prirodni plin iz Unije trebao zajamčiti jednaki pristup nacionalnim kupcima.
(17)Regionalnim pristupom procjeni rizika i definiranju i donošenju preventivnih mjera i mjera ublažavanja osigurava se koordinacija napora koja donosi znatne koristi u pogledu djelotvornosti mjera i optimizacije resursa. To se posebno primjenjuje na mjere izrađene kako bi se njima zajamčila neprekinuta opskrba zaštićenih kupaca u vrlo zahtjevnim uvjetima te na mjere za ublažavanje učinaka izvanrednog stanja. Ocjenjivanjem povezanih rizika na regionalnoj razini, što je i sveobuhvatnije i točnije, osigurat će se da su države članice spremnije za sve krize. Nadalje, u slučaju izvanrednog stanja, koordiniranim i unaprijed dogovorenim pristupom sigurnosti opskrbe osigurava se dosljedni odgovor i smanjuje rizik od negativnih učinaka prelijevanja čisto nacionalnih mjera u susjedne države članice.
(18)Regije se, u mjeri u kojoj je to moguće, određuju na temelju postojećih struktura za regionalnu suradnju koje su uspostavile države članice i Komisija, posebno na temelju regionalnih skupina osnovanih u skladu s Uredbom (EU) br. 347/2013 o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu (Uredba o TEN-E-u). Međutim, budući da ova Uredba i Uredba o TEN-E-u imaju različite ciljeve, odgovarajuće regionalne skupine mogu se razlikovati prema veličini i ustrojstvu.
(19)Stoga bi za potrebe ove Uredbe pri definiranju regionalnih skupina trebalo uzeti u obzir sljedeće kriterije: uzorke opskrbe, postojeće i planirane spojne plinovode i kapacitet za međusobno povezivanje između država članica, razvoj i zrelost tržišta, postojeće strukture za regionalnu suradnju i broj država članica u regiji, koji bi trebao biti ograničen kako skupina ne bi bila prevelika za upravljanje.
(20)Da bi regionalna suradnja bila izvediva, države članice trebale bi uspostaviti mehanizam suradnje u svakoj regiji. Takav mehanizam ili mehanizmi trebali bi se razviti u primjerenom roku kako bi bilo moguće provesti procjenu rizika i sastaviti smislene planove na regionalnoj razini. Države članice mogu se dogovoriti o mehanizmu suradnje koji je najprikladniji za određenu regiju. Komisija bi trebala imati ulogu u okviru koje će olakšavati ukupni postupak te bi trebala razmjenjivati najbolje prakse za organizaciju regionalne suradnje, kao što je rotacija koordinacijske uloge u regiji za pripremu različitih dokumenata ili uspostavu posebnih tijela. Ako nije postignut dogovor o mehanizmu suradnje, Komisija može predložiti odgovarajući mehanizam suradnje za određenu regiju.
(21)Kada provode sveobuhvatnu procjenu rizika, koja će biti pripremljena na regionalnoj razini, nadležna tijela trebala bi ocijeniti prirodne, tehnološke, komercijalne, financijske, društvene, političke i tržišne rizike i sve ostale relevantne rizike, među ostalim, prema potrebi, poremećaj u opskrbi od pojedinačnog najvećeg dobavljača. Sve bi rizike trebalo uzeti u obzir djelotvornim, razmjernim i nediskriminacijskim mjerama koje će se razviti u planu prevencije i interventnom planu. Rezultatima procjena rizika trebalo bi se pridonijeti i svim procjenama rizika od opasnosti predviđenima člankom 6. Odluke br. 1313/2013/EU.
(22)Kako bi se dobile ulazne vrijednosti za procjene rizika, Europska mreža operatora transportnih sustava za plin („ENTSO za plin”) trebala bi u dogovoru s Koordinacijskom skupinom za plin i Europskom mrežom operatora transportnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) provesti simulacije za cijelu Uniju slične ispitivanjima otpornosti na stres provedenima 2014.
(23)Kako bi se osigurala najveća moguća spremnost, u cilju izbjegavanja poremećaja u opskrbi i ublažavanja njihovih učinaka ako ipak nastanu, nadležna tijela predmetne regije moraju, nakon savjetovanja s dionicima, sastaviti planove prevencije i interventne planove. Regionalnim planovima trebale bi se uzeti u obzir posebnosti svake države članice. U njima bi također trebale biti jasno definirane uloge i odgovornosti poduzeća za prirodni plin i nadležnih tijela. Nacionalnim mjerama koje će biti izrađene trebale bi se u potpunosti uzeti u obzir regionalne mjere sadržane u planovima prevencije i interventnim planovima. One bi trebale biti tako osmišljene da se njima uzimaju u obzir nacionalni rizici na način kojim se u potpunosti iskorištavaju prilike koje pruža regionalna suradnja. Planovi bi trebali biti tehničke i operativne prirode i njihova je funkcija pomoći u sprječavanju nastanka ili pogoršanja izvanrednog stanja te ublažiti njegove učinke. Planovima bi se u obzir trebala uzeti sigurnost sustava električne energije te bi trebali biti u skladu s alatima energetske unije za strateško planiranje i izvješćivanje.
(24)Stoga bi radi ispravnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta plina trebale biti točno definirane uloge i odgovornosti svih poduzeća za prirodni plin i nadležnih tijela, posebno u slučaju poremećaja u opskrbi i kriza. Te uloge i odgovornosti trebalo bi utvrditi tako da se osigura poštovanje pristupa u tri razine, u okviru kojeg se prvo uključuju relevantna poduzeća za prirodni plin i industrija, potom države članice na nacionalnoj ili regionalnoj razini i naposljetku Unija. Ovom Uredbom trebalo bi se omogućiti poduzećima za prirodni plin i kupcima da se u slučaju poremećaja u opskrbi što je moguće duže oslanjaju na tržišne mehanizme. Međutim, njome bi se trebali osigurati i mehanizmi koji se mogu primijeniti kada tržište sâmo više nije u mogućnosti na odgovarajući se način nositi s problemom poremećaja u opskrbi plinom.
(25)U slučaju krize u opskrbi, sudionicima na tržištu trebalo bi tržišnim mjerama dati dovoljno mogućnosti da odgovore na nastalo stanje. Ako su iscrpljene tržišne mjere i to još uvijek nije dovoljno, države članice i njihova nadležna tijela trebali bi poduzeti mjere za uklanjanje ili ublažavanje posljedica krize u opskrbi.
(26)Kada država članica planira uvesti netržišne mjere, takve mjere trebale bi biti popraćene opisom njihova gospodarskog učinka. Time se osigurava da kupci imaju potrebne informacije o troškovima takvih mjera i da su mjere transparentne, posebno u pogledu njihova udjela u cijeni plina.
(27)Europsko vijeće zatražilo je u ožujku 2015. dostavu mogućnosti za dobrovoljne mehanizme za okrupnjavanje potražnje, koje bi se ocijenilo u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i pravilima Unije o tržišnom natjecanju. Time bi se omogućilo državama članicama i poduzećima za prirodni plin da istraže moguće koristi kolektivne kupnje prirodnog plina kao način rješavanja situacije nestašice u opskrbi u skladu s tim pravilima.
(28)Mjere na strani potražnje, kao što je prelazak na drugo gorivo ili smanjenje opskrbe velikih industrijskih potrošača u skladu s gospodarski učinkovitim redoslijedom, mogu imati vrijednu ulogu u osiguravanju energetske sigurnosti ako se mogu brzo primijeniti i ako se njima može znatno smanjiti potražnja u slučaju poremećaja u opskrbi. Trebalo bi više raditi na promicanju učinkovite uporabe energije, posebno ako su potrebne mjere na strani potražnje. Mora se uzeti u obzir ekološki učinak svih mjera na strani potražnje i ponude i prednost se mora dati, koliko je to moguće, mjerama koje imaju najmanji učinak na okoliš. Istovremeno se moraju uzeti u obzir aspekti sigurnosti opskrbe i konkurentnosti.
(29)Kada sastavljaju i provode plan prevencije i interventni plan, nadležna tijela u svakom bi trenutku trebala uzimati u obzir sigurno upravljanje plinskim sustavom na regionalnoj i nacionalnoj razini. Ona moraju u tim planovima uzeti u obzir i utvrditi tehnička ograničenja koja utječu na rad mreže, zajedno s tehničkim i sigurnosnim razlozima koji mogu dovesti do smanjenja protoka u slučaju izvanrednog stanja.
(30)U pojedine regije Unije isporučuje se niskokalorični plin. S obzirom na njegova svojstva, niskokalorični plin ne može se koristiti u uređajima koji su predviđeni za visokokalorični plin. Međutim, visokokalorični plin moguće je koristiti u uređajima za niskokalorični plin pod uvjetom da se prethodno pretvori u niskokalorični plin, primjerice dodavanjem dušika. Posebnosti niskokaloričnog plina trebalo bi razmotriti na nacionalnoj i regionalnoj razini i uzeti ih u obzir kod procjene rizika i utvrđivanja planova prevencije i interventnih planova.
(31)Nužno je osigurati predvidljivost mjera koje će se poduzeti u slučaju izvanrednog stanja i tako svim sudionicima na tržištu pružiti dovoljno prilika da reagiraju na takve okolnosti i pripreme se za njih. Nadležna tijela trebala bi se stoga u pravilu pridržavati svojeg interventnog plana. U posebno opravdanim iznimnim okolnostima trebalo bi im biti dopušteno poduzeti mjere koje odstupaju od tih planova. Također je važno povećati transparentnost i predvidljivost proglašenja izvanrednog stanja. U tome važnu ulogu mogu imati informacije o ukupnom stanju ravnoteže sustava (opće stanje transportne mreže) za što je okvir utvrđen u Uredbi Komisije (EU) br. 312/2014. Te bi informacije trebale biti u stvarnom vremenu dostupne nadležnim tijelima, a tako i nacionalnim regulatornim tijelima ako potonja nisu nadležno tijelo.
(32)Planovi prevencije i interventni planovi trebali bi se redovito ažurirati i objavljivati. Oni bi trebali podlijegati stručnim provjerama. Postupkom stručne provjere omogućuje se rano otkrivanje neusklađenosti i mjera kojima bi se mogla ugroziti sigurnost opskrbe drugih država članica i stoga se osigurava i usklađenost planova iz različitih regija. Njime se omogućuje državama članicama da razmjenjuju najbolju praksu.
(33)Kako bi se osiguralo da su interventni planovi uvijek ažurirani i djelotvorni, države članice trebale bi provoditi ispitivanja između ažuriranja planova simuliranjem scenarija s velikim i srednjim učinkom i odgovora u stvarnom vremenu. Nadležna tijela trebala bi predstaviti rezultate ispitivanja na sastanku Koordinacijske skupine za plin.
(34)Potrebni su obvezni sveobuhvatni predlošci koji uključuju sve rizike koji će biti obuhvaćeni procjenom rizika i sve dijelove planova prevencije i interventnih planova u svrhu olakšavanja procjene rizika i pripreme planova, njihove stručne provjere i ocjene Komisije.
(35)Kako bi se olakšala komunikacija između država članica i Komisije, procjene rizika, planovi prevencije i interventni planovi i svi ostali dokumenti i razmjene informacija obuhvaćeni ovom Uredbom moraju se dostavljati uporabom standardnog elektroničkog sustava dostave.
(36)Kao što su pokazala ispitivanja otpornosti na stres iz listopada 2014., potrebna je solidarnost kako bi se osigurala sigurnost opskrbe diljem Unije i ukupni troškovi sveli na minimum. Ako je u nekoj državi članici proglašeno izvanredno stanje, trebao bi se promijeniti pristup od dva koraka za jačanje solidarnosti. Prvo, sve države članice koje su uvele viši standard opskrbe trebale bi ga smanjiti na zadane vrijednosti kako bi tržište plina postalo likvidnije. Drugo, ako se u prvom koraku ne osigura nužna opskrba, trebalo bi aktivirati dodatne mjere susjednih država članica, čak i ako u njima nije proglašeno izvanredno stanje, kako bi se osigurala opskrba kućanstava, temeljnih socijalnih usluga i postrojenja centraliziranoga grijanja u državi članici u kojoj postoji izvanredno stanje. Države članice trebale bi u svojim interventnim planovima utvrditi i opisati pojedinosti mjera solidarnosti i tako osigurati poštenu i primjerenu naknadu poduzećima za prirodni plin.
(37)Europska solidarnost trebala bi, prema potrebi, biti i u obliku pomoći Unije i njezinih država članica u okviru civilne zaštite. Takvu pomoć trebao bi olakšati i koordinirati Mehanizam Unije za civilnu zaštitu uspostavljen Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća kojim se nastoji pojačati suradnja između Unije i država članica i olakšati koordinacija u području civilne zaštite u cilju poboljšanja učinkovitosti sustava za sprječavanje prirodnih katastrofa i katastrofa koje je uzrokovao čovjek te pripremu i odgovaranje na njih.
(38)Za ocjenjivanje stanja sigurnosti opskrbe u određenoj državi članici, regiji ili Uniji od ključne je važnosti pristup relevantnim informacijama. Državama članicama i Komisiji posebno je potreban redoviti pristup informacijama poduzeća za prirodni plin u vezi s glavnim parametrima opskrbe plinom kao osnovnim ulaznim vrijednostima za izradu politika u području sigurnosti opskrbe. Bez obzira na proglašenje izvanrednog stanja, u opravdanim okolnostima trebalo bi biti moguće pristupiti i dodatnim informacijama potrebnima za ocjenu ukupnog stanja opskrbe plinom. Ove dodatne informacije obično bi se odnosile na informacije o isporuci plina koje nisu povezane s cijenom, npr. najmanje i najveće količine plina, točke isporuke ili opskrbne marže. One bi se mogle, primjerice, tražiti u slučaju promjena u uzorku opskrbe plinom određenog kupca ili kupaca u državi članici koje se ne bi očekivale kada bi tržišta normalno funkcionirala i koje bi mogle utjecati na opskrbu Unije ili njezinih dijelova plinom.
(39)Europsko vijeće zaključilo je u ožujku 2015. da bi ugovori o opskrbi plinom s dobavljačima iz trećih zemalja trebali biti transparentniji i usklađeniji s odredbama Unije o energetskoj sigurnosti. U tom kontekstu učinkovitim i ciljanim mehanizmom za pristup država članica ključnim ugovorima o opskrbi plinom trebala bi se osigurati sveobuhvatna procjena relevantnih rizika koji bi mogli uzrokovati poremećaj ili ometati provedbu nužnih mjera ublažavanja u slučaju nastanka krize. U okviru tog mehanizma određene bi ključne ugovore o opskrbi plinom odmah nakon njihova sklapanja trebalo automatski dostaviti državama članicama. Međutim, svaka obveza automatske dostave ugovora mora biti razmjerna. Primjenom te obveze na ugovore između dobavljača i kupca kojima je obuhvaćeno 40 % nacionalnog tržišta uspostavlja se odgovarajuća ravnoteža u pogledu administrativne učinkovitosti i propisuju jasne obveze za sudionike na tržištu. To ne znači da drugi ugovori o opskrbi plinom nisu važni za sigurnost opskrbe. U skladu s time države članice trebale bi imati pravo zatražiti druge ugovore koji bi mogli negativno utjecati na sigurnost opskrbe u državi članici, regiji ili Uniji u cjelini. S obzirom na svoju ulogu u ocjenjivanju usklađenosti i učinkovitosti planova prevencije i interventnih planova Komisija bi trebala imati jednaki pristup ugovorima o opskrbi plinom kao i države članice kako bi mogla ukloniti rizike za sigurnost opskrbe na nacionalnoj i regionalnoj razini te na razini EU-a. Komisija može tražiti od država članica da izmijene planove kako bi uzele u obzir informacije dobivene iz ugovora. Trebalo bi osigurati zaštitu tajnosti poslovno osjetljivih informacija. Poboljšani pristup Komisije informacijama o trgovačkim ugovorima ne bi trebao utjecati na trajne napore koje Komisija ulaže u praćenje tržišta plina te bi Komisija trebala intervenirati ako se utvrdi kršenje zakonodavstva EU-a. Odredbama ove Uredbe ne bi se trebalo dovoditi u pitanje pravo Komisije da pokrene postupke zbog povrede propisa u skladu s člankom 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i da provodi pravila o tržišnom natjecanju, uključujući državne potpore.
(40)Koordinacijska skupina za plin trebala bi djelovati kao savjetnik Komisije kako bi pomogla s koordinacijom mjera sigurnosti opskrbe u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije. Osim toga, trebala bi pratiti prikladnost i primjerenost mjera koje će se poduzimati u skladu s ovom Uredbom, uključujući usklađenost planova prevencije i interventnih planova koje su izradile različite regije i preispitale skupine stručnjaka.
(41)Među Unijinim je ciljevima jačanje Energetske zajednice, čime se osiguravaju učinkovita provedba pravne stečevine Unije u području energije i reforme energetskog tržišta te potiču ulaganja u energetski sektor bliskijom integracijom energetskog tržišta Unije i energetskog tržišta Energetske zajednice. To podrazumijeva i uvođenje zajedničkog upravljanja krizom predlaganjem planova prevencije i interventnih planova na regionalnoj razini, uključujući ugovorne stranke Energetske zajednice. Nadalje, u Komunikaciji Komisije o kratkoročnoj otpornosti europskog plinskog sustava iz listopada 2014. spominje se da je potrebno primijeniti pravila unutarnjeg energetskog tržišta na protok energije između država članica EU-a i ugovornih stranaka Energetske zajednice. U tom pogledu, kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje krizom na granicama između država članica Unije i ugovornih stranaka, nužne bi mehanizme nakon donošenja zajedničkog akta trebalo utvrditi tako da se po odgovarajućoj uspostavi traženih uzajamnih odredaba omogući posebna suradnja s bilo kojom pojedinačnom ugovornom strankom Energetske zajednice.
(42)S obzirom na to da su isporuke plina iz trećih zemalja jedan od ključnih elemenata sigurnosti opskrbe plinom u Uniji, Komisija bi trebala koordinirati mjere koje se tiču trećih zemalja, surađivati sa zemljama koje isporučuju plin i tranzitnim zemljama na pronalaženju rješenja za krizna stanja i osigurati stabilan dotok plina u Uniju. Komisija bi trebala imati pravo odrediti radnu skupinu koja bi, u dogovoru s uključenim trećim zemljama, pratila dotok plina u Uniju, a u slučaju da je kriza izazvana problemima u trećoj zemlji, preuzela ulogu posrednika i pomagača.
(43)Ako postoje pouzdane informacije o postojanju stanja izvan Unije zbog kojeg je ugrožena sigurnost opskrbe jedne ili više država članica i koje može dovesti do aktiviranja mehanizma ranog upozoravanja između Unije i treće zemlje, Komisija bi o tome trebala bez odlaganja obavijestiti Koordinacijsku skupinu za plin, a Unija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se to stanje ublažilo.
(44)Države članice koje djeluju samostalno ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti cilj ove Uredbe, odnosno jamčenje sigurne opskrbe plinom u Uniji. Zbog opsežnosti ili učinaka djelovanja, taj se cilj može na bolji način ostvariti na razini Unije. Unija stoga može donositi mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tog cilja.
(45)Kako bi Unija mogla brzo odgovoriti na promjene okolnosti u pogledu sigurnosti opskrbe plinom, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenama regija ili predložaka za procjenu rizika i planova trebalo bi dodijeliti Komisiji. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnih radnji vrši odgovarajuće savjetovanje, između ostalog i na stručnoj razini. Komisija bi prilikom pripreme i izrade delegiranih akata trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.
(46)Uredbu (EU) br. 994/2010 trebalo bi staviti izvan snage. Kako bi se izbjegla pravna praznina, planovi prevencije i interventni planovi izrađeni u skladu s Uredbom (EU) br. 994/2010 trebali bi ostati na snazi dok po prvi puta ne budu doneseni novi planovi prevencije i interventni planovi u skladu s ovom Uredbom,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom utvrđuju odredbe čiji je cilj zaštititi sigurnost opskrbe plinom osiguravanjem pravilnog i neprekinutog funkcioniranja unutarnjeg tržišta prirodnog plina („plin”), omogućavanjem provedbe izvanrednih mjera kada tržište više nije u mogućnosti osigurati potrebne količine plina te utvrđivanjem jasne definicije i podjele odgovornosti između poduzeća za prirodni plin, država članica i Unije u pogledu preventivnog djelovanja i kad je riječ o reakciji na konkretne poremećaje u opskrbi. Ovom su Uredbom, u duhu solidarnosti, predviđeni i transparentni mehanizmi za koordinaciju planiranja izvanrednih stanja na razini država članica, regionalnoj razini i razini Unije te odgovora na ta izvanredna stanja.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 2. Direktive 2009/73/EZ i članka 2. Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća.
Primjenjuju se i sljedeće definicije:
(1)„zaštićeni kupac” znači kupac iz kategorije kućanstvo priključen na plinsku distribucijsku mrežu, a ako predmetna država članica tako odluči, može značiti i jedno ili više od sljedećeg:
(a)malo ili srednje poduzeće, ako je priključeno na plinsku distribucijsku mrežu, ili temeljna socijalna usluga, ako je priključena na plinsku distribucijsku ili transportnu mrežu, te pod uvjetom da ta poduzeća ili usluge zajedno ne čine više od 20 % ukupne godišnje potrošnje plina u toj državi članici;
(b)postrojenja centraliziranoga grijanja, u mjeri u kojoj isporučuju toplinu kupcima iz kategorije kućanstvo ili poduzećima odnosno za usluge iz točke (a), pod uvjetom da ta postrojenja nemaju mogućnost prelaska na druga goriva i priključena su na plinsku distribucijsku ili transportnu mrežu;
(2)„temeljna socijalna usluga” znači usluga zdravstvene skrbi, usluga hitnih službi ili usluga sigurnosnih službi;
(3)„nacionalno regulatorno tijelo” znači nacionalno regulatorno tijelo imenovano u skladu s člankom 39. stavkom 1. Direktive 2009/73/EZ.
Članak 3.
Odgovornost za sigurnost opskrbe plinom
1.Sigurnost opskrbe plinom zajednička je odgovornost poduzeća za prirodni plin, država članica, poglavito njihovih nadležnih tijela, i Komisije, u okviru djelokruga i nadležnosti svakog od njih.
2.Svaka država članica imenuje državno tijelo ili nacionalno regulatorno tijelo kao svoje nadležno tijelo koje osigurava provedbu mjera predviđenih ovom Uredbom. Nadležna tijela međusobno surađuju u provedbi ove Uredbe. Države članice mogu dopustiti nadležnom tijelu da određene zadaće iz ove Uredbe prenese na druga tijela. Prenesene zadaće obavljaju se pod nadzorom nadležnog tijela i utvrđuju u planovima iz članka 7. Zadaća proglašenja neke od kriznih razina iz članka 10. stavka 1. može se prenijeti samo na javno tijelo.
3.Svaka država članica bez odgode obavješćuje Komisiju o imenu nadležnog tijela i promjenama imena nadležnog tijela. Svaka država članica objavljuje ime nadležnog tijela.
4.Nadležno tijelo kod provedbe mjera predviđenih ovom Uredbom utvrđuje uloge i odgovornosti različitih uključenih subjekata na način kojim se osigurava poštovanje pristupa od tri razine u skladu s kojim se prvo uključuju relevantna poduzeća za prirodni plin i industrija, zatim države članice na nacionalnoj i regionalnoj razini i na kraju Unija.
5.Komisija prema potrebi koordinira postupke nadležnih tijela na regionalnoj razini i na razini Unije, kako je utvrđeno u ovoj Uredbi, među ostalim, posredstvom Koordinacijske skupine za plin iz članka 14. ili skupine za upravljanje kriznim stanjima iz članka 11. stavka 4., posebno u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili na regionalnoj razini, kako je definirano u članku 11. stavku 1.
6.Mjere za osiguravanje sigurnosti opskrbe sadržane u planovima prevencije i interventnim planovima moraju biti jasno definirane, transparentne, razmjerne, nediskriminirajuće i provjerljive i njima se ne smije neprimjereno narušavati tržišno natjecanje ni učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina, kao ni ugrožavati sigurnost opskrbe plinom drugih država članica ili Unije u cjelini.
7.Sastav regija za potrebe regionalne suradnje predviđene u ovoj Uredbi temelji se na sljedećim kriterijima:
(a)zemljopisna blizina;
(b)postojeći i planirani spojni plinovodi i kapacitet za međusobno povezivanje između država članica te uzorci opskrbe;
(c)mogućnost okupljanja resursa i uravnotežavanja rizika za sigurnost opskrbe plinom diljem regije;
(d)razvoj i zrelost tržišta;
(e)broj država članica u svakoj regiji koji nije nepraktično velik;
(f)u mjeri u kojoj je to moguće, postojeće regionalne strukture za suradnju.
Popis regija i njihov sastav navedeni su u Prilogu I.
Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 18. radi izmjene Priloga I. na temelju kriterija utvrđenih u prvom podstavku ovog stavka ako je promjena regije opravdana okolnostima.
Članak 4.
Infrastrukturni standard
1.Države članice ili, ako tako odredi država članica, nadležno tijelo, osiguravaju poduzimanje nužnih mjera tako da u slučaju poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta tehnički kapacitet preostale infrastrukture, određen primjenom formule N – 1 iz točke 2. Priloga II., može, ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, zadovoljiti ukupnu potražnju za plinom izračunanog područja tijekom dana iznimno visoke potražnje za plinom, kakva se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina. Time se ne dovode u pitanje odgovornost operatora sustava da provedu odgovarajuća ulaganja ni obveze operatora transportnih sustava utvrđene u Direktivi 2009/73/EZ i Uredbi (EZ) br. 715/2009.
2.Obveza u pogledu osiguravanja tehničkog kapaciteta preostale infrastrukture kojim se može zadovoljiti ukupna potražnju za plinom, kako je navedeno u stavku 1., smatra se ispunjenom i ako nadležno tijelo u planu prevencije dokaže da se poremećaj u opskrbi može dostatno i na vrijeme nadoknaditi odgovarajućim tržišnim mjerama na strani potražnje. U tu se svrhu koristi formula iz točke 4. Priloga II.
3.Prema potrebi, u skladu s procjenom rizika iz članka 6. nadležna tijela susjednih država članica mogu se dogovoriti da će zajedno ispuniti obvezu iz stavka 1. ovog članka. U tom slučaju nadležna tijela u planu prevencije navode izračun formule N − 1 zajedno s objašnjenjem kako se u skladu s postignutim dogovorom ispunjuje ta obveza. Primjenjuje se točka 5. Priloga II.
4.Operatori transportnog sustava moraju omogućiti trajni fizički kapacitet za transport plina u oba smjera („dvosmjerni kapacitet”) na svim međudržavnim spojnim plinovodima između država članica, osim u sljedećim slučajevima:
(a)u slučaju veza s proizvodnim postrojenjima, terminalima za UPP i distribucijskim mrežama ili
(b)ako je odobreno izuzeće od te obveze.
Na postupak omogućivanja ili jačanja trajnog dvosmjernog kapaciteta na međudržavnom spojnom plinovodu ili za ishođenje ili produljenje izuzeća od te obveze primjenjuje se Prilog III.
5.Nacionalna regulatorna tijela uzimaju u obzir stvarno nastale troškove ispunjivanja obveze iz stavka 1. i troškove uspostavljanja trajnog dvosmjernog kapaciteta kako bi mogla odobriti primjerene poticaje pri transparentnom i detaljnom utvrđivanju ili odobravanju tarifa ili metodologija u skladu s člankom 41. stavkom 8. Direktive 2009/73/EZ i člankom 13. Uredbe (EZ) br. 715/2009.
6.Ako tržište ne zahtijeva ulaganje za uspostavljanje ili jačanje trajnog dvosmjernog kapaciteta i ako se takvim ulaganjem uzrokuju troškovi u više država članica, ili u jednoj državi članici u korist druge države članice, nacionalna regulatorna tijela svih uključenih država članica donose zajedničku odluku o raspodjeli troškova prije nego što se donese bilo kakva odluka o ulaganju. Kod raspodjele troškova posebno se uzima u obzir koliko se infrastrukturnim ulaganjima povećava sigurnost opskrbe predmetnih država članica te već izvršena ulaganja u predmetnu infrastrukturu.
7.Razvijanjem dobro povezane mreže nadležno tijelo osigurava da se svakim novim objektom transportne infrastrukture pridonosi sigurnosti opskrbe, prema potrebi i putem dostatnog broja prekograničnih ulaznih i izlaznih točaka u skladu s tržišnom potražnjom i utvrđenim rizicima. Nadležna tijela ocjenjuju u procjeni rizika postoje li uska grla i imaju li nacionalni ulazni kapacitet i infrastruktura, a posebno transportne mreže, sposobnost prilagoditi nacionalne i prekogranične protoke plina scenariju poremećaja najvećeg pojedinačnog infrastrukturnog objekta na nacionalnoj razini i najvećeg pojedinačnog infrastrukturnog objekta od zajedničkog interesa u regiji koji su utvrđeni u procjeni rizika.
8.Obveza iz stavka 1. ovog članka iznimno se ne odnosi na Luksemburg, Sloveniju i Švedsku, ali oni je trebaju nastojati ispuniti, pritom vodeći računa o osiguravanju isporuke plina zaštićenim kupcima u skladu s člankom 5. Ovo se izuzeće primjenjuje:
(a)u slučaju Luksemburga: sve dok ima najmanje dva međudržavna spojna plinovoda s drugim državama članicama i najmanje dva različita izvora opskrbe te nema nijedan sustav skladišta plina na svojem državnom području;
(b)u slučaju Slovenije: sve dok ima najmanje dva međudržavna spojna plinovoda s drugim državama članicama i najmanje dva različita izvora opskrbe te nema ni sustav skladišta plina ni terminal za UPP na svojem državnom području;
(c)u slučaju Švedske: sve dok se preko njezina državnog područja ne provodi tranzit plina prema drugim državama članicama, njezina unutarnja bruto potrošnja plina iznosi manje od 2 Mtoe (milijuni tona ekvivalenta nafte) godišnje i manje od 5 % ukupne potrošnje primarne energije otpada na plin.
Luksemburg, Slovenija i Švedska osiguravaju na transparentan, detaljan i nediskriminirajući način da se tržište redovito ispituje u odnosu na infrastrukturna ulaganja i objavljuju rezultate tih ispitivanja. Oni obavješćuju Komisiju o svim promjenama u odnosu na uvjete iz tog podstavka. Izuzeće iz prvog podstavka prestaje se primjenjivati ako više nije ispunjen barem jedan od tih uvjeta.
Luksemburg, Slovenija i Švedska dostavljaju Komisiji do 3. prosinca 2018. izvješće u kojemu opisuju stanje u vezi s odgovarajućim uvjetima iz tog podstavka i izgledima za ispunjenje obveze iz stavka 1., uzimajući u obzir gospodarski učinak ispunjenja infrastrukturnog standarda, rezultate ispitivanja tržišta i kretanja na tržištu plina te plinske infrastrukturne projekte u regiji. Komisija može na temelju tog izvješća odlučiti, ako su još uvijek zadovoljeni odgovarajući uvjeti iz prvog podstavka, da se izuzeće može nastaviti primjenjivati još četiri godine. U slučaju pozitivne odluke, postupak utvrđen u ovom podstavku ponavlja se nakon četiri godine.
Članak 5.
Standard opskrbe
1.Nadležno tijelo zahtijeva da poduzeća za prirodni plin koja ono odredi poduzmu mjere u svrhu osiguravanja opskrbe zaštićenih kupaca države članice plinom u sljedećim slučajevima:
(a)ekstremnih temperatura tijekom sedmodnevnog vršnog razdoblja, kakvo se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina;
(b)razdoblju iznimno visoke potražnje plina u trajanju od najmanje 30 dana, kakvo se prema statističkoj vjerojatnosti javlja jedanput u 20 godina;
(c)razdoblju od najmanje 30 dana kod poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta u prosječnim zimskim uvjetima.
Države članice najkasnije 31. ožujka 2017. dostavljaju Komisiji svoju definiciju zaštićenih kupaca, podatke o godišnjoj potrošnji plina tih zaštićenih kupaca i podatke o udjelu tih kupaca u ukupnoj godišnjoj krajnjoj potrošnji plina u toj državi članici. Ako država članica u svoju definiciju zaštićenih kupaca uključi kategorije iz članka 2. stavka 1. točke (a) ili (b), ona u svojoj obavijesti Komisiji navodi količinu potrošnje plina za potrošače iz tih kategorija i postotni udio svake od tih skupina potrošača u godišnjoj krajnjoj potrošnji plina.
Nadležno tijelo određuje poduzeća za prirodni plin iz prvog podstavka i navodi ih u planu prevencije. Nove mjere predviđene za osiguranje standarda opskrbe moraju biti u skladu s postupkom iz članka 8. stavka 4.
Države članice mogu ispuniti obvezu iz prvog podstavka zamjenom plina drugim izvorom energije ako se time postiže jednaka razina zaštite.
2.Svaki povećani standard opskrbe koji prekoračuje razdoblje od 30 dana iz stavka 1. točaka (b) i (c) kao i svaka dodatna obveza uvedena zbog sigurnosti opskrbe plinom temelje se na procjeni rizika iz članka 6., obuhvaćeni su planom prevencije i ispunjuju sljedeće uvjete:
(a)u skladu su s člankom 3. stavkom 6.;
(b)nemaju negativan utjecaj na sposobnost bilo koje druge države članice da osigura opskrbu plinom za zaštićene kupce u skladu s ovim člankom u slučaju izvanrednog stanja na nacionalnoj razini, razini Unije ili regionalnoj razini i
(c)zadovoljavaju kriterije iz članka 11. stavka 5. u slučaju izvanrednog stanja na razini Unije ili regionalnoj razini.
U plan prevencije mora se uključiti obrazloženje usklađenosti mjera iz prvog podstavka s uvjetima utvrđenima u tom stavku. Nadalje, sve nove mjere iz prvog podstavka moraju biti u skladu s postupkom iz članka 8. stavka 4.
3.Nakon isteka rokova koje je odredilo nadležno tijelo u skladu sa stavcima 1. i 2., ili u uvjetima koji su teži od uvjeta definiranih u stavku 1., nadležno tijelo i poduzeća za prirodni plin trebaju nastojati održati kontinuitet opskrbe plinom u najvećoj mogućoj mjeri, posebno za zaštićene kupce.
4.Obveze uvedene poduzećima za prirodni plin u vezi s ispunjenjem standarda opskrbe iz ovog članka moraju biti nediskriminacijske i ne smiju predstavljati neprimjereno opterećenje za ta poduzeća.
5.Poduzećima za prirodni plin dopušteno je da ispune svoje obveze iz ovog članka na regionalnoj razini ili na razini Unije, prema potrebi. Nadležno tijelo ne smije zahtijevati da se standardi utvrđeni u ovom članku zadovoljavaju isključivo putem infrastrukture koja se nalazi na njegovu državnom području.
6.Nadležna tijela moraju osigurati da se uvjeti opskrbe zaštićenih kupaca utvrde ne dovodeći u pitanje pravilno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta i po cijeni koja odgovara tržišnoj vrijednosti opskrbe.
Članak 6.
Procjena rizika
1.Nadležna tijela u svakoj regiji utvrđenoj u Prilogu I. zajednički na regionalnoj razini procjenjuju sve rizike koji utječu na sigurnost opskrbe plinom. Procjenom se uzimaju u obzir svi relevantni rizici, kao što su prirodne nepogode, tehnološki, komercijalni, socijalni, politički i drugi rizici. Procjena rizika obavlja se na sljedeći način:
(a)primjenom standarda iz članaka 4. i 5. U procjeni rizika opisuje se izračun formule N – 1 na nacionalnoj razini i u nju uključuje izračun formule N – 1 na regionalnoj razini. U procjenu rizika uključuju se i polazne pretpostavke, uključujući pretpostavke za izračun formule N – 1 na regionalnoj razini, i podaci potrebni za taj izračun. Izračun formule N – 1 na nacionalnoj razini mora biti popraćen simulacijom poremećaja najvećeg pojedinačnog plinskog infrastrukturnog objekta uporabom hidrauličnog modela te izračunom formule N – 1 uzimajući u obzir količinu plina u skladištima na 30 % i 100 % ukupnog kapaciteta;
(b)uzimajući u obzir sve relevantne nacionalne i regionalne okolnosti, posebno veličinu tržišta, konfiguraciju mreže, stvarne protoke, uključujući izlazne protoke iz predmetne države članice, mogućnost fizičkog protoka plina u oba smjera, uključujući moguću potrebu za jačanjem transportnog sustava u vezi s tim, postojanje proizvodnje i skladištenja te ulogu plina među korištenim izvorima energije, posebno u odnosu na centralizirano grijanje i proizvodnju električne energije i rad industrijskih postrojenja, te pitanja sigurnosti i kvalitete plina;
(c)uzimajući u obzir različite scenarije iznimno visoke potražnje za plinom i poremećaja u opskrbi, uzimajući u obzir povijest, vjerojatnost, razdoblje godine, učestalost i trajanje te procjenjujući vjerojatne posljedice tih scenarija, primjerice:
i.poremećaj u infrastrukturama važnima za sigurnost opskrbe, posebno transportnim infrastrukturama, skladištima ili terminalima za UPP, uključujući najveći infrastrukturni objekt utvrđen za izračun formule N − 1 i
ii.poremećaj u opskrbi od dobavljača iz trećih zemalja te, prema potrebi, geopolitičke rizike;
(d)utvrđivanjem interakcije i korelacije rizika među državama članicama u regiji i s drugim državama članicama, prema potrebi, uključujući, među ostalim, u odnosu na spojne plinovode, prekograničnu opskrbu, prekogranični pristup sustavima skladištima plina i dvosmjerni kapacitet;
(e)uzimajući u obzir maksimalni kapacitet spojnog plinovoda na svakoj graničnoj ulaznoj i izlaznoj točki i različite razine popunjenosti skladišta.
2.Nadležna tijela u svakoj regiji dogovaraju se o mehanizmu suradnje za provođenje procjene rizika u roku predviđenom u stavku 5. ovog članka. Nadležna tijela izvješćuju Koordinacijsku skupinu za plin o dogovorenom mehanizmu suradnje za provođenje procjene rizika 18 mjeseci prije roka za donošenje i ažuriranje procjene rizika. Komisija može posredovati u izradi procjene rizika, posebno u pogledu uspostave mehanizma suradnje. Ako se nadležna tijela u regiji ne dogovore o mehanizmu suradnje, Komisija može predložiti mehanizam suradnje za tu regiju.
U okviru dogovorenog mehanizma suradnje svako nadležno tijelo dostavlja i ažurira godinu dana prije roka za dostavu procjene rizika sve nacionalne podatke nužne za izradu procjene rizika, posebno za razmatranje različitih scenarija iz stavka 1. točke (c).
3.Procjena rizika izrađuje se u skladu s predloškom iz Priloga IV. Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 18. radi izmjene tih predložaka.
4.Poduzeća za prirodni plin, industrijski kupci plina, relevantne organizacije koje zastupaju interese kućanstava i industrijskih kupaca plina te države članice i nacionalno regulatorno tijelo, ako je ono različito od nadležnog tijela, surađuju s nadležnim tijelima i dostavljaju im na zahtjev sve potrebne informacije za procjenu rizika.
5.Nakon što se o njoj usuglase sve države članice u regiji, procjena rizika dostavlja se Komisiji po prvi puta najkasnije 1. rujna 2018. Procjena rizika ažurira se svake četiri godine, osim ako su zbog okolnosti potrebna češća ažuriranja. U procjeni rizika uzimaju se u obzir ostvareni napredak u ulaganjima u svrhu zadovoljavanja infrastrukturnog standarda utvrđenog u članku 4. i specifični problemi s kojima se suočava država članica pri provedbi novih alternativnih rješenja. Ona se temelji i na iskustvu stečenom u simulacijama interventnih planova sadržanih u članku 9. stavku 2.
6.Do 1. studenoga 2017. ENTSO za plin izvršit će simulaciju scenarija poremećaja u opskrbi i infrastrukturi za cijelu Uniju. Scenarije utvrđuje ENTSO za plin u dogovoru s Koordinacijskom skupinom za plin. Nadležna tijela dostavljaju ENTSO-u za plin potrebne podatke za simulacije, kao što su vrijednosti najveće potražnje, proizvodni kapacitet i mjere na strani potražnje. Nadležna tijela uzimaju u obzir rezultate simulacija pri izradi procjena rizika, planova prevencije i interventnih planova. Simulacije scenarija poremećaja opskrbe i infrastrukture za cijelu Uniju ažuriraju se svake četiri godine, osim ako su zbog okolnosti potrebna češća ažuriranja.
Članak 7.
Utvrđivanje plana prevencije i interventnog plana
1.Nadležna tijela država članica svake regije navedene u Prilogu I., nakon savjetovanja s poduzećima za prirodni plin, relevantnim organizacijama koje zastupaju interese kućanstava i industrijskih kupaca plina, uključujući proizvođače električne energije, te nacionalnim regulatornim tijelom, ako je ono različito od nadležnog tijela, zajednički utvrđuju sljedeće:
(a)plan prevencije koji sadržava mjere koje će biti donesene za uklanjanje ili ublažavanje utvrđenih rizika u regiji, uključujući rizike s čisto nacionalnom dimenzijom, u skladu s procjenom rizika provedenom na temelju članka 6. i u skladu s člankom 8. i
(b)interventni plan koji sadržava mjere koje se poduzimaju radi uklanjanja ili ublažavanja posljedica poremećaja u opskrbi plinom u regiji, uključujući događaje s čisto nacionalnom dimenzijom, skladu s člankom 9.
2.Nadležna tijela u svakoj regiji dogovaraju se o mehanizmu suradnje dovoljno unaprijed da mogu utvrditi planove i dostaviti ih te da mogu dostaviti ažurirane planove.
Svako nadležno tijelo regije razvija mjere potrebne za uklanjanje i ublažavanje rizika s čisto nacionalnom dimenzijom i mjere koje će se poduzeti radi uklanjanja ili ublažavanja učinka događaja koji se, zbog ograničene veličine, trebaju rješavati samo na nacionalnoj razini i uključuje te mjere u planove razvijene na regionalnoj razini. Takvim se nacionalnim mjerama ni na koji način ne smije ugroziti djelotvornost mjera na regionalnoj razini. Svako nadležno tijelo utvrđuje područja regionalne suradnje i moguće zajedničke mjere. Nacionalne mjere dostavljaju se drugim nadležnim tijelima u regiji zajedno s prijedlozima za regionalnu suradnju godinu dana prije roka za dostavu planova.
Nadležna tijela redovito izvješćuju Koordinacijsku skupinu za plin o ostvarenom napretku u pogledu pripreme i donošenja planova prevencije i interventnih planova. Nadležna tijela posebno izvješćuju Koordinacijsku skupinu za plin o dogovorenom mehanizmu suradnje 18 mjeseci prije roka za donošenje i ažuriranje planova. Komisija može posredovati u izradi planova, posebno u pogledu uspostave mehanizma suradnje. Ako se nadležna tijela u regiji ne dogovore o mehanizmu suradnje, Komisija može predložiti mehanizam suradnje za tu regiju. Ona osiguravaju redovito praćenje provedbe tih planova.
3.Plan prevencije i interventni plan razvijaju se u skladu s predlošcima iz Priloga V. Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 18. radi izmjene tih predložaka.
4.Planove prevencije i interventne planove donose sve države članice u regiji, objavljuju ih i dostavljaju Komisiji najkasnije 1. ožujka 2019. Planovi se dostavljaju nakon što ih donesu sve države članice u regiji. Komisija obavješćuje Koordinacijsku skupinu za plin o dostavi planova i objavljuje ih nasvojim internetskim stranicama.
5.Komisija ocjenjuje planove u roku od četiri mjeseca otkad su ih dostavila nadležna tijela uzimajući u obzir stručnu provjeru i stajališta izražena u Koordinacijskoj skupini za plin. Prilog VI. primjenjuje se na postupak za provođenje provjera stručnjaka.
Komisija izdaje mišljenje nadležnim tijelima regije zajedno s preporukom za preispitivanje relevantnog plana prevencije ili interventnog plana ako za plan vrijedi nešto od sljedećeg:
(a)nije djelotvoran za ublažavanje rizika utvrđenih u procjeni rizika;
(b)nije u skladu s ocijenjenim scenarijima rizika ili s planovima druge regije;
(c)može narušiti tržišno natjecanje ili ometati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta;
(d)nije u skladu s odredbama ove Uredbe ili drugim odredbama prava Unije;
(e)njime se ugrožava sigurnost opskrbe plinom drugih država članica ili Unije u cjelini.
6.U roku od tri mjeseca od dostave mišljenja Komisije iz stavka 4. predmetna nadležna tijela dostavljaju Komisiji izmijenjeni plan ili je obavješćuju o razlozima zbog kojih se ne slažu s preporukama.
U slučaju neslaganja Komisija može u roku od tri mjeseca od odgovora nadležnih tijela donijeti odluku da je potrebna izmjena predmetnog plana. Nadležna tijela donose i objavljuju plan u roku od tri mjeseca od dostave odluke Komisije.
7.Osigurava se zaštita tajnosti poslovno osjetljivih informacija.
8.Planovi prevencije i interventni planovi izrađeni u skladu s Uredbom (EU) br. 994/2010, ažurirani prema potrebi, ostaju na snazi dok po prvi puta ne budu utvrđeni planovi prevencije i interventni planovi opisani u stavku 1.
Članak 8.
Sadržaj planova prevencije
1.Planovi prevencije sadržavaju sljedeće:
(a)rezultate procjene rizika i sažetak scenarija za koje se smatra da su utvrđeni u članku 6. stavku 1. točki (c);
(b)definiciju zaštićenih kupaca u svakoj državi članici regije i informacije opisane u članku 5. stavku 1. drugom podstavku;
(c)mjere, količine i kapacitete potrebne kako bi se ispunili infrastrukturni standardi i standardi opskrbe u svakoj državi članici u regiji, kako je utvrđeno u člancima 4. i 5. uključujući, prema potrebi, stupanj u kojem se mjerama na strani potražnje može u dovoljnoj mjeri i pravovremeno nadoknaditi poremećaj u opskrbi iz članka 4. stavka 2., podatke o najvećem pojedinačnom plinskom infrastrukturnom objektu od zajedničkog interesa u slučaju primjene članka 4. stavka 3., potrebne količine plina po kategoriji zaštićenih kupaca i po scenariju iz članka 5. stavka 1. i sve povećane standarde opskrbe iz članka 5. stavka 2., uključujući obrazloženje usklađenosti s uvjetima iz članka 5. stavka 2. i opis mehanizma za privremeno smanjenje povećanog standarda opskrbe ili dodatne obveze u skladu s člankom 12.;
(d)obveze određene poduzećima za prirodni plin i drugim relevantnim tijelima koje bi mogle lako utjecati na sigurnost opskrbe plinom, kao što su obveze kad je riječ o sigurnom radu plinskog sustava;
(e)druge preventivne mjere kojima se uzimaju u obzir rizici utvrđeni u procjeni rizika, kao što su mjere koje se odnose na potrebu poboljšanja spojnih plinovoda između susjednih država članica i mogućnost diversifikacije putova i izvora opskrbe plinom, prema potrebi, kako bi se uklonili utvrđeni rizici i time u najvećoj mogućoj mjeri održao kontinuitet opskrbe plinom svih kupaca;
(f)informacije o gospodarskom učinku, djelotvornosti i učinkovitosti mjera sadržanih u planu, uključujući obveze iz točke (k);
(g)opis učinaka mjera sadržanih u planu na funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta te nacionalnih tržišta, uključujući obveze iz točke (k);
(h)opis učinka mjera na okoliš i na potrošače;
(i)mehanizme koji će se upotrebljavati za suradnju s drugim državama članicama, uključujući mehanizme za pripremu i provedbu planova prevencije i interventnih planova;
(j)informacije o postojećim i budućim spojnim plinovodima, uključujući one kojima se osigurava pristup plinskoj mreži Unije, prekograničnim protocima i prekograničnom pristupu skladištima i terminalima za UPP te dvosmjernom kapacitetu, posebno u slučaju izvanrednog stanja;
(k)informacije o svim obvezama javne usluge koje se odnose na sigurnost opskrbe plinom.
2.Planovima prevencije, a posebno mjerama za ispunjenje infrastrukturnog standarda kako je utvrđeno u članku 4., uzima se u obzir desetogodišnji plan razvoja mreže na razini Unije koji izrađuje ENTSO za plin na temelju članka 8. stavka 10. Uredbe (EZ) br. 715/2009.
3.Planovi prevencije temelje se u prvom redu na tržišnim mjerama i njima se ne smije pretjerano opteretiti poduzeća za prirodni plin ni negativno utjecati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina.
4.Države članice provode procjenu učinka u pogledu svih preventivnih netržišnih mjera koje će se donijeti nakon stupanja na snagu ove Uredbe, uključujući mjere za zadovoljenje standarda opskrbe utvrđenog u članku 5. stavku 1. i mjere za povećani standard opskrbe utvrđen u članku 5. stavku 2. Takvom procjenom učinka mora biti obuhvaćeno barem sljedeće:
(a)učinak predložene mjere na razvoj nacionalnog tržišta plina i tržišno natjecanje na nacionalnoj razini;
(b)učinak predloženih mjera na unutarnje tržište plina;
(c)mogući učinci na sigurnost opskrbe plinom susjednih država članica, posebno u pogledu mjera kojima bi se mogla smanjiti likvidnost na regionalnim tržištima ili ograničiti protok u susjedne države članice;
(d)troškovi i koristi mjera ocijenjeni u odnosu na alternativne tržišne mjere;
(e)procjena nužnosti i razmjernosti mjere u usporedbi s mogućim tržišnim mjerama;
(f)otvorenost mjere radi osiguranja jednakih mogućnosti za sve sudionike na tržištu;
(g)strategija postupnog ukidanja, očekivano trajanje predviđene mjere i primjereni vremenski raspored preispitivanja.
Analizu spomenutu u točkama (a) i (b) provode nacionalna regulatorna tijela.
5.Procjenu učinka i donesene mjere objavljuje nadležno tijelo i mora ih se dostaviti Komisiji. U roku od četiri mjeseca od dostave Komisija donosi odluku i može tražiti od država članica da izmijene donesene mjere. Spomenuti rok počinje dan nakon primitka potpune obavijesti. Rok se može produljiti ako se s tim slože Komisija i država članica.
Komisija može donijeti odluku kojom traži izmjenu ili povlačenje mjere ako je vjerojatno da će mjera imati sljedeće učinke:
(a)narušavanje unutarnjeg tržišta Unije;
(b)ometanje razvoja nacionalnog tržišta plina;
(c)mjera nije nužna ili razmjerna za osiguranje sigurnosti opskrbe ili
(d)ugrožavanje sigurnosti opskrbe drugih država članica.
Donesena mjera stupa na snagu tek kad je Komisija odobri ili kada je izmijenjena u skladu s odlukom Komisije.
6.Planovi prevencije ažuriraju se svake četiri godine nakon 1. ožujka 2019. osim ako su češća ažuriranja opravdana okolnostima ili ako ažuriranje zatraži Komisija. Ažurirani planovi temelje se na ažuriranoj procjeni rizika i rezultatima ispitivanja provedenih u skladu s člankom 9. stavkom 2. Na ažurirani plan primjenjuje se članak 7. stavci od 3. do 7.
Članak 9.
Sadržaj interventnih planova
1.Interventni planovi imaju sljedeća obilježja:
(a)temelje se na kriznim razinama utvrđenima u članku 10. stavku 1.;
(b)u njima se definiraju uloga i odgovornosti poduzeća za prirodni plin i industrijskih kupaca plina, uključujući relevantne proizvođače električne energije, vodeći računa u kojoj je mjeri svaki od njih pogođen u slučaju poremećaja u opskrbi plinom, te njihova interakcija s nadležnim tijelima i, prema potrebi, nacionalnim regulatornim tijelima na svakoj kriznoj razini definiranoj u članku 10. stavku 1.;
(c)u njima se definiraju uloga i odgovornosti nadležnih tijela i drugih tijela kojima su prenesene zadaće iz članka 3. stavka 2. na svakoj kriznoj razini definiranoj u članku 10. stavku 1.;
(d)njima se osigurava da poduzeća za prirodni plin i industrijski kupci plina, uključujući relevantne proizvođače električne energije, imaju dovoljno prilike za reakciju na svakoj kriznoj razini;
(e)u njima se prema potrebi utvrđuju mjere i radnje koje se trebaju poduzeti u svrhu ublažavanja mogućeg utjecaja poremećaja u opskrbi plinom na postrojenja centraliziranoga grijanja i isporuku električne energije dobivene iz plina;
(f)u njima se utvrđuju detaljni postupci i mjere za svaku kriznu razinu, uključujući odgovarajuće planove protoka informacija;
(g)u njima se imenuje krizni upravitelj ili krizni tim i definira njegova uloga;
(h)u njima se utvrđuje doprinos tržišnih mjera prevladavanju situacije na razini uzbunjivanja i ublažavanju situacije na razini izvanrednog stanja;
(i)u njima se utvrđuje doprinos netržišnih mjera koje su planirane odnosno koje će se provesti na razini izvanrednog stanja i ocjenjuje u kojoj su mjeri takve netržišne mjere nužne za prevladavanje krize. Procjenjuju se učinci netržišnih mjera i definiraju postupci za njihovu provedbu. Netržišne mjere upotrebljavaju se samo kada se opskrba više ne može osigurati samo tržišnim mehanizmima, posebno opskrba zaštićenih kupaca, ili za primjenu članka 12.;
(j)u njima se opisuju mehanizmi suradnje s drugim državama članicama za svaku kriznu razinu;
(k)u njima se detaljno utvrđuju obveze izvješćivanja određene poduzećima za prirodni plin na razini uzbunjivanja i razini izvanrednog stanja;
(l)u njima su opisani tehnički ili pravni mehanizmi kojima se onemogućuje da nezaštićeni kupci koji su povezani na plinsku distribucijsku ili transportnu mrežu neopravdano troše plin;
(m)u njima su opisani tehnički i financijski mehanizmi za primjenu obveza solidarnosti iz članka 12.;
(n)u njima se utvrđuje popis unaprijed definiranih postupaka za osiguravanje raspoloživosti plina u slučaju izvanrednog stanja, uključujući trgovinske sporazume između stranaka koje sudjeluju u tim postupcima i mehanizme nadoknade za poduzeća za prirodni plin, prema potrebi, vodeći računa o zaštiti tajnosti osjetljivih podataka. Ti postupci mogu uključivati prekogranične sporazume između država članica i/ili poduzeća za prirodni plin.
2.Mjere, aktivnosti i postupci sadržani u interventnom planu ispituju se najmanje dva puta između redovitih ažuriranja svake četiri godine iz stavka 3. Kako bi ispitale interventni plan, države članice provode simulacije scenarija visokog i srednjeg učinka i odgovora u stvarnom vremenu u skladu sa svojim interventnim planom. Nadležna tijela predstavljaju rezultate ispitivanja Koordinacijskoj skupini za plin.
3.Interventni planovi ažuriraju se svake četiri godine nakon 1. ožujka 2019. osim ako su češća ažuriranja opravdana okolnostima ili ako ažuriranje zatraži Komisija. Ažurirani planovi temelje se na ažuriranoj procjeni rizika i rezultatima ispitivanja provedenih u skladu sa stavkom 2. Na ažurirani plan primjenjuje se članak 7. stavci od 3. do 7.
4.Interventnim planovima osigurava se prekogranični pristup infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta u slučaju izvanrednog stanja i njima se ne smije uvesti ni jedna mjera kojom se neopravdano ograničava protok plina preko granica.
Članak 10.
Proglašenje krize
1.Tri su glavne krizne razine:
(a)razina ranog upozoravanja (rano upozoravanje): kada postoje konkretne, ozbiljne i pouzdane informacije da bi mogao nastupiti događaj koji može uzrokovati znatno pogoršanje stanja opskrbe i koji može izazvati aktiviranje razine uzbunjivanja ili razine izvanrednog stanja; razina ranog upozoravanja može se aktivirati mehanizmom ranog upozoravanja;
(b)razina uzbunjivanja (uzbunjivanje): u slučaju poremećaja u opskrbi ili iznimno visoke potražnje za plinom čija je posljedica znatno pogoršanje stanja opskrbe, ali se tržište još uvijek može nositi s tim poremećajem odnosno potražnjom bez oslanjanja na netržišne mjere;
(c)razina izvanrednog stanja (izvanredno stanje): u slučaju iznimno visoke potražnje za plinom, značajnog poremećaja u opskrbi ili drugog značajnog pogoršanja stanja opskrbe te u slučaju da su provedene sve relevantne tržišne mjere, ali opskrba plinom nije dostatna za zadovoljenje preostale potražnje za plinom, tako da se dodatno moraju uvesti i netržišne mjere, posebno s ciljem osiguravanja opskrbe zaštićenih kupaca plinom u skladu s člankom 5.
2.Kada nadležno tijelo proglasi bilo koju kriznu razinu iz stavka 1., ono o tome odmah obavješćuje Komisiju i dostavlja joj sve potrebne informacije, posebno informacije o postupku koji namjerava provesti. U slučaju izvanrednog stanja koje može rezultirati pozivom za pomoć Unije i njezinih država članica, nadležno tijelo predmetne države članice o tome bez odlaganja obavješćuje Komisijin Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije.
3.Kada nadležno tijelo proglasi izvanredno stanje, ono postupa u skladu s unaprijed definiranim postupkom utvrđenim u svojem interventnom planu i o tome odmah obavješćuje Komisiju i nadležna tijela u regiji, a posebno o tome koje radnje namjerava provesti. Nadležno tijelo može u iznimnim, posebno opravdanim slučajevima, poduzeti radnje koje odstupaju od interventnog plana. Nadležno tijelo o takvim radnjama odmah obavješćuje Komisiju i nadležna tijela u regiji i pruža odgovarajuće obrazloženje.
4.Države članice i, posebno, nadležna tijela osiguravaju sljedeće:
(a)da se ni u jednom trenutku ne uvode mjere kojima se neprimjereno ograničava protok plina unutar unutarnjeg tržišta;
(b)da se ne uvode mjere kojima bi se moglo ozbiljno ugroziti stanje opskrbe plinom u drugoj državi članici i
(c)da se održi prekogranični pristup infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta, u skladu s interventnim planom.
5.Komisija što prije, a u svakom slučaju u roku od 5 dana od primitka obavijesti nadležnog tijela iz stavka 2., provjerava je li proglašenje izvanrednog stanja opravdano u skladu sa stavkom 1. točkom (c), odgovaraju li poduzete mjere u dovoljnoj mjeri radnjama navedenima u interventnom planu, predstavljaju li te mjere neprimjereno opterećenje za poduzeća za prirodni plin te njihovu sukladnost sa stavkom 4. Komisija može na zahtjev nadležnog tijela, poduzeća za prirodni plin ili na vlastitu inicijativu zatražiti da nadležno tijelo izmijeni mjere ako su one u suprotnosti s uvjetima iz prve rečenice ovog stavka. Komisija također može zahtijevati da nadležno tijelo opozove proglašenje izvanrednog stanja ako smatra da ono nije opravdano ili je prestalo biti opravdano u skladu sa stavkom 1. točkom (c).
Nadležno tijelo u roku od tri dana od dostave zahtjeva Komisije mora izmijeniti mjere i o tome obavijestiti Komisiju, ili mora obavijestiti Komisiju o razlozima zbog kojih se ne slaže sa zahtjevom. Komisija u tom slučaju može u roku od tri dana izmijeniti ili povući zahtjev ili sazvati sastanak s nadležnim tijelom odnosno, prema potrebi, predmetnim nadležnim tijelima, uključujući Koordinacijsku skupinu za plin ako to smatra potrebnim, kako bi razmotrili problem. Komisija navodi detaljno obrazloženje svojeg zahtjeva za izmjene mjera. Nadležno tijelo u cijelosti uzima u obzir stajalište Komisije. Ako konačna odluka nadležnog tijela odstupa od stajališta Komisije, nadležno tijelo daje obrazloženje svoje odluke.
Članak 11.
Odgovori na izvanredno stanje na regionalnoj razini i razini Unije
1.Na zahtjev nadležnog tijela koje je proglasilo izvanredno stanje Komisija može, nakon provjere u skladu s člankom 10. stavkom 5., proglasiti izvanredno stanje na regionalnoj razini ili razini Unije. Komisija proglašava izvanredno stanje na, prema potrebi, regionalnoj razini ili razini Unije na zahtjev najmanje dva nadležna tijela koja su proglasila izvanredno stanje, nakon provjere u skladu s člankom 10. stavkom 5. i ako su razlozi tih izvanrednih stanja povezani. Komisija u svim slučajevima prikuplja mišljenja drugih nadležnih tijela koristeći se najprikladnijim sredstvima komunikacije u danim okolnostima i uzima u obzir sve relevantne informacije koje dostave ta tijela. Kada Komisija procijeni da više ne postoji osnova za proglašenje izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili razini Unije, ona proglašava prestanak tog izvanrednog stanja. Komisija u svakom slučaju daje obrazloženje svoje odluke i o njoj obavješćuje Vijeće.
2.Komisija odmah po proglašenju izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili razini Unije saziva sastanak Koordinacijske skupine za plin. Komisija može tijekom izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili razini Unije, na zahtjev najmanje tri države članice, ograničiti sudjelovanje u radu Koordinacijske skupine za plin na predstavnike država članica i nadležnih tijela, i to za vrijeme trajanja čitavog sastanka ili dijela sastanka.
3.Komisija u slučaju izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili razini Unije koordinira postupke nadležnih tijela, u potpunosti uzimajući u obzir relevantne informacije Koordinacijske skupine za plin i rezultate savjetovanja s tom skupinom. Komisija posebno obavlja sljedeće:
(a)osigurava razmjenu informacija;
(b)osigurava dosljednost i učinkovitost postupaka na razini države članice i na regionalnoj razini u odnosu na mjere na razini Unije;
(c)koordinira mjere u odnosu na treće zemlje.
4.Komisija može sazvati sastanak skupine za upravljanje kriznim stanjima sastavljene od kriznih upravitelja iz članka 9. stavka 1. točke (g) država članica pogođenih izvanrednim stanjem. Komisija može u dogovoru s kriznim upraviteljima pozvati na sudjelovanje i druge relevantne dionike. Komisija osigurava da se Koordinacijsku skupinu za plin redovito obavješćuje o radu skupine za upravljanje kriznim stanjima.
5.Države članice i, posebno, nadležna tijela osiguravaju sljedeće:
(a)da se ne uvode mjere kojima bi se u bilo kojem trenutku neprimjereno ograničio protok plina na unutarnjem tržištu, a poglavito dotok plina na pogođena tržišta;
(b)da se ne uvode mjere kojima bi se moglo ozbiljno ugroziti stanje opskrbe plinom u drugoj državi članici i
(c)da se održi prekogranični pristup infrastrukturi u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2009 u mjeri u kojoj je to moguće s tehničkog i sigurnosnog aspekta, u skladu s interventnim planom.
6.Ako Komisija na zahtjev nadležnog tijela ili poduzeća za prirodni plin ili na vlastitu inicijativu zaključi da su za vrijeme izvanrednog stanja u Uniji ili na regionalnoj razini mjera koju provodi određena država članica ili nadležno tijelo ili ponašanje poduzeća za prirodni plin u suprotnosti sa stavkom 5., ona od te države članice ili nadležnog tijela traži da promijeni svoju mjeru ili poduzme mjere u svrhu usklađivanja sa stavkom 5. te obavješćuje državu članicu odnosno nadležno tijelo o razlozima svojeg zahtjeva. Pritom treba na primjereni način voditi računa da u svakom trenutku bude zajamčen siguran rad plinskog sustava.
Država članica ili nadležno tijelo mora izmijeniti mjeru u roku od 3 dana od dostave zahtjeva Komisije i o tome obavješćuje Komisiju ili Komisiji navodi razloge zbog kojih se ne slaže sa zahtjevom. Komisija u tom slučaju može u roku od tri dana izmijeniti ili povući zahtjev ili sazvati sastanak s državom članicom odnosno nadležnim tijelom, uključujući Koordinacijsku skupinu za plin ako to smatra potrebnim, kako bi ispitali problem. Komisija navodi detaljno obrazloženje svojeg zahtjeva za izmjene mjera. Država članica ili nadležno tijelo u cijelosti uzimaju u obzir stajalište Komisije. Ako konačna odluka nadležnog tijela ili države članice odstupa od stajališta Komisije, nadležno tijelo ili država članica daju obrazloženje svoje odluke.
7.Komisija nakon savjetovanja s Koordinacijskom skupinom za plin utvrđuje trajni rezervni popis za radnu skupinu za praćenje koji se sastoji od industrijskih stručnjaka i predstavnika Komisije. Radna skupina za praćenje može prema potrebi raditi izvan Unije te prati dotok plina u Uniju i o tome izvješćuje, u suradnji s trećim zemljama koje isporučuju plin i obavljaju tranzit plina.
8.Nadležno tijelo Komisijinom Koordinacijskom centru za odgovor na hitne situacije (ERCC) dostavlja informacije o eventualnim potrebama za pomoć. Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije procjenjuje stanje u cjelini i daje savjete u pogledu pomoći koju bi trebalo pružiti najteže pogođenim državama članicama i, prema potrebi, trećim zemljama.
Članak 12.
Solidarnost
1.Ako je država članica proglasila razinu izvanrednog stanja u skladu s člankom 10. stavkom 1., svaki povećani standard opskrbe ili dodatna obveza određena poduzećima za prirodni plin u drugim državama članicama u skladu s člankom 5. stavkom 2. privremeno se smanjuje na razinu utvrđenu u članku 5. stavku 1.
2.Ako u državi članici koja je proglasila izvanredno stanje nije zadovoljena opskrba kućanstava, temeljnih socijalnih usluga i postrojenja centraliziranoga grijanja, unatoč primjeni mjere iz stavka 1., opskrba plinom kupaca koji nisu kućanstva, temeljnih socijalnih usluga i postrojenja za centralizirano grijanje u drugoj državi članici koja je izravno povezana s državom članicom koja je proglasila izvanredno stanje ne nastavlja se sve dok nije zadovoljena opskrba kućanstava, temeljnih socijalnih usluga i postrojenja centraliziranoga grijanja u državi članici koja je proglasila izvanredno stanje.
Prvi podstavak primjenjuje se na temeljne socijalne usluge i postrojenja centraliziranoga grijanja u mjeri u kojoj su oni obuhvaćeni definicijom zaštićenih kupaca u predmetnoj državi članici.
3.Nadležna tijela donose potrebne mjere kako bi se plin koji nije isporučen za kupce koji nisu kućanstva, temeljne socijalne usluge i postrojenja centraliziranoga grijanja na njihovu državnom području u situaciji opisanoj u stavku 2. mogao isporučiti državi članici u kojoj je na snazi izvanredno stanje opisano u istom stavku radi opskrbe kućanstava, temeljnih socijalnih usluga i postrojenja centraliziranoga grijanja u toj državi članici.
4.Države članice koje su izravno povezane jedna s drugom dogovaraju tehničke, pravne i financijske mehanizme za primjenu stavka 3. i opisuju ih u interventnim planovima svojih regija. Takvim mehanizmima mogu biti obuhvaćene, među ostalim, cijene plina koje će se primjenjivati, uporaba međudržavnih spojnih plinovoda, uključujući dvosmjerni kapacitet, količine plina i pokrivenost troškova nadoknade. Za provedbu obveze iz stavka 3. prednost se daje tržišnim mjerama, kao što su dražbe. U slučaju izmjene tehničkih, pravnih i financijskih mehanizama nužnih za primjenu stavka 3., u skladu s time ažurira se povezani interventni plan.
5.Stavak 2. primjenjuje se od 1. ožujka 2019.
6.
Ako države članice nisu dogovorile nužne tehničke, pravne i financijske mehanizme, Komisija može predložiti okvir za takve mjere u svojem mišljenju i odluci o planovima.
Članak 13.
Razmjena informacija
1.Predmetna poduzeća za prirodni plin tijekom izvanrednog stanja svakodnevno stavljaju na raspolaganje nadležnom tijelu posebno sljedeće informacije:
(a)predviđanja dnevne potražnje i ponude plina za sljedeća tri dana;
(b)dnevni protok plina na svim prekograničnim ulaznim i izlaznim točkama te svim točkama priključenja proizvodnog postrojenja, sustava skladišta plina ili terminala za UPP na mrežu, u milijunima kubičnih metara po danu (mil. m3/dan);
(c)razdoblje, izraženo u danima, tijekom kojeg se očekuje da će biti moguće osigurati opskrbu zaštićenih kupaca.
2.U slučaju izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili razini Unije Komisija ima pravo zatražiti da joj nadležno tijelo bez odlaganja dostavi barem sljedeće:
(a)informacije iz stavka 1.;
(b)informacije o mjerama koje nadležno tijelo planira poduzeti i koje je već provelo u svrhu ublažavanja izvanrednog stanja te informacije o njihovoj učinkovitosti;
(c)zahtjeve upućene drugim nadležnim tijelima za poduzimanje dodatnih mjera;
(d)mjere provedene na zahtjev drugih nadležnih tijela.
3.Nadležno tijelo, što je prije moguće, a najkasnije šest tjedana nakon ukidanja izvanrednog stanja, dostavlja Komisiji detaljnu ocjenu izvanrednog stanja i učinkovitosti provedenih mjera, uključujući ocjenu utjecaja izvanrednog stanja na gospodarstvo, utjecaja na sektor električne energije i pomoći pružene i/ili primljene od Unije i njezinih država članica. Ta se ocjena stavlja na raspolaganje Koordinacijskoj skupini za plin i uzima se u obzir kod izrade ažuriranih planova prevencije i interventnih planova.
Komisija analizira ocjene nadležnih tijela i obavješćuje države članice, Europski parlament i Koordinacijsku skupinu za plin o rezultatima svoje analize u zbirnom obliku.
4.Nadležno tijelo može u opravdanim okolnostima, bez obzira na proglašenje izvanrednog stanja, tražiti od poduzeća za plin da mu dostave informacije iz stavka 1. i/ili dodatne informacije potrebne za procjenu ukupnog stanja opskrbe plinom u državi članici ili drugim državama članicama, uključujući podatke iz ugovora. Komisija može od nadležnih tijela tražiti informacije koje su dostavila poduzeća za prirodni plin.
5.Ako Komisija smatra da je opskrba plinom u regiji ili u Uniji kao cjelini pogođena ili bi mogla biti pogođena, ona može tražiti od nadležnih tijela da prikupe informacije potrebne za procjenu stanja opskrbe plinom u Uniji te da ih dostave Komisiji. Komisija svoju procjenu može podijeliti s Koordinacijskom skupinom za plin.
6.Da bi nadležna tijela i Komisija mogli ocijeniti situaciju sigurnosti opskrbe na nacionalnoj, regionalnoj razini i razini Unije, poduzeća za prirodni plin dostavljaju:
(a)predmetnim nadležnim tijelima sljedeće podatke o ugovorima o opskrbi plinom trajanja duljeg od 1 godine:
i.trajanje ugovora;
ii.ukupne, godišnje i prosječne mjesečne ugovorene količine;
iii.maksimalne ugovorene dnevne količine u slučaju uzbunjivanja ili izvanrednog stanja;
iv.ugovorene točke isporuke;
v.minimalne dnevne, mjesečne i godišnje količine plina;
vi.uvjete za obustavu isporuke plina.
(b)nadležnom tijelu i Komisiji odmah nakon njihova sklapanja ili izmjene ugovore o opskrbi plinom trajanja duljeg od jedne godine koji su sklopljeni ili izmijenjeni nakon [OP: Upišite datum stupanja na snagu ove Uredbe] kojima se pojedinačno ili zajedno s drugim ugovorima s istim dobavljačem ili njegovim povezanim društvima osigurava više od 40 % godišnje potrošnje prirodnog plina u predmetnoj državi članici. Obveza dostavljanja podataka ne primjenjuje se na izmjene koje su povezane samo s cijenom plina. Obveza dostavljanja podataka primjenjuje se i na sve trgovinske sporazume relevantne za izvršenje ugovora o opskrbi plinom.
Nadležno tijelo dostavlja Komisiji podatke iz prvog podstavka točke (a) do kraja rujna svake godine.
7.U opravdanim okolnostima, ako nadležno tijelo ili Komisija smatra da bi ugovor o opskrbi plinom koji nije obuhvaćen stavkom 6. točkom (b) ovog članka mogao utjecati na sigurnost opskrbe u državi članici, regiji ili Uniji u cjelini, nadležno tijelo države članice u kojoj poduzeće za prirodni plin koje je sklopilo ugovor posluje ili Komisija može zatražiti od poduzeća za prirodni plin da dostavi ugovor radi procjene njegova učinka na sigurnost opskrbe. Zahtjevom mogu biti obuhvaćeni i drugi trgovinski sporazumi važni za izvršenje ugovora o opskrbi plinom.
8.Nadležno tijelo kod pripreme procjene rizika, plana prevencije i interventnog plana ili njihovih ažuriranja uzima u obzir informacije zaprimljene u skladu s ovim člankom. Komisija može donijeti odluku kojom traži od nadležnog tijela da izmijeni planove na temelju informacija zaprimljenih u skladu s ovim člankom.
9.Nadležna tijela i Komisija štite tajnost poslovno osjetljivih informacija.
Članak 14.
Koordinacijska skupina za plin
1.Koordinacijska skupina za plin uspostavlja se kako bi se olakšala koordinacija mjera povezanih sa sigurnošću opskrbe plinom. Skupina je sastavljena od predstavnika država članica, posebno njihovih nadležnih tijela, te Agencije za suradnju energetskih regulatora („Agencija”), ENTSO-a za plin i predstavničkih tijela predmetne industrije i relevantnih kupaca. Komisija o sastavu Skupine odlučuje u dogovoru s državama članicama, osiguravajući da ona bude u cijelosti reprezentativna. Komisija predsjeda Skupinom. Skupina donosi svoj poslovnik.
2.Komisija se savjetuje s Koordinacijskom skupinom za plin i ona pomaže Komisiji posebno u pogledu sljedećih pitanja:
(a)sigurnosti opskrbe plinom općenito, a posebno u slučaju izvanrednog stanja;
(b)svih informacija koje su relevantne za sigurnost opskrbe plinom na nacionalnoj i regionalnoj razini te na razini Unije;
(c)najbolje prakse i mogućih smjernica za sve uključene stranke;
(d)razine sigurnosti opskrbe, referentnih vrijednosti i metodologije procjene;
(e)nacionalnih i regionalnih scenarija te scenarija na razini Unije i ispitivanja razina pripravnosti;
(f)ocjenjivanja planova prevencije i interventnih planova te provedbe mjera koje su u njima predviđene;
(g)koordinacije mjera za rješavanje izvanrednog stanja unutar Unije, s trećim zemljama koje su stranke Ugovora o osnivanju Energetske zajednice i ostalim trećim zemljama;
(h)pomoći koja je potrebna najteže pogođenim državama članicama.
3.Komisija redovito saziva sastanke Koordinacijske skupine za plin i prosljeđuje informacije primljene od nadležnih tijela, vodeći računa o tajnosti poslovno osjetljivih informacija.
Članak 15.
Suradnja s ugovornim strankama Energetske zajednice
1.Člankom 3. stavkom 2. drugom rečenicom, člankom 3. stavkom 6., člankom 4. stavcima 3., 4. i 6, člankom 5. stavkom 2., člankom 6. stavkom 1. točkom (d), člankom 7. stavkom 5. točkama (b) i (e), člankom 8. stavkom 1. točkama (e), (g), (i), člankom 8. stavkom 4. točkama (b) i (c), člankom 9. stavkom 1. točkama (j) i (m), člankom 9. stavkom 4., člankom 10. stavkom 4., člankom 11. stavkom 5. i člankom 12. stvaraju se obveze država članica prema ugovornoj stranci Energetske zajednice podložno sljedećoj proceduri:
(a)Ministarsko vijeće Energetske zajednice donosi i integrira ovu Uredbu u Energetskoj zajednici putem zajedničkog akta o sigurnosti opskrbe kojim se uvode uzajamne obveze na strani ugovornih stranaka Energetske zajednice prema državama članicama;
(b)ugovorna stranka Energetske zajednice provodi zajednički akt i o potpunoj provedbi primjereno obavješćuje Tajništvo Energetske zajednice, uključujući zahtjev za primjenu ovog stavka kad je o njoj riječ, a
(c)Tajništvo Energetske zajednice o provedbi i zahtjevu obavješćuje Komisiju radi potvrđivanja primjenjivosti uzajamnih obveza između ugovorne stranke Energetske zajednice koja je podnijela zahtjev i država članica.
Komisija slijedom obavijesti Tajništva Energetske zajednice donosi odluku o potvrđivanju primjenjivosti uzajamnih obveza između država članica i ugovorne stranke Energetske zajednice u pogledu primjene ovog stavka i u njoj navodi datum početka primjene uzajamnih obveza.
2.
Nakon što Komisija donese odluku iz stavka 1., predstavnike predmetne ugovorne stranke Energetske zajednice poziva se na sudjelovanje na sastancima Koordinacijske skupinu za plin na kojima se raspravlja o pitanjima koja izravno utječu na ugovornu stranku i obuhvaćena su područjem primjene stavka 1.
Članak 16.
Praćenje koje provodi Komisija
Komisija stalno prati mjere za sigurnost opskrbe plinom i redovito izvješćuje Koordinacijsku skupinu za plin.
Komisija na temelju ocjena iz članka 7. stavka 5. donosi, prema potrebi, zaključke o mogućim sredstvima za povećanje sigurnosti opskrbe na razini Unije i izvješćuje Europski parlament i Vijeće o provedbi ove Uredbe te uključuje, prema potrebi, preporuke za poboljšanje ove Uredbe.
Članak 17.
Obavijesti
Procjena rizika, planovi prevencije, interventni planovi i svi drugi dokumenti dostavljaju se Komisiji elektroničkim putem posredstvom platforme CIRCABC.
Sva se korespondencija u vezi s obaviješću provodi elektroničkim putem.
Članak 18.
Izvršavanje delegiranih ovlasti
1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima utvrđenima ovim člankom.
2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 3. i članka 7. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno razdoblje od [OP: upišite datum stupanja na snagu ove Uredbe].
3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 3. i članka 7. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi učinke dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u odluci. Odlukom se ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.
5.Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 3. i članka 7. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 19.
Odstupanje
Ova se Uredba ne primjenjuje na Maltu i Cipar sve dok na njihovu državnom području nema opskrbe plinom. Kad je riječ o Malti i Cipru, za mogućnosti izbora koji su im na temelju odredaba u nastavku na raspolaganju moraju se odlučiti u utvrđenom razdoblju koje započinje datumom prve isporuke plina na njihovo državno područje, a u istom se roku moraju izvršiti i obveze predviđene tim odredbama:
(a)za članak 2. drugi stavak točku (1), članak 3. stavak 2., članak 6. stavak 6. i članak 13. stavak 6. točku (a): 12 mjeseci;
(a)za članak 5. stavak 1.: 18 mjeseci;
(b)za članak 7. stavak 4.: 24 mjeseca;
(c)za članak 4. stavak 4.: 36 mjeseci;
(d)za članak 4. stavak 1.: 48 mjeseci.
Članak 20.
Stavljanje izvan snage
Uredba (EU) br. 994/2010 stavlja se izvan snage.
Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage shvaćaju se kao upućivanja na ovu Uredbu i tumače u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu VIII.
Članak 21.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu
Za Europski parlament
Za Vijeće
Predsjednik
Predsjednik