15.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 58/39

—

uzimajući u obzir Međuinstitucijske sporazume o boljoj izradi zakonodavstva (1),

—

uzimajući u obzir praktične modalitete za provedbu članka 294. stavka 4. UFEU-a u slučaju sporazuma u prvom čitanju, o kojima su se 22. srpnja 2011. dogovorile nadležne službe Europskog parlamenta i Vijeća,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti – 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011. (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP) (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o 18. izvješću o boljoj izradi zakonodavstva – primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (2010.) (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o jamčenju neovisnih procjena učinka (7),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o pametnom donošenju propisa od 4. prosinca 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o „Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): Trenutačno stanje i izgledi za budućnost” (COM(2014)0368),

—

uzimajući u obzir prethodne Komunikacije Komisije o primjerenosti propisa EU-a (COM(2012)0746) i (COM(2013)0685),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o supsidijarnosti i proporcionalnosti (19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.) (COM(2012)0373),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod naslovom „Pametno donošenje propisa – odgovor na potrebe malih i srednjih poduzeća” (COM(2013)0122),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o praćenju pametnog donošenja propisa za MSP-e i savjetovanju u vezi s njim (SWD(2013)0060),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o pametnom donošenju propisa u Europskoj uniji (COM(2010)0543),

—

uzimajući u obzir Smjernice Komisije za savjetovanje s dionicima 2014.,

—

uzimajući u obzir završno izvješće Skupine na visokoj razini neovisnih dionika za administrativno opterećenje od 24. srpnja 2014. naslovljeno „Smanjenje birokracije u Europi – naslijeđe i izgledi za budućnost”, a posebno različito mišljenje iz Priloga 12. četiriju članova Skupine na visokoj razini s iskustvom u zalaganju za radnike, javno zdravlje, okoliš i potrošače,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2014. (8),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma o boljoj regulativi” (COM(2015)0216),

—

uzimajući u obzir Odluku Komisije o osnivanju Platforme REFIT (C(2015)3261) i Komunikaciju Komisije „Platforma REFIT – struktura i način rada” (C(2015)3260),

—

uzimajući u obzir Odluku predsjednika Europske komisije o osnivanju neovisnog regulatornog nadzornog odbora (C(2015)3263), Komunikaciju Komisiji „Regulatorni nadzorni odbor – zadatak, zadaće i osoblje” (C(2015)3262) te Komunikaciju Komisije „Standardno obrazloženje” (C(2015)3264/2),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Smjernice za bolju regulativu” SWD(2015)0111),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0208/2015),

A.

budući da je program REFIT ključna sastavnica nove strategije Komisije za bolju izradu zakonodavstva;

B.

budući da se programom pametnog donošenja propisa nastoji konsolidirati bolja izrada zakonodavstva, pojednostaviti pravo EU-a i smanjiti administrativno i/ili regulatorno opterećenje te krenuti smjerom dobrog upravljanja zasnovanog na oblikovanju politike koja se temelji na dokazima i uključuje procjene učinka i naknadne kontrole kao važne elemente, a da se pritom ne mijenjaju odluke donesene u okviru politika;

C.

budući da je Komisija uspostavila novu Platformu REFIT kako bi njome poduprla svoj rad u kontekstu programa REFIT i koju čine dvije skupine: „skupina predstavnika vlada”, koja se sastoji od visokorangiranih stručnjaka iz javne uprave svake države članice, i „skupina dionika”, koja se sastoji od najviše 20 stručnjaka, pri čemu dva stručnjaka predstavljaju Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija, a ostali stručnjaci predstavnici su gospodarstva, između ostalog malih i srednjih poduzeća, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva;

D.

budući da godišnji pregled uspješnosti programa REFIT omogućuje ocjenu postignutog napretka u svim područjima politike koji je za svaku inicijativu utvrdila Komisija, uključujući mjere koje su poduzeli Europski parlament i Vijeće;

E.

budući da je Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva iz 2003. zastario u odnosu na trenutačno zakonodavno okruženje stvoreno Ugovorom iz Lisabona;

F.

budući da se zadnjih godina programom boljeg donošenja propisa ipak pridonijelo poboljšanju zakonodavnih praksi; budući da zbog velikog broja različitih imena i programa koje je uvela Komisija u tom području kao što su „bolje donošenje propisa”, „bolja izrada zakonodavstva”, „pametno donošenje propisa”, „primjerenost propisa”, „počnimo od malih” („Think Small First”), „provjere prikladnosti”, „ABR+”, nema dovoljno jasnoće i transparentnosti u pogledu svrhe tih mjera, osobito za građane, te bi stoga ta imena trebala biti smislenije koncipirana;

G.

budući da je Komisija u svojoj Komunikaciji od 19. svibnja 2015. naslovljenoj „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” predložila usklađen i sveobuhvatan pristup boljoj izradi zakonodavstva pri kojem se u obzir uzima cjelokupan politički ciklus donošenja zakona i pri kojem je potrebna ciljana interakcija svih institucija, zbog čega će Parlament detaljno provjeriti tu Komunikaciju kako bi se u interesu građana Unije postigli najbolji mogući rezultati;

H.

budući da su ciljevi i namjere Unije navedeni u članku 3. UEU-a svi jednako važni; budući da Komisija ističe da se programom REFIT ne dovode u pitanje postojeći ciljevi politika niti bi se njime trebalo negativno utjecati na zdravlje i sigurnost građana, potrošača, radnika ili na okoliš;

I.

budući da je Komisija u drugoj polovici 2014. provela javna savjetovanja o reviziji svojih smjernica za procjenu učinka te Smjernica za savjetovanje s dionicima;

J.

budući da je Komisija prilikom uspostavljanja svog radnog programa za 2015. prvi put primijenila takozvano načelo političkog diskontinuiteta kao opravdanje za povlačenje velikog broja zakonodavnih prijedloga u postupku;

K.

budući da je Komisija u svojem programu rada za 2015. godinu namjeravala svoje djelovanje usredotočiti na velike gospodarske i socijalne izazove te da se novom strukturom Komisije nastoji zajamčiti dosljedniji politički pristup, iz čega će proizići veća razina transparentnosti u EU-u, a slijedom toga i prihvaćanje među građanima;

1.

prima na znanje odluku predsjednika Komisije Junckera o povjeravanju resora boljeg donošenja propisa prvom potpredsjedniku Komisije, čime se pruža odgovor na pozive Parlamenta u tom pogledu i naglašava velika politička važnost te teme; očekuje da će to imenovanje dovesti do najveće moguće kakvoće europskog zakonodavstva koje će ispuniti očekivanja građana i dionika te kojim će se zajamčiti da se ciljevi javnih politika, uključujući prava potrošača, ekološke, socijalne, zdravstvene i sigurnosne norme, ne dovode u pitanje;

2.

ističe da bi se boljim donošenjem propisa trebala obuhvatiti „kultura” javne uprave na svim razinama Europske unije, uzimajući pritom u obzir preveliku razinu birokracije diljem EU-a i potrebu za pojednostavljenjem zakonodavstva, te uključiti provedbu i primjenu akata Unije na europskoj kao i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se zajamčilo dobro upravljanje i „ponašanje naklonjeno Europi” na svim razinama;

3.

ističe da bi Komisija kao prioritet trebala odrediti razvoj određenih mjera te da bi se trebala više usredotočiti na kvalitetu zakonodavstva i bolju provedbu postojećeg zakonodavstva nego na broj zakonodavnih akata; u tom pogledu ističe da troškovi ne bi trebali biti presudan čimbenik i da bi kvaliteta zakonodavstva trebala biti jedini mjerodavan kriterij te da se programom REFIT ne bi smjelo dovoditi u pitanje održivost socijalne, radničke, ekološke ili potrošačke norme;

4.

predlaže da Komisija razmotri uvođenje klauzula o vremenskom ograničenju u sve zakonodavne inicijative s ograničenim rokom valjanosti, pod uvjetom da zbog toga ne dođe do pravne nesigurnosti, te da u zakonodavne mjere uključi odgovarajuće odredbe o reviziji na temelju kojih bi se redovito preispitivala kontinuirana relevantnost zakonodavnih mjera na europskoj razini;

5.

ističe da u pravilu jedna europska norma zamjenjuje 28 nacionalnih normi, čime se jača jedinstveno tržište i smanjuje birokracija;

6.

pozdravlja paket mjera za bolje donošenje propisa od 19. svibnja 2015.; pozdravlja trajnu predanost Komisije programu bolje izrade zakonodavstva; ističe da bi aktivnosti predviđene u Komunikaciji Komisije o programu REFIT trebalo smatrati procesom koji je već u tijeku, jamčeći pritom da je mjerodavno europsko zakonodavstvo svrsishodno te da se njime ostvaruje zajednički cilj zakonodavaca i ispunjavaju očekivanja građana, posebice zaposlenika, poduzeća i drugih dionika;

7.

prima na znanje zalaganje Komisije za novi međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva kojim se uzimaju u obzir izmjene uvedene Ugovorom iz Lisabona i okvirnim sporazumom između Parlamenta i Komisije kojima se konsolidiraju najbolje prakse u područjima kao što su zakonodavno planiranje, procjene učinaka, sustavne naknadne provjere pravnih propisa EU-a te provedba delegiranih i provedbenih akata i postupanje s njima, te prima na znanje zaključak pregovora;

8.

pozdravlja potvrdu Komisije da se njezinom strategijom za bolju izradu zakonodavstva ne namjerava deregulirati određena područja politika ili dovesti u pitanje vrijednosti koje su nam bitne, na primjer socijalnu zaštitu, zaštitu okoliša ili temeljna prava, uključujući pravo na zdravlje;

9.

uzima u obzir dugotrajne napore Skupine na visokoj razini neovisnih dionika, koja je Europskoj komisiji podnijela prijedloge za smanjenje administrativnog opterećenja te utvrdila najbolje prakse u cilju provedbe zakonodavstva EU-a u državama članicama uz što manje oslanjanja na birokraciju; ističe da je četvero članova Skupine na visokoj razini neovisnih dionika izrazilo nezadovoljstvo u vezi s nekoliko zaključaka iznesenih u završnom izvješću te Skupine o administrativnim opterećenjima te je iznijelo različito mišljenje; očekuje od Komisije da uzme u obzir dvojbe svih dionika uključenih u postupak;

10.

ističe važnost socijalnog dijaloga i poštovanja autonomije socijalnih partnera; naglašava, posebno s obzirom na članak 9. UFEU-a, da socijalni partneri u skladu s člankom 155. UFEU-a smiju sklapati sporazume koji na zajednički zahtjev potpisnih strana mogu dovesti do izrade zakonodavstva EU-a; očekuje od Komisije da poštuje nezavisnost stranaka i sporazuma koje su postigle, da ozbiljno shvati njihove primjedbe te naglašava da program boljeg donošenja propisa ne smije poslužiti kao izgovor za zanemarivanje ili zaobilaženje sporazuma postignutih među socijalnim partnerima te bi u tom svjetlu odbio procjenu učinka sporazuma socijalnih partnera;

11.

ističe da je tijekom prošlog parlamentarnog saziva odluka između provedbenih i delegiranih akata dovela do brojnih sporova na međuinstitucionalnoj razini; stoga smatra da je važno odrediti precizne smjernice, kao što je Europski parlament već zatražio u svojoj rezoluciji usvojenoj 25. veljače 2014.;

12.

pozdravlja pojednostavljenje upravljanja bespovratnim sredstvima u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), europskih strukturnih i investicijskih fondova i programa Obzor 2020. koje je najavila Komisija;

13.

pozdravlja to da je Komisija prepoznala važnu ulogu postupka savjetovanja u okviru programa REFIT; ističe da se u skladu s člankom 11. stavkom 2. UEU-a od svih institucija EU-a traži održavanje otvorenog, transparentnog i redovitog dijaloga s predstavničkim udrugama i civilnim društvom; poziva institucije da obrate posebnu pozornost na obvezan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom;

14.

primjećuje da veća transparentnost može dovesti do učinkovitijeg funkcioniranja EU-a i većeg povjerenja civilnog društva u EU;

15.

u tom smislu pozdravlja potvrdu Komisije da se dijalogom s građanima, socijalnim partnerima i drugim dionicima iz gospodarstva i civilnog društva doprinosi jamčenju transparentnog, učinkovitog i koherentnog zakonodavstva EU-a te podupire namjeru Komisije da detaljnije prikaže na koji način nastaju njezini prijedlozi, na primjer u obliku zakonodavnih tekstova ili komunikacija Komisije;

16.

primjećuje da Komisija u okviru svoje strategije za bolju izradu zakonodavstva znatno veću važnost pridaje ulozi javnih savjetovanja; napominje da će Komisija ubuduće provoditi javno savjetovanje u trajanju od 12 tjedana: (a) prije izrade nacrta novih zakonodavnih prijedloga ili (b) pri ocjenjivanju postojećih zakonskih odredbi i provjeri njihove prikladnosti ili (c) u vezi s planovima i ex ante procjenama učinka; nadalje, napominje da će Komisija povrh toga i nakon usvajanja prijedloga građanima i dionicima dati mogućnost da u roku od osam tjedana daju svoje primjedbe na prijedlog Komisije te će ta stajališta proslijediti Vijeću i Parlamentu;

17.

u tom kontekstu poziva Komisiju da provede uravnoteženu i transparentnu procjenu stajališta i primjedbi svih sudionika u postupku savjetovanja, a posebno da zajamči da dobro organizirane organizacije dionika sa znatnim sredstvima ne zloupotrebljavaju javna savjetovanja u vlastite svrhe; poziva Komisiju da objavi svoje zaključke tih savjetovanja;

18.

primjećuje da će se procjene učinka objaviti čim Komisija usvoji dotičnu političku inicijativu; smatra da je u interesu transparentnosti odluka Komisije potrebno objaviti procjene učinka i onda kad ona donese odluku da neće podnijeti zakonodavni prijedlog;

19.

napominje da je Europski gospodarski i socijalni odbor, u svom savjetodavnom statusu, važan predstavnik civilnoga društva; napominje da Odbor regija, također kao savjetodavno tijelo, ima ključnu ulogu u predstavljanju regionalnih i lokalnih tijela u EU-u te u procjenama učinka provedbe zakonodavstva EU-a; napominje da se Parlament, Vijeće i Komisija u okviru važećeg zakonodavstva mogu prethodno savjetovati s oba savjetodavna tijela kada god Parlament i Vijeće smatraju da je takvo savjetovanje korisno; smatra da bi se ciljanim i pravodobnim savjetovanjem s tim tijelima o specifičnim pitanjima te specifičnim stručnim znanjem moglo doprinijeti ciljevima bolje izrade zakonodavstva.

20.

smatra da bi trebalo doći do pojačanog sudjelovanja regionalnih i lokalnih tijela u oblikovanju politika EU-a, posebno uključivanjem stručnih mišljenja i iskustva iz država članica na regionalnoj i lokalnoj razini u ranoj fazi pripreme zakonodavstva; napominje da se sve institucije moraju pridržavati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u svom zakonodavnom radu;

21.

pozdravlja namjeru Komisije da zakonodavni proces učini transparentnijim te da poveća sudjelovanje javnosti i predstavnika dionika u cijelom procesu;

22.

pozdravlja odluku Komisije da u budućnosti provodi javna savjetovanja u trajanju od četiri tjedna o nacrtima delegiranih akata i važnim provedbenim aktima prije nego što države članice glasuju o svom stajalištu u nadležnom odboru;

23.

poziva Komisiju da revidira svoje smjernice za procjenu zalažući se za povećanje sudjelovanja i savjetovanja dionika te upotrebom najizravnije metode kojom bi se građanima EU-a omogućilo sudjelovanje u donošenju odluka;

24.

prima na znanje novu rubriku o boljoj izradi zakonodavstva na internetskoj stranici Komisije naslovljenu „Smanjenje opterećenja – iznesite svoje mišljenje” te poziva da Komisija i nova Platforma REFIT uravnoteženo i transparentno preispitaju ondje iznesene primjedbe; međutim, smatra da povjerenstvo za REFIT ne trebalo biti presporo u svojim postupcima i odlukama, već bi trebalo biti sposobno pružiti brz odgovor i obavljati detaljniji rad u okviru europskog zakonodavnog procesa; mišljenja je da savjetovanja na toj internetskoj stranici Komisije ne mogu zamijeniti javna savjetovanja dionika;

25.

napominje da procjene učinka predstavljaju važan alat za potporu donošenju odluka u svim institucijama EU-a te da imaju važnu ulogu pri boljem donošenju propisa; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da primjenjuju stroži pristup u ispunjavanju svojih obveza i u procjeni učinka budućeg i postojećeg zakonodavstva; međutim, naglašava da takve procjene nisu zamjena za političke procjene i odluke te da sloboda zastupnika u Europskom parlamentu da obavljaju svoj politički rad ne smije biti ograničena ni na koji način;

26.

smatra da bi procjena konkurentnosti trebala činiti važan dio postupka izrade procjena učinka; smatra da bi nacrt revidiranih smjernica trebao sadržavati smjernice o tome kako bi se učinci na konkurentnost trebali procjenjivati i razmatrati u konačnoj analizi; podržava uvriježeno stajalište da Komisija ne bi trebala usvajati prijedloge kojima se ostvaruje negativan učinak na konkurentnost, osim ako dokazi ne upućuju na to da će se njima ostvariti znatna nemjerljiva korist;

27.

smatra da bi se načela boljeg donošenja propisa trebala primjenjivati i na odluke o sekundarnom zakonodavstvu i na odluke o primarnom zakonodavstvu; poziva Komisiju da, prema potrebi, za delegirane i provedbene akte uvede procjene učinka pa i savjetovanja sa zainteresiranim stranama i dionicima;

28.

smatra da procjene učinka moraju biti sveobuhvatne, a posebno da mora postojati uravnotežena evaluacija gospodarskih, društvenih i ekoloških posljedica te da se mora procijeniti učinak na temeljna prava građana i jednakost žena i muškaraca; naglašava da je analiza troškova i koristi samo jedan od mnogih kriterija;

29.

ističe da u mnogim državama članicama, kao što su Švedska, Češka Republika, Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina i Njemačka, nezavisna tijela pružaju konstruktivan doprinos vladama u zakonodavnim postupcima s ciljem smanjenja birokracije za poduzeća i građane te mjerljivog i provjerljivog smanjenja troškova povezanih s obvezama pružanja informacija; napominje da bi se moglo uzeti u obzir najbolje prakse i iskustva postojećih tijela za bolje donošenje propisa; prima na znanje pretvaranje Odbora Komisije za procjenu učinka u neovisni „regulatorni nadzorni odbor” te očekuje da će uključivanje neovisnih stručnjaka imati pozitivan učinak na postupak procjene učinka unutar Komisije; ustraje u tome da regulatorni nadzorni odbor ima isključivo savjetodavnu ulogu i da ne smije davati obvezujuća mišljenja; ustraje u tome da procjene učinka moraju biti dosljedne i da se u njima moraju uzeti u obzir sve promjene uvedene u fazi savjetovanja među službama te da bi se, između ostalog, trebale temeljiti na procjeni dodatnih troškova za države članice u slučaju da se ne postigne rješenje na europskoj razini; smatra da bi konačni zakonodavni prijedlog trebao biti popraćen mišljenjem regulatornog nadzornog odbora; predlaže da se u nadolazećim pregovorima o međuinstitucijskom sporazumu raspravi o tome bi li regulatorno kontrolno vijeće moglo biti od općeg interesa za institucije kao isključivo savjetodavno tijelo;

30.

pozdravlja činjenicu da će radne skupine Vijeća sada, u ranoj fazi rasprave o konkretnim zakonodavnim prijedlozima, na temelju indikativnog kontrolnog popisa razmotriti mjerodavne procjene učinka koje je izradila Komisija; žali, međutim, zbog toga što Tajništvo Vijeća još ne raspolaže vlastitim odjelom za procjenu učinka te smatra da bi navedeno rješenje moglo pomoći Vijeću da ispuni svoje obveze u pogledu procjene svih bitnih izmjena prijedloga Komisije;

31.

ističe da je Parlament osnovao vlastitu Upravu za procjenu učinka i europsku dodanu vrijednost koja nudi niz usluga ex ante i ex post procjene učinka za parlamentarne odbore, procjenu dodane vrijednosti budućih i postojećih politika EU-a te procjenu političkih mogućnosti u području znanosti i tehnologije; napominje da je, prema informacijama Komisije, u Parlamentu provedeno gotovo dvadeset procjena učinaka u vezi s izmjenama prijedloga Komisije; podsjeća specijalizirane odbore Parlamenta na to da se dosljednije koriste vlastitim instrumentima procjene učinka, posebno ako je potrebno znatno mijenjati prvotni prijedlog Komisije; međutim, naglašava da to ne smije dovesti do ograničenja manevarskog prostora koji je na raspolaganju zastupnicima u Europskom parlamentu;

32.

ističe potrebu da se vodi računa o svim načelima na kojima se Unija temelji pa i načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti; poziva sve institucije EU-a na to da uvijek uzimaju u obzir kratkoročne i dugoročne učinke zakonodavstva;

33.

napominje da bi se „razdoblje promišljanja” koje nastupa nakon dovršetka pregovora i prije konačnog glasovanja, a trenutno se koristi za revizije koje provode pravnici lingvisti, moglo dodatno iskoristiti za dovršenje procjena učinka i provjere supsidijarnosti;

34.

vjeruje da bi sve institucije EU-a trebale osmisliti zajednički metodološki pristup procjenama učinka, naglašava činjenicu da se ne smiju smanjiti zakonodavne ovlasti Parlamenta i Vijeća u vezi s izmjenama prijedloga Komisije;

35.

potiče Komisiju da se prilikom pripreme provedbenih i delegiranih akata više savjetuje, i javno i privatno, sa svim dionicima, uključujući potrošače, kako bi se razmotrilo na koji način povećati osviještenost o prijedlozima u privremenoj fazi;

36.

prima na znanje obvezu Komisije da nastavi poboljšavati test učinka zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP), posebno u kontekstu činjenice da više od 20 milijuna malih i srednjih poduzeća čini 99 % svih poduzeća u EU-u te MSP-ovi stoga predstavljaju okosnicu gospodarstva, rasta i zapošljavanja; podupire razmatranje rješenja po mjeri i blažih režima za mala i srednja poduzeća u procjenama učinka ako se može dokazati da se njima ne ugrožava učinkovitost zakonskih odredbi i da se izuzećima ili blažim režimima ne potiče fragmentacija unutarnjeg tržišta ili otežava pristup unutarnjem tržištu; stoga pozdravlja opredijeljenost Komisije da razmotri blaži režim za mala i srednja poduzeća, uključujući bezuvjetno izuzeće mikropoduzeća, pod uvjetom da je to prikladno i moguće te ako se time ne ugrožava učinkovito ostvarenje socijalnih, ekoloških i gospodarskih ciljeva predloženih zakonskih odredbi;

37.

poziva Komisiju da ne posustaje u stvaranju temelja za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta smanjenjem administrativnih opterećenja malim i srednjim poduzećima te apelira na to da se poduzmu mjere kako bi se zajamčilo da se ne ugroze ciljevi općeg dobra, uključujući standarde koji su pristupačni potrošačima te ekološke, socijalne, zdravstvene i sigurnosne standarde, kao i standarde rodne jednakosti; ističe da smanjenje administrativnih opterećenja ne smije dovesti do smanjenja standarda zapošljavanja ni do povećanja broja nesigurnih ugovora o radu te da se prema radnicima u MSP-ovima i mikropoduzećima mora jednako postupati te primjenjivati jednako visoke standarde zaštite kao i u slučaju radnika u velikim poduzećima;

38.

naglašava da procjena učinaka novih režima na MSP-ove ne smije ni na koji način dovesti u pitanje prava radnika;

39.

ističe potrebu za jasnije sročenim propisima koji su jednostavni za primjenu te kojima se može pomoći svim dionicima da djeluju u skladu s načelima vladavine prava; ističe da se jednostavnijim i pametnijim propisima može olakšati dosljedan prijenos te uspješnija i usklađenija primjena u državama članicama;

40.

pozdravlja činjenicu da Komisija uključuje ex post analize u okviru boljeg donošenja propisa; naglašava da bi se u interesu pravne sigurnosti građana i poslovnih subjekata takve analize trebale provesti unutar prikladnog vremenskog okvira, po mogućnosti nekoliko godina nakon roka za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo; međutim, podsjeća da ex post evaluacije nikada ne bi smjele zamijeniti dužnost Komisije da kao čuvarica Ugovora uspješno i pravovremeno nadzire primjenu prava Unije u državama članicama i poduzima sve potrebne korake kako bi se to pravo pravilno primjenjivalo;

41.

naglašava važnost ex post procjene i ocjene uspješnosti u određenom političkom sektoru u pogledu evaluacije provedbe i učinkovitosti zakonodavstva i politika EU-a s obzirom na rezultate koje očekuje zakonodavac;

42.

smatra da bi nacionalni parlamenti trebali biti uključeni u ex post evaluaciju novog zakonodavstva jer bi se time i Komisiji pomoglo u izradi izvješća te razmotrile razne poteškoće na razini država koje stvaraju pojedini zakoni i propisi;

43.

napominje da, prema podacima Komisije, jedna trećina regulatornog i administrativnog opterećenja zakonodavstva EU-a proizlazi iz mjera prenošenja u nacionalno zakonodavstvo koje poduzimaju države članice;

44.

prihvaća da, kada je riječ o direktivama, države članice imaju ovlast odlučiti žele li na nacionalnoj razini usvojiti više socijalne i ekološke standarde i standarde zaštite potrošača u odnosu na najniže standarde zaštite dogovorene na razini EU-a te pozdravlja sve odluke koje idu u tom smjeru; ponavlja da se takve više standarde ne smije smatrati „prekomjernim reguliranjem”; ipak, poziva nadležna nacionalna tijela da budu svjesna mogućih posljedica takozvane prakse „prekomjernog reguliranja” kojom se zakonodavstvu EU-a nameću nepotrebna birokratska opterećenja s obzirom na to da bi to moglo dovesti do iskrivljene slike o zakonodavnom djelovanju EU-a koja bi pak mogla poticati skeptičnost prema EU-u; poziva države članice da, radi očuvanja pristupačnosti za korisnike, na licu mjesta ukinu nepotrebna administrativna pravila u provedbi direktiva i uredbi;

45.

potiče Komisiju i države članice da pojačaju razmjenu najboljih praksi pri provedbi i primjeni direktiva EU-a; smatra da bi to potaknulo dionike te lokalna i regionalna tijela vlasti na sudjelovanje u određivanju poteškoća s kojima su se suočili u provedbi politike EU-a na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

46.

naglašava interes Europskog parlamenta kao suzakonodavca da stekne uvid u stvarni učinak zakonodavstva EU-a nakon njegove provedbe; stoga poziva Komisiju da Parlamentu dopusti potpuni pristup svim procjenama u vezi s tim, uključujući pristup prikupljenim izvornim podacima i pripremnim dokumentima;

47.

poziva Komisiju da, s obzirom na ozbiljne i neprekidne probleme koji proizlaze iz provedbe Uredbe (EZ) br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, uključujući probleme narušavanja tržišnoga natjecanja, provjeri znanstvenu osnovu te Uredbe i koliko je ona korisna i realna te da prema potrebi ukloni koncept prehrambenog profila; smatra da su ciljevi Uredbe (EZ) br. 1924/2006, poput jamčenja točnosti podataka o hrani te posebnog označavanja podataka o udjelu masti, šećera i soli, sada uređeni Uredbom (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani;

48.

upućuje na zajedničku političku deklaraciju država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjem od 28. rujna 2011. i na zajedničku političku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o dokumentima s obrazloženjem od 27. listopada 2011. te poziva Komisiju da Parlamentu zajamči pristup tim dokumentima s obrazloženjem;

49.

prima na znanje da je novoizabrana Komisija, pozivajući se na primjenu pravila političkog diskontinuiteta, u svom programu rada za 2015. prvi put podvrgnula provjeri sve zakonske inicijative koje su u postupku;

50.

ističe da je Sud Europske unije u presudi od 14. travnja 2015. (9) ustvrdio da Komisija može povući svoj prijedlog u bilo kojem trenutku tijekom donošenja akta Unije u okviru redovnoga zakonodavnog postupka dokle god Vijeće ne donese odluku; stoga poziva Komisiju da se, radi očuvanja međuinstitucijske ravnoteže, u slučaju povlačenja prijedloga najprije savjetuje s Parlamentom, posebno nakon prvog čitanja, te da uzme u obzir njegova stajališta; u tom kontekstu posebno upućuje na rezolucije Parlamenta od 15. siječnja 2015.;

51.

nadalje, ističe da je Sud Europske unije u toj istoj presudi ustvrdio, koristeći se argumentima Vijeća, da u slučaju da Komisija povuče zakonodavni prijedlog, to mora biti učinjeno u skladu s načelom dodjele ovlasti, načelom institucijske ravnoteže, načelom lojalne suradnje utvrđenim u članku 13. stavku 2. UEU-a te načelom demokracije iz članka 10. stavaka 1. i 2. UEU-a;

52.

naglašava važnost izbjegavanja dvostrukog zakonodavstva;

53.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.