EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 16.2.2016.

COM(2016) 54 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU

o primjeni Odluke 994/2012/EU o uspostavi mehanizma razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume između država članica i trećih zemalja u području energetike

1.    Uvod

Članak 8. Odluke 994/2012/EU (Odluka o međuvladinim sporazumima) 1 uključuje obvezu Komisije da podnese izvješće o primjeni te Odluke Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Ovim se izvješćem ispunjava ta obveza i ono se temelji na rezultatima izvješća o evaluaciji priloženog Procjeni učinka revizije Odluke o međuvladinim sporazumima. Revizija je predviđena u Europskoj strategiji energetske sigurnosti iz svibnja 2014. 2 i Strategiji energetske unije iz veljače 2015. 3 u kojima se ističe da nacionalni sporazumi s trećim zemljama u području energije moraju biti potpuno usklađeni sa zakonodavstvom EU–a. U istom je duhu Europsko vijeće u svojim zaključcima od 19. ožujka 2015. pozvalo na osiguravanje „potpune usklađenosti sporazuma koji se odnose na kupnju plina od vanjskih dobavljača sa zakonodavstvom EU-a, posebno povećanjem transparentnosti takvih sporazuma i usklađenosti s odredbama EU-a u području energetske sigurnosti”.

Pregovorima s dobavljačima energije iz trećih zemalja često je potrebna politička i pravna potpora u obliku sklapanja međuvladinih sporazuma. O međuvladinim sporazuma obično se pregovara bilateralno i često su osnova za detaljnije trgovačke ugovore. Usklađenost s pojedinim odredbama zakonodavstva EU-a u području unutarnjeg energetskog tržišta i tržišnog natjecanja nije uvijek u tržišnom interesu dobavljača energije iz trećih zemalja. Prema tome, države članice mogle bi biti pod pritiskom da u svoje međuvladine ugovore s trećim zemljama uključe regulatorna ustupanja. Takvim ustupanjima može se ugroziti nesmetano i pravilno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta u EU-u.

Kako bi se izbjegao taj izazov i osigurala dosljednost u energetskim odnosima s ključnim trećim zemljama, Europsko vijeće pozvalo je 4. veljače 2011. države članice da od 1. siječnja 2012. obavješćuju Komisiju o novim i postojećim bilateralnim sporazumima s trećim zemljama u području energije. 4 Donošenjem Odluke 994/2012/EU od 25. listopada 2012. (Odluka o međuvladinim sporazumima) taj je zahtjev ispunjen jer je uspostavljen mehanizam za takvu razmjenu informacija.

U Odluci o međuvladinim sporazumima takav je sporazum definiran kao „pravno obvezujući sporazum između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja koji utječe na rad ili funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta ili na sigurnost energetske opskrbe u Uniji”. U tom kontekstu isključeni su samo međuvladini sporazumi u obuhvaćeni Ugovorom o Euratomu 5 . 

U ovom se izvješću o primjeni Odluke o međuvladinim sporazumima, u skladu s člankom 8. Odluke, ocjenjuje posebno sljedeće:

u kojoj se mjeri Odlukom o međuvladinim sporazumima promiču usklađenost međuvladinih sporazuma sa zakonodavstvom EU-a i visok stupanj koordinacije među državama članicama u pogledu međuvladinih sporazuma,

učinak Odluke o međuvladinim sporazumima na pregovore država članica s trećim zemljama,

u kojoj je mjeri primjereno područje primjene Odluke o međuvladinim sporazumima i postupci koji su u njoj propisani.

Ovim izvješćem obuhvaćeni su primjena Odluke o međuvladinim sporazuma od njezina stupanja na snagu 17. studenoga 2012. i njezin utjecaj na međuvladine sporazume koji su priopćeni prije i nakon tog datuma. Ono se temelji na kriterijima iz Smjernica za bolju regulativu, odnosno na sljedećem: djelotvornosti, učinkovitosti, usklađenosti, relevantnosti i dodanoj vrijednosti za EU. U njemu se ocjenjuje i može li se pojednostavniti postojeći okvir uspostavljen Odlukom o međuvladinim sporazumima.

2.    Ocjena

Od donošenja Odluke o međuvladinim sporazumima države članice priopćile su Komisiji 124 međuvladina sporazuma. U mjeri u kojoj je to moguće ocijeniti, države članice ispunile su svoju obvezu priopćavanja. Međutim, u skladu s definicijom iz članka 2. Odluke o međuvladinim sporazumima ili u smislu javnog međunarodnog prava postoje sporazumi koji nisu pravno obvezujući 6 za koje na temelju postojeće Odlukom o međuvladinim sporazumima ne postoji obveza priopćavanja. Ti sporazumi svejedno mogu biti vrlo detaljni u pogledu pravnih i tehničkih posebnosti predmetnog pitanja (npr. o energetskim infrastrukturnim projektima).

Od 124 priopćena međuvladina sporazuma:

otprilike njih 60 % odnosilo se na opću suradnju u području energije (uglavnom bilateralnu suradnju u području energije između država članica EU-a i velikog broja trećih zemalja, uključujući, npr. Kubu, Vijetnam, Singapur, Koreju, Indiju i Kinu). Ni jedan od tih međuvladinih sporazuma nije uzrokovao zabrinutost pa Komisija nije poduzimala daljnje mjere,

otprilike njih 40 % odnosilo se na sporazume o opskrbi, uvozu ili tranzitu energetskih proizvoda (nafta, plin ili električna energija) ili na utvrđivanje pravila za iskorištavanje plinskih ili naftnih polja, bilateralne ili multilateralne sporazume za razvoj infrastrukture povezane s energijom, od kojih su većina naftovodi ili plinovodi.

Nakon analize priopćenih međuvladinih sporazuma u posljednjoj kategoriji, Komisija je izrazila zabrinutost o usklađenosti 17 sporazuma sa zakonodavstvom EU-a. Predmetno zakonodavstvo EU-a većinom je uključivalo odredbe Trećeg energetskog paketa (npr.: razdvajanje, pristup treće strane i utvrđivanje cijena, uključujući neovisnost nacionalnog regulatora) ili pravo EU-a u području tržišnog natjecanja (zabrana segmentacije tržišta primjenom klauzula o odredištu).

Prema tome, zabrinjavajuća je bila otprilike jedna trećina priopćenih međuvladinih sporazuma koji su se odnosili na energetske zalihe ili energetsku infrastrukturu. Tijekom 2013. devet država članica na koje su se odnosili međuvladini sporazumi primilo je dopise u kojima su pozvane da izmijene ili raskinu predmetne međuvladine sporazume u cilju uklanjanja utvrđenih neusklađenosti.

2.1.    Djelotvornost

Nijedna država članica do danas nije uspjela raskinuti neusklađeni međuvladini sporazum ili o njemu ponovno pregovarati. 7 To je posljedica složene pravne situacije koja nastaje potpisivanjem međuvladinih sporazuma s trećom zemljom. Drugim riječima, kada država članica sklopi međuvladini sporazum koji je obvezujući u skladu s javnim međunarodnim pravom i koji ne sadržava odredbu o raskidu ili obustavi, predmetnoj državi članici u pravnom je smislu gotovo nemoguće raskinuti međuvladini sporazum u kratkom roku i prije isteka početnog trajanja međuvladinog sporazuma bez suglasnosti treće zemlje. Isto se primjenjuje i u pogledu ponovnog pregovaranja o međuvladinim sporazumima za koje je potrebna suglasnost treće zemlje. Time se znatno ograničavaju provedbene ovlasti Komisije, čak i ako treba pokrenuti postupak zbog povrede.

Od međuvladinih sporazuma potpisanih nakon stupanja na snagu Odluke o međuvladinim sporazumima, Komisiji je dostavljen samo jedan. Stoga u ovoj fazi nije moguće donositi opće zaključke o djelotvornosti Odluke o međuvladinim sporazumima u pogledu osiguravanja usklađenosti međuvladinih sporazuma sklopljenih nakon 2012. sa zakonodavstvom EU-a. 

Od donošenja Odluke o međuvladinim sporazumima, Komisija nije obaviještena ni o jednom pregovoru država članica o međuvladinom sporazumu. Međutim, jasno je da su države članice kontaktirale s trećim zemljama o infrastrukturi i povezanoj opskrbi robom. Komisija zbog toga ne može ocijeniti u kojoj su mjeri države članice i treće zemlje politički obvezale (npr. u obliku memoranduma o razumijevanju, razmjena dopisa ili pisama namjere).

Na temelju navedenog, primjenom odredbi postojeće Odluke o međuvladinim sporazumima nije omogućeno preoblikovanje sklopljenih neusklađenih međuvladinih sporazuma u usklađene. To je posebno posljedica ex-post prirode provjera usklađenosti uspostavljenih Odlukom o međuvladinim sporazumima.

Odredbe postojeće Odluke o međuvladinim sporazumima nisu izravno utjecale ni na pregovore država članica s trećim zemljama. Stoga se smatra da Odluka o međuvladinim sporazumima u svojem sadašnjem obliku nije djelotvorna.

2.2.    Učinkovitost

Nije moguće empirijski procijeniti niti modelirati troškove određene postojećom Odlukom o međuvladinim sporazumima. Međutim, zbog ex-post prirode provjere usklađenosti međuvladinih sporazuma sa zakonodavstvom EU-a treba uzeti u obzir niz kvalitativnih pitanja.

U Odluci o međuvladinim sporazumima nisu predviđeni izravni troškovi za države članice u odnosu na usklađene međuvladine sporazume i međuvladine sporazume koji se odnose na opću bilateralnu suradnju u području energije i ne uključuju nijedan aspekt zakonodavstva EU-a, osim administrativnih troškova povezanih s priopćavanjem međuvladinih sporazuma u skladu s postojećim mehanizmom razmjene informacija. Ti su administrativni troškovi vrlo ograničeni jer se međuvladini sporazumi mogu poslati elektroničkim putem, a države članice ne moraju ih prevoditi.

S druge strane, dodatni izravni i neizravni troškovi posljedica su ex-post ocjene međuvladinih sporazuma kao neusklađenih sa zakonodavstvom EU-a. Ti troškovi uključuju izravne troškove za javna tijela, kao što su administrativni troškovi i. za Komisiju to su troškovi povezani s internim donošenjem odluka i komunikacijom s predmetnim državama članicama i ii. za države članice i Komisiju to su troškovi povezani s mogućim daljnjim mjerama koje Komisija poduzima, npr. strukturirani dijalog s državom članicom ili postupci zbog povrede. Nadalje, države članice mogu snositi troškove parničenja u slučaju međuvladinih sporazuma koji ne sadržavaju odredbe o raskidu jer treća zemlja može pred međunarodnim arbitražnim sudom zatražiti naknadu zbog neprimjenjivanja određenog međuvladinog sporazuma.

Nadalje, mogu nastati neizravni troškovi za nacionalna nadležna tijela i poduzeća uključena u infrastrukturne projekte. Oni su povezani s raskidom, obustavom ili kašnjenjem infrastrukturnih projekata za koje je pravni okvir ex-post ocijenjen kao neusklađen nakon što je već djelomično razvijena fizička infrastruktura i/ili su nastali troškovi.

U odnosu na dosad ostvarene koristi postojećeg sustava, moglo se očekivati da će one nastati zbog veće razine usklađenosti međuvladinog sporazuma sa zakonodavstvom EU-a, što je posljedica očekivanja onih koji sklapaju sporazum ili kasnijeg podvrgavanja ex-post ocjenjivanju. Gospodarske koristi usklađenih međuvladinih sporazuma odnose se na sljedeće:

veću pravnu sigurnost koja pogoduje ulaganjima. To se posebno primjenjuje na međuvladine sporazume povezane s infrastrukturom kojima se nastoji osigurati pravna i regulatorna sigurnost za projekte koji uključuju znatna ulaganja. Ta veća pravna sigurnost posebno je važna kada se na jedan sporazum o tranzitu / infrastrukturom projektu odnosi nekoliko bilateralnih međuvladinih sporazuma,

unutarnje energetsko tržište koje dobro funkcionira bez podjele na nacionalnoj razini i s povećanim tržišnim natjecanjem,

veću transparentnost u pogledu stanja sigurnosti opskrbe u svim državama članicama, čime se mogu izbjeći nepotrebna ulaganja i/ili nedostaci u infrastrukturi,

veću suradnju među državama članicama i između država članica i Komisije čime se EU-u može pomoći da trećim zemljama prenese jedinstvenu, usklađenu poruku i tako poveća pregovaračku snagu EU-a u pregovorima o energiji.

Zaključak je da se Odluka o međuvladinim sporazumima može smatrati razumno učinkovitom. Troškovi povezani s postojećom Odlukom o međuvladinim sporazumima u načelu su opravdani relativnim koristima koje proizlaze iz zaštite funkcioniranja i cjelovitosti unutarnjeg energetskog tržišta i pridonose sigurnosti opskrbe. Međutim, Odluka o međuvladinim sporazumima mogla bi biti učinkovitija kada bi se provjere usklađenosti koje su njome propisane provodile ex ante. Time bi se znatno povećala pravna sigurnost i izbjegli troškovi za države članice i Komisiju.

2.3.    Usklađenost

Odluka o međuvladinim sporazumima usklađena je s nizom mjera donesenih na razini EU-a za potrebe unaprjeđenja funkcioniranja energetskog tržišta EU-a i povećanja energetske sigurnosti EU-a. Izrađena je 2012. i njome se nadopunjuje Uredba o sigurnosti opskrbe plinom donesena 2010 8 . Nadalje, preispitivanje postojeće Odluke o međuvladinim sporazumima jedan je od rezultata energetske unije. Jednom od pet uzajamno nadopunjujućih dimenzija energetske unije – energetske sigurnosti, solidarnosti i povjerenja – naglašava se važnost ciljeva koji se ostvaruju Odlukom o međuvladinim sporazumima.

Odluka o međuvladinim sporazumima u načelu je u potpunosti usklađena s drugim inicijativama u okviru Okvirne strategije za energetsku uniju koje imaju slične ciljeve.

2.4.    Relevantnost

Velik broj infrastrukturnih projekata i dalje se oslanja na javnu potporu u obliku međuvladinih sporazuma koji će morati biti dogovoreni ili obnovljeni sljedećih godina.

Kad je riječ o opskrbi plinom, udio plina u plinovodima u ukupnom uvozu iz trećih zemalja iznosio je 90 % tijekom 2014. Većina plinovoda koji povezuju EU s njegovim trgovačkim partnerima pušteni su u promet kasnih 1970-ih i kasnih 1990-ih. Kad je riječ o nafti, 90 % uvoza sirove nafte u EU prevozi se morem, a samo 10 % prenosi se naftovodnom infrastrukturom 9 za koje bi projektantima mogao biti potreban međuvladin sporazum. Udio neto uvoza električne energije EU-a u ukupnoj bruto proizvodnji električne energije manji je od 1 % za EU28 10 . Međutim, kao i u slučaju sirove nafte, neki izolirani sustavi električne energije u EU-u (posebno u baltičkim državama članicama) znatno se oslanjaju na električnu energiju uvezenu kabelima iz trećih zemalja 11 . Kao i u slučaju plina i nafte, odgovarajuća spojna infrastruktura izgrađena je prije nekoliko desetljeća. Ukratko, u EU se iz trećih zemalja fizičkim vezama uvozi veliki udio robe na razini EU-a (u slučaju plina) ili ključni udio robe za posebne države članice EU-a (u slučaju nafte i električne energije).

Izgradnja infrastrukturnih projekata temelji se na složenim ugovornim odnosima između promotora projekta koje često prate jedan ili nekoliko sporazuma između zemalja proizvodnje, tranzitnih zemalja i zemalja primateljica. Zbog dugog trajanja mnogih međuvladinih sporazuma, njihova obnova i priopćavanje podliježu cikličkom učinku. Prema tome, činjenica da je Komisiji od 2012. priopćen samo jedan međuvladin sporazum ne znači da joj u budućnosti neće biti priopćeni novi međuvladini sporazumi. Nadalje, nije važan broj prijavljenih međuvladinih sporazuma već važnost projekata koji se njima podupiru i njihova usklađenost sa zakonodavstvom EU-a. U pogledu obnove međuvladinih sporazuma za stariju infrastrukturu, dosad su možda ublaženi početni rizici povezani s izgradnjom, što znači da bi sada moglo biti još važnije provesti ocjenjivanje usklađenosti međuvladinog sporazuma sa zakonodavstvom EU-a.

Očekuje se da će u sljedeća dva desetljeća ovisnost EU-a o uvozu ostati stabilna ili se povećati 12 (za goriva, tehnologiju i ostale materijale). Iako se očekuje da će se u budućnosti razviti samo ograničen broj novih energetskih koridora, moguća nova infrastruktura povezana sa svakim od njih mogla bi utjecati na cijelo europsko energetsko tržište. Stoga je od ključne važnosti da su međuvladini sporazumi povezani s takvom infrastrukturom usklađeni sa zakonodavstvom EU-a i njegovom politikom diversifikacije. Nadalje, u odnosu na nove infrastrukturne projekte povećava se broj pitanja koji je obuhvaćen međuvladinim sporazumima. S povećanjem duljine energetskih pravaca i njihova broja, povećavaju se i pravna hijerarhija i složenost međuvladinih sporazuma 13 . U pogledu goriva, glavno je pitanje odgovornost kojom se mogu baviti samo vlade i gotovo sve mrežne veze podliježu bilateralnim ili multilateralnim međuvladinim sporazumima. U kontekstu sve veće složenosti, međuvladini sporazumi i dalje su važni posebno u pogledu mogućeg razvoja novih energetskih projekata provedenog u kontekstu politike energetske diversifikacije EU-a.

U pogledu međuvladinih sporazuma povezanih s kupnjom energetske robe, tijekom posljednjeg desetljeća promijenio se način uvoza te robe na unutarnje tržište EU-a. Odabrani način utvrđivanja cijena posebno se promijenio u odnosu na plin zbog prelaska s dugoročnih ugovora indeksiranih prema cijenama nafte na tržišni mehanizam, odnosno tržišne cijene (hub pricing). Međutim, općim prelaskom na tržišne mehanizme određivanja cijena plina prikrivaju se razlike koje postoje između pojedinih država članica EU-a. Dok se u državama članicama u srednjoj i sjeverozapadnoj Europi odražava opći trend, druge regije EU-a – kao što su regija Baltičkog mora i jugoistočna Europa – još nisu prešle na tržišne cijene na temelju čvorišta.

S obzirom na navedeno, Komisija ocjenjuje da će međuvladini sporazumi i dalje imati ključnu ulogu u energetskom sektoru EU-a. Odluka o međuvladinim sporazumima stoga je i dalje relevantna, ali je treba prilagoditi promjenjivoj prirodi opskrbe energijom i putova.

2.5.    Dodana vrijednost za EU

Stanje u državama članicama u pogledu energetske sigurnosti vrlo je raznoliko. Najmanje ranjiva područja Europe ona su u kojima je dostupna opskrba iz različitih izvora/putova i u kojima postoji likvidno i funkcionalno veleprodajno tržište. U najranjivijim područjima često nema infrastrukture koja je potrebna za raznoliku opskrbnu bazu i za razvoj tržišta koje funkcionira. Iako likvidna tržišta postoje samo u ograničenom broju zemalja, potražnja tih zemalja obuhvaća otprilike 80 % ukupnih potreba EU-a za plinom.

Te razlike u stanju znači da različite države članice imaju različit stupanj pregovaračke moći u odnosu na treće zemlje i različite razine izloženosti vanjskom pritisku. Postupna integracija energetske infrastrukture i tržišta i posljedično zajedničko oslanjanje na vanjske dobavljače upućuju na to da bi država članica sa susjednim zemljama trebala razgovarati o temeljnim političkim odlukama o energiji koje donosi. Isto se primjenjuje i na vanjsku dimenziju energetske politike EU-a. Odluka o međuvladinim sporazumima ima ključnu ulogu u povezivanju vanjske dimenzije energetske politike (u odnosu na sporazume s trećim zemljama) s unutarnjom dimenzijom (budući da odredbe u međuvladinim sporazumima koje nisu usklađene sa zakonodavstvom EU-a negativno utječu na funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta).

Prema tome, Odluka o međuvladinim sporazumima ima jasnu dodanu vrijednost za EU jer se njome jača suradnja i transparentnost na razini EU-a i pridonosi se funkcioniranju unutarnjeg energetskog tržišta i sigurnosti opskrbe.

2.6.    Pojednostavnjenje

Postojećom Odlukom o međuvladinim sporazumima uspostavlja se relativno jednostavan mehanizam razmjene informacija. Glavno administrativno opterećenje država članica povezano je s postupkom priopćavanja. Međuvladini sporazumi mogu se dostaviti elektroničkim putem i države članice ne moraju ih prevoditi. Moglo bi se predvidjeti pojašnjenje, a ne pojednostavljenje. U članku 3. postojeće Odluke o međuvladinim sporazumima 17. veljače 2013. utvrđen je kao rok za dostavljanje postojećih međuvladinih sporazuma. Budući da se to više ne primjenjuje, moglo bi se pojasniti da se rok od devet mjeseci za provođenje ex-post ocjenjivanja primjenjuje na sve nove međuvladine sporazume sklopljene nakon stupanja na snagu Odluke o međuvladinim sporazumima.

U postojećoj Odluci o međuvladinim sporazumima postoje ograničene mogućnosti pojednostavnjenja. Međutim, trebalo bi pojasniti rok za dostavu međuvladinih sporazuma sklopljenih nakon stupanja na snagu Odluke o međuvladinim sporazumima.

3.    Zaključci

Ovo izvješće temelji se na iskustvu koje je Komisija stekla od stupanja na snagu Odluke o međuvladinim sporazumima 2012. i na dubinskoj analizi 124 međuvladina sporazuma koji su priopćeni u ovom kontekstu. Njime se ispunjava obveza Komisije da ocijeni Odluku o međuvladinim sporazumima u skladu s člankom 8. te Odluke.

Odluka o međuvladinim sporazumima u svojem se sadašnjem obliku ne smatra djelotvornom. Postojećim odredbama (a posebno ex-post prirodom provjera usklađenosti) neusklađeni međuvladini sporazumi nisu preoblikovani u usklađene te nisu izravno utjecali na pregovore država članica s trećim zemljama. Konkretno, dobrovoljno nije dostavljen nijedan nacrt međuvladinog sporazuma na ex-ante provjeru.

U pogledu učinkovitosti, a posebno u pogledu troškova i odnosa između troškova i koristi, Odluka o međuvladinim sporazumima smatra se razumno učinkovitom. Troškovi povezani s postojećom Odlukom o međuvladinim sporazumima opravdani su koristima koji proizlaze iz zaštite funkcioniranja unutarnjeg energetskog tržišta i kojima se pridonosi sigurnosti opskrbe. Međutim, Odluka o međuvladinim sporazumima mogla bi biti učinkovitija kada bi se provjere usklađenosti koje su njome propisane provodile ex ante. Time bi se znatno povećala pravna sigurnost i izbjegli veliki troškovi.

Odluka o međuvladinim sporazumima u potpunosti je usklađena s drugim inicijativama EU-a i zakonodavnim aktima.

U pogledu relevantnosti, međuvladini ugovori i dalje će imati ključnu ulogu u energetskom sektoru EU-a. Odluka o međuvladinim sporazumima stoga je relevantna, ali je treba prilagoditi promjenjivoj prirodi opskrbe energijom i putova.

Odluka o međuvladinim sporazumima ima jasnu dodanu vrijednost za EU jer se njome jača suradnja i transparentnost na razini EU-a te se pridonosi sigurnosti opskrbe i funkcioniranju unutarnjeg energetskog tržišta.

Naposljetku, u pogledu pojednostavnjenja, trebalo bi pojasniti rok za dostavu međuvladinih sporazuma sklopljenih nakon stupanja na snagu Odluke o međuvladinim sporazumima.

Opći je zaključak ovog izvješća da postupci propisani u postojećoj Odluci o međuvladinim sporazumima nisu potpuno primjereni, a glavni je postupovni problem u tom pogledu ex-post priroda provjere usklađenosti.

(1)

Odluka br. 994/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi mehanizma razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume između država članica i trećih zemalja u području energetike, SL L 299, 27.10.2012., str. 13. – 17.

(2)

COM(2014) 330 završna verzija

(3)

COM(2015) 80 završna verzija

(4)

Taj je zaključak potvrdilo Energetsko vijeće 28. veljače 2011.: „Poboljšana i pravovremena razmjena informacija između Komisije i država članica uključujući obavijesti država članica upućene Komisiji o novim i postojećim bilateralnim sporazumima o energiji s trećim zemljama”.

(5)

Za te je međuvladine sporazume u članku 103. Sporazuma o Euratomu predviđen poseban ex-ante postupak.

(6)

Primjerice memorandumi o razumijevanju, pisma namjere ili političke izjave.

(7)

Treba napomenuti da se u nekim slučajevima međuvladin sporazum prestao primjenjivati jer je početno trajanje međuvladinog sporazuma u međuvremenu isteklo ili zato što posebni uvjet utvrđen u međuvladinom sporazumu nije na vrijeme ispunjen.

(8)

 Uredba o sigurnosti opskrbe (EU) 994/2010, SL L 295, 12.11.2010., str.1.

(9)

Neke rafinerije na Baltičkom moru i u srednjoj Europi u različitoj se mjeri oslanjaju na naftovod Družba koji povezuje te regije s poljima za proizvodnju u Ruskoj Federaciji.

(10)

Izvor: godišnji podaci EUROSTAT-a

(11)

Na primjer, Hrvatska, Litva i Latvija uvoze više od 20 % svoje električne energije.

(12)

  https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/trends_to_2050_update_2013.pdf , p.49. Za više informacija vidjeti Procjenu učinka revizije Odluke o međunarodnom sporazumu, str. 43.

(13)

Na primjer, za mrežnu vezu od Bakua do EU-a pod okriljem inicijative za Južni koridor potrebno je do 20 različitih sporazuma od kojih su više od pola međuvladini sporazumi i „sporazumi vlade domaćina” (tj. sporazumi između vlada i trgovačkih društava).