52014PC0324

OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

Vijeće je 3. svibnja 1998. odlučilo da su Belgija, Njemačka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Austrija i Finska ispunili potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 1999. Danska i Ujedinjena Kraljevina iskoristile su svoje klauzule o izuzimanju i stoga ih Vijeće nije ocjenjivalo. Vijeće je Grčku i Švedsku tretiralo kao države članice s odstupanjem. Vijeće je 19. lipnja 2000. odlučilo da je Grčka ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2001. Zemlje koje su pristupile Europskoj uniji 1. svibnja 2004. (Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovenija i Slovačka) postale su države članice s odstupanjem u skladu s člankom 4. odgovarajućeg Akta o pristupanju. Vijeće je 11. srpnja 2006. odlučilo da je Slovenija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2007. Bugarska i Rumunjska, koje su pristupile Europskoj uniji 1. siječnja 2007., postale su države članice s odstupanjem u skladu s člankom 5. odgovarajućeg Akta o pristupanju. Vijeće je 10. srpnja 2007. odlučilo da su Cipar i Malta ispunili potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2008. Vijeće je 8. srpnja 2008. odlučilo da je Slovačka ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2009. Vijeće je 13. srpnja 2010. odlučilo da je Estonija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2011. Hrvatska je pristupila Europskoj uniji 1. srpnja 2013. i postala država članica s odstupanjem u skladu s člankom 5. Akta o pristupanju. Vijeće je 9. srpnja 2013. odlučilo da je Latvija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2014.

Člankom 140. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”) propisuje se da Komisija i Europska središnja banka najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem trebaju izvijestiti Vijeće o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije. Na temelju svojeg izvješća i izvješća ESB-a Komisija bi trebala Vijeću dostaviti prijedlog Odluke Vijeća, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 140. stavku 2. Ugovora, o prestanku odstupanja država članica koje ispunjavaju potrebne uvjete.

Komisijino Izvješće o konvergenciji i izvješće o konvergenciji ESB-a objavljeni su 4. lipnja 2014. Izvješća obuhvaćaju provjeru usklađenosti nacionalnog zakonodavstva Litve, uključujući statute njezine nacionalne središnje banke, s člancima 130. i 131. Ugovora i Statutom ESSB-a i ESB-a. U izvješćima se razmatra i postizanje visokog stupnja održive konvergencije s obzirom na ispunjavanje konvergencijskih kriterija i uzima u obzir nekoliko drugih čimbenika koji su propisani člankom 140. stavkom 1. posljednjim podstavkom Ugovora.

U svojem izvješću o konvergenciji Komisija zaključuje da Litva ispunjava uvjete za usvajanje eura.

Na temelju svojeg izvješća i izvješća ESB-a, Komisija je donijela priloženi prijedlog Odluke Vijeća o prestanku odstupanja Litve s učinkom od 1. siječnja 2015.

2.           REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENA UČINKA

Rasprave s državama članicama o izazovima ekonomske politike u državama članicama redovito se vode pod različitim naslovima u Gospodarskom i financijskom odboru i ECOFIN-u/Euroskupini. Te rasprave uključuju neslužbene rasprave o pitanjima koja su posebno važna za pripremu konačnog ulaska u europodručje (uključujući tečajne politike). Dijalog s akademskom zajednicom i drugim zainteresiranim skupinama odvija se u okviru konferencija/seminara i na ad hoc osnovi.

Gospodarska kretanja u europodručju i u državama članicama ocjenjuju se u okviru različitih postupaka usklađivanja i nadzora ekonomske politike (posebno u skladu s člankom 121. Ugovora), kao i u okviru redovitog praćenja i analize kretanja unutar dotične države, ali i na cijelom području (uključujući predviđanja, redovite objave, doprinos Gospodarskom i financijskom odboru i ECOFIN-u/Euroskupini) što provodi Komisija. U skladu s načelom proporcionalnosti i s obzirom na proteklu praksu službena procjena učinka nije provedena.

3.           PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

3.1.        Pravna osnova

Pravna osnova ovog prijedloga je članak 140. stavak 2. Ugovora, kojim se utvrđuje postupak za odluku Vijeća o usvajanju eura i za prestanak odstupanja dotičnih država članica.

Vijeće odlučuje na prijedlog Komisije, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i nakon rasprave u Europskom vijeću te nakon što dobije preporuku kvalificirane većine onih članova Vijeća koji predstavljaju države članice čija je valuta euro.

3.2.        Supsidijarnost i proporcionalnost

Prijedlog je u isključivoj nadležnosti Unije. Načelo supsidijarnosti stoga se ne primjenjuje.

Ova inicijativa ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje njezina cilja i stoga je u skladu s načelom proporcionalnosti.

3.3.        Odabir pravnog instrumenta

Instrument Odluke jedini je primjereni pravni instrument u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora.

4.           POSLJEDICA ZA PRORAČUN

Prijedlog ne utječe na proračun Unije.

2014/0170 (NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o usvajanju eura u Latviji 1. siječnja 2015.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 140. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir izvješće Europske komisije[1],

uzimajući u obzir izvješće Europske središnje banke[2],

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir raspravu u Europskom vijeću,

uzimajući u obzir preporuku članova Vijeća koji predstavljaju države članice čija je valuta euro,

budući da:

(1)       Treća faza ekonomske i monetarne unije („EMU”) započela je 1. siječnja 1999. Vijeće je, u sastavu šefova država i vlada na sastanku u Bruxellesu 3. svibnja 1998., odlučilo da su Belgija, Njemačka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska ispunili uvjete potrebne za usvajanje eura 1. siječnja 1999.[3]

(2)       Odlukom 2000/427/EZ[4] Vijeće je odlučilo da je Grčka ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura 1. siječnja 2001. Odlukom 2006/495/EZ[5] Vijeće je odlučilo da je Slovenija ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura 1. siječnja 2007. Odlukama 2007/503/EZ[6] i 2007/504/EZ[7] Vijeće je odlučilo da su Cipar i Malta ispunili potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2008. Odlukom 2008/608/EZ[8] Vijeće je odlučilo da je Slovačka ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura. Odlukom 2010/416/EU[9] Vijeće je odlučilo da je Estonija ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura. Odlukom 2013/387/EZ[10] Vijeće je odlučilo da je Latvija ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura.

(3)       U skladu sa stavkom 1. Protokola o određenim odredbama koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice („Ugovor o EZ-u”), Ujedinjena Kraljevina obavijestila je Vijeće da ne namjerava prijeći u treću fazu EMU-a 1. siječnja 1999. Ta obavijest nije mijenjana. U skladu sa stavkom 1. Protokola o određenim odredbama koje se odnose na Dansku priloženog Ugovoru o EZ-u i odlukom šefova država ili vlada u Edinburghu u prosincu 1992. Danska je obavijestila Vijeće da neće sudjelovati u trećoj fazi EMU-a. Danska nije zatražila pokretanje postupka iz članka 140. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”).

(4)       Na temelju Odluke 98/317/EZ, za Švedsku vrijedi odstupanje kako je utvrđeno člankom 139. stavkom 1. Ugovora. U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003.[11] za Češku, Litvu, Mađarsku i Poljsku vrijedi odstupanje kako je utvrđeno člankom 139. stavkom 1. Ugovora. U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju iz 2005.[12] za Bugarsku i Rumunjsku vrijedi odstupanje kako je utvrđeno člankom 139. stavkom 1. Ugovora. U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju[13], za Hrvatsku vrijedi odstupanje kako je utvrđeno člankom 139. stavkom 1. Ugovora.

(5)       Europska središnja banka („ESB”) osnovana je 1. srpnja 1998. Europski monetarni sustav zamijenjen je europskim tečajnim mehanizmom čija je uspostava usuglašena rezolucijom Europskog vijeća o uspostavi europskog tečajnog mehanizma u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije od 16. lipnja 1997.[14] Postupci predviđeni za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (ERM II) utvrđeni su Sporazumom od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja o utvrđivanju operativnih postupaka za europski tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije.[15]

(6)       Člankom 140. stavkom 2. Ugovora utvrđuju se postupci za prestanak odstupanja za dotične države članice. Komisija i ESB najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuju Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 140. stavku 1. Ugovora.

(7)       Nacionalno zakonodavstvo država članica, uključujući statute nacionalnih središnjih banaka, trebalo bi prema potrebi prilagoditi kako bi se osigurala usklađenost s člancima 130. i 131. Ugovora i Statutom Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke („Statut ESSB-a i ESB-a”). Izvješća Komisije i ESB-a osiguravaju detaljnu procjenu usklađenosti zakonodavstva Litve s člancima 130. i 131. Ugovora i Statuta ESSB-a i ESB-a.

(8)       U skladu s člankom 1. Protokola br. 13. o konvergencijskim kriterijima iz članka 140. Ugovora, kriterij stabilnosti cijena iz članka 140. stavka 1. prve alineje Ugovora znači da država članica ima održivu razinu cijena i prosječnu stopu inflacije, promatrano tijekom jedne godine uoči provjere, koja ne prelazi za više od jedan i pol postotna boda stopu inflacije u najviše trima državama članicama koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Za potrebe kriterija stabilnosti cijena, inflacija se mjeri harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HICP) određenima u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2494/95[16]. Kako bi se ocijenilo ispunjavanje kriterija stabilnosti cijena, inflacija države članice mjeri se postotnom promjenom aritmetičke sredine 12 mjesečnih indeksa u odnosu na aritmetičku sredinu 12 mjesečnih indeksa prethodnog razdoblja. Komisija i ESB u svojim su izvješćima uzeli u obzir referentnu vrijednost izračunanu kao jednostavnu aritmetičku sredinu stopa inflacije triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena uvećanu za 1,5 postotni bod. Tijekom jednogodišnjeg razdoblja sa završetkom u travnju 2014. izračunana referentna vrijednost inflacije bila je 1,7 %, pri čemu su Latvija, Portugal i Irska bile tri države članice koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena, sa stopama inflacije od 0,1 %, 0,3 % odnosno 0,3 %. Iz država članica s najboljim rezultatima opravdano je isključiti one čije se stope inflacije ne mogu smatrati smislenim vrijednostima za druge države članice. Takva su odstupanja ranije utvrđena u izvješćima o konvergenciji iz 2004., 2010. i 2013. U sadašnjem je trenutku opravdano izuzeti Grčku, Bugarsku i Cipar iz zemalja s najboljim rezultatima[17]. Njih zamjenjuju Latvija, Portugal i Irska, države članice sa sljedećom najnižom prosječnom stopom inflacije, za potrebe izračuna referentne vrijednosti.

(9)       U skladu s člankom 2. Protokola br. 13., kriterij proračunskog stanja iz članka 140. stavka 1. druge alineje Ugovora znači da se u trenutku provjere na državu članicu ne primjenjuje Odluka Vijeća na temelju članka 126. stavka 6. Ugovora o postojanju prekomjernog deficita.

(10)     U skladu s člankom 3. Protokola br. 13., kriterij sudjelovanja u tečajnom mehanizmu Europskog monetarnog sustava iz članka 140. stavka 1. treće alineje Ugovora znači da je država članica poštovala normalan raspon fluktuacija tečajnog mehanizma Europskog monetarnog sustava bez ozbiljnih napetosti najmanje dvije godine prije provjere. Osobito, država članica nije samoinicijativno devalvirala bilateralnu središnju stopu svoje valute u odnosu na euro tijekom tog razdoblja. Od 1. siječnja 1999. ERM II osigurava okvir za ocjenjivanje ispunjavanja tečajnog kriterija. Pri ocjenjivanju ispunjavanja tog kriterija, Komisija i ESB u svojim su izvješćima provjerili dvogodišnje razdoblje sa završetkom 15. svibnja 2014.

(11)     U skladu s člankom 4. Protokola br. 13., kriterij konvergencije kamatnih stopa iz članka 140. stavka 1. četvrte alineje Ugovora znači da je država članica tijekom jedne promatrane godine prije provjere imala prosječnu nominalnu dugoročnu kamatnu stopu koja ne prelazi za više od dva postotna boda kamatnu stopu najviše triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Za potrebe kriterija konvergencije kamatnih stopa korištene su usporedive kamatne stope desetogodišnjih referentnih državnih obveznica. Kako bi se ocijenilo ispunjavanje kriterija kamatne stope, Komisija i ESB u svojim su izvješćima uzeli u obzir referentnu vrijednost izračunanu kao jednostavnu aritmetičku sredinu nominalnih dugoročnih kamatnih stopa triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena uvećanu za dva postotna boda. Referentna vrijednost temelji se na dugoročnim kamatnim stopama u Latviji (3,3 %), Irskoj (3,5 %) i Portugalu (5,9 %) te je u jednogodišnjem razdoblju sa završetkom u travnju 2014. iznosila 6,2 %.

(12)     U skladu s člankom 5. Protokola br. 13, podatke koji se koriste u trenutačnoj ocjeni ispunjavanja konvergencijskih kriterija osigurat će Komisija. Komisija je osigurala podatke za pripremu ovog prijedloga. Proračunske podatke osigurala je Komisija na temelju izvješća koje su države članice dostavile do 1. travnja 2014. u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 479/2009[18].

(13)     Na temelju izvješća koje su predstavile Komisija i ESB o napretku Litve u ispunjavanju obveza u pogledu ostvarenja ekonomske i monetarne unije, zaključeno je sljedeće:

(a)     u Litvi je nacionalno zakonodavstvo, uključujući statut nacionalne središnje banke, usklađeno s člancima 130. i 131. Ugovora te Statutom ESSB-a i ESB-a;

(b)     u pogledu ispunjavanja konvergencijskih kriterija navedenih u četiri alineje članka 140. stavka 1. Ugovora od strane Litve:

– prosječna stopa inflacije u Litvi tijekom jednogodišnjeg razdoblja sa završetkom u travnju 2014. iznosila je 0,6 %, što je znatno ispod referentne vrijednosti te je izgledno da će ostati ispod referentne vrijednosti tijekom predstojećih mjeseci,

– Litva nije predmet odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita, njezin proračunski manjak u 2013. iznosio je 2,1 % BDP-a,

– Litva je članica ERM II od 28. lipnja 2004.; nakon ulaska u ERM II nadležna su se tijela jednostrano obvezala održati važeći tečaj valuta u okviru mehanizma. Tijekom dvije godine uoči ove ocjene, devizni tečaj lita nije odstupao od središnje stope te nisu bile prisutne napetosti,

– godišnja dugoročna kamatna stopa u Litvi sa završetkom u ožujku 2014. iznosila je u prosjeku 3,6 %, što je znatno ispod referentne vrijednosti;

(c)     s obzirom na ocjenu pravne usklađenosti i ispunjavanja konvergencijskih kriterija te dodatnih čimbenika, Litva ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Litva ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura. Odstupanje u korist Litve iz članka 4. Akta o pristupanju iz 2003. prestaje s učinkom od 1. siječnja 2015.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

                                                                       Za Vijeće

                                                                       Predsjednik

[1]               SL [..], str. [..].

[2]               SL [..], str. [..].

[3]               Odluka Vijeća 1998/317/EZ od 3. svibnja 1998. u skladu s člankom 109.j stavkom 4. Ugovora (SL L 139, 11.5.1998., str. 30.).

[4]               Odluka Vijeća 2000/427/EZ od 19. lipnja 2000. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Grčkoj 1. siječnja 2001. (SL L 167, 7.7.2000., str. 19.).

[5]               Odluka Vijeća 2006/495/EZ od 11. srpnja 2006. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Sloveniji 1. siječnja 2007. (SL L 195, 15.7.2006., str. 25.).

[6]               Odluka Vijeća 2007/503/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Cipru 1. siječnja 2008. (SL L 186, 18.7.2007., str. 29.).

[7]               Odluka Vijeća 2007/504/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Malti 1. siječnja 2008. (SL L 186, 18.7.2007., str. 32.).

[8]               Odluka Vijeća 2008/608/EZ od 8. srpnja 2008. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Slovačkoj 1. siječnja 2009. (SL L 195, 24.7.2008., str. 24.).

[9]               Odluka Vijeća 2010/416/EZ od 13. srpnja 2010. u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora o usvajanju eura u Estoniji 1. siječnja 2011. (SL L 196, 28.7.2010., str. 24.).

[10]             Odluka Vijeća 2013/387/EU od 9. srpnja 2013. o usvajanju eura u Latviji 1. siječnja 2014. (SL L 195, 18.7.2013., str. 24.)

[11]             SL L 236, 23.9.2003., str. 33.

[12]             SL L 157, 21.6.2005., str. 203.

[13]             SL L 112, 24.4.2012., str. 21.

[14]             SL C 236, 2.8.1997., str. 5.

[15]             SL C 73, 25.3.2006., str. 21.

[16]             Uredba Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (SL L 257, 27.10.1995.).

[17]             U travnju 2014. prosječna 12-mjesečna stopa inflacije u Grčkoj, Bugarskoj i Cipru bila je -1,2 %, -0.8 % odnosno -0.4 %, a u europodručju 1,0 %.

[18]             Uredba Vijeća (EZ) br. 479/2009 od 25. svibnja 2009. o primjeni Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice (SL L 145, 10.6.2009., str. 1.).