23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/70

—

uzimajući u obzir članke počevši od članka 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u kojima je utvrđen cilj gospodarske, socijalne i regionalne kohezije te određeni strukturni financijski instrumenti za njezino ostvarenje;

—

uzimajući u obzir članak 39. UFEU-a, koji utvrđuje ciljeve zajedničke poljoprivredne politike,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o potpori Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj ruralnom razvoju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju određenih zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (2),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj te mišljenja Odbora za promet i turizam i Odbora za regionalni razvoj (A7-0456/2013),

A.

budući da je pojam regionalnog razvoja dobio na važnosti posljednjih godina, posebice zbog stavljanja jasnijeg naglaska u Ugovoru iz Lisabona;

B.

budući da je europska politika ruralnog razvoja, koja je drugi stup ZPP-a, službeno priznata u kontekstu reforme Agende 2000; budući da je politika ruralnog razvoja tom reformom uspjela nadići isključivi status socijalne i strukturne politike koja se provodi tek kao dopuna politici poljoprivrednih tržišta;

C.

budući da budući regulatorni okvir regionalne politike poziva države članice na usvajanje integriranog planiranja i programiranja, omogućujući veću usklađenost višegodišnjih programa Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda, kao i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (i Europskog fonda za ribarstvo), i to zahvaljujući zajedničkom strateškom okviru, kojim se izbjegava dupliciranja sredstava i inicijativa, slijedeći ciljeve strategije Europa 2020., nakon što je utvrđen partnerskim ugovorom koji su izradile države članice u suradnji s gospodarskim i socijalnim partnerima i predstavnicima civilnog društva; budući da bi mjere i inicijative za teritorijalni razvoj, posebice one koje se odnose na ruralna područja, stoga trebale biti dio globalnog i međusektorskog pristupa;

D.

budući da je granica između urbanog i ruralnog sve manje jasna i da se širi prigradska poljoprivreda; budući da je važno da je regionalna politika, kao dodatak politici ruralnog razvoja, također usmjerena prema ruralnim područjima kako bi se pružila potpora inovativnim i konstruktivnim projektima;

E.

budući da sredstva za ruralni razvoj stavljena na raspolaganje državama članicama važećim zakonodavstvom za ruralni razvoj otvaraju višestruke razvojne mogućnosti tim istim državama članicama i njihovim regijama te da su te mogućnosti nedovoljno iskorištene u aktualnim programima za ruralni razvoj jer im nedostaju proračunska sredstva;

F.

budući da će se zakonodavstvom za programsko razdoblje 2014. – 2020. ruralnog razvoja proširiti mjere ponuđene državama članicama, posebice kad je riječ o mjerama potpore proizvodnji kvalitetnih prehrambenih namirnica, mjeri suradnje između teritorijalnih dionika radi iskorištavanja ukupnih sredstava pružanjem kvalitetnih dobara i usluga, jačanju udruga proizvođača, kao i mjerama za uvođenje inovacija i gospodarske raznolikosti na ruralna područja;

G.

budući je bolja integracija primarnih proizvođača u prehrambeni lanac kroz programe kvalitete, promidžbu na lokalnim tržištima i kratke putove opskrbe postavljena kao prioritet ruralnog razvoja 2014. – 2020.;

H.

budući da, kada je u pitanju ruralni razvoj, pristup LEADER najbolje obuhvaća načelo suradnje koja uključuje raznolik spektar dionika, no bez promjene središta pozornosti na poljoprivredi te da se uključeni dionici mogu baviti zajedničkim projektom u okviru sektora koji naglašava posebna svojstva i najbolje prakse određenog homogenog područja;

I.

budući da izbor načina i vrsta raspoložive potpore u programima ruralnog razvoja treba biti prepušten nahođenju država članica ili njihovih regija, u slučaju da se opredijele za regionalno programiranje; budući da su države članice u najboljem položaju da odrede odgovarajući naglasak tih programa na nacionalnoj ili regionalnoj razini;

J.

budući da se mogu koristiti metode kojima se, kroz zajednički pristup, omogućuje pokretanje i uključenost svih javnih i privatnih dionika bez obzira na razinu njihovog upliva, s ciljem razvoja suradnje na nizu područja i iskorištavanja ukupnosti potencijala svojstvenih svakom teritoriju u jednom zajedničkom projektu, pri čemu osobito u tom slučaju treba skrenuti pozornost na važnost udruga za lokalni razvoj, udruga proizvođača i zadruga, koje mogu djelovati kao povlašteni partneri u cilju pristupa lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međunarodnom tržištu;

K.

budući da uspješni i obuhvatni programi ruralnog razvoja mogu imati konkretan pozitivan utjecaj na stope zaposlenosti te konkurentnost poduzeća u ruralnim područjima, a time i ublažiti rizik od nezaposlenosti ili života u krajnjoj bijedi zbog niskih prihoda na selu;

L.

budući da teritorijalne oznake kvalitete mogu pridonijeti otpornosti i razvoju teritorijalnog gospodarstva, pogotovo u najugroženijim, planinskim i najudaljenijim regijama, usklađivanjem kvalitetnih dobara (prehrambenih i neprehrambenih) i usluga koji su nerazlučivo povezani i utjelovljuju posebnosti svakog teritorija, a posebice njegove baštine (povijesne, kulturne, zemljopisne itd.); budući da su ta dobra i usluge, okupljeni u skupove, jedinstveni i donose regionalne prihode, nudeći nove gospodarske mogućnosti na lokalnim i međunarodnim tržištima, a također mogu biti okrilje za promidžbu regija kao turističkih odredišta; budući da je cilj tih teritorijalnih oznaka identificirati one teritorije koji su radili zajedno kako bi stvorili zajednička partnerstva i sinergije radi dugoročnog iskorištavanja resursa, poticanja lokalnih/regionalnih proizvođača i njihovih gospodarstava, što je od vitalnog značaja za kvalitetu života na selu i uravnotežen razvoj ruralnih i urbanih područja; budući da teritorijalne oznake kvalitete ne treba miješati s oznakama kvalitete (zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI), zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i garantirano tradicionalnim specijalitetima (GTS)), koje se koriste za prehrambene proizvode, s kojima daleko od toga da su neuskladive, nego su naprotiv potpuno komplementarne; budući da bi one trebale doprinijeti promicanju tih programa i u okviru EU-a i izvan njega te pomoći u poboljšanju konkurentnosti ruralnih gospodarstava, istovremeno otvarajući mogućnosti zapošljavanja;

M.

budući da je sustav zaštićenih oznaka izvornosti (ZOI) i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) djelotvoran, što uvelike pridonosi ruralnom i teritorijalnom razvoju stvaranjem i raspodjelom dodane vrijednosti, zajedničkim djelovanjem proizvođača i svih zainteresiranih strana te načinom na koji promiču dotičnu regiju na lokalnom, regionalnom i međunarodnom tržištu; budući da regionalne oznake stoga nikada i ni na koji način ne smiju zamijeniti ili ugroziti sustav ZOI-ZOZP;

N.

budući da bi se mjerama za promicanje i potporu regionalnih i lokalnih sinergija između primarnih i tercijarnih sektora na lokalnoj i regionalnoj razini mogao osigurati održiv razvoj turističkog i poljoprivrednog sektora u EU-u;

O.

budući da postoji potreba za stvaranjem i primjenom učinkovitog marketinškog alata kako bi se poboljšala konkurentnost regionalnih proizvoda, potaknuli lokalni proizvođači i pridonijelo razvoju regionalnog identiteta ne samo što se tiče poljoprivrede već i na drugim područjima;

1.

pozdravlja integrirani pristup teritorijalnom razvoju koji je predviđen Uredbom o zajedničkom strateškom okviru europskih fondova; ukazuje na potrebu koordinacije i koherencije između različitih europskih fondova radi skladnog teritorijalnog razvoja koji će biti održiv i uravnotežen;

2.

primjećuje da se teritorijalni razvoj izričito naglašava u ciljevima ZZP-a kao dopuna drugim dvama ciljevima koji se odnose na prehrambenu sigurnost i održivi razvoj prirodnih resursa te suzbijanje globalnog zatopljenja;

3.

naglašava da poljoprivredne regije imaju multifunkcionalnu ulogu koja uključuje ne samo poljoprivredni razvoj nego i druge gospodarske i društvene djelatnosti u vezi s jačanjem lokalnih vještina, praktičnih znanja i ulaganja u točno određivanje i iskorištavanje svih domaćih sredstava, vrijednih i skrivenih potencijala i resursa;

4.

pozdravlja koncept „lokalnog razvoja pod vodstvom lokanih dionika” i poziva države članice na uvođenje tog pristupa uklanjajući sve zapreke između ministarstava i drugih administrativnih tijela uključenih u upravljanje tim novim inovativnim pristupom; naglašava da administrativni postupci ne bi trebali biti komplicirani i da ne bi smjeli stvarati dodatne troškove nadležnim tijelima u državi članici;

5.

poziva države članice i njihova regionalna tijela na promicanje participativnog i dinamičnijeg upravljanja, čime će se omogućiti provedba zajedničkih projekata teritorijalnog razvoja koji obuhvaćaju sve gospodarske sektore, uključujući turizam, i u okviru poljoprivrednog sektora, prehrambene i neprehrambene industrije kao što su projekti regionalnih lanaca opskrbe (koji se odnose na kratke lance opskrbe, prehrambene lance, lokalne klaonice, projekte proizvodnje metana iz poljoprivredne biomase, zelene kemiju, bio-materijale itd.), s posebnim težištem na mikropoduzećima i novoosnovanim poduzećima, oslanjajući se na sustavni proces prepoznavanja identiteta svakog teritorija, utemeljenog i povezanog sa svojom baštinom; zapaža da ti načini upravljanja počivaju na složenim partnerskima odnosima između dionika i tijela koji se udružuju oko koncepta teritorijalne oznake izvrsnosti; stoga poziva države članice na stvaranje platforme za razmjenu najboljih praksi, koristeći se pogotovo alatima koje pruža pristup LEADER programima ruralnog razvoja;

6.

upozorava da bi veća koordinacija lokalnih dionika mogla pomoći u jačanju ruralnih gospodarstava, osobito u najugroženijim regijama, uključujući planinske, najnedostupnije i najudaljenije regije; ističe da bi teritoriji mogli imati koristi od bolje organizacije s ciljem prepoznavanja cjelokupnog resursnog potencijala (uključujući moguće resurse) u interesu svih dionika povezanih odnosima međuovisnosti i solidarnosti (tj. djelatnih u poljoprivrednom i zanatskom sektoru, proizvodnji rukotvorina, turizmu, baštini, uključujući organizacije proizvođača, udruge i trgovačke komore itd.); primjećuje da je svrha ovih strateških sukladnosti dionika ovladati resursima uključujući i nadilazeći sektorsku ili proceduralnu logiku kako bi se odredili unutar teritorijalne logike odobravajući nove kvalitetne teritorijalne prilive od komplementarnih dobara i usluga koji odgovaraju posebnostima svakog teritorija; u tom smislu potvrđuje da ovo teritorijalno upravljanje mora ponovno čvrsto podržati stvaranje, razvoj i unaprjeđenje rada na promicanju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda obuhvaćenih postojećim programima kvalitete koji se temelje na zaštiti intelektualnog vlasništva te, u isto vrijeme, promicati kvalitetne usluge (koje nemaju koristi od službenog europskog priznavanja), uz poboljšano uzajamno poticanje poljoprivrednih proizvoda i usluga i uz pokazivanje solidarnosti svih strana, tako da se promiče sva roba i usluge iz vlastitog lokalnog područja;

7.

primjećuje da, iako je teritorijalna oznaka kvalitete namijenjena pokretanju teritorijalnog procesa stvaranja vrijednosti, koji nastoji obuhvatiti proizvode i usluge unutar perspektive identiteta i društvene odgovornosti te nadopuniti, tvoreći jedinstvenu cjelinu i stvarajući sinergije, postojeće programe označavanja kvalitete poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na temelju podrijetla, označavanje ove vrste ide dalje tako što se primjenjuje diljem zajednice na sve proizvode, robu i usluge u određenom teritoriju i na model upravljanja koji koriste poduzeća, institucije i lokalni sudionici u tom teritoriju;

8.

naglašava potrebu promicanja oblika povezanosti između različitih regija i međusektorskog partnerstva, kako bi bili u stanju natjecati se; uvažava ulogu predstavničkih tijela, kao što su udruženja na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, koja osiguravaju promidžbu regionalnih oznaka te poboljšavaju i jačaju sve veću prepoznatljivost regija; poziva da se posveti veća pozornost inicijativama za regionalne oznake kao mogućoj zajedničkoj temi u okviru europske teritorijalne suradnje i europskih inicijativa za financiranje te kao sredstvu koje predstavlja ulaganje u dugoročnu vitalnost konkurentnosti regije;

9.

smatra da oznake regionalne kvalitete trebaju pridonijeti očuvanju imidža Europe kao visokokvalitetnog turističkog odredišta na temelju različitih grana regionalnog turizma, poput agroturizma, ruralnog turizma, ekoturizma i gastronomskog turizma, kao i industrijske, povijesne, prirodne i kulturne baštine, uključujući i biciklističke staze u kombinaciji s javnim prijevozom; ističe da trenutno ne postoji europska oznaka sektora usluga nekog područja koja bi omogućila potrošačima prepoznavanje kvalitete turističkog proizvoda; s time u vezi preporuča pomoć u uvođenju dinamičnosti povezane s kvalitetom u turističkom sektoru, osobito u vezi sa seoskim turizmom i malim poduzećima; smatra da se navedenom oznakom može potaknuti stvaranje alternativnog rješenja za tradicionalne sektore poput poljoprivrede i stočarstva; smatra da bilo koja oznaka kvalitete mora odražavati niz obilježja koja jamče kvalitetu i mora poštovati i nadograđivati se na postojeće oznake, poput oznaka prehrambenih proizvoda, izbjegavajući zabune između njih i poljoprivrednih proizvoda s oznakom kvalitete EU-a;

10.

smatra da se inicijativama kao što je mreža EDEN (Europsko odredište izvrsnosti) promiče konkurentnost, pomaže u organiziranju visokokvalitetnog održivog turizma u regiji, zahvaljujući potencijalu malih i srednjih poduzeća, te doprinosi uključivanju lokalnih institucija, uspostavi partnerstava i raznolikosti sudionika u stvaranju oznake regionalne kvalitete; poziva Komisiju da uvede različite oblike ruralnih turističkih aktivnosti u povezane mjere i programe kao što su EDEN, Calypso itd.; ističe potrebu za ciljanim inicijativama i programima za promicanje ruralnih turističkih aktivnosti;

11.

traži od Komisije i država članica da osiguraju da budući programi ruralnog razvoja predvide odgovarajuće mjere i dostatna sredstva za olakšavanje dobrog upravljanja i održivih oblika teritorijalnog upravljanja nadovezivanjem na mjere temeljene na zajedničkom djelovanju i njihovim jačanjem; mjera suradnje (uključujući u sustavima održive proizvodnje), koordinacije, razmjena, umreženosti, inovacija, usavršavanja, skupina proizvođača, promidžbe, informiranja i ulaganja, koje su predviđene u novim uredbama o ruralnom razvoju; poziva lokalne akcijske skupine u okviru programa Leader + da pruže potporu potrebnu za uspostavu mreža suradnje koje povezuju lokalne i regionalne proizvođače, pružatelje usluga i kulturne ustanove, kao što su sveučilišta, knjižnice i istraživački centri, kako bi se omogućilo da kulturni i povijesni aspekti teritorija budu sadržani u regionalnim oznakama koje služe za stvaranje trajnih veza između usavršavanja, istraživanja i proizvodnje, a time i za stvaranje održivih radnih mjesta;

12.

smatra da ti programi trebaju obuhvatiti mnoge sektore, međutim, bez umanjivanja najveće važnosti koja treba pripasti poljoprivredi te da ih trebaju ocjenjivati upravljačka tijela nadležna za razvojne planove;

13.

poziva Komisiju da podrži napore države članica u priznavanju i promicanju novih oblika suradnje u vezi s ruralnim područjima oko teritorijalne oznake izvrsnosti uz pomoć alata koje sadrži reforma ZPP-a, kao što su inicijativa Unije LEADER, tehnička pomoć i alati za umrežavanje, Europsko inovacijsko partnerstvo, Europska mreža za ruralni razvoj, kao i svi drugi alati i sredstva koji se mogu pokazati potrebnima; ti novi oblici europske teritorijalne suradnje zasnivaju se na objektivnoj procjeni regionalnih sinergija, uzimajući u obzir društvene, gospodarske i okolišne dimenzije, održivost, raznolikost gospodarskih i društvenih subjekata (uključujući subjekte iz sektora turizma) koji sudjeluju u promidžbi regionalnog identiteta te na skup posebnih dobara i usluga koji se mogu razviti na svakom području kako bi se stvorila i zadržala dodana vrijednost;

14.

smatra da bi države članice u kontekstu tih novih oblika teritorijalne suradnje trebale biti u mogućnosti koristiti sve mjere ruralnog razvoja povezane s politikom kakvoće za prehrambene proizvode s ciljem razvoja osobito prodaje na lokalnim tržištima i kratkih lanaca opskrbe te poboljšanja održivosti i znanja o metodama proizvodnje, uz puno poštovanje pravila EU-a tako da se ne utječe, potkopava ili slabi postojeće programe kvalitete Unije kao što su zaštićena oznaka izvornosti (ZOI), zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i garantirano tradicionalni specijaliteti (GTS); smatra da bi u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru teritorijalne oznake izvrsnosti trebale biti ograničene na promidžbu sustava kvalitete ZOI-ZOZP-GTS ondje gdje postoje ili na potporu njihova stvaranja ondje gdje ih još nema; poziva Komisiju da, uzimajući u obzir povećanje broja višestrukih oznaka i regionalnih oznaka za prehrambene proizvode u Europi, sastavi popis oznaka s posebnim regionalnim svojstvima kako bi se izbjegli mogući štetni utjecaji na programe kvalitete; smatra da koncept regionalne oznake treba jasno definirati, uzimajući u obzir pozitivna iskustva s postojećim oznakama kvalitete (ZOI, ROI, ZOZP) te da treba izraditi koordinirane strategije kako bi se izbjeglo dupliciranje i preklapanje, polazeći od zajedničkog pristupa na temelju okvira koji se utvrđuje na razini Europske unije;

15.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.