52014DC0575

1. UVOD

Europski istraživački prostor: ključni pokretač stvaranja znanja

Cilj europskog istraživačkog prostora (EIP) prihvatilo je Europsko vijeće u ožujku 2000. te je on uvršten u Ugovor iz Lisabona iz 2007. Cilj je EIP-a stvoriti „jedinstven istraživački prostor otvoren prema svijetu i utemeljen na unutarnjem tržištu, u kojem se istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologija mogu slobodno kretati te kojim Unija i njezine države članice jačaju svoje znanstvene i tehnološke temelje, konkurentnost i sposobnost zajedničkog rješavanja velikih izazova”[1].  

Godine 2011. Europsko vijeće pozvalo je sve uključene na razini EU-a, država članica i dionika da uklone preostale poteškoće i dovrše izgradnju EIP-a do 2014. kako bi se stvorilo pravo jedinstveno tržište znanja, istraživanja i inovacija.

U Komunikaciji „Ojačano partnerstvo europskoga istraživačkog prostora za izvrsnost i rast” iz 2012. (dalje u tekstu: „Komunikacija o EIP-u”)[2] utvrđeno je pet prioriteta za djelovanje: učinkovitiji nacionalni istraživački sustavi, optimalna transnacionalna suradnja i natjecanje, otvoreno tržište rada za istraživače, ravnopravnost spolova i uključivanje rodno osviještene politike u istraživanje, te optimalno širenje, dostupnost i prijenos znanstvenih spoznaja, među ostalim i digitalnim EIP-om. Kao potporu tom partnerstvu, Komisija je 2012. donijela još dvije Komunikacije: „Prema boljem pristupu znanstvenim informacijama: povećanje koristi od javnih ulaganja u istraživanja”[3] i „Jačanje i usmjeravanje međunarodne suradnje EU-a na istraživanje i inovacije: strateški pristup”[4].

Načela EIP-a potpuno su integrirana u vodeću inicijativu strategije Europa 2020. „Unija inovacija” za poticanje rasta i zapošljavanja.

Polazeći od Izvješća o napretku EIP-a iz 2013., u ovom se izvješću iznosi kratak pregled napretka postignutog u izgradnji EIP-a, a u priloženom radnom dokumentu službi Komisije pod nazivom „Činjenice i brojke” iznosi se detaljna analiza. 

S obzirom na dimenziju EIP-a koja se odnosi na unutarnje tržište i njegov utjecaj na ulaganja u istraživanje i inovacije, u izvješću se osvrće i na Strateški program za Uniju u vrijeme promjena, koji su države članice dogovorile na sastanku Europskog vijeća u lipnju 2014., posebno na njegov prioritet „Unija radnih mjesta, rasta i konkurentnosti”.

2. GLAVNI ZAKLJUČCI DRUGOG IZVJEŠĆA O NAPRETKU EIP-a

Izvješćem o napretku za 2014. daje se cjelovita slika napretka u pogledu prioriteta EIP-a u svim državama članicama i nekim pridruženim zemljama[5]. U Izvješću o napretku iz 2013. iznesen je pregled političkog konteksta, poduzetih koraka i prvih postignuća. U Izvješću o napretku za 2014. predstavljaju se nove i ažurirane mjere donesene na nacionalnoj razini te se prvi put uspoređuju s mjerama za EIP na nacionalnoj razini koje provode istraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja.

2.1. Učinkovitiji nacionalni istraživački sustavi

Europska komisija u svojoj je Komunikaciji “Istraživanje i inovacije kao izvori obnovljenog rasta” [6] odredila povećanje kvalitete razvoja strategija i procesa kreiranja politika u području istraživanja i inovacija kao jednu od tri okosnice reforme za povećanje kvalitete javnih ulaganja u istraživanje i inovacije. Iz dokumenta „Činjenice i brojke” vidljivo je da su se nacionalni istraživački sustavi bolje uskladili s prioritetima EIP-a. Gotovo su sve države članice usvojile nacionalnu strategiju za istraživanje i inovacije.

Još uvijek postoje velike razlike među državama članicama u načinu dodjele sredstava za istraživanja. Iako je financiranje projekata na temelju natječaja prisutno u svim državama članicama, njegov se opseg znatno razlikuje među pojedinim zemljama[7]. Stručna revizija provodi se u svim državama članicama. Međutim, nema dogovorenih normi za ključna načela međunarodne stručne revizije.

Povezivanje institucijske procjene uspješnosti s dodjelom institucijskih sredstava također je odličan način promicanja natjecanja u istraživanju i povećanja učinkovitosti nacionalnih ulaganja.  Naime, iako je 12 država članica navelo da imaju politike za dodjelu institucijskih sredstava na temelju uspješnosti, čini se da se taj pristup još više primjenjuje u praksi tj. primjenjuju ga agencije za financiranje u 16 država članica[8].

2.2. Optimalna transnacionalna suradnja i natjecanje

Zajedničko rješavanje velikih izazova

Transnacionalna suradnja na razini programa među državama članicama povećava se te je dio nacionalnih strategija u 16 država članica. S pomoću inicijativa za zajedničku izradu programa nacionalni se programi sve lakše usklađuju sa zajedničkim programima na razini EU-a za rješavanje društvenih izazova. Nekoliko država članica počelo je razvijati nacionalne akcijske planove, druge planove i strategije u području inicijativa za zajedničku izradu programa u kojima sudjeluju, s ciljem jačanja svoje predanosti strateškim istraživačkim programima u okviru tih inicijativa.

I u političkim programima sve se više pozornosti posvećuje međunarodnoj suradnji. Devet država članica ima posebne odredbe za poticanje međunarodne znanstvene suradnje.

Istraživačke infrastrukture

Za razvoj i uspostavu istraživačkih infrastruktura, 22 države članice donijele su nacionalne planove za istraživačke infrastrukture. Pet ih je ažurirano od 2013. Međutim, u nacionalnim planovima nisu dosljedno navedene veze s planom Europskog strateškog foruma za istraživačke infrastrukture (ESFRI) ni financijske obveze za razvoj ESFRI-jevih istraživačkih infrastruktura i drugih svjetskih istraživačkih infrastruktura.

Očekuje se pokretanje ili dovršavanje barem 60 % projekata iz plana ESFRI-ja do 2015.[9] Najnovije rangiranje projekata u planu ESFRI-ja, koje je u svibnju 2014. podržalo Vijeće za konkurentnost, omogućit će državama članicama i Komisiji da daju dodatnu potporu za postizanje tog cilja.

Stupanjem na snagu Uredbe o Konzorciju europskih istraživačkih infrastruktura (ERIC) 2009. omogućeni su zajednička uspostava i rad sedam istraživačkih infrastruktura od europskog interesa. Do 2015. očekuje se osnivanje 15-ak ERIC-ova, što znači da njihova važnost raste.

2.3. Otvoreno tržište rada za istraživače

Dok broj studenata doktorskih studija u EU-u i dalje raste, dokazi upućuju na to da nemaju odgovarajuće vještine za rad izvan akademske zajednice.[10] Provedbom načela iz 2011. za inovativnu doktorsku izobrazbu u državama članicama i ustanovama pomaže se istraživačima da steknu nove vještine te se poboljšava njihova zapošljivost, osobito izvan akademske zajednice. Dok 45 % istraživača u EU-u radi u privatnom sektoru, samo 10 % studenata doktorskih studija navelo je da su se obrazovali u području prava intelektualnog vlasništva i poduzetništva.[11] Neke su države članice iskoristile dostupne strukturne fondove za sufinanciranje novih doktorskih obrazovnih struktura. Nadalje, otvorenim zapošljavanjem omogućuje se istraživačkim institucijama da zaposle najbolje istraživače na svim razinama karijere te se potiče učinkovita geografsku mobilnost. Istraživanja mobilnih istraživača gotovo su 20 % utjecajnija od istraživanja znanstvenika koji nikada nisu živjeli u inozemstvu[12].

Dokazi pokazuju da su otvorenost i inovacije povezani, tj. zemlje s otvorenim i privlačnim istraživačkim sustavima[13] imaju mnogo inovacija.

Izvor: Izračuni Glavne uprave za istraživanje i inovacije na temelju pregleda rezultata „Unije inovacija” 2014.

Države članice usuglasile su se oko osnivanja radne skupine u suradnji s dionicima kako bi se, na temelju dobre prakse, razvio programski alat za otvoreno i transparentno zapošljavanje na temelju rezultata.[14] Podaci pokazuju da je nekoliko država članica, kao što su Austrija, Italija i Poljska, uvelo nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje da sva slobodna mjesta u javnim istraživačkim ustanovama moraju biti objavljena na međunarodnom web-mjestu za istraživačka radna mjesta, npr. EURAXESS Jobs[15]. Na web-mjestu EURAXESS Jobs 2013. objavljeno je više od 40 000 istraživačkih radnih mjesta u više od 7 500 ustanova, uz suradnju među vodećim internetskim portalima za istraživačka radna mjesta. Međutim, i dalje postoje velike razlike u praksama otvorenog zapošljavanja u državama članicama. Vidjeti dijagram u nastavku.

Udio sveučilišnih istraživača zadovoljnih mjerom u kojoj ustanove javno oglašavaju slobodna istraživačka radna mjesta, Europa, 2012. (%)

Izvor: Studija MORE2

2.4. Ravnopravnost spolova i uključivanje rodno osviještene politike u istraživanje

Pitanja ravnopravnosti spolova u istraživanju i inovacijama sve se više uključuju u političke programe na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, kao i u istraživačkim organizacijama. Inicijative „ponude” usmjerene na pojedinačne žene znanstvenice postupno se nadopunjuju politikama „potražnje” usmjerenima na institucijske promjene u istraživačkim organizacijama s dugoročnim strukturnim učincima. Više od polovine država članica usvojilo je posebne zakone i/ili nacionalne strategije za ravnopravnost spolova u javnom istraživanju. U izvješću „Činjenice i brojke” vidljive su značajne veze između mjera na razini istraživačkih organizacija, uključujući planove za ravnopravnost spolova, i nacionalnih zakona, strategija i/ili poticaja za potporu institucijskih promjena[16].

Međutim, promjene se događaju presporo i još uvijek postoje velike razlike među državama. Spolna pristranost pri određivanju karijera, nejednaka zastupljenost spolova na položajima na kojima se donose odluke te nedostatak rodne osviještenosti u istraživačkim programima i dalje su glavni izazovi. Potrebno je više zajedničkih napora, kao i sustavna strategija usmjerena na dugoročne institucijske promjene u europskom istraživačkom sustavu.

2.5. Optimalno širenje, dostupnost i prijenos znanstvenih spoznaja, među ostalim i digitalnim EIP-om

Otvoren pristup publikacijama i podacima

Sve veći broj sveučilišta, istraživačkih centara i agencija za financiranje diljem Europe podržava otvoren pristup publikacijama i podacima o rezultatima istraživanja. Organizacije dionika vrlo su aktivne te su uspostavile platformu dionika za EIP kao odgovor na Komunikaciju iz 2012. Dosad je 20 država članica poduzelo posebne mjere za potporu otvorenom pristupu istraživačkim publikacijama, ali samo pet njih ima posebne odredbe o otvorenom pristupu istraživačkim podacima. Države članice u okviru ERAC-a posebnu su pažnju posvetile ponovnoj uporabi istraživačkih podataka, za koju još uvijek postoje stvarne i prividne zapreke, među ostalim pravne, tehničke, financijske, sociokulturne i zapreke povezane s povjerenjem.

Međutim, nacionalne politike, inicijative i prakse još su uvijek fragmentirane i neke od njih ne odražavaju ispravno europsku definiciju otvorenog pristupa[17].

Prijenos znanja i otvorene inovacije

Države članice nastavljaju razvijati i upotrebljavati operativne nacionalne strategije prijenosa znanja. To se postiže uglavnom većim priznavanjem i profesionalizacijom djelatnosti prijenosa znanja, većom ulogom službenika zaduženih za prijenos znanja te mjerama za olakšavanje interakcije i razvoja strateških partnerstava i zajedničkih istraživačkih programa sveučilišta i industrije, uključujući mala i srednja poduzeća. Time se omogućava bolje korištenje rezultatima istraživanja na tržištu. Iako postoje snažni politički mehanizmi potpore za prijenos znanja u većini država članica, to se u polovini država članica ne odražava u financijskoj potpori.

Digitalni EIP

Infrastrukture za otvoren pristup rezultatima javno financiranih istraživanja kojima se svima jamči pristup znanju i korištenje njime nisu primjereno razvijene u cijeloj Europi. U interesu resursne učinkovitosti države članice trebale bi ubrzati nastojanja oko udruživanja te provedbe zajedničkih strategija temeljenih na postojećim rezultatima, kako bi se najbolje iskoristila trenutačna ulaganja u institucijske i nacionalne podatkovne infrastrukture te one koje se temelje na pojedinim disciplinama[18]. To bi moglo uključivati i nastojanja oko poticanja mogućnosti nekomercijalnog objavljivanja s otvorenim pristupom.

2.6. Međusektorska pitanja: uključivanje međunarodne dimenzije u prioritete EIP-a

Važno je da se u daljnjem razvoju EIP-a u sve prioritete uključi međunarodna dimenzija. Na taj će način Europa učvrstiti svoj položaj globalne pokretačke sile istraživanja, privući i zadržati najbolje istraživače, zadržati konkurentnost te omogućiti buduću suradnju s globalnim istraživačkim partnerima.

2.7. Usklađenost s EIP-om

Ne postoji jedinstven put za ostvarenje EIP-a. Brzina i razina provedbe EIP-a uvelike ovise o nacionalnom kontekstu te se potiču ciljanim politikama na razini država članica.

Provedba EIP-a varira među istraživačkim organizacijama. U izvješću „Činjenice i brojke” prikazani su podaci za organizacije koje su grupirane prema „usklađenosti” s mjerama EIP-a[19] predloženima u Komunikaciji iz 2012. Utvrđene su dvije glavne skupine: organizacije „usklađene s EIP-om”, koje su već provele većinu mjera EIP-a, i organizacije „djelomično usklađene s EIP-om”, koje još nisu provele mjere EIP-a ili su ih provele tek djelomično. Analizom se pokazalo da u većini država članica prevladavaju ustanove usklađene s EIP-om, uz iznimku sedam zemalja (u kojima su udjeli slični ili prevladavaju organizacije djelomično usklađene s EIP-om). Čini se da su male organizacije[20] manje usklađene s EIP-om od velikih[21].

Osim toga, razina provedbe različitih mjera EIP-a varira između te dvije skupine. Na primjer, na grafikonu u nastavku prikazano je da unutar skupine organizacija usklađenih s EIP-om gotovo 90 % njih često uključuje minimalne zahtjeve pri oglašavanju slobodnih radnih mjesta, dok to čini manje od 50 % organizacija djelomično usklađenih s EIP-om. Iz analize u izvješću „Činjenice i brojke” vidljivo je da bi čak i organizacije usklađene s EIP-om trebale ulagati više truda. Na primjer, samo 50 % organizacija usklađenih s EIP-om često oglašava slobodna radna mjesta na EURAXESS-u.

Udio organizacija koje provode neke od mjera EIP-a u dvije najvažnije skupine organizacija

Izvor: Istraživanje o EIP-u 2014.

Naposljetku, istraživači u organizacijama usklađenima s EIP-om obično objavljuju više publikacija i prijava patenata, koje se smatraju važnim čimbenicima za rast i radna mjesta.

2.8. Dovršetak izgradnje EIP-a

U Komunikaciji o EIP-u utvrđena su četiri uvjeta za dovršetak izgradnje EIP-a: reforme svih prioriteta EIP-a u državama članicama, brza provedba prioriteta koje su dionici u području istraživanja istaknuli u Komunikaciji, veća potpora Komisije nacionalnim politikama o EIP-u i transparentno praćenje.

Države članice prvi su dionici koji uvode reforme povezane s EIP-om na nacionalnoj razini i podupiru istraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja u njihovoj provedbi. One postupno uvode reforme povezane s EIP-om u svoje godišnje nacionalne programe reformi, te je 2014. izneseno 19 nacionalnih programa reformi kojima su predstavljene mjere EIP-a, u usporedbi sa samo 11 nacionalnih programa reformi 2013. U okviru Odbora za europski istraživački prostor i inovacije (ERAC), države članice obvezale su se da će od 2014. raditi na zajedničkoj strukturi izvješćivanja u okviru Europskog semestra u sljedećim godinama s ciljem dosljednog rješavanja prioriteta EIP-a. Na sjednici Vijeća za konkurentnost u veljači 2014. države članice obvezale su se do sredine 2015. razviti plan EIP-a na europskoj razini kojim bi se usmjeravala nacionalna provedba reforma povezanih s EIP-om. Neke države članice započele su razvoj nacionalnih planova EIP-a kako bi ubrzale provedbu EIP-a i osigurale globalno konkurentnu i privlačnu Europu.[22]

Organizacije dionika ključni su pokretači napretka u pogledu prioriteta EIP-a, djelujući na temelju memoranduma o razumijevanju i zajedničke izjave, kao i s pomoću platforme dionika. One promiču EIP među svojim članovima[23]. Primjer prihvaćanja ciljeva EIP-a među dionicima je poticaj platforme dionika svojim članovima da aktivno sudjeluju u strategiji ljudskih resursa za istraživače.

Na europskoj razini aktivirani su okvirni programi za provedbu politike EIP-a kao i za određivanje sastavnica EIP-a. Komisija podupire države članice i dionike u području istraživanja u tim nastojanjima brojnim aktivnostima kao što su program ERA-Net Cofund, inicijative na temelju čl. 185., zajedničko programiranje, EURAXESS i međusektorska pitanja. Na primjer, predloškom sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u okviru programa Obzor 2020. korisnika bespovratnih sredstava obvezuje se da nastoji provoditi Europsku povelju za istraživače i Kodeks ponašanja pri zapošljavanju istraživača[24]. Osim toga, korisnici bespovratnih sredstava moraju poduzeti sve potrebne mjere za promicanje jednakih mogućnosti za muškarce i žene te za osiguravanje ravnoteže spolova na svim razinama[25].

Europska komisija, u bliskoj suradnji s državama članicama i uz doprinos platforme dionika, razvila je mehanizam za praćenje EIP-a (EMM). Mehanizam za praćenje EIP-a postaje bitan dio oblikovanja politike EIP-a. Njime se može pratiti u kojoj mjeri države članice, ulagači u istraživanje i institucije podupiru i provode EIP.

Dosadašnja nastojanja sudionika partnerstva EIP-a pokazala su se uspješnima te su uspostavljeni uvjeti za dovršetak EIP-a. Međutim, dovršetak EIP-a, poput unutarnjeg tržišta, predstavlja postupan proces. Obvezivanje svih sudionika partnerstva EIP-a bit će ključan čimbenik u ubrzanju tempa provedbe EIP-a, koji se trenutačno razlikuje među pojedinim državama članicama, istraživačkim organizacijama i organizacijama koje financiraju istraživanja. Dovršetak izgradnje EIP-a uvelike ovisi o kvaliteti mjera koje ti sudionici poduzimaju kako bi djelotvorno ispunili svoje obveze, ostvarujući konkretne i mjerljive koristi za društvo.

3. BUDUĆI IZAZOVI

Provedba EIP-a

Potrebni su daljnji napori za provedbu. Plan EIP-a na europskoj razini bit će razvijen do sredine 2015. Uključivat će smjernice i ključne mjere za rješavanje preostalih zapreka. Plan će služiti kao instrument za usmjeravanje provedbe EIP-a na nacionalnoj razini, uz priznavanje raznolikosti nacionalnih istraživačkih sustava. Države članice trebale bi posvetiti više pozornosti EIP-u prilikom pripreme nacionalnih istraživačkih i inovacijskih strategija, koje se provode u okviru odgovarajućih nacionalnih akcijskih planova i inicijativa za EIP. Mogu se razmotriti različite mogućnosti poticanja razvoja EIP-a, uključujući zakonodavne mogućnosti, ako je potrebno, na temelju novih odredbi u vezi s EIP-om u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.

Uz to, Komisija će pokrenuti raspravu s državama članicama o najboljoj mogućoj razini koordinacije i usklađivanja nacionalnih istraživačkih strategija te o udruživanju sredstava na područjima društvenih izazova kako bi se povećao učinak na razini EU-a. Mogući ishodi mogu uključivati utvrđivanje iznosa nacionalnih sredstava koja se trebaju potrošiti unutar usklađenog europskog okvira i mjere za povećanje broja zemalja koje sudjeluju u zajedničkoj izradi programa.

Kako bi se ostvarile ključne održive europske istraživačke infrastrukture, potrebno je dalje usklađivati nacionalne i europske planove za istraživačke infrastrukture te udruživati sredstva u tu svrhu.

Naposljetku, trebalo bi poboljšati međunarodnu suradnju kao međusektorski prioritet mjera EIP-a. Kao što je navedeno u međunarodnoj strategiji suradnje za istraživanje i inovacije o pristupu zemljama EFTA-e, zemljama kandidatkinjama za pristupanje EU-u i zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva, naglasak će biti na poticanju integracije u EIP ili usklađivanja s njime.

Uključivanje novih dionika

Nacionalni i europski dionici trebali bi biti primjereno uključeni u razvoj nacionalnih akcijskih planova EIP-a, a time i u provedbu EIP-a, kako bi se osigurala njihova potpuna predanost vrijednostima i koristima EIP-a. Platforma dionika dobar je instrument, koji pridonosi oblikovanju politike i provedbi EIP-a. Mogla bi se proširiti uključivanjem više sudionika u području istraživanja. Budući uspjeh EIP-a ovisit će o interesu i aktivnom uključivanju istraživača i dionika, tako da istraživanje odražava potrebe i izazove društva.

Maksimalno uvećanje koristi od aktivnosti istraživanja i inovacija za društvo

Potrebna je bolja integracija ciljeva istraživanja i inovacija u mnoge povezane politike na europskoj i nacionalnoj razini. EIP je usmjeren na povećanje potencijala europskih otvorenih istraživačkih sustava i na poticanje inovacija. Usredotočujući se na istraživačke sektore, Europa može osigurati okvir za specijalizaciju regija u njihovim područjima stručnosti. Tim paneuropskim pristupom pametne specijalizacije pridonijet će se izradi jače strategije istraživanja, u kojoj se najbolji pojedinci udružuju kako bi dosegnuli izvrsnost u istraživanju. Prekograničnim regionalnim pristupima pomaže se širenju izvrsnosti u istraživanju i povećanju usklađenosti s EIP-om.

Postizanje potpuno funkcionalnog EIP-a mora biti ključni cilj svih budućih inicijativa politike istraživanja i inovacija. U okviru tog cilja trebalo bi priznati potrebu da znanost pronalazi održiva rješenja za društvene izazove, sve veću potrebu za integritetom i odgovornosti u istraživanju te nastojanja da se istraživanja vode i dijele na nov način (Science 2.0).

Trajna potpora Europske komisije EIP-u

Komisija će nastaviti pružati potporu državama članicama i dionicima u području istraživanja u njihovim nastojanjima da ojačaju EIP pružanjem informacija o postojećim dobrim praksama. Uspostavit će instrument za političku podršku u okviru programa Obzor 2020. i organizirati seminare za uzajamno učenje. Osigurat će da se u okviru programa Obzor 2020. ciljanim i međusektorskim mjerama podupire funkcioniranje EIP-a. Jasan primjer potpore EU-a EIP-u predstojeći je instrument mirovinske štednje za europske istraživačke ustanove (RESAVER)[26], kojim će se uklanjanjem prepreka mobilnosti istraživača te osiguravanjem sigurnih i održivih mirovina za stručne istraživače doprinijeti uspostavi europskog tržišta rada za istraživače.

Bolje praćenje EIP-a

Mehanizam za praćenje EIP-a temelji se na pokazateljima i mehanizmima prikupljanja podataka koji su dogovoreni s državama članicama. Praćenje EIP-a pokazalo se korisnim u mjerenju napretka u političkim mjerama EIP-a. Međutim, provedba praćenja ima ograničenja s obzirom na dobrovoljnu prirodu istraživanja, što ograničava uporabu rezultata pri kreiranju politika. Potreban je daljnji rad kako bi se utvrdilo i poboljšalo bitne pokazatelje napretka EIP-a te potencijalno proširilo područje primjene mehanizma za praćenje EIP-a.

4. ZAKLJUČCI

Izvješćem je potvrđeno da partnerstvo EIP-a dobro napreduje u ostvarenju EIP-a. Uspostavljeni su uvjeti za dovršetak izgradnje EIP-a utvrđeni u Komunikaciji iz 2012.:

države članice donose sve više mjera za potporu EIP-u te ih uključuju u svoje nacionalne programe reformi, organizacije dionika kontinuirano podupiru program EIP-a, Unija je uvrstila EIP u Europski semestar, predvidjela značajna financijska sredstva za mjere EIP-a te promiče otvoreno zapošljavanje, otvoren pristup publikacijama i podacima, kao i ravnopravnost spolova u okviru programa Obzor 2020., uspostavljen je stabilan mehanizam za praćenje kojim se dostavljaju podaci o svim razinama napretka; taj je mehanizam bitan dio oblikovanja politike EIP-a.

Dovršetak izgradnje EIP-a, poput unutarnjeg tržišta, i dalje se odvija postupno. Međutim, potrebni su dodatni napori kako bi EIP u potpunosti funkcionirao te je sada više nego ikad na državama članicama i dionicima u području istraživanja da provedu potrebne reforme i ostvare EIP.

Usklađenost s EIP-om povezana je s povećanom učinkovitošću:

otvoreni i privlačni istraživački sustavi su inovativniji,

· ustanove usklađene s EIP-om objavljuju više publikacija i prijava patenta po istraživaču.

Ne postoji jedinstven put za ostvarenje EIP-a. Zamijećeno je posebno sljedeće:

EIP se učinkovitije primjenjuje uz utvrđene nacionalne mjere i uz potporu istraživačkih organizacija i organizacija koje financiraju istraživanja, čini se da su male istraživačke organizacije manje usklađene s EIP-om od velikih.

[1]               COM(2012) 392 završna verzija.

[2]               Isto.

[3]               COM(2012) 401 završna verzija.

[4]               COM(2012) 497

[5]               Švicarska, Norveška, Island, Srbija, Crna Gora i Turska.

[6]               COM(2014) 339 završna verzija.

[7]               Izvješće „Činjenice i brojke”, odjeljak „Natjecanje za dodjelu javnih sredstava”.

[8]               Nadalje, gotovo 70 % institucija obuhvaćenih istraživanjem o EIP-u 2014. pripada organizacijama čije financiranje podliježe institucijskoj procjeni.

[9]               Prema obvezi br. 5 vodeće inicijative „Unija inovacija”.

[10]             Studija MORE2: http://ec.europa.eu/euraxess/pdf/research_policies/more2/Final%20report.pdf

[11]             Studija MORE2 Danas se sve više prihvaća da se studenti doktorskih studija ne obrazuju samo za akademsku karijeru, nego da sve češće ostvaruju karijere izvan akademske zajednice. Za to im je potrebna sposobnost prilagodbe na novo okruženje, razvoj novih vještina, kao i odgovarajuća izobrazba.

[12]             Izvješće „Činjenice i brojke”, odjeljak „Otvoreno i transparentno zapošljavanje istraživača na osnovi rezultata”.

[13]             Na temelju sljedeća tri pokazatelja u pregleda rezultata „Unije inovacija”: međunarodne znanstvene zajedničke publikacije, znanstvene publikacije koje su među 10 % najčešće citiranih, studenti doktorskih studija izvan EU-a.

[14]             U okviru Odbora za europski istraživački prostor i inovacije (ERAC) 2014. organiziran je seminar za uzajamno učenje.

[15]             jobs.euraxess.org

[16]             Izvješće „Činjenice i brojke”, odjeljak „Ravnopravnost spolova i rodna tematika u istraživanju”.

[17]             Otvoren pristup može se definirati kao praksa pružanja elektroničkog pristupa znanstvenim informacijama koja je čitatelju besplatna. U kontekstu istraživanja i razvoja, otvoren pristup većinom se odnosi na pristup „znanstvenim informacijama”, koje se dijele u dvije glavne kategorije: stručno pregledani članci o znanstvenom istraživanjima (objavljeni u akademskim časopisima) i podaci iz znanstvenih istraživanja (podaci na kojima se temelje publikacije i/ili neobrađeni podaci).

[18]             COM(2012) 401 završna verzija.

[19]             Mjere koje su uzete u obzir nisu povezane. Samo mjere koje su važne pri provedbi EIP-a uključene su u analizu.

[20]             Odnosno s manje od 300 istraživača za sveučilišta i 100 istraživača za istraživačke ustanove.

[21]             Izvješće „Činjenice i brojke”, odjeljak „Zašto EIP?”

[22]             Prvi od tih planova usvojila je vlada Savezne Republike Njemačke 16. srpnja 2014.

[23]             Vidjeti na primjer izvješće o EIP-u „Science Europe” iz prosinca 2013. http://www.scienceeurope.org/uploads/PublicDocumentsAndSpeeches/120717_Science_Europe_ERA_Statement.pdf i izvješće LERU-a „EIP za promjenu” iz svibnja 2014. http://www.leru.org/files/publications/BP_ERAOFCHANGE_FINAL.pdf

[24]             Članak 32. Općeg sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. http://ec.europa.eu/research/participants/portal/desktop/en/funding/reference_docs.html#h2020-mga

[25]             Članak 33. Općeg sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

[26]             http://ec.europa.eu/euraxess/index.cfm/rights/resaver