This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014DC0363
REPORT FROM THE COMMISSION Synthesis Report on the Quality of Drinking Water in the EU examining the Member States' reports for the period 2008-2010 under Directive 98/83/EC
IZVJEŠĆE KOMISIJE Objedinjeno izvješće o kvaliteti vode za piće u EU-u u kojem se razmatraju izvješća država članica za razdoblje 2008. – 2010. na temelju Direktive 98/83/EZ
IZVJEŠĆE KOMISIJE Objedinjeno izvješće o kvaliteti vode za piće u EU-u u kojem se razmatraju izvješća država članica za razdoblje 2008. – 2010. na temelju Direktive 98/83/EZ
/* COM/2014/0363 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE Objedinjeno izvješće o kvaliteti vode za piće u EU-u u kojem se razmatraju izvješća država članica za razdoblje 2008. – 2010. na temelju Direktive 98/83/EZ /* COM/2014/0363 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE Objedinjeno izvješće o kvaliteti vode za
piće u EU-u u kojem se razmatraju izvješća država članica za
razdoblje 2008. – 2010. na temelju Direktive 98/83/EZ
1.
Uvod
Sigurna voda za piće neophodna je za život. Od
ključne je važnosti za javno zdravlje i važan je pokretač zdravog
gospodarstva. WHO[1]
zaključuje da „poboljšanjem pristupa sigurnoj vodi za piće i
primjerenoj odvodnji, uz povoljne učinke na zdravlje do kojih dolazi
sprečavanjem bolesti koje se prenose vodom, mogu se ostvariti znatne
gospodarske koristi”. To uključuje uštede u zdravstvu, dodatne
produktivne radne dane na godišnjoj razini, više učenika prisutnih na
nastavi i vrijednost sprečavanja gubitaka života. Sektor vodne industrije
daje i značajan doprinos BDP-u. Ukupna procijenjena bruto dodana
vrijednost (BDV) industrije koja obuhvaća usluge opskrbe vodom i odvodnje
u 2010. iznosila je 43,84 milijardi eura i predstavljala je oko 500 000
radnih mjesta ekvivalentnih poslovima s punim radnim vremenom[2]. Direktivom
o vodi za piće[3],
uvedenom 1980. i revidiranom 1998. godine omogućena je dostupnost vode za
piće visoke kvalitete u cijelom EU-u. Zajedničkim naporima
institucija EU-a, država članica i pružatelja usluga osigurane su visoke
stope sukladnosti sa standardima vode za piće te se Direktiva stoga može
smatrati uspjehom zakonodavstva EU-a u području okoliša i javnog zdravlja,
iako to nije široko poznato. Kvaliteta
vode za piće i potrebna razina obrade uvelike ovise o kvaliteti izvora
vode za piće. Stoga je razina zaštite vodnih resursa, posebno podzemnih i
površinskih voda, ključna za Direktivu o vodi za piće jer utječe
na troškove obrade. Pitanje
vode za piće bitno je i za građane EU-a. To je vidljivo i iz ankete
Eurobarometra[4]
i nedavno pokrenute europske građanske inicijative Pravo na vodu[5].
U svojem odgovoru na tu inicijativu, Komisija je najavila javno savjetovanje na
razini EU-a u vezi s Direktivom o vodi za piće[6],
posebno s ciljem poboljšanja pristupa kvalitetnoj vodi u EU-u.
2.
Stanje
vode za piće
Ovaj
dokument sadržava sažeti prikaz stanja provedbe Direktive o vodi za piće
na temelju najnovijih podataka koje su dostavile države članice[7].
Tehnička izvješća koja sadržavaju detaljne informativne članke
za svaku državu članicu bit će uskoro dostupna na web-mjestu
Glavne uprave za okoliš[8].
2.1.
Opskrba vodom
Opskrba vodom za
piće u EU-u organizira se po vodoopskrbnim područjima, tj.
zemljopisno definiranim područjima unutar kojih voda namijenjena za
ljudsku potrošnju dolazi iz jednog ili više izvora te unutar kojih se kvaliteta
vode može smatrati otprilike ujednačenom. U EU-u ima gotovo 100 000
vodoopskrbnih područja (VOP). U Direktivi se razlikuju velika i mala
vodoopskrbna područja[9].
Minimalni zahtjevi za kvalitetu vode jednaki su za velike i za male
vodoopskrbne sustave. No, zahtjevi za praćenje su drugačiji te države
članice ne moraju izvješćivati o malim vodoopskrbnim sustavima. Oko
65 milijuna ljudi opskrbljuje se iz malih vodoopskrbnih sustava. „Opskrba” u
smislu Direktive ne znači „pristup” javnoj mreži za opskrbu vodom[10].
Eurostat je prikupio podatke o „broju stanovnika priključenih na javnu
opskrbu vodom”[11],
vidi tablicu 1. na kraju izvješća. Budući da se radi o
dobrovoljnom izvješćivanju, nedostaju neki podaci te nije moguć
izračun ukupnih ili prosječnih vrijednosti na razini EU-a.
Izvori
sirove vode
U EU-u,
vodoopskrbni sustavi uglavnom se napajaju iz podzemnih i površinskih voda,
uključujući umjetne spremnike. Izvori vode znatno se razlikuju
među državama članicama. Ranija izvješća obuhvaćala su
preglede[12],
koje prikuplja Eurostat[13].
Postoje značajne razlike u udjelu između velikih i malih
vodoopskrbnih područja, pri čemu male područja imaju mnogo
veći udio izvora podzemnih voda (84 %). Onečišćenje
podzemnih voda, posebno tvarima koje je teško otkriti poput pesticida, i
onečišćenje površinske vode, na što sve više utječu klimatske
promjene (poplave, velike količine kiše, izlijevanja uslijed kiša) mogu
predstavljati probleme koji utječu na vodu za piće. Usklađeno
praćenje podzemnih voda i vode za piće te provedba mjera ublažavanja
klimatskih promjena i prilagodbe njima pridonijeli bi sigurnosti vode za
piće.
2.2.
Kvaliteta vode za piće
Kako bi se
osiguralo da je voda za piće sigurna za ljudsku potrošnju, Direktivom o
vodi za piće utvrđuju se minimalni zahtjevi za kvalitetu vode. Njome
se utvrđuju mikrobiološki i kemijski parametri koji bi mogli predstavljati
rizik za zdravlje ljudi kad njihova koncentracija premaši određeni prag.
Za svaki od parametara Direktivom se određuju maksimalne vrijednosti
koncentracije koje se moraju poštovati. Osim mikrobioloških i kemijskih
parametara, Direktivom se utvrđuju i indikatorski parametri za potrebe
ukazivanja na mogući rizik za zdravlje ljudi. No, korektivne mjere
zahtijevaju se samo ako se daljnjim istraživanjem potvrdi rizik za zdravlje
ljudi. Iz dostavljenih
podataka o tim parametrima vidljivo je da je kvaliteta vode za piće u EU-u
općenito vrlo dobra. Općeniti trend također je pozitivan. Za
velika vodoopskrbna područja, u velikoj većini država članica
pokazalo se da su stope sukladnosti za mikrobiološke i kemijske parametre
između 99 % i 100 %. U nekoliko država članica čije su
stope sukladnosti niže od 99 %, tražit će se pojačano djelovanje
kako bi se osiguralo da svi građani koji se opskrbljuju iz tih velikih
vodoopskrbnih područja mogu sigurno koristiti vodu za piće. Slika 1.: Sažeti
pregled – stope sukladnosti za mikrobiološke i kemijske parametre u državama
članicama Detaljni podaci
mogu se naći u tablici 1. na kraju izvješća. Što se
tiče malih vodoopskrbnih područja, situacija je raznolikija.
Zabilježene su niže stope sukladnosti za mikrobiološke parametre, a samo su tri
države članice ostvarile stope sukladnosti između 99 % i
100 %. Iz pregleda stopa sukladnosti za mikrobiološke parametre vidljivo
je da je sukladnost za mala vodoopskrbna područja znatno niža nego za
velika vodoopskrbna područja. Slika 2.:
Stope sukladnosti – mikrobiološki parametri, broj država članica Za
kemijske parametre za mala vodoopskrbna područja zabilježene su
slične visoke razine sukladnosti kao i za velika vodoopskrbna
područja. U nekim vodoopskrbnim područjima prijavljeni su problemi s
nitratima, nitritima, arsenom i, u manjoj mjeri, borom i fluoridom. Primjerice,
2010. godine zabilježeno je više od 1 000 malih vodoopskrbnih
područja s koncentracijama nitrata većima od propisanih razina (vidi
tablicu 1. na kraju izvješća). Na temelju stopa sukladnosti za
indikatorske parametre vidljivo je da je kvaliteta malih vodoopskrbnih
područja općenito bila niža od velikih vodoopskrbnih područja. Ocjenom
dostavljenih podataka o malim vodoopskrbnim područjima pokazalo se da neke
države članice imaju poteškoća sa sigurnim upravljanjem malim
vodoopskrbnim područjima. To potencijalno može utjecati na 11,5 – 15,5
milijuna ljudi. No, da bi se procijenio bilo kakav konkretan rizik za zdravlje
tih građana, bilo bi potrebno više informacija i detaljna ocjena
načina na koji se upravlja tim malim vodoopskrbnim područjima. Zabrinutost
u pogledu malih vodoopskrbnih područja vode spominje se i u Sedmom programu
djelovanja za okoliš (7. EAP)[14],
kojim se poziva na veće napore u provedbi Direktive, posebno za mala
područja opskrbe vodom za piće. Kao prvi
korak, Komisija je u bliskoj suradnji s državama članicama izradila „okvir
za djelovanje”, dokument u kojem se navodi najbolja praksa za provođenje
procjene rizika za mala vodoopskrbna područja, koji će uskoro biti
dostupan na web-mjestu Glavne uprave za okoliš[15].
Budući da se radi o milijunima građana EU-a, treba uložiti daljnje
napore kako bi se poboljšala opskrba vodom visoke kvalitete, posebno u
udaljenim i ruralnim područjima. Iz
podataka dobivenih od država članica vidljivo je da države članice u
slučaju nezgoda i nepridržavanja standarda kvalitete općenito u
primjerenom roku poduzimaju korektivne mjere. Za mikrobiološke parametre, mjere
su obuhvaćale poboljšanje obrade i čišćenje
onečišćenih sastavnica javnog distribucijskog sustava. Za kemijske
parametre, greške su popravljene poboljšanjem poljoprivredne prakse,
kondicioniranjem ili obradom vode, promjenom izvorske vode i
obavješćivanjem javnosti.
2.3.
Praćenje i informiranje
Direktivom
se od država članica traži da osiguraju redovito praćenje kvalitete
vode namijenjene za ljudsku potrošnju. No, pristup praćenju razlikuje se
među državama članicama, pa čak i između različitih
vodoopskrbnih područja u pojedinim državama članicama, što rezultira
različitim razinama i dostupnošću podataka o praćenju. To ne
dovodi nužno do neuspjeha u ispunjavanju pravnih zahtjeva jer se Direktivom
odobravaju prilagođeni programi praćenja, ovisno o posebnim
značajkama vodoopskrbnih područja. No, na temelju analize može se
zaključiti da je potrebno preispitati i bolje usmjeriti postojeće
pristupe praćenju, posebno uzimajući u obzir WHO-ov pristup za plan
sigurnosti vode koji se temelji procjeni rizika i upravljanju rizikom[16]. Radi
rješavanja pitanja praćenja i učinkovitosti država članica,
Komisija radi na takozvanom „Strukturiranom okviru za provedbu i informiranje”
(SIIF), kojim se na nacionalnoj razini uspostavljaju sustavi za aktivno širenje
informacija o načinu na koji se provodi zakonodavstvo EU-a o okolišu. Te
se informacije zatim objedinjuju kako bi se dobio pregled na razini cijelog
EU-a. Zahtjev iz Direktive da ažurirane informacije o kvaliteti vode za
piće budu dostupne potrošačima također bi se mogao povezati s
takvim okvirom za informiranje i poboljšati u tom kontekstu. Podaci o vodi za
piće mogli bi također biti jasnije povezani s Europskim
informacijskim sustavom za vode (WISE), koji obuhvaća širok raspon
podataka i informacija koje su prikupile institucije EU-a.
2.4.
Odstupanja
Direktivom se
dopuštaju odstupanja od standarda kvalitete vode za piće, ali s vrlo
strogim uvjetima i vremenskim ograničenjem. Takva odstupanja ne smiju
predstavljati potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi i mogu se utvrditi samo
ako se opskrba vodom za piće u dotičnom području ne može održati
nikojim drugim razumnim sredstvima. Odstupanje ne može biti dulje od tri
godine. No, ako država članica smatra da je potrebno dulje razdoblje
odstupanja, može joj biti odobreno drugo odstupanje u trajanju od najviše tri
godine, a Komisiji mora priopćiti razloge za tu odluku. U iznimnim
slučajevima, država članica može od Komisije zatražiti odobrenje i
trećeg razdoblja odstupanja. Komisija će u tom slučaju pažljivo
ocijeniti zahtjev, nakon čega će ga ili odbiti ili odobriti razdoblje
odstupanja od najviše tri godine. Komisija je do
sad odobrila više trogodišnjih razdoblja odstupanja Češkoj Republici,
Italiji, Mađarskoj i Njemačkoj, većinom u vezi s parametrima
nitrata i nitrira, fluorida, bora, arsena i nikla. Odbijen je jedan zahtjev za
odstupanje, iz Estonije. Više informacija dostupno je na internetskoj stranici
Glavne uprave za okoliš[17].
Komisija istražuje odgovarajuće načine osiguranja pravilne provedbe
povezanih odluka. Ako ne bude
primjenjivana razborito, odstupanja i druge moguće iznimke u izvanrednim
okolnostima mogli bi ugroziti dosljednu provedbu Direktive na području
EU-a. Komisija smatra da se trenutnim režimom odstupanja državama
članicama dalo dovoljno vremena da osiguraju poštovanje standarda
kvalitete vode za piće. Komisija smatra da ne treba odobravati nova
odstupanja od standarda kvalitete vode za piće za postojeće
vodoopskrbne sustave, osim u situacijama novih nepredviđenih izvora
onečišćenja ili nakon uvođenja novih standarda za nove parametre
ili postroženih standarda kvalitete vode za piće za postojeće
parametre. Za nove se vodoopskrbne sustave odstupanja mogu razmotriti pod
strogim uvjetima ako se izvori onečišćenja mogu sanirati unutar
prihvatljivog vremenskog okvira i ako ne postoji alternativa za taj novi
vodoopskrbni sustav.
2.5.
Izazovi
Na temelju
politike EU-a o vodi za piće tijekom proteklih desetljeća razvijena
je visoka kvaliteta vode za piće na razini EU-a. No, da bi se održali ti
visoki standardi kvalitete te se riješili preostali posebni izazovi, možda
će biti potrebno dalje prilagoditi pravni okvir EU-a. Priroda malih
vodoopskrbnih sustava vrlo je različita od prirode velikih vodoopskrbnih
sustava. One su male opsegom i često smještene u ruralnim i udaljenim
područjima te su stoga potrebni pristupi upravljanju kojima se uzimaju u
obzir posebni uvjeti u tim područjima. Postojeća Direktiva o vodi za
piće usmjerena je uglavnom na velike vodoopskrbne sustave. Dodavanjem
posebnih odredaba za male vodoopskrbne sustave, uključujući obvezno
izvješćivanje, pridonijelo bi se osiguranju učinkovitog upravljanja
malim vodoopskrbnim sustavima temeljenom na riziku te bi se omogućio bolji
prikaz kvalitete vode za piće u malim vodoopskrbnim područja. Time bi
se pridonijelo povećanju pristupa sigurnoj vodi za piće, posebno u
udaljenim područjima, te povećanoj dostupnosti informacija za javnost
i zainteresirane strane o kvaliteti vode za piće. Uzimajući u
obzir rizike povezane s novim onečišćujućim tvarima te
znanstveni i tehnološki napredak, možda će biti potrebno prilagoditi
postojeći popis parametara i odgovarajućih vrijednosti parametara, kao
i zahtjeve za praćenje i analizu. Možda će u taj popis trebati
uključiti nove onečišćujuće tvari, poput određenih
proizvoda koji se koriste u poljoprivredi i industriji, uključujući
farmaceutske proizvode. Treba razmotriti uključivanje najnovijih metoda i
tehnika, uključujući pristupe temeljene na riziku, u metodologije
praćenja i specifikacije za analizu parametara kako bi se omogućila
kontrola kvalitete na najučinkovitiji način i s najmanjim troškovima,
kako za postupak obrade u postrojenju za obradu, tako i za distribucijsku mrežu
sve do slavine i uključujući slavinu. Okvir EU-a trebalo bi ocijeniti
prema ažuriranim smjernicama WHO-a u vezi s tim pitanjem. Mogu biti potrebne
posebne radnje kako bi se smanjilo istjecanje iz distribucijskih mreža. U otprilike
pola država članica, više od 20 % čiste vode za piće izgubi
se u distribucijskoj mreži prije nego dođe do slavine potrošača, dok
je u nekim državama članicama taj udio čak do 60 %. Važno je da
javnost ima pristup informacijama o kvaliteti vode za piće. Iako su one
često dostupne na nacionalnim web-mjestima, često nisu
ažurirane i teško su razumljive. Većina država članica ne koristiti
sveobuhvatne karte ili druga javna sredstva. Postojećim sustavom za
izvješćivanje Komisiji se ne dostavljaju odgovarajuće i pravovremene
informacije za temeljitu sintezu razvoja kvalitete vode za piće u
Europskoj uniji. Zato je otežano pružanje ažuriranih informacija Vijeću,
Europskom parlamentu i javnosti na razini EU-a o politici i kvaliteti vode za
piće na redovitoj bazi. Osim toga, način na koji se podaci
prikupljaju, obrađuju i dostavljaju razlikuje se unutar EU-a, što otežava
usporedbu stanja u različitim državama članicama s obzirom na njihovu
učinkovitost i sukladnost s Direktivom. Revidiranim ili potpuno novim konceptom
moglo bi se olakšati transparentno širenje podataka i upravljanje podacima na
nacionalnoj razini i razini EU-a. Također, usporednom analizom kvalitete
vode za piće može se pojednostaviti tumačenje i vizualizacija
podataka o kvaliteti vode u EU-u te poboljšati usporedba kvalitete vode i
trendovi između država članica.
3.
Zaključci
Analizom je potvrđeno da se Direktivom o vodi za
piće pridonijelo visokoj kvaliteti vode za piće u cijelom EU-u, što
je vidljivo iz visoke razine sukladnosti sa standardima kvalitete vode za
piće. Iako je provođenje zadovoljavajuće i postoji
napredak u brojnim područjima, utvrđena su sljedeća pitanja i
izazovi:
Opskrba
vodom visoke kvalitete, posebno u udaljenim i ruralnim područjima, trebala bi biti poboljšana. Za mala vodoopskrbna
područja u tim područjima potrebni su posebni pristupi
upravljanju temeljeni na riziku te u tom kontekstu treba ispitati ulogu
Direktive o vodi za piće.
Pristupima upravljanju temeljenima na riziku za velika vodoopskrbna područja smanjili bi se troškovi
praćenja i analize parametara u odnosu na utvrđene rizike te bi
se poboljšala jamstva zaštite zdravlja ljudi. Metodologije praćenja i
analize trebale bi odražavati najnovija znanstvena i
tehnološka dostignuća.
Nove
znanstvene informacije o kemijskim i drugim parametrima povezanima s popisom parametara za vodu za piće treba razmotriti u skladu s
trenutačnom revizijom WHO-ovih smjernica za vodu za piće,
uključujući nove onečišćujuće tvari.
Suvremene
informacijske tehnologije i lakši pristup informacijama o okolišu
trebaju se koristiti da bi se potrošačima omogućio pristup
većoj količini ažuriranih informacija te da bi se istražilo kako
se različiti podaci iz praćenja mogu povezati s
izvješćivanjem i informiranjem potrošača.
Vremenski
okviri provedbe i mehanizmi odstupanja zastarjeli su i bilo bi korisno
provesti opće ažuriranje i reviziju.
Javno savjetovanje na razini EU-a bit će prvi
korak prema daljnjoj detaljnoj ocjeni gore spomenutih izazova i načina na
koje bi ih se najbolje moglo riješiti. Njime se mogu utvrditi i dodatna pitanja
koja treba riješiti da bi se osigurali i dodatno poboljšali visoki standardi
kvalitete vode za piće u cijelom EU-u.
Informativni
članak – Provedba Direktive o vodi za piće (98/83/EZ) u 2010. Broj vodoopskrbnih područja · 96 388 vodoopskrbnih područja u EU-u, čime je obuhvaćeno oko 474 milijuna ljudi · 11 233 velikih vodoopskrbnih područja, iz kojih se opskrbljuje 317 milijuna ljudi · 85 559 malih vodoopskrbnih područja, iz kojih se opskrbljuje 65 milijuna ljudi (na temelju dobrovoljne ankete) Kvaliteta vode za piće – veliki vodoopskrbni sustavi Za ovo izvješće, potpunom sukladnošću s parametarskim vrijednostima smatralo se ako je više od 99%[18] analiza bilo sukladno. Mikrobiološki parametri Veliki vodoopskrbni sustavi svih država članica imaju stope sukladnosti iznad 95 %, a 23 države članice dosegle su potpunu sukladnost (99 – 100 %). Samo Bugarska, Cipar, Mađarska i Latvija ne zadovoljavaju navedene visoke razine. Kemijski parametri Stope sukladnosti bile su visoke, ali nešto niže nego za mikrobiološke parametre. Sve države članice dostavile su podatke o stopama sukladnosti iznad 90 %, osim tri države – Mađarske (parametar arsen), Irske (parametar trihalometan[19]) i Litve (parametar fluorid). Indikatorski parametri Sedam država članica ostvarilo je maksimalne stope učinkovitosti (99 – 100 %), dok su u deset država članica one bile iznad 95 %. Preostalih 10 država članica ostvarilo je stope učinkovitosti između 90 % i 95 %. Danska (koliformne bakterije), Mađarska (amonij), Latvija (sulfati) i Malta (klor i natrij) imale su za te parametre stope ispod 90 %. Kvaliteta vode za piće – mali vodoopskrbni sustavi Mikrobiološki parametri Razine sukladnosti bile su niže nego kod velikih vodoopskrbnih sustava, tako da su samo u tri države članice utvrđene stope sukladnosti preko 99 % (Estonija, Malta i Švedska). Sukladnost uzoraka od 95 – 99 % utvrđena je u 14 država članica, od 90 – 95 % u četiri države članice (Bugarska, Cipar, Italija, Ujedinjena Kraljevina), i ispod 90 % u šest država članica (Danska, Grčka, Latvija, Poljska, Rumunjska, Slovenija). Kemijski parametri Sukladnost malih vodoopskrbnih sustava bila je slična kao za velike vodoopskrbne sustave. Indikatorski parametri Do mogućih slabih rezultata došlo je zbog koliformnih bakterija, bakterije clostridium perfringens, željeza, mangana, amonijaka i pH vrijednosti. Mnoge države članice ostvarile su stope učinkovitosti iznad 95 %. No, u nekim državama članicama bilo je većih problema. Tablica
1.: Pregled podataka za svaku državu članicu (VOP =
vodoopskrbno područje) DČ || Broj velikih VOP-ova || Broj malih VOP-ova || Broj stanovnika priključenih na javnu opskrbu vodom (godina)Izvor: Eurostat || Mikrobiologija Sukladnost uzorka % || Kemikalije Velike (slika 1.) || Male || Velike: Sukladnost uzorka % (slika 1., (x) na slici 1. = 90 % || Male: Primjer: Nitrat, br. nesukladnih VOP-ova AT || 260 || 4570 || 95,05 (2008.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || 20 BE || 225 || 522 || 99,9 (2009.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || 3 BG || 196 || 2226 || 99,2 (2011.) || 95 – 99 % || 90 – 95 % || 95 – 99 % || 349 CY || 20 || 268 || 100 (2011.) || 95 – 99 % || 90 – 95 % || 95 – 99 % || 1 CZ || 283 || 3870 || 93,5 (2010.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || ? DE || 2283 || 5873 || 99,3 (2010.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 95 – 99 % || 12 DK || 252 || 2071 || 97 (2002.) || 99 – 100 % || < 90 % || 90 – 95 % || 4 EE || 25 || 1115 || 80 (2009.) || 99 – 100 % || 99 – 100 % || 90 – 95 % || - EL || 177 || 713 || 94 (2007.) || 99 – 100 % || < 90 % || 95 – 99 % || 20 ES || 928 || 7907 || 100 (2010.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 95 – 99 % || - FI || 158 || 697 || 91 (2011.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || FR || 2487 || 18363 || 99,4 (2001.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 95 – 99 % || 381 HU || 275 || 2731 || 100 (2011.) || 95 – 99 % || 95 – 99 % || < 90 % (x) || 10 IE || 241 || 1920 || 85 (2007.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || < 90 % (x) || 9 IT || 1046 || 3977 || - || 99 – 100 % || 90 – 95 % || 95 – 99 % || 6 LT || 65 || 1734 || 75 (2011.) || 99 – 100 % || < 90 % || < 90 % (x) || 1 LU || 43 || 154 || 99,9 (2011.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || 1 LV || 29 || 1145 || - || 95 – 99 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || MT || 12 || 7 || 100 (2011.) || 99 – 100 % || 99 – 100 % || 99 – 100 % || NL || 209 || 250 || 100 (2010.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || - PL || 970 || 8839 || 87,6 (2011.) || 99 – 100 % || < 90 % || 95 – 99 % || - PT || 362 || 3176 || 96,9 (2009.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 95 – 99 % || 28 RO || 310 || 5398 || 56,5 (2011.) || 99 – 100 % || < 90 % || 95 – 99 % || 133 SE || 182 || 1486 || 87 (2010.) || 99 – 100 % || 99 – 100 % || 99 – 100 % || - SI || 78 || 899 || - || 99 – 100 % || < 90 % || 95 – 99 % || 4 SK || 95 || 957 || 86,9 (2011.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || 11 UK || 22 || 4691 || - || 99 – 100 % || 90 – 95 % || 99 – 100 % || 109 [1] http://www.who.int/water_sanitation_health/wsh0404summary/en/ [2] EUROSTAT
(2013.) [3] Direktiva 98/83/EZ,
SL L 330, 5.12.1998. [4] http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_344_en.pdf [5] Komunikacija
kao odgovor na europsku građansku inicijativu (EGI) „Voda i odvodnja su
ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!” COM (2014)177 od
19.03.2014.: http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/initiatives/finalised/answered
[6] Direktiva
Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode
namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998.,
str. 32.). [7] Dostavljeni
podaci u skladu s člankom 13. Direktive o vodi za piće za
referentno razdoblje 2008. – 2010. i dobrovoljno dostavljeni podaci o
malim vodoopskrbnim sustavima za koje na temelju ove Direktive nije potrebno
izvješćivanje. [8] http://ec.europa.eu/environment/water/water-drink/reporting_en.html;
https://circabc.europa.eu/faces/jsp/extension/wai/navigation/container.jsp [9] Velika
vodoopskrbna područja pojedinačni su vodni sustavi koji u prosjeku
premašuju 1 000 m3 dnevno ili iz kojih se opskrbljuje više od
5 000 ljudi; mala vodoopskrbna područja imaju manje od 1 000 m3
ili se iz njih opskrbljuje manje od 5 000 ljudi. [10] Člankom 345.
Ugovora o funkcioniranju EU-a, EU se obvezuje da će ostati neutralan u
vezi sa sustavom vlasništva nad vodom te se stoga ovdje ne spominje aspekt
fizičkog prava na „pristup” vodi. [11] http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=env_wat_pop&lang=en [12] https://circabc.europa.eu/sd/a/b580866d-8eb7-4937-9a97-d3d3485d046e/2005-2007%20SynthesisReport.pdf [13] http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Water_statistics [14] Odluka 1386/2013
Europskog parlamenta i Vijeća [15] http://ec.europa.eu/environment/water/water-drink/small_supplies_en.html [16] http://www.euro.who.int/en/health-topics/environment-and-health/water-and-sanitation/country-work/ensuring-drinking-water-safety-through-water-safety-plans [17] http://ec.europa.eu/environment/water/water-drink/derogations_en.html,
i na CIRCABC [18] Prihvatljiva
je pogreška od 1 % zbog razine nesigurnosti i incidenata (npr. pogreške
pri uzorkovanju ili analizi) do kojih dolazi. Nadalje, stope sukladnosti
izražavaju se u rasponima jer se uglavnom radi o vremenski ograničenim
prekoračenjima. Rezultati nisu u potpunosti usporedivi zbog razlika u
metodama uzorkovanja i praćenja te nedostatka standardiziranih pristupa,
ali na temelju podataka dobiva se dobar pregled stanja u cijelom EU-u. [19] U vezi s kemijskim parametrom ukupnog trihalometana, Direktivom se
do prosinca 2008. omogućavalo odstupanje od praga iz Priloga I.
dijela B (povećano sa 100 mikrograma/l na 150 mikrograma/l).