15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/33

1.

pozdravlja reviziju pravila o državnim potporama za ribarstvo i akvakulturu, kao i nedavnu javnu raspravu koju je u okvirima ove revizije provela Europska komisija;

2.

ističe da je važno promatrati reviziju u kontekstu (i) reforme Zajedničke ribarske politike (ZRP), (ii) pregovora o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), ostalim europskim strukturnim i investicijskim fondovima i ostalim EU-ovim programima za financiranje sektora ribarstva i akvakulture te (iii) šireg programa modernizacije državne pomoći kojeg vodi Glavna uprava za tržišno natjecanje;

3.

izražava snažnu podršku glavnim ciljevima reforme ZRP-a da se ide prema održivom ribarstvu te pozdravlja politički sporazum o ovom pitanju koji je postignut tijekom irskog predsjedanja Vijećem EU-a;

4.

ponavlja da se reforma uredbi o državnim potporama za ribarstvo i akvakulturu mora provesti na način da temeljno načelo bude podrška i omogućavanje reforme ZRP-a. Isto tako, pregovori o EFPR-u moraju osigurati da se taj fond koristi za ispunjavanje ciljeva ZRP-a;

5.

naglašava da održivost ribarskog sektora znači dugoročnu održivost i trajnost ribljeg fonda u vodama EU-a, kao i socio-ekonomsku budućnost ribarskih zajednica diljem EU-a, pri čemu je potrebno uspostaviti ravnotežu ova dva aspekta;

6.

upozorava na paradoks s kojim je EU suočen, a to je, s jedne strane, velika ovisnost o uvozu ribarskih i akvakulturnih proizvoda (oko 60% ukupne potrošnje) kako bi se zadovoljili potražnja i želje potrošača u EU-u te, s druge strane, nužnost da se ponovno uspostavi i poštuje maksimalno održivi prinos ribljeg fonda EU-a kako bi se osiguralo da bude dostupan i budućim generacijama; u tom smislu ponovno naglašava da akvakultura omogućava jednako vrijedan proizvod kao i morsko ribarstvo, ali korištenjem održivih metoda i bez dovođenja u opasnost očuvanja ribljeg fonda; akvakultura nadalje osigurava visoku zaposlenost i ublažava socijalne posljedice krize;

7.

naglašava da je važno učinkovito usmjeriti potpore na način da male flote, koje po broju plovila čine većinu ukupne flote EU-a, dobiju udio iz ZRP-a i EFPR-a koji će odražavati njihovu brojčanu i socio-ekonomsku zastupljenost, pod uvjetom da provode održive načine ribarenja;

8.

ističe da dugoročno održiv korištenje javnih subvencija za ribarski sektor zahtijeva jaku političku volju i djelovanje na svim razinama upravljanja unutar EU-a, kao što je pokazao neuspjeh reforme ZRP-a iz 2002. godine kod ispunjavanja zacrtanih ekoloških, socijalnih i gospodarskih ciljeva, budući da je samo 22% ribljeg fonda na razini maksimalno održivog prinosa, 35% je pretjerano izlovljeno a 43% je izvan sigurnih bioloških granica (izvor: studija IEEP-a za Europski parlament iz 2011.);

9.

upozorava da Posebno izvješće br.12/2011 Europskog revizorskog suda navodi da je prevelik kapacitet ribarske flote i dalje jedan od glavnih razloga što ZRP ne uspijeva jamčiti održivu ribarsku djelatnost;

10.

priznaje da postizanje ovog cilja o održivosti zahtijeva strukturne promjene i diversifikaciju u ribarskom sektoru te ističe da pravila i mjere za dodjelu državnih potpora moraju olakšati ove promjene usmjeravajući se posebice na poticanje razvoja gospodarstva na kopnu (prerađivačka industrija, održiva akvakultura, lokalne riblje tržnice, novi proizvodi, lokalni lanci opskrbe itd.), nove i održive oblike ribarenja u europskim morima i oceanima (s naglaskom na ulogu obalne ribarske flote male veličine i malog priobalnog ribolova, ali i uz posebnu pozornost usmjerenu na poboljšanje selektivnosti, energetske učinkovitosti itd. drugih segmenata flote koji daju doprinos opskrbi ribarskim proizvodima u Europskoj uniji, posebno onih za ljudsku konzumaciju) i šire pomorsko i akvakulturno gospodarstvo. Državne se potpore ne smiju koristiti za podršku neodrživim praksama ribarenja;

11.

priznaje vrijednost i važnost ribarskog sektora za EU, zamjećuje visoku koncentraciju zaposlenosti u određenim teritorijima i regijama Europe i izravne posljedice koje restrukturiranje ribarskog sektora ima na ove zajednice;

12.

razumije da su pritisci na ruralne, obalne i ribarske zajednice osobito izraženi u kontekstu trenutne socio-ekonomske krize s kojom je Europa suočena i da to znači da su ciljane potpore na teritorijalnoj razini ključne za dugoročno blagostanje i održivost ovih zajednica;

13.

primjećuje da ribarski sektor, kao i mnogi drugi sektori, prima potpore, što istovremeno predstavlja značajni izazov zbog opasnosti od prevelike ovisnosti o javnom financiranju, ali i priliku jer Europskoj komisiji, državama članicama i lokalnim/regionalnim vlastima daje mogućnost da javna sredstva koriste za provedbu ključnih reformi u tom sektoru;

14.

ponavlja da sva dostupna sredstva treba koristiti što učinkovitije i poziva da se u pripremama partnerskih sporazuma i budućih operativnih programa ESIF-a prioritet da podršci obalnim i ribarskim zajednicama, a sve to u skladu s reformom regulatornog okvira za državne potpore koji prepoznaje i odgovara gospodarskim potrebama tih zajednica;

15.

poziva na fleksibilno korištenje ESIF-a kako bi se osiguralo da se sredstva usmjeravaju prema ruralnim, obalnim i ribarskim zajednicama te poziva Europsku komisiju da se jasno obaveže da će revizija pravila o državnim potporama dovesti do toga da će se ona u konačnici provoditi na način koji će omogućiti, a ne otežavati takvo usmjeravanje;

16.

smatra da ovi resursi, ako ih se koristi djelotvorno i učinkovito, mogu transformirati ribarstvo i akvakulturu u EU-u te mogu pomoći pri prijelazu na održivo ribarstvo i akvakulturu, istovremeno podržavajući šire ciljeve strategije Plavog rasta za jačanjem pomorskog gospodarstva i akvakulture te njihove povezanosti s gospodarstvom na kopnu; time bi se dodala vrijednost ribljim proizvodima putem razvoja gospodarstva na kopnu, lokalnih tržišta, inovativnih proizvoda i svijesti potrošača (osobito kada je riječ o pitanjima kao što su kraći lanci opskrbe, sezonski proizvodi i razlikovanje proizvoda);

17.

poziva Europsku komisiju, države članice i druga javna tijela diljem Europe da iskoriste priliku i da u razdoblju 2014. – 2020. pokrenu stvarne promjene;

18.

zamjećuje da uredbe o de minimis potporama i o skupnom izuzeću ne daju potpunu sliku o subvencijama za ribarstvo i akvakulturu budući da države članice imaju mogućnost oblikovati „prijavljene” programe potpora (koje prethodno mora odobriti Europska komisija);

19.

zamjećuje da za ribarski sektor vrijedi izuzeće od plaćanja poreza na gorivo koje donosi izravnu korist u pogledu operativnih troškova ribarskih plovila koja se procjenjuje na 1,5 milijardi eura u EU-u godišnje; povrh toga de minimis potpore ostavljaju prostor subvencioniranju goriva za plovila;

20.

ističe studiju koju je 2009. godine naručila Glavna uprava za pomorske poslove u kojoj se procjenjuje da bi u sklopu uredbe o de minimis potporama bilo dostupno 718 milijuna eura, iako je stvarne podatke o takvim potporama teško dobiti zbog nedostatka djelotvornog praćenja na razini EU-a; procjenjuje se da se u sklopu uredbe o skupnom izuzeću ribarstva godišnje dodjele dodatnih 8 milijuna eura;

21.

zamjećuje da se u studiji iz 2009. za Glavnu upravu za pomorske poslove također ističe niz rizika u provedbi uredbe de minimis potporama, uključujući: (i) mogući negativan učinak na korištenje Europskog ribarskog fonda u državama članicama u kojima se prednost već dala de minimis potporama, (ii) negativni efekt iskrivljavanja tržišta kojeg mogu prouzročiti razlike u korištenju de minimis potpora u različitim državama članicama, i (iii) opasnost da se de minimis potpore koriste za to da plovila ostanu u uporabi, što je u suprotnosti sa širim ciljevima reforme o smanjenju veličine i brojnosti ribarske flote;

22.

pozdravlja transparentnost koju je uključivanje ovih podataka u godišnje izvješće država članica o državnim potporama donijelo de minimis potpori, što je važan čimbenik osiguravanja transparentnosti tog programa;

23.

svjestan je da Europska komisija mora naći ravnotežu između svojih nastojanja da smanji birokraciju i pojednostavi zahtjeve za praćenje, istovremeno osiguravajući dovoljnu transparentnost i kontrolu, te ponovno upozorava da glavni ciljevi reforme ZRP-a opravdavaju strogo i transparentno praćenje korištenja državnih potpora u ovom sektoru;

24.

svjestan je da postoje prijedlozi da se sadašnji pragovi za de minimis potpore (30 000 EUR za poduzeće za bilo koje razdoblje duže od tri fiskalne godine) povećaju kako bi lokalne i regionalne vlasti dobile veću fleksibilnost za intervencije na teritorijalnoj razini, što je posebno važno s obzirom na veliku zastupljenost ribarstva u određenim regijama i zajednicama, te priznaje da bi svaka revizija sadašnjih pragova za de minimis potpore trebala poštivati tržišno natjecanje i zajedničko tržište;

25.

unatoč tomu upozorava da bi povećanje de minimis praga omogućilo davanje dodatnih potpora za neodržive načine ribarenja i na taj način potkopalo glavni cilj reforme ZRP-a, odnosno postizanje održivog ribarenja u EU; ovu opasnost moguće je izbjeći na nacionalnoj razini u posebnim slučajevima kada je neodrživost uzrokovana faktorima koji nisu vezani uz proizvodnju ili ribolov;

26.

stoga poziva Europsku komisiju da u svojoj procjeni utjecaja revidiranih uredbi i u svojoj evaluaciji odgovora iz javne rasprave iznese detaljnu analizu mogućeg utjecaja (na provođenje cjelokupne reforme ZRP-a) (i) zadržavanja postojećih de minimis pragova u tom sektor (ii) povećanja de minimis pragova i (iii) smanjenja ili potpunog ukidanja de minimis pragova;

27.

mišljenja je da bi ta procjena utjecaja trebala također dati uvid u to koju ulogu imaju mjere de minimis potpore u okviru ukupnih javnih potpora u sektoru, a posebice način na koji se bave „nedostacima” u dodijeli koje ne mogu riješiti novi EFPR, opća uredba o skupnom izuzeću za ribarstvo i akvakulturu te prijavljeni programi pomoći za ovaj sektor;

28.

naglašava da bi se u razdoblju 2014. – 2020. EFPR trebao učinkovitije koristiti nego što se do sada koristio Europski ribarski fond budući je EFPR ključni mehanizam financiranja putem kojeg je moguće na područja ribarstva i akvakulture usmjeriti pomoć za postizanje glavnih ciljeva reforme ZRP-a;

29.

smatra da vrijedi razmotriti mogućnost da se potpore za preradu i plasiranje na tržište ribarskih i akvakulturnih proizvoda prenesu iz sektorskih uredbi o de minimis potporama/o skupnom izuzeću i da se umjesto toga uključe u okvir općih uredbi o de minimis potporama/o skupnom izuzeću;

30.

uvjeren je da se takav prijenos poklapa s ciljem Europske komisije o tome da se ribarstvo i akvakultura oblikuju na način da budu više tržišno i poduzetnički usmjereni te da se razmotre načini da se doda vrijednost ribarskim proizvodima, razviju lanci dobave, širenja gospodarstva na kopnu te novih i inovativnih pristupa;

31.

primjećuje da bi prebacivanje potpora za kopnene djelatnosti prerade ribe i održive akvakulture u opću uredbu o de minimis potporama bilo korisno za te mjere jer bi omogućilo da se na njih primjenjuje viši prag za intervenciju iz te uredbe (trenutno 200 000 eura), što bi doprinijelo prevladavanju prepreka za ulaganje u kopneno gospodarstvo i ispunjenju željenog cilja povećanja potencijalne „dodane vrijednosti” ribljih proizvoda lokalnih ribarskih zajednica;

32.

poziva Europsku komisiju da navedeno uzme u obzir pri reviziji uredbi o državnim potporama za ribarstvo i akvakulturu, a posebno da procijeni moguću gospodarsku korist koju bi takav pristup mogao donijeti kopnenom gospodarstvu i ribarskim zajednicama te da istovremeno procijeni u kojoj bi mjeri takva promjena mogla dovesti do „neželjenih posljedica” primjerice porasta neodrživih ribarskih praksi;

33.

poziva Europsku komisiju da revidira popis mjera potpora iz Uredbe o skupnom izuzeću kako bi bile u skladu s reformom Zajedničke ribarske politike i da osigura da u uredbama o državnim potporama (kao i EFPR-u) nema mogućnosti davanja potpore za neodržive načine ribarenja;

34.

ističe da Uredba o skupnom izuzeću mora obuhvaćati čitav niz mjera podrške očuvanju okoliša u ribarstvu i prirode te poziva Europsku komisiju da zadrži i proširi djelokrug uredbe kako bi se omogućila ulaganja kojima bi se zaštitio, očuvao i poboljšao morski i pomorski okoliš, uključivši podršku istraživanju mora/akvakulture, prikupljanju podataka za posebne slučajeve na nacionalnoj razini u kojima se pomanjkanje održivosti ne može pripisati proizvodnji ili ribolovu itd.;

35.

poziva države članice, lokalne i regionalne vlasti i druge dionike da kreativno pristupe mogućnostima koje pružaju ove uredbe (i EFPR) kako bi se osiguralo najbolje moguće korištenje svih mjera koje doprinose održivosti ribarskog sektora, akvakulture, morskog okoliša i obalnih zajednica;