Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 42008X0314(02)

    Pravilnik br. 110 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji: I. posebne opreme motornih vozila koja upotrebljavaju stlačeni prirodni plin (SPP) kao pogonsko gorivo; – II. vozila opremljenih posebnom opremom za uporabu stlačenog prirodnog plina (SPP) kao pogonsko gorivo s obzirom na ugradbu takve opreme Dodatak 109.: Pravilnik br. 110

    SL L 72, 14.3.2008, p. 113–226 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2008/110(2)/oj

    11/Sv. 83

    HR

    Službeni list Europske unije

    40


    42008X0314(02)


    L 072/113

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


    Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u posljednjem izdanju UNECE dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na internetskoj stranici: http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html.

    Pravilnik br. 110 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji:

    I.

    posebne opreme motornih vozila koja upotrebljavaju stlačeni prirodni plin (SPP) kao pogonsko gorivo;

    II.

    vozila opremljenih posebnom opremom za uporabu stlačenog prirodnog plina (SPP) kao pogonsko gorivo s obzirom na ugradbu takve opreme

    Dodatak 109.: Pravilnik br. 110

    dopune 6. izvorne verzije Pravilnika – dan stupanja na snagu: 18. lipnja 2007.

    SADRŽAJ

    PRAVILNIK

    1.

    Područje primjene

    2.

    Definicije i razvrstavanje sastavnih dijelova

    DIO I.

    3.

    Zahtjev za homologaciju

    4.

    Označivanje

    5.

    Homologacija

    6.

    Specifikacije za razne sastavne dijelove SPP opreme

    7.

    Preinake tipa SPP opreme i proširenje homologacije

    8.

    (nije dodijeljeno)

    9.

    Sukladnost proizvodnje

    10.

    Kazne za nesukladnost proizvodnje

    11.

    (nije dodijeljeno)

    12.

    Konačna obustava proizvodnje

    13.

    Nazivi i adrese tehničkih služba odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela

    DIO II.

    14.

    Definicije

    15.

    Zahtjev za homologaciju

    16.

    Homologacija

    17.

    Zahtjevi za ugradbu posebne opreme za uporabu stlačenog prirodnog plina (SPP) u pogonskom sustavu vozila

    18.

    Sukladnost proizvodnje

    19.

    Kazne za nesukladnost proizvodnje

    20.

    Preinake i proširenje homologacije tipa vozila

    21.

    Konačna obustava proizvodnje

    22.

    Nazivi i adrese tehničkih služba odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela

    PRILOZI

    Prilog 1.A —

    Osnovne značajke SPP opreme

    Prilog 1.B. —

    Osnovne značajke vozila, motora i SPP sustava

    Prilog 2.A —

    Postavljanje homologacijske oznake tipa SPP opreme

    Prilog 2.B —

    Izjava o homologaciji ili proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili o konačnoj obustavi proizvodnje tipa SPP opreme prema Pravilniku br. 110

    Dodatak —

    Dodatni podaci o homologaciji tipa sastavnog dijela SPP sustava prema Pravilniku br. 110

    Prilog 2.C —

    Postavljanje homologacijskih oznaka

    Prilog 2.D —

    Izjava o homologaciji ili proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili o konačnoj obustavi proizvodnje tipa vozila s obzirom na ugradbu takvog SPP sustava prema Pravilniku br. 110

    Prilog 3. —

    Plinske boce — Visokotlačne plinske boce za spremanje prirodnog plina kao goriva za vozila

    Dodatak A —

    Ispitne metode

    Dodatak B —

    (nije dodijeljeno)

    Dodatak C —

    (nije dodijeljeno)

    Dodatak D —

    Obrasci izvješća

    Dodatak E —

    Verifikacija stupnja naprezanja uporabom ispitnih traka

    Dodatak F —

    Metode utvrđivanja učinka loma

    Dodatak G —

    Upute proizvođača spremnika o rukovanju, uporabi, i pregledu boca

    Dodatak H —

    Ispitivanje s obzirom na okolinu

    Prilog 4.A —

    Odredbe o homologaciji automatskog ventila, nepovratnog ventila, rasteretnog ventila, naprave za rasterećenje tlaka i preljevnog ventila

    Prilog 4.B —

    Odredbe o homologaciji savitljivih cijevi ili crijeva

    Prilog 4.C —

    Odredbe o homologaciji SPP filtra

    Prilog 4.D —

    Odredbe o homologaciji regulatora tlaka

    Prilog 4.E —

    Odredbe o homologaciji osjetnika tlaka i temperature

    Prilog 4.F —

    Odredbe o homologaciji jedinice za punjenje

    Prilog 4.G —

    Odredbe o homologaciji regulatora protoka plina i miješalice plin/zrak ili brizgaljke plina

    Prilog 4.H —

    Odredbe o homologaciji elektroničke upravljačke jedinice

    Prilog 5. —

    Ispitni postupci

    Prilog 5.A —

    Ispitivanje povišenim tlakom (ispitivanje čvrstoće)

    Prilog 5.B —

    Ispitivanje vanjskog propuštanja

    Prilog 5.C —

    Ispitivanje unutarnjeg propuštanja

    Prilog 5.D —

    Ispitivanje kompatibilnosti sa SPP-om

    Prilog 5.E —

    Ispitivanje otpornosti na koroziju

    Prilog 5.F —

    Otpornost na suhu toplinu

    Prilog 5.G —

    Starenje ozonom

    Prilog 5.H —

    Ispitivanje ciklusom temperature

    Prilog 5.I —

    Ispitivanje ciklusom tlaka koji je primjenjiv samo za (čelične) boce (vidjeti Prilog 3.)

    Prilog 5.J —

    (nije dodijeljeno)

    Prilog 5.K —

    (nije dodijeljeno)

    Prilog 5.L —

    Ispitivanje trajnosti (neprekidno djelovanje)

    Prilog 5.M —

    Ispitivanje puknućem/uništenjem koje se primjenjuje samo za (čelične) boce (vidjeti Prilog 3.)

    Prilog 5.N —

    Ispitivanje otpornosti na vibracije

    Prilog 5.O —

    Radne temperature

    Prilog 6. —

    Odredbe o identifikacijskoj SPP oznaci za javna prijevozna sredstva

    1.   PODRUČJE PRIMJENE

    Ovaj se Pravilnik primjenjuje na:

    Dio I.

    :

    Homologaciju posebne opreme vozila kategorija M i N (1) koja upotrebljavaju stlačeni prirodni plin (SPP) u svojem pogonskom sustavu;

    Dio II.

    :

    Homologaciju vozila kategorija M i N (1) s obzirom na ugradbu posebne opreme za uporabu stlačenog prirodnog plina (SPP) u svojem pogonskom sustavu s obzirom na ugradbu takve opreme.

    2.   DEFINICIJE I RAZVRSTAVANJE SASTAVNIH DIJELOVA

    SPP sastavni dijelovi za uporabu u vozilima razvrstavaju se prema najvećem radnom tlaku i funkciji koju obavljaju u skladu sa slikom 1.

    Razred 0

    Dijelovi u području visokog tlaka, uključujući cijevi i priključke koji sadrže SPP pod tlakom većim od 3 Mp i do 26 Mpa.

    Razred 1

    Dijelovi u području srednjeg tlaka, uključujući cijevi i priključke koji sadrže SPP pod tlakom većim od 450 kPa i do 3 000 kPa (3 Mpa).

    Razred 2

    Dijelovi u području niskog tlaka, uključujući cijevi i priključke koji sadrže SPP pod tlakom većim od 20 kPa i do 450 kPa.

    Razred 3

    Dijelovi u području srednjeg tlaka kao što su sigurnosni ventili ili ventili zaštićeni sa sigurnosnim ventilima, uključujući cijevi i priključke koji sadrže SPP pod tlakom većim od 450 kPa i do 3 000 kPa (3 Mpa).

    Razred 4

    Dijelovi u dodiru sa SPP-om izloženi tlaku manjem od 20 kPa.

    Kad se sastavni dio sastoji od više dijelova, svaki se dio razvrstava u svoj vlastiti razred prema najvećem radnom tlaku i funkciji.

    2.1.   „Tlak” znači relativni tlak s obzirom na atmosferski tlak, osim ako je navedeno drukčije.

    2.1.1.   „Dobavni tlak” znači namješteni tlak pri ujednačenoj temperaturi plina od 15 °C.

    2.1.2.   „Ispitni tlak” znači tlak na kojem sastavni dio djeluje tijekom homologacijskog ispitivanja.

    2.1.3.   „Radni tlak” znači najviši tlak za koji je sastavni dio konstruiran i na temelju kojeg se određuje čvrstoća predmetnog sastavnog dijela.

    2.1.4.   „Radne temperature” znači najveće vrijednosti raspona temperature iz Priloga 5.O pri kojima je osigurano sigurno i dobro djelovanje posebne opreme i za koje je ta oprema konstruirana i homologirana.

    2.2.   „Posebna oprema” znači:

    (a)

    spremnik (ili boca),

    (b)

    dodatna oprema postavljena na spremnik,

    (c)

    regulator tlaka,

    (d)

    automatski ventil,

    (e)

    ručni ventil,

    (f)

    naprava za dobavu plina,

    (g)

    regulator protoka plina,

    (h)

    savitljiva cijev za gorivo,

    (i)

    kruta cijev za gorivo,

    (j)

    jedinica ili posuda za punjenje,

    (k)

    kontrolni ili nepovratni ventil,

    (l)

    rasteretni ventil (preljevni ventil),

    (m)

    naprava za rasterećenje tlaka (temperaturno aktivirana),

    (n)

    filtar,

    (o)

    osjetnik/indikator tlaka i temperature,

    (p)

    ventil za ograničavanje protoka,

    (q)

    dobavni ventil,

    (r)

    elektronička upravljačka jedinica,

    (s)

    kućište nepropusno za plin,

    (t)

    priključak,

    (u)

    odzračno crijevo.

    2.2.1.   Više gore navedene opreme se može kombinirati ili priključiti zajedno kao „višenamjenska oprema”.

    Slika 1-1

    Dijagram toka za razvrstavanje SPP opreme

    Image

    Slika 1-2

    Ispitivanja koja se primjenjuju za odgovarajuće razrede opreme (osim boca)

    Ispitivanje djelovanja

    Ispitivanje čvrstoće povišenim tlakom

    Ispitivanje propuštanja (vanjsko)

    Ispitivanje propuštanja (unutarnje)

    Ispitivanje izdržljivosti pri neprekidnom djelovanju

    Otpornost na koroziju

    Starenje ozonom

    SPP kompatibilnost

    Otpornost na vibracije

    Otpornost na suhu toplinu

     

    Prilog 5.A

    Prilog 5.B

    Prilog 5.C

    Prilog 5.L

    Prilog 5.E

    Prilog 5.G

    Prilog 5.D

    Prilog 5.N

    Prilog 5.F

    Razred 0

    X

    X

    A

    A

    X

    X

    X

    X

    X

    Razred 1

    X

    X

    A

    A

    X

    X

    X

    X

    X

    Razred 2

    X

    X

    A

    A

    X

    A

    X

    X

    A

    Razred 3

    X

    X

    A

    A

    X

    X

    X

    X

    X

    Razred 4

    O

    O

    O

    O

    X

    A

    X

    O

    A

    X

    =

    Primjenjue se

    O

    =

    Ne primjenjuje se

    A

    =

    Prema potrebi

    2.3.   „Spremnik” znači svaki spremnik koji se upotrebljava za skladištenje stlačenog prirodnog plina;

    2.3.1.   Spremnik može biti:

    SPP-1

    :

    metalni;

    SPP-2

    :

    metalnog unutarnjeg plašta pojačanog s beskonačnim nitima impregniranim smolom (omotan obručem);

    SPP-3

    :

    metalnog unutarnjeg plašta pojačanog s beskonačnim nitima impregniranim smolom (potpuno omotan);

    SPP-4

    :

    nemetalnog unutarnjeg plašta s beskonačnim nitima impregniranim smolom (cjelovita kompozitna konstrukcija)

    2.4.   „Tip spremnika” znači spremnici koji se po mjerama i materijalima ne razlikuju kako je navedeno u Prilogu 3.:

    2.5.   „Dodatna oprema postavljena na spremnik” znači sljedeća oprema (ali ne samo ova) koja može biti zasebno ili kombinirano ugrađena na spremnik:

    2.5.1.   Ručni ventil;

    2.5.2.   Osjetnik/indikator tlaka;

    2.5.3.   Rasteretni tlačni ventil (preljevni ventil);

    2.5.4.   Naprava za rasterećenje tlaka (temperaturno aktivirana);

    2.5.5.   Automatski ventil boce;

    2.5.6.   Ventil za ograničavanje protoka;

    2.5.7.   Kućište nepropusno za plin.

    2.6.   „Ventil” znači naprava kojom se može upravljati protokom tekućine.

    2.7.   „Automatski ventil” znači ventil kojim se ne upravlja ručno.

    2.8.   „Automatski ventil boce” znači automatski ventil, kruto učvršćen na bocu koji nadzire protok plina u sustavu za dovod goriva. Automatski ventil boce se također naziva daljinski upravljanim ventilom za napajanje.

    2.9.   „Nepovratni ventil” znači automatski ventil koji omogućava da plin teče samo u jednom smjeru.

    2.10.   „Ventil za ograničavanje protoka” znači naprava koja automatski zatvara ili ograničava protok plina ako je protok prešao konstrukcijski zadanu vrijednost.

    2.11.   „Ručni ventil” znači ručni ventil koji kruto učvršćen na bocu.

    2.12.   „Rasteretni tlačni ventil (ventil za ograničavanje protoka)” znači naprava koja sprečava povećanje tlaka iznad prethodno namještenog tlaka.

    2.13.   „Servisni ventil” znači izolacijski ventil koji se zatvara samo kod servisiranja vozila.

    2.14.   „Filtar” znači zaštitni zaslon koji odstranjuje strana tijela iz plinskog toka.

    2.15.   „Priključak” znači vezni element koji se upotrebljava kod cjevovoda, cijevi ili crijeva.

    2.16.   Cijevi za gorivo

    2.16.1.   „Savitljiva cijev za gorivo” znači savitljiva cijev ili crijevo kroz koje teče prirodni plin.

    2.16.2.   „Kruta cijev za gorivo” znači cijev koja je nije konstruirana da se savija pri uobičajenom djelovanju i kroz koju teče prirodni plin.

    2.17.   „Naprava za dobavu plina” znači naprava za uvođenje plinovitoga goriva u usisnu granu motora (rasplinjač ili brizgaljka).

    2.17.1.   „Miješalica plin/zrak” znači naprava za miješanje plinskoga goriva i usisanog zraka u motoru.

    2.17.2.   „Brizgaljka plina” znači naprava za dovođenje plinovitoga goriva u motor ili pripadajući usisni sustav.

    2.18.   „Regulator protoka plina” znači naprava za ograničavanje protoka plina koja je ugrađena iza regulatora tlaka i upravlja dotokom plina u motor.

    2.19.   „Kućište nepropusno za plin,” znači naprava koja odzračuje plin koji pušta iz vozila, uključujući odzračno crijevo.

    2.20.   „Indikator tlaka” znači tlačna naprava koja pokazuje tlak plina.

    2.21.   „Regulator tlaka” znači naprava koja služi za upravljanje dovodnog tlaka plinskoga goriva u motor.

    2.22.   „Naprava za rasterećenje tlaka (aktivirana temperaturom)” znači jednokratna naprava koju aktivira previsoka temperatura i/ili tlak i koja odzračuje plin da zašiti bocu od puknuća.

    2.23.   „Jedinica ili posuda za punjenje” znači naprava ugrađena izvan ili unutar (motornog prostora) vozila koja služi za punjenje spremnika na stanicama za punjenje.

    2.24.   „Elektronička upravljačka jedinica (dovod SPP-a)” znači naprava koja upravlja potrebama motora za plinom, i drugim parametrima motora te iz sigurnosnih razloga automatski zatvara automatski ventil.

    2.25.   „Tip opreme” iz stavaka od 2.6. do 2.23. znači oprema koja se ne razlikuje u bitnim značajkama, kao što je materijal, radni tlak ili radne temperature.

    2.26.   „Tip elektroničke upravljačke jedinice” iz stavka 2.24. znači oprema koja se osim manjih izmjena ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su osnovna načela programske opreme.

    DIO I.

    HOMOLOGACIJA POSEBNE OPREME MOTORNIH VOZILA KOJA U SVOM POGONSKOM SUSTAVU UPOTREBLJAVAJU STLAČENI PRIRODNI PLIN (SPP)

    3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

    3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa posebne opreme mora podnijeti nositelj trgovačkog naziva ili oznake ili njegov valjano opunomoćeni predstavnik.

    3.2.   Zahtjev mora biti popraćen niže navedenim dokumentima u tri primjerka, s ovim pojedinostima:

    3.2.1.   opisom vozila koji sadrži sve bitne pojedinosti koje su navedene u Prilogu 1.A ovom Pravilniku,

    3.2.2.   podrobnim opisom tipa posebne opreme,

    3.2.3.   crtežima posebne opreme, dostatno podrobnim i u prikladnom mjerilu,

    3.2.4.   dokazom o sukladnosti sa specifikacijama iz točke 6. ovog Pravilnika.

    3.3.   Na zahtjev tehničke službe koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja moraju se dostaviti uzorci posebne opreme.

    3.3.1.   Tijekom početne proizvodnje spremnika [n] (*), 50 komada svakog tipa (serija utvrđivanja sukladnosti) se podvrgava nerazornim ispitivanju prema Prilogu 3.

    4.   OZNAČIVANJE

    4.1.   Uzorak sastavnog dijela dostavljenog za homologaciju mora imati trgovački naziv ili oznaku proizvođača i oznaku tipa, uključujući onu koja pokazuje radne temperature („M” ili „C” za srednje ili niske temperature, po potrebi); za savitljive cijevi također mjesec i godinu proizvodnje; ova oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

    4.2.   Sva oprema mora imati dovoljno velik prostor za postavljanje homologacijske oznake, taj prostor mora biti prikazan na crtežima na koje se upućuje u stavku 3.2.2. gore.

    4.3.   Svaki spremnik mora imati pločicu za označivanje,s jasno čitljivim i neizbrisivim ovim podacima:

    (a)

    serijski broj;

    (b)

    obujam u litrama;

    (c)

    oznaka „SPP”;

    (d)

    ispitni tlak (kPa);

    (e)

    masa (kg);

    (f)

    godina i mjesec homologacije (npr. 96/01);

    (g)

    homologacijska oznaka prema stavku 5.4.

    5.   HOMOLOGACIJA

    5.1.   Ako primjerci opreme koja je dostavljena na homologaciju ispunjavaju zahtjeve iz stavaka od 6.1. do 6.11. ovog Pravilnika, mora se dodijeliti homologacija tipa opreme.

    5.2.   Svakom homologiranom tipu opreme mora se dodijeliti homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 00 za Pravilnik u njegovom izvornom obliku) označavaju niz izmjena koje uključuju najnovije veće tehničke izmjene Pravilnika objavljene do vremena izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije označiti istim brojem drugi tip opreme.

    5.3.   Obavijest o homologaciji ili odbijanju ili proširenju homologacije određenog tipa SPP opreme prema ovom Pravilniku mora biti dostavljena strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu koji je u skladu s uzorkom iz Priloga 2.B ovom Pravilniku.

    5.4.   Na svu opremu koja odgovara tipu koji je homologiran prema ovom Pravilniku na lako dostupnom mjestu na koje se upućuje u stavku 4.2. mora se osim oznake propisane u stavcima 4.1. i 4.3. postaviti međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

    5.4.1.   kružnice oko slova „E” iza kojeg se nalazi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju (2),

    5.4.2.   broja ovog Pravilnika iza kojeg se nalazi slovo „R”, crtica i homologacijski broj koji su postavljeni desno od kružnice propisane u stavku 5.4.1. Ovaj homologacijski broj sastoji se od homologacijskog broja sastavnoga dijela koji je naveden u certifikatu sastavljenom za taj tip (vidjeti stavak 5.2. i Prilog 2.B) čije prve dvije znamenke označuju broj niza najnovijih izmjena ili dopuna ovog Pravilnika.

    5.5.   Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

    5.6.   U Prilogu 2.A ovom Pravilniku prikazani su primjeri postavljanja gore spomenute homologacijske oznake.

    6.   SPECIFIKACIJE ZA RAZNE SASTAVNE DIJELOVE SPP OPREME

    6.1.   Opće odredbe

    6.1.1.   Posebna oprema vozila koja upotrebljavaju SPP kao pogonsko gorivo mora funkcionirati na ispravan i siguran način.

    Materijali opreme koji su u dodiru sa SPP-om moraju biti kompatibilni s istim (vidjeti Prilog 5.D).

    Dijelovi opreme na čiji ispravan i siguran rad mogu utjecati SPP, visoki tlak ili vibracije moraju se podvrgnuti odgovarajućim postupcima ispitivanja koji su opisani u prilozima ovom Pravilniku. Osim toga, odredbe iz stavaka od 6.2. do 6.11. moraju biti zadovoljene.

    Posebna oprema vozila koja u svom pogonskom sustavu koriste SPP treba zadovoljavati odgovarajuće zahtjeve za elektromagnetsku kompatibilnost (EMC) u skladu s Pravilnikom br. 10, niz izmjena 02, ili drugim istovrijednim Pravilnikom.

    6.2.   Odredbe koje se odnose na spremnike

    6.2.1.   SPP spremnici moraju biti homologirani prema odredbama iz Priloga 3. ovom Pravilniku.

    6.3.   Odredbe koje se odnose na dodatne uređaje koji su ugrađeni na spremnik

    6.3.1.   Spremnik mora biti opremljen sljedećim dodatnim uređajima koji mogu biti zasebni ili kombinirani:

    6.3.1.1.   ručni ventil,

    6.3.1.2.   automatski ventil spremnika,

    6.3.1.3.   naprava za rasterećenje tlaka,

    6.3.1.4.   ventil za ograničavanje protoka.

    6.3.2.   Ako je potrebno, spremnik može biti opremljen kućištem nepropusnim za plin.

    6.3.3.   Sastavni dijelovi iz stavaka od 6.3.1. do 6.3.2. trebaju biti homologirani u skladu s odredbama navedenim u Prilogu 4. ovom Pravilniku.

    6.4.–6.11.   Odredbe o drugim sastavnim dijelovima

    Prikazana oprema treba biti homologirana u skladu s odredbama iz priloga navedenim u donjoj tablici:

    Stavak

    Sastavni dio

    Prilog

    6.4.

    Automatski ventil

    Kontrolni ili nepovratni ventil

    Tlačni rasteretni ventil

    Naprava za rasterećenje tlaka

    Ventil za ograničavanje protoka

    4A

    6.5.

    Savitljiva cijev za gorivo-crijevo

    4B

    6.6.

    SPP filtar

    4C

    6.7.

    Regulator tlaka

    4D

    6.8.

    Osjetnici tlaka i temperature

    4E

    6.9.

    Jedinica ili posuda za punjenje

    4F

    6.10.

    Regulator protoka plina i miješalica zrak/plin ili brizgaljka

    4G

    6.11.

    Elektronička upravljačka jedinica

    4H

    7.   PREINAKE TIPA SPP OPREME I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

    7.1.   Svaka preinaka nekog tipa SPP opreme mora se prijaviti nadležnom tijelu koje je dodijelilo homologaciju tipa. Tijelo tada može:

    7.1.1.   smatrati da učinjene preinake vjerojatno neće prouzročiti znatne štetne učinke i da oprema i dalje ispunjava zahtjeve; ili

    7.1.2.   odlučuje mora li ovlašteno tijelo provesti djelomično ili puno ponovno ispitivanje.

    7.2.   Potvrda ili odbijanje homologacije uz navođenje preinaka dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, na način određen u stavku 5.3.

    7.3.   Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj svakom obrascu s izjavom sastavljenom za takvo proširenje.

    8.   (nije dodijeljeno)

    9.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

    Postupci za sukladnost proizvodnje trebaju biti u skladu s onima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2.), sa sljedećim zahtjevima:

    9.1.   svaki spremnik mora se ispitati pri tlaku koji je barem 1,5 puta veći od radnog tlaka u skladu s odredbama iz Priloga 3. ovom Pravilniku.

    9.2.   Ispitivanje rasprsnućem tlakom prema stavku 3.2. Priloga 3. provodi se za svaku seriju koja se sastoji od 200 spremnika proizvedenih iz iste serije sirovog materijala.

    9.3.   Svi sklopovi savitljivih cijevi za gorivo koje se upotrebljavaju pri visokom i srednjem tlaku (razreda 0, 1) u skladu s razvrstavanjem iz stavka 2. ovog Pravilnika, ispituju se pri tlaku koji je dva puta veći od radnog tlaka.

    10.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

    10.1.   Homologacija dodijeljena za tip opreme prema ovom Pravilniku može se povući ako zahtjevi iz stavka 9. nisu ispunjeni.

    10.2.   Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tomu odmah mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan uzorku u Prilogu 2.B ovom Pravilniku.

    11.   (nije dodijeljeno)

    12.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

    Ako nositelj homologacije u potpunosti prestane proizvoditi tip opreme koja je homologirana u skladu s ovim Pravilnikom, o tomu mora obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Po primitku predmetne izjave to tijelo o tomu odmah mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan uzorku u Prilogu 2.B ovom Pravilniku.

    13.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBA ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

    Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih služba koje su odgovorne za provedbu homologacijskih ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se moraju poslati obrasci s izjavom koji potvrđuju homologaciju ili proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije, a koji su izdani u drugim državama.

    DIO II.

    HOMOLOGACIJA VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU POSEBNE OPREME HOMOLOGIRANOG TIPA ZA UPORABU STLAČENOG PRIRODNOG PLINA (SPP) U NJIHOVOM POGONSKOM SUSTAVU

    14.   DEFINICIJE

    14.1.   Za potrebe dijela II. ovog Pravilnika:

    14.1.1.   „homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na ugradbu njegove posebne opreme za uporabu SPP-a u njegovom pogonskom sustavu;

    14.1.2.   „tip vozila” znači vozila opremljena posebnom opremom za uporabu SPP-a u njihovom pogonskom sustavu koji se ne razlikuju u pogledu sljedećih uvjeta:

    14.1.2.1.   proizvođač;

    14.1.2.2.   oznaka tipa utvrđena od strane proizvođača,

    14.1.2.3.   osnovni elementi konstrukcije i izrade:

    14.1.2.3.1.   šasija/podnica (očite i osnovne razlike);

    14.1.2.3.2.   ugradba SPP opreme (očite i osnovne razlike).

    14.1.3.   „SPP sustav” znači svi sastavni dijelovi (spremnik (spremnici), ventili, savitljive cijevi za gorivo itd.) i vezni dijelovi (krute cijevi, cijevni priključci itd.) ugrađeni u motorna vozila koja za pogon upotrebljavaju SPP.

    15.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

    15.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na ugradbu posebne opreme za uporabu stlačenog prirodnog plina u njegovom pogonskom sustavu, mora podnijeti proizvođač vozila ili njegov valjano opunomoćeni predstavnik.

    15.2.   Zahtjev mora biti popraćen niže navedenim dokumentima u tri primjerka: opis vozila koji sadrži sve odgovarajuće pojedinosti na koje se upućuje u Prilogu 1.B ovom Pravilniku.

    15.3.   Vozilo koje predstavlja tip za koji je zatražena homologacija mora se dostaviti tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja.

    16.   HOMOLOGACIJA

    16.1.   Ako je vozilo koje je dostavljeno na homologaciju prema ovomu Pravilniku opremljeno sa svom potrebnom posebnom opremom za uporabu stlačenog prirodnog plina u svojem pogonskom sustavu i ispunjava zahtjeve iz stavka 17., homologacija za taj tip vozila mora se dodijeliti.

    16.2.   Svakom homologiranom tipu mora se dodijeliti homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke označuju broj niza izmjena koje uključuju najnovije veće tehničke izmjene Pravilnika objavljene do vremena izdavanja homologacije.

    16.3.   Obavijest o homologaciji ili odbijanju ili proširenju homologacije SPP tipa vozila prema ovomu Pravilniku mora biti dostavljena strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik s pomoću obrasca koji je u skladu s uzorkom danim u Prilogu 2.D ovom Pravilniku.

    16.4.   Na svako vozilo koje odgovara tipu vozila koji je homologiran prema ovom Pravilniku, na lako dostupnom mjestu koje je navedeno u obrascu s izjavom o homologaciji, mora se postaviti međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

    16.4.1.   kružnice oko slova „E”, iza kojeg se nalazi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju (3),

    16.4.2.   broja ovog Pravilnika iza kojeg se nalazi slovo „R”, crtica i homologacijski broj koji su postavljeni desno od kružnice propisane u stavku 16.4.1.

    16.5.   Ako je vozilo sukladno tipu vozila homologiranom prema jednom ili više drugih pravilnika koji su dodaci Sporazumu, u zemlji koja je dodijelila homologaciju prema ovom Pravilniku, nije potrebno ponavljati simbol propisan u stavku 16.4.1.; u tom slučaju dodatni brojevi i simboli za sve pravilnike prema kojima je homologaciju dodijelila zemlja koja je dodijelila homologaciju prema ovom Pravilniku, moraju se postaviti u uspravnim stupcima desno od oznake propisane u stavku 16.4.1.

    16.6.   Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

    16.7.   Homologacijska oznaka mora se postaviti blizu pločice s podacima vozila ili na njoj.

    16.8.   U Prilogu 2.C ovom Pravilniku prikazani su primjeri postavljanja gore spomenute homologacijske oznake.

    17.   ZAHTJEVI ZA UGRADBU POSEBNE OPREME ZA UPORABU STLAČENOG PRIRODNOG PLINA (SPP) U POGONSKOM SUSTAVU VOZILA

    17.1.   Općenito

    17.1.1.   Sustav za uporabu SPP-a u vozilu djeluje dobro i sigurno pri radnom tlaku i radnim temperaturama za koje je konstruiran i homologiran.

    17.1.2.   Sva oprema se homologira kao pojedinačni dio u skladu s dijelom 1. ovog Pravilnika.

    17.1.3.   Upotrijebljeni materijal u SPP sustavu treba biti pogodan za uporabu sa SPP-om.

    17.1.4.   Svi sastavni dijelovi sustava trebaju biti odgovarajuće pričvršćeni.

    17.1.5.   SPP sustav ne smije propuštati tj. mora 3 minute biti bez mjehurića.

    17.1.6.   SPP sustav mora biti ugrađen tako da je što bolje zaštićen od oštećenja kao što su oštećenja zbog pomicanja sastavnih dijelova vozila, udaraca, prašine na cesti, utovara ili istovara vozila ili sudaranja tih tereta.

    17.1.7.   Dodatna oprema, osim one koja je nužno potrebna za odgovarajuće djelovanje motora motornog vozila, ne smije biti priključena na SPP sustav.

    17.1.7.1.   Bez obzira na odredbe stavka 17.1.7., vozila smiju biti opremljena sustavom za grijanje prostora za putnike i/ili teretnog prostora koji je povezan sa SPP sustavom.

    17.1.7.2.   Sustav za grijanje iz stavka 17.1.7.1. se dozvoljava ako tehničke službe koje provode homologaciju smatraju da je sustav za grijanje pravilno zaštićen i da ne utječe na propisano djelovanje uobičajenog SPP sustava.

    17.1.8.   Identifikacija vozila kategorije M2 i M3, koji za pogon upotrebljavaju SPP (4).

    17.1.8.1.   Vozila kategorija M2 i M3, koja su opremljena SPP sustavom, trebaju imati postavljenu tablicu iz Priloga 6.

    17.1.8.2.   Tablica se postavlja na prednju stranu vozila kategorije M2 ili M3 i na vanjsku stranu desnih vrata.

    17.2.   Dodatni zahtjevi

    17.2.1.   Ni jedan sastavni dio SPP sustava, uključujući bilo kakve zaštitne materijale koji čine njihove dijelove ne smije stršiti izvan vanjske površine vozila, osim jedinice za punjenje za više od 10 mm od točke pričvršćenja.

    17.2.2.   Svi sastavni dijelovi SPP sustava moraju biti postavljeni najmanje 100 mm od ispušne cijevi ili sličnog izvora topline, osim ako su odgovarajuće zaštićeni od topline.

    17.3.   SPP sustav

    17.3.1.   SPP sustav mora sadržavati barem ove sastavne dijelove:

    17.3.1.1.   spremnik (spremnici) ili boca (boce);

    17.3.1.2.   indikator tlaka ili količine goriva;

    17.3.1.3.   naprava za rasterećenje tlaka (aktivirana temperaturom);

    17.3.1.4.   automatski ventil boce;

    17.3.1.5.   ručni ventil;

    17.3.1.6.   regulator tlaka;

    17.3.1.7.   regulator protoka plina;

    17.3.1.8.   ventil za ograničavanje protoka;

    17.3.1.9.   naprava za dobavu plina,

    17.3.1.10.   jedinica ili posuda za punjenje;

    17.3.1.11.   savitljivo crijevo za gorivo;

    17.3.1.12.   kruta cijev za gorivo;

    17.3.1.13.   elektronička upravljačka jedinica;

    17.3.1.14.   priključci;

    17.3.1.15.   kućište nepropusno za plin za one sastavne dijelove koji su ugrađeni u prtljažnik ili prostor za putnike. Ako je kućište nepropusno za plin uništeno u požaru, naprava za rasterećenje tlaka se smije pokriti kućištem nepropusnim za plin.

    17.3.2.   SPP sustav smije također sadržavati sljedeću opremu:

    17.3.2.1.   kontrolni ili nepovratni ventil;

    17.3.2.2.   rasteretni tlačni ventil;

    17.3.2.3.   filtar za SPP;

    17.3.2.4.   osjetnik tlaka i/ili temperature;

    17.3.2.5.   sustav za izbor goriva i električni sustav.

    17.3.3.   Dodatni automatski ventil se smije kombinirati s regulatorom tlaka.

    17.4.   Ugradba spremnika

    17.4.1.   Spremnik je trajno ugrađen u vozilo i ne smije biti ugrađen u prostoru za motor.

    17.4.2.   Spremnik treba biti ugrađen tako da nema dodira metala s metalom osim na pričvrsnim mjestima spremnika.

    17.4.3.   Kad je vozilo spremno za uporabu, spremnik goriva se treba nalaziti najmanje 200 mm iznad površine ceste.

    17.4.3.1.   Odredbe iz stavka 17.4.3. ne primjenjuju se ako je posuda naprijed i na obje strane odgovarajuće zaštićena i ako je svaki dio spremnika viši od te zaštitne strukture.

    17.4.4.   Spremnik (spremnici) ili bocu (boce) za gorivo treba postaviti i pričvrstiti tako da se sljedeća ubrzanja mogu apsorbirati (bez nastanka oštećenja), kad su spremnici puni:

    Vozila kategorije M1 i N1:

    (a)

    20 g u smjeru vožnje

    (b)

    8 g u vodoravnom položaju okomito na smjer vožnje

    Vozila kategorije M2 i N2:

    (a)

    10 g u smjeru vožnje

    (b)

    5 g u vodoravnom položaju okomito na smjer vožnje

    Vozila kategorije M3 i N3:

    (a)

    6,6 g u smjeru vožnje

    (b)

    5 g u vodoravnom položaju okomito na smjer vožnje

    Umjesto stvarnog ispitivanja može se upotrijebiti metoda izračuna, ako podnositelj zahtjeva za homologaciju može tehničkoj službi dokazati njezinu jednakovrijednost.

    17.5.   Dodatna oprema ugrađena na spremnik (spremnike) ili bocu (boce)

    17.5.1.   Automatski ventil

    17.5.1.1.   Automatski ventil boce treba biti ugrađen neposredno na svaku bocu.

    17.5.1.2.   Automatski ventil boce djeluje tako da je dovod goriva nakon isključivanja motora prekinut bez obzira na položaj prekidača paljenja i ostaje zatvoren dok motor ne radi. Zbog dijagnostike je dozvoljeno kašnjenje od 2 sekunde.

    17.5.2.   Naprava za rasterećenje tlaka

    17.5.2.1.   Naprava za rasterećenje tlaka (aktivirana temperaturom) je postavljena na spremnik (spremnike) goriva tako da gorivo ispušta u kućište nepropusno za plin ako ono ispunjava zahtjeve iz stavka 17.5.5.

    17.5.3.   Ventil za ograničavanje protoka na spremniku

    17.5.3.1.   Ventil za ograničavanje protoka treba biti postavljen u spremnik (spremnike) za gorivo na automatski ventil boce.

    17.5.4.   Ručni ventil

    17.5.4.1.   Ručni ventil je kruto pričvršćen na bocu i može biti dio automatskog ventila boce.

    17.5.5.   Kućište nepropusno za plin na spremniku (spremnicima)

    17.5.5.1.   Kućište nepropusno za plin na spremniku (spremnicima) koje ispunjava zahtjeve iz stavaka od 17.5.5.2. do 17.5.5.5. postavlja se na spremnik goriva osim ako je spremnik (spremnici) ugrađen izvan vozila.

    17.5.5.2.   Kućište nepropusno za plin je u neposrednom dodiru s okolinom, a prema potrebi je povezano crijevom i vodom koje je otporno na SPP.

    17.5.5.3.   Odzračni otvor kućišta nepropusnog za plin ne smije propuštati plin u unutrašnjost blatobrana ni prema izvoru topline kao što je ispuh.

    17.5.5.4.   Svako povezno crijevo i vod na dnu nadogradnje motornog vozila koje služi za odzračivanje kućišta nepropusnog za plin, treba imati slobodan otvor od najmanje 450 mm2.

    17.5.5.5.   Kućište koje pokriva priključke spremnika i spojna crijeva je nepropusno za plin pri tlaku 10 kPa bez trajnih deformacija. Propuštanje koje ne prelazi 100 cm3 na sat je u tim okolnostima prihvatljivo.

    17.5.5.6.   Povezno crijevo na kućište nepropusno za plin i vodove treba biti pričvršćeno obujmicama ili na drugi način da ostvaruje nepropusni spoj.

    17.5.5.7.   Kućište nepropusno za plin sadrži sve sastavne dijelove koji su ugrađeni u prtljažnik ili prostor za putnike.

    17.6.   Krute i savitljive cijevi za gorivo

    17.6.1.   Krute cijevi za gorivo su izrađene od bešavnog materijala koji može biti nehrđajući čelik ili čelik s premazom otpornim na koroziju.

    17.6.2.   Kruta cijev za gorivo se smije zamijeniti savitljivom cijevi ako se upotrebljava u razredima 0, 1 ili 2.

    17.6.3.   Savitljiva cijev za gorivo treba ispunjavati zahtjeve iz Priloga 4.B ovom Pravilniku.

    17.6.4.   Krute cijevi za gorivo trebaju biti učvršćene tako da nisu izložene vibracijama ili napetostima.

    17.6.5.   Savitljive cijevi za gorivo trebaju biti učvršćene tako da nisu izložene vibracijama ili napetostima.

    17.6.6.   Na mjestima pričvršćenja savitljiva ili kruta cijev za gorivo treba biti pričvršćena tako da nema dodira metala s metalom.

    17.6.7.   Kruta ili savitljiva cijev za plinsko gorivo ne smije biti postavljena na mjestima za dizanje vozila.

    17.6.8.   Cijevi za gorivo na prolazima trebaju imati na sebi postavljen zaštitni materijal.

    17.7.   Priključci ili plinske veze između sastavnih dijelova

    17.7.1.   Lemljeni ili prešani spojevi nisu dozvoljeni.

    17.7.2.   Cijevi od nehrđajućeg čelika spajaju se samo nehrđajućim priključcima.

    17.7.3.   Razvodni blokovi trebaju biti izrađeni od materijala otpornih na koroziju.

    17.7.4.   Krute cijevi za gorivo povezuju se odgovarajućim spojevima, npr. dvodijelni prešani spojevi u čeličnim cijevima i spojevi sa stožastim prstenima na obje strane.

    17.7.5.   Broj spojeva treba biti što manji.

    17.7.6.   Spojevi se trebaju postaviti tamo gdje ih je moguće pregledati.

    17.7.7.   U prostoru za putnike ili zatvorenom prtljažniku cijevi za gorivo ne trebaju biti duže nego što je potrebno i u svakom slučaju trebaju biti zaštićene kućištem nepropusnim za plin.

    17.7.7.1.   Odredbe iz stavka 17.7.7. ne odnose se na vozila kategorije M2 i M3 u kojima su cijevi za gorivo i priključci ugrađeni s oblogom koja je otporna na SPP i koja nije neposredno povezana s okolinom.

    17.8.   Automatski ventil

    17.8.1.   Dodatni automatski ventil se ugrađuje na cijev za gorivo što bliže regulatoru tlaka.

    17.9.   Jedinica ili posuda za punjenje

    17.9.1.   Jedinica za punjenje treba biti zaštićena od zakretanja, od nečistoće i vode.

    17.9.2.   Ako je SPP spremnik ugrađen u prostor za putnike ili u zatvoreni prtljažnik, jedinica za punjenje se treba postaviti na vanjski dio vozila ili u motorni prostor.

    17.10.   Sustav za izbor goriva i električna instalacija

    17.10.1.   Električni sastavni dijelovi SPP sustava trebaju biti zaštićeni od preopterećenja.

    17.10.2.   Vozila s više od jednog sustava za gorivo imaju sustav za izbor goriva koji osigurava da se nakon perioda dužeg od 5 s u motor može istodobno dovoditi samo jedno gorivo. Vozila s „kombiniranim gorivom” koja kao prvo gorivo za paljenje mješavine zraka i plina upotrebljavaju dizelsko gorivo dozvoljena su, u slučaju ako motori i vozila zadovoljavaju obvezne emisijske norme.

    17.10.3.   Električne veze i električni sastavni dijelovi u kućištu nepropusnom za plin trebaju biti izrađeni tako da ne stvaraju iskre.

    18.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

    18.1   Postupci za sukladnost proizvodnje trebaju biti u skladu s onima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2.).

    19.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

    19.1.   Homologacija dodijeljena za tip vozila prema ovom Pravilniku može se povući ako zahtjevi iz stavka 18. nisu ispunjeni.

    19.2.   Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tomu odmah mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik, putem obrasca s izjavom koji je sukladan uzorku u Prilogu 2.D ovom Pravilniku.

    20.   PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

    20.1.   Svaka preinaka ugradbe posebne opreme za uporabu stlačenog prirodnog plina u pogonskom sustavu vozila mora se prijaviti nadležnom tijelu koje je homologiralo tip vozila. Tijelo tada može:

    20.1.1.   smatrati da nije vjerojatno da će učinjene preinake imati znatne nepovoljne učinke te da je u svakom slučaju vozilo još sukladno sa zahtjevima, ili

    20.1.2.   zahtijevati novo izvješće o ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provođenje ispitivanja.

    20.2.   Potvrda ili odbijanje homologacije u kojoj se navode nastale promjene priopćava se u skladu s postupkom iz stavka 16.3. ovog Pravilnika strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

    20.3.   Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije mora dodijeliti serijski broj za takvo proširenje i putem obrasca s izjavom koji je sukladan uzorku u Prilogu 2.D ovom Pravilniku moraju o tome obavijestiti druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

    21.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

    Ako nositelj homologacije u potpunosti prestane proizvoditi tip vozila koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom, o tomu mora obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Po primitku predmetne izjave to tijelo o tomu odmah mora obavijestiti druge stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan uzorku u Prilogu 2.D ovom Pravilniku.

    22.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBA ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

    Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih služba koje su odgovorne za provedbu homologacijskih ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se moraju poslati obrasci s izjavom koji potvrđuju homologaciju ili proširenje, odbijanje ili ukidanje homologacije, a koji su izdani u drugim državama.


    (1)  Prema definiciji u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila R.E.3., (dokument TRANS/WP.29/78/Rev. 1/Amend. 2 kako je zadnje izmijenjen s Amend. 4.).

    (*)  Treba naznačiti.

    (2)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21, za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 (prazno), 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35-36 (prazno), 37 za Tursku, 38 – 39 (prazno), 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku uniju (homologacije izdaju njezine članice uporabom njihovih pripadajućih ECE simbola), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku, 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju, 53 za Tajland, 54 i 55 (prazno) i 56 za Crnu goru. Iduće brojeve po redu treba dodjeljivati ostalim državama po kronološkom redoslijedu po kojemu one ratificiraju Sporazum o prihvaćanju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i uvjeti za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa ili po kojemu se one slažu s tim Sporazumom, a o tako određenim brojevima glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavijestit će ugovorne stranke Sporazuma.

    (3)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21, za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 (prazno), 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35-36 (prazno), 37 za Tursku, 38 - 39 (prazno), 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku uniju (homologacije izdaju njene članice uporabom pripadajućih njihovih ECE simbola), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku, 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju, 53 za Tajland, 54 i 55 (prazno) i 56 za Crnu goru. Iduće brojeve po redu treba dodjeljivati ostalim državama po kronološkom redoslijedu po kojemu one ratificiraju Sporazum o prihvaćanju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i uvjeti za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa ili po kojemu se one slažu s tim Sporazumom, a o tako određenim brojevima glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavijestit će Ugovorne stranke Sporazuma.

    (4)  Prema definiciji u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila R.E.3., (dokument TRANS/WP.29/78/Rev. 1/Amend. 2).


    PRILOG 1.A

    OSNOVNE ZNAČAJKE SPP OPREME

    Image

    Image

    Image

    Image


    PRILOG 1.B

    OSNOVNE ZNAČAJKE VOZILA, MOTORA I ODGOVARAJUĆEG SPP SUSTAVA

    Image

    Image

    Image

    Image


    PRILOG 2.A

    POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKE OZNAKE TIPA SPP OPREME

    (vidjeti stavak 5.2. ovog Pravilnika)

    Image

    Gornja homologacijska oznaka postavljena na SPP opremu pokazuje da je ova oprema homologirana u Italiji (E3) u skladu s Pravilnikom br. 110 pod homologacijskim brojem 002439. Prve dvije znamenke homologacijskog broja pokazuju da je homologacija bila dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 110 u njegovom izvornom obliku.


    PRILOG 2.B

    IZJAVA

    Image

    Image

    Dodatak

    Image

    Image


    PRILOG 2.C

    POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

    UZORAK A

    (vidjeti stavak 16.2. ovog Pravilnika)

    Image

    UZORAK B

    (vidjeti stavak 16.2. ovog Pravilnika)

    Image


    PRILOG 2.D

    IZJAVA

    Image


    PRILOG 3.

    PLINSKE VISOKOTLAČNE BOCE ZA ČUVANJE PRIRODNOG PLINA KAO GORIVA ZA MOTORNA VOZILA

    1.   PODRUČJE PRIMJENE

    Ovaj Prilog određuje najmanje zahtjeve za punjive plinske boce manje težine. Boce su namijenjene čuvanju visokotlačnog prirodnog plina kao goriva za motorna vozila na koja se boce učvršćuju. Boce mogu biti od bilo kojeg čeličnog, aluminijskog ili nemetalnog materijala, oblika ili načina izrade koji odgovara određenim uvjetima uporabe. Ovaj Prilog ne uključuje metalne plašteve ili boce od nehrđajućeg čelika ili one zavarene konstrukcije. Boce, uključene u ovaj Prilog razvrstavaju se u razred 0, kako je navedeno u stavku 2. ovog Pravilnika, i mogu biti:

    SPP-1

    metalne

    SPP-2

    metalnog unutarnjeg plašta ojačanog beskonačnim nitima impregniranim smolom (omotan obručem)

    SPP-3

    metalnog unutarnjeg plašta pojačanog beskonačnim nitima impregniranim smolom (potpuno omotan)

    SPP-4

    nemetalnog unutarnjeg plašta s beskonačnim nitima impregniranim smolom (cjelovita kompozitna konstrukcija)

    Uvjeti uporabe koji vrijede za boce detaljno su opisani u stavku 4. Ovaj Prilog se temelji na radnom tlaku za prirodni plin kao gorivo s tlakom od 20 MPa pri 15 °C s tlakom punjenja 26 MPa. Drugi radni tlakovi se mogu odrediti namještanjem tlaka s odgovarajućim faktorom (omjerom). Na primjer, sustav radnog tlaka od 25 MPa bi zahtijevao da se tlakovi pomnože s 1,25.

    Vijek trajanja boce određuje proizvođač i može se razlikovati s obzirom na primjenu. Definicija vijeka trajanja se temelji na punjenju boce 1 000 puta na godinu za najmanje 15 000 punjenja. Najduži vijek trajanja boce je 20 godina.

    Kod metalnih i kod boca s metalnim plaštem vijek trajanja se temelji na stupnju rasta pukotine zbog zamora materijala. Ultrazvučni ili jednakovrijedan pregled svake boce ili plašta mora utvrditi da nema nedostataka koje bi prelazili najveću dozvoljenu veličinu. Taj pristup omogućuje optimalnu konstrukciju i izradu lakih boca za prirodni plin u vozilima.

    Za boce koje su u cijelosti izrađene od kompozitnih materijala s nenosivim nemetalnim plaštevima „siguran vijek uporabe” se dokazuje odgovarajućim metodama konstrukcije, provjerom prikladnosti konstrukcije i nadzorom proizvodnje.

    2.   REFERENCE

    Sljedeće norme sadrže odredbe na koje se pozivanjem u ovom tekstu definiraju zahtjevi ovog Priloga (dok na raspolaganju ne budu jednakovrijedne ECE odredbe).

    Norme ASTM  (1)

    ASTM B117–90

    Ispitna metoda slanom vodenom prašinom (maglom);

    ASTM B154–92

    Ispitivanje sa živinim nitratom za bakar i bakrene slitine;

    ASTM D522–92

    Ispitivanje trnom za savijanje za organske zaštitne premaze;

    ASTM D1308–87

    Utjecaj kuhinjskih kemikalija na bezbojne i obojene organske završne premaze;

    ASTM D2344–84

    Ispitna metoda za provjeru međuslojne čvrstoće na smicanje usporednih vlaknastih kompozitnih materijala metodom kratke grede (Short Beam Method);

    ASTM D2794–92

    Ispitna metoda otpornosti organskih premaza na utjecaj brze deformacije (udar);

    ASTM D3170–87

    Otpornost premaza na ljuštenje;

    ASTM D3418–83

    Ispitna metoda s toplinskom analizom za polimere pri prijelaznim temperaturama;

    ASTM E647–93

    Normirana ispitna metoda za mjerenje stupnja rasta pukotina zbog zamora materijala;

    ASTM E813–89

    Ispitna metoda za JIC, mjere za žilavost loma;

    ASTM G53–93

    Normirani postupak za djelovanje naprave za izlaganje svjetlosti i vodi (fluorescentna ultraljubičasta i kondenzacijska naprava) za izlaganje nemetalnih materijala.

    Norme BSI  (2)

    BS 5045

    Dio 1. (1982.) Prijenosni plinski spremnici – specifikacije za bešavne čelične plinske spremnike obujma većeg od 0,5 litara;

    BS 7448–91

    Ispitivanje žilavosti kod mehanike loma Dio I. – metoda za određivanje KIC, kritične vrijednosti COD i kritične vrijednosti J metalnih materijala,

    BS PD 6493–1991

    Upute za metode za ocjenjivanje prihvatljivost A nedostataka taljenih zavarenih struktura; Metalni materijali.

    Norme ISO  (3)

    ISO 148–1983

    Čelik – Charpyjevo udarno ispitivanje (V-utora);

    ISO 306–1987

    Plastika – termoplastični materijali – određivanje temperature omekšavanja Vicat;

    ISO 527 Pt 1–93

    Plastika – određivanje vlačnih svojstava – Dio I.: Opća načela;

    ISO 642–79

    Ispitivanje kaljivosti čelika brzim hlađenjem (ispitivanje Jominy);

    ISO 2808–91

    Boje i lakovi – određivanje debljine nanosa;

    ISO 3628–78

    Materijali ojačani staklom – određivanje vlačnih svojstava;

    ISO 4624–78

    Plastika i lakovi – ispitivanje prianjanja povlačenjem;

    ISO 6982–84

    Metalni materijali – vlačno ispitivanje;

    ISO 6506–1981

    Metalni materijali – ispitivanje tvrdoće po Brinellu;

    ISO 6508–1986

    Metalni materijali – ispitivanje tvrdoće po Rockwellu (skala, ABCDEFGHK);

    ISO 7225

    Upozorne naljepnice za plinske boce;

    ISO/DIS 7866–1992

    Prijenosne punjive boce iz bešavne aluminijske slitine za opću uporabu, konstrukcija, izrada i prihvatljivost;

    ISO 9001:1994

    Osiguravanje kvalitete konstrukcije/razvoja, proizvodnje, ugradbe i servisiranja;

    ISO 9002:1994

    Osiguravanje kvalitete proizvodnje i ugradbe;

    ISO/DIS 12737

    Metalni materijali – određivanje žilavosti loma pri plošnoj deformaciji;

    ISO/IEC Guide 25–1990

    Opći zahtjevi za tehničku osposobljenost ispitnih laboratorija;

    ISO/IEC Guide 48–1986

    Smjernice za ocjenu treće strane i registraciju sustava kvalitete dobavljača;

    ISO/DIS 9809

    Konstrukcija, izrada i ispitivanje prijenosnih bešavnih plinskih boca – Dio I.: kaljene i napuštene čelične boce s vlačnom čvrstoćom < 1 100 MPa;

    Norma NACE  (4)

    NACE TM0177–90

    Laboratorijsko ispitivanje otpornosti metala na pukotine zbog naprezanja uz djelovanje sulfida u okolini s vodikovim sulfidom.

    3.   DEFINICIJE

    Za potrebe ovog Pravilnika primjenjuju se sljedeće definicije:

    3.1.   (nije dodijeljeno)

    3.2.   Auto-frettage: postupak s uporabom tlaka koji se upotrebljava za izradu boca iz kompozitnih materijala s metalnim plaštevima koji napreže plašt iznad granice elastičnosti toliko da uzrokuje trajnu plastičnu deformaciju, posljedica čega je tlačno naprezanje plašta, a vlakna imaju vlačno naprezanje pri nultom unutarnjem tlaku.

    3.3.   Auto-frettage tlak: tlak unutar omotane boce pri kojem se uspostavlja zahtijevani raspored opterećenja između plašta i vanjskog omotača.

    3.4.   serija – kompozitne boce: ”serija” je skupina boca uzastopno proizvedenih iz kvalificiranih plašteva jednakih veličina, oblika, određenih konstrukcijskih materijala i postupka proizvodnje.

    3.5.   serija – metalnih boca i plašteva: ”serija” je skupina metalnih boca ili plašteva uzastopno proizvedenih s jednakim nazivnim promjerom, debljinom stijenke, oblikom, određenim konstrukcijskim materijalima, postupkom izrade, opremom za izradu i toplinsku obradu i uvjetima vremena, temperature i okoline tijekom toplinske obrade.

    3.6.   serija nemetalnih plašteva: ”serija” je skupina nemetalnih plašteva uzastopno proizvedenih s jednakim nazivnim promjerom, debljinom stijenke, oblikom, određenim konstrukcijskim materijalima, postupkom izrade.

    3.7.   granice serije: u ni jednom slučaju ne smije prijeći 200 proizvedenih boca ili plašteva (osim boca i plašteva za razorna ispitivanja) ili jedne smjene uzastopne proizvodnje, što je veće.

    3.8.   kompozitna boca: boca od beskonačnih niti impregniranih smolom koje su ovijene oko metalnog ili nemetalnog plašta. Boce od kompozitnih materijala s nemetalnim plaštevima su boce koje smatramo u cijelosti kompozitnim.

    3.9.   namatanje s kontroliranom napetošću: postupak u proizvodnji kompozitnih boca kod kojih je tlačno opterećenje plašta i vlačno opterećenje vanjskog omotača pri nultom unutarnjem tlaku postignuto namatanjem visoko napetih niti za pojačavanje.

    3.10.   tlak punjenja: plinski tlak u boci odmah po završetku punjenja.

    3.11.   gotove boce: završene boce pripremljene za uporabu, tipične za uobičajenu proizvodnju, opremljene s identifikacijskim oznakama i vanjskim premazom, uključujući izolaciju koju je odredio, ali bez ugrađene izolacije ili zaštite.

    3.12.   puni omotač: vanjski omotač čije su niti za pojačavanje namotane u obodnom i osnom smjeru boce.

    3.13.   temperatura plina: temperatura plina u boci.

    3.14.   obruč: vanjski omotač čije su niti za pojačavanje namotane u obodnom smjeru preko valjkastog dijela plašta, tako da niti ne nose veća opterećenja u smjeru koji je usporedan s uzdužnom osi boce.

    3.15.   plašt: spremnik koji je upotrijebljen kao unutarnja ljuska nepropusna za plin, na koji se niti za pojačanja namataju kao snopovi da se dosegne odgovarajuća čvrstoća. U ovoj normi opisane su dvije vrste plašta, metalni plaštevi koji su konstruirani tako da dijele opterećenje s pojačanjima i nemetalni plaštevi koji ne nose dio opterećenja.

    3.16.   proizvođač: osoba ili organizacija odgovorna za konstrukciju, proizvodnju i ispitivanje boca.

    3.17.   najveći razvijeni tlak: stalni tlak koji nastaje kad se plin u boci napunjenoj do radnog tlaka digne do najviše servisne temperature.

    3.18.   vanjski omotač: sustav za ojačavanje iz snopova i smole, nanesen preko plašta.

    3.19.   prednaprezanje: postupak primjene auto-frettage-a ili namatanja s kontroliranom napetošću.

    3.20.   vijek trajanja: vijek u godinama tijekom kojih se boca sigurno upotrebljava u skladu s uobičajenim uvjetima uporabe.

    3.21.   stalni tlak: plinski tlak kad je dosegnuta stalna temperatura.

    3.22.   ustaljena temperatura: ujednačena temperatura plina koja je nastala nakon promjena temperature nastale zbog punjenja.

    3.23.   ispitni tlak: tlak pri kojem je boca hidrostatički ispitana.

    3.24.   radni tlak: stalan tlak 20 MPa pri ujednačenoj temperaturi od 15 °C.

    4.   UVJETI UPORABE

    4.1.   Općenito

    4.1.1.   Normirani uvjeti uporabe:

    Normirani uvjeti uporabe, određeni u ovom Prilogu, podloga su za konstrukciju, izradu, pregled, ispitivanje i homologaciju boca koje će biti trajno ugrađene u vozila i koje će se upotrebljavati za skladištenje prirodnog plina pri temperaturi okoline za uporabu kao gorivo za vozila.

    4.1.2.   Uporaba boca

    Navedeni uvjeti uporabe su također namijenjeni za utvrđivanje podataka o sigurnoj uporabi boca iz ovog Pravilnika za:

    (a)

    proizvođače boca;

    (b)

    vlasnike boca;

    (c)

    konstruktore ili izvođače koji su odgovorni za ugradbu boca;

    (d)

    konstruktore i vlasnike opreme koja se upotrebljava za ponovno punjenje boca u vozilima;

    (e)

    dobavljače prirodnog plina; i

    (f)

    regulatorna tijela koja su nadležna za uporabu boca.

    4.1.3.   Vijek trajanja

    Vijek trajanja u kojem su boce sigurne određuje konstruktor boca na osnovi uporabe u skladu s uvjetima uporabe određenim ovom Pravilniku. Najduži vijek trajanja je 20 godina.

    4.1.4.   Redovito ponovno utvrđivanje sukladnosti

    Preporuke za redovito ponovno utvrđivanje sukladnosti vizualnim pregledom ili ispitivanjem tijekom vijeka trajanja donosi proizvođač boca na osnovi uporabe u skladu s uvjetima uporabe određenim u ovom Pravilniku. Svaka boca se najmanje svakih 48 mjeseci nakon prve ugradbe u vozilo (registracija vozila), i pri svakoj ponovnoj ugradbi vizualno pregleda, ako ima vanjska oštećenja ili trošenja, također i ispod obujmica koje ih drže. Vizualni pregled obavlja stručna organizacija, koju odobrava ili ovlašćuje regulativno tijelo u skladu sa specifikacijama proizvođača. Boce bez naljepnice s obveznim podacima ili s naljepnicama s obveznim podacima koje su nečitljive moraju se povući iz uporabe. Ako je bocu moguće sa sigurnošću identificirati s obzirom na proizvođača ili serijski broj, smije se postaviti zamjenska naljepnica s kojom boca može ostati u uporabi.

    4.1.4.1.   Boce koje su bile u vozilu pri sudaru

    Boce koje su bile u vozilu pri sudaru ponovno mora pregledati organizacija koju je ovlastio proizvođač, osim ako drukčije ne odredi nadležno tijelo. Boce koje pri sudaru nisu oštećene smiju se vratiti u uporabu, u suprotnom potrebno je bocu vratiti proizvođaču da je ocjeni.

    4.1.4.2.   Boce koje su bile u vatri

    Boce koje su bile u vatri ponovo mora pregledati organizacija koju je ovlastio proizvođač, ili ih treba odstraniti i povući iz uporabe.

    4.2.   Najviši tlakovi

    Tlak u boci je ograničen sljedećim:

    (a)

    tlak koji se ustali pri 20 MPa pri ustaljenoj temperaturi 15 °C;

    (b)

    26 MPa odmah po punjenju bez obzira na temperaturu.

    4.3.   Najveći broj ciklusa punjenja

    Boce su izrađene za punjenje do ustaljenog tlaka 20 MPa pri ustaljenoj temperaturi plina od 15 °C do tisuću puta na godinu uporabe.

    4.4.   Temperaturni raspon

    4.4.1.   Ustaljena temperatura plina

    Ustaljena temperatura plina u bocama može odstupati od najniže – 40 °C do najviše 65 °C;

    4.4.2.   Temperatura boce

    Temperatura materijala boce može odstupati od najniže – 40 °C do najviše + 82 °C;

    Temperature iznad + 65 °C mogu biti mjestimične ili kratkotrajne da temperatura plina u boci ne prelazi + 65 °C osim pod uvjetima iz stavka 4.4.3.;

    4.4.3.   Prijelazne temperature

    Temperature plina koje nastaju između punjenja i pražnjenja mogu odstupati od graničnih navedenih iz stavka 4.4.1.;

    4.5.   Sastav plina

    Metanol i/li glikol se prirodnom plinu ne dodaje namjerno. Boca mora biti izrađena tako, da se lako napuni prirodnim plinom u skladu s jednim od sljedeća tri uvjeta:

    (a)

    SAE J1616;

    (b)

    suhi plin

    Vodena para je obično ograničena na manje od 32 mg/m3 s rosištem – 9 °C pri 20 MPa. Za suhi plin nema ograničenja osim za:

    vodikov sulfid i druge topive sulfide: … 23 mg/m3

    kisik: … 1 % volumenskog udjela

    Vodik je ograničen na 2 % volumenskog udjela, kad su boce napravljene iz čelika s konačnom vlačnom čvrstoćom koja prelazi 950 MPa;

    (c)

    vlažni plin

    Plin koji sadrži udio vode više od točke b) inače ispunjava sljedeća ograničenja:

    vodikov sulfid i drugi topivi sulfidi: … 23 mg/m3

    kisik: … 1 % volumenskog udjela

    ugljični dioksid: … 4 % volumenskog udjela

    vodik: … 0,1 % volumenskog udjela

    U skladu s uvjetima za vlažni plin potrebno je najmanje 1 mg kompresorskog ulja na kg plina za zaštitu metalnih boca i plašteva.

    4.6.   Vanjske površine

    Boce nisu napravljene da budu stalno izložene mehaničkim i kemijskim utjecajima npr. propuštanja iz tereta koje prevozi vozilo, ili velikoj abraziji zbog uvjeta na cesti, i trebaju biti usklađene s prihvaćenim normama za ugradbu. Bez obzira, vanjske površine boce mogu nenamjerno biti izložene:

    (a)

    vodi, potapanjem s prekidima ili vodenoj prašini na cesti;

    (b)

    soli, zbog uporabe vozila blizu mora ili zbog uporabe soli za otapanje leda na cesti;

    (c)

    ultraljubičastom zračenju sunca;

    (d)

    udarima šljunka;

    (e)

    otapalima, kiselinama i lužinama, gnojivima; i

    (f)

    automobilskim tekućinama, uključujući benzin, hidraulične tekućine, glikol i ulje.

    4.7.   Prodiranje i propuštanje plina

    Boce mogu biti spremljene u zatvorenim prostorima duže vrijeme. Prodiranje plina kroz stijenku boce ili propuštanje između krajnjeg priključka i plašta treba uzeti u obzir kod konstrukcije.

    5.   HOMOLOGACIJA KONSTRUKCIJE

    5.1.   Općenito

    Konstruktor boca uz zahtjev za homologaciju nadležnom tijelu prilaže sljedeće podatke:

    (a)

    izjavu o uporabi (stavak 5.2.);

    (b)

    podatke o konstrukciji (stavak 5.3.);

    (c)

    podatke o proizvodnji (stavak 5.4.);

    (d)

    sustav kvalitete (stavak 5.5.);

    (e)

    djelovanje loma i veličinu greške pri nerazornom pregledu (NDE, Non Destructive Examination) (stavak 5.6.);

    (f)

    specifikacijski list (stavak 5.7.);

    (g)

    dodatne podatke (stavak 5.8.);

    Za boce oblikovane u skladu s ISO 9809 nije potrebno priložiti izvješće o analizi naprezanja iz stavka 5.3.2. ili podatke iz stavka 5.6.

    5.2.   Izjava o uporabi

    Namjena ove izjave o uporabi je usmjeriti korisnike i montere boca i također obavijestiti nadležno tijelo ili imenovanog zastupnika. Izjava o uporabi uključuje:

    (a)

    izjavu da je konstrukcija boce pogodna za uporabu u skladu s uvjetima za uporabu iz stavka 4. tijekom vijeka trajanja boce;

    (b)

    vijek trajanja;

    (c)

    najmanji zahtjevi s obzirom na ispitivanja i/ili preglede tijekom uporabe;

    (d)

    naprave za rasterećenje tlaka i/ili potrebna izolacija;

    (e)

    metode učvršćenja, zaštitni premazi itd., zahtijevani, ali neostvareni;

    (f)

    opis konstrukcije boce;

    (g)

    drugi podaci potrebni za osiguranje sigurne uporabe i preglede boce.

    5.3.   Podaci o konstrukciji

    5.3.1.   Crteži

    Crteži trebaju pokazivati barem:

    (a)

    naslov, referentni broj, datum izdavanja i broj revizije s datumom izdavanja, ako je primjenjivo;

    (b)

    upućivanje na ovaj Pravilnik i vrstu boce;

    (c)

    sve mjere s dozvoljenim odstupanjima, uključujući pojedinosti o oblicima završnih poklopaca s najmanjim debljinama i o otvorima;

    (d)

    masu boce, zajedno s dozvoljenim odstupanjima;

    (e)

    specifikaciju materijala, zajedno s najmanjim mehaničkim i kemijskim svojstvima ili rasponima dozvoljenih odstupanja i, za metalne boce i metalne plašteve, određen raspon tvrdoće;

    (f)

    druge podatke, na primjer raspon auto-frettage tlaka, najniži ispitni tlak, podrobnosti o protupožarnom sustavu i o vanjskom zaštitnom premazu.

    5.3.2.   Izvješće o analizi naprezanja

    Treba navesti analizu naprezanja konačnih elementa ili druga analiza naprezanja;

    Treba navesti tablicu koja zbrojno prikazuje naprezanja izračunana u izvješću.

    5.3.3.   Podaci o ispitivanju materijala

    Dostavlja se detaljan opis materijala i dozvoljenih odstupanja svojstava materijala upotrijebljenih pri konstrukciji. Potrebno je također iznijeti podatke o ispitivanju koji pokazuju mehanička svojstva materijala i njihovu pogodnost za uporabu u skladu s uvjetima iz stavka 4.

    5.3.4.   Podaci o ispitivanju za utvrđivanje prikladnosti konstrukcije.

    Utvrđuje se da materijal boce, konstrukcija, izrada i pregled odgovaraju predviđenoj uporabi boce ako ispunjavaju zahtjeve ispitivanja koji se traže za određenu konstrukciju boce pri ispitivanju u skladu s bitnim ispitnim metodama koje su detaljno opisane u Dodatku A ovom Prilogu.

    Podaci o ispitivanju također uključuju mjere, debljine stijenke i težine svake ispitne boce.

    5.3.5.   Protupožarna sigurnost

    Navodi se smještaj naprava za rasterećenje tlaka koje bocu štite od iznenadnog rasprsnuća, ako dođe u dodir s vatrom kako je navedeno u stavku A.15. Podaci o ispitivanju dokazuju učinkovitost navedenog protupožarnog sustava.

    5.3.6.   Nosači boca

    U skladu sa stavkom 6.11. utvrđuju se pojedinosti o nosačima boca ili zahtjevi o nosačima.

    5.4.   Podaci o proizvodnji

    Dostavljaju se pojedinosti o svim postupcima izrade, nerazornim ispitivanjima, proizvodnim ispitivanja i ispitivanjima serije; navode se dozvoljena odstupanja za sve proizvodne postupke kao što su toplinska obrada, završno oblikovanje, omjeri miješanja smole, napetost i brzina namatanja snopa, vrijeme i temperature stvrdnjavanja, auto-frettage postupci, navode se također obrada površine, detalji o navoju, kriteriji prihvaćanja za ultrazvučno skeniranje (ili jednakovrijedan postupak) i najveća veličina serije za potrebe ispitivanja serije.

    5.5.   (nije dodijeljeno)

    5.6.   Djelovanje loma i veličina greške pri NDE

    5.6.1.   Djelovanje loma

    Proizvođač treba prikazati djelovanje „propuštanje-prije-pucanja” (Leak-Before-Break) konstrukcije, kako je opisano u stavku 6.7.

    5.6.2.   Veličina greške pri NDE

    Na način iz stavka 6.15.2. proizvođač određuje najveću veličinu greške kod pregleda nerazornim pregledom koji će spriječiti kvar boce tijekom njezinog vijeka uporabe zbog zamora materijala ili kvara zbog puknuća.

    5.7.   Specifikacijski list

    Na specifikacijskom listu se za svaku konstrukciju boce navodi sažetak dokumenata koji sadrže podatke iz stavka 5.1. Navodi se naslov, referentni broj, broj revizije te datumi prvog izdanja i kasnije, izdanja svakog dokumenta. Sve dokumente potpisuje ili parafira izdavatelj; specifikacijski list dobiva broj i broj revizije ako je potrebno, s kojim se može označiti konstrukcija boce i koje nose potpis inženjera koji je konstruirao bocu. Na specifikacijskom listu se određuje mjesto za žig s registracijom nacrta.

    5.8.   Dodatni podaci

    Prema potrebi se dostavljaju i dodatni podaci kao pomoć u primjeni, npr. povijest uporabe materijala predloženog za uporabu, ili uporaba određene konstrukcije boce za druge uvjete uporabe.

    5.9.   Homologacija i certifikacija

    5.9.1.   Pregledi i ispitivanja

    Ocjenu sukladnosti treba provesti u skladu s odredbama iz stavka 9. ovog Pravilnika;

    za utvrđivanje sukladnosti boca s ovim međunarodnim Pravilnikom boce treba pregledati u skladu sa stavcima 6.13. i 6.14., pregled provodi nadležno tijelo.

    5.9.2.   Certifikat o ispitivanju

    Ako su rezultati ispitivanja prototipa u skladu sa stavkom 6.13. zadovoljavajući, nadležno tijelo izdaje certifikat o ispitivanju. Primjer certifikata o ispitivanju je u Dodatku D ovom Prilogu.

    5.9.3.   Certifikat o prihvatljivosti serije

    Nadležno tijelo priprema certifikat o prihvatljivosti kako je navedeno u Dodatku D ovom Prilogu.

    6.   ZAHTIJEVI PRIMJENJIVI ZA SVE VRSTE BOCA

    6.1.   Općenito

    Sljedeći zahtjevi su opće primjenjivi za vrste boca iz stavaka od 7. do 10. Konstrukcija boca uključuje sve bitne poglede koji su nužni da osiguraju da svaka boca koja je izrađena u skladu s konstrukcijom primjerena uporabi za određeni uporabni vijek; čelične boce tipa SPP-1 koje su napravljene u skladu s normom ISO 9809 i ispunjavaju sve zahtjeve te norme trebaju ispuniti samo zahtjeve iz stavaka 6.3.2.4. i od 6.9. do 6.13.

    6.2.   Konstrukcija

    Ovaj Pravilnik ne određuje ni konstrukciju ni dozvoljena naprezanja ili opterećenja, ali zahtjeva da se prikladnost konstrukcije potvrdi odgovarajućim proračunom i prikaže tako da boce prođu ispitivanja materijala, primjerenosti konstrukcije, proizvodnje i serije, kako je određeno u ovom Pravilniku. Kod svih konstrukcija treba biti osiguran način kvara „propuštanje prije pucanja” zbog moguće degradacije tlačnih dijelova tijekom uobičajene uporabe. Ako metalne boce ili metalni plaštevi počnu propuštati, to treba biti samo zbog povećanja pukotine zbog zamora materijala.

    6.3.   Materijali

    6.3.1.   Upotrijebljeni materijali trebaju odgovarati uvjetima uporabe iz stavka 4. Konstrukcija ne smije u dodiru imati nekompatibilne materijale. Ispitivanja materijala s obzirom na prikladnost konstrukcije sažeta su u tablici 6.1.

    6.3.2.   Čelik

    6.3.2.1.   Sastav

    Čelik se deoksidira aluminijem i/ili silicijem i proizvodi sa strukturom pretežno sitnog zrna. Kemijski sastav svih vrsta čelika označava se i utvrđuje barem s:

    (a)

    udjelom ugljika, mangana, aluminija i silicija u svim slučajevima;

    (b)

    udjelom nikla, kroma, molibdena, bora i vanadija i drugih, namjerno dodanih legirnih elemenata.

    Sljedeće granične vrijednosti se u ljevačkoj analizi ne smiju prijeći:

    Vlačna čvrstoća

    < 950 MPa

    ≥ 950 MPa

    Sumpor

    0,020  Posto

    0,010  Posto

    Fosfor

    0,020  Posto

    0,020  Posto

    Sumpor i fosfor

    0,030  Posto

    0,025  Posto

    Pri uporabi čelika s borom ispitivanje kaljivosti u skladu s normom ISO 642 provodi se na prvom i zadnjem ingotu ili svakoj šarži toplinske obrade čelika. Tvrdoća izmjerena na udaljenosti od 7,9 mm od ohlađenog kraja mora biti u rasponu od 33–53 HRC ili 327–560 HV i treba ju potvrditi proizvođač materijala.

    6.3.2.2.   Vlačna svojstva

    Mehanička svojstva čelika u izrađenoj boci ili plaštu određuju se u skladu sa stavkom A.1 (Dodatak A). Izduženje čelika mora biti najmanje 14 %.

    6.3.2.3.   Udarna svojstva

    Udarna svojstva čelika u izrađenoj boci ili plaštu određuju se u skladu sa stavkom A.2 (Dodatak A). Udarne vrijednosti ne smiju biti manje od onih iz tablice 6.2. ovog Priloga.

    6.3.2.4.   Otpornost na rasprsnuće zbog naprezanja uz djelovanje sulfida

    Ako gornja vrijednost vlačne čvrstoće čelika prelazi 950 MPa, čelik iz izrađene boce se podvrgava ispitivanju otpornosti na rasprsnuće zbog naprezanja uz djelovanje sulfida u skladu s točkom A.3 Dodatka A ovom Prilogu, pri čemu mora ispunjavati zahtjeve koji su tamo navedeni.

    6.3.3.   Aluminij

    6.3.3.1.   Sastav

    Aluminijske slitine se navode u skladu s praksom udruženja Aluminium Association za određen sustav slitina. Granične vrijednosti primjesa za olovo i bizmut u bilo kojoj aluminijskoj slitini ne smiju preći 0,003 %;

    6.3.3.2.   Ispitivanje korozije

    Aluminijske slitine trebaju zadovoljiti zahtjeve ispitivanja korozije koja se provode u skladu sa stavkom A.4 (Dodatak A);

    6.3.3.3.   Rasprsnuće zbog stalnog opterećenja

    Aluminijske slitine trebaju zadovoljiti zahtjeve ispitivanja s obzirom na pucanje zbog stalnog opterećenja koji se izvode u skladu sa stavkom A.5 (Dodatak A);

    6.3.3.4.   Vlačna svojstva

    Mehanička svojstva aluminijske slitine u izrađenoj boci određuju se u skladu sa stavkom A.1 (Dodatak A). Izduženje aluminija mora biti barem 12 %.

    6.3.4.   Smole

    6.3.4.1.   Općenito

    Materijali za impregnaciju mogu biti duroplastične ili termoplastične smole. Primjeri odgovarajućih matričnih materijala su epoksi smola, modificirana epoksi smola, poliesterska i vinilesterska duroplastična plastika i polietilenski i poliamidni termoplastični materijali.

    6.3.4.2.   Tvrdoća na smicanje

    Materijali iz smole se ispituju u skladu sa stavkom A.26 (Dodatak A) i trebaju ispuniti zahtjeve iz ovog stavka.

    6.3.4.3.   Temperatura staklastog prijelaza

    Temperatura staklastog prijelaza materijala iz smole se određuje u skladu s ASTM D3418.

    6.3.5.   Vlakna

    Vrste materijala s nitima za strukturna ojačanja su staklena vlakna, aramidna vlakna ili ugljikova vlakna. Ako se upotrebljava ojačanje iz ugljikovih vlakana, konstrukcija treba uključivati sredstva za sprečavane galvanske korozije metalnih sastavnih dijelova boce. Proizvođač vodi evidenciju objavljenih specifikacija za kompozitne materijale, preporuke proizvođača materijala u vezi skladištenja, uvjete i rokove uporabe te certifikat proizvođača materijala, da je svaka pošiljka u skladu s navedenim zahtjevima s obzirom na specifikaciju. Proizvođač vlakana također potvrđuje da su svojstva materijala u skladu sa specifikacijama proizvođača za proizvod.

    6.3.6.   Plastični plaštevi

    Granica plastičnosti i najveće izduženje određuje se u skladu sa stavkom A.22 (Dodatak A). Ispitivanja trebaju pokazati sposobnosti razvlačenja materijala plastičnog plašta pri temperaturama – 50 °C ili manje, tako da se dosegnu vrijednosti koje je naveo proizvođač; polimerni materijal treba biti u skladu s uvjetima uporabe iz stavka 4. ovog Priloga. U skladu s metodom opisanom u stavku A.23 (Dodatak A), temperatura omekšavanja mora biti barem 90 °C, a temperatura tališta barem 100 °C.

    6.4.   Ispitni tlak

    Najniži ispitni tlak, koji se upotrebljava u proizvodnji, je 30 MPa.

    6.5.   Tlakovi rasprsnuća i omjeri naprezanja vlakana

    Za sve vrste boca najniži stvarni tlak rasprsnuća ne smije biti niži od vrijednosti iz tablice 6.3. ovog Priloga. Za konstrukcije tipa SPP-2, SPP-3 i SPP-4 vanjski omotač iz kompozitnih materijala treba biti oblikovan tako da bude vrlo otporan na stalna i ciklična opterećenja. Ta otpornost se utvrđuje dosezanjem ili prelaženjem vrijednosti omjera naprezanja kompozitnih materijala za strukturno ojačanje iz tablice 6.3. u ovom Prilogu. Omjer naprezanja se utvrđuje kao napetost u vlaknu pri određenom najmanjem tlaku rasprsnuća koju dijelimo s napetošću u vlaknu pri radnom tlaku. Omjer tlaka rasprsnuća se definira kao stvarni tlak rasprsnuća boce, kojeg dijelimo s radnim tlakom; za konstrukcije tipa SPP-4 omjer naprezanja je jednak omjeru rasprsnuća; za konstrukcije tipa SPP-2 i SPP-3 (metalni plašt, vanjski omotač iz kompozitnih materijala) proračuni omjera naprezanja moraju uključivati:

    (a)

    analitičku metodu, s mogućnostima nelinearnih materijala (poseban računalni program ili program za analizu konačnih elemenata);

    (b)

    elastično-plastična krivulja naprezanja i opterećenja materijala plašta mora biti znana i pravilno oblikovana;

    (c)

    mehanička svojstva kompozitnih materijala moraju biti pravilno oblikovana;

    (d)

    izračuni su nužni za: auto-frettage tlak, nulti tlak nakon auto-frettage-a, radni i najniži tlak rasprsnuća;

    (e)

    prednaprezanja koja su posljedica naprezanja zbog namatanja treba uzeti u obzir kod analize;

    (f)

    najniži tlak rasprsnuća treba izabrati tako da je izračunana napetost pri najmanjem tlaku rasprsnuća podijeljena s izračunanom napetošću pri radnom tlaku, u skladu sa zahtjevima omjera naprezanja za upotrjebljena vlakna;

    (g)

    pri analizi boca s hibridnim ojačanjem (dvije ili više vrsta različitih vlakana) treba podjelu opterećenja između različitih vlakana odrediti na temelju različitih elastičnih modula vlakana. Zahtjevi u vezi s omjerom naprezanja za svako vlakno posebno moraju biti u skladu s vrijednostima iz tablice 6.3. u ovom Prilogu. Provjera omjera naprezanja se također može napraviti uporabom mjernih traka. Prihvatljiva metoda je opisana u informativnom Dodatku E ovom Prilogu.

    6.6.   Analiza naprezanja

    Analiza naprezanja se radi zbog utvrđivanja najmanjih debljina stijenke konstrukcije. Uključuje određivanje naprezanja na plaštevima, vlaknima kompozitnih konstrukcija.

    6.7.   Ocjena propuštanje-prije-pucanja (LBB, Leak-Before-Break)

    Tipovi SPP-1, SPP-2 i SPP-3 boca trebaju pokazati

    Sposobnost propuštanja-prije-pucanja. Ispitivanje LBB sposobnosti provodi se u skladu sa stavkom A.6. (Dodatak A). Prikaz sposobnosti LBB se ne zahtjeva za konstrukcije boca koje daju otpornost više od 45 000 tlačnih ciklusa kod ispitivanja u skladu sa stavkom A.13. (Dodatak A). Informativno su dvije metode ocjene LBB-a uključene u Dodatak F ovom Prilogu.

    6.8.   Pregledi i ispitivanje

    Pregledom proizvodnje će se odrediti postupci za:

    (a)

    nadzor proizvodnje, ispitivanja i kriteriji prihvaćanja; i

    (b)

    redovite preglede, ispitivanja i kriterije prihvaćanja tijekom rada. Interval vizualnog ponovnog pregleda vanjske površine boce je u skladu sa stavkom 4.1.4. ovog Priloga, osim ako nadležni organ odredi drukčije. Proizvođač određuje kriterije za odbacivanje pri vizualnom ponovnom pregledu na temelju ciklusa ispitivanja tlakom, koji se provode i na bocama s nedostacima. Vodič za upute proizvođača u vezi rukovanja, uporabe i pregleda dan je u Dodatak G ovom Prilogu.

    6.9.   Protupožarna sigurnost

    Sve su boce zaštićene od vatre napravama za rasterećenje tlaka. Boca, materijali, naprave za rasterećenje tlaka i druga bilo koja dodatna izolacija ili zaštitni materijal konstruiraju se zajedno da se osigura zadovoljavajuća sigurnost kod ispitivanja izloženosti vatri, kako je navedeno u stavku A.15. (Dodatak A).

    Naprave za rasterećenje tlaka ispituju se u skladu sa stavkom A.24. (Dodatak A).

    6.10.   Otvori

    6.10.1.   Općenito

    Otvori su dozvoljeni samo na glavi boce. Središnjica otvora treba odgovarati uzdužnoj osi boce. Niti moraju biti glatko odrezane, ravne, bez površinskih prekida i izmjerene.

    6.11.   Nosači boca

    Proizvođač određuje kako se boce pričvršćuju u vozilu. Proizvođač također utvrđuje upute za ugradbu nosača, uključujući silu stezanja kao i moment za ostvarivanje potrebne sile držanja, ali bez stvaranja neprihvatljivog opterećenja u boci ili oštećenja na površini boce.

    6.12.   Zaštita vanjskog dijela boce od utjecaja okoline

    Vanjski dio boce treba ispunjavati zahtjeve okolišnog ispitivanja iz stavka A.14. (Dodatak A). Vanjska zaštita se može ostvariti jednom od sljedećih mjera:

    (a)

    završna obrada površine koja daje prikladnu zaštitu (npr. metal raspršen na aluminij, anodna oksidacija površine); ili

    (b)

    uporaba pogodnih vlaknastih i matričnih materijala (npr. ugljična vlakna u smoli); ili

    (c)

    zaštitni premaz (npr. organski premaz, boja) koji ispunjava zahtjeve iz stavka A.9. (Dodatak A).

    Bilo koji premaz nanesen na boce treba biti takav da postupak nanošenja ne utječe negativno na mehanička svojstva boce. Premaz treba biti napravljen tako da olakša kasniji pregled tijekom uporabe, proizvođač daje upute o rukovanju s premazima tijekom takvog pregleda, da se i dalje osigura cjelovitost boce.

    Proizvođaču se savjetuje da se ispitivanje sposobnosti zaštite kojom se ocjenjuje prikladnost sustava premaza da u informativnom Dodatku H ovom Prilogu.

    6.13.   Ispitivanja za utvrđivanje prikladnosti konstrukcije

    Za homologaciju svakog tipa boce potrebno je dokazati da materijal, konstrukcija, izrada i pregled odgovara predviđenoj uporabi, tako da ispunjava odgovarajuće zahtjeve ispitivanja za utvrđivanje prikladnosti materijala sažetih u tablici 6.1. ovog Priloga, i ispitivanja za utvrđivanje prikladnosti boca sažetih u tablici 6.4. ovog Priloga sa svim ispitivanjima u skladu s bitnim ispitnim metodama kako je opisano u Dodatku A ovom Prilogu. Izabiru se ispitne boce ili plaštevi, pri ispitivanju je nazočno nadležno tijelo. Ako se ispitivanje provodi na više boca ili plašteva no što zahtjeva ovaj Prilog, svi se rezultati zapisuju.

    6.14.   Ispitivanja serije

    Ispitivanja serije iz ovog Priloga za svaki tip boce se provode na bocama ili plaštevima iz svake serije proizvedenih boca ili plašteva. Mogu se upotrijebiti također toplinsko obrađeni uzorci koji su reprezentativni za izrađene boce ili plašteve. Ispitivanja serije koja se zahtijevaju za svaki tip boce određeni su u tablici 6.5. u ovom Prilogu.

    6.15.   Pregledi i ispitivanja proizvodnje

    6.15.1.   Općenito

    Pregledi i ispitivanja proizvodnje provode se na svim bocama proizvedenih u seriji. Svaka boca se pregleda tijekom i nakon proizvodnje na sljedeće načine:

    (a)

    ultrazvučno skeniranje (ili dokazani istovrijedni postupak) metalnih boca i plašteva u skladu s normom I BS 5045 dijela I Priloga B, ili dokazanom jednakovrijednom metodom, da se potvrdi da je najveća postojeća veličina greške manja od one navedene pri konstrukciji;

    (b)

    potvrdu da su kritične mjere i težina izrađene boce bilo kojeg plašta i vanjskog omotača ne prelaze dozvoljena odstupanja konstrukcije;

    (c)

    provjeru sukladnosti završne obrade površine, pri čemu se posebna pozornost posvećuje duboko vučenim površinama te pregibima ili naborima na vratu ili ramenu kovanih ili vučenih krajeva završetaka ili otvora;

    (d)

    provjeru označivanja;

    (e)

    ispitivanja tvrdoće metalnih boca i plašteva u skladu sa stavkom A.8 (Dodatak A) se provode nakon konačne toplinske obrade, tako dobivene vrijednosti trebaju biti u rasponu utvrđenom za konstrukciju;

    (f)

    hidrostatički dokazno ispitivanje u skladu sa stavkom A.11 (dodatak A);

    Sažetak zahtjeva za pregled kritične proizvodnje, koji se treba napraviti za svaku bocu, dan je u tablici 6.6. ovog Priloga;

    6.15.2.   Najveća veličina greške

    Za konstrukcije tipa SPP-1, SPP-2 i SPP-3 treba odrediti najveću veličinu greške na bilo kojem mjestu na metalnoj boci ili metalnim plaštevima, koja se u vijeku uporabe neće povećati do kritične veličine. Kritična veličina greške je utvrđena kao granična greška debljine stijenke (boce ili plašta), koja dozvoljava propuštanje uskladištenog plina, bez rasprsnuća boce. Veličine grešaka za kriterij odbacivanja kod ultrazvučnog skeniranja (ili jednakovrijednog postupka) trebaju biti manje od najvećih dozvoljenih veličina grešaka. Za konstrukcije tipa SPP-2 i SPP-3 se pretpostavlja da se kompozit ne oštećuje zbog nekih mehanizama koji bi ili ovisni o protoku vremena. Dozvoljena veličina greške NDE se određuje odgovarajućom metodom. Dvije takve metode opisane su u informativnom Dodatku F ovom Prilogu.

    6.16.   Neispunjavanje ispitnih zahtjeva

    Ako ispitni zahtjevi nisu ispunjeni provodi se ponovno ispitivanje ili ponovna toplinska obrada i ponovi se ispitivanje na sljedeći način:

    (a)

    ako je dokazana greška pri provođenju ispitivanja ili mjerna greška, ispitivanje se ponovi. Ako rezultat tog ispitivanja zadovoljava, prvo se ispitivanje ne uzima u obzir;

    (b)

    ako je ispitivanje provedeno na zadovoljavajući način treba naći uzrok greške ispitivanja.

    Ako se čini da je greška nastala zbog toplinske obrade proizvođač cijele serije boca ih može ponovno toplinski obraditi.

    Ako greška nije nastala zbog toplinske obrade,sve se manjkave boce vrate ili poprave s odobrenom metodom. Nevraćene boce se smatraju novom serijom.

    U oba slučaja se nova serija mora ponovno ispitati. Sva bitna ispitivanja prototipova ili ispitivanja serije koja su potrebna kao dokaz prihvatljivosti nove serije se ponovo provode. Čak i kad rezultati jednog ili više ispitivanja neznatno ne zadovoljavaju sve boce te serije se odbacuju.

    6.17.   Promjena konstrukcije

    Promjena konstrukcije je svaka promjena izbora strukturnih materijala ili promjena mjera koje nisu dio uobičajenih proizvodnih dozvoljenih odstupanja.

    Kod manjih promjena konstrukcije se može primijeniti ograničeni program ispitivanja. Promjene konstrukcije iz tablice 6.7. zahtijevaju ispitivanje za utvrđivanje prikladnosti konstrukcije, kako je navedeno u tablici.

    Tablica 6.1.

    Ispitivanje za utvrđivanje prikladnosti materijala

     

    Odgovarajući stavak ovog Priloga

    Čelik

    Aluminij

    Smola

    Vlakna

    Plastični plaštevi

    Vlačna čvrstoća

    6.3.2.2

    6.3.3.4

     

    6.3.5

    6.3.6

    Otpornost na pukotine zbog naprezanja uz djelovanje sulfida

    6.3.2.4

     

     

     

     

    Udarna svojstva

    6.3.2.3

     

     

     

     

    Otpornost na pucanje zbog stalnog opterećenja

     

    6.3.3.3

     

     

     

    Pucanje zbog korozijskog naprezanja

     

    6.3.3.2

     

     

     

    Čvrstoća na smicanje

     

     

    6.3.4.2

     

     

    Temperatura staklastog prijelaza

     

     

    6.3.4.3

     

     

    Temperatura mekšanja/taljenja

     

     

     

     

    6.3.6

    Mehanike loma (*)

    6.7

    6.7

     

     

     


    Tablica 6.2.

    Prihvatljive vrijednosti udarnog ispitivanja

    Promjer boce

    > 140

    ≤ 140

    Smjer ispitivanja

    Poprečno

    Uzdužno

    Širina ispitnog komada

    3-5

    > 5-7.5

    > 7.5-10

    3 la 5

    Ispitna temperatura

    –50

    –50

    Srednja veličina 3 uzorka

    30

    35

    40

    60

    Udarna čvrstoća, J/cm2

     

     

     

     

    Pojedinačni uzorak

    24

    28

    32

    48


    Tablica 6.3.

    Najmanje stvarne vrijednosti rasprsnuća i omjeri naprezanja

     

    CNG-1

    Metalni

    CNG-2

    Omotan obručima

    CNG-3

    Potpuno omotan

    CNG-4

    Potpuno kompozitni

     

    Tlak rasprsnuća

    [MPa]

    Omjer naprezanja

    [MPa]

    Tlak rasprsnuća

    [MPa]

    Omjer naprezanja

    [MPa]

    Tlak rasprsnuća

    [MPa]

    Omjer naprezanja

    [MPa]

    Tlak rasprsnuća

    [MPa]

    Potpuno metalni

    45

     

     

     

     

     

     

    Staklo

     

    2,75

    50 1)

    3,65

    70 1)

    3,65

    73

    Aramid

     

    2,35

    47

    3,10

    60 1)

    3,1

    62

    Ugljik

     

    2,35

    47

    2,35

    47

    2,35

    47

    Hibrid

     

    2)

    2)

    2)

    Napomena 1: Najniži stvarni tlak rasprsnuća. Dodatno, izračuni moraju biti provedeni u skladu sa stavkom 6.5. ovog Priloga da se potvrdi da su najmanji zahtjevi s obzirom na omjer naprezanja također ispunjeni.

    Napomena 2: Omjeri naprezanja i tlakovi rasprsnuća se izračunavaju u skladu sa stavkom 6.5. ovog Priloga.


    Tablica 6.4.

    Ispitivanja utvrđivanja prikladnosti konstrukcije boce

    Upućivanje na ispitivanje i odgovarajući prilog

    Tip boce

    CNG-1

    CNG-2

    CNG-3

    CNG-4

    A.12

    Rasprsnućem

    X (*)

    X

    X

    X

    A.13

    Temperatura okoline/ciklus

    X (*)

    X

    X

    X

    A.14

    Ispitivanje u kiseloj okolini

     

    X

    X

    X

    A.15

    Protupožarno ispitivanje

    X

    X

    X

    X

    A.16

    Probijanjem

    X

    X

    X

    X

    A.17

    Dozvoljeno odstupanje pukotina

     

    X

    X

    X

    A.18

    Puzanje pri visokoj temperaturi

     

    X

    X

    X

    A.19

    Pucanje zbog naprezanja

     

    X

    X

    X

    A.20

    Ispitivanje udarcem

     

     

    X

    X

    A.21

    Prodiranje

     

     

     

    X

    A.24

    PRD djelovanje

    X

    X

    X

    X

    A.25

    Ispitivanje momenta pritezanja završnog nastavka

     

     

     

    X

    A.27

    Ciklus tlaka prirodnog plina

     

     

     

    X

    A.6

    LBB ocjena

    X

    X

    X

     

    A.7

    Ekstremne temperature/ciklusi

     

    X

    X

    X

    x

    =

    potrebno

    (*)

    =

    nije potrebno za boce konstruirane prema ISO 9809 (ISO 9809 već uključuje ova ispitivanja).


    Tablica 6.5.

    Ispitivanja serije

    Upućivanje na ispitivanje i odgovarajući prilog

    Tip boce

    CNG-1

    CNG-2

    CNG-3

    CNG-4

    A.12

    Rasprsnućem

    X

    X

    X

    X

    A.13

    Ciklus okoline

    X

    X

    X

    X

    A.1

    Vlačno

    X

    X ()

    X ()

     

    A.2

    Udar (čelik)

    X

    X ()

    X ()

     

    A.9.2

    Premaz (*)

    X

    X

    X

    X

    x

    =

    potrebno

    (*)

    =

    osim kad nema zaštitnog premaza

    (†)

    =

    Ispitivanja na materijalu plašta


    Tablica 6.6.

    Pregled kritičnih zahtjeva u proizvodnji

    Tip

    CNG-1

    CNG-2

    CNG-3

    CNG-4

    Zahtjevi za pregled

     

     

     

     

    Kritične mjere

    X

    X

    X

    X

    Obrada površine

    X

    X

    X

    X

    Pukotine (ultrazvukom ili istovrijedno)

    X

    X

    X

     

    Tvrdoća metalnih boca i metalnih plašteva

    X

    X

    X

     

    Hidrostatičko dokazno ispitivanje

    X

    X

    X

    X

    Ispitivanje propuštanja

     

     

     

    X

    Oznake

    X

    X

    X

    X

    x

    =

    potrebno


    Tablica 6.7.

    Izmjena konstrukcije

     

    Vrsta testiranja

    Izmjena konstrukcije

    Hidrostatičko rasprsnuće

    A.12

    Ciklus temperaturom okoline

    A.13

    Okolni

    A.14

    Vatrootporno ispitivanje

    A.15

    Dozvoljena odstupanja pukotina

    A.17

    Probijanje

    A.16

    Pucanje zbog naprezanja

    A.19

    Visoka temperatura: puzanje

    A.18

    Ispitivanje padom

    A.20

    Moment pritezanja nastavka

    A.25

    Prodiranje

    A.21

    SPP ciklus

    A.27

    Djelovanje naprave za rasterećenje tlaka

    A.24

    Proizvođač vlakana

    X

    X

     

     

     

     

    X (*)

    X ()

     

    Metalna boca ili materijal plašta

    X

    X

    X (*)

    X

    X (*)

    X

    X (*)

     

     

    Plastični materijal plašta

     

    X

    X

     

     

     

     

    X ()

     

    Materijal vlakna

    X

    X

    X

    X

    X

    X

    X

    X ()

     

    Materijal smole

     

     

    X

     

    X

    X

    X

     

     

    Promjena promjera ≤ 20 %

    X

    X

     

     

     

     

     

     

     

    Promjena promjera > 20 %

    X

    X

     

    X

    X (*)

    X

     

     

     

    Promjena dužine ≤ 50 %

    X

     

     

    X ()

     

     

     

     

     

    Promjena dužine > 50 %

    X

    X

     

    X ()

     

     

     

     

     

    Promjena radnog tlaka ≤ 20 % @

    X

    X

     

     

     

     

     

     

     

    Oblik kupole

    X

    X

     

     

     

     

     

    X ()

     

    Veličina otvora

    X

    X

     

     

     

     

     

     

     

    Promjena premaza

     

     

    X

     

     

     

     

     

     

    Konstrukcija završnog nastavka

     

     

     

     

     

     

     

    X ()

     

    Promjena proizvodnog postupka

    X

    X

     

     

     

     

     

     

     

    Naprava za rasterećenje tlaka

     

     

     

    X

     

     

     

     

    X

    X

    =

    potrebno

    (*)

    =

    Ispitivanje nije potrebno na metalnim konstrukcijama (SPP-1)

    ()

    =

    Ispitivanje je potrebno samo za potpuno kompozitne konstrukcije (SPP-4)

    ()

    =

    Ispitivanje je potrebno samo kad se poveća dužina

    @

    =

    Samo kad je promjena debljine razmjerna promjeni promjera i/ili promjeni tlaka

    7.   METALNE BOCE TIPA SPP-1

    7.1.   Općenito

    Konstrukcija treba bilo gdje na boci odrediti najveće veličine dozvoljenih pukotina koje, u razdoblju ponovnog ispitivanja ili vijeka uporabe, ako nije određeno novo ispitivanje neće doseći kritičnu veličinu, pri čemu je boca pod tlakom djelovanja. Određivanje sposobnosti propuštanje-prije-pucanja (LBB) provodi se u skladu s odgovarajućim postupcima određenim u stavku A.6. (Dodatak A). Dozvoljena veličina greške određuje se u skladu sa stavkom 6.15.2. gore.

    Boce izrađene u skladu s normom ISO 9809 koje ispunjavaju zahtjeve te norme, moraju ispunjavati zahtjeve za ispitivanje materijala iz stavka 6.3.2.4., te zahtjeve za ispitivanje utvrđivanja prikladnosti konstrukcije iz stavka 7.5., osim stavaka 7.5.2. i 7.5.3. dolje.

    7.2.   Analiza naprezanja

    Naprezanja u boci se izračunavaju pri 2 MPa, 20 MPa, pri ispitnom tlaku rasprsnuća konstrukcije. Izračuni upotrebljavaju primjerene analitičke tehnike uporabom teorije tankih ljusaka koja uzima u obzir savijanje izvan ravnine ljuske za uspostavljanje raspodjele naprezanja kod vrata, prijelaznih dijelova i valjkastog dijela boce.

    7.3.   Zahtjevi za izradu i ispitivanje proizvodnje

    7.3.1.   Općenito

    Krajevi aluminijskih boca se ne zatvaraju postupkom oblikovanja. Donji krajevi čeličnih boca koja su zatvorena oblikovanjem, osim boca izrađenih u skladu s normom ISO 9809, pregledavaju se NDE postupkom ili drugim jednakovrijednim postupkom. U postupku zatvaranja krajeva ne dodaju se metali. Kod svake boce se, prije postupka oblikovanja završnih dijelova, treba provjeriti debljina i obrada površine.

    Nakon oblikovanja krajnjih dijelova, boce se toplinski obrađuju da dosegnu tvrdoću previđenu konstrukcijom. Mjestimična toplinska obrada nije dozvoljena.

    Ako su predviđeni, vratni prsten, prsten postolja ili prihvat za nosač trebaju biti od materijala koji je kompatibilan s materijalom boce, i trebaju biti sigurno pričvršćeni, ali ne zavarivanjem, tvrdim lemljenjem ili lemljenjem.

    7.3.2.   Nerazorna ispitivanja

    Sljedeća ispitivanja se provode na svakoj metalnoj boci:

    (a)

    Ispitivanje tvrdoće u skladu sa stavkom A.8 (Dodatak A),

    (b)

    ultrazvučni pregled u skladu s normom BS 5045 dijela 1. Priloga 1. ili dokazano jednakovrijednom metodom NDT da se osigura da najveća veličina greške ne prelazi veličine navedene u konstrukciji kako je određeno u skladu sa stavkom 6.15.2. gore.

    7.3.3.   Ispitivanje hidrostatičkim tlakom

    Svaka izrađena boca se ispituje hidrostatičkim tlakom u skladu sa stavkom A.11 (Dodatak A).

    7.4.   Ispitivanja serije boca

    Ispitivanje serije se provodi na izrađenim bocama reprezentativnim za uobičajenu proizvodnju i s identifikacijskim oznakama. Iz svake serije se nasumce izabiru dvije boce. Ako je ispitivanje provedeno na više boca, kako zahtjeva ovaj Prilog, svi rezultati se bilježe. Na njima se provode barem sljedeća ispitivanja.

    (a)

    Ispitivanja materijala u seriji. Na jednoj se boci ili reprezentativnom uzorku toplinske orade provode sljedeća ispitivanja:

    i.

    kritične mjere provjerene prema konstrukciji;

    ii.

    jedno vlačno ispitivanje koje je u skladu sa stavkom A.1. (Dodatak A), pri čemu moraju biti ispunjeni zahtjevi u vezi s konstrukcijom;

    iii.

    za čelične boce tri udarna ispitivanja koja su u skladu sa stavkom A.2. (Dodatak A) i ispunjavaju zahtjeve iz stavka 6.3.2.3. gore;

    iv.

    ako je zaštitni premaz dio konstrukcije premaz se ispituje u skladu sa stavkom A.9.2. (Dodatak A);

    Za sve boce na koje se odnosi ispitivanje serije, a koje ne ispunjavaju određene zahtjeve, vrijede postupci iz stavka 6.16. gore.

    Ako premaz ne ispunjava zahtjeve iz stavka A.9.2. (Dodatak A), serija se treba 100 % pregledati, da se odstrane slično manjkave boce. Premaz na svim manjkavim bocama se smije skinuti i ponovo nanijeti. Ispitivanje premaza serije se zatim ponavlja;

    (b)

    Ispitivanje rasprsnućem na seriji. Jedna boca se mora staviti pod hidrostatički tlak do rasprsnuća u skladu sa stavkom A.12. (Dodatak A).

    Ako je tlak rasprsnuća manji od najmanje izračunanog tlaka rasprsnuća, primjenjuju se postupci navedeni u stavku 6.16. gore.

    (c)

    Periodično ispitivanje s tlačnim ciklusom. Izrađene boce se izlažu tlačnom ciklusu u skladu sa stavkom A.13. (Dodatak A) s gustoćom ispitivanja određenom na sljedeći način:

    i.

    jedna boca iz svake serije mora proći tlačni ciklus 1 000 puta godišnje tijekom određenog vijeka uporabe s najmanje 15 000 ciklusa;

    ii.

    ako u 10 uzastopnih proizvodnih serija konstrukcijske porodice (tj. slični materijali i postupci) ni jedna od boca pod tlačnim ciklusom iz i. gore ne propusti ili prsne prije nego dosegne 1 500 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe (najmanje 22 500 ciklusa), ispitivanje tlačnim ciklusom se smije ograničiti na jednu bocu iz pet proizvodnih serija;

    iii.

    ako u 10 uzastopnih proizvodnih serija konstrukcijske porodice (tj. slični materijali i postupci) ni jedna od boca pod tlačnim ciklusom iz i. gore ne propusti ili prsne prije nego dosegne 2 000 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe (najmanje 30 000 ciklusa), ispitivanje tlačnim ciklusom se smije ograničiti na jednu bocu iz deset proizvodnih serija;

    iv.

    ako je od zadnje serije proizvodnje prošlo više od 6 mjeseci, boca iz nove serije proizvodnje se ispituje tlačnim ciklusom da se zadrži smanjena učestalost ispitivanja serije iz ii. ili iii. gore;

    v.

    ako bilo koja boca koja se ispituje tlačnim ciklusom sa smanjenom učestalošću iz ii. ili iii. gore ne dosegne zahtijevani broj tlačnih ciklusa (najmanje 22 500 ili 30 000 tlačnih ciklusa) potrebno je ponoviti učestalost ispitivanja serije tlačnim ciklusom iz i. za najmanje 10 proizvodnih serija prije nego se ponovo prijeđe na smanjenu učestalost ispitivanja serije tlačnim ciklusom iz ii. ili iii. gore;

    vi.

    ako neka od boca iz i., ii. ili iii. gore ne ispunjava najmanje zahtjeve za 1 000 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe (najmanje 15 000 ciklusa) uzrok greške mora biti nađen i otklonjen prema postupcima iz stavka 6.16. Ispitivanje tlačnim ciklusom se zatim ponavlja na tri dodatne boce iz te serije. Ako neka od tih dodatnih boca ne ispunjava najmanje zahtjeve za 1 000 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe, serija se odbacuje.

    7.5.   Ispitivanja utvrđivanja prikladnosti konstrukcije boce

    7.5.1.   Općenito

    Ispitivanje prikladnosti se provodi na izrađenim bocama reprezentativnim za uobičajenu proizvodnju i koje nose identifikacijske oznake. Izbor, provođenje i dokumentacija rezultata mora biti u skladu sa stavkom 6.13. gore.

    7.5.2.   Ispitivanje hidrostatičkim rasprsnućem

    Tri reprezentativne boce podvrgavaju se hidrostatičkom tlaku do pojave greške u skladu sa stavkom A.12. (Dodatak A ovom Prilogu). Tlak rasprsnuća boce mora prijeći najmanji tlak rasprsnuća izračunan analizom naprezanja za konstrukciju, i treba iznositi barem 45 MPa.

    7.5.3.   Ispitivanje tlačnim ciklusom pri temperaturi okoline.

    Dvije izrađene boce se podvrgavaju tlačnom ciklusu pri temperaturi okoline u skladu sa stavkom A.13. (Dodatak A) do pojave greške ili najmanje 45 000 ciklusa. Boce ne smiju otkazati dok ne dosegnu 1 000 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe. Boce koje prijeđu 1 000 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe smiju otkazati zbog propuštanja, ali ne zbog rasprsnuća. Boce koje u 45 000 ciklusa ne otkažu uništavaju se s nastavljanjem ciklusa do pojave greške ili podvrgavanjem hidrostatičkom tlaku dok ne prsnu. Bilježi se broj ciklusa do pojave greške i početno mjesto greške.

    7.5.4.   Protupožarno ispitivanje

    Ispitivanje se provodi u skladu sa stavkom A.15. (Dodatak A) i treba ispuniti zahtjeve tog stavka.

    7.5.5.   Ispitivanje probijanjem

    Ispitivanje se provodi u skladu sa stavkom A.16. (Dodatak A) i treba ispuniti zahtjeve tog stavka.

    7.5.6.   LBB sposobnost

    Za konstrukcije boca koje ne prelaze 45 000 ciklusa pri ispitivanju iz stavka 7.5.3. gore ispitivanje LBB sposobnosti se provodi u skladu s A.6. i treba ispuniti tamo navedene zahtjeve.

    8.   BOCE TIPA SPP-2 OMOTANE OBRUČIMA

    8.1.   Općenito

    Tijekom podvrgavanja tlaku ovaj tip konstrukcije boce se ponaša tako da se prostorni pomak vanjskog omotača iz kompozitnih materijala i metalnog plašta linearno dopunjuje jedno na drugo. Zbog različitih tehnika izrade ovaj Prilog ne daje konačnu metodu za konstrukciju.

    Određivanje djelovanja propuštanje-prije-pucanja (LBB) je u skladu s odgovarajućim postupcima određenim u stavku A.6. (Dodatak A). Dozvoljena veličina greške se određuje u skladu sa stavkom 6.15.2. gore.

    8.2.   Zahtjevi konstrukcije

    8.2.1.   Metalni plašt

    Metalni plašt treba imati najmanji stvarni tlak rasprsnuća od 26 MPa.

    8.2.2.   Vanjski omotač od kompozitnih materijala

    Vlačno naprezanje u vlaknima treba ispuniti zahtjeve iz stavka 6.5. gore.

    8.2.3.   Analiza naprezanja

    Izračunavaju se naprezanja u kompozitu i u plaštu nakon prednaprezanja. Tlakovi upotrijebljeni za izračune su nulti tlak, ispitni tlak 2 MPa i 20 MPa te konstrukcijski tlak rasprsnuća. Izračuni upotrebljavaju primjerene analitičke tehnike uporabom teorije tankih ljusaka, koja uzima u obzir savijanje izvan ravnine ljuske za uspostavljanje raspodjele naprezanja kod vrata, prijelaznih dijelova i valjkastog dijela boce.

    Za konstrukcije koje upotrebljavaju auto-frettage za ostvarivanje prednaprezanja izračunavaju se ograničenja unutar koji se moraju nalaziti tlakovi auto-frettage-a.

    Za konstrukcije koje upotrebljavaju kontrolirano namatanje za postizanje prednaprezanja izračunava se temperatura, pri kojoj se to izvodi, napetost koja je obavezna u svakom sloju kompozita, i posljedično prednaprezanje u plaštu.

    8.3.   Proizvodni zahtjevi

    8.3.1.   Općenito

    Boce iz kompozitnih materijala su napravljene iz plašta, prevučene s vanjskim omotačem od beskonačnih niti. Postupkom omotavanja niti upravlja se računalom ili mehanički. Niti se namotavaju s upravljanom napetošću. Kad je omotavanje završeno termo smole se otvrdnjavaju toplinom uporabom unaprijed definiranog i upravljanog vremenski-temperaturnog profila.

    8.3.2.   Plašt

    Izrada metalnog plašta treba ispunjavati zahtjeve iz stavka 7.3. gore za odgovarajući tip konstrukcije plašta.

    8.3.3.   Vanjski omotač

    Boce se izrađuju u stroju za namatanje niti. Tijekom namatanja potrebno je nadgledati važne varijable unutar dozvoljenih odstupanja i dokumentirati ih u evidenciji namatanja. Te varijable, između ostalog, uključuju:

    (a)

    tip vlakna, uključujući veličinu;

    (b)

    način impregnacije;

    (c)

    napetost namatanja;

    (d)

    brzinu namatanja;

    (e)

    broj rovinga;

    (f)

    širinu trake;

    (g)

    tip smole i sastav;

    (h)

    temperaturu smole;

    (i)

    temperaturu plašta.

    8.3.3.1.   Stvrdnjavanje termo smole

    Ako se upotrebljava termoplastična smola potrebno ju je nakon navijanja niti stvrdnuti. Tijekom stvrdnjavanja ciklus stvrdnjavanja (tj. vremensko temperaturni protek) se bilježi.

    Temperaturu stvrdnjavanja treba kontrolirati tko da ne utječe na svojstva materijala plašta. Najviša temperatura stvrdnjavanja za boce s aluminijskim plaštevima je 177 °C.

    8.3.4.   Auto-frettage

    Ako se upotrebljava auto-frettage, provodi se prije ispitivanja hidrostatičkim tlakom. Tlak auto-frettage-a treba biti u granicama određenim u stavku 8.2.3. gore, proizvođač određuje metodu za provjeru odgovarajućeg tlaka.

    8.4.   Zahtjevi za proizvodno ispitivanje

    8.4.1.   Nerazorni pregled

    Sljedeći nerazorni pregledi provode se u skladu s prihvaćenom ISO normom ili istovrijednom normom. Sljedeća ispitivanja se provode na svakom metalnom plaštu:

    (a)

    ispitivanje tvrdoće u skladu sa stavkom A.8. (Dodatak A),

    (b)

    ultrazvučni pregled u skladu s normom BS 5045 dijela 1. Priloga 1. ili dokazano jednakovrijednom metodom NDT da se osigura da najveća veličina greške ne prelazi veličine navedene u konstrukciji.

    8.4.2.   Ispitivanje hidrostatičkim tlakom

    Svaka izrađena boca se ispituje hidrostatičkim tlakom u skladu sa stavkom A.11. (Dodatak A). Proizvođač određuje odgovarajuću granicu trajnog volumetrijskog rastezanja za upotrijebljeni ispitni tlak, ali u ni jednom slučaju ne smije prijeći 5 % cjelokupnog volumetrijskog rastezanja pri ispitnom tlaku. Svaka boca koja ne zadovoljava granice odbacuje se ili uništava ili se upotrebljava za ispitivanje serije.

    8.5.   Ispitivanja serije boca

    8.5.1.   Općenito

    Ispitivanje serije se provodi na izrađenim bocama, reprezentativnim za uobičajenu proizvodnju i s identifikacijskim oznakama. Iz svake serije se nasumce izabiru dvije boce. Ako je ispitivanje provedeno na više boca, kako zahtjeva ovaj Prilog, svi rezultati se bilježe. Na njima se provode najmanje sljedeća ispitivanja.

    Ako se otkriju greške na omotaču prije auto-frettage-a ili ispitivanja s hidrostatičkim tlakom, omotač se može odstraniti ili zamijeniti;

    (a)

    ispitivanja materijala u seriji. Na jednoj se boci ili reprezentativnom uzorku toplinske orade provode sljedeća ispitivanja:

    i.

    provjera kritičnih mjera prema konstrukciji;

    ii.

    jedno vlačno ispitivanje koje je u skladu sa stavkom A.1. (Dodatak A), pri čemu moraju biti ispunjeni zahtjevi u vezi s konstrukcije;

    iii.

    za čelične plašteve tri udarna ispitivanja, koja su u skladu sa stavkom A.2. (Dodatak A) i zadovoljavaju zahtjeve konstrukcije;

    iv.

    ako je zaštitni premaz dio konstrukcije, premaz se ispituje u skladu sa stavkom A.9.2. (Dodatak A) i mora ispuniti zahtjeve. Za sve boce na koje se odnosi ispitivanje serije, a koje ne ispunjavaju određene zahtjeve, vrijede postupci iz stavka 6.16. gore.

    Ako premaz ne ispunjava zahtjeve iz stavka A.9.2. (Dodatak A), seriju treba 100 % pregledati, da se odstrane slično manjkave boce. Premaz na svim manjkavim bocama se smije skinuti i ponovo nanijeti. Ispitivanje premaza serije se zatim ponavlja;

    (b)

    Ispitivanje rasprsnućem na seriji. Jedna boca se mora ispitati prema zahtjevima u skladu sa stavkom 7.4. (b) gore:

    (c)

    Periodično ispitivanje tlačnim ciklusom. U skladu sa zahtjevima članka 7.4 (c) gore.

    8.6.   Ispitivanja utvrđivanja prikladnosti konstrukcije boce

    8.6.1.   Općenito

    Ispitivanje prikladnosti se provodi na izrađenim bocama, reprezentativnim za uobičajeno proizvodnju i koje nose identifikacijske oznake. Izbor, provođenje i dokumentacija rezultata mora biti u skladu sa stavkom 6.13. gore.

    8.6.2.   Ispitivanje hidrostatičkim rasprsnućem

    (a)

    Jedan plašt treba hidrostatički rasprsnuti u skladu sa stavkom A.12. (Dodatak A). Tlak rasprsnuća treba prijeći najmanji tlak rasprsnuća određen kod konstrukcije plašta;

    (b)

    tri boce treba hidrostatički rasprsnuti u skladu sa stavkom A.12. (Dodatak A). Tlak rasprsnuća treba preći najmanji tlak rasprsnuća izračunan analizom naprezanja za konstrukciju u skladu s tablicom 6.3., i nikako ne smije biti manji od potrebne vrijednosti za zadovoljavanje zahtjeva omjera naprezanja iz stavka 6.5. gore.

    8.6.3.   Ispitivanje tlačnim ciklusom pri temperaturi okoline.

    Dvije izrađene boce se podvrgavaju tlačnom ciklusu pri temperaturi okoline u skladu sa stavkom A.13. (Dodatak A) do pojave greške ili najmanje 45 000 ciklusa. Boce ne smiju otkazati dok ne dosegnu 1 000 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe. Boce koje prijeđu 1 000 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe smiju otkazati zbog propuštanja, ali ne zbog rasprsnuća. Boce koje u 45 000 ciklusa ne otkažu uništavaju se s nastavljanjem ciklusa do pojave greške ili podvrgavanjem hidrostatičkom tlaku do rasprsnuća. Bilježi se broj ciklusa do pojave greške i početno mjesto greške.

    8.6.4.   Ispitivanje u kiseloj okolini

    Jedna boca ispituje se u skladu sa stavkom A.14. (Dodatak A), pri čemu mora ispunjavati zahtjeve ovog stavka. U informativni Dodatak H ovom Prilogu je uključeno neobvezno okolišno ispitivanje.

    8.6.5.   Protupožarno ispitivanje

    Ispitivanje se provodi u skladu sa stavkom A.15. (Dodatak A) i treba ispuniti zahtjeve tog stavka.

    8.6.6.   Ispitivanje probijanjem

    Ispitivanje se provodi u skladu sa stavkom A.16. (Dodatak A) i treba ispuniti zahtjeve tog stavka.

    8.6.7.   Ispitivanja dozvoljenih pukotina

    Jednu izrađenu bocu treba ispitati u skladu sa stavkom A.17. (Dodatak A), pri čemu mora ispunjavati zahtjeve tog stavka.

    8.6.8.   Ispitivanje puzanja pri visokoj temperaturi

    Kod konstrukcija gdje temperaturna točka postakljenja smole ne prelazi najviše temperature konstrukcijskih materijala za više od 20 °C, ispituje se jedna boca u skladu sa stavkom A.18. (Dodatak A), pri čemu mora ispunjavati zahtjeve iz tog stavka.

    8.6.9.   Ispitivanje rasprsnuća ubrzanim naprezanjem

    Jednu izrađenu bocu treba ispitati u skladu sa stavkom A.19. (Dodatak A), pri čemu mora ispunjavati zahtjeve tog stavka.

    8.6.10.   LBB sposobnost

    Za konstrukcije boca koje ne prelaze 45 000 ciklusa pri ispitivanju iz stavka 8.6.3. gore, ispitivanje LBB sposobnosti se provodi u skladu s A.6. i treba ispuniti tamo navedene zahtjeve.

    8.6.11.   Ispitivanje tlačnim ciklusima pri ekstremnoj temperaturi

    Jednu izrađenu bocu treba ispitati u skladu sa stavkom A.7. (Dodatak A), pri čemu mora ispunjavati zahtjeve tog stavka.

    9.   POTPUNO OMOTANE BOCE TIPA SPP-3

    9.1.   Općenito

    Tijekom podvrgavanja tlaku ovaj tip konstrukcije boce se ponaša tako da se prostorni pomak vanjskog omotača iz kompozitnih materijala i metalnog plašta linearno nadopunjuju. Zbog različitih tehnika izrade ovaj Prilog ne daje konačnu metodu za konstrukciju. Određivanje sposobnosti propuštanje-prije-pucanja (LBB) je u skladu s odgovarajućim postupcima određenim u stavku A.6. (Dodatak A). Dozvoljena veličina greške se određuje u skladu sa stavkom 6.15.2. gore.

    9.2.   Zahtjevi konstrukcije

    9.2.1.   Metalni plašt

    Zbog tlačnog naprezanja u plaštu pri nultom tlaku i 15 °C plašt se ne smije udubiti ili naborati.

    9.2.2.   Vanjski omotač od kompozitnih materijala

    Vlačno naprezanje u vlaknima treba ispuniti zahtjeve iz stavka 6.5. gore.

    9.2.3.   Analiza naprezanja

    Izračunavaju se naprezanja u tangencijalnom i uzdužnom smjeru boce u kompozitu i plaštu nakon proračuna tlaka. Tlakovi koji se upotrebljavaju za te izračune su nulti tlak, radni tlak, 10-posto od radnog tlaka, ispitni tlak i konstrukcijski tlak rasprsnuća. Izračunaju se granice unutar kojih se mora naći auto-frettage tlak. Izračuni upotrebljavaju primjerene analitičke tehnike uporabom teorije tankih ljusaka koja uzima u obzir savijanje izvan ravnine ljuske za uspostavljanje raspodjele naprezanja kod vrata, prijelaznih dijelova i valjkastog dijela boce.

    9.3.   Proizvodni zahtjevi

    Zahtjevi u proizvodnji trebaju biti u skladu sa stavkom 8.3. gore, osim da omotač uključuje također zavojno namatane niti.

    9.4.   Zahtjevi za proizvodno ispitivanje

    Zahtjevi za proizvodno ispitivanje trebaju biti u skladu sa zahtjevima iz stavka 8.4. gore.

    9.5.   Ispitivanja serije boca

    Ispitivanja serije trebaju biti u skladu sa zahtjevima iz stavka 8.5. gore.

    9.6.   Ispitivanja utvrđivanja prikladnosti konstrukcije boce

    Ispitivanja utvrđivanja prikladnosti konstrukcije trebaju biti u skladu sa zahtjevima iz stavka 8.6. gore i stavka 9.6.1. dolje, osim ispitivanja rasprsnućem plašta iz stavka 8.6. gore, koje nije obavezno.

    9.6.1.   Ispitivanje padom

    Ispitivanje padom se provodi na jednoj ili više izrađenih boca u skladu sa stavkom A.30. (Dodatak A).

    10.   BOCE TIPA SPP-4, CJELOVITA KOMPOZITNA KONSTRUKCIJA

    10.1.   Općenito

    Zbog mogućih različitih konstrukcija ovaj Prilog ne daje određenu metodu za konstrukciju boca s polimernim plaštevima.

    10.2.   Zahtjevi konstrukcije

    Upotrebljavaju se izračuni da se opravda prikladnost konstrukcije. Vlačna naprezanja vlakana trebaju ispuniti zahtjeve iz stavka 6.5. gore.

    Na završnim metalnim nastavcima upotrebljavaju se stožasti i ravni navoji u skladu sa stavkom 6.10.2. ili 6.10.3. gore.

    Metalni završni nastavci s navojnim otvorom moraju izdržati moment od 500 Nm, bez uzrokovanja oštećenja na nemetalni plašt. Metalni završni nastavci, povezani s nemetalnim plaštem, moraju biti iz materijala kompatibilnog s uvjetima uporabe iz stavka 4. ovog Priloga.

    10.3.   Analiza naprezanja

    Izračunavaju se naprezanja u tangencijalnom i uzdužnom smjeru boce u kompozitu i plaštu. Tlakovi koji se upotrebljavaju za te izračune su nulti tlak, radni tlak, i konstrukcijski tlak rasprsnuća. Izračuni upotrebljavaju primjerene analitičke tehnike za uspostavljanje raspodjele naprezanja.

    10.4.   Zahtjevi izrade

    Zahtjevi izrade trebaju biti u skladu sa stavkom 8.3. gore osim da temperatura stvrdnjavanja za termoolastične smole treba biti barem 10 °C niža od temperature mekšanja plastičnog plašta.

    10.5.   Zahtjevi za proizvodno ispitivanje

    10.5.1.   Ispitivanje s hidrostatičkim tlakom

    Svaka izrađena boca se ispituje pod hidrostatičkim tlakom u skladu sa stavkom A.11. (Dodatak A). Proizvođač određuje granicu elastičnog rastezanja za upotrjebljeni ispitni tlak, ali u ni jednom slučaju elastično rastezanje boce ne smije prijeći prosječne vrijednosti serije za više od 10 %. Svaka boca koja ne dostiže propisane granice odbacivanja se odbacuje i uništava ili se upotrebljava za potrebe ispitivanja serije.

    10.5.2.   Ispitivanje propuštanja

    Ispitivanje propuštanja se provodi na svim izrađenim bocama u skladu sa stavkom A.10. (Dodatak A).

    10.6.   Ispitivanja serije boca

    10.6.1.   Općenito

    Ispitivanje serije se provodi na izrađenim bocama reprezentativnim za uobičajenu proizvodnju i s identifikacijskim oznakama. Iz svake serije se nasumce izabire jedna boca. Ako je ispitivanje provedeno na više boca nego što zahtjeva ovaj Prilog, svi rezultati se bilježe. Na njima se provode barem sljedeća ispitivanja.

    (a)

    Ispitivanja materijala u seriji;

    na jednoj boci ili plaštu ili uzorku plašta koji je reprezentativan za dovršenu bocu se provode sljedeća ispitivanja:

    i.

    provjera kritičnih mjera prema konstrukciji;

    ii.

    jedno vlačno ispitivanje koje je u skladu sa stavkom A.22. (Dodatak A), pri čemu moraju biti ispunjeni zahtjevi u vezi s konstrukcijom;

    iii.

    temperatura tališta plastičnog plašta se ispituje u skladu sa stavkom A.23. (Dodatak A), pri čemu moraju biti ispunjeni zahtjevi u vezi s konstrukcijom;

    iv.

    ako je zaštitni premaz dio konstrukcije premaz se ispituje u skladu sa stavkom A.9.2. (Dodatak A) i mora ispuniti zahtjeve. Ako premaz ne ispunjava zahtjeve iz stavka A.9.2. (Dodatak A) seriju treba 100 % pregledati da se odstrane slično manjkave boce. Premaz se na svim manjkavim bocama smije skinuti i ponovo nanijeti. Ispitivanje premaza serije se zatim ponavlja.

    (b)

    Ispitivanje rasprsnućem u seriji

    Jedna boca se mora ispitati u skladu sa stavkom 7.4. (b) gore:

    (c)

    Periodično ispitivanje tlačnim ciklusom

    Na jednoj boci se završni nastavak ispituje momentom do 500 Nm u skladu s ispitnom metodom iz stavka A.25. (Dodatak A). Boca se zatim ispituje tlačnim ciklusom u skladu s postupkom iz stavka 7.4. (c) gore.

    Nakon ispitivanja tlačnim ciklusom boca se ispituje na propuštanje u skladu s metodom iz stavka A.10. (Dodatak A), pri čemu moraju biti ispunjeni zahtjevi tog stavka.

    10.7.   Ispitivanja utvrđivanja prikladnosti konstrukcije boce

    10.7.1.   Općenito

    Ispitivanja utvrđivanja prikladnosti konstrukcije boce trebaju biti u skladu sa zahtjevima stavaka 8.6., 10.7.2., 10.7.3. i 10.7.4. ovog Priloga, osim što provjera LBB sposobnosti iz stavka 8.6.10. nije obavezna.

    10.7.2.   Ispitivanje završnog nastavka momentom

    Jedna boca se ispituje u skladu sa stavkom A.25. (Dodatak A).

    10.7.3.   Ispitivanje prodiranja

    Na jednoj boci se provodi ispitivanje prodiranja u skladu sa stavkom A.21. (Dodatak A), pri čemu moraju biti ispunjeni zahtjevi tog stavka.

    10.7.4.   Ciklusno ispitivanje prirodnog plina

    Jedna izrađena boca se ispituje u skladu sa stavkom A.27. (Dodatak A), pri čemu moraju biti ispunjeni zahtjevi tog stavka.

    11.   OZNAČIVANJE

    11.1.   Odredbe s obzirom na označivanje

    Proizvođač na svakoj boci postavlja vidljive trajne oznake koje trebaju biti visoke najmanje 6 mm. Oznake mogu biti izvedene kao natpisi integrirani u smolni premaz, natpisi pričvršćeni ljepilom lagano utisnuti žigom na zadebljanim rubovima tipova konstrukcije SPP-1 i SPP-2, ili nekom kombinacijom navedenoga. Samoljepljivi natpisi i njihova uporaba trebaju biti u skladu s ISO 7225 ili jednakovrijednim normom. Dozvoljene su različite naljepnice koje moraju biti namještene tako da ih ne pokrivaju nosači za pričvršćivanje. Svaka boca koja je sukladna ovom Prilogu treba biti označena na sljedeći način:

    (a)

    Obvezni podaci:

    i.

    „Samo SPP”;

    ii.

    „Ne upotrebljavajte poslije XX/XXXX”, pri čemu „XX/XXXX” označava mjesec i godinu roka valjanosti (5);

    iii.

    ime proizvođača;

    iv.

    identifikacija boce (odgovarajući broj sastavnog dijela i jedinstveni serijski broj za svaku bocu);

    v.

    radni tlak i temperatura;

    vi.

    broj ECE Pravilnika, zajedno s tipom boce i registarskim brojem certifikacije;

    vii.

    naprave za rasterećenje tlaka i/ili ventili nužni za uporabu boce, ili mjere za dobivanje podataka o prikladnim protupožarnim sustavima;

    viii.

    kad su upotrijebljene naljepnice, svaka boca treba imati utisnut jedinstveni identifikacijski broj na izloženoj metalnoj površini da se omogući sljedivost u slučaju da se naljepnica uništi;

    (b)

    Neobvezni podaci:

    na posebnoj naljepnici (naljepnicama) mogu se navesti sljedeći neobvezni podaci:

    i.

    raspon temperature plina, npr. –40 °C do 65 °C;

    ii.

    nominalni obujam vode boce s točnošću od dva broja npr. 120 litara;

    iii.

    datum prvog tlačnog ispitivanja (mjesec i godina).

    Oznake se postavljaju prema navedenom rasporedu, iako njihov položaj može odstupati ovisno o raspoloživom prostoru. Jedan prihvatljiv primjer prikazivanja obveznih podataka je:

    SAMO SPP

    NE UPOTREBLJAVAJTE NAKON: …/….

    Proizvođač/Broj dijela/Serijski broj

    20 MPa/15 °C

    ECE R 110 SPP-2 (registarski br.)

    &#x201E;Upotrebljavati samo onu napravu za rasterećenje tlaka koju je odobrio proizvođač&#x201D;

    12.   PRIPREMA ZA ISPORUKU

    Prije isporuke iz trgovine proizvođača svaka boca u unutrašnjosti mora biti čista i suha. Boce koje se ne zatvaraju samo s pričvršćenjem ventila i prema potrebi sigurnosnim napravama, trebaju na svim otvorima imati čepove koji sprečavaju ulaz vlage i štite navoje. Prije slanja u sve se čelične boce i plašteve rasprši se antikorozivno sredstvo (npr. sa sadržajem ulja).

    Kupcu se dostavlja i izjava proizvođača o održavanju i svi potrebni podaci za osiguranje pravilnog rukovanja, uporabe i pregleda pri uporabi boce. Izjava je u skladu s Dodatkom D ovom Prilogu.


    (1)  American Society for Testing and Materials.

    (2)  British Standards Institution.

    (3)  International Organization for Standardization.

    (4)  National Institution of Corrosion Engineers.

    (*)  nije potrebno ako se koristi metoda ispitivanja boce s pukotinom iz stavka A.7. (Dodatak A).

    (5)  Datum isteka valjanosti ne smije prijeći određeni vijek uporabe. Datum isteka valjanosti se postavlja na bocu pri isporuci, ako su boce bile uskladištene u suhom prostoru bez unutarnjeg tlaka.

    Dodatak A

    ISPITNE METODE

    A.1.   Vlačna ispitivanja, čelik i aluminij

    Vlačna ispitivanja se provode na materijalu uzetom s valjkastog dijela izrađene boce na ispitnom komadu pravokutnog oblika oblikovanog u skladu s metodom opisanom u normi ISO 7866 za aluminij. Površine ispitnog komada koje odgovaraju unutarnjoj i vanjskoj površini boce ne smiju biti strojno obrađene. Vlačno ispitivanje se provodi u skladu s normom ISO 6892.

    Napomena: Potrebno je posvetiti pozornost pri mjerenju izduženja uzorka opisanog u skladu s normom ISO 6892 posebno u slučaju kad je ispitni komad stožastog oblika, zbog čega točka loma nije na sredini mjerne dužine.

    A.2.   Udarno ispitivanje, čelične boce i čelični plaštevi

    Udarno ispitivanje provodi se na materijalu uzetom iz valjkastog dijela izrađene boce na tri ispitna komada u skladu s normom ISO 148. Dijelovi za udarno ispitivanje se uzimaju iz stijenke boce u smjeru kako se zahtjeva u tablici 6.2. Priloga 3. Utor treba biti okomit u odnosu na površinu stijenke boce. Za uzdužno ispitivanje ispitni komadi trebaju biti u cijelosti strojno obrađeni (na šest površina), ako debljina stijenke ne omogućava konačnu širinu ispitnog komada od 10 mm, širina mora biti što bliže nominalnoj debljini stijenke boce. Ispitni komadi uzeti u poprečnom smjeru strojno su obrađeni na četiri površine, unutarnja i vanjska stijenka boce nisu strojno obrađene.

    A.3.   Ispitivanje otpornosti na pukotine zbog naprezanja uz djelovanje sulfida za čelik

    Ako dolje nije navedeno drukčije, ispitivanje se provodi u skladu s metodom A-NACE normirano vlačno ispitivanje, kako je opisano u normi NACE TM0177–96. Ispitivanja se provode na najmanje tri strojno obrađena ispitna komada promjera 3,81 mm (0,150 palca), uzetih iz stijenke izrađene boce ili plašta. Uzorci se podvrgavaju stalnom vlačnom opterećenju jednakom 60-postotnoj pripadajućoj plastičnosti čelika, potopljeni u rastopini destilirane vode s 0,5 % (masenog dijela) natrijevog acetat trihidrata, prilagođenoj početnoj vrijednosti pH 0,4 uporabom octene kiseline.

    Rastopina treba biti stalno zasićena pri sobnoj temperaturi i tlaku 0,414 kPa (0,06 psi) vodikovog sulfida (ravnoteža dušika). Ispitni uzorci moraju izdržati 144 sata ispitivanja.

    A.4.   Korozijska ispitivanja, aluminij

    Korozijska ispitivanja za aluminijeve slitine provode se u skladu s Prilogom A normi ISO/DIS 7866 i treba zadovoljiti tamo navedene zahtjeve.

    A.5.   Ispitivanje nastanka pukotina zbog stalnog opterećenja, aluminij

    Otpornost na stvaranje pukotina zbog stalnog opterećenja provodi se u skladu s Prilogom D normi ISO/DIS 7866 i treba ispuniti tamo navedene zahtjeve.

    A.6.   Ispitivanje sposobnosti propuštanje-prije-pucanja (LBB)

    Tri proizvedene boce podvrgavaju se ispitivanju tlačnim ciklusima od najviše 2 MPa i najmanje 30 MPa brzinom koja nije veća od 10 ciklusa na minutu.

    Sve boce moraju otkazati zbog nastanka propuštanja.

    A.7.   Ispitivanje tlačnim ciklusima pri ekstremnim temperaturama

    Izrađene boce s omotačem iz kompozitnih materijala bez ikakvog zaštitnog premaza ispituju se tlačnim ciklusima pri čemu ne smije doći do pojave pukotina, propuštanja ili razmotavanja vlakana:

    (a)

    kondicioniranje 48 sata pri nultom tlaku, temperaturi 65 °C ili više, i 95 % ili većoj relativnoj vlažnosti. Namjena ovog zahtjeva je ispunjena raspršivanjem vodene prašine ili magle u komori koja se drži na temperaturi od 65 °C;

    (b)

    pri hidrostatičkom tlaku od 500 ciklusa na godinu vijeka uporabe između najviše 2 MPa i najmanje 26 MPa pri 65 °C ili više, pri 95 % vlažnosti;

    (c)

    stabiliziranje pri nultom tlaku i temperaturi okoline;

    (d)

    zatim podvrgavanje tlaku od najviše 2 MP do najmanje 20 MPa od 500 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe pri – 40 °C ili manje.

    Stupanj tlačnih ciklusa iz b) ne smije prijeći 10 ciklusa na minutu. Stupanj tlačnih ciklusa iz d) ne smije prijeći 3 ciklusa na minutu, osim ako je pretvornik tlaka ugrađen neposredno u bocu. Postavlja se odgovarajuća naprava za zapisivanje mjernih rezultata da se utvrdi stalnost održavanja najniže temperature tekućine tijekom ciklusa niske temperature.

    Nakon ispitivanja tlačnim ciklusima pri ekstremnim temperaturama boce se podvrgavaju hidrostatičkom tlaku do pojave greške u skladu sa zahtjevima za hidrostatičko ispitivanje rasprsnućem koje iznosi 85 % najnižeg konstrukcijskog tlaka konstrukcije. Za tip konstrukcije SPP-4 se prije hidrostatičkog ispitivanja rasprsnućem boca provjerava na propuštanje u skladu sa stavkom A.10. dolje.

    A.8.   Ispitivanje tvrdoće po Brinellu

    Ispitivanje tvrdoće se provodi na paralelnoj stijenci na sredini i na kupolastom dijelu svake boce ili plašta u skladu s normom ISO 6506. Ispitivanje se provodi nakon završne toplinske obrade, tako dobivene vrijednosti tvrdoće trebaju biti u rasponu određenom za konstrukciju.

    A.9.   Ispitivanja premaza (obavezno, ako se upotrijebi stavak 6.12. c) Priloga 3.).

    A.9.1.   Ispitivanja svojstava premaza

    Premazi se ocjenjuju uporabom sljedećih ispitnih metoda ili uporabom jednakovrijednih nacionalnih normi:

    i.

    ispitivanje prianjanja u skladu s normom ISO 4624 uporabom metode A ili B, što je primjenjivo. Premaz mora imati stupanj prianjanja 4A ili 4B, što je primjenjivo;

    ii.

    savitljivost u skladu s normom ASTM D522, ispitnim trnom za savijanje nanesenih organskih premaza, uporabom ispitne metode B 2 12,7 mm (0,5 palca) dugim trnom pri određenoj debljini pri – 20 °C.

    Ispitni uzorci za ispitivanje savitljivosti pripremaju se u skladu s normom ASTM D522. Pri tome ne smije biti vidljivih pukotina;

    iii.

    otpornost na udarce u skladu s ispitnom metodom otpornosti organskih premaza na utjecaj brze deformacije (udarac) ASTM D2794. Premaz mora pri sobnoj temperaturi proći udarno ispitivanje od 18 J (160 u-lbs);

    iv.

    kemijska otpornost pri općem ispitivanju u skladu s ispitnom metodom ASTM D1308, utjecaj kemikalija iz domaćinstva na čistu i pigmentiranu organsku površinu. Ispitivanja se provode uporabom otvorene metode točkastog ispitivanja i 100-satnoj izloženosti 30-postotnoj otopini sumporne kiseline (akumulatorska kiselina specifične težine 1,219) i 24-satnoj izloženosti polialkalnom glikolu (npr. tekućina za kočnice). Ne smije doći do dizanja, bubrenja ili omekšavanja premaza. Prianjanje tijekom ispitivanja u skladu s ASTM D3359 mora odgovarati ocjeni 3;

    v.

    najmanje 1 000-satna izloženost u skladu s ispitnom metodom ASTM G53, Praksa djelovanja uređaja za izlaganje svjetlosti i vodi (fluorescentno kondenzacijski tip W) za izlaganje nemetalnih materijala. Ne smije doći do bubrenja i prianjanje tijekom ispitivanja u skladu s ISO 4624 mora odgovarati ocjeni 3. Najveći dozvoljeni gubitak sjaja iznosi 20 %;

    vi.

    najmanje 500-satna izloženost u skladu s ispitnom metodom ASTM B117, Ispitna metoda slane vodene prašine (magle). Donji rez ne smije prijeći 3 mm pri zacrtanoj oznaci, ne smije doći do bubrenja, a prianjanje tijekom ispitivanja u skladu s ASTM D3359 mora odgovarati ocjeni 3;

    vii.

    otpornost na ljuštenje pri sobnoj temperaturi uporabom ASTM D3170, Otpornost premaza na ljuštenje. Premaz mora imati ocjenu 7A ili veću, pri čemu ne smije doći do ikakve pojave supstrata;

    A.9.2.   Ispitivanja premaza serije

    i.

    Debljina premaza

    Debljina premaza pri ispitivanju u skladu s normom ISO 2808 treba ispuniti zahtjeve konstrukcije;

    ii.

    Prianjanje premaza

    Jačina prianjanja premaza se mjeri u skladu s normom ISO 4624 i mora imati najmanje ocjenu 4 pri mjerenju uporabom ispitne metode A ili B, što je primjenjivo.

    A.10.   Ispitivanje propuštanja

    Propuštanje tipa konstrukcije SPP-4 se ispituje uporabom sljedećeg postupka (ili druge prihvatljive mogućnosti);

    (a)

    boce se temeljito suše i izlažu djelovanju tlaka suhim zrakom ili dušikom s plinom za obilježavanje, kao što je helij;

    (b)

    svako propuštanje u bilo kojoj točki koje prelazi uobičajene 0,004 cm3/h, je razlog za odbijanje.

    A.11.   Hidraulično ispitivanje

    Upotrebljava se jedna od dviju mogućnosti:

    Mogućnost 1: Ispitivanje vodenim štitom

    (a)

    Boca se hidrostatički ispituje do tlaka koji je najmanje 1,5-puta veći od radnog tlaka. Ispitni tlak u ni jednom slučaju ne smije prijeći auto-frettage tlak;

    (b)

    tlak se održava dovoljno dugo (najmanje 30 sekunda) da se osigura potpuno rastezanje. Unutarnji tlak koji se upotrebljava nakon auto-frettage-a, a prije hidrostatičkog ispitivanja, ne smije prijeći 90 % hidrostatičkog ispitnog tlaka. Ako se ispitni tlak zbog greške ispitne naprave ne može održavati, ispitivanje se može ponoviti pri tlaku povećanom za 700 kPa. Dozvoljena su samo 2 takva ponovljena ispitivanja;

    (c)

    proizvođač određuje odgovarajuću granicu stalnog volumenskog rastezanja za uporabljeni ispitni tlak, pri tome stalno volumensko rastezanje u ni jednom slučaju ne smije prijeći 5 % stalnog volumenskog rastezanja izmjerenog pri ispitnom tlaku. Elastično rastezanje za tip konstrukcije SPP-4 određuje proizvođač. Svaka boca koja ne zadovoljava određene granice odbacivanja, odbacuje se i uništava, ili služi za potrebe ispitivanja serije.

    Mogućnost 2: Tlačno ispitivanje

    Hidrostatički tlak u boci treba postepeno i jednoliko podizati dok se ne dosegne ispitni tlak koji je bar 1,5 puta veći od radnog tlaka. Ispitni tlak boce se održava dovoljno dugo (najmanje 30 sekunda) da se utvrdi da ne dolazi do pada tlaka i da je brtvljenje osigurano;

    A.12.   Ispitivanje rasprsnućem hidrostatičkim tlakom

    (a)

    Stupanj uspostavljanja zračnog tlaka ne smije prijeći 1,4 MPa na sekundu (200 psi/sekundu) pri tlakovima koji prelaze 80 % konstrukcijskog tlaka rasprsnuća. Ako brzina uspostavljanja zračnog tlaka pri tlakovima koji prelaze 80 % konstrukcijskog tlaka rasprsnuća prijeđe 350 kPa/sekundi (50 psi/sekundu), boca se mora postaviti između izvora tlaka i naprave za mjerenje tlaka ili mora zadržati 5 sekunda najniži konstrukcijski tlak rasprsnuća;

    (b)

    najniži zahtijevani (izračunati) tlak rasprsnuća treba iznositi barem 45 MPa i u ni jednom slučaju ne smije biti niži od omjera potrebnog za ispunjavanje zahtjeva omjera naprezanja. Bilježi se stvarni tlak rasprsnuća boce. Napuklina smije nastati u kupolastom ili na valjkastom dijelu boce.

    A.13.   Ispitivanje tlačnim ciklusom pri temperaturi okoline

    Ispitivanje tlačnim ciklusima se izvodi u skladu sa sljedećim postupkom:

    (a)

    bocu koju se ispituje treba napuniti nekorozivnom tekućinom, kao što je ulje, inhibirana voda ili glikol;

    (b)

    tlak u boci se treba mijenjati između najviše 2 MPa i najmanje 26 MPa pri stupnju koji ne smije prelaziti 10 ciklusa na minutu.

    Broj ciklusa do pojava greške se bilježi, zajedno s mjestom i opisom greške.

    A.14.   Ispitivanje u kiseloj okolini

    Na izrađenoj boci se upotrebljava sljedeći ispitni postupak:

    i.

    područje površine boce promjera 150 mm izlaže se 100 sati 30-postotnoj otopini sumporne kiseline (akumulatorska kiselina specifične mase 1,219), pri čemu se boca izlaže tlaku od 26 MPa;

    ii.

    boca se zatim rasprsne u skladu s postupkom određenim u stavku A.12. gore, izlaganjem tlaku rasprsnuća koji prelazi 85 % najmanjeg konstrukcijskog tlaka rasprsnuća.

    A.15.   Protupožarno ispitivanje

    A.15.1.   Općenito

    Protupožarno ispitivanje je namijenjeno da pokaže da izrađene boce, zajedno s protupožarnim sustavom (ventil boce, naprave za rasterećenje tlaka i/ili ugrađena toplinska izolacija) određene konstrukcije neće tijekom ispitivanja pod određenim požarnim uvjetima puknuti. Kod ovog ispitivanja u slučaju rasprsnuća boce potreban je veliki oprez.

    A.15.2.   Postavljanje boce

    Boce se postavljaju vodoravno s dnom boce približno 100 mm iznad izvora vatre.

    Za zaštitu od neposrednog utjecaja plamena na ventile boca, priključke i/ili naprave za rasterećenje tlaka upotrebljava se metalna zaštita. Metalna zaštita ne smije biti u neposrednom dodiru s navedenim protupožarnim sustavom (napravom za rasterećenje tlaka ili ventila boce). Svaka greška tijekom ispitivanja ventila, priključka ili cijevi koje nisu dio predviđenog sustava za zaštitu, poništava rezultat.

    A.15.3.   Izvor vatre

    Jednolikim izvorom vatre dužine 1,65 m treba ostvariti neposredni utjecaj plamena na površinu boce po njezinom cijelom promjeru.

    Za izvor plamena se može upotrijebi bilo koje gorivo ako daje dovoljno jednakomjernu toplinu za održavanje određenih ispitnih temperatura do odzračivanja boce. Izbor goriva mora uzeti u obzir pitanja onečišćenja zraka. Raspored vatre se treba dovoljno detaljno bilježiti da se osigura da se stupanj dovođenja topline u bocu može ponoviti. Svaka greška ili nestalnost izvora vatre tijekom ispitivanja poništava rezultat.

    A.15.4.   Mjerenje temperature i tlaka

    Temperature površine se nadziru s najmanje tri termoelementa namještena na dnu boce i međusobno razmaknuta najviše 0,75 m; metalna zaštita se upotrebljava za sprečavanje neposrednih utjecaja plamena na termoelemente. Termoelementi se mogu staviti u metalne blokove veličine manje od 25 kvadratnih mm.

    Temperature termoelemenata i tlak u boci tijekom ispitivanja se bilježe u razmacima od 30 sekunda ili manje.

    A.15.5.   Opći zahtjevi s obzirom na ispitivanja

    Boce se izlažu tlaku prirodnog plina i ispituju se u vodoravnom položaju pri:

    (a)

    radnom tlaku;

    (b)

    tlaku koji je 25 % radnog tlaka.

    Odmah nakon paljenja, vatra treba djelovati plamenom na površini boce uzduž 1,65 m dugačkog izvora vatre i preko promjera boce. Unutar 5 minuta vatre, bar jedan termoelement treba prikazati temperaturu od najmanje 590 °C. Ta se temperatura treba zadržati tijekom preostalog vremena ispitivanja.

    A.15.6.   Boce dužine 1,65 m ili kraće

    Središte boce se postavi iznad središta izvora vatre.

    A.15.7.   Boce duže od 1,65 m

    Ako je boca na jednom kraju opremljena napravom za rasterećenje tlaka, izvor vatre treba postaviti na suprotni kraj boce; ako je boca opremljena napravom za rasterećenje tlaka na oba kraja ili na više od jednog mjesta po dužini boce, središte vatre se postavlja u sredinu između naprava za rasterećenje tlaka, na mjestu gdje su razdvojeni najvećom vodoravnom razdaljinom.

    Ako je boca dodatno zaštićena toplinskom izolacijom, provode se dva ispitivanja vatrom pri radnom tlaku, jedan s vatrom u središtu polovice dužine boce i drugi s početnim plamenom na jednom od rubova boce.

    A.15.8.   Prihvatljivi rezultati

    Boca se odzračuje preko naprave za rasterećenje tlaka.

    A.16.   Ispitivanja probijanjem

    U bocu s tlakom stlačenog plina od 20 MPa ± 1 MPa se prodre metkom za oklope promjera 7,62 mm ili više. Metak mora potpuno prodrijeti kroz bar jednu stranu boce. Za tip konstrukcije SPP-2, SPP-3 i SPP-4 metak mora pogoditi bočnu stranu pod kutom od približno 45°. Na boci se ne smiju pojaviti komadići, koja bi zbog toga mogla biti odbačena. Zbog gubitka manjih dijelova materijala koji pojedinačno ne teže više od 45 grama, ispitivanje se ne smatra neuspješnim. Bilježe se približne veličine ulaznih i izlaznih otvora kao i njihovih mjesta.

    A.17.   Ispitivanja dozvoljenih odstupanja pukotina kompozita

    Samo za tipove konstrukcije SPP-2, SPP-3 i SPP-4 izrađena boca treba, zajedno sa zaštitnim premazom imati pukotine zarezane u kompozit u uzdužnom smjeru. Pukotine trebaju biti veće od graničnih pukotina kod vizualnih pregleda koje određuje proizvođač.

    Boca s pukotinom se tada podvrgava promjenjivom tlaku od najviše 2 MPa do najmanje 26 MPa za 3 000 ciklusa, iza kojih slijedi dodatnih 12 000 ciklusa pri temperaturi okoline; boca tijekom prvih 3 000 ciklusa ne smije propuštati ili puknuti, međutim može propuštati u zadnjih 12 000 ciklusa. Sve boce koje su uspješno ispitane se uništavaju.

    A.18.   Ispitivanje puzanja pri visokoj temperaturi

    Ova su ispitivanja obavezna za sve konstrukcije tipa SPP-4 te sve tipove konstrukcije SPP-2 i SPP-3, pri kojima temperaturna točka postakljenja smolne matrice ne prelazi najviše konstrukcijske temperature materijala iz stavka 4.4.2. Priloga 3. za manje od 20 °C.

    Jedna izrađena boca se ispituje na sljedeći način:

    (a)

    boca se tlači do 26 MPa i drži na temperaturi od 100 °C najmanje 200 sati;

    (b)

    boca nakon ispitivanja treba ispunjavati zahtjeve za hidrostatičko ispitivanje rastezanja A.11., ispitivanje propuštanja A.10. i ispitivanje rasprsnućem A.12. gore.

    A.19.   Ispitivanje rasprsnućem ubrzanim naprezanjem

    Samo za tipove konstrukcije SPP-2, SPP-3 i SPP-4 jedna boca se bez zaštitnog premaza hidrostatički tlači do 26 MPa, pri čemu je potopljena u vodu pri 65 °C. Boca se drži pod tim tlakom i temperaturi 1 000 sati. Zatim se boca tlači do rasprsnuća u skladu s postupkom A.12. gore, s razlikom da tlak rasprsnuća treba iznositi 85 % najnižeg konstrukcijskog tlaka rasprsnuća.

    A.20.   Ispitivanje udarcem

    Ispitivanje padom se provodi na jednoj ili više izrađenih boca pri temperaturi okoline bez unutarnjeg tlaka ili pričvršćenih ventila. Površina na koju boca pada treba biti ravna, vodoravna betonska ploča ili pod. Jedna boca se pušta u vodoravnom položaju s dnom 1,8 m iznad površine. Jedna boca pušta se okomito s obje strane s odgovarajuće visine nad podom ili pločom, tako da potencijalna energija iznosi 488 J, s tim da visina donjeg dijela u ni jednom slučaju nije viša od 1,8 m. Jedna boca se pušta pod kutom od 45° na kupolu s visine pri kojoj je težište na 1,8 m; međutim, ako je donji dio bliže tlu od 0,6 m, kut pada tada treba promijeniti tako da se zadrži najniža visina od 0,6 m i težište na 1,8 m.

    Nakon pada boca se tlači promjenjivim tlakom od najviše 2 MPa do najmanje 26 MPa za 1 000 ciklusa na godinu određenog vijeka uporabe. Boce smiju propuštati, ali ne smiju puknuti. Sve boce koje uspješno prođu ispitivanje tlačnim ciklusima se uništavaju.

    A.21.   Ispitivanje prodiranja

    Ovo je ispitivanje obavezno samo za tip konstrukcije SPP-4. Jedna izrađena boca se puni stlačenim prirodnim plinom ili 90-postotnom mješavinom dušika/10-postotnom mješavinom helija do radnog tlaka, postavlja se u zatvoren prostor i zabrtvljen prostor pri temperaturi okoline i prati se da li pušta vremenski koliko je potrebno da se utvrdi stalan stupanj prodiranja. Stupanj prodiranja mora biti manji od 0,25 ml prirodnog plina ili helija na sat na litru obujma vode koja ide u bocu.

    A.22.   Vlačna svojstva plastike

    Vlačna čvrstoća tečenja i konačno izduženje plastičnog materijala plašta se određuje pri temperaturi – 50 °C uporabom norme ISO 3628 i treba zadovoljiti zahtjeve iz stavka 6.3.6. Priloga 3.

    A.23.   Temperatura taljenja plastike

    Polimerni materijali iz završenih plašteva se ispituju u skladu s metodom iz norme ISO 306 i treba zadovoljiti zahtjeve iz stavka 6.3.6. Priloga 3.

    A.24.   Zahtjevi za napravu za rasterećenje tlaka

    Naprave za rasterećenje tlaka, koje određuje proizvođač, trebaju pokazati da su kompatibilne s uvjetima uporabe, navedenim u stavku 4. Priloga 3 putem sljedećih ispitivanja utvrđivanja prikladnosti:

    (a)

    jedan se uzorak drži 24 sata na kontroliranoj temperaturi od najmanje 95 °C i tlaku, ne nižem od ispitnog tlaka (30 MPa). Na kraju ovog ispitivanja ne smije biti nikakvog propuštanja ili vidnog znaka istiskivanja bilo kojeg taljivog metala upotrijebljenog pri konstrukciji.

    (b)

    Na jednom uzorku se provodi ispitivanje zamora materijala tlačnim ciklusima stupnja koji ne prelaze 4 ciklusa na minutu:

    i.

    drži se pri 82 °C, dok je pod tlakom za 10 000 ciklusa između 2 MPa i 26 MPa;

    ii.

    drži se pri – 40 °C, dok je pod tlakom za 10 000 ciklusa između 2 MPa i 20 MPa.

    Na kraju ovog ispitivanja ne smije biti nikakvog propuštanja ili vidljivog znaka istiskivanja bilo kojeg taljivog metala upotrijebljenog pri konstrukciji.

    (c)

    Izloženi mjedeni dijelovi naprave za rasterećenje tlaka moraju uspješno proći ispitivanje živinim nitratom opisano u ASTM B154, pri čemu ne smiju nastati pukotine zbog napetosne korozije. Naprava za rasterećenje tlaka se 30 minuta potopi u vodenu otopinu živinog nitrata, koji sadrži 10 g živinog nitrata i 10 ml dušikove kiseline na litru otopine. Nakon potapanja, na napravi za rasterećenje tlaka provede se jednominutno ispitivanje propuštanja uporabom aerostatičkog tlaka od 26 MPa i u tom se vremenu provjeri vanjsko propuštanje tog sastavnog dijela. Propuštanje ne smije prijeći 200 cm3/h.

    (d)

    Izloženi dijelovi naprave za rasterećenje tlaka od nehrđajućeg čelika moraju biti izrađeni od slitine otporne na nastajanje pukotina zbog napetosne korozije koju uzrokuje klorid.

    A.25.   Ispitivanje momenta završnog nastavka

    Tijelo boce se drži da ne rotira, na završne nastavke boca se djeluje momentom od 500 Nm, prvo u smjeru zatezanja navojnog spoja, zatim u smjeru odvijanja, te konačno ponovno u smjeru zatezanja.

    A.26.   Čvrstoća smicanja smole

    Materijali iz smole se ispituju na ispitnom uzorku koji je reprezentativan za vanjsku ovojnicu iz kompozitnih materijala u skladu s ASTM D2344 ili jednakovrijednom nacionalnom normom. Nakon što je kompozit bio 24 sata u vreloj vodi, mora imati čvrstoću smicanja od 13,8 MPa.

    A.27.   Ispitivanje tlačnim ciklusima s prirodnim plinom

    Jedna izrađena boca izlaže se tlačnim ciklusima uporabom stlačenog prirodnog plina od manje od 2 MPa do radnog tlaka s 300 ciklusa. Svaki ciklus koji se sastoji od punjenja i odzračivanja boce ne treba biti duži od 1 sata. Na boci se provode ispitivanje propuštanja u skladu sa stavkom A.10. gore koje mora ispuniti zahtjeve iz tog stavka. Po okončanju ciklusa s tlakom prirodnog plina boca se prereže i provjeri prijelaz između plašta i završnog nastavaka, postoji li bilo kakav dokaz o nekoj pukotini kao što su pukotine zbog zamora ili elektrostatičkih izboja.

    Napomena: Tijekom izvođenja ovog ispitivanja treba posebnu pozornost posvetiti sigurnosti. Prije izvođenja ispitivanja boce te konstrukcije moraju uspješno ispuniti zahtjeve iz stavka A.12. gore (hidrostatičko ispitivanje tlačnog rasprsnuća), stavka 8.6.3. Priloga 3. (ispitivanje tlačnim ciklusima pri temperaturi okoline) i stavka A.21. gore (ispitivanje propuštanja). Prije provođenja ovog ispitivanja boce koje treba ispitati moraju ispuniti zahtjeve ispitivanja iz stavka A.10. gore (ispitivanje propuštanja).

    A.28.   Zahtjevi za ručni ventil

    Jedan uzorak treba podvrgnuti ispitivanju zamora pri tlačnim ciklusima stupnja koji ne prelazi 4 ciklusa na minutu na sljedeći način:

    i.

    drži se pri 20 °C pod tlakom 2 000 ciklusa između 2 MPa i 26 MPa.

    Dodatak B

    (nije dodijeljeno)

    Dodatak C

    (nije dodijeljeno)

    Dodatak D

    OBRASCI IZVJEŠĆA

    Napomena: Ovaj Dodatak nije obvezni dio ovog Priloga. Potrebno je upotrijebiti sljedeće obrasce:

    (1)

    Izvješće o proizvodnji i certifikat o sukladnosti – Treba biti jasan, čitljiv i u obliku Obrasca 1.:

    (2)

    Izvješće (1) o kemijskoj analizi materijala za metalne boce, plašteve ili nastavke – Obvezni su bitni elementi, identifikacija itd.

    (3)

    Izvješće (1) o mehaničkim svojstvima materijala za metalne boce i plašteve – Obavezno je izvijestiti o svim ispitivanjima koje zahtjeva ovaj Pravilnik.

    (4)

    Izvješće (1) o fizikalnim i mehaničkim svojstvima materijala za nemetalne plašteve – Obavezno je izvijestiti o svim ispitivanjima i podacima koje zahtjeva ovaj Pravilnik.

    (5)

    Izvješće (1) o analizi kompozita – Obavezno je izvijestiti o svim ispitivanjima i podacima koje zahtjeva ovaj Pravilnik.

    (6)

    Izvješće o hidrostatičkim ispitivanjima, periodičnim ispitivanjima tlačnim ciklusima i ispitivanjima rasprsnućem – Obavezno je izvijestiti o svim ispitivanjima i podacima koje zahtjeva ovaj Pravilnik.

    Image


    (1)  Obrasce od 2. do 6. priprema proizvođač i oni moraju sadržavati punu identifikaciju boca i zahtjeva. Svako izvješće treba potpisati nadležno tijelo i proizvođač.

    Dodatak E

    PROVJERAVANJE OMJERA NAPREZANJA UPORABOM MJERNIH TRAKA

    1.   Odnos naprezanja i opterećenja vlakana je elastična, zato su omjeri naprezanja i opterećenja jednaki.

    2.   Obavezni su mjerne trake s visokom rastezljivošću.

    3.   Mjerne trake moraju biti postavljene u smjeru vlakana na koje su postavljeni (tj. kod vlakana obruča na vanjskoj strani boce su mjerne trake postavljene u smjeru obruča).

    4.   Metoda 1 (upotrebljava se za boce, koje nisu namatane visoko napetim omotačem)

    (a)

    Prije auto-frettage-a potrebno je staviti mjerne trake i obaviti umjeravanje;

    (b)

    mjeri se opterećenje tijekom auto-frettage-a, nulti tlak nakon auto-frettage-a, radni i najmanji tlak rasprsnuća;

    (c)

    Potvrđuje se da opterećenje pri tlaku rasprsnuća podijeljeno s opterećenjem pri radnom tlaku, ispunjava zahtjeve s obzirom na omjer naprezanja. Za hibridnu konstrukciju, opterećenje pri radnom tlaku uspoređuje se s opterećenjem rasprsnuća boca ojačanih s jednim tipom vlakna.

    5.   Metoda 2 (upotrebljava se za sve boce)

    (a)

    Pri nultom tlaku se nakon namatanja i auto-frettage-a postavljaju mjerne trake i umjeravaju se;

    (b)

    mjere se opterećenja pri nultom, radnom i najnižem tlaku rasprsnuća;

    (c)

    nakon provedenih mjerenja pri radnom i najnižem tlaku rasprsnuća, pri nultom se tlaku i nadzorom mjernih traka, boca se prereže tako da je dio koji nosi mjernu traku približno dug pet inča. Potrebno je odstraniti plašt bez oštećenja kompozita. Nakon uklanjanja plašta izmjere se naprezanja;

    (d)

    namještaju se očitanja naprezanja pri nultom, radnom i najmanjem tlaku rasprsnuća s veličinom naprezanja izmjerenim pri nultom tlaku s plaštem i bez njega;

    (e)

    potvrđuje se da opterećenje pri tlaku rasprsnuća podijeljeno s opterećenjem pri radnom tlaku ispunjava zahtjeve s obzirom na omjer naprezanja. Za hibridnu konstrukciju se opterećenje pri radnom tlaku uspoređuje s opterećenjem rasprsnuća boca ojačanih s jednim tipom vlakna.

    Dodatak F

    METODE ZA UTVRĐIVANJE UČINKA LOMA

    F.1.   Određivanje mjesta koja su osjetljiva na umor

    Mjesto i usmjerenost kvara zbog umora materijala u bocama određuje se odgovarajućom analizom ili temeljitim ispitivanjem umora materijala na izrađenim bocama, kako se zahtjeva kod ispitivanja utvrđivanja prikladnosti za svaki tip konstrukcije. Ako se upotrijebi metoda analize naprezanja konačnih elemenata, mjesto osjetljivo na umor određuje se na temelju mjesta koncentracije najvećih glavnih naprezanja na stijenci boce ili plaštu pri radnom tlaku.

    F.2.   Propuštanje-prije-pucanja (LBB)

    F.2.1.   Inženjerska kritična ocjena.

    Ova se analiza može izvesti kao dokaz da će izrađena boca propuštati u slučaju greške boce ili plašta koja se može razviti u raspuklinu stijenke. Ocjena propuštanja-prije-pucanja provodi se na bočnoj stijenci boce. Ako je mjesto osjetljivo na umor s vanjske strane, ocjena propuštanja-prije-pucanja provodi se na tom mjestu uporabom postupka II. stupnja opisanog u normi BS PD6493. Ocjena uključuje sljedeće korake:

    (a)

    izmjeri se najveća dužina (tj. glavna os) nastale raspukline kroz stijenku (obično ovalnog oblika) na tri boce koje su ispitane tlačnim ciklusima tijekom ispitivanja utvrđivanja sukladnosti konstrukcije (u skladu sa stavcima A.13. i A.14. Priloga A) za svaki tip konstrukcije. U analizi se koristi najveća dužina raspukline na tri boce. Oblikuje se poluovalna raspuklina u stijenci s glavnom osi koja je dvostruko veća od najveće izmjerene glavne osi i s manjom osi koja je jednaka 0,9 debljine stijenke. Poluovalna se pukotina oblikuje na mjestima navedenim u stavku F.1. Priloga F. Raspuklina je usmjerena tako da najveća glavna vlačna naprezanja šire raspuklinu;

    (b)

    za ocjenu se upotrebljavaju stupnjevi naprezanja na stijenci/plaštu pri 26 MPa koje se dobiju iz analize naprezanja kako je određeno u stavku 6.6. Priloga 3. Odgovarajuće sile rastezanja raspukline izračunavaju se prema odjeljku 9.2. ili 9.3. prema normi BS PD6493;

    (c)

    žilavost loma boce ili plašta izrađene boce kako je određena za aluminij pri sobnoj temperaturi, i za čelik pri – 40 °C, određuje se uporabom normirane ispitne tehnike (ISO/DIS 12737 ili ASTM 813–89 ili BS 7448) u skladu s odjeljkom 8.4. i 8.5. norme BS PD6493;

    (d)

    stupanj raspada plastike izračunava se u skladu s odjeljkom 9.4. BS PD6493–91;

    (e)

    oblikovana pukotina prihvaća se u skladu s odjeljkom 11.2. BS PD6493–91.

    F.2.2.   Ocjena LBB rasprsnućem napukle boce

    Ispitivanje rasprsnućem provodi se na bočnoj strani boce. Ako je mjesto osjetljivo na umor određeno u stavku F.1. (Dodatak F), s vanjske strane stijenke, ispitivanje se provodi također i na tom mjestu. Ispitni postupak je sljedeći:

    (a)

    Određivanje dužine pukotine

    Dužina LBB pukotine na mjestu osjetljivom na umor materijala treba biti dva puta veća od dužine najveće izmjerene dužine raspukline nastale na stijenci jedne od tri ispitivane boce tlačnim ciklusima do pojave greške tijekom ispitivanja utvrđivanja prikladnosti konstrukcije za svaki tip konstrukcije;

    (b)

    Pukotine na boci

    Za tip konstrukcije SPP-1 s mjestom osjetljivim na umor na valjkastom dijelu u smjeru osi boce, vanjske pukotine treba strojno napraviti uzdužno, približno na sredini dužine valjkastog dijela boce. Pukotine se postavljaju na najtanjem dijelu stijenke srednjeg djela, na osnovi mjerenja debljine na četiri točke oko boce. Za tip konstrukcije SPP-1 s mjestom osjetljivim na umor izvan valjkastog dijela, LBB pukotine se unose na unutarnju površinu boce u smjeru osjetljivosti na umor. Za tip konstrukcije SPP-2 i SPP-3 LBB pukotine se unose na metalni plašt.

    Za pukotine koje će se ispitivati jednakomjernim tlakom, glodalo za pukotine treba biti debljine približno 12,5 mm, s kutom od 45° i polumjerom vrha najviše 0,25 mm. Promjer glodala treba, za boce s vanjskim promjerom manjim od 140 mm, biti 50 mm, a za boce s vanjskim promjerom većim od 140 mm, 65 do 80 mm (preporučuje se standardno CVN glodalo).

    Napomena: Glodalo treba redovito oštriti da njegov vrh odgovara specifikaciji. Dubina pukotine se može prilagoditi da se jednakomjernim hidrostatičkim tlakom dosegne propuštanje. Pukotina se ne smije raširiti za više od 10 % izvan strojno izvedene pukotine, mjereno na vanjskoj površini;

    (c)

    Ispitni postupak

    Ispitivanje se provodi jednakomjernim tlakom ili tlačnim ciklusima kako je opisano dolje:

    i.

    Jednakomjerno tlačenje do rasprsnuća boce

    Boca se treba hidrostatički tlačiti dok tlak ne izađe na mjestu raspukline. Održavanje tlaka se izvodi kako je opisano u stavku A.12. (Dodatak A);

    ii.

    ciklički tlak

    Ispitni postupak treba biti u skladu sa zahtjevima stavka A.13. Dodatka A.

    (d)

    Kriteriji prihvatljivosti za ispitivanje raspucane boce

    Boca prolazi uspješno ispitivanje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

    i.

    Pri ispitivanju rasprsnuća boce s jednakomjernim tlakom tlak pri kojem dolazi do propuštanja mora biti jednak ili veći od 26 MPa;

    pri ispitivanju rasprsnuća boce jednakomjernim tlakom dozvoljena dužina raspukline mjerena na vanjskoj površini iznosi 1,1 puta dužine izvorno strojno izvedene raspukline.

    ii.

    Kod boca ispitivanih tlačnim ciklusima dozvoljen je rast pukotine zbog umora koji prelazi dužinu strojno izvedene pukotine. Bez obzira, nastala greška mora biti „propuštanje”. Širenje pukotine zbog umora mora se pojaviti na više od 90 % dužine izvorno izvedene pukotine;

    Napomena: Ako ovi zahtjevi nisu ispunjeni (greška se pojavi pri manje od 36 MPa, iako je samo propuštanje), može se provesti novo ispitivanje s manje dubokom pukotinom. Ako se pojavi greška u obliku rasprsnuća boce pod tlakom većim od 26 MPa, a pukotina je plitka, treba provesti novo ispitivanje s dubljom pukotinom.

    F.3.   Veličina greške pri nerazornom pregledu (NDE, non-destructive examination)

    F.3.1.   Veličina greške NDE inženjerskom kritičnom ocjenom

    Izračuni se provode u skladu s odjeljkom 3. britanske norme (BS) PD 6493 prema sljedećem postupku:

    (a)

    pukotine zbog zamora materijala oblikuju se na mjestu velikih naprezanja na stijenci/plaštu kao plošna pukotina;

    (b)

    zbog tlaka između 2 MPa i 20 MPa se na temelju analize naprezanja određuje primijenjeni stupanj naprezanja na mjestu osjetljivom na umor kako je navedeno u stavku F.1. Dodatka F;

    (c)

    komponente naprezanja na savijanje i membranskog naprezanja mogu se uporabiti odvojeno;

    (d)

    najmanji broj tlačnih ciklusa je 15 000;

    (e)

    širenje pukotine zbog umora određuje se u zraku u skladu s ASTM E647. Usmjerenost ravnine pukotine u smjeru C–L (tj. ravnina pukotine okomita na obod i uz uzdužnu os boce), kako je prikazano u ASTM E399. Stupanj se određuje kao prosjek ispitivanja 3 uzorka. Ako su dostupni podaci o širenju pukotine zbog umora materijala i uvjeta uporabe smiju se upotrijebiti u ocjeni.

    (f)

    Veličina rasta pukotine u smjeru debljine i smjeru dužine po tlačnom ciklusu se određuje u skladu s koracima opisanim u odjeljku 14.2. norme BS PD 6493–91, s uključenim odnosom između stupnja širenja pukotine umorom kako je navedeno u e) gore, i rasponom sile rastezanja pukotine koja odgovara uporabljenom tlačnom ciklusu;

    (g)

    Uporabom gornjih koraka izračunava se najveća dozvoljena dubina i dužina pukotine, koja tijekom uporabnog vijeka ne uzrokuje greške boce zbog umora ili rasprsnuća. Veličina greške za NDE je jednaka ili manja od izračunane najveće dozvoljene veličine greške pri konstrukciji.

    F.3.2.   Veličina greške NDE na boci s pukotinom izloženoj tlačnim ciklusima

    Kod tipova konstrukcije SPP-1, SPP-2 i SPP-3 tri boce s umjetnim greškama koje prelaze dužinu i dubinu sposobnost otkrivanja NDE inspekcijske metode zahtijevane u stavku 6.15. Priloga 3., podvrgavaju se tlačnim ciklusima do pojave greške u skladu s ispitnom metodom iz stavka A.13. (Dodatak A). Pri tipu konstrukcije SPP-1 s mjestom osjetljivim na umor na valjkastom dijelu, nanose se vanjske pukotine na bočnoj stijenci, na valjkastom dijelu, i za tipove konstrukcije SPP-2 i SPP-3 se nanose unutarnje pukotine. Unutarnje pukotine se mogu strojno nanijeti prije toplinske obrade i zatvaranja dna boce.

    Boce ne smiju propuštati ili puknuti u manje od 15 000 ciklusa; dozvoljena veličina greške za NDE treba biti jednaka ili manja od veličine umjetne pukotine na tom mjestu.

    Dodatak G

    UPUTE PROIZVOĐAČA SPREMNIKA O RUKOVANJU, UPORABI I PREGLEDU BOCA

    G.1.   Općenito

    Osnovna namjena ovog Dodatka je da kupcu, distributeru, monteru i korisniku osigura upute za sigurnu uporabu boce tijekom njenog predviđenog vijeka uporabe.

    G.2.   Dostava

    Proizvođač treba obavijestiti kupca da upute trebaju biti osigurane za sve stranke koje su ključne za distribuciju, rukovanje, ugradbu i uporabu boca; dokument se može umnožiti da se osigura dovoljan broj kopija, također treba biti označen da se osigura veza s isporučenim bocama.

    G.3.   Veza s postojećim oznakama, normama i pravilnicima

    Posebne upute se smiju navesti s pozivanjem na nacionalne ili priznate oznake, norme i pravilnike.

    G.4.   Rukovanje bocama

    Određuju se postupci rukovanja bocama da se osigura da boce ne bi bile izložene neprihvatljivim oštećenjima ili kontaminaciji.

    G.5.   Ugradba

    Upute za ugradbu trebaju osigurati da boce ne bi bile izložene neprihvatljivim oštećenjima u predviđenom tijeku uporabe.

    Kada ugradbu određuje proizvođač, upute prema potrebi uključuju pojedinosti kao što je nacrt ugradbe, uporaba elastičnih brtvenih materijala, točne veličine momenta za pritezanje i izbjegavanje neposredne izloženosti kemijskom okruženju i mehaničkim dodirima.

    Ako ugradbu ne određuje proizvođač, kupca upozorava na moguće dugotrajne učinke sustava za ugradbu u vozila, na primjer: gibanje karoserije vozila i proširenje/skupljanje boce pri radnom tlaku i temperaturi.

    Ako je primjereno, kupca se upozorava na potrebu takve ugradbe, da se tekućine ili tvrde tvari ne mogu skupiti i prouzročiti materijalne štete na boci.

    Određuje se ispravna naprava za rasterećenje tlaka koju treba ugraditi.

    G.6.   Uporaba boca

    Proizvođač kupca upozorava na predviđene uvjete uporabe koji su utvrđeni ovim Pravilnikom, posebno na dozvoljeni broj tlačnih ciklusa boce, njezin uporabni vijek u godinama, ograničenja kakvoće plina i najviše dozvoljene tlakove.

    G.7.   Pregled tijekom uporabe

    Proizvođač treba jasno utvrditi obveze korisnika da uvaži obvezne zahtjeve za pregled boce (tj. interval ponovnog pregleda od strane ovlaštenog osoblja). Ovi podaci trebaju biti u skladu sa zahtjevima za homologaciju konstrukcije.

    Dodatak H

    ISPITIVANJE OKOLINOM

    H.1.   Područje namjene

    Namjena ispitivanja okolinom je dokazati da su boce za stlačeni prirodni plin otporne na utjecaj okoline u području automobilskog podvozja i djelomičnoj izloženosti drugim tekućinama. Ovo je ispitivanje razvila automobilska industrija SAD-a kao odgovor na greške boca na kojim je zbog napetosne korozije došlo do rasprsnuća kompozitnog omotača.

    H.2.   Sažetak ispitne metode

    Boca se najprije predkondicionira kombinacijom udaraca njihalom i šljunkom, čime se simuliraju mogući utjecaji u području podvozja. Boca se zatim podvrgava usporednom potapanju u simuliranu cestovnu sol/kiselu kišu, izloženosti drugim tekućinama, tlačnim ciklusima i izlaže se visokim i niskim temperaturama. Na kraju usporednih ispitivanja boca se postavlja pod hidraulični tlak do uništenja. Preostala otpornost prema pucanju boce ne smije biti manja od 85 % najmanje potrebne konstrukcijske otpornosti na rasprsnuće.

    H.3.   Postavljane boce i priprema

    Boca se ispituje u stanju koje predstavlja konfiguraciju ugradbe, uključujući premaz (ako je primjenjivo) nosače, brtve i tlačne priključke, koristeći iste načine brtvljenja (O-prsteni) kako se koristi u praksi. Nosači se prije ugradbe i ispitivanja mogu obojiti ili premazati, ako se boje ili premazuju prije ugradbe u vozilo.

    Boce se ispituju vodoravno i nominalno su razdijeljene uzduž svojeg središta u „gornje” i „donje” dijelove. Donji dio boce se izmjenično potapa u okolinu cestovne soli/kisele kiše i ugrijani ili ohlađeni zrak.

    Gornji dio treba biti razdijeljen na 5 različitih područja i označen za predkondicioniranje i izloženost. Područja imaju nazivni promjer od 100 mm. Područja se ne smiju prekrivati na površini boce. Ako je praktično za ispitivanje, područja ne moraju biti usmjerena uzduž jedne crte, ali ne smiju prekrivati potopljeni dio boce.

    Iako se predkondicioniranje i izloženost tekućini izvodi na valjkastom dijelu boce, cijela boca, uključujući i kupolasti dio, treba biti otporna na izloženost okolini kao što su izložena područja.

    Slika H.1.

    Usmjerenje boce i položaj izloženih područja

    Image

    H.4.   Naprava za predkondicioniranje

    Za predkondicioniranje ispitne boce udarcem njihala i udarcima šljunkom.

    (a)

    Udarac njihalom

    Udarno tijelo je čelično i ima oblik piramide čije stranice imaju oblik jednakostraničnih trokuta, baza je kvadrat, a vrhovi su zaobljeni s polumjerom od 3 mm. Središte udara njihala treba biti preko težišta piramide; od osi njihanja je udaljeno 1 m. Cjelokupna masa njihala u središtu udarca je 15 kg. Energija njihala u trenutku udara ne smije biti manja od 30 Nm i treba biti što bliža toj vrijednosti.

    Tijekom udarca boca treba biti učvršćena preko završnog nastavka ili posebnim nosačima.

    (b)

    Udarci šljunkom

    Stroj je napravljen u skladu sa specifikacijama konstrukcije prikazanim na slici H.2. Postupak rada uređaja opisan je u ASTM D3170, normiranoj ispitnoj metodi za otpornost premaza na ljuštenje, s razlikom da boca tijekom udaraca šljunkom može biti pri temperaturi okoline;

    (c)

    Šljunak

    Riječni šljunak za cestu koji prolazi kroz otvor od 16 mm na zaslonu, a zadržava se na otvoru od 9,5 mm. Kod svakog ispitivanja treba upotrijebiti 550 ml gradiranog šljunka (približno 250 do 300 kamena).

    Slika H.2.

    Ispitivanje udarcima šljunka

    Image

    H.5.   Izloženost utjecaju okoline

    (a)

    Okolina potapanja

    Na određenom stupnju u rasporedu ispitivanja (tablica 1.) boca je usmjerena vodoravno s donjom trećinom potopljenom u simuliranu vodenu otopinu kisele kiše/cestovne soli. Otopina kisele kiše/cestovne soli. Otopina se sastoji od sljedeće mješavine:

    deionizirana voda;

    natrijev klorid:

    2,5 % mase ± 0,1 %;

    kalcijev klorid:

    2,5 % mase ± 0,1 %;

    sumporna kiselina:

    dovoljno da se postigne otopina vrijednosti pH 4,0 ± 0,2.

    Koncentraciju otopine i vrijednost pH treba prilagoditi prije svakog koraka ispitivanja koji upotrebljava tu tekućinu.

    Temperatura kupelji je 21 ± 5 °C. Tijekom potapanja nepotopljeni dio boce treba biti u zraku okoline.

    (b)

    Izloženost drugim tekućinama

    Na odgovarajućem stupnju uzastopnih ispitivanja (tablica 1.) svako označeno područje mora biti izloženo jednoj od otopina u trajanju od 30 minuta. Tijekom ispitivanja upotrebljava se jedna okolina za svako mjesto. Otopine su:

    Sumporna kiselina:

    19-postotna otopina u vodi (volumenska);

    natrijev hidroksid:

    25-postotna otopina u vodi (masena);

    metanol/benzin:

    30/70-% koncentracije;

    amonijev nitrat:

    28 postotna otopina u vodi (masena);

    tekućina za pranje vjetrobranskog stakla.

     

    Kada je ispitni uzorak izložen, područje izloženost treba biti prema gore. Na područje izloženosti postavlja se jastučić staklene vune debljine jednog sloja (približno 0,5 mm), obrezana do potrebnih dimenzija. Kapaljkom se na područje izloženosti nanosi 5 ml ispitne tekućine. Jastučić se miče nakon 30-minutne izloženosti.

    H.6.   Ispitni uvjeti

    (a)

    Tlačni ciklus

    Kako je navedeno u rasporedu ispitivanja, boca se izlaže tlačnom ciklusu hidrauličnim tlakom između najviše 2 MPa i najmanje 26 MPa. Cijeli ciklus traje najmanje 66 sekunda i uključuje najmanje 60 sekunda zadržavanja pri 26 MPa. Nazivni ciklus je:

    Dizanje od ≤ 2 MPa do ≥ 26 MPa;

    Zadržavanje na ≥ 26 MPa najmanje 60 sekundi;

    Spuštanje od ≥ 26 MPa do ≤ 2 MPa;

    Ukupno najmanje vrijeme ciklusa mora biti 66 sekunda.

    (b)

    Tlak tijekom izloženosti drugim tekućinama

    Nakon uporabe drugih tekućina boca je pod tlakom od najmanje 26 MPa najmanje 30 minuta.

    (c)

    Izloženost visokoj i niskoj temperaturi

    Kako je navedeno u redoslijedu ispitivanja, cijela boca se izlaže zraku na visokoj i niskoj temperaturi koja mora biti u dodiru s vanjskom površinom. Niska temperatura je – 40 °C ili manje, visoka temperatura zraka je 82 °C ± 5 °C. Pri izloženosti niskoj temperaturi temperatura tekućine boca tipa SPP-1 kontrolira se uporabom termoelementa ugrađenih u bocu da se osigura da temperatura ostane pri – 40 °C ili niže.

    H.7.   Ispitni postupak

    (a)

    Predkondiciranje boce

    Svako od pet područja označenih za izlaganje drugim tekućinama na gornjem dijelu boce, se predkondicionira jednim udarcem vrha tijela njihala u geometrijsko središte.

    Srednji dio donjeg dijela boce, koji je bio potopljen, predkondicionira se udarcem vrha tijela njihala na mjestima koji su razmaknuti približno 150 mm.

    Nakon udarca taj se srednji dio koji je bio udaren dalje kondicionira udarcima šljunkom.

    Tijekom predkondicioniranja boca nije pod tlakom.

    (b)

    Redoslijed ispitivanja i ciklusi

    Redoslijed izloženosti okolini, tlačnim ciklusima i temperaturi određeni su u tablici 1.

    Površina boce se između pojedinih ispitivanja na pere niti briše.

    H.8.   Prihvatljivi rezultati

    Nakon prema gore navedenom redoslijedu ispitivanja, boca se hidraulično ispituje do uništenja u skladu s postupkom iz stavka A.12. Tlak rasprsnuća boce ne smije biti manji od 85 % najmanjeg konstrukcijskog tlaka rasprsnuća.

    Tablica H.1.

    Ispitni uvjeti i redoslijed

    Ispitni koraci

    Vrsta okoline

    Broj tlačnih ciklusa

    Temperatura

    1

    Druge tekućine

    Okolina

    2

    Potapanje

    1 875

    Okolina

    3

    Zrak

    1 875

    Visoka

    4

    Druge tekućine

    Okolina

    5

    Potapanje

    1 875

    Okolina

    6

    Zrak

    3 750

    Niska

    7

    Druge tekućine

    Okolina

    8

    Potapanje

    1 875

    Okolina

    9

    Zrak

    1 875

    Visoka

    10

    Druge tekućine

    Okolina

    11

    Potapanje

    1 875

    Okolina


    PRILOG 4.A

    ODREDBE O HOMOLOGACIJI AUTOMATSKOG VENTILA, NEPOVRATNOG VENTILA, RASTERETNOG TLAČNOG VENTILA, NAPRAVE ZA RESTEREĆENJE TLAKA I VENTILA ZA OGRANIČAVANJE PROTOKA

    1.   Namjena ovog Priloga je određivanje odredbi s obzirom na homologaciju automatskog ventila, nepovratnog ventila, nepovratnog ventila, rasteretnog tlačnog ventila, naprave za rasterećenje tlaka i ventila za ograničavanje protoka.

    2.   AUTOMATSKI VENTIL

    2.1.   Materijali automatskog ventila, koji su u djelovanju izloženi SPP-u, trebaju biti kompatibilni s ispitnim SPP-om. Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    2.2.   Specifikacije djelovanja

    2.2.1.   Automatski ventil je napravljen tako da je otporan na tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa), pri čemu ne smije doći do propuštanja ili deformacije.

    2.2.2.   Automatski ventil treba biti napravljen tako, da ne propušta pri tlaku, koji je 1,5-puta veći od radnog tlaka (MPa) (vidjeti Prilog 5.B).

    2.2.3.   Automatski ventil se u uobičajenom stanju uporabe određenom od proizvođača podvrgava ciklusu od 20 000 aktiviranja; zatim se deaktivira. Automatski ventil ne smije propuštati pri tlaku koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa) (vidjeti Prilog 5.B).

    2.2.4.   Automatski ventil je napravljen tako da radi na temperaturama iz Priloga 5O.

    2.3.   Električni sustav, ako postoji, treba biti izoliran od tijela automatskog ventila. Otpor izolacije je > 10 ΜΩ.

    2.4.   Automatski ventil aktiviran električnom strujom treba, kad je struja isključena biti u zatvorenom položaju.

    2.5.   Automatski ventil mora odgovarati ispitnom postupku za razred sastavnih dijelova, kako je određeno u shemi na slici 1–1 u stavku 2. ovog Pravilnika.

    3.   NEPOVRATNI VENTIL

    3.1.   Materijali nepovratnog ventila koji su u djelovanju izloženi SPP-u, trebaju biti kompatibilni s ispitnim SPP-om. Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    3.2.   Specifikacije djelovanja

    3.2.1.   Nepovratni ventil je napravljen tako da je otporan na tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa), pri čemu ne smije doći do propuštanja ili deformacije.

    3.2.2.   Nepovratni ventil treba biti napravljen tako da ne pušta pri tlaku koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa) (vidjeti Prilog 5.B).

    3.2.3.   Nepovratni ventil se, u uobičajenom stanju uporabe određenom od proizvođača podvrgava ciklusu od 20 000 operacija; zatim se deaktivira. Nepovratni ventil ne smije propuštati pri tlaku koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa) (vidjeti Prilog 5.B).

    3.2.4.   Nepovratni ventil je napravljen tako da radi na temperaturama iz Priloga 5.O.

    3.3.   Nepovratni ventil mora odgovarati ispitnom postupku za razred sastavnih dijelova, kako je određeno u shemi na slici 1–1 u stavku 2. ovog Pravilnika.

    4.   RASTERETNI TLAČNI VENTIL I NAPRAVA ZA RASTEREĆENJE TLAKA

    4.1.   Materijali rasteretnog ventila i naprave za rasterećenje tlaka koji su u djelovanju izloženi SPP-u, trebaju biti kompatibilni s ispitnim SPP-om. Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    4.2.   Specifikacije djelovanja

    4.2.1.   Rasteretni tlačni ventil i naprava za rasterećenje tlaka napravljena je tako da je otporna na tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa), pri čemu ne smije doći do propuštanja ili deformacije.

    4.2.2.   Rasteretni tlačni ventil i naprava za rasterećenje tlaka se, u uobičajenom stanju uporabe određenom od proizvođača, podvrgavaju ciklusu od 20 000 operacija; zatim se deaktiviraju. Automatski ventil ne smije propuštati pri tlaku koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa) (vidjeti Prilog 5.B).

    4.2.3.   Rasteretni ventil razreda 1 i 2 je napravljen tako da ne pušta pri tlaku koji je jednak dvostrukom tlaku sa zatvorenim izlazima.

    4.2.4.   Naprava za rasterećenje tlaka je napravljena tako da se pri temperaturi od 110 ± 10 °C aktivira osigurač.

    4.2.5.   Rasteretni tlačni ventil razreda 0 je napravljen tako da radi pri temperaturama od – 40 do 85 °C.

    4.3.   Rasteretni tlačni ventil i naprava za rasterećenje tlaka mora odgovarati ispitnom postupku za razred sastavnih dijelova, kako je određeno u shemi na slici 1–1 u stavku 2. ovog Pravilnika

    5.   VENTIL ZA OGRANIČAVANJE PROTOKA

    5.1.   Materijali preljevnog ventila, ventila koji su u djelovanju izloženi SPP-u, trebaju biti kompatibilni s ispitnim SPP-om. Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    5.2.   Specifikacije djelovanja

    5.2.1.   Ventil za ograničenje protoka, ako nije ugrađen u bocu, treba biti napravljen tako da izdrži tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa) (vidjeti Prilog 5.B).

    5.2.2.   Ventil za ograničavanje protoka treba biti napravljen tako da ne pušta pri tlaku koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa).

    5.2.3.   Ventil za ograničavanje protoka je napravljen tako da radi na temperaturama iz Priloga 5.O.

    5.3.   Ventil za ograničavanje protoka treba biti postavljen u bocu.

    5.4.   Ventil za ograničavanje protoka treba biti opremljen obilaznim vodom za izravnavanje tlakova.

    5.5.   Preljevni ventil zatvara dovod goriva pri razlici tlakova ventila od 650 kPa.

    5.6.   Kad je ventil za ograničavanje protoka zatvoren, obilazni tok kroz ventil ne smije prijeći 0,05 m3/min pri razlici tlaka od 10 000 kPa.

    5.7.   Ventil za ograničavanje protoka mora odgovarati ispitnom postupku za razred sastavnih dijelova kako je određeno u shemi na slici 1–1 u stavku 2. ovog Pravilnika, osim za ispitivanje povišenim tlakom, vanjsko propuštanje, otpornost na suhu toplinu, starenje ozonom.

    6.   RUČNI VENTIL

    6.1.   Ručni ventil razreda 0 treba biti napravljen tako da je otporan na tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka.

    6.2.   Ručni ventil razreda 0 treba biti napravljen tako da radi na temperaturama od – 40 °C do 85 °C.


    PRILOG 4.B

    ODREDBE O HOMOLOGACIJI SAVITLJIVIH CIJEVI ZA GORIVO ILI CRIJEVA

    PODRUČJE PRIMJENE

    Namjena ovog Priloga je odrediti odredbe o homologaciji savitljivih crijeva za uporabu SPP-a unutrašnjeg promjera do 20 mm.

    Ovaj Prilog obuhvaća tri vrste savitljivih crijeva:

    i.

    visokotlačna crijeva (razred 0),

    ii.

    srednjetlačna crijeva (razred 1),

    iii.

    niskotlačna crijeva (razred 2).

    1.   VISOKOTLAČNA CRIJEVA, RAZRED 1

    1.1.   Opće specifikacije

    1.1.1.   Crijeva moraju biti konstruirana tako da izdrže najveći radni tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa).

    1.1.2.   Crijeva moraju biti konstruirana tako da izdrže temperature navedene u Prilogu 5.O.

    1.1.3.   Unutrašnji promjer mora biti usklađen s tablicom 1. norme ISO 1307.

    1.2.   Konstrukcija crijeva

    1.2.1.   Crijevo se mora sastojati od cijevi s glatkom unutrašnjom stijenkom i omotača od odgovarajućeg umjetnog materijala, ojačane s jednim ili više međuslojeva.

    1.2.2.   Međusloj (međuslojevi) za ojačanje mora (moraju) biti zaštićen (zaštićeni) od korozije omotačem.

    Omotač nije potreban ako je za međusloj (međuslojeve) upotrijebljen materijal otporan na koroziju (npr. nehrđajući čelik).

    1.2.3.   Cijev i omotač moraju biti glatki i bez poroznosti, šupljina i stranih tijela.

    Namjerno izvedena perforacija na omotaču ne smatra se nedostatkom.

    1.2.4.   Omotač mora biti namjerno perforiran kako bi se izbjeglo stvaranje mjehurića.

    1.2.5.   Kad je omotač perforiran i međusloj napravljen od materijala koji nije otporan na koroziju, međusloj mora biti zaštićen od korozije

    1.3.   Specifikacije i ispitivanja za cijev

    1.3.1.   Vlačna čvrstoća i izduženje za gumeni materijal i termoplastične elastomere (TPE).

    1.3.1.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 37. Vlačna čvrstoća ne smije biti manja od 10 MPa niti prekidno izduženje manje od 250 %.

    1.3.1.2.   Otpornost na n-pentan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-pentan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dopušteno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 20 %,

    ii.

    najveća promjena zatezne čvrstoće 25 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja30 %,

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    1.3.1.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: od 24 do 336 sati.

    Nakon starenja uzorke treba kondicionirati pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 % najmanje 21 dan prije ispitivanja vlačne čvrstoće u skladu sa stavkom 1.4.1.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem materijala starenog 24 sata.

    1.3.2.   Vlačna čvrstoća i izduženje značajni za termoplastični materijal.

    1.3.2.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 527–2 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    tip uzorka: tip 1 BA.

    ii.

    brzina natezanja: 20 mm/min.

    Materijal prije ispitivanja treba kondicionirati najmanje 21 dan pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 %.

    Zahtjevi:

    i.

    vlačna čvrstoća najmanje 20 MPa.

    ii.

    prekidno izduženje najmanje 100 %.

    1.3.2.2.   Otpornost na n-pentanu u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-pentan.

    ii.

    temperatura: 23 °C (dozvoljeno odstupanje u skladu s ISO 1817).

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 2 %,

    ii.

    najveća promjena vlačna čvrstoće 10 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja10 %.

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    1.3.2.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: od 24 i 336 sati.

    Nakon starenja uzorke treba kondicionirati pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 % najmanje 21 dan prije ispitivanja vlačne čvrstoće u skladu sa stavkom 1.3.2.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem 24 sata starog materijala.

    1.4.   Specifikacije i ispitne metode za omotač

    1.4.1.   Vlačna čvrstoća i izduženje za gumeni materijal i termoplastične elastomere (TPE)

    1.4.1.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 37. Vlačna čvrstoća ne smije biti manja od 10 MPa niti prekidno izduženje manje od 250 %.

    1.4.1.2.   Otpornost na n-heksan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-heksan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dopušteno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 30 %,

    ii.

    najveća promjena zatezne čvrstoće 35 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja35 %.

    1.4.1.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: od 24 do 336 sati.

    Nakon starenja uzorke treba kondicionirati pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 % najmanje 21 dan prije ispitivanja vlačne čvrstoće u skladu sa stavkom 1.4.1.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće od 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem 24 sata starog materijala.

    1.4.2.   Vlačna čvrstoća i izduženje značajni za termoplastični materijal.

    1.4.2.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 527–2 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    tip uzorka: tip 1 BA.

    ii.

    brzina natezanja: 20 mm/min.

    Materijal prije ispitivanja treba kondicionirati najmanje 21 dan pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 %.

    Zahtjevi:

    i.

    vlačna čvrstoća najmanje, 20 MPa.

    ii.

    prekidno izduženje, najmanje 100 %.

    1.4.2.2.   Otpornost na n-heksan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-heksan.

    ii.

    temperatura: 23 °C (dozvoljeno odstupanje skladu s ISO 1817).

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 2 %,

    ii.

    najveća promjena vlačne čvrstoće 10 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 10 %,

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    1.4.2.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: 24 i 336 sati.

    Nakon starenja uzorke treba kondicionirati pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 % najmanje 21 dan prije ispitivanja vlačne čvrstoće u skladu sa stavkom 2.4.2.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće od 20 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja od 50 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem 24 sata starenog materijala.

    1.4.3.   Otpornost na ozon

    1.4.3.1.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s normom ISO 1431/1.

    1.4.3.2.   Ispitni komadi koji se moraju razvući do izduženja od 20 % moraju se tijekom 120 sati izložiti zraku temperature 40 °C s koncentracijom ozona od 50 dijelova na 100 milijuna dijelova ozona.

    1.4.3.3.   Pukotine na ispitnim komadima nisu dopuštene.

    1.5.   Specifikacije za nespojeno crijevo

    1.5.1.   Nepropusnost za plin (propusnost)

    1.5.1.1.   Crijevo slobodne dužine 1 m mora se spojiti na spremnik napunjen tekućim propanom temperature 23 ± 2 °C.

    1.5.1.2.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s metodom iz ISO 4080.

    1.5.1.3.   Propuštanje kroz stijenku crijeva ne smije prelaziti 95 cm3 pare po metru crijeva u 24 sata.

    1.5.2.   Otpornost pri niskoj temperaturi

    1.5.2.1.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s metodom iz norme ISO 4672:1978, metoda B.

    Ispitna temperatura:

    – 40 ± 3 °C.

    ili

    – 20 ± 3 °C, ako je primjenjivo.

    1.5.2.3.   Pukotine ili napukline nisu dopuštene.

    1.5.3.   Ispitivanje savijanjem

    1.5.3.1.   Prazno crijevo dužine približno 3,5 m mora izdržati 3 000 puta niže propisano ispitivanje naizmjeničnog savijanja bez puknuća. Nakon ispitivanja crijevo mora izdržati ispitni tlak kako je navedeno u stavku 1.5.4.2. Ispitivanje treba provesti na oba nova crijeva nakon starenja u skladu s normom ISO 188, kako je propisano u stavku 1.4.2.3., i zatim u skladu s normom ISO 1817, kako je propisano u stavku 1.4.2.2.

    Slika 1.

    (samo primjer)

    Image

    Unutrašnji promjer

    crijeva [mm]

    Polumjer savijanja

    [mm]

    (slika 1.)

    Razmak između središta [mm]

    (slika 1)

    vertikalno

    b

    vodoravno

    a

    do 13

    102

    241

    102

    123 - 16

    153

    356

    153

    od 16 do 30

    178

    419

    178

    1.5.3.3.   Ispitna naprava (vidjeti sliku 1.) sastoji se od čeličnog okvira s dva drvena kotača širine naplatka približno 130 mm.

    Obod kotača mora imati žlijeb za vođenje crijeva. Polumjer kotača, izmjeren na dnu žlijeba, mora biti kao što je prikazan u stavku 1.5.3.2.

    Uzdužna središnja ravnina obaju kotača mora biti u istoj vertikalnoj ravnini i razmak između središta kotača mora biti u skladu sa stavkom 1.5.3.2.

    Svaki kotač se mora slobodno okretati oko svoje osi.

    Pogonski mehanizam poteže crijevo preko kotača brzinom od četiri puna hoda u minuti.

    1.5.3.4.   Crijevo kad se namjesti preko kotača mora imati oblik poput slova S (vidjeti sliku 1.).

    Kraj koji prelazi preko gornjeg kotača mora biti opremljen dostatnom masom koja omogućuje da crijevo potpuno prilegne uz kotač. Dio koji prelazi preko donjeg kotača mora pričvršćen na pogonski mehanizam.

    Mehanizam mora biti namješten tako crijevo prelazi ukupnu udaljenost od 1,2 m u oba smjera.

    1.5.4.   Tlak hidrauličnog ispitivanja i određivanje najnižeg tlaka rasprsnuća.

    1.5.4.1.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s metodom iz norme ISO 1402.

    1.5.4.2.   Ispitni tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka mora se primijeniti tijekom 10 minuta, bez ikakvog propuštanja.

    1.5.4.3.   Tlak rasprsnuća ne smije biti manji od 45 MPa.

    1.6.   Spojnice

    1.6.1.   Spojnice moraju biti napravljene od čelika ili mjeda, dok površina mora biti otporna na koroziju.

    1.6.2.   Spojnice moraju biti tipa s prešanim priključkom.

    1.6.2.1.   Zakretna spojnica mora imati UNF navoj.

    1.6.2.2.   Brtveni stožac zakretne spojnice mora imati vertikalni polukut od 45°.

    1.6.2.3.   Spojnice mogu biti tipa zakretne spojnice ili tipa priključka za brzo spajanje.

    1.6.2.4.   Ne smije biti moguće rastaviti tip priključka za brzo spajanje bez posebnih mjera ili bez uporabe određenog alata.

    1.7.   Sklop crijeva i spojnica

    1.7.1.   Konstrukcija spojnica mora biti takva da nije potrebno oguliti omotač osim kad se ojačanje crijeva zastoji od materijala koji je otporan na koroziju.

    1.7.2.   Sklop crijeva se mora podvrgnuti ispitivanjima impulsima tlaka u skladu s normom ISO 1436.

    1.7.2.1.   Ispitivanje se mora dovršiti s kružećim uljem temperature 93 °C i najmanjim tlakom od 26 Mpa.

    1.7.2.2.   Crijevo se mora podvrgnuti djelovanju 150 000 impulsa.

    1.7.2.3.   Nakon ispitivanja impulsima crijevo mora izdržati ispitni tlak iz stavka 1.5.4.2.

    1.7.3.   Nepropusnost za plin

    1.7.3.1.   Sklop crijeva (crijevo sa spojnicama) mora pet minuta izdržati tlak plina koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka.

    1.8.   Oznake

    1.8.1.   Svako crijevo mora imati, u razmaku od najviše 0,5 m, postavljene sljedeće jasno čitljive i neizbrisive identifikacijske oznake koje su sastavljene od slova, brojki i simbola.

    1.8.1.1.   Trgovački naziv ili oznaka proizvođača.

    1.8.1.2.   Godina i mjesec proizvodnje.

    1.8.1.3.   Oznaka veličine i tipa.

    1.8.1.4.   Identifikacijska oznaka „SPP razred 0”.

    1.8.2.   Svaka spojnica mora nositi trgovački naziv ili znak proizvođača koji je izvršio sastavljanje.

    2.   SREDNJETLAČNA CRIJEVA, RAZRED 2

    2.1.   Opće specifikacije

    2.1.1.   Crijevo mora biti konstruirano tako da izdrži najveći radni tlak od 3 MPa.

    2.1.2.   Crijevo mora biti konstruirano tako da izdrži temperature navedene u Prilogu 5.O.

    2.1.3.   Unutrašnji promjer mora biti usklađen s tablicom 1. norme ISO 1307.

    2.2.   Konstrukcija crijeva

    2.2.1.   Crijevo se mora sastojati od cijevi s glatkom unutrašnjom stijenkom i omotačem od odgovarajućeg umjetnog materijala, ojačane s jednim ili više međuslojeva.

    2.2.2.   Međusloj (međuslojevi) za ojačanje mora (moraju) biti zaštićen (zaštićeni) omotačem od korozije.

    Omotač nije potreban ako je za međusloj (međuslojeve) upotrijebljen materijal otporan na koroziju (npr. nehrđajući čelik).

    2.2.3.   Cijev i omotač moraju biti glatki i bez poroznosti, šupljina i stranih tijela.

    Namjerno izvedena perforacija na omotaču ne smatra se nedostatkom.

    2.3.   Specifikacije i ispitivanja za cijev

    2.3.1.   Vlačna čvrstoća i izduženje za gumeni materijal i termoplastične elastomere (TPE)

    2.3.1.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 37. Vlačna čvrstoća ne smije biti manja od 10 MPa niti prekidno izduženje manje od 250 %.

    2.3.1.2.   Otpornost na n-pentan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-pentan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dopušteno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 20 %,

    ii.

    najveća promjena vlačna čvrstoće 25 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 30 %.

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    2.3.1.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: 24 i 336 sati.

    Nakon starenja uzorke treba kondicionirati pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 % najmanje 21 dan prije ispitivanja vlačne čvrstoće u skladu sa stavkom 2.3.1.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće od 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja od 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem materijala starenog 24 sata.

    2.3.2.   Vlačna čvrstoća i izduženje značajni za termoplastični materijal.

    2.3.2.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 527–2 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    tip uzorka: tip 1 BA.

    ii.

    brzina natezanja: 20 mm/min.

    Materijal prije ispitivanja treba kondicionirati najmanje 21 dan pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 %.

    Zahtjevi:

    i.

    vlačna čvrstoća najmanje 20 MPa.

    ii.

    prekidno izduženje najmanje 100 %.

    2.3.2.2.   Otpornost na n-pentan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-pentan.

    ii.

    temperatura: 23 °C (dozvoljeno odstupanje u skladu s ISO 1817).

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 2 %,

    ii.

    najveća promjena vlačne čvrstoće 10 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja10 %.

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    2.3.2.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: 24 i 336 sati.

    Nakon starenja uzorke treba kondicionirati pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 % najmanje 21 dan prije ispitivanja vlačne čvrstoće u skladu sa stavkom 2.3.2.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće od 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja od 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem materijala starenog 24 sata.

    2.4.   Specifikacije i ispitne metode za omotač

    2.4.1.   Vlačna čvrstoća i izduženje za gumeni materijal i termoplastične elastomere (TPE)

    2.4.1.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 37. Vlačna čvrstoća ne smije biti manja od 10 MPa niti prekidno izduženje manje od 250 %.

    2.4.1.2.   Otpornost na n-heksan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-heksan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dopušteno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 30 %,

    ii.

    najveća promjena zatezne čvrstoće 35 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja35 %.

    2.4.1.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: od 24 do 336 sati.

    Nakon starenja uzorke treba kondicionirati pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 % najmanje 21 dan prije ispitivanja vlačne čvrstoće u skladu sa stavkom 2.4.1.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće od 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja od 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem materijala starenog 24 sata.

    2.4.2.   Vlačna čvrstoća i izduženje značajni za termoplastični materijal.

    2.4.2.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 527–2 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    tip uzorka: tip 1 BA.

    ii.

    brzina natezanja: 20 mm/min.

    Materijal prije ispitivanja treba kondicionirati najmanje 21 dan pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 %.

    Zahtjevi:

    i.

    vlačna čvrstoća najmanje 20 MPa.

    ii.

    prekidno izduženje najmanje 100 %.

    2.4.2.2.   Otpornost na n-heksan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-heksan.

    ii.

    temperatura: 23 °C (dozvoljeno odstupanje u skladu s ISO 1817).

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 2 %,

    ii.

    najveća promjena vlačne čvrstoće 10 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja10 %.

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    2.4.2.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C).

    ii.

    vrijeme izlaganja: 24 i 336 sati.

    Nakon starenja uzorke treba kondicionirati pri temperaturi od 23 °C i relativnoj vlažnosti 50 % najmanje 21 dan prije ispitivanja vlačne čvrstoće u skladu sa stavkom 2.4.2.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće od 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja od 50 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem 24 sata starenog materijala.

    2.4.3.   Otpornost na ozon

    2.4.3.1.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s normom ISO 1431/1.

    2.4.3.2.   Ispitni komadi koji se moraju razvući do izduženja od 20 % moraju se tijekom 120 sati izložiti zraku temperature 40 °C s koncentracijom ozona od 50 dijelova na 100 milijuna.

    2.4.3.3.   Pukotine na ispitnim komadima nisu dopuštene.

    2.5.   Specifikacije za nespojeno crijevo

    2.5.1.   Nepropusnost za plin (propusnost)

    2.5.1.1.   Crijevo slobodne dužine 1 m mora se spojiti na spremnik napunjen tekućim propanom temperature 23 ± 2 °C.

    2.5.1.2.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s metodom iz ISO 4080.

    2.5.1.3.   Propuštanje kroz stijenku crijeva ne smije prelaziti 95 cm3 po metru crijeva u 24 sata.

    2.5.2.   Otpornost pri niskoj temperaturi

    2.5.2.1.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s metodom iz norme ISO 4672-1978, metoda B.

    Ispitna temperatura:

    – 40 ± 3 °C.

    ili

    – 20 ± 3 °C, ako je primjenjivo.

    2.5.2.3.   Pukotine ili napukline nisu dopuštene.

    2.5.3.   Ispitivanje na savijanje

    2.5.3.1.   Prazno crijevo dužine približno 3,5 m mora moći izdržati 3 000 puta niže propisano ispitivanje naizmjeničnog savijanja bez puknuća. Nakon ispitivanja crijevo treba izdržati ispitni tlak kako je navedeno u stavku 2.5.4.2. Ispitivanje treba provesti na novom crijevu nakon starenja u skladu s normom ISO 188, kako je propisano u stavku 2.4.2.3., i zatim u skladu s normom ISO 1817, kako je propisano u stavku 2.4.2.2.

    Slika 2.

    (samo primjer)

    Image

    Unutrašnji promjer

    crijeva [mm]

    Polumjer savijanja

    [mm]

    (slika 2.)

    Razmak između središta [mm]

    (slika 2.)

    Vertikalno

    b

    Vodoravno

    a

    do 13

    102

    241

    102

    123 - 16

    153

    356

    153

    od 16 do 30

    178

    419

    178

    2.5.3.3.   Ispitna naprava (vidjeti sliku 2.) sastoji se od čeličnog okvira s dva drvena kotača s naplatkom širine približno 130 mm.

    Obod kotača mora imati žlijeb za vođenje crijeva. Polumjer kotača, izmjeren na dnu žlijeba, mora biti kao što je prikazan u stavku 2.5.3.2.

    Uzdužna središnja ravnina obaju kotača mora biti u istoj vertikalnoj ravnini i razmak između središta kotača mora biti u skladu sa stavkom 2.5.3.2.

    Svaki kotač se mora slobodno okretati oko svoje osi.

    Pogonski mehanizam poteže crijevo preko kotača brzinom od četiri puna hoda u minuti.

    2.5.3.4.   Crijevo kad se namjesti preko kotača mora imati oblik poput slova S (vidjeti sliku 2.).

    Kraj koji prelazi preko gornjeg kotača mora biti opremljen dostatnom masom koja omogućuje da crijevo potpuno prilegne uz kotače. Dio koji prelazi preko donjeg kotača pričvršćen je na pogonski mehanizam.

    Mehanizam mora biti namješten tako crijevo prelazi ukupnu udaljenost od 1,2 m u oba smjera.

    2.5.4.   Tlak hidrauličnog ispitivanja i određivanje najnižeg tlaka rasprsnuća

    2.5.4.1.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s metodom iz norme ISO 1402.

    2.5.4.2.   Ispitni tlak 3 MPa mora se primijeniti tijekom 10 minuta, bez ikakvog propuštanja.

    2.6.   Spojnice

    2.6.1.   Ako je spojnica postavljena na crijevo, moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

    2.6.2.   Spojnice moraju biti napravljene od čelika ili mjeda, dok površina mora biti otporna na koroziju.

    2.6.3.   Spojnice moraju biti tipa s prešanim priključkom.

    2.6.4.   Spojnice mogu biti tipa zakretne spojnice ili tipa priključka za brzo spajanje.

    2.6.5.   Ne smije biti moguće rastaviti spojnicu tipa priključka za brzo spajanje bez posebnih mjera ili uporabe određenog alata.

    2.7.   Sklop crijeva i spojnica

    2.7.1.   Konstrukcija spojnica mora biti takva da nije potrebno oguliti omotač osim kad se ojačanje crijeva zastoji od materijala koji je otporan na koroziju.

    2.7.2.   Sklop crijeva mora se podvrgnuti ispitivanjima impulsima tlaka u skladu s normom ISO 1436.

    2.7.2.1.   Ispitivanje se mora dovršiti s kružećim uljem temperature 93 °C i tlakom koji je veći barem 1,5 put od najvećeg radnog tlaka.

    2.7.2.2.   Cijev se mora biti podvrgnuti djelovanju 150 000 impulsa.

    2.7.2.3.   Nakon ispitivanja s impulsima crijevo mora izdržati ispitni tlak iz stavka 2.5.4.2.

    2.7.3.   Nepropusnost za plin

    2.7.3.1.   Sklop crijeva (crijevo sa spojnicama) mora pet minuta izdržati tlak plina od 3 MPa bez ikakvog propuštanja.

    2.8.   Oznake

    2.8.1.   Svako crijevo mora nositi, s razmacima od najviše 0,5 m, sljedeće jasno čitljive i neizbrisive identifikacijske oznake koje se sastoje od znakova, brojeva ili simbola.

    2.8.1.1.   Trgovački naziv ili oznaka proizvođača.

    2.8.1.2.   Godina i mjesec proizvodnje.

    2.8.1.3.   Oznaka veličine i tipa.

    2.8.1.4.   Identifikacijska oznaka „SPP razred 1”.

    2.8.2.   Svaka spojnica mora nositi trgovački naziv ili oznaku proizvođača koji je izvršio sastavljanje.

    3.   NISKOTLAČNA CRIJEVA, RAZRED 2

    3.1.   Opće specifikacije

    3.1.1.   Crijeva moraju biti konstruirana tako da izdrže najveći radni tlak od 450 MPa.

    3.1.2.   Crijeva moraju biti konstruirana tako da izdrže temperature navedene u Prilogu 5.O.

    3.1.3.   Unutrašnji promjer mora biti usklađen s tablicom 1. norme ISO 1307.

    3.2.   (nije dodijeljeno)

    3.3.   Specifikacije i ispitivanja cijevi

    3.3.1.   Vlačna čvrstoća i izduženje za gumeni materijal i termoplastične elastomere (TPE)

    3.3.1.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 37

    Vlačna čvrstoća ne smije biti manja od 10 MPa ni prekidno izduženje manje od 250 %.

    3.3.1.2.   Otpornost na n-pentan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-pentan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dopušteno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 20 %,

    ii.

    najveća promjena vlačne čvrstoće 25 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 30 %.

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    3.3.1.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: od 24 do 336 sati.

    Nakon starenja materijal se mora kondicionirati najmanje 21 dan pri 23 °C i 50 % relativnoj vlažnosti prije ispitivanja.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala,

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem materijala koji je staren 24 sata.

    3.3.2.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje posebno za termoplastični materijal

    3.3.2.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 527-2 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    tip epruvete: tip 1 BA.

    ii.

    brzina razvlačenja: 20 mm/min.

    Materijal se prije ispitivanja mora kondicionirati najmanje 21 dan pri 23 °C i 50 % relativne vlažnosti.

    Zahtjevi:

    i.

    vlačna čvrstoća najmanje 20 Mpa.

    ii.

    prekidno izduženje najmanje 100 %.

    3.3.2.2.   Otpornost na n-pentan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-pentan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dopušteno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 2 %,

    ii.

    najveća promjena vlačne čvrstoće 10 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 10 %.

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    3.3.2.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C).

    ii.

    vrijeme izlaganja: 24 i 336 sati.

    Nakon starenja uzorci se moraju kondicionirati pri 23 °C i 50 % relativnoj vlažnosti najmanje 21 dan prije provođenja ispitivanja čvrstoće u skladu sa stavkom 3.3.2.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena zatezne čvrstoće od 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi sa zateznom čvrstoćom materijala koji je staren 24 sata.

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem materijala starenog 24 sata.

    3.4.   Specifikacije i ispitne metode za omotač

    3.4.1.   Vlačna čvrstoća i izduženje za gumeni materijal i termoplastične elastomere (TPE).

    3.4.1.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 37

    Vlačna čvrstoća ne smije biti manja od 20 MPa ni prekidno izduženje manje od 250 %.

    3.4.1.2.   Otpornost na n-heksan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-hexan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dopušteno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 30 %,

    ii.

    najveća promjena zatezne čvrstoće 35 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 35 %.

    3.4.1.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C),

    ii.

    vrijeme izlaganja: 336 sati.

    Nakon starenja uzorci se moraju kondicionirati pri 23 °C i 50 % relativne vlažnosti najmanje 21 dan prije provođenja ispitivanja čvrstoće u skladu sa stavkom 3.4.1.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena vlačne čvrstoće od 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s vlačnom čvrstoćom 24 sata starenog materijala.

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem materijala koji je staren 24 sata.

    3.4.2.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje posebno za termoplastični materijal

    3.4.2.1.   Vlačna čvrstoća i prekidno izduženje u skladu s ISO 527-2 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    tip epruvete: tip 1 BA.

    ii.

    brzina razvlačenja: 20 mm/min.

    Materijal se prije ispitivanja mora kondicionirati najmanje 21 dan pri 23 °C i 50 % relativnoj vlažnosti.

    Zahtjevi:

    i.

    vlačna čvrstoća najmanje 20 Mpa.

    ii.

    prekidno izduženje najmanje 100 %.

    3.4.2.2.   Otpornost na n-heksan u skladu s ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-heksan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dopušteno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena obujma 2 %,

    ii.

    najveća promjena vlačna čvrstoće 10 %,

    iii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 10 %.

    Nakon držanja 48 sati na zraku temperature 40 °C masa se u odnosu na početnu vrijednost ne smije smanjiti za više od 5 %.

    3.4.2.3.   Otpornost na starenje u skladu s ISO 188 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    temperatura: 115 °C (ispitna temperatura = najviša radna temperatura – 10 °C)

    ii.

    vrijeme izlaganja: 24 i 336 sati.

    Nakon starenja uzorci se moraju kondicionirati pri 23 °C i 50 % relativnoj vlažnosti najmanje 21 dan prije provođenja ispitivanja čvrstoće u skladu sa stavkom 3.4.2.1.

    Zahtjevi:

    i.

    najveća promjena zatezne čvrstoće od 35 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi sa zateznom čvrstoćom materijala koji je staren 24 sata.

    ii.

    najveća promjena prekidnog izduženja 25 % nakon 336-satnog starenja u usporedbi s prekidnim izduženjem materijala koji je staren 24 sata.

    3.4.3.   Otpornost na ozon

    3.4.3.1.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s normom ISO 1431/1.

    3.4.3.2.   Ispitni komadi, koji se moraju razvući do izduženja od 20 % moraju se tijekom 120 sati izložiti zraku temperature 40 °C i relativne vlažnosti 50 % ± 10 % s koncentracijom ozona od 50 dijelova na 100 milijuna.

    3.4.3.3.   Pukotine na ispitnim komadima nisu dopuštene.

    3.5.   Specifikacije za crijevo bez spojnica

    3.5.1.   Nepropusnost za plin (propusnost)

    3.5.1.1.   Crijevo slobodne dužine 1 m mora se spojiti na spremnik napunjen tekućim propanom temperature 23 ± 2 °C.

    3.5.1.2.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s metodom opisanom u normi ISO 4080.

    3.5.1.3.   Propuštanje kroz stijenku crijeva ne smije prelaziti 95 cm3 pare po metru crijeva u 24 sata.

    3.5.2.   Otpornost pri niskoj temperaturi

    3.5.2.1.   Ispitivanje se mora provesti u skladu s metodom opisanom u normi ISO 4672, metoda B.

    Ispitna temperatura:

    – 40 ± 3 °C.

    ili

    – 20 ± 3 °C, ako je primjenjivo

    3.5.2.3.   Pukotine ili napukline nisu dopuštene.

    3.5.3.   Otpornost pri visokoj temperaturi

    3.5.3.1.   Uzorak cijevi, najmanje dužine 0,5 m, koja je pod tlakom 450 kPa, mora se na 24 sata staviti u peć na temperaturu od 120 °C ± 2 °C. Ispitivanje se provodi na novoj cijevi nakon starenja u skladu s normom ISO 188, kako je propisano u stavku 3.4.2.3., i zatim prema normi ISO 1817, kako je propisano u stavku 3.4.2.2.

    3.5.3.2.   Propuštanje kroz stijenku crijeva ne smije prelaziti 95 cm3 pare po metru crijeva u 24 sata.

    3.5.3.3.   Nakon ispitivanja crijevo treba izdržati ispitni tlak od 50 kPa tijekom 10 minuta. Propuštanje kroz stijenku crijeva ne smije prelaziti 95 cm3 po metru crijeva u 24 sata.

    3.5.4.   Ispitivanje na savijanje

    3.5.4.1.   Prazno crijevo dužine približno 3,5 m mora moći izdržati bez puknuća 3 000 puta niže propisano ispitivanje naizmjeničnim savijanjem.

    Slika 3.

    (samo primjer)

    Image

    Ispitna naprava (slika 3.) sastoji se od čeličnog okvira s dva drvena kotača s naplatkom širine približno 130 mm.

    Obod kotača mora imati žlijeb za vođenje crijeva.

    Polumjer kotača, mjeren do dna žlijeba, treba biti 102 mm.

    Uzdužna središnja ravnina obaju kotača mora biti u istoj vertikalnoj ravnini. Razmak između središta kotača mora biti vertikalno 241 mm i vodoravno 102 mm.

    Svaki kotač se mora slobodno okretati oko svoje osi.

    Pogonski mehanizam poteže crijevo preko kotača brzinom od četiri puna hoda u minuti.

    3.5.4.3.   Crijevo kad se namjesti preko kotača mora imati oblik slova S (vidjeti sliku 3.).

    Kraj koji prelazi preko gornjeg kotača mora biti opremljen dostatnom masom koja omogućuje da crijevo potpuno prilegne uz kotače. Dio koji prelazi preko donjeg kotača mora biti pričvršćen na pogonski mehanizam.

    Mehanizam mora biti namješten tako crijevo prolazi potpuni razmak od 1,2 m u oba smjera.

    3.6.   Oznake

    3.6.1.   Svako crijevo mora nositi, s razmacima od najviše 0,5 m, sljedeće jasno čitljive i neizbrisive identifikacijske oznake koje se sastoje od znakova, brojki ili simbola.

    3.6.1.1.   Trgovački naziv ili oznaka proizvođača.

    3.6.1.2.   Godina i mjesec proizvodnje.

    3.6.1.3.   Oznaka veličine i tipa.

    3.6.1.4.   Identifikacijska oznaka „SPP razred 2”.

    3.6.2.   Svaka spojnica mora nositi trgovački naziv ili oznaku proizvođača koji je izvršio sastavljanje.


    PRILOG 4.C

    ODREDBE O HOMOLOGACIJI SPP FILTRA

    1.   Namjena ovog Priloga je određivanje odredbi s obzirom na homologaciju SPP filtra.

    Radni uvjeti

    2.1.   SPP filtar je napravljen tako da radi pri temperaturama iz Priloga 5.O.

    SPP filtar se, s obzirom na najviši radni tlak, razvrstava (vidjeti stavak 2. ovog Pravilnika):

    2.2.1.   Razred 0: SPP filtar je izrađen tako da je otporan na tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa).

    2.2.2.   Razredi 1 i 2: SPP filtar je izrađen tako da je otporan na tlak koji je dvostruko veći od radnog tlaka (MPa).

    2.2.3.   Razred 3: SPP filtar je napravljen tako da je otporan na tlak koji je dvostruko veći od rasteretnog tlaka rasteretnog ventila.

    2.3.   Materijali SPP filtra koji su u djelovanju izloženi SPP-u trebaju biti kompatibilni s ispitnim SPP-om (vidjeti Prilog 5.D).

    2.4.   Sastavni dio mora odgovarati ispitnom postupku za razred sastavnih dijelova, kako je određeno u shemi na slici 1–1 u stavku 2. ovog Pravilnika.


    PRILOG 4.D

    ODREDBE O HOMOLOGACIJI REGULATORA TLAKA

    1.   Namjena ovog Priloga je definiranje odredbi s obzirom na homologaciju regulatora tlaka.

    2.   REGULATOR TLAKA

    2.1.   Materijal od kojeg se sastoji regulator i koji je u djelovanju izložen SPP-u treba biti kompatibilan s ispitnim SPP-om (vidjeti Prilog 5.D). Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    2.2.   Materijali regulatora koji su u djelovanju izloženi sredstvu za izmjenu topline regulatora trebaju biti kompatibilni s tom tekućinom.

    2.3.   Sastavni dio mora odgovarati ispitnom postupku za razred 0 za dijelove koji su izloženi visokom tlaku, i za razrede 1, 2, 3 i 4 za dijelove koji su izloženi srednjem i niskom tlaku.

    3.   RAZVRSTAVANJE I ISPITNI TLAKOVI

    Dio regulatora tlaka, koji je izložen tlaku spremnika, spada u razred 0.

    3.1.1.   Dio regulatora tlaka iz razreda 0 ne smije propuštati (vidjeti Prilog 5.B) pri tlaku koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa) sa zatvorenim izlazom (izlazima) tog dijela.

    3.1.2.   Dio regulatora tlaka iz razreda 0 treba biti otporan na tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa).

    3.1.3.   Dio regulatora tlaka iz razreda 1 i 2 ne smije propuštati (vidjeti Prilog 5.B) pri tlaku koji je dvostruko veći od radnog tlaka.

    3.1.4.   Dio regulatora tlaka iz razreda 1 i 2 treba biti otporan na tlak koji je dvostruko veći od radnog tlaka.

    3.1.5.   Dio regulatora tlaka iz razreda 3 treba biti otporan na tlak koji je jednak dvostrukom rasteretnom tlaku predmetnog rasteretnog ventila.

    3.2.   Regulator tlaka je napravljen tako da radi pri temperaturama iz Priloga 5.O.


    PRILOG 4.E

    ODREDBE O HOMOLOGACIJI OSJETNIKA TLAKA I TEMPERATURE

    1.   Namjena ovog Priloga je određivanje odredbi s obzirom na homologaciju osjetnika tlaka i temperature.

    2.   OSJETNICI TLAKA I TEMPERATURE

    2.1.   Materijal od kojeg se sastoje osjetnici tlaka i temperature i koji je u djelovanju izložen SPP-u, treba biti kompatibilan s ispitnim SPP-om (vidjeti Prilog 5.D). Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    2.2.   Osjetnici tlaka i temperature su razvrstani u razred u skladu sa shemom 1–1 iz stavka 2. ovog Pravilnika.

    3.   RAZVRSTAVANJE I ISPITNI TLAKOVI

    Dijelovi osjetnika tlaka i temperature koji su izloženi tlaku spremnika spadaju u razred 0.

    3.1.1.   Dijelovi osjetnika tlaka i temperature iz razreda 0 ne smiju propuštati (vidjeti Prilog 5.B) pri tlaku koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa).

    3.1.2.   Dijelovi osjetnika tlaka i temperature iz razreda 0 trebaju izdržati tlak koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa).

    3.1.3.   Dijelovi osjetnika tlaka i temperature iz razreda 1.i 2. ne smiju propuštati pri tlaku koji je dvostruko veći od radnog tlaka (vidjeti Prilog 5.B).

    3.1.4.   Dijelovi osjetnika tlaka i temperature iz razreda 1 i 2 trebaju izdržati tlak koji je dvostruko veći od radnog tlaka.

    3.1.5.   Dijelovi osjetnika tlaka i temperature iz razreda 3 trebaju izdržati tlak koji je jednak dvostrukom rasteretnom tlaku predmetnog rasteretnog ventila.

    3.2.   Regulator tlaka je napravljen tako da radi pri temperaturama iz Priloga 5.O.

    3.3.   Električni sustav, ako postoji, treba biti izoliran od osjetnika tlaka i temperature. Otpor izolacije je > 10 ΜΩ.


    PRILOG 4.F

    ODREDBE O HOMOLOGACIJI JEDINICE ZA PUNJENJE

    1.   PODRUČJE PRIMJENE

    Namjena ovog Priloga je određivanje odredbi s obzirom na homologaciju jedinice za punjenje.

    2.   JEDINICA ZA PUNJENJE

    2.1.   Materijal od kojeg se sastoji jedinica za punjenje i koji je u djelovanju izložen SPP-u, treba biti kompatibilan s ispitnim SPP-om (vidjeti Prilog 5.D). Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    2.2.   Jedinica za punjenje treba biti u skladu sa zahtjevima za sastavne dijelove razreda 0.

    3.   ISPITNI TLAK

    Jedinica za punjenje se smatra sastavnim dijelom razreda 0.

    3.1.1.   Jedinica za punjenje ne smije propuštati pri tlaku koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (MPa) (vidjeti Prilog 5.B).

    3.1.2.   Jedinica za punjenje treba izdržati tlak od 33 MPa.

    3.2.   Jedinica za punjenje je napravljena tako da radi pri temperaturama iz Priloga 5.O.


    PRILOG 4.G

    ODREDBE O HOMOLOGACIJI REGULATORA PROTOKA PLINA I MJEŠALICE PLIN/ZRAK ILI BRIZGALJKE PLINA

    1.   Namjena ovog Priloga je utvrđivanje odredbi s obzirom na homologaciju regulatora plina, miješalice plin/zrak ili brizgaljke plina.

    2.   MJEŠALICA PLIN/ZRAK ILI BRIZGALJKA PLINA

    2.1.   Materijal od kojeg se sastoji miješalica plin/zrak ili brizgaljka plina i koji je u dodiru sa SPP-om treba biti kompatibilan sa SPP-om. Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    2.2.   Miješalica plin/zrak ili brizgaljka plina treba biti u skladu sa zahtjevima za sastavne dijelove razreda 1 i 2 s obzirom na njihovo razvrstavanje.

    Ispitni tlakovi

    Miješalica plin/zrak ili brizgaljka plina iz razreda 2 trebaju biti otporni na tlak koji je dvostruko veći od radnog tlaka.

    2.3.1.1.   Miješalica plin/zrak ili brizgaljka plina razreda 2 ne smije propuštati pri tlaku koji je dvostruko veći od radnog.

    2.3.2.   Miješalica plin/zrak ili brizgaljka plina razreda 1 i 2 napravljena je tako da radi pri temperaturama iz Priloga 5.O.

    2.4.   Sastavni dijelovi u kojima je SPP i koji su električno upravljani, sukladni su sljedećem:

    i.

    imaju posebno uzemljenje;

    ii.

    električni sustav sastavnog dijela je izoliran od kućišta;

    iii.

    brizgaljka plina treba biti isključena kad je električna struja isključena.

    3.   REGULATOR PROTOKA PLINA

    3.1.   Materijal od kojeg se sastoji regulator plina i koji je u dodiru sa SPP-om, treba biti kompatibilan SPP-om. Za provjeru te kompatibilnosti upotrebljava se postupak opisan u Prilogu 5.D.

    3.2.   Regulator protoka plina treba biti u skladu sa zahtjevima za sastavne dijelove razreda 1 i 2 s obzirom na njihovo razvrstavanje.

    Ispitni tlakovi

    Regulator protoka plina iz razreda 2 treba biti otporan na tlak koji je dvostruko veći od radnog.

    3.3.1.1.   Regulator protoka plina razreda 2 ne smije propuštati pri tlaku koji je dvostruko veći od radnog.

    3.3.2.   Regulator protoka plina razreda 1 i 2 napravljen je tako da radi pri temperaturama iz Priloga 5.O.

    3.4.   Sastavni dijelovi u kojima je SPP i koji su električno upravljani, sukladni su slijedećem:

    i.

    imaju posebno uzemljenje;

    ii.

    električni sustav sastavnog dijela je izoliran od kućišta.


    PRILOG 4.H

    ODREDBE O HOMOLOGACIJI ELEKTRONIČKE UPRAVLJAČKE JEDINICE

    1.   Namjena ovog Priloga je određivanje odredbi s obzirom na homologaciju elektroničke upravljačke jedinice.

    2.   ELEKTRONIČKA UPRAVLJAČKA JEDINICA

    2.1.   Elektronička upravljačka jedinica može biti svaka naprava koja nadzire potrebu motora za SPP-om i u slučaju puknuća cijevi za dovod goriva, iznenadnog zaustavljanja motora ili sudara automatski zatvara ventil.

    2.2.   Kašnjenje u zatvaranju automatskog ventila nakon iznenadnog zaustavljanja motora ne smije biti duže od 5 sekunda.

    2.3.   Naprava može biti opremljena automatskim regulatorom pretpaljenja koji je ugrađen u elektronički modul ili koji je izveden posebno.

    2.4.   Naprava može biti opremljena s neaktivnim brizgaljkama da se omogući pravilno djelovanje benzinske elektroničke upravljačke jedinice za vrijeme djelovanje SPP-a.

    2.5.   Elektronička upravljačka jedinica napravljena je tako da radi pri temperaturama iz Priloga 5.O.


    PRILOG 5.

    ISPITNI POSTUPCI

    1.   RAZVRSTAVANJE

    1.1.   Sastavni SPP dijelovi za uporabu u vozilima razvrstani su s obzirom na najviši radni tlak i funkcije u skladu sa stavkom 2. ovog Pravilnika.

    1.2.   Razvrstavanje sastavnih dijelova određuje ispitivanja koje treba provesti za homologaciju sastavnih dijelova.

    2.   PRIMIJENJENI ISPITNI POSTUPCI

    U tablici 5.1. navedeni su potrebni ispitni postupci s obzirom na razrede.

    Tablica 5.1.

    Ispitivanje

    Razred 0

    Razred 1

    Razred 2

    Razred 3

    Razred 4

    Stavak

    Povišeni tlak ili čvrstoća

    X

    X

    X

    X

    O

    5A

    Vanjsko propuštanje

    X

    X

    X

    X

    O

    5B

    Unutarnje propuštanje

    A

    A

    A

    A

    O

    5C

    Ispitivanje trajnosti

    A

    A

    A

    A

    O

    5L

    Kompatibilnost sa SPP-om

    A

    A

    A

    A

    A

    5D

    Otpornost na koroziju

    X

    X

    X

    X

    X

    5E

    Otpornost na suhu toplinu

    A

    A

    A

    A

    A

    5F

    Starenje ozonom

    A

    A

    A

    A

    A

    5G

    Ispitivanja puknućem/uništenjem

    X

    O

    O

    O

    O

    5M

    Temperaturni ciklus

    A

    A

    A

    A

    O

    5H

    Tlačni ciklus

    X

    O

    O

    O

    O

    5I

    Otpornost na vibracije

    A

    A

    A

    A

    O

    5N

    Otpornost na temperature

    X

    X

    X

    X

    X

    5O

    X

    =

    Primjenjivo

    O

    =

    Nije primjenjivo

    A

    =

    Prema potrebi

    Napomene:

    (a)

    Unutarnje propuštanje: primjenjuje se ako je razred sastavnih dijelova sastavljen iz unutarnjih ventila koji su obično zatvoreni za vrijeme dok je motor isključen.

    (b)

    Ispitivanje izdržljivosti: primjenjuje se ako je razred sastavljen od dijelova koji se stalno pomiču tijekom rada motora.

    (c)

    Kompatibilnost sa SPP-om, otpornost na suhu toplinu, starenje zbog ozona: primjenjuje se ako je razred sastavnih dijelova sastavljen od umjetnih/nemetalnih dijelova.

    (d)

    Ispitivanje temperaturnim ciklusom: primjenjuje se ako je razred sastavnih dijelova sastavljen od umjetnih/nemetalnih dijelova.

    (e)

    Ispitivanje otpornosti na vibracije: primjenjuje se ako je razred sastavljen od dijelova koji se stalno pomiču tijekom rada motora.

    Materijali sastavnih dijelova trebaju imati pisane specifikacije koje ispunjavaju ili nadilaze (ispitne) zahtjeve ovog Priloga s obzirom na:

    i.

    temperaturu,

    ii.

    tlak,

    iii.

    kompatibilnost sa SPP-om,

    iv.

    trajnost.

    3.   OPĆI ZAHTJEVI

    3.1.   Ispitivanja propuštanja treba provesti s plinom pod tlakom, na primjer zrak ili dušik.

    3.2.   Za postizanje zahtijevanog tlaka za hidrostatičko ispitivanje može se upotrijebiti voda ili neka druga tekućina.

    3.3.   Ispitivanje propuštanja i hidrostatičko ispitivanje čvrstoće ne smije biti kraće od 3 minute.

    PRILOG 5.A

    ISPITIVANJE POVIŠENIM TLAKOM (ISPITIVANJE ČVRSTOĆE)

    1.   Sastavni dio koji sadrži SPP treba izdržati sa zatvorenim izlazom iz visokotlačnog dijela pri sobnoj temperaturi najmanje 3 minute hidraulički tlak koji je 1,5 do 2 puta veći od radnog tlaka a da pri tome ne dođe do vidljivog napuknuća ili trajne deformacije. Kao ispitno sredstvo se smije upotrijebiti voda ili druga odgovarajuća tekućina.

    2.   Uzorci koji su bili podvrgnuti ispitivanju trajnosti iz Priloga 5.L spajaju s izvorom hidrauličkog tlaka. Pozitivni zaporni ventil i tlakomjer pod tlakom koji je najmanje 1,5 do 2 puta veći od ispitnog tlaka ugrađuju se u cjevovod za dovod hidrostatičkog tlaka.

    3.   Tablica 5.2. pokazuje radni i ispitni tlak puknuća prema razvrstavanju iz stavka 2. ovog Pravilnika.

    Tablica 5.2.

    Razvrstavanje sastavnih dijelova

    Radni tlak [kPa]

    Povišeni tlak [kPa]

    Razred 0

    3 000 < p < 26 000

    1,5 puta radni tlak

    Razred 1

    450 < p < 3 000

    1,5 puta radni tlak

    Razred 2

    20 < p < 450

    2 puta rasteretni tlak

    Razred 3

    450 < p < 3 000

    2 puta rasteretni tlak

    PRILOG 5.B

    ISPITIVANJE VANJSKOG PROPUŠTANJA

    1.   Sastavni dijelovi tijekom ispitivanja prema stavku 2. i 3. ovog Priloga pri svakom aerostatičkom tlaku između 0 i tlaka navedenog u tablici 5.2. ne smiju propuštati kroz cijev ili brtvu tijela ili kroz drugi spoj i pokazivati poroznost lijevanog tijela.

    2.   Ispitivanje se provodi pri:

    i.

    sobnoj temperaturi,

    ii.

    najnižoj radnoj temperaturi,

    iii.

    najvišoj radnoj temperaturi.

    Najviše i najniže temperature su navedene u Prilogu 5.O.

    3.   Tijekom ispitivanja, ispitivana oprema (EUT) je povezana s izvorom aerostatičkog tlaka. Automatski ventil i tlakomjer koji imaju raspon tlaka od najmanje 1,5 puta, a najviše 2 puta od ispitnog tlaka, ugrađeni su u cjevovod za dovod tlaka. Tlakomjer se postavlja između automatskog ventila i ispitnog uzorka. Dok je uzorak pod tlakom potrebno potopiti u vodu da se otkrije propuštanje, ili ga je potrebno podvrgnuti nekoj drugoj ispitnoj metodi (mjerenje protoka ili pada tlaka).

    4.   Vanjsko propuštanje ne smije prijeći zahtjeve navedene u prilozima, a ako zahtjevi nisu navedeni ne smije prijeći 15 cm3/sat.

    5.   Ispitivanje pri visokoj temperaturi

    Sastavni dio koji sadrži SPP ne smije propuštati više od 15 cm3/sat sa zatvorenim izlazom, kad je izložen plinskom tlaku, koji je jednak najvećem plinskom tlaku pri najvećoj radnoj temperaturi iz Priloga 5.O. Sastavni dio se kondicionira pri toj temperaturi najmanje 8 sati.

    6.   Ispitivanje pri niskoj temperaturi

    Sastavni dio koji sadrži SPP ne smije propuštati više od 15 cm3/sat sa zatvorenim izlazom, kad je izložen plinskom tlaku, koji je jednak najvećem plinskom tlaku pri najnižoj radnoj temperaturi. Sastavni dio se kondicionira pri toj temperaturi najmanje 8 sati.

    PRILOG 5.C

    ISPITIVANJE UNUTARNJEG PROPUŠTANJA

    1.   Sljedeća ispitivanja se provode na uzorcima ventila ili jedinice za punjenje, koji su već bili ispitani na vanjsko propuštanje prema Prilogu 5.B.

    2.   Sjedište ventila kad je u zatvorenom položaju ne smije propuštati pri bilo kojem aerostatičkom tlaku između 0 i tlaka koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (kPa).

    3.   Nepovratni ventil s elastičnim sjedištem (gumenim) kad je u zatvorenom položaju, ne smije propuštati pri bilo kojem aerostatičkom tlaku između 0 i tlaka koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (kPa).

    4.   Nepovratni ventil s metalnim sjedištem kad je u zatvorenom položaju ne smije propuštati za više od 0,47 dm3/s pri aerostatičkom tlaku, koji se za 138 kPa razlikuje od efektivnog tlaka.

    5.   Sjedište gornjeg nepovratnog ventila, koje se upotrebljava na jedinici za punjenje, kad je u zatvorenom položaju, ne smije propuštati pri bilo kojem aerostatičkom tlaku između 0 i tlaka koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka (kPa).

    6.   Ispitivanja unutarnjeg propuštanja se provode tako da je dovod uzorkovanog ventila povezan s izvorom aerostatičkog tlaka, ventil je zatvoren i izlazni otvor otvoren. Automatski ventil i tlakomjer koji ima raspon tlaka najmanje 1,5 do najviše 2 puta veći od ispitnog se postavljaju u cjevovod za dovod tlaka. Tlakomjer se postavlja između automatskog ventila i ispitnog uzorka. Uz primjenu ispitnog tlaka treba promatrati dolazi li do propuštanja iz otvorenog izlaza koji je potopljen u vodu, ako nije drukčije naznačeno.

    7.   Sukladnost sa stavcima od 2. do 5. se utvrđuje povezivanjem dijela cijevi na izlaz ventila. Otvoreni kraj odvodne cijevi treba staviti u okrenutu bocu koja je umjerena u kubičnim centimetrima. Okrenuta boca se zatvori vodonepropusno. Naprava se namjesti tako:

    (1)

    da se kraj cijevi postavi približno 13 mm iznad ravnine vode u okrenutoj boci i

    (2)

    da je voda u boci i izvan nje na istoj razini. U tom položaju je potrebno zabilježiti razinu vode u boci. S ventilom u zatvorenom položaju, kao posljedicom uobičajenog djelovanja, na ulaz ventila se tijekom najmanje 2 minute usmjeri zrak ili dušik pri određenom ispitnom tlaku. Tijekom tog vremena se okomiti položaj boce prema potrebi popravi, da se zadrži jednaka razina vode u boci i zvan nje.

    Nakon ispitnog razdoblja i s jednakim razinama vode u boci i izvan nje, ponovo se zabilježi razina vode u boci. Iz razlike obujma u boci izračunava se stupanj propuštanja prema slijedećoj formuli:

    Formula

    gdje je:

    V1

    =

    stupanj propuštanja, kubični centimetri zraka ili dušika na sat.

    Vt

    =

    povećanje obujma unutar boce tijekom ispitivanja.

    t

    =

    trajanje ispitivanja, minute.

    P

    =

    barometarski tlak tijekom ispitivanja, u kPa.

    T

    =

    temperatura ispitivanja tijekom ispitivanja, u K.

    8.   Umjesto gore navedenom metodom, propuštanje se može izmjeriti mjeračem protoka koji je postavljen na ulazni dio ispitivanog ventila. Upotrijebljeni mjerač protoka treba moći točno odrediti najveće dozvoljeno odstupanje toka propuštanja pri upotrijebljenoj ispitnoj tekućini.

    PRILOG 5.D

    ISPITIVANJE KOMPATIBILNOSTI SA SPP-OM

    1.   Umjetni dio koji je izložen SPP-u ne smije pokazivati prevelike promjene obujma ili težine.

    Otpornost prema n-pentanu u skladu s normom ISO 1817 pri sljedećim uvjetima:

    i.

    sredstvo: n-pentan,

    ii.

    temperatura: 23 °C (dozvoljeno odstupanje u skladu s ISO 1817),

    iii.

    vrijeme potapanja: 72 sata.

    2.   Zahtjevi:

    najveća promjena obujma 20 %.

    Nakon 48-satnog kondicioniranja na zraku temperature 40 °C masa se u usporedbi s početnom ne smije smanjiti za više od 5 %.

    PRILOG. 5.E

    ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KOROZIJU

    Ispitni postupci:

    1.   Metalni sastavni dio koji sadrži SPP mora zadovoljiti u ispitivanju propuštanja iz priloga 5.B i 5.C, nakon čega je 144 sata podvrgnut ispitivanju slanom vodenom prašinom u skladu s normom ISO 15500–2, sa svim zatvorenim priključcima.

    2.   Bakreni ili mjedeni sastavni dio koji sadrži SPP mora zadovoljiti u ispitivanju propuštanja iz priloga 5.B i 5.C, nakon čega je 24 sata potopljen u amonijaku u skladu s normom ISO CD 15500–2, sa svim zatvorenim priključcima.

    PRILOG 5.F

    OTOPRNOST NA SUHU TOPLINU

    1.   Ispitivanje treba provesti u skladu s normom ISO 188. Ispitni komad treba biti 168 sati izložen na zraku temperature jednake najvišoj radnoj temperaturi.

    2.   Dozvoljena promjena vlačne čvrstoće ne smije prijeći + 25 %. Dozvoljena promjena konačnog izduženja ne smije prijeći sljedeće vrijednosti:

    najveće povećanje

    10 %.

    najveće smanjenje

    30 %.

    PRILOG 5.G

    STARENJE OZONOM

    1.   Ispitivanje treba provesti u skladu s normom ISO 1431/1.

    Ispitni komad treba biti podvrgnut naprezanju 20 postotnog izduženja, izlaže se 72 sata na zraku temperature 40 °C i koncentracije ozona 50 dijelova na 100 milijuna.

    2.   Nisu dozvoljene raspukline na komadu.

    PRILOG 5.H

    ISPITIVANJE CIKLUSOM TEMPERATURE

    Nemetalni dio koji sadrži SPP mora zadovoljiti u ispitivanju propuštanja iz priloga 5.B i 5.C, nakon čega se pri najvećem radnom tlaku 96 sati izlaže temperaturnom ciklusu od najniže do najviše radne temperature trajanjem ciklusa od 120 minuta.

    PRILOG 5.I

    ISPITIVANJE CIKLUSOM TLAKA KOJI JE PRIMJENJIV SAMO ZA (ČELIČNE) BOCE (VIDI PRILOG 3.)

     

    PRILOZI 5.J I 5.K

    NISU DODIJELJENI

     

    PRILOG 5.L

    ISPITIVANJE TRAJNOSTI (NEPREKIDNO DJELOVANJE)

    Ispitna metoda

    Sastavni dio se odgovarajućim priključkom povezuje s izvorom suhog zraka ili dušika pod tlakom i podvrgava broju ciklusa određenim za određeni sastavni dio. Tijekom jednog ciklusa, koji traje najmanje 10 ± 2 sekunda, sastavni se dio jednom otvori i zatvori.

    (a)

    Ciklusi pri sobnoj temperaturi

    Sastavni dio djeluje 96 % cijelog ciklusa pri sobnoj temperaturi i nazivnom radnim tlakom. Tijekom zatvaranja, tlak izlaznog toka ispitne naprave treba pustiti da padne na 50 % ispitnog tlaka. Nakon toga, sastavni dijelovi trebaju zadovoljiti ispitivanje propuštanja iz Priloga 5.B pri sobnoj temperaturi. Taj dio ispitivanja se može prekinuti pri 20 % intervalima da se ispita propuštanje.

    (b)

    Ciklusi pri visokoj temperaturi

    Sastavni dio treba djelovati tijekom 2 % cijelog ciklusa pri odgovarajućoj određenoj najvišoj temperaturi i nazivnom radnom tlaku. Sastavni dio treba zadovoljiti u ispitivanju propuštanja iz Priloga 5.B pri odgovarajućoj najvišoj temperaturi nakon završetka ciklusa pri visokoj temperaturi.

    (c)

    Ciklusi pri niskoj temperaturi

    Sastavni dio treba djelovati tijekom 2 % cijelog ciklusa pri odgovarajućoj određenoj najnižoj temperaturi i nazivnom radnom tlaku. Sastavni dio treba zadovoljiti u ispitivanju propuštanja iz Priloga 5.B pri odgovarajućoj najnižoj temperaturi nakon završetka ciklusa pri niskoj temperaturi.

    Nakon ciklusa i ponovljenog ispitivanja propuštanja, sastavni dio se mora moći potpuno otvoriti i zatvoriti nakon što se, na njegovu ručicu u smjeru otvaranja i zatim u smjeru zatvaranja djeluje momentom koji nije veći od momenta navedenog u tablici 5.3.

    Tablica 5.3.

    Veličina ulaznog otvora (mm)

    Najveći moment (Nm)

    6

    1,7

    8 sau 10

    2,3

    12

    2,8

    Ispitivanje se provodi pri odgovarajućoj navedenoj najvišoj temperaturi i ponavlja se na temperaturi od – 40 °C.

    PRILOG 5.M

    ISPITIVANJE RASPRSNUĆEM/UNIŠTENJEM KOJE SE PRIMJENJUJE SAMO ZA (ČELIČNE) BOCE (VIDI PRILOG 3.)

     

    PRILOG 5.N

    ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VIBRACIJE

    Svi sastavni dijelovi s pokretnim dijelovima moraju nakon 6 sati izloženosti vibracijama u skladu s ispitnom metodom ostati neoštećeni i djelovati i zadovoljiti u ispitivanju propuštanja.

    Ispitna metoda

    Sastavni dio se postavlja na napravu i 2 sata se izlaže vibracijama kod 17 Hz amplitude 1,5 mm (0,06 palca) u svakoj od triju orijentacijskih osi. Nakon 6 sati vibracija, sastavni dio treba biti u skladu s Prilogom 5.C.

    PRILOG 5.O

    RADNE TEMPERATURE

     

    Motorski prostor

    Na motoru

    Iznutra

    Umjereno

    – 20 °C – 105 °C

    – 20 °C – 120 °C

    – 20 °C – 85 °C

    Hladno

    – 40 °C – 105 °C

    – 40 °C – 120 °C

    – 40 °C – 85 °C


    PRILOG 6.

    ODREDBE O IDENTIFIKACIJSKOJ SPP OZNACI ZA JAVNA PRIJEVOZNA SREDSTVA

    Image

    Znak se sastoji od naljepnice koja mora biti otporna na vremenske uvjete.

    Boje naljepnice moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

    Boje:

     

    Pozadina:

    zelena

    Rub:

    bijela ili reflektirajuće bijela,

    Slova:

    bijela ili reflektirajuće bijela,

    Mjere:

     

    širina ruba:

    4 – 6 mm

    visina znaka:

    ≥ 25 mm

    debljina znaka:

    ≥ 4 mm

    širina naljepnice:

    110 – 150 mm

    visina naljepnice:

    80 – 110 mm

    Na sredini naljepnice mora biti oznaka „SPP”.


    Top