(1)

Uredbom Komisije (EU) br. 10/2011 (2) utvrđena su posebna pravila o plastičnim materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom. Konkretno, u poglavlju II. te uredbe utvrđuju se zahtjevi u pogledu sastava plastičnih materijala i predmeta kojima se osigurava da konačni plastični materijali koji dolaze u dodir s hranom budu dovoljno sigurni kako bi se ispunili zahtjevi iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 1935/2004.

(2)

Zahtjevi u pogledu sastava tvari koje se mogu upotrebljavati za proizvodnju plastičnih materijala i predmeta u poglavlju II. izričito se odnose na „plastične slojeve” u plastičnim materijalima i predmetima. Međutim, u mnogim slučajevima plastični materijali i predmeti nemaju strukturu slojeva, već se sastoje od jednog homogenog materijala složenog oblika, što dovodi do dvosmislenosti. Stoga bi se poglavlje II. Uredbe (EU) br. 10/2011 trebalo odnositi na plastične materijale i predmete umjesto na plastične slojeve. Budući da bi novi tekst mogao izazvati dvojbe o tome primjenjuju li se zahtjevi u pogledu sastava utvrđeni u Uredbi (EU) br. 10/2011 na neplastične slojeve plastičnih materijala i predmeta, kao što su ljepila, tiskarske tinte, lakovi i premazi, trebalo bi pojasniti da se zahtjevi u pogledu sastava ne primjenjuju na te slojeve. Međutim, upućivanje na „plastične slojeve” u poglavlju III. Uredbe (EU) br. 10/2011 trebalo bi zadržati jer se time u slučaju višeslojnih materijala i predmeta omogućuje da se neke odredbe tog poglavlja primjenjuju na neke slojeve, a na druge ne. Konkretno, plastični sloj koji je odvojen od hrane funkcionalnom barijerom u višeslojnim materijalima može se proizvoditi od tvari koje nisu uvrštene na popis Unije. Trebalo bi i dalje biti moguće provjeriti sukladnost s graničnim vrijednostima migracije u skladu s Uredbom (EU) br. 10/2011 za materijale i predmete koji su obuhvaćeni njezinim područjem primjene i koji su spojeni ljepilima ili tiskani i/ili prekriveni premazom.

(3)

U skladu s definicijom „plastike” iz Uredbe (EU) br. 10/2011 „plastika” se sastoji od polimera kojima se mogu dodati aditivi ili druge tvari kako bi se postigao određeni fizikalni ili kemijski učinak u plastici. Tom se uredbom aditivi i ulazne sirovine odobravaju kao dvije različite kategorije. Stoga se aditiv ne može upotrebljavati kao ulazna sirovina ako nije odobren kao takav i obrnuto. Aditivi obično nisu kemijski povezani s polimerima. Međutim, određene čestice, vlakna ili drugi kruti materijali koji se upotrebljavaju u plastici kako bi se postigao fizikalni učinak povezani su s polimerom s pomoću vezivnog sredstva ili bez njega kako bi se osigurala ukupna cjelovitost materijala. S obzirom na definicije plastike, aditiva, polimera i ulaznih sirovina iz Uredbe (EU) br. 10/2011, ako je ta veza kemijska veza, mogu se pojaviti dvojbe o tome treba li takav kruti materijal smatrati aditivom ili ulaznom sirovinom. Stoga se javlja nesigurnost oko toga treba li taj kruti materijal odobriti kao aditiv ili kao ulaznu sirovinu. Zbog toga je primjereno pojasniti definiciju aditiva. Konkretno, s obzirom na to da su ulazne sirovine prikladne za polimerizaciju, proces koji uključuje znatnu kemijsku promjenu, dok kruti materijali koji se upotrebljavaju kao aditivi u znatnoj mjeri ostaju u obliku u kojem su dodani, trebalo bi smatrati da kruti materijal koji je kemijski povezan s polimerom kojem je dodan funkcionira kao aditiv, a ne kao ulazna sirovina, iako njegova površina i dalje može reagirati s polimerima u plastici.

(4)

Određene odobrene tvari navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 10/2011 dobivene su od materijala prirodnog podrijetla, uključujući minerale i žive organizme, koji se upotrebljavaju i kao aditivi u plastici, kao vlakna ili kao male čestice. Ti su se materijali u prošlosti smatrali tvarima koje se upotrebljavaju u proizvodnji plastike te su stoga obuhvaćeni područjem primjene te uredbe. Međutim, sastav tih tvari složen je, promjenjiv i možda nije u potpunosti poznat. Zbog toga je teško definirati identitet tih tvari, što stvara poteškoće jer je jasno definiranje tih tvari važno kako bi se svaka od njih razlikovala od drugih tvari. Te se tvari u Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3) navode kao tvari nepoznatog ili promjenjivog sastava, složeni reakcijski proizvodi ili biološki materijali („UVCB”). Kako bi se osigurala bolja usklađenost Uredbe (EU) br. 10/2011 s Uredbom (EZ) br. 1907/2006, a posebno kako bi se olakšalo buduće usklađivanje procjene rizika i autorizacije takvih tvari, primjereno je da se taj pojam UVCB tvari primjenjuje i u kontekstu Uredbe (EU) br. 10/2011.

(5)

U skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 10/2011 Unijin popis tvari utvrđen u Prilogu I. toj uredbi sadržava tvari odobrene za „namjernu” uporabu u proizvodnji plastičnih materijala i predmeta. U određenim slučajevima Prilog I. sadržava i specifikacije o nečistoćama koje mogu biti prisutne u tvari, pod uvjetom da su relevantne za procjenu rizika i da mogu utjecati na zdravlje ljudi. Isto vrijedi i za sve produkte reakcije i razgradnje povezane s tvarima koji mogu nastati tijekom proizvodnje plastičnog materijala ili predmeta. Međutim, te nečistoće, produkti reakcije i razgradnje nisu namjerno prisutni u plastičnom materijalu ili predmetu. Stoga je u članku 5. Uredbe (EU) br. 10/2011 primjereno izbrisati riječ „namjerno”.

(6)

Tvari navedene u tablici 1. Priloga I. Uredbi (EU) br. 10/2011 označavaju se brojem tvari FCM, referentnim brojem i kemijskim nazivom te, ako je dostupan, njihovim registarskim brojem CAS (Chemical Abstracts Service). Međutim, iskustvo pokazuje da i dalje postoje sumnje u pogledu točnog identiteta odobrenih tvari. Budući da zahtjev za odobrenje tvari treba sadržavati informacije o identitetu tvari, kao što su kemijski naziv, kemijski sastav, razina čistoće, molekularna masa i spektroskopski podaci, a te informacije provjerava Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”), trebalo bi razmotriti utvrđeni identitet tvari navedenih u tablici 1. Priloga I. Uredbi (EU) br. 10/2011 u odnosu na identitet tvari naveden u mišljenju Agencije. Stoga, ako i dalje postoji određena razina sumnje u pogledu oznake tvari, potrebno je savjetovati se s Agencijom.

(7)

Biocidni proizvodi koji sadržavaju aktivne tvari mogu se ugraditi u različite materijale, uključujući plastiku, koji mogu doći u dodir s hranom. Uredbom (EU) br. 10/2011utvrđeno je da tvari za koje je predviđeno da budu prisutne u konačnim plastičnim materijalima ili predmetima i koje imaju biocidnu funkciju mora odobriti Komisija ili da do takvog odobrenja moraju biti jedna od tvari uvrštenih na privremeni popis iz članka 7. te uredbe kako bi se mogle upotrijebiti u proizvodnji plastičnih materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom. Međutim, Uredbom (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđena su pravila za odobravanje vrsta biocidnih proizvoda iz Priloga V. toj uredbi, uključujući one namijenjene ugradnji u materijale i predmete koji dolaze u dodir s hranom, te za stavljanje na tržište tretiranih proizvoda koji sadržavaju takve proizvode, kao što su materijali i predmeti koji dolaze u dodir s hranom. U skladu s tom uredbom biocidni proizvod koji sadržava aktivnu tvar može se ugraditi u materijale koji dolaze u dodir s hranom pod uvjetom da su i tvar i proizvod koji tu tvar sadržava odobreni za tu uporabu u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012. Stoga bi se u Uredbi (EU) br. 10/2011 trebalo upućivati na Uredbu (EU) br. 528/2012 u pogledu biocidnih aktivnih tvari i biocidnih proizvoda koji se mogu upotrebljavati u proizvodnji plastičnih predmeta koji dolaze u dodir s hranom i namjerno su prisutni u njima.

(8)

Uredbom (EU) br. 10/2011 trenutačno je utvrđeno da čistoća tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji plastičnih slojeva u plastičnim materijalima i predmetima mora biti primjerena za namijenjenu i predvidivu uporabu materijala ili predmeta. Iskustvo pokazuje da bi, kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi i pomoglo poslovnim subjektima u procjeni sukladnosti materijala i predmeta s Uredbom (EU) br. 10/2011, trebalo definirati pojam čistoće tvari koje se upotrebljavaju za proizvodnju materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom. S obzirom na trenutačne znanstvene informacije i regulatorne odredbe za odobravanje tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom, primjereno je definirati visok stupanj čistoće tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji materijala ili predmeta koji dolaze u dodir s hranom s obzirom na njihov identitet i, prema potrebi, specifikacije ili ograničenja utvrđena u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 10/2011, procjenu rizika u skladu s člankom 19. ili relevantne smjernice Agencije. U tom je pogledu Agencija u svojim Smjernicama za izradu zahtjeva za procjenu sigurnosti tvari koja će se upotrebljavati u plastičnim materijalima koji dolaze u dodir s hranom (5) utvrdila načelo prema kojem je potrebno više toksikoloških podataka što je veća izloženost potrošača uslijed migracije tvari u materijalima ili predmetima koji dolaze u dodir s hranom u hranu. Konkretno, Agencija smatra da, ako je razina migracije tvari koja se upotrebljava u proizvodnji materijala ili predmeta koji dolaze u dodir s hranom niža od 0,00015 mg tvari/kg hrane (0,15 μg/kg), rizik od genotoksičnosti nije vjerojatan i nije potrebno ispitivanje toksičnosti za migrirajuću tvar (6) te da su, ako je razina migracije veća od 0,15 μg/kg, ali manja od 0,05 mg/kg, potrebni samo podaci o ispitivanjima genotoksičnosti (7). Međutim, u ranim fazama postupka proizvodnje plastičnih materijala i predmeta sljedeći koraci u proizvodnji i/ili krajnja uporaba materijala i predmeta možda nisu dovoljno poznati za izračun razina migracije tvari u hranu. Stoga, kako bi se ocijenilo je li tvar koja se upotrebljava u proizvodnji materijala ili predmeta koji dolaze u dodir s hranom u skladu s tim graničnim vrijednostima, primjereno je uzeti u obzir čimbenike koji utječu na njihovu koncentraciju u konačnim materijalima i predmetima i migraciju iz njih u hranu. Nadalje, ako je potrebna procjena genotoksičnosti pojedinačne tvari, trebalo bi je biti moguće zamijeniti procjenom genotoksičnosti skupine tvari, ali samo u skladu s posebnim zahtjevima (8).

(9)

Uredbom (EU) br. 10/2011 ne uvode se ograničenja u pogledu izvora tvari koje se mogu upotrebljavati u proizvodnji plastičnih materijala i predmeta te se stoga takve tvari mogu proizvoditi iz otpada. Međutim, u tvarima proizvedenima iz otpada može biti prisutna slučajna kontaminacija. Radi zaštite zdravlja ljudi i s obzirom na to da se pri određenim postupcima proizvodnje tvari slučajne kontaminirajuće tvari mogu ukloniti ili smanjiti kako bi se osiguralo da kontaminacija konačnog plastičnog materijala ne prouzroči rizik za zdravlje ljudi, trebalo bi zahtijevati da i tvari proizvedene iz otpada imaju visoku razinu čistoće.

(10)

Potrebno je utvrditi posebna pravila u pogledu čistoće tvari prirodnog podrijetla, takozvanih UVCB tvari. U nekim slučajevima tvar potječe od dijela organizma u kojem nije uklonjena nijedna od njegovih sastavnica ili potječe od prirodnog materijala koji je samo djelomično pročišćen te stoga njezin puni sastav može biti nepoznat ili promjenjiv. Međutim, u drugim slučajevima, kada se prirodna tvar može ekstrahirati iz prirodnog materijala i dalje pročistiti, može se dobiti tvar poznatog kemijskog sastava. Stoga je u pogledu tvari prirodnog podrijetla primjereno utvrditi način određivanja njihova identiteta kako bi se primijenio zahtjev visokog stupnja čistoće. Na temelju najnovijih saznanja Agencija što detaljnije opisuje identitet takvih tvari, uključujući njihov sastav, izvor, proces koji se upotrebljava za dobivanje te tvari i nekarakteriziranu frakciju. Međutim, ako u prošlosti nije navedena detaljna oznaka, naziv tvari trebao bi biti odlučujući čimbenik za njezinu identifikaciju.

(11)

Tijekom proizvodnje plastičnih materijala i predmeta nije moguće u potpunosti izbjeći proizvodnju izrezaka, otpadaka i drugih nusproizvoda. Ponovna prerada tih nusproizvoda za proizvodnju plastičnih materijala i predmeta može doprinijeti smanjenju pojave neupotrebljivih proizvedenih materijala. Ako se nusproizvodi mogu upotrebljavati izravno u proizvodnji plastike bez daljnjih postupaka osim uobičajenih industrijskih praksi kao što su usitnjavanje i ponovna granulacija, ne smatraju se otpadom. Budući da se Uredba Komisije (EU) 2022/1616 (9) ne primjenjuje na te nusproizvode te da je potrebna jasnoća u pogledu toga koji se nusproizvodi mogu smatrati sigurnima za ponovnu preradu, trebalo bi utvrditi pravila kako bi se osigurala sigurnost njihove uporabe. Stoga je primjereno uvrstiti definiciju ponovne prerade kako bi se jasno razgraničili proizvodi na koje se primjenjuje Uredba (EU) br. 10/2011 i oni na koje se primjenjuje Uredba (EU) 2022/1616 te utvrditi pravila za sigurnu ponovnu preradu tih nusproizvoda.

(12)

Budući da se Direktivom (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća (10) odvraća od korištenja plastičnih materijala koji dolaze u dodir s hranom za jednokratnu uporabu zbog njihova učinka na okoliš, plastični materijali i predmeti koji dolaze u dodir s hranom sve se češće osmišljavaju za višekratnu uporabu. Međutim, pri višekratnoj uporabi može doći do oštećenja plastičnog materijala ili predmeta, što dovodi do povećanja migracije sastojaka u hranu, koja može ugroziti zdravlje ljudi. Postoje razni znakovi koji upućuju na takvo oštećenje plastičnih materijala i predmeta, na primjer površinske napukline i pukotine, mjehurići, delaminacija, skupljanje ili druge deformacije te žućenje ili druge trajne promjene boje ili gubitak sjaja ili transparentnosti. Međutim, promjene povezane s uporabom, kao što je promjena boje uzrokovana bojilima iz hrane, uključujući likopen i kurkumin, u načelu ne predstavljaju oštećenje materijala ili predmeta. Kako bi se spriječila uporaba oštećenih plastičnih predmeta, proizvođač ili drugi subjekt odgovoran za stavljanje na tržište konačnog plastičnog proizvoda koji dolazi u dodir s hranom trebao bi korisnicima plastičnih predmeta koji dolaze u dodir s hranom pružiti informacije o tome kako spriječiti ili usporiti oštećenje, kao i o promjenama koje upućuju na oštećenje uslijed višekratne uporabe.

(13)

Člankom 15. Uredbe (EZ) br. 1935/2004 utvrđeno je da materijali i predmeti koji prilikom stavljanja na tržište još nisu u dodiru s hranom prema potrebi moraju biti popraćeni posebnim uputama kojih se treba pridržavati radi sigurne i primjerene uporabe. Primjereno je uzeti u obzir da, ako su Uredbom (EZ) br. 10/2011 utvrđena ograničenja uporabe plastičnih predmeta, potrošačima uvijek treba dati takve posebne upute.

(14)

Člankom 14. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 10/2011 utvrđeno je da se pravila o graničnoj vrijednost migracije utvrđena u člancima 11. i 12. ne primjenjuju na plastične slojeve u višeslojnim materijalima i predmetima od više različitih materijala. Međutim, budući da konačni višeslojni materijali ili predmeti od više različitih materijala, u kojima je sloj u izravnom dodiru s hranom plastični sloj, mogu predstavljati iste potencijalne rizike za zdravlje kao plastični materijali ili predmeti, taj bi sloj trebao biti u skladu s odredbama o migraciji utvrđenima u Uredbi (EU) br. 10/2011. S druge strane, članci 11. i 12. Uredbe (EU) br. 10/2011 i dalje se ne bi trebali primjenjivati na neplastične slojeve u višeslojnim materijalima od više različitih materijala. Može se primjenjivati i drugo zakonodavstvo Unije ili nacionalna pravila. Međutim, granične vrijednosti migracije utvrđene u Uredbi (EU) br. 10/2011 i dalje se primjenjuju na plastične slojeve u materijalima i predmetima koji se tiskaju, premazuju ili spajaju ljepilima.

(15)

Kako bi se dodatno utvrdile obveze poslovnih subjekata u vezi s informacijama koje trebaju dostaviti nadležnim tijelima, trebalo bi zahtijevati da poslovni subjekti nadležnim tijelima stave na raspolaganje informacije o sastavu ulaznih sirovina i prateće dokumente u svakoj fazi postupka proizvodnje. Tom bi se dokumentacijom trebala dokazati i sukladnost s pravilima o visokoj razini čistoće uvedenima ovom Uredbom.

(16)

Kako bi se osigurala sukladnost s Uredbom (EU) br. 10/2011, države članice moraju uspostaviti učinkovite mjere kontrole, uključujući uzorkovanje plastičnih materijala i predmeta te proizvoda iz međufaza postupka proizvodnje plastičnih materijala i predmeta. Međutim, iskustvo pokazuje da inspektori mogu naići na poteškoće pri uzimanju uzoraka u određenim fazama postupka proizvodnje na mjestima proizvodnje. Stoga je primjereno zahtijevati da proizvođači olakšaju inspekcije tako da osiguraju da inspektori mogu uzimati uzorke u relevantnim fazama postupka proizvodnje te da mogu uzimati uzorke tvari i (polugotovih) materijala koji se upotrebljavaju u proizvodnji i koji su prisutni na mjestu proizvodnje.

(17)

Stvarni omjer površine i volumena konačnog plastičnog proizvoda koji dolazi u dodir s hranom služi kao osnova za pravila o ispitivanju migracije utvrđena u Uredbi (EU) br. 10/2011. Međutim, tom se uredbom utvrđuje i da se za određene materijale i predmete primjenjuje fiksni omjer površine i volumena kako bi se olakšalo određivanje razine migracije, posebno pri ispitivanju predmeta koji još nisu u dodiru s hranom, za koje nije moguće odrediti površinu koja je u dodiru s hranom ili nadoknaditi očekivanu razinu precjenjivanja ili podcjenjivanja izloženosti potrošača sastojcima u tim materijalima i predmetima. U određenim slučajevima primjena fiksnog omjera površine i volumena može dovesti do podcjenjivanja izloženosti potrošača sastojcima u materijalima i predmetima koji mogu ugroziti zdravlje ljudi. Stoga je primjereno da poslovni subjekti imaju mogućnost odabrati stvarni omjer površine i volumena umjesto da budu obvezni koristiti fiksni omjer površine i volumena utvrđen za te iznimke.

(18)

U točki 07.04 tablice 2. Priloga III. Uredbi (EU) br. 10/2011 modelne otopine razvrstane su u kategorije sira. Međutim, ove modelne otopine, posebno kategorije 07.04.B i 07.04.C, ne odgovaraju zajedničkom tumačenju i uporabi izraza „prirodni sir” i „prerađeni sir”. Točnije, topljeni sir obično se smatra prerađenim sirom, dok se sirevi slični zrnatom svježem siru obično smatraju neprerađenim prirodnim sirevima. Te modelne otopine nisu u skladu ni s terminologijom koja se upotrebljava u klasifikaciji „FoodEx2” koju je utvrdila Agencija (11), posebno u pogledu nezrelog (svježeg) i zrelog sira. Stoga je primjereno izmijeniti odgovarajuće kategorije kako bi se na bolji način klasificirali prirodni i prerađeni sir te zreli i nezreli sir i istodobno utvrditi modelne otopine primjerene za te nove kategorije sira na temelju postojećih modelnih otopina.

(19)

Kako bi se osigurala sigurnost, poslovni subjekti moraju dobiti sve informacije relevantne za sigurnost plastičnih materijala i predmeta koje proizvode ili upotrebljavaju. Međutim, Uredbom (EU) br. 10/2011 zahtijeva se samo da pisana izjava o sukladnosti sadržava informacije o upotrijebljenim tvarima ili produktima njihove razgradnje za koje su utvrđena ograničenja i/ili specifikacije u prilozima I. i II. toj uredbi. Kako bi se dodatno povećala sigurnost, primjereno je zahtijevati da izjava o sukladnosti sadržava i informacije o nenamjerno dodanim tvarima, kao što su nečistoće i međuproizvodi nastali reakcijom, produkti razgradnje ili reakcije nastali tijekom postupka proizvodnje plastičnog materijala ili predmeta koji bi mogli biti prisutni u konačnom materijalu ili predmetu koji dolazi u dodir s hranom.

(20)

Iako tvari proizvedene iz otpada mogu sadržavati kontaminirajuće tvari dobivene iz otpada koje bi mogli ugroziti zdravlje ljudi, postojećim pravilima o pisanoj izjavi o sukladnosti ne zahtijeva se da se navede je li plastični materijal proizveden od tvari proizvedenih iz otpada. Stoga je potrebno izmijeniti odredbe o izjavi o sukladnosti kako bi proizvođač konačnog plastičnog proizvoda dobio odgovarajuće informacije koje bi mu omogućile da osigura sukladnost sa zahtjevom iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1935/2004 da plastični materijali i predmeti ne ugrožavaju zdravlje ljudi.

(21)

Kako bi se postigli usporedivi rezultati, laboratoriji moraju provesti ispitivanje sukladnosti u standardiziranim uvjetima ispitivanja. Osim toga, potrebno je dosljedno analizirati rezultate ispitivanja. Stoga je primjereno dodatno utvrditi pravila o provjeri ispitivanja sukladnosti u Prilogu V. Uredbi (EU) br. 10/2011.

(22)

Uredbom (EU) 2022/1616 zahtijeva se da materijali i predmeti od reciklirane plastike budu u skladu s poglavljima II. i III. i poglavljem V. Uredbe (EU) br. 10/2011. Zahtjev visoke čistoće utvrđen ovom Uredbom u poglavlju II. Uredbe (EU) br. 10/2011 primjenjuje se na tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji plastičnih materijala i predmeta. Međutim, nije potrebno da se zahtjev visoke čistoće primjenjuje na tvari koje se nalaze u sirovini i koje ostaju u proizvodu dobivenom postupkom dekontaminacije plastičnog otpada jer se Uredbom (EU) 2022/1616 osigurava uklanjanje slučajne kontaminacije iz materijala tijekom proizvodnje materijala od reciklirane plastike koji dolaze u dodir s hranom u mjeri u kojoj su ispunjeni zahtjevi iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 1935/2004. Stoga bi se, kad je riječ o proizvodnji materijala i predmeta od reciklirane plastike, zahtjev visoke čistoće trebao primjenjivati samo na sve tvari dodane tijekom postupka recikliranja i na sve međuproizvode nastale reakcijom i produkte razgradnje ili reakcije koji nastaju iz te tvari. Stoga je primjereno u ovoj Uredbi dodatno utvrditi koje se odredbe Uredbe (EU) br. 10/2011 primjenjuju na materijale i predmete od reciklirane plastike.

(23)

Uredbom (EU) 2022/1616 utvrđuju se pravila o sustavima osiguranja kvalitete za skupljanje, prethodnu obradu, dekontaminaciju i recikliranje plastičnog otpada. Ovom se Uredbom uvode pravila za ponovnu preradu plastičnih nusproizvoda pri proizvodnji plastike. Kako bi se dodatno povećala sigurnost hrane, u Uredbi Komisije (EZ) br. 2023/2006 (12) trebalo bi utvrditi detaljna pravila o dobroj proizvođačkoj praksi u pogledu ponovne prerade i recikliranja.

(24)

Plastični nusproizvodi namijenjeni za ponovnu preradu mogu se ponovno preraditi na mjestu proizvodnje različitom od onog s kojeg izvorno potječu. Međutim, ako nije jasno u koju bi svrhu ti nusproizvodi bili prikladni ili ako su kontaminirani tijekom skladištenja ili prijevoza iz proizvodnog pogona iz kojeg potječu, njihova ponovna prerada mogla bi predstavljati rizik. Stoga bi u Uredbi (EZ) br. 2023/2006 trebalo utvrditi pravila kako bi se spriječila svaka uporaba plastičnih nusproizvoda u svrhe za koje nisu prikladni i kontaminacija plastičnih nusproizvoda od trenutka njihove proizvodnje do trenutka njihove ponovne prerade. Osim toga, kada se takvi nusproizvodi stavljaju na tržište, izjava o sukladnosti iz članka 15. Uredbe (EU) br. 10/2011 trebala bi sadržavati podatke potrebne za njihovu ponovnu preradu, posebno u pogledu njihove prikladnosti za određene uporabe.

(25)

Kako bi se subjektima omogućila prilagodba na izmjene predviđene ovom Uredbom, primjereno je propisati da se plastični materijali i predmeti koji su u skladu s Uredbom (EU) br. 10/2011 kako se primjenjivala prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe i s bilo kojim drugim relevantnim zakonodavstvom Unije smiju prvi put staviti na tržište tijekom razdoblja od 18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe i ostati na tržištu do iscrpljenja zaliha. Međutim, proizvodnja konačnih plastičnih materijala i predmeta obično uključuje dobavu nekoliko proizvoda i tvari u međufazama proizvodnje od drugih subjekata. Radi sigurnosti potrošača, prelazak na potpunu usklađenost s ovom Uredbom trebao bi se postići što učinkovitije i što prije. Stoga bi subjekti koji devet mjeseci prije isteka prijelaznog razdoblja od 18 mjeseci stavljaju na tržište međuproizvode i tvari koje još nisu u skladu s ovom Uredbom trebali biti obvezni obavijestiti korisnike tih proizvoda da se oni ne mogu upotrebljavati za proizvodnju plastičnih materijala i predmeta koji se stavljaju na tržište nakon isteka prijelaznog razdoblja.

(26)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,