(1)

Usluge koje se temelje na mrežama mogu se pružati s bilo kojeg mjesta i ne zahtijevaju fizičku infrastrukturu, prostorije ili osoblje u zemlji u kojoj se dotična usluga nudi kao ni na samom unutarnjem tržištu. Zbog toga može biti teško primijeniti i izvršiti obveze utvrđene u nacionalnom pravu i u pravu Unije koje se primjenjuju na dotične pružatelje usluga, a posebno obvezu postupanja u skladu s nalogom ili odlukom pravosudnog tijela. To se posebno odnosi na kazneno pravo jer se u tom području tijela država članica suočavaju s poteškoćama u vezi s dostavom, osiguravanjem postupanja u skladu sa svojim odlukama i izvršavanjem svojih odluka, posebno kad se relevantne usluge pružaju s lokacije koja se nalazi izvan njihova državnog područja. S obzirom na te okolnosti, države članice poduzele su niz neusklađenih mjera kako bi djelotvornije primijenile i izvršile svoje zakonodavstvo. To uključuje mjere kojima se od pružatelja usluga zahtijeva da pribavljaju elektroničke dokaze koji su relevantni za kaznene postupke. U tu su svrhu neke države članice donijele ili razmatraju donošenje zakonodavstva kojim se za određeni broj pružatelja usluga koji nude usluge na njihovu državnom području uvodi obveza pravnog zastupanja na tom državnom području. Zbog takvih zahtjeva nastaju prepreke za slobodno pružanje usluga na unutarnjem tržištu.

(2)

Postoji rizik da će, u nedostatku pristupa na razini Unije, države članice pokušati otkloniti postojeće nedostatke povezane s prikupljanjem elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima uvođenjem neusklađenih nacionalnih obveza. Zbog takvih neusklađenih nacionalnih obveza nastale bi dodatne prepreke za slobodno pružanje usluga na unutarnjem tržištu.

(3)

Zbog nedostatka pristupa na razini Unije dolazi do pravne nesigurnosti koja utječe i na pružatelje usluga i na nacionalna tijela. Na pružatelje usluga koji imaju poslovni nastan u različitim državama članicama ili nude usluge u različitim državama članicama primjenjuju se neusklađene i potencijalno proturječne obveze, zbog čega takvi pružatelji usluga podliježu različitim sankcijama u slučaju povreda. Takve razlike u okviru za kaznene postupke vjerojatno će se još povećati zbog sve veće važnosti usluga komunikacijskog i informacijskog društva u našem svakodnevnom životu i u našim društvima. Takve razlike nisu samo prepreka pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, nego za posljedicu imaju i probleme za uspostavu i pravilno funkcioniranje Unijina područja slobode, sigurnosti i pravde.

(4)

Kako bi se izbjegle razlike u pravnom okviru i osiguralo da poduzeća koja su aktivna na unutarnjem tržištu podliježu istim ili sličnim obvezama, Unija je donijela niz pravnih akata u povezanim područjima kao što je zaštita podataka, među kojima su Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Kako bi se povećala razina zaštite ispitanika, Uredbom (EU) 2016/679 predviđeno je da voditelji obrade ili izvršitelji obrade koji nemaju poslovni nastan u Uniji, ali nude robu i usluge ispitanicima u Uniji ili prate ponašanje ispitanika ako se ono odvija u Uniji, imenuju pravnog zastupnika u Uniji, osim ako se obrada podataka obavlja povremeno, ne uključuje opsežnu obradu posebnih kategorija osobnih podataka ili obradu osobnih podataka u vezi s kaznenim osuđujućim presudama i kažnjivim djelima te nije vjerojatno da će prouzročiti rizik za prava i slobode pojedinaca uzimajući u obzir prirodu, kontekst, opseg i svrhe obrade, ili ako je voditelj obrade ili izvršitelj obrade tijelo javne vlasti ili javno tijelo.

(5)

Utvrđivanjem usklađenih pravila za imenovanje imenovanih subjekata koji imaju poslovni nastan i za imenovanje pravnih zastupnika određenih pružatelja usluga u Uniji u pogledu primanja odluka i naloga koje su izdala nadležna tijela država članica za potrebe prikupljanja elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima, u pogledu postupanja u skladu s tim odlukama i nalozima te u pogledu prisilne provedbe tih odluka i naloga, trebalo bi ukloniti postojeće prepreke slobodnom pružanju usluga te bi trebalo spriječiti nametanje različitih nacionalnih pristupa ubuduće u tom pogledu. Stoga bi trebalo utvrditi ravnopravne uvjete za pružatelje usluga. Ovisno o tome imaju li pružatelji usluga poslovni nastan u Uniji, države članice trebale bi osigurati da pružatelji usluga imenuju imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili da imenuju pravnog zastupnika. Ta usklađena pravila za imenovanje imenovanih subjekata koji imaju poslovni nastan i za imenovanje pravnih zastupnika ne bi trebala utjecati na obveze pružateljâ usluga u skladu s drugim zakonodavstvom Unije. Osim toga, trebalo bi olakšati djelotvornije izvršavanje kaznenog zakonodavstva u Unijinu području slobode, sigurnosti i pravde.

(6)

Imenovani subjekti koji imaju poslovni nastani i pravni zastupnici predviđeni u ovoj Direktivi trebali bi biti adresati odluka i naloga za potrebe prikupljanja elektroničkih dokaza na temelju Uredbe (EU) 2023/1543 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Konvencije utvrđene od strane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (7), među ostalim ako se te odluke i nalozi šalju u obliku potvrde.

Korištenje imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili pravnog zastupnika trebalo bi biti u skladu s postupcima utvrđenima u instrumentima i zakonodavstvu koji se primjenjuju na sudske postupke, među ostalim ako instrumenti dopuštaju izravnu dostavu naloga u prekograničnim situacijama imenovanom subjektu koji ima poslovni nastan ili pravnom zastupniku pružatelja usluga, ili se temelje na suradnji među nadležnim pravosudnim tijelima. Nadležna tijela države članice poslovnog nastana imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili države članice u kojoj boravi pravni zastupnik trebala bi djelovati u skladu s ulogom koja je za njih utvrđena u relevantnom instrumentu kojim je predviđeno njihovo sudjelovanje. Države članice također bi trebale moći upućivati odluke i naloge u svrhu prikupljanja elektroničkih dokaza na temelju nacionalnog prava fizičkoj ili pravnoj osobi koja djeluje kao pravni zastupnik ili imenovani subjekt koji ima poslovni nastan pružatelja usluga na njihovu državnom području.

(7)

Države članice trebale bi osigurati da su pružatelji usluga koji 18. veljače 2026. nude usluge u Uniji obvezni imenovati najmanje jednog imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili imenovati najmanje jednog pravnog zastupnika do 18. kolovoza 2026. te da su pružatelji usluga koji počnu nuditi usluge u Uniji nakon tog datuma obvezni imenovati najmanje jednog imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili najmanje jednog pravnog zastupnika u roku od šest mjeseci od dana kada počnu nuditi usluge u Uniji. Ne dovodeći u pitanje mjere za zaštitu podataka, takav imenovani subjekt koji ima poslovni nastan ili takav pravni zastupnik mogao bi biti zajednički za nekoliko pružatelja usluga, posebno pružatelja usluga koji su mala ili srednja poduzeća.

(8)

Obveza imenovanja imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili imenovanja pravnog zastupnika trebala bi se primjenjivati na pružatelje usluga koji nude usluge u Uniji, odnosno u jednoj ili više država članica. Ova Direktiva ne bi trebala obuhvaćati situacije u kojima pružatelj usluga ima poslovni nastan na državnom području jedne države članice i nudi usluge isključivo na državnom području te države članice.

(9)

Za potrebe prikupljanja elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima države članice trebale bi moći nastaviti obraćati se pružateljima usluga koji imaju poslovni nastan na njihovu državnom području za isključivo domaće situacije u skladu s pravom Unije i njihovim nacionalnim pravom. Neovisno o mogućnostima koje su trenutačno predviđene u domaćem pravu za obraćanje pružateljima usluga na njihovu državnom području, države članice ne bi smjele zaobilaziti načela na kojima se temelji ova Direktiva ili Uredba (EU) 2023/1543.

(10)

Kako bi se utvrdilo nudi li pružatelj usluga usluge u Uniji, potrebno je procijeniti omogućuje li pružatelj usluga fizičkim ili pravnim osobama u jednoj ili više država članica da se koriste njegovim uslugama. Međutim, sama dostupnost internetskog sučelja u Uniji, kao što je primjerice dostupnost web-mjesta ili adrese e-pošte ili drugih podataka za kontakt pružatelja usluga ili posrednika, sama po sebi trebala bi se smatrati nedostatnom za utvrđivanje da pružatelj usluga nudi usluge u Uniji u smislu ove Direktive.

(11)

Kako bi se utvrdilo nudi li pružatelj usluga svoje usluge u Uniji, potrebno je, osim procjene omogućuje li pružatelj usluga fizičkim ili pravnim osobama u jednoj ili više država članica korištenje svojim uslugama, utvrditi postoji li bitna veza s Unijom. Trebalo bi smatrati da takva bitna veza s Unijom postoji ako pružatelj usluga ima subjekta koji ima poslovni nastan u Uniji. Ako nema takvog subjekta, kriterij bitne veze trebao bi se temeljiti na posebnim činjeničnim kriterijima kao što su velik broj korisnika u jednoj ili više država članica ili ciljano usmjeravanje aktivnosti prema jednoj ili više država članica. Ciljano usmjeravanje aktivnosti prema jednoj ili više država članica trebalo bi utvrditi na temelju svih relevantnih okolnosti, uključujući čimbenike kao što su uporaba jezika ili valute koja se uobičajeno koristi u toj državi članici ili mogućnost naručivanja robe ili usluga.

Ciljano usmjeravanje aktivnosti prema državi članici moglo bi se također utvrditi na temelju dostupnosti aplikacije u relevantnoj nacionalnoj trgovini aplikacija, na temelju oglašavanja na lokalnoj razini ili na jeziku koji se uobičajeno upotrebljava u toj državi članici ili na temelju upravljanja odnosima s korisnicima kao što su pružanje usluge službe za korisnike na jeziku koji se uobičajeno upotrebljava u toj državi članici. Trebalo bi smatrati da bitna veza postoji i kad pružatelj usluga svoje aktivnosti usmjeri prema jednoj ili više država članica kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8). S druge strane, pružanje usluge samo za potrebe usklađivanja sa zabranom diskriminacije utvrđenom u Uredbi (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća (9) ne bi se trebalo, bez dodatnih razloga, smatrati usmjeravanjem ili ciljanim usmjeravanjem aktivnosti prema određenom državnom području u Uniji. Ista bi se razmatranja trebala primjenjivati pri utvrđivanju nudi li pružatelj usluga usluge na državnom području države članice.

(12)

Različiti instrumenti obuhvaćeni područjem primjene glave V. poglavlja 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije primjenjuju se na suradnju među državama članicama pri prikupljanju dokaza u kaznenim postupcima. Zbog varijabilne geometrije koja postoji na Unijinu području slobode, sigurnosti i pravde, potrebno je osigurati da se ovom Direktivom ne olakša nastanak dodatnih razlika ili prepreka pružanju usluga na unutarnjem tržištu time što bi se omogućilo pružateljima usluga koji nude usluge na državnom području država članica da imenuju imenovane subjekte koji imaju poslovni nastan ili da imenuju pravne zastupnike u državama članicama koje ne sudjeluju u relevantnim pravnim instrumentima. Stoga bi u državi članici koja sudjeluje u relevantnim pravnim instrumentima Unije trebalo imenovati najmanje jednog imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili imenovati najmanje jednog pravnog zastupnika kako bi se izbjegao rizik od slabljenja učinka imenovanja predviđenog u ovoj Direktivi i iskoristile sinergije koje proizlaze iz postojanja imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili pravnog zastupnika za primanje odluka i naloga obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, uključujući one na temelju Uredbe (EU) 2023/1543, Direktive 2014/41/EU i Konvencije utvrđene od strane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije, za postupanje u skladu s tim odlukama i nalozima te za prisilnu provedu tih odluka i naloga. Osim toga, pri imenovanju imenovanog subjekta koji ima poslovni nastana ili imenovanju pravnog zastupnika, koje bi se moglo iskoristiti i za osiguravanje usklađenosti s nacionalnim pravnim obvezama, mogle bi se iskoristiti sinergije koje proizlaze iz toga što postoji jasna točka pristupa za obraćanje pružateljima usluga za potrebe prikupljanja dokaza u kaznenim postupcima.

(13)

Pružatelji usluga trebali bi imati slobodu odabira države članice u kojoj će imenovati svojeg imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili, ako je primjenjivo, svojeg pravnog zastupnika, a države članice ne bi smjele moći ograničiti tu slobodu odabira, primjerice uvođenjem obveze imenovanja imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili imenovanja pravnog zastupnika na njihovu državnom području. Međutim, ovom Direktivom trebalo bi predvidjeti i određena ograničenja u pogledu te slobode odabira pružatelja usluga, osobito u vezi s činjenicom da bi poslovni nastan imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan trebao biti u državi članici u kojoj pružatelj usluga pruža usluge ili u kojoj ima poslovni nastan ili, ako je primjenjivo, da bi pravni zastupnik trebao boraviti u državi članici u kojoj pružatelj usluga pruža usluge ili u kojoj ima poslovni nastan, kao i predvidjeti obvezu da se imenovani subjekt koji ima poslovni nastan ili pravni zastupnik imenuje u jednoj od država članica koje sudjeluju u pravnom instrumentu navedenom u ovoj Direktivi. Sâmo imenovanje pravnog zastupnika ne bi se trebalo smatrati uspostavom poslovnog nastana pružatelja usluga.

(14)

Najrelevantniji pružatelji usluga za prikupljanje dokaza u kaznenim postupcima pružatelji su elektroničkih komunikacijskih usluga i određeni pružatelji usluga informacijskog društva koji olakšavaju interakciju između korisnika. Stoga bi ovom Direktivom trebalo obuhvatiti obje skupine. Elektroničke komunikacijske usluge definirane su u Direktivi (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i uključuju interpersonalne komunikacijske usluge, kao što su govor putem IP-a, trenutačna razmjena poruka i usluge elektroničke pošte. Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati i na pružatelje usluga informacijskog društva u smislu Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (11) koji se ne smatraju pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga, ali svojim korisnicima nude mogućnost međusobnog komuniciranja ili im nude usluge koje se mogu koristiti za pohranu ili drugi način obrade podataka u njihovo ime. To bi bilo u skladu s pojmovima korištenima u Konvenciji Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu (ETS br. 185), sastavljenoj u Budimpešti 23. studenoga 2001., koja se naziva i Budimpeštanska konvencija. Obradu podataka trebalo bi tumačiti u tehničkom smislu, u značenju stvaranja podataka ili upravljanja njima, odnosno tehničkih operacija kojima se s pomoću računalne obrade stvaraju ili mijenjaju podaci.

Kategorije pružatelja usluga obuhvaćene ovom Direktivom trebale bi uključivati, primjerice, online mjesta trgovanja koja potrošačima i poduzećima pružaju mogućnost međusobnog komuniciranja i ostale usluge smještaja na poslužitelju, među ostalim u slučaju pružanja usluga s pomoću računalstva u oblaku, kao i internetske platforme za igranje i igre na sreću. Ako pružatelj usluga informacijskog društva svojim korisnicima ne omogućuje da međusobno komuniciraju, nego im omogućuje da komuniciraju samo s pružateljem usluge, ili ne omogućuje pohranu ili drugi način obrade podataka, ili ako pohranjivanje podataka nije ključna komponenta, to jest ključni dio, usluge koja se pruža korisnicima, poput pravnih, arhitektonskih i računovodstvenih usluga koje se pružaju na internetu na daljinu, on ne bi trebao biti obuhvaćen područjem primjene definicije „pružatelja usluge” utvrđene u ovoj Direktive, čak i ako su usluge koje pruža taj pružatelj usluga usluge informacijskog društva u smislu Direktive (EU) 2015/1535.

(15)

Pružatelji usluga internetske infrastrukture povezanih s dodjelom imena i brojeva, kao što su registri naziva domene i registrari naziva domena i pružatelji usluga privatnosti i usluga proxy poslužitelja, ili regionalni internetski registri adresa za internetski protokol (IP), posebno su važni kad je riječ o identifikaciji aktera iza zlonamjernih ili kompromitiranih web-mjesta. Oni drže podatke koji bi mogli omogućiti identifikaciju pojedinca ili subjekta iza web-mjesta koje se upotrebljava u kriminalnoj aktivnosti ili identifikaciju žrtve kriminalne aktivnosti.

(16)

Države članice trebale bi osigurati da pružatelji usluga koji imaju poslovni nastan ili nude usluge na njihovu državnom području svojim imenovanim subjektima koji imaju poslovni nastan i svojim pravnim zastupnicima daju potrebne ovlasti i resurse za postupanje u skladu s odlukama i nalozima obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive koje su primili od bilo koje države članice. Države članice trebale bi također provjeriti jesu li imenovani subjekti koji imaju poslovni nastani ili pravni zastupnici koji borave na njihovu državnom području od pružatelja usluga dobili potrebne ovlasti i resurse za postupanje u skladu s odlukama i nalozima obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive, koje su primili od bilo koje države članice, te surađuju li s nadležnim tijelima kad primaju takve odluke i naloge, u skladu s primjenjivim pravnim okvirom. Izostanak takvih mjera ili nedostaci u tim mjerama ne bi trebali poslužiti kao temelj za opravdanje nepostupanja u skladu s odlukama ili nalozima obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive.

Dodatno, pružatelji usluga ne bi trebali moći opravdati svoje nepostupanje u skladu s obvezama koje proizlaze iz primjenjivog pravnog okvira nakon primitka odluka ili naloga obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive na temelju nepostojanja internih postupaka ili nedjelotvornosti internih postupaka jer su oni odgovorni za davanje potrebnih resursa i ovlasti kako bi se zajamčilo postupanje u skladu s takvim odlukama i nalozima. Imenovani subjekti koji imaju poslovni nastan ili pravni zastupnici također ne bi trebali moći opravdati takvo nepostupanje tvrdeći, na primjer, da nisu ovlašteni za dostavljanje podataka. U tu svrhu države članice trebale bi osigurati da se i imenovani subjekt koji ima poslovni nastan odnosno pravni zastupnik i pružatelj usluga mogu smatrati solidarno odgovornima za neusklađenost s obvezama koje proizlaze iz primjenjivog pravnog okvira nakon primitka odluka i naloga obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive kako bi svaki od njih mogao podlijegati sankcijama ako bilo koji od njih nije usklađen s obvezama. Osobito, pružatelj usluga ili imenovani subjekt koji ima poslovni nastan ili, ako je primjenjivo, pravni zastupnik ne bi smjeli moći koristiti nepostojanje odgovarajućih internih postupaka između pružatelja usluga i imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili pravnog zastupnika kao opravdanje za neusklađenost s tim obvezama. Solidarna odgovornost ne bi se trebala primjenjivati na djelovanja ili propuste pružatelja usluga ili imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili, ako je primjenjivo, pravnog zastupnika koji su kazneno djelo u državi članici koja primjenjuje sankcije.

(17)

Države članice trebale bi osigurati da svaki pružatelj usluga koji ima poslovni nastan ili nudi usluge na njihovu državnom području pisanim putem obavijesti središnje tijelo, kako je imenovano u skladu s ovom Direktivom, države članice poslovnog nastana njegova imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili države članice u kojoj boravi njegov pravni zastupnik o podacima za kontakt tog imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili tog pravnog zastupnika te o svim promjenama tih podataka. U obavijesti bi trebalo navesti i informacije o jezicima na kojima se može obratiti imenovanom subjektu koji ima poslovni nastan ili pravnom zastupniku, koji bi trebali uključivati jedan službeni jezik ili više službenih jezika kako je utvrđeno u nacionalnom pravu države članice poslovnog nastana imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili države članice u kojoj boravi pravni zastupnik, ali mogu uključivati i druge službene jezike Unije, kao što je jezik države članice u kojoj je smješten njihov središnji ured. Ako pružatelj usluga imenuje nekoliko imenovanih subjekta koji imaju poslovni nastan ili nekoliko pravnih zastupnika u skladu s ovom Direktivom, države članice trebale bi osigurati da taj pružatelj usluga za svaki imenovani subjekt koji ima poslovni nastan ili za svakog pravnog zastupnika navede točno teritorijalno područje primjene imenovanja. Trebalo bi obuhvatiti državno područje svih država članica koje sudjeluju u instrumentima iz područja primjene ove Direktive. Države članice trebale bi osigurati da njihova relevantna nadležna tijela sve svoje odluke i naloge u skladu s ovom Direktivom upućuju imenovanom subjektu koji ima poslovni nastan ili pravnom zastupniku pružatelja usluga. Države članice trebale bi na posebnoj web-stranici Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima osigurati javnu dostupnost informacija koje su im priopćene u skladu s ovom Direktivom kako bi se olakšala koordinacija među državama članicama i korištenje imenovanog subjekta koji ima poslovni nastana ili pravnog zastupnika od strane tijela iz druge države članice. Države članice trebale bi osigurati redovito ažuriranje takvih informacija. Daljnje širenje informacija također bi trebalo biti moguće kako bi se nadležnim tijelima olakšao pristup tim informacijama, primjerice putem posebnih intranetskih stranica ili foruma i platformi.

(18)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimati sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice trebale bi do datuma utvrđenog u ovoj Direktivi obavijestiti Komisiju o tim pravilima i mjerama te bi je bez odgode trebale obavijestiti o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu. Države članice također bi trebale jednom godišnje obavijestiti Komisiju o neusklađenim pružateljima usluga, relevantnoj mjeri izvršavanja koja je poduzeta protiv njih i o izrečenim sankcijama. Sankcije ni u kojem slučaju ne bi smjele dovesti do trajne ni privremene zabrane pružanja usluga. Države članice trebale bi koordinirati svoje mjere izvršavanja ako pružatelj usluga nudi usluge u nekoliko država članica. Središnja tijela trebala bi se koordinirati kako bi se osigurao koherentan i proporcionalan pristup. Komisija bi, ako je to potrebno, trebala olakšati takvu koordinaciju te bi u svakom slučaju trebala biti obaviještena o slučajevima kršenja. Ovom se Direktivom ne uređuju ugovorni aranžmani za prijenos ili promjenu, između pružatelja usluga, imenovanih subjekata koji imaju poslovni nastan i pravnih zastupnika, financijskih posljedica sankcija koje su im izrečene.

(19)

Pri utvrđivanju odgovarajućih sankcija primjenjivih na kršenja koja su počinili pružatelji usluga, nadležna tijela trebala bi u obzir uzeti sve relevantne okolnosti, poput financijske sposobnosti pružatelja usluga, prirode, težine i trajanja kršenja, činjenicu je li počinjeno s namjerom ili iz nepažnje te je li pružatelj usluga već odgovarao za slična prethodna kršenja. U tom bi pogledu posebnu pozornost trebalo posvetiti mikropoduzećima.

(20)

Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje ovlasti nacionalnih tijela u građanskim ili upravnim postupcima, uključujući slučajeve u kojima takvi postupci mogu dovesti do izricanja sankcija.

(21)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Direktive, trebalo bi uvesti dodatne mehanizme za koordinaciju među državama članicama. U tu bi svrhu države članice trebale imenovati jedno ili više središnjih tijela koja središnjim tijelima u drugim državama članicama mogu pružiti informacije i pomoć u primjeni ove Direktive, posebno kad se razmatraju mjere izvršavanja na temelju ove Direktive. Tim mehanizmom za koordinaciju trebalo bi osigurati da relevantne države članice budu obaviještene o namjeri određene države članice da poduzme mjeru izvršavanja. Dodatno, države članice trebale bi osigurati da središnja tijela mogu jedna drugima pružati sve relevantne informacije i pomoć u takvim okolnostima te da mogu, prema potrebi, međusobno surađivati. Suradnja između središnjih tijela u slučaju mjere izvršavanja mogla bi uključivati koordinaciju mjere izvršavanja između nadležnih tijela u različitim državama članicama. Cilj takve suradnje trebao bi biti izbjegavanje pozitivnih ili negativnih sukoba nadležnosti. Središnja tijela trebala bi u koordinaciju mjere izvršavanja, prema potrebi, uključiti i Komisiju. Obvezom suradnje tih tijela ne bi se trebalo dovoditi u pitanje pravo svake države članice da izrekne sankcije pružateljima usluga koji nisu usklađeni sa svojim obvezama na temelju ove Direktive. Imenovanjem središnjih tijela i objavljivanjem informacija o središnjim tijelima pružateljima usluga olakšalo bi se slanje obavijesti o imenovanju i podataka za kontakt njihova imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili njihova pravnog zastupnika državi članici poslovnog nastana njihova imenovanog subjekta koji ima poslovni nastan ili državi članici u kojoj boravi njihov pravni zastupnik. U tu bi svrhu države članice trebale obavijestiti Komisiju o svojem imenovanom središnjem tijelu ili o svojim imenovanim središnjim tijelima, a Komisija bi trebala poslati popis imenovanih središnjih tijela državama članicama i učiniti ga javno dostupnim.

(22)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest uklanjanje prepreka slobodnom pružanju usluga u kontekstu prikupljanja elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekogranične prirode tih usluga on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(23)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te je on dao mišljenje 6. studenoga 2019. (13).

(24)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Direktive koja bi se trebala temeljiti na sljedećih pet kriterija: učinkovitost, djelotvornost, relevantnost, koherentnost i dodana vrijednost EU-a te bi ta evaluacija trebala biti temelj za procjenu učinka mogućih daljnjih mjera. Kako bi se omogućilo prikupljanje dovoljne količine podataka o praktičnoj provedbi ove Direktive, evaluaciju bi trebalo dovršiti do 18. kolovoza 2029. Informacije bi trebalo prikupljati redovito kako bi se na njima mogla temeljiti evaluacija ove Direktive,