1.   Ova se Direktiva primjenjuje na pomorce koji su navedeni u ovoj Direktivi i koji služe na pomorskim brodovima koji plove pod zastavom države članice s izuzetkom:

2.   Članak 6. primjenjuje se na pomorce koji posjeduju svjedodžbu koju je izdala država članica, bez obzira na njihovo državljanstvo.

1.   Države članice poduzimaju mjere potrebne kako bi osigurale da pomorci koji rade na brodovima iz članka 1. budu osposobljeni najmanje u skladu sa zahtjevima Konvencije STCW, kako je utvrđeno u Prilogu I. ovoj Direktivi, te da posjeduju svjedodžbe utvrđene u članku 2. točkama 35. i 36. i/ili dokumentirane dokaze utvrđene u članku 2. točki 37.

2.   Države članice poduzimaju mjere potrebne kako bi osigurale da članovi posade koji moraju imati svjedodžbe u skladu s pravilom III/10.4 Konvencije SOLAS 74, budu osposobljeni i posjeduju svjedodžbe u skladu s ovom Direktivom.

1.   Države članice osiguravaju da se svjedodžbe o osposobljenosti i svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti izdaju samo kandidatima koji ispunjavaju zahtjeve iz ovog članka.

2.   Svjedodžbe zapovjednikâ, časnikâ i radiooperaterâ ovjeravaju države članice na način predviđen u ovom članku.

3.   Svjedodžbe o osposobljenosti i svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti izdaju se u skladu s pravilom I/2, stavkom 3. Priloga Konvenciji STCW.

4.   Svjedodžbe o osposobljenosti izdaju samo države članice, nakon provjere vjerodostojnosti i valjanosti svih potrebnih dokumentiranih dokaza te u skladu s ovim člankom.

5.   U pogledu radiooperaterâ, države članice mogu:

6.   Prema diskrecijskoj odluci države članice, ovjere se mogu uključiti u obrazac svjedodžbi koje se izdaju kako je predviđeno odjeljkom A-I/2 Kodeksa STCW. U tom se slučaju koristi obrazac naveden u stavku 1. odjeljka A-I/2. Ako se izdaju drukčije, upotrebljava se obrazac za ovjeru naveden u stavku 2. tog odjeljka. Ovjere se izdaju u skladu s člankom VI. stavkom 2. Konvencije STCW.

Ovjere kojima se potvrđuje izdavanje svjedodžbe o osposobljenosti i ovjere kojima se potvrđuje svjedodžba o stručnoj osposobljenosti izdana zapovjednicima i časnicima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 iz Priloga I. izdaju se samo ako su zahtjevi Konvencije STCW i ove Direktive ispunjeni.

7.   Država članica koja priznaje svjedodžbu o osposobljenosti ili svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti koja je izdana zapovjednicima i časnicima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 iz Priloga Konvenciji STCW na temelju postupka utvrđenog u članku 20. stavku 2. ove Direktive ovjerava tu svjedodžbu kako bi potvrdila njezino priznavanje tek nakon što su se uvjeri u vjerodostojnost i valjanost svjedodžbe. Obrazac koji se koristi za ovjeru naveden je u odjeljku A-I/2, stavku 3. Kodeksa STCW-a.

8.   Ovjere iz stavaka 6. i 7.:

9.   Radno mjesto za koje vlasnik svjedodžbe ima ovlaštenje za rad navodi se na obrascu ovjere istim nazivima koji se upotrebljavaju u primjenjivim zahtjevima dotične države članice o broju članova posade potrebnom za sigurnu plovidbu.

10.   Država članica može koristiti obrazac koji se razlikuje od obrasca utvrđenog u odjeljku A-I/2 Kodeksa STCW, pod uvjetom da se traženi podaci navode barem korištenjem latiničnog pisma i arapskih brojeva, uzimajući u obzir razlike dozvoljene na temelju odjeljka A-I/2.

11.   Podložno članku 20. stavku 7., izvornik svake svjedodžbe koja se zahtijeva ovom Direktivom, mora biti raspoloživ na brodu na kojem njezin imatelj plovi, u papirnatom ili digitalnom obliku, a njegova vjerodostojnost i valjanost može se provjeriti u skladu s postupkom iz stavka 13. točke (b) ovog članka.

12.   Kandidati za izdavanje svjedodžbe moraju dostaviti zadovoljavajući dokaz:

Ovaj se stavak ne primjenjuje na priznavanje ovjera na temelju pravila I/10 Konvencije STCW.

13.   Svaka se država članica obvezuje:

14.   Kada stupe na snagu odgovarajuće izmjene Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW u vezi s digitalnim svjedodžbama koje se izdaju pomorcima, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30. radi izmjene ove Direktive usklađivanjem svih njezinih odgovarajućih odredaba s tim izmjenama Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW radi digitalizacije svjedodžbi i ovjera pomoraca.

1.   Svaka država članica prihvaća svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti i dokumentirane dokaze koje je izdaal druga država članica ili koji se izdaju u njezinoj nadležnosti, u papirnatom ili digitalnom obliku, radi dopuštanja pomorcima da služe na brodovima koji plove pod njezinom zastavom.

2.   Svaka država članica priznaje svjedodžbe o osposobljenosti ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti koje druga država članica izdaje zapovjednicima i časnicima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 iz Priloga I. ovoj Direktivi, na način da ovjerava te svjedodžbe radi potvrde njihova priznavanja. Ovjera kojom se potvrđuje priznavanje ograničena je na radna mjesta, funkcije i razine osposobljenosti ili stručne osposobljenosti koji su u njoj propisani. Ovjera se izdaje samo ako su ispunjeni svi zahtjevi Konvencije STCW u skladu sa stavkom 7. pravila I/2 Konvencije STCW. Upotrebljava se obrazac za ovjeru koji je naveden u stavku 3. odjeljka A-I/2 Kodeksa STCW.

3.   Svaka država članica prihvaća zdravstvene svjedodžbe koje su izdane u nadležnosti druge države članice u skladu s člankom 12. u svrhu dopuštanja pomorcima da služe na brodovima koji plove pod njezinom zastavom.

4.   Države članice domaćini osiguravaju da se odluke iz stavaka 1., 2. i 3. izdaju u razumnom roku. Države članice domaćini ujedno jamče pomorcima pravo na žalbu u vezi sa svakim odbijanjem da se ovjeri ili prihvati valjana svjedodžba ili u vezi s odsutnošću odgovora, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i postupcima, te da se pomorcima osigura odgovarajuće savjetovanje i pomoć u pogledu takvih žalbi, u skladu s uspostavljenim nacionalnim zakonodavstvom i postupcima.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, nadležna tijela države članice domaćina mogu uvesti dodatna ograničenja u pogledu radnih mjesta, funkcija i razina osposobljenosti ili stručne osposobljenosti koja se odnose na obalnu plovidbu, kako je navedeno u članku 8., ili druge svjedodžbe izdane na temelju pravila VII/1 iz Priloga I.

6.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., država članica domaćin može, ako je potrebno, dozvoliti pomorcu da na razdoblje od najviše tri mjeseca služi na brodu koji plovi pod njezinom zastavom, ako posjeduje odgovarajuću i valjanu svjedodžbu koju je izdala i ovjerila druga država članica, ali koju dotična država članica domaćin još nije ovjerila radi priznavanja.

Dokumenti kojima se dokazuje da je zahtjev za ovjeru podnesen nadležnim tijelima moraju biti na raspolaganju.

7.   Država članica domaćin osigurava da pomorci koji zatraže priznavanje svjedodžbi za funkcije na rukovodećoj razini posjeduju odgovarajuće znanje iz pomorskog zakonodavstva te države članice koje se odnosi na funkcije za koje oni imaju dozvolu obnašanja.

1.   Prilikom utvrđivanja obalne plovidbe, za pomorce koji plove na brodovima koji obavljaju prijevoz u obalnoj plovidbi pod zastavom neke druge države članice ili druge stranke Konvencije STCW, države članice ne postavljaju strože zahtjeve u vezi s osposobljavanjem, iskustvom ili izdavanjem svjedodžbi od zahtjeva za pomorce koji plove na brodovima pod njihovom zastavom. Ni u kom slučaju država članica, u odnosu na pomorce koji plove na brodovima pod zastavom druge države članice ili druge stranke Konvencije STCW, ne smije postaviti zahtjeve koji prelaze zahtjeve ove Direktive za brodove koji ne obavljaju prijevoz u obalnoj plovidbi.

2.   Država članica koja za brodove koji koriste odredbe Konvencije STCW koje se odnose na povlastice obalne plovidbe, uključuje plovidbu uz obalu druge države članice ili stranaka Konvencije STCW u granicama svoje definicije obalne plovidbe, sklapa dogovor s dotičnim državama članicama ili dotičnim strankama određujući i podatke o uključenim trgovačkim područjima i drugim relevantnim odredbama.

3.   U pogledu brodova koji plove pod zastavom države članice i obavljaju redovite prijevoze u obalnoj plovidbi, duž obale druge države članice ili druge stranke Konvencije STCW, država članica pod čijom zastavom brod plovi propisuje zahtjeve u vezi s osposobljavanjem, iskustvom i izdavanjem svjedodžbi za pomorce koji služe na takvim brodovima koji su barem jednaki zahtjevima države članice ili stranke Konvencije STCW duž čije obale brod obavlja prijevoz u obalnoj plovidbi, pod uvjetom da ti zahtjevi ne prelaze zahtjeve ove Direktive za brodove koji ne obavljaju prijevoz u obalnoj plovidbi. Pomorci koji služe na brodu čija se plovidba proteže izvan područja koje je država članica utvrdila kao područje obalne plovidbe i ulazi u vode koje nisu pokrivene tom definicijom, moraju ispunjavati odgovarajuće zahtjeve ove Direktive.

4.   Država članica može brodu koji plovi pod njezinom zastavom omogućiti korištenje pogodnosti odredaba ove Direktive o obalnoj plovidbi ako redovito plovi duž obale države koja nije stranka Konvencije STCW, u obalnoj plovidbi, kako ju je definirala ta država članica.

5.   Druge države članice mogu prihvatiti svjedodžbe o osposobljenosti pomoraca koju je izdala država članica ili stranka Konvencije STC za svoje utvrđene granice obalne plovidbe za službu u njihovim utvrđenim granicama obalne plovidbe, pod uvjetom da dotične države članice ili dotične stranke sklope dogovor u kojem se utvrđuju pojedinosti o uključenim trgovačkim područjima i drugi relevantni uvjeti.

6.   Države članice koje utvrđuju obalnu plovidbu, u skladu sa zahtjevima ovog članka:

7.   Prilikom odlučivanja o definiciji obalne plovidbe i uvjetima obrazovanja i osposobljavanja koji se za to područje zahtijevaju, u skladu sa stavcima 1., 3. i 4., države članice obavješćuju Komisiju o pojedinostima odredaba koje su donijele.

1.   Države članice poduzimaju i provode odgovarajuće mjere za sprečavanje krivotvorenja i drugih nezakonitih radnji u pogledu postupka izdavanja svjedodžbi i ovjera te predviđaju sankcije koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice određuju državna tijela nadležna za utvrđivanje i borbu protiv prijevara i drugih nezakonitih radnji te razmjenjuju podatke s nadležnim tijelima drugih država članica i trećih zemalja o izdavanju svjedodžbi pomorcima.

Države članice odmah obavješćuju druge države članice i Komisiju o pojedinostima takvih nadležnih državnih tijela.

Države članice također odmah obavješćuju sve treće zemlje prema kojima su se obvezale u skladu s pravilom I/10, stavkom 1.2 Konvencije STCW o pojedinostima takvih nadležnih državnih tijela.

3.   Na zahtjev države članice domaćina, nadležna tijela druge države članice dostavljaju pisanu potvrdu ili nijekanje vjerodostojnosti svjedodžbi pomoraca, odgovarajućih ovjera i svih drugih dokumentiranih dokaza o osposobljavanju koji su izdani u toj drugoj državi članici.

1.   Države članice utvrđuju procese i postupke za nepristranu istragu o svakom prijavljenom slučaju nestručnosti, djelovanju, propustu ili ugrožavanju sigurnosne zaštite koji može predstavljati izravnu prijetnju za sigurnost ljudskih života ili imovine na moru ili za morski okoliš koji su počinili vlasnici svjedodžbi o osposobljenosti i svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti ili ovjera koje je izdala ta država članica tijekom izvršavanja dužnosti navedenih u njihovim svjedodžbama o osposobljenosti i svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti, kao i za povlačenje, privremeno oduzimanje i ukidanje tih svjedodžbi o osposobljavanju i svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti zbog navedenih razloga i za sprečavanje prijevara.

2.   Države članice poduzimaju i provode odgovarajuće mjere za sprečavanje prijevara i drugih nezakonitih radnji u vezi s postupkom izdavanja svjedodžbi o osposobljavanju i svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti te ovjera.

3.   Kazne ili disciplinske mjere propisuju i provode u slučajevima kada:

4.   Države članice u čijoj je nadležnosti bilo koje brodarsko društvo ili bilo koja osoba, za koje se odnosno za koju se iz utemeljenih razloga vjeruje da je odgovorno(-a) ili je bilo(-) upoznato(-a) s bilo kojim očiglednim odstupanjem od odredaba ove Direktive navedenim u stavku 3., omogućuju suradnju bilo kojoj državi članici ili drugoj stranci Konvencije STCW, koja ih obavijesti o svojoj namjeri pokretanja postupaka u njezinoj nadležnosti.

1.   Svaka država članica osigurava da:

Ciljevi i s njima povezani standardi kakvoće iz prvog podstavka točke (c) mogu se navesti posebno za različite tečajeve i programe osposobljavanja i moraju pokrivati upravljanje sustavom za izdavanje svjedodžbi.

2.   Države članice također osiguravaju da neovisne ocjene znanja, razumijevanja, vještina i stjecanja stručne sposobnosti te upravljanja sustavom za izdavanje svjedodžbi provode, najmanje svakih pet godina, kvalificirane osobe koje same nisu uključene u navedene radnje, kako bi se provjerilo:

3.   Dotična država članica dostavlja Komisiji izvješće o svakoj ocjeni izvršenoj na temelju stavka 2. ovog članka, pomoću obrasca navedenog u odjeljku A-I/7 Kodeksa STCW, u roku od šest mjeseci od datuma ocjene.

1.   Svaka država članica utvrđuje standarde zdravstvene spremnosti pomoraca i postupke za izdavanje svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti u skladu s ovim članku i odjeljku A-I/9 Kodeksa STCW, uzimajući u obzir, prema potrebi, odjeljak B-I/9 Kodeksa STCW.

2.   Svaka država članica osigurava da su osobe odgovorne za procjenu zdravstvene spremnosti pomoraca liječnici koje priznaje ta država članica za obavljanje zdravstvenih pregleda pomoraca, u skladu s odjeljkom A-I/9 Kodeksa STCW.

3.   Svaki pomorac koji posjeduje svjedodžbu o osposobljenosti ili svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti izdanu na temelju odredaba Konvencije STCW koji radi na brodu također mora posjedovati valjanu svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti koja je izdana u skladu s ovim člankom i odjeljkom A-I/9 Kodeksa STCW.

4.   Kandidati za izdavanje svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti:

5.   Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti važeće su najdulje dvije godine, osim u slučaju pomoraca mlađih od 18 godina, kada su važeće najdulje jednu godinu.

6.   Ako rok valjanosti svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti istekne tijekom plovidbe, primjenjuje se pravilo I/9 iz Priloga Konvenciji STCW.

7.   U hitnim slučajevima država članica može dopustiti pomorcu da radi bez valjane svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti. U takvim slučajevima primjenjuje se pravilo I/9 iz Priloga Konvenciji STCW.

1.   Svaki zapovjednik, časnik i radiooperater koji posjeduje svjedodžbu izdanu ili priznatu na temelju bilo kojeg poglavlja Priloga I., osim pravila V/3 iz poglavlja V. ili poglavlja VI., i koji plovi ili se namjerava vratiti na more nakon određenog razdoblja provedenog na kopnu, a kako bi i dalje bio sposoban za plovidbu, najmanje svakih pet godina mora:

2.   Svaki zapovjednik, časnik i radiooperater mora, radi nastavka pomorske službe na brodovima za koju se prema međunarodnim dogovorima zahtijeva posebno osposobljavanje, uspješno završiti odobreni program odgovarajućeg osposobljavanja.

3.   Svaki zapovjednik i časnik, za nastavak pomorske službe na tankerima, zadovoljava uvjete stavka 1. ovog članka i od njega se zahtijeva da u razmacima koji nisu duži od pet godina, dokaže stalnu stručnu sposobnost za tankere u skladu sa stavkom 3. odjeljka A-I/11 Kodeksa STCW.

4.   Svaki zapovjednik i časnik, radi nastavka pomorske službe na brodovima koji plove polarnim vodama, mora ispuniti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka i najmanje svakih pet godina mora dokazati svoju stalnu stručnu sposobnost za rad na brodovima koji plove polarnim vodama u skladu sa stavkom 4. odjeljka A-I/11 Kodeksa STCW.

5.   Svaka država članica uspoređuje standarde osposobljenosti koji se zahtijevaju od kandidata za svjedodžbe o osposobljenosti i/ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti izdane do 1. siječnja 2017. s onima koji se za dobivanje odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti i/ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti navode u dijelu A Kodeksa STCW i utvrđuje postoji li potreba zahtijevati od vlasnika takvih svjedodžbi o osposobljenosti i/ili stručnoj osposobljenosti odgovarajuće dopunjeno i obnovljeno osposobljavanje ili procijeniti njihovu osposobljenost.

6.   Svaka država članica uspoređuje standarde osposobljenosti koji se zahtijevaju od osoba koje služe na brodovima na plin koji su se primjenjivali prije 1. siječnja 2017. sa standardima osposobljenosti iz odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW i utvrđuje postoji li potreba zahtijevati od tih osoba da obnove svoje kvalifikacije.

7.   Svaka država članica, uz savjetovanje sa zainteresiranima, oblikuje ili promiče oblikovanje strukture tečajeva za dopunjavanje i obnavljanje, kako je predviđeno u odjeljku A-I/11 Kodeksa STCW.

8.   Za potrebe stalnog dopunjavanja znanja zapovjednika, časnika i radiooperatera, svaka država članica osigurava da su tekstovi najnovijih promjena nacionalnih i međunarodnih propisa o sigurnosti ljudskih života na moru, sigurnosnoj zaštiti i zaštiti morskog okoliša dostupni brodovima koji plove pod njezinom zastavom, poštujući (b) članak 15. stavak 3. točku (b) i članak 19.

1.   U skladu sa stavcima 2. i 3. države članice smatraju brodarska društva odgovornima za zapošljavanje pomoraca na svojim brodovima u skladu s ovom Direktivom i od svakog brodarskog društva zahtijevaju da osigura:

2.   Brodarska društva, zapovjednici i članovi posade odgovorni su za potpuno i cjelovito izvršavanje obveza određenih u ovome članku i poduzimanje drugih mjera potrebnih kako bi se osiguralo da je svaki član posade u mogućnosti, na temelju znanja i poznatih podataka, doprinijeti sigurnom radu broda.

3.   Brodarsko društvo dostavlja pisana uputstva zapovjedniku svakog broda na koji se primjenjuje ova Direktiva, a kojima se utvrđuju politike i postupci koje treba slijediti kako bi svi novozaposleni pomorci na brodu dobili priliku upoznati se s brodskom opremom, postupcima rada i drugim rješenjima potrebnima za pravilno izvršavanje svojih dužnosti, u razumnom roku prije nego im se te dužnosti dodijele. Takve politike i postupci uključuju:

4.   Brodska društva osiguravaju da su zapovjednici, časnici i drugo osoblje kojem su dodijeljena posebna zaduženja i odgovornosti na ro-ro putničkim brodovima završili obuku upoznavanja kako bi stekli sposobnosti potrebne za radno mjesto, dužnosti i odgovornosti koje će preuzeti, uzimajući u obzir smjernice iz odjeljka B-I/14 Kodeksa STCW.

1.   S ciljem sprečavanja umora, države članice:

2.   Države članice, s ciljem sprečavanja zloporabe droga i alkohola, osiguravaju da su u skladu s ovim člankom utvrđene odgovarajuće mjere.

3.   Države članice uzimaju u obzir opasnost koju predstavlja umor pomoraca, posebno onih čije dužnosti uključuju sigurno upravljanje brodom u skladu sa sigurnosnim mjerama.

4.   Sve osobe kojima je dodijeljena dužnost odgovornog časnika na straži ili mornara koji je dio sastava straže, te one osobe kojima su dodijeljene dužnosti vezane uz sigurnost, sigurnosnu zaštitu, sprečavanje onečišćenja i sigurnosne dužnosti imaju pravo na vrijeme za odmor:

5.   Vrijeme za odmor može se podijeliti u najviše dva dijela, jedan u trajanju od najmanje šest sati, dok razmaci između dva uzastopna vremena odmora ne smiju biti dulji od 14 sati.

6.   U slučaju opasnosti ili u drugim iznimnim radnim uvjetima ne treba se pridržavati zahtjeva o vremenu za odmor utvrđenih u stavcima 4. i 5. Vježbe okupljanja, protupožarne vježbe i vježbe s čamcima za spašavanje, te vježbe koje propisuju nacionalni zakoni i drugi propisi te međunarodni akti, izvode se tako da u najmanjoj mogućoj mjeri remete vrijeme za odmor i ne uzrokuju umaranje.

7.   Države članice zahtijevaju da se rasporedi straže postave na lako dostupnim mjestima. Ti se rasporedi sastavljaju na standardiziranom obrascu i na radnom jeziku ili radnim jezicima koji se koriste na brodu te na engleskom jeziku.

8.   U situacijama kada je pomorac u pripravnosti, kao na primjer kada prostor strojarnice nije pod nadzorom, mora mu se nadoknaditi odgovarajuće vrijeme za odmor, ako pozivi na rad ometaju redovno vrijeme za odmor.

9.   Države članice zahtijevaju da se o vremenu za dnevni odmor pomoraca vodi zapisnik na standardiziranom obrascu, na radnom jeziku ili na radnim jezicima koji se koriste na brodu i na engleskom jeziku, kako bi se omogućio nadzor i provjera u skladu s ovim člankom. Pomorci moraju dobiti presliku obrasca o vremenu za odmor koji se odnosi na njih i koju potvrđuje zapovjednik ili osoba koju je zapovjednik ovlastio te pomorci.

10.   Neovisno o pravilima utvrđenima u stavcima od 3. do 9., zapovjednik broda ima pravo od pomorca zahtijevati da obavlja rad toliko dugo koliko je potrebno radi osiguranja neposredne sigurnosti broda, osoba na brodu ili tereta ili radi pružanja pomoći drugim brodovima ili osobama u nevolji na moru. U skladu s tim, zapovjednik može privremeno ukinuti raspored vremena za odmor i zahtijevati od pomorca da radi koliko god je potrebno dok se ne uspostavi redovno stanje. Čim to bude izvedivo nakon ponovnog uspostavljanja redovnog stanja, zapovjednik broda svakom pomorcu koji je radio tijekom predviđenog vremena za odmor osigurava odgovarajuće vrijeme za odmor.

11.   Uzimajući u obzir opća načela o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika u skladu s Direktivom 1999/63/EZ države članice mogu nacionalnim zakonima i drugim propisima ili postupkom nadležnog tijela odobriti ili registrirati kolektivne ugovore koji dopuštaju iznimke u pogledu propisanog vremena za odmor iz stavka 4. točke (b) i stavka 5. ovog članka, pod uvjetom da vrijeme za odmor nije manje od 70 sati u sedmodnevnom razdoblju te da se poštuju ograničenja utvrđena u stavcima 12. i 13. ovog članka. Takvim iznimkama moraju se u najvećoj mogućoj mjeri poštovati utvrđene norme, ali se njima mogu uzeti u obzir češća ili dulja razdoblja dopusta ili odobriti kompenzacijski dopust za pomorce na straži ili pomorce koji rade na brodovima za kratke plovidbe. Iznimkama se moraju, u najvećoj mogućoj mjeri, uzimati u obzir smjernice u pogledu sprečavanja umora iz odjeljka B-VIII/1 Kodeksa STCW. Iznimke od minimalnog vremena za odmor iz stavka 4. točke (a) ovog članka nisu dopuštene.

12.   Iznimke iz stavka 11. u pogledu tjednog vremena za odmor iz stavka 4. točke (b) nisu dopuštene se za više od dva uzastopna tjedna. Razmaci između dvaju razdoblja iznimaka na brodu ne smiju biti kraći od dvostrukog trajanja iznimke.

13.   U okviru mogućih iznimaka od stavka 5. navedenih u stavku 11., minimalno vrijeme za odmor u bilo kojem 24-satnom razdoblju iz stavka 4. točke (a) može se podijeliti u najviše tri vremena za odmor, od kojih jedno traje najmanje šest sati, a ni jedno ne traje kraće od sata. Razmaci između uzastopnih vremena za odmor ne smiju biti dulji od 14 sati. Iznimke ne smiju biti dulje od 24-satnih razdoblja u bilo kojem sedmodnevnom razdoblju.

14.   Države članice utvrđuju, s ciljem sprečavanja zloporabe alkohola, ograničenje od 0,05 % promila u krvi (BAC) ili 0,25 mg/l alkohola u dahu ili količinu alkohola koja dovodi do takve koncentracije alkohola za zapovjednike, časnike i druge pomorce dok obavljaju dodijeljene dužnosti u vezi sa sigurnošću, sigurnosnom zaštitom i zaštitom pomorskog okoliša.

1.   U izvanrednim okolnostima, nadležna tijela mogu, ako to po njihovom mišljenju ne predstavlja opasnost za osobe, imovinu ili okoliš, izdati posebnu dozvolu kojom se dopušta određenom pomorcu da u razdoblju od najviše šest mjeseci na određenom brodu obavlja poslove koji nisu poslovi radiooperatera, osim ako je to predviđeno u relevantnom Pravilniku o radiokomunikacijama” pod uvjetom da osoba kojoj se posebna dozvola izdaje posjeduje odgovarajuće kvalifikacije za popunjavanje tog radnog mjesta na siguran način i na zadovoljstvo nadležnih tijela. Međutim, posebne dozvole ne smiju se dodijeliti zapovjedniku ili upravitelju stroja, osim u slučajevima više sile, kada se izdaju samo za najkraće moguće razdoblje.

2.   Svaka posebna dozvola, koja se dodjeljuje za pojedino radno mjesto, smije se dodijeliti isključivo osobi s odgovarajućom svjedodžbom koja se traži za neposredno niže radno mjesto. Ako za neposredno niže radno mjesto nije potrebna svjedodžba, posebna dozvola može se izdati osobi čije su kvalifikacije i iskustvo prema mišljenju nadležnih tijela u potpunosti jednakovrijedne zahtjevima za radno mjesto koje se popunjava, pod uvjetom da je ta osoba, ako nema odgovarajuću svjedodžbu, dužna proći provjeru koju nadležna tijela prihvaćaju za dokazivanje da se takva posebna dozvola može sa sigurnošću izdati. Osim toga, nadležna tijela osiguravaju da dotično radno mjesto što prije popuni osoba s odgovarajućom svjedodžbom.

1.   Države članice određuju tijela ili organe koji(-a):

2.   Države članice osiguravaju da:

1.   Pomorcima koji ne posjeduju svjedodžbe o osposobljenosti koje su izdale države članice ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti koje su države članice izdale zapovjednicima i časnicima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 Konvencije STCW može se dozvoliti zapošljavanje na brodovima koji plove pod zastavom države članice, pod uvjetom da je odluka o priznavanju njihovih svjedodžbi o osposobljenosti ili svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti donesena u skladu s postupcima određenima u stavcima od 2. do 6. ovog članka.

2.   Država članica koja ovjerom namjerava priznati svjedodžbe o osposobljenosti ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti iz stavka 1. ovog članka koje je treća zemlja izdala zapovjedniku, časniku ili radiooperateru radi služenja na brodovima koji plove pod njezinom zastavom Komisiji podnosi zahtjev za priznavanje te treće zemlje, koji mora popratiti preliminarnom analizom usklađenosti treće zemlje sa zahtjevima Konvencije STCW tako što će se za tu analizu prikupiti informacije iz Priloga II. ovoj Direktivi. Kako bi potkrijepila svoj zahtjev država članica u toj preliminarnoj analizi pruža dodatne informacije o razlozima za priznavanje treće zemlje.

Nakon što država članica podnese takav zahtjev Komisija obrađuje taj zahtjev bez odgode i odlučuje, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2. o pokretanju procjene sustava osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi u trećoj zemlji u razumnom vremenskom roku uz poštovanje vremenskog ograničenja iz stavka 3. ovog članka.

Kada se donese pozitivna odluka o pokretanju procjene, Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost i uz moguće sudjelovanje države članice koja podnosi zahtjev i bilo koje druge zainteresirane države članice, prikuplja informacije iz Priloga II. ovoj Direktivi te provodi procjenu sustavâ osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi u trećoj zemlji za koju je podnesen zahtjev za priznavanje kako bi provjerila da treća zemlja ispunjava sve zahtjeve Konvencije STCW i da su poduzete odgovarajuće mjere za sprečavanje izdavanja lažnih svjedodžbi te uzima u obzir je li ta treća zemlja ratificirala Konvenciju o radu pomoraca iz 2006.

3.   Ako, kao rezultat procjene iz stavka 2. ovog članka zaključi da su ispunjeni svi ti zahtjevi, Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje svoju odluku o priznavanju treće zemlje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2. u roku od 24 mjeseca nakon što država članica podnese zahtjev iz stavka 2. ovog članka.

Ako dotična treća zemlja, kako bi ispunila zahtjeve iz Konvencije STCW, mora provesti velike korektivne mjere, uključujući izmjene svojeg zakonodavstva te svojeg sustava obrazovanja, osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi, provedbeni akti iz prvog podstavka ovog stavka donose se u roku od 36 mjeseci nakon što država članica podnese zahtjev iz stavka 2. ovog članka.

Država članica koja podnosi taj zahtjev može odlučiti jednostrano priznati treću zemlju dok se ne donese provedbeni akt na temelju ovog stavka. Ako donese tu jednostranu odluku o priznavanju, država članica Komisiji priopćuje broj ovjera kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi koje je izdala za svjedodžbe o osposobljenosti i svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti iz stavka 1. koje je izdala treća zemlja dok se ne donese provedbeni akt u pogledu priznavanja te treće zemlje.

4.   Država članica može odlučiti, u pogledu brodova koji plove pod njezinom zastavom, ovjeriti svjedodžbe koje su izdale treće zemlje koje je priznala Komisija, uzimajući u obzir odredbe utvrđene u točkama 4. i 5. Priloga II.

5.   Priznavanja svjedodžbi koje su izdale priznate treće zemlje i koja su objavljena u Službenom listu Europske unije, seriji C, do 14. lipnja 2005. ostaju valjana.

Ta priznavanja mogu koristiti sve države članice, osim ako ih Komisija nije naknadno povukla na temelju članka 21.

6.   Komisija sastavlja i ažurira popis priznatih trećih zemalja. Popis se objavljuje u Službenom listu Europske unije, seriji C.

7.   Neovisno o članku 4. stavku 7., država članica može, ako to zahtijevaju okolnosti, dozvoliti zapošljavanje pomorca na radnom mjestu koje nije mjesto radijskog časnika ili radiooperatera, osim ako je to predviđeno Pravilnikom o radiokomunikacijama, za razdoblje od najviše tri mjeseca, na brodu koji plovi pod njezinom zastavom, ako posjeduje odgovarajuću i valjanu svjedodžbu, izdanu i ovjerenu kako to zahtijeva treća zemlja, ali koju dotična država članica još uvijek nije ovjerila radi priznavanja kao primjerenu za obavljanje službe na brodu koji plovi pod njezinom zastavom.

Dokumenti kojima se dokazuje da je zahtjev za ovjeru podnesen nadležnim tijelima moraju biti na raspolaganju.

1.   Neovisno o kriterijima navedenima u Prilogu II., ako država članica smatra da priznata treća zemlja više ne ispunjava zahtjeve Konvencije STCW, o tome odmah obavješćuje Komisiju i navodi obrazložene razloge.

Komisija upućuje taj predmet Odboru iz članka 31. stavka 1. bez odgode.

2.   Neovisno o kriterijima određenima u Prilogu II., ako Komisija smatra da priznata treća zemlja više ne ispunjava zahtjeve Konvencije STCW, o tome odmah obavješćuje države članice i navodi obrazložene razloge.

Komisija upućuje taj predmet Odboru iz članka 31. stavka 1. bez odgode.

3.   Ako država članica namjerava povući ovjere svih svjedodžbi koje je izdala treća zemlja, o toj namjeri obavješćuje Komisiju i ostale države članice bez odgode i navodi obrazložene razloge.

4.   Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost, ponovno procjenjuje priznavanje dotične treće zemlje kako bi provjerila je li ta treća zemlja propustila ispuniti zahtjeve Konvencije STCW.

5.   Ako postoje naznake da određena ustanova za pomorsko osposobljavanje više ne ispunjava zahtjeve Konvencije STCW, Komisija obavješćuje dotičnu treću zemlju da će priznavanje svjedodžbi te treće zemlje biti povučeno u roku od dva mjeseca ako se ne poduzmu mjere za osiguranje ispunjavanja svih zahtjeva Konvencije STCW.

6.   Komisija donosi odluku o povlačenju priznavanja. Navedeni se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2. Dotične države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za provedbu te odluke.

7.   Ovjere kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi, izdane u skladu s člankom 4. stavkom 7. prije datuma donošenja odluke o povlačenju priznavanja treće zemlje, ostaju valjane. Međutim, pomorci koji posjeduju takve ovjere ne mogu zatražiti ovjeru kojom se priznaje viša kvalifikacija, osim ako se to napredovanje temelji isključivo na dodatnom iskustvu u pomorskoj službi.

8.   Ako država članica u razdoblju od više od osam godina ne izda ovjere kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi o osposobljenosti ili svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti iz članka 20. stavka 1. koje je izdala treća zemlja, priznavanje svjedodžbi te treće zemlje mora se ponovno ispitati. Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje svoju odluku nakon ponovnog ispitivanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2., nakon što se najmanje šest mjeseci unaprijed obavijeste države članice i dotična treća zemlja.

1.   Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost, ponovno procjenjuje treće zemlje koje su priznate na temelju postupka iz članka 20. stavka 3. prvog podstavka, uključujući one iz članka 20. stavka 6., redovito i najmanje u roku od deset godina od posljednje procjene, kako bi provjerila da ispunjavaju odgovarajuće kriterije utvrđene u Prilogu II. i jesu li poduzete odgovarajuće mjere za sprečavanje izdavanja lažnih svjedodžbi.

2.   Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost, provodi ponovnu procjenu trećih zemalja na temelju prioritetnih kriterija. Ti prioritetni kriteriji uključuju sljedeće:

Ako treća zemlja ne ispunjava zahtjeve iz Konvencije STCW u skladu s člankom 21. ove Direktive, ponovna procjena te treće zemlje ima prioritet u odnosu na druge treće zemlje.

3.   Komisija državama članicama dostavlja izvješće o rezultatima procjene.

1.   Neovisno o zastavi pod kojom plovi, svaki brod, osim onih tipova brodova koji su izuzeti člankom1., dok je u lukama države članice, podliježe nadzoru države luke koji provode službenici na odgovarajući način ovlašteni od strane te države članice, kako bi se provjerilo posjeduju li svi pomorci zaposleni na brodu, od kojih se zahtijeva da posjeduju svjedodžbu o osposobljenosti i/ili svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti i/ili dokumentirane dokaze u skladu s Konvencijom STCW, takvu svjedodžbu o osposobljenosti ili valjanu posebnu dozvolu i/ili svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti i/ili dokumentirane dokaze.

2.   Pri provođenju nadzora države luke na temelju ove Direktive države članice moraju osigurati primjenu svih odgovarajućih odredaba i postupaka utvrđenih Direktivom 2009/16/EZ.

1.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2009/16/EZ, nadzor države luke na temelju članka 23. ograničava se na sljedeće:

2.   Sposobnost pomoraca na brodu da poštuju norme u pogledu straže, prema potrebi, propisane Konvencijom STCW procjenjuje se u skladu s dijelom A Kodeksa STCW ako postoje utemeljeni razlozi za vjerovanje da se te norme ne poštuju iz nekog od sljedećih razloga:

3.   Neovisno o provjeri svjedodžbe, u sklopu procjene na temelju stavka 2. od pomorca se može zahtijevati da dokaže odgovarajuću stručnu sposobnost na radnom mjestu. To dokazivanje može uključivati provjeru ispunjavanja operativnih zahtjeva u vezi sa standardima stražarenja te postojanja ispravne reakcije u slučaju opasnosti, u okviru razine nadležnosti pomorca.

1.   Države članice Komisiji priopćuju informacije iz Priloga III. za potrebe članka 21. stavka 8. i članka 22. stavka 2., a kako bi ih države članice i Komisija mogle upotrebljavati u oblikovanju politika.

2.   Te informacije države članice stavljaju na raspolaganje Komisiji jednom godišnje u elektronskom obliku te obuhvaćaju informacije registrirane do 31. prosinca prethodne godine. Države članice zadržavaju sva vlasnička prava nad informacijama u izvornom obliku. Obrađeni statistički podaci sastavljeni na temelju takvih informacija javno su dostupni u skladu s odredbama o transparentnosti i zaštiti informacija iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1406/2002.

3.   S ciljem osiguravanja zaštite osobnih podataka, države članice osiguravaju da su svi osobni podaci u anonimnom obliku kako je utvrđeno u Prilogu III. koristeći programsku podršku koju osigurava i prihvaća Komisija prije dostavljanja tih podataka Komisiji. Komisija koristi samo informacije u anonimnom obliku.

4.   Države članice i Komisija osiguravaju korištenje mjera za prikupljanje, dostavljanje, pohranjivanje, analizu i distribuciju tih informacija koje omogućuju statističku analizu.

Za potrebe prvog podstavka, Komisija usvaja detaljne mjere u pogledu potrebnih tehničkih zahtjeva kako bi osigurala odgovarajuće upravljanje statističkim podacima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 30. kojima se mijenjaju Prilog I. ovoj Direktivi i povezane odredbe ove Direktive radi usklađivanja tog priloga i tih odredaba s izmjenama Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 30. kojima se mijenja Prilog III. ovoj Direktivi u pogledu posebnog i relevantnog sadržaja i detalja informacija o kojima države članice trebaju izvješćivati, pod uvjetom da su ti akti ograničeni na uzimanje u obzir izmjena Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW te da poštuju mjere za zaštitu podataka. Ti delegirani akti ne mijenjaju odredbe o anonimnom obliku podataka kako su utvrđene u članku 27. stavku 3.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 14. i članka 29. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 1. kolovoza 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 14. i članka 29. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 14. i članka 29. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Navedeni odbor je odbor odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.