(1)

Kako je navedeno u Direktivi (EU) 2018/1972, budući da je vjerojatno da će bežične pristupne točke kratkog dometa i male snage pozitivno utjecati na korištenje radiofrekvencijskim spektrom i na razvoj bežičnih komunikacija u Uniji, trebalo bi olakšati tako da se za njihovo postavljanje ne zahtijevaju dozvole.

(2)

Bežična pristupna točka kratkog dometa sastoji se od raznih elemenata kao što su jedinica za obradu signala, antenski sustav, kabelske veze i ormarić. U određenim slučajevima antenski sustav ili neki njegovi dijelovi mogu se instalirati neovisno od drugih elemenata bežične pristupne točke kratkog dometa te spojiti s pomoću jednog namjenskog kabela ili više njih. To mogu biti primjerice razdijeljeni antenski ili radijski sustavi koje upotrebljava jedan ili više operatora. Bežična pristupna točka kratkog dometa može biti izrađena tako da služi dvama korisnicima spektra ili više njih.

(3)

Kako bi se zajamčilo prihvaćanje javnosti i održivo postavljanje, bežične pristupne točke kratkog dometa iz članka 57. stavka 1. drugog podstavka Direktive (EU) 2018/1972 trebale bi biti vizualno neupadljive. Kako bi se to postiglo, te pristupne točke ne bi smjele biti vidljive ili bi na nosivu strukturu trebale biti postavljene na vizualno neupadljiv način. Njihov bi rad trebao omogućavati visoku razinu zaštite javnog zdravlja, kako je utvrđeno u Preporuci Vijeća 1999/519/EZ (2) o ograničavanju izloženosti stanovništva elektromagnetskim poljima (EMF).

(4)

Direktivom 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu predviđeno je da se radijska oprema, uključujući bežičnu pristupnu točku kratkog dometa, izrađuje tako da omogućava zaštitu zdravlja i sigurnosti ljudi.

(5)

Fizičke i tehničke značajke bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa iz članka 57. stavka 1. drugog podstavka Direktive (EU) 2018/1972 trebale bi se stoga definirati s obzirom na najveći volumen, ograničenje težine i najveću snagu emisije za povezivost korisnika. Odabirom najvećeg volumena radi ograničenja vizualne upadljivosti bežične pristupne točke kratkog dometa trebala bi se omogućiti fleksibilnost i prilagodljivost dizajna fizičkim i tehničkim značajkama nosive strukture.

(6)

Studija „Light Deployment Regime for Small-Area Wireless Access Points (SAWAPs)” (4) (Pojednostavnjena rješenja za postavljanje bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa), koju je naručila Komisija, pokazala je da bi se ograničenim volumenom od 20 litara morali moći obuhvatiti glavni elementi bežične pristupne točke kratkog dometa uz osiguravanje neupadljivosti. Taj bi se najveći volumen trebao primjenjivati na svako postavljanje bežične pristupne točke kratkog dometa koja služi jednom korisniku spektra te na postavljanje više bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa koje su smještene na istu infrastrukturnu lokaciju ili malu površinu, kao što su stup ulične rasvjete, semafor, reklamni pano ili autobusna stanica, što bi zbog fizičkih dimenzija i/ili gustoće na određenom prostoru vjerojatno dovelo do vizualne zakrčenosti.

(7)

Bežične pristupne točke kratkog dometa trebale bi biti usklađene s europskom usklađenom normom EN 62232:2017 (5)„Određivanje jakosti, gustoće snage i SAR-a RF polja u blizini radiokomunikacijskih baznih postaja za potrebe vrednovanja ljudske izloženosti”, kojom je predviđen način instalacije baznih stanica s obzirom na njihovu snagu emisije radi potrebe procjene izloženosti ljudi elektromagnetskim poljima (EMF) u skladu s ograničenjima utvrđenima u Preporuci 1999/519/EZ.

(8)

Ta se norma primjenjuje na sve vrste baznih stanica, razvrstane u pet instalacijskih razreda koji odgovaraju različitim ograničenjima ekvivalentne izotropno izračene snage (EIRP), od nekoliko milivata (razred E0), preko 2 vata (razred E2), 10 vata (razred E10) i 100 vata (razred E100), do više od 100 vata (razred E+). Od svih tih razreda, s obzirom na sigurnosnu udaljenost pri instalaciji koju treba primjenjivati u skladu s tom normom, a budući da je Direktivom (EU) 2018/1972 predviđeno da bežične pristupne točke kratkog dometa trebaju sadržavati opremu male snage, ova Uredba trebala bi se primjenjivati samo na instalacijske razrede E0, E2 i E10. U tablici 2. u točki 6.2.4. norme EN 62232:2017 zahtijeva se da najmanji zračeći dio antene iz razreda E10 bude smješten na visini od najmanje 2,2 metra iznad javnog pješačkog puta kako bi se osigurala udaljenost od najmanje 20 cm između glavne latice antene i tijela čovjeka visokog 2 m (6).

(9)

Instalacija bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa iz razreda E10, koje će vjerojatno iskoristiti najveće ograničenje volumena od 20 litara, u zatvorenim bi prostorima iz estetskih razloga trebala biti ograničena na velike zatvorene prostore s visinom stropa od najmanje 4 metra, kao što su muzeji, stadioni, konferencijski centri, zračne luke, stanice podzemne željeznice, željezničke stanice ili trgovački centri.

(10)

Težina i oblik bežične pristupne točke kratkog dometa ne bi smjeli zahtijevati strukturno ojačanje potporne strukture.

(11)

Ako se u budućnosti relevantne norme izmijene te se počnu primjenjivati na pristupne točke kratkog dometa koje upotrebljavaju aktivne antenske sustave, takve pristupne točke ne bi trebale biti obuhvaćene pravilima koja omogućuju izuzeće od obveze posjedovanja dozvole.

(12)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućili nadzor i praćenje, posebno ako je na istoj lokaciji smješteno više antenskih sustava, svaki operator koji je postavio bežične pristupne točke kratkog dometa u skladu sa značajkama utvrđenima u ovoj Uredbi trebao bi pravodobno obavijestiti nadležno tijelo o instalaciji i lokaciji tih pristupnih točaka.

(13)

Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje ovlasti država članica da utvrde agregirane razine EMF-a do kojih dolazi u kolokacijama ili agregacijama na lokalnom području bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa iz članka 57. stavka 1. drugog podstavka Direktive (EU) 2018/1972 te da osiguraju njihovu usklađenost s primjenjivim ograničenjima agregirane izloženosti u skladu s pravom Unije na način koji ne uključuje izdavanje pojedinačnih dozvola.

(14)

Provedbu ove Uredbe trebalo bi redovito pratiti kako bi se, ako to bude potrebno, omogućilo njezino preispitivanje, uzimajući u obzir nacionalnu praksu i razvoj normi, posebno u pogledu uvrštavanja aktivnih antenskih sustava.

(15)

Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje nacionalne mjere koje se odnose na sigurnost, pružanje komunalnih usluga i poštovanje privatnog vlasništva, uključujući pravo vlasnika na određivanje upotrebe njihove imovine.

(16)

Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje primjena manje ograničavajućih nacionalnih pravila za postavljanje bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa radi omogućavanja odgovarajuće gustoće i vizualne neupadljivosti bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa.

(17)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora za komunikacije,