(1)

Europska komisija objavila je 15. ožujka 2020. Provedbenu uredbu (EU) 2020/402 (2) o uvođenju obveze predočenja odobrenja u slučaju izvoza određenih proizvoda, u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) 2015/479. Ta je uredba izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/426 od 19. ožujka 2020. (3).

(2)

Uredba (EU) 2020/402 i njezina izmjena primjenjuju se na ograničeno razdoblje od šest tjedana.

(3)

Budući da se epidemiološka kriza uzrokovana bolešću COVID-19 nastavlja, potražnja u Uniji za osobnom zaštitnom opremom, koja se sastoji od zaštitnih maski (i kirurških maski), rukavica, zaštitnih naočala, štitnika za lice i zaštitnih odijela, i dalje je iznimno velika te se čak i stalno povećava. Do nestašica na unutarnjem tržištu osobito je dovela potražnja za određenim vrstama osobne zaštitne opreme. S obzirom na njezinu prirodu i prevladavajuće okolnosti, takav je tip opreme osnovni proizvod jer je nužan za sprečavanje daljnjeg širenja bolesti te zaštitu zdravlja medicinskog osoblja koje liječi zaražene pacijente.

(4)

Kontinuirano se ulažu napori kako bi se osigurala hitna i dostatna opskrba zaštitnom opremom u cijelom EU-u. Proizvodni kapaciteti za osobnu zaštitnu opremu povećani su. Komisija je dovršila postupak zajedničke javne nabave za osobnu zaštitnu opremu, u kojem je sudjelovalo 25 država članica. Te su se inicijative pokazale uspješnima, a planirano je da se oprema stavi na raspolaganje dva tjedna nakon što države članice potpišu ugovore s ponuditeljima.

(5)

Europska komisija je u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu odlučila u sustavu rescEU stvoriti strateške zalihe medicinske opreme, kao što su respiratori i zaštitne maske, kako bi pomogla zemljama EU-a u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19. Te će se zalihe, koje u potpunosti financira Komisija izravnim bespovratnim sredstvima, nalaziti u jednoj državi članici ili više njih.

(6)

Komisija je uspostavila i mehanizam za razmjenu, među ostalim za osobnu zaštitnu opremu, s ciljem koordinacije napora za usklađivanje ponude i potražnje u EU-u te olakšavanja primjerenog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

(7)

Unatoč tim mjerama, te s obzirom na povećane potrebe za osobnom zaštitnom opremom u Uniji, i dalje postoji jaz između potražnje i ponude unutar Unije, posebno u vezi s određenim vrstama osobne zaštitne opreme, koje su neophodne za sprečavanje širenja bolesti i skrb o pacijentima.

(8)

S obzirom na te napore za prevladavanje kritične nestašice određenih vrsta osobne zaštitne opreme u Uniji opravdane su dodatne mjere kako bi se pridonijelo rješavanju i sprečavanju nestašica osobne zaštitne opreme.

(9)

Te mjere, usmjerene na zaštitu zdravlja i s posljedicama za trgovinu, trebaju biti ciljane, razmjerne, transparentne i privremene.

(10)

U zajedničkoj izjavi od 26. ožujka članovi i članice Europskog vijeća istaknuli su da bi donošenje odluke o odobrenju za izvoz osobne zaštitne opreme trebalo dovesti do potpunog i djelotvornog ukidanja svih oblika unutarnjih zabrana ili ograničenja.

(11)

Unija izvoz ne želi ograničiti više nego što je apsolutno nužno i svakako želi podržati načelo međunarodne solidarnosti tijekom ove globalne pandemije. Stoga bi Unijine mjere trebale biti razmjerne i osigurati da izvoz i dalje bude moguć, uz prethodno odobrenje. U tu svrhu države članice trebale bi izdavati odobrenja za izvoz u posebnim okolnostima, ako dotična pošiljka ne ugrožava stvarnu potrebu za osobnom zaštitnom opremom u Uniji i služi zadovoljavanju opravdane potrebe za službenu ili profesionalnu medicinsku upotrebu u nekoj trećoj zemlji. S druge strane, države članice ne bi trebale odobriti izvoz koji bi uzrokovao spekulativne poremećaje i služio stvaranju zaliha i gomilanju osnovne opreme od strane onih kojima je potrebno malo opreme ili im uopće nije potrebna.

(12)

Sustav odobrenja za izvoz trebao bi riješiti ili spriječiti nestašicu osnovnih proizvoda unutar granica Unije. Glavni cilj takvog sustava bio bi zaštita javnog zdravlja u Uniji.

(13)

Tijekom trajanja tog privremenog sustava administrativne oblike tih odobrenja trebalo bi prepustiti odluci država članica.

(14)

Na temelju načela međunarodne solidarnosti države članice trebale bi odobriti izvoz kojim bi se omogućile hitne isporuke u kontekstu humanitarne pomoći.

(15)

Države članice trebale bi pozitivno razmotriti izdavanje odobrenja kada je izvoz namijenjen državnim tijelima, javnim tijelima i drugim tijelima uređenima javnim pravom te zaduženima za distribuciju i stavljanje na raspolaganje osobne zaštitne opreme osobama pogođenima bolešću COVID-19, izloženima riziku od nje ili uključenima u borbu protiv pandemije te bolesti.

(16)

Da bi se ostvario cilj ove Uredbe, odobrenja bi trebalo izdavati samo u mjeri u kojoj obujam izvoza nije takav da ugrožava dostupnost osobne zaštitne opreme na tržištu dotične države članice ili drugdje u Uniji. U tu bi svrhu države članice prije izdavanja takvog odobrenja trebale stupiti u kontakt s mehanizmom za razmjenu koji je uspostavila Komisija. Međutim, države članice ne moraju stupiti u kontakt s mehanizmom za razmjenu u slučaju odobrenja za hitnu opskrbu u kontekstu humanitarne pomoći.

(17)

Pri donošenju odluke o izdavanju odobrenja za izvoz, države članice trebale bi uzeti u obzir i ispunjavanje obveze opskrbe koju Unija i države članice imaju u okviru zajedničke javne nabave ili sustava rescEU, potporu aktivnostima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), potporu odgovorima na krizne situacije koordiniranima na razini EU-a ili zahtjeve za pomoć primljene od trećih zemalja ili međunarodnih organizacija.

(18)

Trebalo bi razmotriti i stupanj tržišne integracije za predmetne proizvode između dijelova carinskog područja Unije i drugih zemalja ili područja, neovisno o tome je li postignut na temelju aranžmana kojim je uspostavljeno područje slobodne trgovine ili iz drugih razloga, kao što su zemljopisna blizina ili povijesne veze. Isto tako, bilo bi kontraproduktivno narušiti izrazito integrirane vrijednosne lance i distribucijske mreže uspostavljene na temelju tih aranžmana ili na drugi način, posebice u slučaju susjednih zemalja i gospodarstava.

(19)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na određene vrste osobne zaštitne opreme. Da bi se osigurala dosljednost, opis vrsta osobne zaštitne opreme koje podliježu sustavu odobrenja utvrđenom ovom Uredbom trebalo bi uskladiti s odgovarajućim specifikacijama opreme iz zajedničke javne nabave, kojom su utvrđene konkretne potrebe u Uniji. Oznake KN trebale bi biti navedene samo u informativne svrhe.

(20)

Cilj je mehanizma za razmjenu osigurati dostatnost opskrbe kako bi se zadovoljila potražnja za svim vrstama osobne zaštitne opreme na tržištu Unije. S obzirom na to može se pojaviti potreba za preispitivanjem područja primjene Priloga I. i proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom. Preispitivanje područja primjene trebalo bi se temeljiti na kontinuiranom ocjenjivanju potreba za osnovnom opremom za borbu protiv bolesti COVID-19 i mogućoj nestašici te opreme. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti proizvodima obuhvaćenima zajedničkom javnom nabavom te zatraženima u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, kao što su druge vrste osobne zaštitne opreme, respiratori i laboratorijski proizvodi (kompleti za testiranje).

(21)

Jedinstveno tržište za medicinsku i osobnu zaštitnu opremu usko je integrirano izvan granica Unije, kao i njegovi proizvodni vrijednosni lanci i distribucijske mreže. To se osobito odnosi na države članice Europskog udruženja za slobodnu trgovinu i na zapadni Balkan, koji su uključeni u proces snažne integracije s Unijom. Podvrgavanje izvoza određene osobne zaštitne opreme u te zemlje predočenju odobrenja za izvoz bilo bi kontraproduktivno s obzirom na izrazitu integraciju proizvodnih vrijednosnih lanaca i distribucijskih mreža jer je takva oprema osnovni proizvod nužan za sprečavanje daljnjeg širenja bolesti i zaštitu zdravlja medicinskog osoblja koje liječi zaražene pacijente. Stoga je primjereno isključiti te zemlje iz područja primjene ove Uredbe.

(22)

Također je primjereno iz obveze predočenja odobrenja za izvoz isključiti prekomorske zemlje i područja navedene u Prilogu II. Ugovoru, kao i Farske otoke, Andoru, San Marino, Vatikanski Grad i Gibraltar, s obzirom na to da su oni posebno ovisni o opskrbnim lancima država članica kojima su pridruženi ili o opskrbnim lancima susjednih država članica, ovisno o slučaju.

(23)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na izvoz robe Unije iz carinskog područja Unije. Stoga zemlje koje čine dio tog carinskog područja ne moraju biti izuzete kako bi pošiljke iz Unije mogle primati bez ograničenja. To se posebno odnosi na Kneževinu Monako (4). S druge strane, područja država članica koja su izričito isključena iz carinskog područja Unije ne bi trebala biti obuhvaćena zahtjevom za predočenje odobrenja za izvoz i stoga bi također trebala biti izuzeta. To se odnosi na područja Büsingena, Helgolanda, Livigna, Ceute i Melille. Isto tako, izvoz u epikontinentalni pojas države članice ili isključivi gospodarski pojas koji je država članica prijavila u skladu s UNCLOS-om trebao bi biti izuzet od primjene ove Uredbe.

(24)

Mjere predviđene ovom Uredbom ne bi se trebale primjenjivati na trgovinu među državama članicama EU-a. U skladu s člankom 127. stavkom 3. Sporazuma o povlačenju, tijekom prijelaznog razdoblja Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske smatra se državom članicom, a ne trećom zemljom.

(25)

Neke od prethodno navedenih zemalja trenutačno primjenjuju ograničenja izvoza osobne zaštitne opreme.

(26)

Tijela zemalja i područja isključenih iz sustava odobrenja za izvoz trebala bi ponuditi odgovarajuća jamstva da će kontrolirati vlastiti izvoz predmetnih proizvoda kako bi se izbjeglo ugrožavanje cilja Provedbene uredbe (EU) 2020/402. Komisija bi to trebala pomno pratiti.

(27)

Da bi se izbjeglo ugrožavanje cilja ove Uredbe, tijela isključenih zemalja i područja trebala bi omogućiti izvoz takvih proizvoda u Uniju.

(28)

Kako bi se situacija redovito ocjenjivala i kako bi se osigurala transparentnost i dosljednost, države članice trebale bi izvješćivati Komisiju o svojim odlukama o prihvaćanju ili odbijanju zahtjeva za odobrenje za izvoz. Komisija bi trebala redovito objavljivati takve informacije, vodeći računa o njihovoj povjerljivosti.

(29)

Zahtjevi za prethodno odobrenje za izvoz iznimne su prirode te bi trebali biti ciljani i ograničenog trajanja. Kako bi se osiguralo da mjere ne traju duže nego što je potrebno, trebale bi se primjenjivati na razdoblje od 30 dana. Na temelju razvoja situacije u smislu širenja bolesti COVID-19 i usklađenosti ponude i potražnje, Komisija bi trebala redovito preispitivati stanje i uzimati u obzir eventualnu potrebu da se trajanje mjera skrati ili produlji.

(30)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU) 2015/479,