22.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 49/9

(1)

Komisija je 1. lipnja 2017. prihvatila Globalno usklađeni ispitni postupak za laka vozila (WLTP) utvrđen u Uredbi Komisije (EU) 2017/1151 (2). WLTP zamjenjuje Novi europski vozni ciklus (NEDC) iz Priloga XII. Uredbi (EZ) br. 692/2008 (3). Od 2021. sukladnost s ciljanim vrijednostima emisija CO2 iz uredbe (EU) br. 510/2011 provjerava se na temelju emisija CO2 utvrđenih u skladu s WLTP-om. Od tog se datuma i uštede CO2 koje se temelje na ekoinovacijama određuju na temelju WLTP-a.

(2)

Kako bi se uzele u obzir promjene regulatornog ispitnog postupka i postupak koreliranja vrijednosti CO2 prema WLTP-u s odgovarajućim vrijednostima CO2 prema NEDC-u iz Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/1153 (4), potrebno je izmijeniti Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 427/2014 (5).

(3)

Kako bi se osigurao nesmetan prelazak s NEDC-a na WLTP, trebalo bi biti moguće podnijeti zahtjev za odobrenje inovativne tehnologije kao ekoinovacije na temelju NEDC-a do 31. prosinca 2019. i na temelju WLTP-a od stupanja na snagu ove Uredbe.

(4)

Iako je Komisija odobrila više od dvadeset ekoinovacija, do 2017. njihovi su ih proizvođači primijenili u voznom parku u Europskoj uniji u prilično ograničenoj mjeri. Kako bi se promicalo znatnije uvođenje tih tehnologija i najbolje iskoristio potencijal za smanjivanje emisija CO2 iz lakih gospodarskih vozila, postupak odobravanja i certifikacije trebalo bi pojednostavniti.

(5)

Smanjivanjem praga ušteda na 0,5 g CO2/km vjerojatno bi se pospješila veća primjena inovativnih tehnologija za smanjivanje emisija CO2. Međutim, kako bi se osiguralo da se te uštede CO2 stvarno i postignu, neophodno ih je je vrlo precizno utvrđivati. Stoga je neophodno procijeniti i kvantificirati nepouzdanost povezanu s metodama koje se primjenjuju za dokazivanje ušteda i uzeti tu nepouzdanost u obzir kada homologacijsko tijelo potvrđuje uštede CO2. Primjereno je promjenu praga ušteda uskladiti s uvođenjem WLTP-a pa bi se stoga novi prag trebao primjenjivati za zahtjeve podnesene na temelju WLTP-a.

(6)

Za dokazivanje ušteda CO2, a radi poboljšavanja preciznosti i lakšeg utvrđivanja ušteda CO2, u slučajevima kada uštede ne ovise o vozilu trebalo bi biti moguće ispitivanje samo sastavnih dijelova.

(7)

Kako bi se olakšala certifikacija ušteda CO2, trebalo bi biti moguće da u prijavi za odobrenje inovativne tehnologije kao ekoinovacije podnositelj zahtjeva predloži, uz detaljnu metodu ispitivanja za utvrđivanje ušteda, pojednostavnjenu metodu za procjenjivanje ušteda ili prethodno definirane uštede CO2. Kada se primjenjuju takve pojednostavnjene metode ili prethodno definirane uštede CO2, uštede koje potvrđuju homologacijska tijela trebale bi biti utvrđene s rezervom, to jest odražavati najnižu razinu dokazanih ušteda.

(8)

Tehnologija koja je već neko vrijeme široko dostupna na tržištu ne može se smatrati inovativnom u smislu članka 12. Uredbe (EU) br. 510/2011 te ne bi trebala biti prihvatljiva kao ekoinovacija. Kako bi se stvorili odgovarajući poticaji, opravdano je zamijeniti referentnu godinu 2009. dinamičnom referentnom godinom koja će služiti kao osnova pri određivanju inovativnosti određene tehnologije. Nova dinamična referentna godina trebala bi se primjenjivati na zahtjeve podnesene od 1. siječnja 2020.

(9)

Ako Komisija utvrdi, na temelju iskustva koje je stečeno ocjenjivanjem niza inovativnih tehnologija s istim svojstvima, da je nedvojbeno i na zadovoljavajući način dokazano da su takve tehnologije u skladu s kriterijima prihvatljivosti iz članka 12. Uredbe (EU) br. 510/2011, ili ako inovativna tehnologija nije ovisna o parametrima određenog vozila određenog proizvođača, trebalo bi biti moguće odobriti inovativnu tehnologiju kao ekoinovaciju odlukom kojom se omogućuje svim proizvođačima da certificiraju uštede CO2 upućivanjem na tu odluku ako su ispunjeni uvjeti iz te odluke.

(10)

Za neke inovativne tehnologije potrebni su jaki statistički dokazi koji bi podupirali pretpostavke iz zahtjeva za odobrenje inovativne tehnologije kao ekoinovacije uz predložene parametre u metodi ispitivanja. Kako bi skupovi podataka bili što veći, trebalo bi biti moguće da skupina proizvođača ili isporučitelja podnese zahtjev zajedno. U tom slučaju ta bi skupina trebala moći podnijeti zahtjev koji uključuje nekoliko izvješća o provjeri, ako je to neophodno zbog povjerljivosti ili zaštite tržišnog natjecanja.

(11)

Kako bi se osiguralo da su certificirane uštede CO2 koje proizvođači koriste za svrhe sukladnosti s ciljnim vrijednostima vjerodostojne, Komisija bi trebala moći brzo reagirati i obavijestiti proizvođače ako primijeti bilo kakva odstupanja ili nedosljednosti u metodi ispitivanja ili inovativnoj tehnologiji koje bi mogle utjecati na razinu certificiranih ušteda, ili ako je se obavijesti o tome.

(12)

Iskustvo pokazuje da može biti neophodno prilagoditi metode ispitivanja iz odluka o odobrenju ekoinovacija, među ostalim kako bi se uzeo u obzir tehnički razvoj ili kako bi se proširilo područje primjene ekoinovacije na veći broj vozila. Stoga bi trebalo biti moguće da prvotni podnositelj zahtjeva i Komisija zatraže izmjenu tih odluka.

(13)

Provedbenu uredbu (EU) br. 427/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(14)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za klimatske promjene,

1.

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

4.

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

5.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

6.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

7.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

8.

Naslov članka 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Ocjena zahtjeva za odobrenje inovativne tehnologije kao ekoinovacije”.

9.

Članak 11. mijenja se kako slijedi:

10.

Članak 12. mijenja se kako slijedi:

11.

Umeće se sljedeći članak 12.a:

„Članak 12.a

Izmjena odluke o odobrenju inovativne tehnologije kao ekoinovacije

1.   Proizvođač ili isporučitelj, uključujući prvotnog podnositelja zahtjeva, može Komisiji podnijeti zahtjev za izmjenu postojeće odluke o odobrenju. Takav zahtjev i sva prateća dokumentacija dostavljaju se i elektroničkom poštom ili elektroničkim nosačem podataka ili se šalju na poslužitelj kojim upravlja Komisija. Zahtjev u pisanom obliku mora sadržavati popis prateće dokumentacije.

2.   Uz zahtjev za izmjenu prilažu se sljedeće informacije i dokazi:

3.   Po primitku zahtjeva za izmjenu Komisija objavljuje sažetak opisa predloženih izmjena iz stavka 2. točke (c).

4.   Komisija ocjenjuje zahtjev za izmjenu i u roku od devet mjeseci od primitka potpunog zahtjeva mijenja odluku o odobrenju, osim ako se pojave primjedbe u pogledu primjerenosti predloženih izmjena.

U izmijenjenoj odluci o odobrenju navodi se, prema potrebi, njezina primjenjivost i informacije potrebne za certifikaciju ušteda CO2 u skladu s člankom 11. ove Uredbe, podložno iznimkama od prava javnog pristupa dokumentima kako je definirano Uredbom (EZ) br. 1049/2001.

5.   Komisija može zahtijevati prilagodbe predloženih izmjena. U tom slučaju Komisija se o sadržaju predloženih izmjena savjetuje s podnositeljem zahtjeva i drugim relevantnim dionicima, uključujući prvotnog podnositelja zahtjeva za odobrenje inovativne tehnologije kao ekoinovacije, i prema potrebi uzima u obzir zaprimljene primjedbe.

6.   Razdoblje ocjenjivanja može se produžiti za pet mjeseci ako Komisija utvrdi da zbog složenosti inovativne tehnologije i prateće izmijenjene metode ispitivanja ili zbog veličine i sadržaja zahtjeva ne može primjereno ocijeniti taj zahtjev unutar razdoblja za ocjenjivanje od devet mjeseci.

Komisija u roku od 40 dana od primitka zahtjeva obavješćuje podnositelja zahtjeva o produženju razdoblja za ocjenjivanje.

7.   Komisija može na vlastitu inicijativu u svakom trenutku izmijeniti odluku o odobrenju, posebno kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak. Komisija se o izmjenama koje razmatra savjetuje s prvotnim podnositeljem zahtjeva za odobrenje inovativne tehnologije kao ekoinovacije i s ostalim relevantnim dionicima te prema potrebi uzima u obzir zaprimljene primjedbe.”