Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32017R1987

    Uredba Komisije (EU) 2017/1987 оd 31. listopada 2017. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 15 (Tekst značajan za EGP. )

    C/2017/7107

    SL L 291, 9.11.2017, p. 63–71 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 15/10/2023; Implicitno stavljeno izvan snage 32023R1803

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2017/1987/oj

    9.11.2017   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 291/63


    UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/1987

    оd 31. listopada 2017.

    o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 15

    (Tekst značajan za EGP)

    EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (1), a posebno njezin članak 3. stavak 1.,

    budući da:

    (1)

    Uredbom Komisije (EZ) br. 1126/2008 (2) doneseni su određeni međunarodni standardi i tumačenja koji su postojali 15. listopada 2008.

    (2)

    Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) objavio je 12. travnja 2016. izmjene Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja (MSFI) 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima. Izmjenama se nastoji pojasniti određene zahtjeve i osigurati dodatnu pomoć u prijelaznom razdoblju za trgovačka društva koja provode standard.

    (3)

    Na savjetovanju s Europskom savjetodavnom skupinom za financijsko izvještavanje potvrđeno je da izmjene MSFI-ja 15 zadovoljavaju kriterije za donošenje iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002.

    (4)

    Uredbu (EZ) br. 1126/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

    (5)

    Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Regulatornog računovodstvenog odbora,

    DONIJELA JE OVU UREDBU:

    Članak 1.

    U Prilogu Uredbi (EZ) br. 1126/2008 Međunarodni standard financijskog izvještavanja (MSFI) 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima mijenja se kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

    Članak 2.

    Svako trgovačko društvo primjenjuje izmjene iz članka 1. najkasnije od početka svoje prve financijske godine koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma.

    Članak 3.

    Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 31. listopada 2017.

    Za Komisiju

    Predsjednik

    Jean-Claude JUNCKER


    (1)  SL L 243, 11.9.2002., str. 1.

    (2)  Uredba Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29.11.2008., str. 1.).


    PRILOG

    Pojašnjenja MSFI-ja 15

    Prihodi na temelju ugovora s kupcima

    Izmjene

    MSFI-ja 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima

    Mijenjaju se točke 26., 27. i 29. Točke 28. i 30. nisu izmijenjene, ali su navedene radi lakšeg snalaženja.

    Različita roba ili usluge

    26.

    Ovisno o ugovoru, obećana roba ili usluge mogu među ostalim uključivati sljedeće:

    (a)

    prodaju robe koju je subjekt proizveo (na primjer, zalihe proizvođača);

    (b)

    preprodaju robe koju je subjekt kupio (na primjer, roba trgovca na malo);

    (c)

    preprodaju prava na robu ili usluge koje je subjekt kupio (na primjer, karta koju je preprodao subjekt koji djeluje kao nalogodavac, kako je opisano u točkama B.34. – B.38.);

    (d)

    obavljanje ugovorom dogovorenog zadatka (ili zadataka) za kupca;

    (e)

    pružanje usluge spremnosti na pružanje robe ili usluga (na primjer, nedefinirana ažuriranja programske opreme koja se pružaju kada i ako su dostupna) ili na stavljanje robe ili usluga na raspolaganje kupcu kako bi ih upotrijebio kako i kada odluči;

    (f)

    pružanje usluge organiziranja prijenosa robe ili usluga kupcu za drugu stranku (na primjer, djelovanje u svojstvu agenta druge stranke, kako je opisano u točkama B.34. – B.38.);

    (g)

    dodjelu prava na robu ili usluge koje će se pružiti u budućnosti i koje kupac može preprodati ili pružiti svojem kupcu (na primjer, subjekt koji prodaje proizvod trgovcu na malo obećava da će prenijeti dodatnu robu ili usluge pojedincu koji proizvod kupi od trgovca na malo);

    (h)

    izgradnju, proizvodnju ili razvoj imovine u ime kupca;

    (i)

    izdavanje licencija (vidjeti točke B.52. – B.63.B.); i

    (j)

    pružanje mogućnosti kupnje dodatne robe ili usluga (kada je na temelju takvih mogućnosti kupcu dano materijalno pravo, kako je opisano u točkama B.39. – B.43.).

    27.

    Roba ili usluga obećana kupcu razlikuje se ako su ispunjena oba kriterija navedena u nastavku:

    (a)

    kupac može ostvariti koristi od same robe ili usluge ili u kombinaciji s drugim resursima koji su izravno dostupni kupcu (odnosno, roba ili usluga može se razlikovati); i

    (b)

    obećanje subjekta da će kupcu prenijeti robu ili usluge moguće je utvrditi odvojeno od ostalih obećanja u okviru ugovora (odnosno, obećanje prijenosa robe ili usluga razlikuje se u kontekstu ugovora).

    28.

    Kupac može ostvariti korist od robe ili usluge u skladu s točkom 27. podtočkom (a) ako se roba ili usluga može upotrijebiti, potrošiti, prodati za iznos viši od vrijednosti otpada ili držati na način kojim se ostvaruje ekonomska korist. U slučaju pojedine robe ili usluga kupac može ostvarivati korist iz same robe ili usluge. U slučaju druge robe ili usluga kupac može ostvarivati korist iz robe ili usluge samo u kombinaciji s drugim izravno dostupnim resursima. Izravno dostupan resurs roba je ili usluga koja se prodaje odvojeno (prodaje je subjekt ili neki drugi subjekt) ili resurs koji je kupac već stekao od subjekta (uključujući robu ili usluge koje će subjekt prenijeti kupcu na temelju ugovora) ili iz drugih transakcija ili događaja. Različitim se čimbenicima može dokazati da kupac može ostvariti korist od same robe ili usluge ili u kombinaciji s drugim resursima koji su mu izravno dostupni. Na primjer, činjenica da subjekt redovito odvojeno prodaje robu ili uslugu upućivala bi na to da kupac može ostvariti korist od same robe ili usluge ili u kombinaciji s drugim izravno dostupnim resursima.

    29.

    Kada se procjenjuje mogu li se obećanja subjekta da će prenijeti robu ili usluge kupcu utvrditi odvojeno u skladu s točkom 27. podtočkom (b), cilj je utvrditi je li vrsta obećanja u kontekstu ugovora takva da se svaka od te robe ili usluga prenosi pojedinačno ili se umjesto toga prenosi kombinirana stavka odnosno stavke za koje su obećana roba ili usluge ulazni proizvodi (inputs). Čimbenici koji upućuju na to da nije moguće odvojeno utvrditi dva ili više obećanja u pogledu prijenosa robe ili usluga kupcu među ostalim uključuju sljedeće:

    (a)

    subjekt pruža znatnu uslugu povezivanja robe ili usluga s drugom robom ili uslugama obećanima u ugovoru u paket robe ili usluga koje predstavljaju kombinirani proizvod (output) ili proizvode z koje je kupac sklopio ugovor. Drugim riječima, subjekt upotrebljava robu ili usluge kao ulazni proizvod za proizvodnju ili isporuku kombiniranog proizvoda ili proizvodâ koje je utvrdio kupac. Kombinirani proizvod ili proizvodi mogu uključivati više od jedne faze, elementa ili jedinice.

    (b)

    jedna ili više stavki robe ili usluga znatno izmjenjuju ili prilagođavaju jednu ili više stavki druge robe ili usluga koji su obećani u ugovoru ili su njima znatno izmijenjene ili prilagođene.

    (c)

    roba ili usluge u velikoj su mjeri međuovisne ili su u velikoj mjeri međusobno povezane. Drugim riječima, na svaku stavku robe ili usluga znatno utječe jedna ili više stavki druge robe ili usluga koje su obuhvaćene ugovorom. Na primjer, ponekad dvije ili više stavki robe ili usluga znatno utječu jedna na drugu jer subjekt ne bi mogao ispuniti svoje obećanje kada bi svaku stavku robe ili usluga prenosio odvojeno.

    30.

    Ako obećana roba ili usluga nije različita, subjekt je dužan kombinirati tu robu ili uslugu s drugom obećanom robom ili uslugama dok ne utvrdi paket robe ili usluga koji je različit. U nekim bi slučajevima to dovelo do toga da subjekt obračunava svu robu ili usluge obećane u ugovoru kao jednu obvezu na činidbu.

    U dodatku B mijenjaju se točke B.1., B.34. – B.38., B.52. – B.53. i B.58. te se dodaju točke B.34.A, B.35.A, B.35.B, B.37.A, B.59.A, B.63.A i B.63.B Briše se točka B.57. Točke B.54. – B.56., B.59. i B.60. – B.63. nisu izmijenjene, ali su navedene radi lakšeg snalaženja.

    Dodatak B

    Vodič za primjenu

    B.1.

    Ovaj vodič za primjenu podijeljen je u sljedeće kategorije:

    (a)

    (i)

    izdavanje licencija (točke B.52. – B.63.B);

    (j)

    Nalogodavac u usporedbi s agentom

    B.34.

    Ako je druga stranka uključena u pružanje robe ili usluga kupcu, subjekt je dužan utvrditi smatra li se njegovo obećanje obvezom na činidbu u smislu njegova pružanja određene robe ili usluga (odnosno, subjekt je nalogodavac) ili u pogledu ugovaranja da tu robu ili usluge pruži druga stranka (odnosno, subjekt je agent). Subjekt utvrđuje je li nalogodavac ili agent za svaku određenu robu ili uslugu obećanu kupcu. Određena roba ili usluga jest različita roba ili usluga (ili različit paket robe ili usluga) koja će se pružiti kupcu (vidjeti točke 27. – 30.). Ako ugovor s kupcem uključuje više od jedne stavke određene robe ili usluge, subjekt za neke određene stavke robe ili usluga može biti nalogodavac, a za druge agent.

    B.34.A

    Kako bi utvrdio vrstu svojeg obećanja (kako je opisano u točki B.34.), subjekt je dužan učiniti sljedeće:

    (a)

    utvrditi određenu robu ili usluge koje će se pružiti kupcu (što, primjerice, može biti pravo da robu ili uslugu pruži druga stranka (vidjeti točku 26.)); i

    (b)

    procijeniti kontrolira li (kako je opisano u točki 33.) svu određenu robu ili svaku određenu uslugu prije prijenosa te robe ili usluge kupcu.

    B.35.

    Subjekt je nalogodavac ako kontrolira određenu robu ili uslugu prije prijenosa te robe ili usluge kupcu. Međutim, subjekt nužno ne kontrolira određenu robu ako zakonsko vlasništvo nad tom robom stekne samo kratkotrajno prije nego što se zakonsko vlasništvo prenese kupcu. Subjekt koji djeluje kao nalogodavac obvezu na činidbu u pogledu pružanja određene robe ili usluge može ispuniti sam ili može uključiti neku drugu stranku (na primjer, podizvođača) radi ispunjenja nekih ili svih dijelova obveze na činidbu u njegovo ime.

    B.35.A

    Ako je u pružanje robe ili usluga kupcu uključena druga stranka, subjekt koji djeluje kao nalogodavac stječe kontrolu nad bilo čim od sljedećeg:

    (a)

    robom ili drugom imovinom druge stranke koju zatim prenosi kupcu.

    (b)

    pravom da uslugu pruži druga stranka, što subjektu omogućuje da toj stranci naloži da pruži uslugu kupcu u njegovo ime.

    (c)

    robom ili uslugom druge stranke koju zatim kombinira s drugom robom ili uslugama u okviru pružanja određene robe ili usluge kupcu. Na primjer, ako subjekt pruža znatnu uslugu povezivanja robe ili usluga (vidjeti točku 29. podtočku (a)) koje pruža druga stranka s određenom robom ili uslugom za koju je kupac sklopio ugovor, subjekt kontrolira tu robu ili uslugu prije prijenosa te robe ili usluge kupcu. To je stoga što subjekt prvo stječe kontrolu nad ulaznim proizvodima za određenu robu ili uslugu (koja uključuje robu ili usluge drugih stranaka) i usmjerava njihovu uporabu kako bi stvorio kombinirani proizvod koji je određena roba ili usluga.

    B.35.B

    Kada subjekt koji je nalogodavac ispuni obvezu na činidbu (ili dok je ispunjava), subjekt priznaje prihod u bruto iznosu naknade na koju očekuje da ima pravo u zamjenu za određenu prenesenu robu ili uslugu.

    B.36.

    Subjekt je agent ako je njegova obveza na činidbu dogovoriti da određenu robu ili usluge pruži druga stranka. Subjekt koji je agent ne kontrolira određenu robu ili uslugu koju pruža druga stranka prije prijenosa te robe ili usluge kupcu. Kada subjekt koji je agent ispuni obvezu na činidbu (ili dok je ispunjava), subjekt priznaje prihod u iznosu naknade ili provizije na koju očekuje da ima pravo u zamjenu za dogovor da određenu robu ili usluge pruži druga stranka. Naknada ili provizija subjekta može biti neto iznos naknade koju subjekt zadržava nakon plaćanja drugoj stranci naknade primljene u zamjenu za robu ili usluge koje će ta stranka pružiti.

    B.37.

    Pokazatelji da subjekt kontrolira određenu robu ili uslugu prije njezina prijenosa na kupca (te, posljedično, da je nalogodavac (vidjeti točku B.35.)) među ostalim uključuju sljedeće:

    (a)

    subjekt je prvenstveno odgovoran ispuniti obećanje da će pružiti određenu robu ili uslugu. To obično uključuje odgovornost za prihvatljivost određene robe ili usluge (na primjer, prvenstvena odgovornost da roba ili usluga budu u skladu sa specifikacijama kupca). Ako je subjekt prvenstveno odgovoran za ispunjenje obećanja da će pružiti određenu robu ili uslugu, to može upućivati na to da druga stranka uključena u pružanje određene robe ili usluge djeluje u ime subjekta.

    (b)

    za subjekt nastaje rizik zaliha prije prijenosa određene robe ili usluge na kupca ili nakon prijenosa kontrole na kupca (na primjer, ako kupac ima pravo povrata). Na primjer, ako subjekt stekne ili se obveže da će steći određenu robu ili uslugu prije stjecanja ugovora s kupcem, to može upućivati na to da subjekt ima mogućnost usmjeravanja upotrebe i stjecanja gotovo svih preostalih koristi od robe ili usluge prije njezina prijenosa na kupca.

    (c)

    subjekt ima diskrecijsko pravo pri utvrđivanju cijene određene robe ili usluge. Utvrđivanje cijene koju kupac plaća za određenu robu ili uslugu može upućivati na to da subjekt ima mogućnost usmjeravanja upotrebe te robe ili usluge i stjecanja gotovo svih preostalih koristi. No u određenim slučajevima agent može imati diskrecijsko pravo pri utvrđivanju cijena. Na primjer, agent može imati određenu fleksibilnost pri utvrđivanju cijena kako bi ostvario dodatan prihod iz svoje usluge ugovaranja da robu ili usluge kupcima pruže druge stranke.

    B.37.A.

    Pokazatelji iz točke B.37. mogu biti više ili manje relevantni za procjenu kontrole ovisno o vrsti određene robe ili usluge i uvjetima ugovora. Nadalje, različitim se pokazateljima u različitim ugovorima mogu pružiti uvjerljiviji dokazi.

    B.38.

    Ako druga stranka preuzme obveze na činidbu i ugovorna prava subjekta u ugovoru tako da subjekt više nije obvezan ispuniti obvezu na činidbu u pogledu prijenosa određene robe ili usluge kupcu (odnosno, subjekt više ne djeluje kao nalogodavac), subjekt ne smije priznati prihode za tu obvezu na činidbu. Umjesto toga, subjekt je dužan procijeniti hoće li priznati prihode za ispunjenje obveze na činidbu radi stjecanja ugovora za drugu stranku (odnosno, djeluje li subjekt kao agent).

    Izdavanje licencija

    B.52.

    Licencijom se utvrđuju prava kupca na intelektualno vlasništvo subjekta. Licencije za intelektualno vlasništvo mogu među ostalim uključivati licencije za bilo što od sljedećeg:

    (a)

    programsku opremu i tehnologiju;

    (b)

    filmove, glazbu i druge oblike medija i zabave;

    (c)

    franšize; i

    (d)

    patente, žigove i autorska prava.

    B.53.

    Uz obećanje dodjele licencije (ili licencija) kupcu, subjekt kupcu može obećati i prijenos druge robe ili usluga. Ta obećanja mogu biti izričito navedena u ugovoru ili se podrazumijevati u skladu s uobičajenom poslovnom praksom, objavljenim politikama ili određenim izjavama subjekta (vidjeti točku 24.). Kao i u drugim vrstama ugovora, ako je u ugovor s kupcem uključeno obećanje u pogledu dodjele licencije (ili licencija) uz ostalu obećanu robu ili usluge, subjekt primjenjuje točke 22. – 30. za utvrđivanje svih obveza na činidbu u ugovoru.

    B.54.

    Ako se obećanje u pogledu dodjele licencije ne razlikuje od ostale obećane robe ili usluga u ugovoru u skladu s točkama od 26. do 30., subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu dodjele licencije i tu ostalu robu ili usluge zajedno kao jednu obvezu na činidbu. U primjere licencija koje se ne razlikuju od ostale robe ili usluga obećanih u ugovoru uključeno je sljedeće:

    (a)

    licencija koja je sastavni dio materijalne robe i koja je ključna za funkcionalnost robe; i

    (b)

    licencija na temelju koje kupac može ostvariti korist samo u kombinaciji s povezanom uslugom (primjerice usluga na internetu koju pruža subjekt, a kojom se dodjelom licencije kupcu omogućuje pristup sadržaju).

    B.55.

    Ako se licencija ne razlikuje, subjekt je dužan primijeniti točke 31. – 38. kako bi utvrdio je li obveza na činidbu (u koju je uključena obećana licencija) obveza na činidbu koja se ispunjuje tijekom određenog vremena ili u određenom trenutku.

    B.56.

    Ako se obećanje u pogledu dodjele licencije razlikuje od ostale obećane robe ili usluga u okviru ugovora te je stoga obećanje u pogledu dodjele licencije zasebna obveza na činidbu, subjekt je dužan utvrditi prenosi li se licencija kupcu u određenom trenutku ili tijekom određenog vremena. Pri tom određivanju subjekt je dužan odrediti omogućuje li se kupcu vrstom obećanja subjekta u pogledu dodjele licencije kupcu bilo koje od sljedećeg:

    (a)

    pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta tijekom čitavog razdoblja trajanja licencije; ili

    (b)

    pravo upotrebe intelektualnog vlasništva subjekta u određenom trenutku u kojem se dodjeljuje licencija.

    Određivanje vrste obećanja subjekta

    B.57.

    [izbrisano]

    B.58.

    Obećanje subjekta u pogledu dodjele licencije jest obećanje da će omogućiti pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta ako su ispunjeni svi kriteriji navedeni u nastavku:

    (a)

    ugovorom se zahtijeva, ili kupac u razumnoj mjeri očekuje, da subjekt poduzme radnje kojima znatno utječe na intelektualno vlasništvo na koje kupac ima prava (vidjeti točke B.59. i B.59.A.);

    (b)

    zbog prava koja se dodjeljuju licencijom kupac je izravno izložen svim pozitivnim ili negativnim učincima radnji subjekta utvrđenih u točki B.58. podtočki (a); i

    (c)

    te radnje ne rezultiraju prijenosom robe ili usluge kupcu tijekom provedbe tih radnji (vidjeti točku 25.).

    B.59.

    U čimbenike koji bi mogli upućivati na to da bi kupac mogao u razumnoj mjeri očekivati da će subjekt poduzeti radnje kojima se znatno utječe na intelektualno vlasništvo uključene su uobičajena poslovna praksa, objavljene politike ili određene izjave subjekta. Iako nije presudan čimbenik, postojanje zajedničkog ekonomskog interesa (na primjer, licencija temeljenih na prodaji) subjekta i kupca povezanog s intelektualnim vlasništvom na koje kupac ima prava isto tako može upućivati na to da bi kupac u razumnoj mjeri mogao očekivati da će subjekt poduzeti takve radnje.

    B.59.A.

    Subjektove radnje znatno utječu na intelektualno vlasništvo na koje kupac ima pravo ako vrijedi jedno sljedećeg:

    (a)

    očekuje se da će te radnje znatno promijeniti oblik (na primjer, koncepcija ili sadržaj) ili funkcionalnost (na primjer, sposobnost izvršenja funkcije ili zadaće) intelektualnog vlasništva; ili

    (b)

    sposobnost kupca da stekne koristi od intelektualnog vlasništva u velikoj mjeri proizlazi iz tih radnji ili o njima u velikoj mjeri ovisi. Na primjer, korist od robne marke često proizlazi iz ili ovisi o tekućim radnjama subjekta kojima se podupire ili održava vrijednost intelektualnog vlasništva.

    U skladu s time, ako intelektualno vlasništvo na koje kupac ima prava ima znatnu samostalnu funkcionalnost, znatan dio koristi od tog intelektualnog vlasništva proizlazi iz te funkcionalnosti. Posljedično, radnje subjekta ne bi znatno utjecale na sposobnost kupca da stekne korist od tog intelektualnog vlasništva osim ako te radnje znatno ne mijenjaju njegov oblik ili funkcionalnost. Vrste intelektualnog vlasništva koje često imaju znatnu samostalnu funkcionalnost uključuju programsku opremu, biološke spojeve ili formule lijekova te gotov medijski sadržaj (na primjer, filmovi, televizijske emisije i glazbene snimke).

    B.60.

    Ako su ispunjeni kriteriji iz točke B.58., subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu dodjele licencije kao obvezu na činidbu koja se ispunjuje tijekom određenog vremena jer će kupac istodobno primati i ostvarivati koristi iz subjektove činidbe koja se odnosi na osiguranje pristupa intelektualnom vlasništvu tijekom izvršenja te činidbe (vidjeti točku 35. podtočku (a)). Subjekt je dužan primijeniti točke 39. – 45. kako bi odabrao odgovarajuću metodu mjerenja svojeg napretka k potpunom ispunjenju te obveze na činidbu u pogledu omogućivanja pristupa.

    B.61.

    Ako kriteriji iz točke B.58. nisu ispunjeni, svrha je subjektova obećanja osigurati pravo na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta dok to intelektualno vlasništvo postoji (u smislu oblika i funkcionalnosti) u trenutku u kojem se licencija dodjeljuje kupcu. To znači da kupac može usmjeravati upotrebu licencije i ostvariti gotovo sve preostale koristi iz nje u trenutku prijenosa licencije. Subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu osiguranja prava na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta kao obvezu na činidbu koja se ispunjava u određenom trenutku. Subjekt je dužan primijeniti točku 38. kako bi utvrdio trenutak u kojem se licencija prenosi kupcu. Međutim, prihod se ne može priznati za licenciju kojom se osigurava pravo na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta prije početka razdoblja tijekom kojeg kupac može upotrebljavati licenciju i ostvarivati korist iz nje. Na primjer, ako razdoblje trajanja licencije za upotrebu programske opreme započne prije nego što subjekt dodijeli (ili na drugi način učini dostupnim) kôd kojim se kupcu omogućuje da odmah upotrebljava programsku opremu, subjekt ne bi priznao prihod prije nego što se taj kôd dodijeli (ili na drugi način učini dostupnim).

    B.62.

    Subjekt je dužan zanemariti čimbenike navedene u nastavku pri utvrđivanju dodjeljuje li se licencijom pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta ili pravo upotrebe intelektualnog vlasništva subjekta:

    (a)

    vremenska ograničenja, zemljopisnu regiju ili upotrebu – tim se ograničenjima definiraju značajke obećane licencije, a ne definira se ispunjuje li subjekt svoju obvezu na činidbu u određenom trenutku ili tijekom određenog vremena.

    (b)

    jamstva koja pruža subjekt u pogledu valjanog patenta za intelektualno vlasništvo i zaštite tog patenta od neovlaštene upotrebe – obećanje u pogledu zaštite patentnog prava nije obveza na činidbu jer se činom zaštite patenta štiti vrijednost imovine intelektualnog vlasništva subjekta i pruža osiguranje kupcu da prenesena licencija zadovoljava specifikacije licencije obećane u ugovoru.

    Licencije temeljene na prodaji ili upotrebi

    B.63.

    Neovisno o zahtjevima iz točaka 56. – 59., subjekt je dužan priznati prihod za licencije temeljene na prodaji ili upotrebi obećane u zamjenu za licenciju za intelektualno vlasništvo samo kada (i u onoj mjeri u kojoj) nastane kasniji od događaja navedenih u nastavku:

    (a)

    nastanak naknadne prodaje ili upotrebe; i

    (b)

    ispunjena je (ili djelomično ispunjena) obveza na činidbu na koju je raspodijeljen dio licencije temeljene na prodaji ili upotrebi ili čitava licencija temeljena na prodaji ili upotrebi.

    B.63.A.

    Zahtjev za licenciju temeljenu na prodaji ili upotrebi iz točke B.63. primjenjuje se ako se licencija odnosi samo na licenciju za intelektualno vlasništvo ili ako je licencija za intelektualno vlasništvo glavni element obuhvaćen licencijom (na primjer, licencija za intelektualno vlasništvo može biti glavni element obuhvaćen licencijom ako subjekt razumno očekuje da će kupac licenciji pripisati znatno veću vrijednost nego ostaloj robi ili uslugama na koje se licencija odnosi).

    B.63.B.

    Ako je zahtjev iz točke B.63.A. ispunjen, prihod od licencije temeljene na prodaji ili upotrebi priznaje se u cijelosti u skladu s točkom B.63. Ako zahtjev iz točke B.63.A. nije ispunjen, na licenciju temeljenu na prodaji ili upotrebi primjenjuju se zahtjevi o promjenjivoj naknadi iz točaka 50. – 59.

    U Dodatku C izmjenjuju se točke C.2., C.5. i C.7. te se dodaju točke C.1.B., C.7.A. i C.8.A. Točke C.3. i C.6. nisu izmijenjene, ali su navedene radi lakšeg snalaženja.

    DATUM STUPANJA NA SNAGU

    C.1.B.

    Dokumentom Pojašnjenja MSFI-ja 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u travnju 2016., izmijenjene su točke 26., 27., 29., B.1., B.34. –B.38., B.52. – B.53., B.58., C.2., C.5. i C.7., izbrisana je točka B.57. te su dodane točke B.34.A., B.35.A., B.35.B., B.37.A., B.59.A., B.63.A., B.63.B., C.7.A. i C.8.A. Subjekt primjenjuje te izmjene za godišnja izvještajna razdoblja koja započinju 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt započne s primjenom tih izmjena za ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

    PRIJELAZNE ODREDBE

    C.2.

    Za potrebe prijelaznih odredbi iz točaka C3. – C.8.A.:

    (a)

    datumom početka primjene smatra se početak izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje ovaj standard; i

    (b)

    ispunjenim ugovorom smatra se ugovor u okviru kojeg je subjekt prenio svu robu ili usluge utvrđene u skladu s MRS-om 11 Ugovori o izgradnji, MRS-om 18 Prihodi te povezanim Tumačenjima.

    C.3.

    Subjekt je dužan primijeniti ovaj standard upotrebom jedne od dviju metoda navedenih u nastavku:

    (a)

    retroaktivno na svako prethodno izvještajno razdoblje prikazano u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, uz primjenu rješenja iz točke C.5.; ili

    (b)

    retroaktivno s kumulativnim učinkom početne primjene ovog standarda na datum početne primjene u skladu s točkama C7. i C8.

    C.5.

    Subjekt može upotrijebiti jedno praktično rješenje navedeno u nastavku ili više njih pri retroaktivnoj primjeni ovog standarda u skladu s točkom C.3. podtočkom (a):

    (a)

    za ispunjene ugovore subjekt ne mora prepravljati ugovore:

    i.

    koji započinju i završavaju u okviru jednog godišnjeg izvještajnog razdoblja; ili

    ii.

    koji su ispunjeni ugovori na početku prvog prikazanog razdoblja.

    (b)

    za ispunjene ugovore koji uključuju promjenjivu naknadu subjekt može upotrijebiti cijenu transakcije na datum završetka ugovora umjesto procjene iznosa promjenjive naknade u usporednim izvještajnim razdobljima.

    (c)

    za ugovore koji su izmijenjeni prije početka prvog prikazanog razdoblja subjekt ne mora retroaktivno prepraviti ugovor za te izmjene ugovora u skladu s točkama 20. i 21. Subjekt umjesto toga izražava skupni učinak svih izmjena do kojih je došlo prije početka prvog prikazanog razdoblja pri:

    i.

    utvrđivanju ispunjenih i neispunjenih obveza na činidbu;

    ii.

    određivanju cijene transakcije; i

    iii.

    raspodjeli cijene transakcije na ispunjene i neispunjene obveze na činidbu.

    (d)

    za sva izvještajna razdoblja prikazana prije datuma početne primjene subjekt ne mora objaviti iznos cijene transakcije raspodijeljen na preostale obveze na činidbu ni objašnjenje u pogledu trenutka u kojem subjekt očekuje da će priznati taj iznos kao prihod (vidjeti točku 120.).

    C.6.

    Za sva praktična rješenja iz točke C.5. koja subjekt upotrebljava, subjekt je dužan primjenjivati to rješenje sustavno na sve ugovore u svim prikazanim izvještajnim razdobljima. Nadalje, subjekt je dužan objaviti sve informacije navedene u nastavku:

    (a)

    upotrijebljena rješenja; i

    (b)

    u razumno mogućoj mjeri, kvalitativnu procjenu procijenjenog učinka primjene svakog od tih rješenja.

    C.7.

    Ako subjekt odluči primjenjivati ovaj standard retroaktivno u skladu s točkom C.3. podtočkom (b), subjekt je dužan priznati kumulativni učinak početne primjene ovog standarda kao prilagodbu početnog stanja zadržane dobiti (ili, prema potrebi, druge komponente vlasničkog kapitala) iz godišnjeg izvještajnog razdoblja u koje je uključen datum početne primjene. U okviru te prijelazne metode subjekt može odlučiti primijeniti ovaj standard retroaktivno samo na ugovore koji nisu ispunjeni ugovori na datum početne primjene (na primjer, 1. siječnja 2018. za subjekt čija poslovna godina završava 31. prosinca).

    C.7.A.

    Subjekt koji ovaj standard primjenjuje retroaktivno u skladu s točkom C.3. podtočkom (b) može upotrijebiti i praktično rješenje opisano u točki C.5. podtočki (c):

    (a)

    za sve izmjene ugovora do kojih dođe prije početka prvog prikazanog razdoblja; ili

    (b)

    za sve izmjene ugovora do kojih dođe prije datuma prve primjene.

    Ako subjekt primjenjuje to praktično rješenje, dužan ga je primjenjivati dosljedno na sve ugovore i objaviti informacije propisane točkom C.6.

    C.8.A.

    Subjekt primjenjuje Pojašnjenja MSFI-ja 15 (vidjeti točku C.1.B.) retroaktivno u skladu s MRS-om 8. Pri retroaktivnoj primjeni izmjena subjekt primjenjuje izmjene kao da su na datum prve primjene bile uključene u MSFI 15. Posljedično, subjekt ne primjenjuje izmjene na izvještajna razdoblja ili na ugovore koji ne podliježu zahtjevima iz MSFI-ja 15 u skladu s točkama C.2. – C.8. Na primjer, ako subjekt primjenjuje MSFI 15 u skladu s točkom C.3. podtočkom (b) samo na ugovore koji nisu ispunjeni ugovori na datum prve primjene, subjekt ne prepravlja ispunjene ugovore na datum prve primjene MSFI-ja 15 za učinke tih izmjena.


    Top