„PRILOG III.

ODREĐIVANJE PEROKSIDNOG BROJA

1.   Područje primjene

U ovom se Prilogu opisuje metoda za određivanje peroksidnog broja ulja i masti životinjskog i biljnog podrijetla.

2.   Definicija

Peroksidni broj jest količina onih tvari u uzorku, izraženih u obliku miliekvivalenata aktivnog kisika na kilogram, koji pod opisanim radnim uvjetima oksidiraju kalijev jodid.

3.   Princip

Reakcija ispitivanog dijela uzorka u otopini octene kiseline i kloroforma s otopinom kalijeva jodida. Titriranje oslobođenog joda standardiziranom otopinom natrijeva tiosulfata.

4.   Oprema

Sva oprema koja se koristi ne smije sadržavati tvari koje uzrokuju redukciju ili oksidaciju.

Bilješka 1.: Površina podloge ne smije se zamastiti.

4.1

Staklena odmjerna posudica volumena 3 ml.

4.2

Tikvice s užim grlom i čepom, volumena približno 250 ml, prethodno osušene i ispunjene čistim, suhim, inertnim plinom (dušikom ili, još bolje, ugljikovim dioksidom).

4.3

Bireta volumena 5 ml, 10 ml ili 25 ml, graduirana na najmanje 0,05 ml, po mogućnosti s automatskim podešavanjem na nulu ili odgovarajuća automatska bireta.

4.4

Analitička vaga.

5.   Reagensi

5.1

Kloroform, kvalitete analitičkog reagensa, očišćen od kisika propuhivanjem strujom čistog, suhog inertnog plina.

5.2

Ledena octena kiselina, kvalitete analitičkog reagensa, očišćena od kisika propuhivanjem strujom čistog, suhog inertnog plina.

5.3

Kalijev jodid, zasićena vodena otopina, svježe pripremljena, bez joda i jodata. Otopiti oko 14 g kalijeva jodida u oko 10 ml vode na sobnoj temperaturi.

5.4

Vodena otopina natrijeva tiosulfata 0,01 mol/l (ekvivalent 0,01 N), precizno standardizirana neposredno prije uporabe. Svaki dan i prije uporabe pripremiti svježu 0,01 mol/l otopinu natrijeva tiosulfata od 0,1 mol/l standardne otopine natrijeva tiosulfata, ili odrediti točnu molarnost. Prethodna iskustva pokazala su da je stabilnost ograničena te da ovisi o pH vrijednosti i udjelu slobodnog ugljikova dioksida. Za razrjeđivanje upotrebljavati samo svježe prokuhanu vodu, eventualno pročišćenu dušikom. Za određivanje točne molarnosti otopine natrijeva tiosulfata preporučuje se sljedeći postupak: s preciznošću od 0,001 g izvagati 0,27 g do 0,33 g kalijeva jodata (mKIO3) u odmjernu tikvicu (250 ml ili 500 ml) i do oznake razrijediti svježe prokuhanom vodom (V2), ohlađenom na sobnu temperaturu. Pipetom prenijeti 5 ml ili 10 ml te otopine kalijeva jodata (V1) u Erlenmeyerovu tikvicu od 250 ml. Dodati 60 ml svježe prokuhane vode, 5 ml 4 mol/l hidrokloridne kiseline i 25 mg do 50 mg kalijeva jodida ili 0,5 ml zasićene otopine kalijeva jodida. Titrirati tu otopinu otopinom natrijeva tiosulfata (V3) kako bi se odredila točna molarnost otopine natrijeva tiosulfata, pri čemu je:   mKIO3 masa kalijeva jodata u gramima   V1 volumen otopine kalijeva jodata u mililitrima (5 ml ili 10 ml)   V2 ukupni volumen otopine kalijeva jodata u mililitrima (250 ml ili 500 ml)   V3 volumen otopine natrijeva tiosulfata u mililitrima   wKIO3 čistoća kalijeva jodata u g/100 g   MKIO3 molekularna masa kalijeva jodata (214 g/mol)   T točna molarnost otopine natrijeva tiosulfata (mol/l).

5.5

Škrobna otopina, vodena otopina 10 g/l, svježe pripremljena korištenjem prirodnog topivog škroba. Mogu se upotrebljavati i ekvivalentni reagensi.

6.   Uzorak

Treba paziti da uzeti uzorak bude pohranjen na tamnom i hladnom mjestu u potpuno ispunjenim staklenim posudama, hermetički zatvorenima staklenim ili plutenim čepovima.

7.   Postupak

Ispitivanje se mora provesti pri difuznom dnevnom svjetlu ili pod umjetnim svjetlom. U staklenoj odmjernoj posudici (4.1.), ili, ako to ne uspije, u tikvici (4.2.), treba izvagati masu uzorka s preciznošću od 0,001 g u skladu sa sljedećom tablicom prema očekivanom peroksidnom broju:

Očekivani peroksidni broj (meq)	Masa ispitivanog dijela uzorka (g)
0 do 12	5,0 do 2,0
12 do 20	2,0 do 1,2
20 do 30	1,2 do 0,8
30 do 50	0,8 do 0,5
50 do 90	0,5 do 0,3

Tikvicu (4.2.) treba odčepiti i u nju staviti staklenu odmjernu posudicu koja sadržava ispitivani dio uzorka. Dodati 10 ml kloroforma (5.1.). Miješanjem brzo otopiti uzorak. Dodati 15 ml octene kiseline (5.2.), zatim 1 ml otopine kalijeva jodida (5.3.). Brzo začepiti, protresti jednu minutu i odložiti da odleži točno pet minuta na tamnom mjestu i na temperaturi od 15 do 25 °C.

Dodati približno 75 ml destilirane vode. Titrirati oslobođeni jod otopinom natrijeva tiosulfata (5.4.) snažnim protresanjem uz upotrebu otopine škroba (5.5.) kao indikatora.

Provesti dva određivanja na istom uzorku za ispitivanje.

Istodobno treba provesti slijepu probu. Ako rezultat slijepe probe prelazi 0,05 ml 0,01 N otopine natrijeva tiosulfata (5.4.), treba zamijeniti onečišćene reagense.

8.   Izražavanje rezultata

Peroksidni broj (PB) izražen u miliekvivalentima aktivnog kisika na kilogram dan je sljedećom formulom:

pri čemu je:

V	=	volumen standardizirane otopine natrijeva tiosulfata (5.4.) utrošen za ispitivanje, izražen u mililitrima, ispravljen rezultatom za slijepu probu;
T	=	točna molarnost korištene otopine natrijeva tiosulfata (5.4.), izražena u mol/l;
m	=	masa ispitivanog dijela uzorka u gramima.

Kao rezultat treba uzeti aritmetički prosjek dvaju provedenih određivanja.

Rezultat određivanja treba navesti do jednog decimalnog mjesta.”