30.6.2016

HR

Službeni list Europske unije

L 176/1

---

UREDBA (EU) 2016/1035 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 8. lipnja 2016.

o zaštiti od štetnog određivanja cijena plovila

(kodificirani tekst)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKEUNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)	Uredba Vijeća (EZ) br. 385/96 (2) sadržajno je izmijenjena nekoliko puta (3). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi Uredbu trebalo kodificirati.

(2)	Nakon multilateralnih pregovora, pod okriljem Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, 21. prosinca 1994. sklopljen je Sporazum o poštovanju uobičajenih uvjeta konkurencije u komercijalnoj brodograđevnoj i remontnoj industriji (dalje u tekstu „Sporazum o brodogradnji”).

(3)

U okviru Sporazuma o brodogradnji potvrđeno je da se zbog posebnih značajki transakcija pri kupnji brodova u praksi ne primjenjuju kompenzacijska i antidampinške pristojbe, kako je predviđeno člankom VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini, Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i Sporazumom o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Antidampinški sporazum iz 1994.) kao prilozima Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije. Potreba za omogućavanjem učinkovitih načina zaštite od prodaje plovila ispod njihove uobičajene vrijednosti koja uzrokuje štetu dovela je do sastavljanja Kodeksa o štetnom određivanju cijena za brodogradnju, koji zajedno s Temeljnim načelima čini Prilog III. Sporazumu o brodogradnji („Kodeks IPI”).

(4)

Tekst Kodeksa IPI uglavnom se temelji na Antidampinškom sporazumu iz 1994., ali odstupa od tog Sporazuma kada to traži posebna priroda transakcija pri kupnji plovila. Stoga bi se jezik Kodeksa IPI trebao odraziti u zakonodavstvu Unije, u onoj mjeri u kojoj je to moguće na temelju teksta Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(5)	Sporazum o brodogradnji i zakonske odredbe koje iz njega proizlaze imaju velik značaj za pravo Unije.

(6)	Kako bi se održala ravnoteža prava i obveza koju Sporazum o brodogradnji uspostavlja, Unija bi trebala poduzeti mjere protiv svakog plovila sa štetno određenom cijenom, čija prodaja ispod uobičajene vrijednosti uzrokuje štetu industriji Unije.

(7)	S obzirom na brodograditelje iz ugovornih stranaka Sporazuma o brodogradnji, prodaja plovila može biti predmet ispitnog postupka Unije samo kada je kupac plovila iz Unije i pod uvjetom da plovilo nije ratno.

(8)

Poželjno je donijeti jasna i detaljna pravila za izračunavanje uobičajene vrijednosti. Posebno bi se ta vrijednost trebala, kada je to moguće, temeljiti na reprezentativnoj prodaji sličnog plovila u redovnoj trgovini u državi izvoznici. Uputno je odrediti okolnosti u kojima se može smatrati da je prodaja na domaćem tržištu obavljena s gubitkom i može je se zanemariti te u kojima se može pozvati na prodaju sličnog plovila trećoj državi ili na izračunanu uobičajenu vrijednost. Također je poželjno predvidjeti ispravnu raspodjelu troškova, čak i u situacijama pokretanja proizvodnje. Također je potrebno prilikom određivanja uobičajene vrijednosti naznačiti metodologiju koja se primjenjuje pri određivanju iznosa prodajnih, općih i troškova upravnog postupka te profitne marže koje mora sadržavati ta vrijednost.

(9)	Komisija bi trebala, radi omogućivanja ispravne primjene instrumenta za suzbijanje štetnog određivanja cijena, poduzeti sve potrebne mjere kojima se pri procjeni strukture troškova u velikim koncernima i holdinzima trećih zemalja osigurava valjanost obračunskih naknada.

(10)

Prilikom određivanja uobičajene vrijednosti za zemlje bez tržišnoga gospodarstva čini se razboritim utvrditi pravila za odabir primjerene treće zemlje s tržišnim gospodarstvom koja će se u tu svrhu koristiti, a u slučaju kada nije moguće naći primjerenu treću zemlju, omogućiti utvrđivanje uobičajene vrijednosti na bilo kojoj drugoj razumnoj osnovi.

(11)	Uputno je odrediti izvoznu cijenu i navesti prilagodbe koje bi trebalo napraviti u slučajevima kada je potrebno provesti preinaku te cijene u odnosu na početnu cijenu na otvorenom tržištu.

(12)	U svrhu osiguravanja pravedne usporedbe između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti, preporučljivo je navesti čimbenike, uključujući ugovorne kazne, koji mogu utjecati na cijene i usporedivost cijena.

(13)

Poželjno je osigurati jasne i detaljne smjernice u vezi s čimbenicima koji mogu biti mjerodavni za utvrđivanje je li prodaja po štetnoj cijeni uzrokovala materijalnu štetu ili prijeti da takvu štetu prouzroči. Pri dokazivanju činjenice da je razina cijene pri toj prodaji odgovorna za štetu koju je pretrpjela industrija Unije, trebalo bi voditi računa o učincima drugih čimbenika i posebno prevladavajućih tržišnih uvjeta u Uniji.

(14)	Preporučljivo je definirati pojam „industrija Unije” pozivanjem na sposobnost izgradnje sličnog plovila i omogućiti da se stranke povezane s izvoznicima mogu izuzeti iz takve industrije te definirati pojam „povezan”.

(15)

Potrebno je donijeti postupovne i sadržajne uvjete za podnošenje pritužbe protiv štetnog određivanja cijene, uključujući visinu do koje će biti podržana od strane industrije Unije, kao i podatke o kupcu plovila, štetnom određivanju cijena, šteti i uzročnoj vezi koje bi takva pritužba trebala sadržavati. Također je uputno odrediti postupke za odbijanje pritužbi ili za pokretanje postupaka.

(16)

U slučaju kupca plovila kojem je štetno određena cijena i koji ima poslovni nastan na području druge ugovorne stranke Sporazuma o brodogradnji, pritužba također može sadržavati zahtjev za pokretanje ispitnog postupka koji provode tijela ugovorne stranke. Takav bi takav zahtjev trebalo proslijediti tijelima ugovorne stranke kada je to opravdano.

(17)	Prema potrebi, tijela ugovorne stranke Sporazuma o brodogradnji mogu, na temelju pisane pritužbe, pokrenuti ispitni postupak u skladu s ovom Uredbom i pod uvjetima Sporazuma o brodogradnji.

(18)

Potrebno je odrediti način na koji bi se zainteresiranim stranama trebala dostaviti obavijest o podacima koje zahtijevaju nadležna tijela. Zainteresirane bi strane trebale imati mnogobrojne mogućnosti za iznošenje svih relevantnih dokaza i zaštitu svojih interesa. Također je poželjno jasno utvrditi pravila i postupke koje treba poštovati tijekom ispitnog postupka, posebno pravila na osnovi kojih se zainteresirane strane moraju javiti, iznijeti svoja stajališta i dostaviti podatke u okviru utvrđenih rokova, ako ta stajališta i podatke treba uzeti u obzir. Također je primjereno utvrditi uvjete pod kojima zainteresirana strana može imati pristup podacima i dati svoje tumačenje podataka koje dostavljaju druge zainteresirane strane. U prikupljanju podataka također bi trebala postojati suradnja između država članica i Komisije.

(19)	Potrebno je predvidjeti da bi slučajevi, bez obzira na to je li ili nije nametnuta naknada zbog štetnog određivanja cijene, trebali završiti najkasnije jednu godinu od datuma početka ispitnog postupka ili datuma isporuke plovila, ovisno o slučaju.

(20)	Ispitne postupke ili postupke trebalo bi završiti kada je stupanj štetnog određivanja cijena de minimis.

(21)

Ispitni postupak može se završiti bez nametanja naknade zbog štetnog određivanja cijene, ako je prodaja plovila sa štetno određenom cijenom konačno i bezuvjetno poništena ili ako je prihvaćen drugi jednakovrijedan način za poboljšanje stanja. Međutim, posebnu pažnju trebalo bi posvetiti potrebi da se izbjegne ugrožavanje postizanja cilja u skladu s ovom Uredbom.

(22)

Nakon ispunjenja svih uvjeta predviđenih ovom Uredbom, brodogradilištu koje je prodajom plovila po štetno određenoj cijeni uzrokovalo štetu industriji Unije trebala bi se odlukom nametnuti naknada zbog štetnog određivanja cijena koja je iznosom jednaka stupnju štetnog određivanja cijene. Trebalo bi utvrditi jasna i detaljna pravila za provedbu takve odluke, uključujući sve mjere potrebne za njezino stvarno izvršavanje, posebno poduzimanje protumjera ako brodogradilište u predviđenom roku ne plati naknadu zbog štetnog određivanja cijene.

(23)	Potrebno je donijeti jasna pravila za uvođenje zabrane prava na ukrcaj i iskrcaj u lukama Unije plovilima izgrađenim u brodogradilištima koja su predmet protumjera.

(24)	Obveza plaćanja naknade zbog štetnog određivanja cijena prestaje važiti tek kada je takva naknada u cijelosti plaćena ili po isteku razdoblja tijekom kojeg se primjenjuju protumjere.

(25)	Niti jedna radnja koja se poduzima u skladu s ovom Uredbom ne bi smjela biti u suprotnosti s interesima Unije.

(26)	Djelujući u skladu s ovom Uredbom, Unija bi trebala imati na umu potrebu za brzim i učinkovitim djelovanjem.

(27)	Važno je predvidjeti nadzorne posjete radi provjere dostavljenog podatka o štetnom određivanju cijene i šteti, pri čemu su, međutim, takvi posjeti uvjetovani ispravnim odgovorima na primljene upitnike.

(28)	Potrebno je omogućiti da se, ako stranke ne surađuju na odgovarajući način, drugi podaci mogu koristiti za utvrđivanje nalaza i da takvi podaci mogu biti manje poželjni za stranke nego u slučaju da su surađivale.

(29)	Trebalo bi propisati postupanje s povjerljivim podacima tako da se ne otkrivaju poslovne tajne.

(30)	Bitno je donijeti odredbe za pravilno otkrivanje bitnih činjenica i mišljenja strankama koje imaju na to pravo i da se to otkrivanje provede, vodeći računa o postupku odlučivanja u Uniji, u roku koji omogućuje strankama obranu njihovih interesa.

(31)	Za provedbu postupaka predviđenih ovom Uredbom potrebni su jednaki uvjeti za donošenje mjera koje su potrebne za provedbu te Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Načela i definicije

1.   Naknada zbog štetnog određivanja cijene može se nametnuti brodogradilištu za svako plovilo sa štetno određenom cijenom čija prodaja kupcu izvan zemlje podrijetla plovila uzrokuje štetu.

2.   Smatra se da je cijena plovila štetno određena ako je izvozna cijena prodanog plovila manja od usporedive cijene sličnog plovila prodanog kupcu iz zemlje izvoznice u redovnoj prodaji.

3.   Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„plovilo” znači pomorsko plovilo na vlastiti pogon od 100 tona bruto tonaže i više koje se koristi za prijevoz robe i osoba ili za službu posebne namjene (na primjer, ledolomci i plovni bageri) i svaki brod tegljač snage 365 kW i više;

(b)	„slično plovilo” znači svako plovilo iste vrste, namjene i približno iste veličine kao plovilo te značajki sličnih značajkama plovila;

(c)	„ista općenita vrsta plovila” znači svako plovilo iste vrste i namjene, ali znatno drukčije veličine;

(d)	„prodaja” obuhvaća prijenos vlasničkog udjela u plovilu, osim vlasničkog udjela koji je nastao ili je stečen isključivo u svrhu zaštite pri uobičajenom komercijalnom zajmu;

(e)

„vlasnički udjel” uključuje svako ugovorno ili vlasničko pravo koje korisniku ili korisnicima omogućuje korištenje prednosti od djelatnosti plovila, na način koji se u znatnoj mjeri može usporediti s načinom na koji vlasnik koristi dobit od djelatnosti plovila. Pri utvrđivanju postoji li takva znatna usporedivost, poštuju se, među ostalim, sljedeći čimbenici: i. uvjeti i okolnosti transakcije; ii. poslovna praksa u industriji; iii. je li plovilo koje je predmet transakcije uključeno u poslovanje jednog ili više korisnika; i iv. postoji li u praksi mogućnost da korisnik ili korisnici iskoriste prednost od djelatnosti plovila i preuzmu rizik za djelatnost plovila u značajnom dijelu njegova životnog vijeka;

(f)

„kupac” znači svaka osoba ili društvo koje neposredno ili posredno stječe vlasnički udjel, uključujući i najam ili dugoročni najam plovila, zajedno s prvobitnim prijenosom od brodogradilišta, i uključuje osobu ili društvo koje ima kupca u vlasništvu ili nad njim ima kontrolu, ili mu daje upute. Osoba ili društvo ima kupca u vlasništvu kada ima više od 50 % udjela kupca. Osoba ili društvo ima kontrolu nad kupcem kada je pravno ili operativno u položaju ograničavati ili davati upute kupcu, što se pretpostavlja kod udjela od 25 %. Ako je vlasništvo nad kupcem iskazano, pretpostavlja se da ne postoji druga kontrola nad kupcem, osim ako je drukčije utvrđeno. Za bilo koje plovilo može postojati više od jednog kupca;

(g)	„društvo” znači svako trgovačko društvo osnovano u skladu s građanskim ili trgovačkim pravom, uključujući zadruge i druge pravne osobe javnog ili privatnog prava, uključujući one koje su neprofitne;

(h)	„ugovorna stranka” znači svaka treća zemlja koja je stranka Sporazuma o brodogradnji.

Članak 2.

Utvrđivanje štetnog određivanja cijena

1.   Uobičajena vrijednost obično se temelji na cijeni koju je za slično plovilo u redovnoj trgovini platio ili mora platiti nezavisni kupac u zemlji izvoznici.

2.   Cijene između stranaka za koje se ispostavi da su povezane ili da među njima postoji kompenzacijski dogovor ne uzimaju se kao redovna trgovina i ne smiju se upotrebljavati za utvrđivanje uobičajene vrijednosti, osim ako se utvrdi da taj međusobni odnos ne utječe na njih.

3.   Kada u redovnoj trgovini ne postoje prodaje sličnih plovila, ili kada zbog posebne situacije na tržištu takve prodaje ne dozvoljavaju ispravnu usporedbu, uobičajena se vrijednost sličnog plovila izračunava na osnovi izvozne cijene sličnog plovila u redovnoj prodaji odgovarajućoj trećoj zemlji, pod uvjetom da je ta cijena reprezentativna. Ako takve prodaje bilo kojoj trećoj zemlji ne postoje ili ne omogućuju ispravnu usporedbu, uobičajena se vrijednost sličnih plovila izračunava na osnovi troškova proizvodnje u zemlji podrijetla uz dodatak primjerenog iznosa za prodajne, opće i troškove upravnog postupka te za dobit.

4.   Prodaje sličnih plovila na domaćem tržištu zemlje izvoznice ili izvozne prodaje u treće zemlje, po cijenama ispod jediničnih troškova proizvodnje (utvrđenih i promjenljivih) uvećanih za dodatak prodajnih, općih i troškova upravnog postupka, mogu se uzeti kao prodaje koje se zbog cijene ne ubrajaju u redovnu prodaju i mogu se zanemariti pri određivanju uobičajene vrijednosti, samo ako se utvrdi da cijena u takvim prodajama ne omogućuje vraćanje svih troškova u razumnom razdoblju, koje bi u pravilu trebalo trajati 5 godina.

5.   Troškovi se uobičajeno izračunavaju na osnovi poslovnih knjiga koje čuva brodogradilište koje je predmet ispitnog postupka, pod uvjetom da su te poslovne knjige u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima te zemlje i da na primjeren način odražavaju troškove u vezi s proizvodnjom i prodajom tog plovila.

Razmatraju se dostavljeni dokazi o ispravnoj raspodjeli troškova, ako se dokaže da se takav način raspodjele troškova upotrebljavao i tijekom prijašnjih razdoblja. U nedostatku prikladnije metode, prednost se daje raspodjeli troškova na osnovi prometa. Osim ako su već prikazani u raspodjeli troškova prema ovom podstavku, troškovi se na primjeren način prilagođavaju za one jednokratne stavke troškova koje doprinose budućoj i/ili tekućoj proizvodnji, ili za okolnosti u kojima na troškove utječu postupci pokretanja proizvodnje.

6.   Iznosi za prodajne, opće i troškove upravnog postupka te dobit temelje se na stvarnim podacima koji se odnose na proizvodnju i prodaju sličnih plovila u redovnoj prodaji brodogradilišta koje je predmet ispitnog postupka. Ako se navedeni iznosi ne mogu utvrditi na ovoj osnovi, tada se mogu utvrditi na osnovi:

(a)	ponderiranog prosjeka stvarnih iznosa utvrđenih za druga brodogradilišta u zemlji podrijetla za proizvodnju i prodaje sličnih plovila na domaćem tržištu te zemlje;

(b)	stvarnih iznosa koji se u redovnoj prodaji primjenjuju na proizvodnju i prodaju plovila iste opće vrste za to brodogradilište, na domaćem tržištu zemlje podrijetla;

(c)	bilo koje druge primjerene metode, pod uvjetom da iznos tako utvrđene dobiti ne prelazi dobit koju druga brodogradilišta uobičajeno ostvaruju od prodaje plovila iste opće vrste na domaćem tržištu zemlje podrijetla.

Nadalje, dobit dodana izračunanoj vrijednosti mora se u svakom slučaju temeljiti na prosječnoj dobiti ostvarenoj u razumnom vremenskom razdoblju od obično šest mjeseci prije i nakon prodaje u vezi s kojom se vodi ispitni postupak i mora odražavati primjerenu dobit u vrijeme takve prodaje. Pri takvom se izračunavanju otklanja svako narušavanje koje ne vodi primjerenoj dobiti u trenutku prodaje.

7.   S obzirom na dugo vremensko razdoblje od ugovora do primopredaje plovila, uobičajena vrijednost ne uključuje stvarne troškove za koje brodogradilište dokaže da su posljedica više sile i da su značajno viši od troškova koje je brodogradilište moglo razumno predvidjeti i uzeti u obzir prilikom utvrđivanja materijalnih uvjeta prodaje.

8.   U slučaju prodaja iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva i posebno onih na koje se primjenjuje Uredba (EU) 2015/755 Europskog parlamenta i Vijeća (6), uobičajena vrijednost određuje se na osnovi cijene ili izračunane vrijednosti u trećoj zemlji s tržišnim gospodarstvom, ili cijene po kojoj se iz takve treće zemlje obavlja prodaja drugim zemljama, uključujući Uniju, ili, kada to nije moguće, na bilo kojoj drugoj razumnoj osnovi, uključujući stvarno plaćenu cijenu ili onu plativu u Uniji za slično plovilo, koja je prema potrebi propisno prilagođena tako da se uključi primjeren stupanj dobiti.

Odgovarajuća treća zemlja s tržišnim gospodarstvom ne odabire se na neprimjeren način, s tim da se vodi računa o svim pouzdanim podacima koji su na raspolaganju u vrijeme odabira. Također se vodi računa o rokovima.

Stranke na koje se odnosi ispitni postupak se ubrzo nakon njegovog pokretanja obavješćuje o predviđenoj trećoj zemlji s tržišnim gospodarstvom te imaju na raspolaganju 10 dana za napomene.

9.   Izvozna cijena je stvarno plaćena cijena ili cijena plativa za plovilo.

10.   U slučajevima gdje nema izvozne cijene ili kada se utvrdi da je izvozna cijena nepouzdana zbog povezanosti ili kompenzacijskog dogovora između brodogradilišta i kupca ili treće stranke, izvozna se cijena može odrediti na osnovi cijene po kojoj je plovilo prvi put preprodano nezavisnom kupcu, ili ako plovilo nije preprodano nezavisnom kupcu ili nije preprodano pod uvjetima prvobitne prodaje, na bilo kojoj razumnoj osnovi.

U tim slučajevima svi troškovi, uključujući carine i poreze, nastali između prvobitne prodaje i naknadne prodaje kao i nastale dobiti, moraju se prilagoditi tako da se utvrdi pouzdana izvozna cijena.

Stavke za koje se pravi prilagodba uključuju stavke koje se uobičajeno odnose na kupca, ali ih plaća bilo koja stranka u Uniji ili izvan nje za koju se ispostavi da je povezana ili ima međusobni kompenzacijski dogovor s brodogradilištem ili kupcem, uključujući: troškove uobičajenog prijevoza, osiguranja, rukovanja, ukrcaja te prateće troškove; carine i druge poreze plative u državi uvoznici za kupnju plovila; kao i primjeren iznos za prodajne, opće i troškove upravnog postupka te dobit.

11.   Izrađuje se primjerena usporedba između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti. Usporedbu se radi na istoj razini trgovine i u odnosu na prodaje do kojih je došlo u što je više moguće jednakom vremenu, što obično podrazumijeva prodaje do kojih dolazi u roku od tri mjeseca prije ili poslije prodaje koja je predmet ispitnog postupka, ili u nedostatku takvih prodaja bilo kojem odgovarajućem razdoblju. Provode se odgovarajuće prilagodbe cijena za razlike koje utječu na usporedivost cijena, uključujući razlike u uvjetima i pogodnostima prodaje, ugovornim kaznama, porezima, razini prodaje, količinama, fizičkim značajkama i svim drugim razlikama koje također imaju utjecaja na usporedivost cijena. Kada, u slučajevima iz stavka 10. ovog članka, postoji utjecaj na usporedivost cijena, uobičajena se vrijednost utvrđuje na razini trgovine jednakoj razini trgovine izračunane izvozne cijene, ili uz odgovarajuću prilagodbu cijena, u skladu s ovim stavkom. Svako ponavljanje prilikom prilagođavanja izbjegava se, posebno u vezi s popustima i ugovornim kaznama. Kada usporedba cijena zahtijeva pretvorbu valuta, za tu se pretvorbu upotrebljava tečaj na dan prodaje, osim u slučaju kada je prodaja strane valute na terminskom tržištu izravno povezana s izvoznom prodajom u pitanju i kada se koristi tečaj za terminsku prodaju. Za potrebe ove odredbe, datum prodaje jest datum kojim su utvrđeni materijalni uvjeti prodaje, uobičajeno datum ugovora. Međutim, ako se materijalni uvjeti prodaje značajno promijene na neki drugi datum, trebao bi se primijeniti tečaj na dan te promjene. U tom se slučaju rade odgovarajuće prilagodbe kako bi se uzeo u obzir svaki neprimjereni utjecaj na stupanj štetnog određivanja cijene samo zbog promjena tečaja između prvobitnog datuma prodaje i datuma promjene.

12.   Ovisno o odgovarajućim odredbama koje propisuju pravednu usporedbu, uspostavlja se stupanj štetnog određivanja cijena, na osnovi usporedbe ponderiranog prosjeka uobičajene vrijednosti s ponderiranim prosjekom cijena svih prodaja, ili usporedbom pojedinačnih uobičajenih vrijednosti i pojedinačnih izvoznih cijena na osnovi pojedinačnih transakcija. Međutim, uobičajena vrijednost utvrđena na ponderiranoj prosječnoj osnovi može se usporediti s cijenama svih pojedinačnih prodaja, ako postoji uzorak izvoznih cijena koji se znatno razlikuje među različitim kupcima, područjima ili vremenskim razdobljima te ako načini iz prve rečenice ovog stavka ne bi u cijelosti odrazili stupanj štetnog određivanja cijena koji se primjenjuje.

13.   Stupanj štetnog određivanja cijena jest iznos za koji uobičajena vrijednost premašuje izvoznu cijenu. Kada su razlike u cijeni zbog štetnog određivanja cijena promjenljive, može se utvrditi ponderirani prosječni stupanj štetnog određivanja cijene.

Članak 3.

Utvrđivanje štete

1.   Prema ovoj Uredbi, pojam „šteta”, osim ako je drukčije određeno, znači materijalna šteta za industriju Unije, prijetnja od materijalne štete za industriju Unije ili materijalno zaostajanje u osnivanju takve industrije, i tumači se u skladu s odredbama ovog članka.

2.   Utvrđivanje štete mora se temeljiti na jasnim dokazima i uključujivati objektivno ispitivanje:

(a)	utjecaja prodaje ispod uobičajene vrijednosti na cijene sličnih plovila na tržištu Unije; kao i

(b)	posljedičnog učinka te prodaje na industriju Unije.

3.   S obzirom na utjecaj prodaje ispod uobičajene vrijednosti na cijene, razmatra se je li prodajom po cijeni nižoj od uobičajene vrijednosti u usporedbi s cijenom sličnih plovila industrije Unije došlo do značajnog sniženja cijena, ili je ta prodaja na drugi način, u znatnom stupnju, utjecala na sniženje cijena ili sprječavanje rasta cijena koje bi u suprotnom nastupilo. Niti jedan, kao ni više tih čimbenika zajedno ne moraju nužno biti odlučujući.

4.   Kada su prodaje plovila iz više zemalja istodobno podložne ispitnim postupcima u vezi sa štetnim određivanjem cijene, učinci takvih prodaja ocjenjuju se kumulativno samo ako se utvrdi da:

(a)	stupanj štetnog određivanja cijene utvrđen za kupnje iz svake zemlje premašuje najmanji postotak iz članka 7. stavka 3. ove Uredbe; i

(b)	zajednička ocjena učinaka prodaje je odgovarajuća s obzirom na uvjete konkurencije među plovilima koja kupcima prodaju brodogradilišta izvan Unije i uvjete konkurencije između takvih plovila i sličnih plovila Unije.

5.   Ispitivanje utjecaja prodaje ispod uobičajene vrijednosti na tu industriju Unije uključuje procjenu svih odgovarajućih gospodarskih čimbenika i pokazatelja koji utječu na položaj industrije uključujući činjenicu da je industrija još uvijek u oporavljanju od učinaka prethodnog dampinga, štetnog određivanja cijena ili subvencioniranja, veličine stvarnog stupnja štetnog određivanja cijene, stvarnog i potencijalnog pada prodaje, dobiti, proizvodnje, tržišnog udjela, produktivnosti, prihoda od ulaganja, iskoristivosti kapaciteta, čimbenika koji utječu na cijene Unije, stvarnih i potencijalnih negativnih učinaka na priljev novca, opremu, zapošljavanje, plaće, rast, sposobnost pridobivanja kapitala ili ulaganja. Ovaj popis nije konačan, niti bilo koji od ovih čimbenika, kao ni više njih zajedno ne moraju nužno biti odlučujući.

6.   Iz svih odgovarajućih dokaza predloženih u skladu sa stavkom 2. ovog članka mora proizlaziti da prodaja ispod uobičajene vrijednosti uzrokuje ili je uzrokovala štetu u smislu ove Uredbe. Ovo posebno povlači za sobom dokazivanje da su razine cijena utvrđene sukladno stavku 3. ovog članka odgovorne za utjecaj na industriju Unije iz stavka 5. ovog članka te da taj utjecaj postoji u takvoj mjeri da ga je moguće klasificirati kao značajnog.

7.   Također je potrebno ispitati i druge poznate čimbenike, osim prodaje ispod uobičajene vrijednosti, koji u isto vrijeme štete industriji Unije, kako bi se osiguralo da šteta koju uzrokuju ti drugi čimbenici nije pripisana prodaji ispod uobičajene vrijednosti iz stavka 6. ovog članka. Čimbenici koji se mogu u tom smislu razmatrati uključuju obujam i cijene prodaje brodogradilišta iz drugih zemalja koje nisu zemlje izvoznice, koje nisu ostvarene ispod uobičajene vrijednosti, smanjenje potražnje ili izmjene uzoraka potrošnje, ograničavajuća trgovinska praksa proizvođača trećih zemalja i Unije i konkurencija između njih, razvoj tehnologije i realizacije izvoza te produktivnost industrije Unije.

8.   Učinak prodaje ispod uobičajene vrijednosti ocjenjuje se u odnosu na proizvodnju sličnih plovila u industriji Unije kada raspoloživi podaci dozvoljavaju zasebno utvrđivanje te proizvodnje na osnovi mjerila kao što su proizvodni postupak, prodaja i dobit proizvođača. Ako takvo zasebno utvrđivanje te proizvodnje nije moguće, učinci prodaje ispod uobičajene vrijednosti ocjenjuju se ispitivanjem proizvodnje najuže skupine ili raspona plovila, što uključuje slično plovilo za koje se mogu pružiti potrebni podaci.

9.   Utvrđivanje postojanja prijetnje od materijalne štete mora se temeljiti na činjenicama, a ne samo na tvrdnjama, pretpostavkama ili manjim mogućnostima. Izmjena okolnosti, koja bi dovela do situacije u kojoj bi prodaja ispod uobičajene vrijednosti prouzročila štetu, morala je biti jasno predviđena i mora biti neposredna.

Pri određivanju postojanja prijetnje od materijalne štete, trebalo bi razmotriti čimbenike kao što su:

(a)	postoji li dovoljan slobodno raspoloživi kapacitet brodogradilišta ili neposredno i znatno povećanje takvog kapaciteta koje ukazuje na mogućnost značajnog povećanja prodaja ispod uobičajene vrijednosti, pri čemu treba voditi računa o sposobnosti drugih izvoznih tržišta da prihvate dodatni izvoz;

(b)	izvoze li se plovila po cijenama koje bi u značajnoj mjeri snizile cijene ili spriječile povećanje cijena koje bi inače nastupilo, i vjerojatno bi dovele do povećanja potražnje za daljnjim kupnjama iz drugih zemalja.

Ni jedan od naprijed navedenih čimbenika sam po sebi ne može biti odlučujući, nego ukupnost razmatranih čimbenika dovodi do zaključka da su daljnje prodaje ispod uobičajene vrijednosti prijeteće i da će, osim ako se poduzmu zaštitne mjere, dovesti do materijalne štete.

Članak 4.

Definicija industrije Unije

1.   Za potrebu ove Uredbe, pojam „industrija Unije” odnosi se na proizvođače Unije kao cjelinu koja je sa svojim postojećim postrojenjima sposobna za proizvodnju sličnog plovila, ili čija se postrojenja mogu pravodobno prilagoditi za proizvodnju sličnog plovila, ili oni čiji zajednički kapacitet za proizvodnju sličnog plovila predstavlja većinski udio ukupnih kapaciteta Unije za proizvodnju sličnog plovila, kako je utvrđeno člankom 5. stavkom 6. ove Uredbe. Međutim, kada su proizvođači povezani s brodogradilištem, izvoznicima ili kupcima, ili su sami kupci plovila čija je cijena navodno štetno određena, pojam „industrija Unije” može se odnositi na preostale proizvođače.

2.   Za potrebu stavka 1. proizvođači se smatraju povezanima s brodogradilištima, izvoznicima ili kupcima samo ako:

(a)	jedan od njih neposredno ili posredno ima kontrolu nad ostalima;

(b)	su oboje neposredno ili posredno pod kontrolom treće osobe; ili

(c)	zajedno neposredno ili posredno imaju kontrolu nad trećom osobom, pod uvjetom da postoji osnovana sumnja da će učinak odnosa biti takav da uzrokuje različito ponašanje tog proizvođača od ponašanja proizvođača koji nije u takvom odnosu.

Za potrebu ovog stavka smatra se da jedan ima kontrolu nad drugim kada je prvi pravno ili operativno u položaju ograničavati drugog ili davati upute drugome.

3.   Odredbe članka 3. stavka 8. ove Uredbe primjenjuju se na ovaj članak.

Članak 5.

Pokretanje postupaka

1.   Iznimno od stavka 8. ovog članka, ispitni postupak pokreće se da bi se odredilo postojanje, stupanj i učinak bilo kojeg navodnog štetnog određivanja cijene, na osnovi pisane pritužbe bilo koje fizičke ili pravne osobe, ili bilo kojeg udruženja koje nema pravnu osobnost, koja djeluje u ime industrije Unije.

Pritužba se može podnijeti Komisiji ili državi članici koja je prosljeđuje Komisiji. Komisija dostavlja presliku svake zaprimljene pritužbe državama članicama. Smatra se da je pritužba podnesena prvog radnog dana nakon njezine predaje Komisiji, preporučenom poštom ili nakon što je Komisija izdala potvrdu o prijemu.

U slučaju kada pritužba izostane, a država članica posjeduje dovoljno dokaza o štetnom određivanju cijene i o prouzročenoj šteti za industriju Unije, te dokaze bez odgode dostavlja Komisiji.

2.   Pritužba na temelju stavka 1. podnosi se najkasnije:

(a)

šest mjeseci od trenutka kada je podnositelj pritužbe saznao ili je trebao saznati za prodaju plovila, kada: i. podnositelj pritužbe bio je pozvan na davanje ponude u okviru općeg javnog natječaja ili bilo kojeg drugog postupka davanja ponuda; ii. podnositelj pritužbe zaista je podnio ponudu; i iii. ponuda podnositelja pritužbe ispunjavala je utvrđene uvjete natječaja;

(b)

devet mjeseci od trentka kada je podnositelj pritužbe saznao ili je trebao saznati za prodaju plovila bez poziva na dostavu ponude, pod uvjetom da je obavijest o namjeri podnošenja ponude, uključujući podatke koji su uobičajeno na raspolaganju podnositelju pritužbe za utvrđivanje dotične transakcije, dostavljena Komisiji ili državi članici najkasnije šest mjeseci nakon toga.

Pritužba se ni u kom slučaju ne može podnijeti nakon šest mjeseci od primopredaje plovila.

Smatra se da je podnositelj pritužbe upoznat s prodajom plovila, podacima o sklapanju ugovora, zajedno s vrlo općenitim podacima o plovilu od trenutka objave u međunarodnom trgovinskom tisku.

Za potrebu ovog članka, opći javni natječaj jest natječaj u kojem budući kupac šalje poziv na dostavu ponude svim brodogradilištima koja su mu poznata kao sposobna za izgradnju predmetnog plovila.

3.   Pritužba na temelju stavka 1. mora sadržavati dokaze:

(a)	o štetnom određivanju cijena;

(b)

o šteti;

(c)	o uzročnoj vezi između štetnog određivanja cijena i navodne štete; i

(d)

i. ako je plovilo prodano putem općeg javnog natječaja, da je podnositelj pritužbe bio pozvan na podnošenje ponude za predmetni ugovor, da je to zaista i učinio te da je ponuda podnositelja pritužbe u bitnom ispunjavala uvjete natječaja (tj. datum primopredaje i tehničke zahtjeve); ili ii. ako je plovilo prodano putem bilo kojeg drugog postupka davanja ponuda, da je podnositelj pritužbe bio pozvan na podnošenje ponude za predmetni ugovor, da je to zaista i učinio te da je ponuda podnositelja pritužbe u bitnom ispunjavala uvjete natječaja; ili iii. u slučaju izostanka poziva za podnošenje ponude na natječaju druge vrste nego što je opći javni natječaj, da je podnositelj pritužbe bio sposoban za izgradnju plovila i, da je, ako je znao ili je trebao znati za predviđenu kupovinu, podnositelj pritužbe učinio napore za sklapanje ugovora o prodaji s kupcem, u skladu s navedenim uvjetima natječaja. Može se smatrati da je podnositelj pritužbe bio upoznat s predviđenom kupovinom, ako se dokaže da je glavnina trgovačkih društava odgovarajuće industrije uložila napore za sklapanje ugovora o prodaji s tim kupcem predmetnog plovila, ili ako se dokaže da su glavni podaci o predviđenoj kupovini bili na raspolaganju burzovnim posrednicima, financijerima, klasifikacijskim društvima, zakupcima, trgovinskim udruženjima ili drugima tijelima, koja su uobičajeno uključena u brodograđevne transakcije, s kojima je podnositelj pritužbe imao redovne susrete ili poslove.

4.   Pritužba mora sadržavati sljedeće podatke koji su na raspolaganju podnositelju pritužbe:

(a)

podatke o podnositelju pritužbe i opis obujma i vrijednosti proizvodnje sličnog plovila u Uniji podnositelja pritužbe. Kada se pisana pritužba podnosi u ime industrije Unije, u pritužbi mora biti navedena industrija u čije se ime pritužba podnosi putem popisa svih poznatih proizvođača Unije, sposobnih za izgradnju sličnog plovila i, u mjeri u kojoj je to moguće, opis obujma i vrijednosti proizvodnje sličnog plovila u Uniji kako su je obračunali ti proizvođači;

(b)	potpuni opis plovila s navodno štetno određenom cijenom, imena zemlje ili zemalja podrijetla ili izvoza o kojima je riječ, podatke o svim poznatim izvoznicima ili stranim proizvođačima i podatke o kupcu plovila;

(c)

cijene po kojima se takva plovila prodaju na domaćim tržištima zemlje ili zemalja podrijetla ili izvoza (ili prema potrebi cijene po kojima su takva plovila prodana iz zemlje ili zemalja podrijetla ili izvoza, u treću zemlju ili zemlje, ili o izračunanoj vrijednosti plovila) i izvozne cijene ili prema potrebi cijene po kojima se takva plovila prvi put preprodaju nezavisnom kupcu;

(d)	učinak prodaje po štetno određenoj cijeni na cijene sličnog plovila na tržištu Unije i posljedični utjecaj prodaje na industriju Unije, kako je dokazano odgovarajućim čimbenicima i pokazateljima, kao što su oni iz članka 3. stavaka 3. i 5. ove Uredbe, koji ukazuju na položaj industrije Unije.

5.   U mjeri u kojoj je to moguće, Komisija ispituje točnost i primjerenost dokaza priloženih pritužbi kako bi se utvrdilo postoji li dovoljno dokaza za opravdano pokretanje ispitnog postupka.

6.   Ispitni postupak se, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, pokreće samo ako se na osnovi ispitivanja stupnja podrške ili protivljenja pritužbi proizvođača Unije sposobnih za izgradnju sličnog plovila utvrdi da je pritužbu podnijela industrija Unije ili je podnesena u njezino ime. Smatra se da je pritužbu podnijela industrija Unije, ili je pritužba podnesena u njezino ime, ako pritužbu podržavaju oni proizvođači Unije čiji zajednički kapacitet za proizvodnju sličnog plovila čini više od 50 % ukupnog kapaciteta tog dijela industrije Unije, izražavajući bilo podršku za ili protivljenje podnošenju pritužbe. Međutim, ispitni postupak se neće pokretati kada proizvođači Unije koji izričito podržavaju pritužbu čine manje od 25 % ukupnog kapaciteta proizvođača Unije sposobnih za proizvodnju sličnog plovila.

7.   Osim ako je donesena odluka o pokretanju ispitnog postupka, državna tijela izbjegavaju svako objavljivanje pritužbe kojom se traži pokretanje ispitnog postupka. Međutim, prije pokretanja ispitnog postupka obavješćuje se vlada dotične zemlje izvoznice.

8.   Ako u posebnim okolnostima Komisija odluči o pokretanju ispitnog postupka bez primitka pisane pritužbe industrije Unije ili u ime industrije Unije za pokretanjem takvog ispitnog postupka, to se mora učiniti na osnovi dovoljnih dokaza o štetnom određivanju cijena, šteti, uzročnoj vezi te da je član navodno oštećene industrije Unije ispunjavao uvjete iz stavka 3. točke (d) ovog članka, kako bi se opravdalo takvo pokretanje ispitnog postupka.

Kada je primjereno, ispitni postupak se također može pokrenuti na osnovi pisane pritužbe od strane tijela ugovornih stranaka. Takvoj se pritužbi prilaže dovoljan broj dokaza koji ukazuju na to da se plovilo prodaje ili je prodano po štetno određenoj cijeni i da navodna prodaja ispod uobičajene vrijednosti kupcu u Uniji uzrokuje, ili je uzrokovala, štetu domaćoj industriji ugovorne stranke u pitanju.

9.   U odlučivanju o pokretanju ispitnog postupka dokazi o štetnom određivanju cijena kao i o šteti jednako se uvažavaju. Ako ne postoji dovoljno dokaza o štetnom određivanju cijene kao i o šteti, kojima bi se opravdao nastavak postupka, pritužba se odbija.

10.   Pritužba se može povući prije pokretanja ispitnog postupka te se u tom slučaju smatra da nije podnesena.

11.   Ako je očito da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka, Komisija započinje postupak u roku od 45 dana od podnošenja pritužbe ili, u slučaju pokretanja prema stavku 8., najkasnije šest mjeseci od trenutka kada se saznalo ili trebalo znati za prodaju plovila, te objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ako podneseni dokazi nisu dostatni, o tome se obavještava podnositelja u roku od 45 dana od dana kada je Komisiji podnesena pritužba. Nakon što je odlučila da postoji potreba za pokretanjem takvog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.

12.   Obavijest o pokretanju postupka najavljuje pokretanje ispitnog postupka, utvrđuje ime i zemlju brodogradilišta i kupca ili kupaca kao i opis plovila o kojemu je riječ, sažetak primljenih podataka i omogućuje da se svi odgovarajući podaci dostave Komisiji.

U njoj se navode rokovi u kojima se zainteresirane strane mogu javiti, iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku i dostaviti podatke, ako takva stajališta i podatke treba uzeti u obzir tijekom ispitnog postupka. U njoj se također navodi rok unutar kojeg se zainteresirane strane mogu prijaviti za saslušanje kod Komisije u skladu s člankom 6. stavkom 5. ove Uredbe.

13.   Komisija obavještava izvoznike, kupca (kupce) plovila i predstavnike udruženja proizvođača, izvoznike ili kupce takvih plovila za koje zna da se na njih odnosi, kao i predstavnike zemalja čije je plovilo predmet takvog ispitnog postupka i podnositelje pritužbi, o pokretanju postupka te, uz puno poštovanje zaštite tajnosti podataka, pruža cjeloviti tekst pisane pritužbe zaprimljene na temelju stavka 1. ovog članka izvozniku i tijelima zemlje izvoznice te ga, na njihov zahtjev, stavlja na raspolaganje drugim zainteresiranim stranama.

Članak 6.

Ispitni postupak

1.   Nakon pokretanja postupka, Komisija, djelujući u suradnji s državama članicama i, prema potrebi, s državnim tijelima trećih zemalja, započinje ispitni postupak na razini Unije. Taj ispitni postupak istodobno pokriva štetno određivanje cijene i štetu te se oni ispituju istodobno.

2.   Stranke koje primaju upitnike koji se koriste u ispitnom postupku o štetnom određivanju cijena imaju na raspolaganju najmanje 30 dana za odgovor. Rok za izvoznike računa se od datuma primitka upitnika, koji se za ovu svrhu smatra primljenim tjedan dana nakon datuma s kojim je poslan izvozniku ili proslijeđen odgovarajućem diplomatskom predstavniku zemlje izvoznice. Vodeći računa o rokovima ispitnog postupka, može se odobriti produžetak na razdoblje od 30 dana, pod uvjetom da stranka zbog posebnih okolnosti navede značajan razlog za takvo produženje.

3.   Komisija, kada je to primjereno, može od državnih tijela trećih zemalja kao i od država članica zatražiti dostavu podataka i države članice poduzimaju sve potrebno kako bi učinkovito odgovorile na te zahtjeve.

Države Komisiji šalju tražene podatke zajedno s rezultatima svih provedenih pregleda, provjera ili ispitnih postupaka.

Kada se radi o podacima od općeg interesa, ili kada njezino prosljeđivanje zahtijeva država članica, Komisija ga upućuje državi članici pod uvjetom da se ne radi o povjerljivom podatku, u kojem slučaju se šalje sažetak koji nije povjerljiv.

4.   Komisija, prema potrebi, može od državnih tijela trećih zemalja kao i od država članica zatražiti provođenje svih potrebnih provjera i pregleda, posebno među proizvođačima Unije, kao i provođenje ispitnog postupka u trećim zemljama, pod uvjetom da se trgovačka društva s tim suglase i da je vlada te zemlje službeno obaviještena i tome se ne protivi.

Države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi ispunile te zahtjeve Komisije.

Službenici Komisije su ovlašteni da na zahtjev Komisije ili države članice pomognu službenicima država članica u provođenju njihovih dužnosti. Isto tako, službenici Komisije mogu pomagati službenicima državnih tijela trećih zemalja u provođenju njihovih dužnosti, na temelju sporazuma između Komisije i tih tijela.

5.   Zainteresirane strane koje su se javile u skladu s člankom 5. stavkom 12. ove Uredbe, saslušavaju se ako su u roku propisanom u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije podnijele pisani zahtjev za saslušanje i pritom dokazale da su zainteresirana strana na koju bi ishod postupka mogao utjecati te da postoje posebni razlozi za njihovo saslušanje.

6.   Brodogradilištu, kupcu (kupcima), predstavnicima vlade zemlje izvoznice, podnositeljima pritužbi i ostalim zainteresiranim stranama koje su se javile u skladu s člankom 5. stavkom 12. ove Uredbe, omogućuje se povodom njihovog zahtjeva da se sastanu sa strankama koje imaju suprotne interese, kako bi se iznijela oprečna stajališta i ponudili pobijajući dokazi.

Pri omogućivanju takvih susreta vodi se računa o potrebi da se očuva povjerljivost kao i o onom što je za stranke prikladno.

Ni jedna stranka nije obvezna prisustvovati sastanku i njezina odsutnost neće biti presudna u slučaju te stranke.

Usmeni podatak pružen u skladu s ovim stavkom uzima se u obzir samo ako se naknadno pisano potvrdi.

7.   Podnositelji pritužbi, brodogradilište, kupac (kupci) i druge zainteresirane strane koje su se javile u skladu s člankom 5. stavkom 12. ove Uredbe, kao i predstavnici zemalja izvoznica mogu na osnovi pisanog zahtjeva provjeriti sve podatke koje na raspolaganje stavlja bilo koja stranka koja sudjeluje u ispitnom postupku, koji su važni za predstavljanje njihovih slučajeva i nisu povjerljivi u smislu članka 13. ove Uredbe, a koriste se u ispitnom postupku, izuzev internih dokumenata koje su pripremila tijela Unije ili njezinih država članica.

Navedene stranke mogu odgovoriti na takve podatke i njihove se primjedbe uzimaju u obzir uvijek kada su dovoljno dokazane.

8.   Osim u okolnostima iz članka 12. ove Uredbe, podaci koje dostavljaju zainteresirane strane i na temelju kojih se zasnivaju nalazi ispitnog postupka, pregledavaju se u pogledu njihove točnosti, koliko je to moguće.

9.   U postupcima koji uključuju usporedbu cijena, kada postoji isporuka sličnog plovila, ispitni postupak se zaključuje najkasnije godinu dana nakon datuma pokretanja.

U postupcima u kojima je slično plovilo u izgradnji, ispitni postupak se završava najkasnije godinu dana od dana isporuke tog sličnog plovila.

Ispitni postupci koji uključuju izračunanu vrijednost zaključuju se u roku od jedne godine od njihova pokretanja ili u roku od jedne godine od isporuke plovila, ovisno što je kasnije.

Ovi se rokovi suspendiraju u slučaju primjene članka 16. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 7.

Završetak postupka bez uvođenja mjera, nametanja i naplate naknade za štetno određivanje cijene

1.   Kada je pritužba povučena, postupak se može završiti.

2.   Ako su mjere nepotrebne, ispitni postupak ili postupci se završavaju. Komisija završava ispitni postupak u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10. stavka 2.

3.   Postupak se trenutačno završava kada se utvrdi da je stupanj štetnog određivanja cijene manji od 2 %, izraženo u postotku izvozne cijene.

4.   Ako konačno utvrđene činjenice pokazuju da postoji štetno određivanje cijena i njime nanesena šteta, Komisija nameće naknadu za štetno određivanje cijena brodograditelju u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10. stavka 2. Iznos naknade za štetno određivanje cijena jednak je utvrđenoj marži štetnog određivanja cijena. Nakon što je obavijestila države članice, Komisija poduzima potrebne mjere za provedbu svoje odluke, posebno prikupljanje naknade za štetno određivanje cijena.

5.   Brodogradilište plaća naknadu za štetno određivanje cijene u roku od 180 dana od obavijesti o nametanju naknade, koja se u ovu svrhu smatra primljenom tjedan dana nakon datuma s kojim je poslana brodogradilištu. Komisija može brodogradilištu odobriti razumno produženje roka za plaćanje kada brodogradilište dokaže da bi plaćanje u roku od 180 dana dovelo do njegove insolventnosti ili bi bilo neusklađeno sa sudski nadgledanim restrukturiranjem, pri čemu se na svaki neplaćeni dio naknade uvodi kamata po stopi koja odgovara sekundarnom tržišnom prihodu srednjoročnih euroobveznica na luksemburškoj burzi dionica uvećano za 50 osnovnih bodova.

Članak 8.

Alternativni način

Ispitni postupak može se završiti bez nametanja naknade za štetno određivanje cijena ako brodograditelj konačno i bezuvjetno poništi prodaju plovila sa štetno određenom cijenom ili ispuni drugu jednakovrijednu mjeru koju prihvaća Komisija.

Smatra se da je prodaja poništena samo kada su raskinuti svi ugovorni odnosi između stranaka vezanih uz tu prodaju, sva plaćanja u vezi s prodajom pokrivena i sva prava u vezi s tim plovilom ili njegovim dijelovima vraćena brodogradilištu.

Članak 9.

Protumjere – zabrana prava na ukrcaj i iskrcaj

1.   Ako dotični brodograditelj ne plati naknadu zbog štetnog određivanja cijena koja mu je određena prema članku 7., Komisija određuje protumjere u obliku zabrane prava na ukrcaj i iskrcaj za plovila koja je sagradio dotični brodograditelj.

Kada dođe do razloga za protumjere iz prvog pododjeljka, Komisija pruža informacije državama članicama.

2.   Odluka o uvođenju protumjera stupa na snagu 30 dana nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije i opoziva se nakon što brodogradilište u cijelosti isplati naknadu za štetno određivanje cijene. Protumjere se odnose na sva plovila koja su ugovorena u razdoblju od četiri godine od datuma stupanja na snagu odluke. Sva plovila podliježu protumjerama u razdoblju od četiri godine nakon njihove isporuke. Ta se razdoblja mogu skratiti samo u skladu s ishodom postupka za rješavanje međunarodnog spora o uvedenim protumjerama.

Plovila koja podliježu zabrani prava na ukrcaj i iskrcaj navode se u odluci koju donosi Komisija i koja se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

3.   Carinska tijela država članica neće izdati odobrenje za ukrcaj ili iskrcaj plovilima koja podliježu zabrani prava na ukrcaj i iskrcaj.

Članak 10.

Postupak Odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor uspostavljen Uredbom (EU) 2016/1036. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 11.

Nadzorni posjeti

1.   Komisija, kada to smatra primjerenim, provodi posjete radi pregleda poslovnih knjiga izvoznika, brodogradilišta, trgovaca, agenata, proizvođača, trgovinskih udruženja i organizacija, radi provjere podataka dostavljenih u vezi sa štetnim određivanjem cijene i štete. U nedostatku ispravnog i pravovremenog odgovora Komisija može odabrati da neće provesti nadzorni posjet.

2.   Ako je potrebno, Komisija može provoditi ispitne postupke u trećim zemljama, pod uvjetom da se trgovačka društva s tim suglase i da je vlada te zemlje službeno obaviještena i tome se ne protivi. Čim se trgovačka društva s tim suglase, Komisija obavješćuje državna tijela zemalja izvoznica o imenima i sjedištima trgovačkih društava koja treba posjetiti i o dogovorenim datumima.

3.   Dotična trgovačka društva upoznaje se s prirodom podataka koje treba provjeriti tijekom nadzornih posjeta kao i o svim daljnjim podacima koje tijekom tih posjeta treba pružiti, iako to ne isključuje zahtjeve za daljnjim pojedinostima u vezi s dobivenim podacima, upućene tijekom nadzora.

4.   U ispitnim postupcima provedenim na temelju stavaka 1., 2. i 3. ovog članka, Komisiji pomažu službenici država članica koje to zatraže.

Članak 12.

Nesuradnja

1.   U slučajevima kada bilo koja zainteresirana strana odbija pristup podacima, ili na drugi način ne pruža potrebne podatke u okviru rokova iz ove Uredbe, ili značajno ometa ispitni postupak, mogu se na osnovi raspoloživih činjenica izraditi privremeni ili konačni nalazi, potvrdni ili negativni.

Kada se utvrdi da je bilo koja zainteresirana strana dostavila lažne ili pogrešne podatke, ti se podaci zanemaruju, a raspoložive činjenice mogu se iskoristiti.

Zainteresirane strane upoznaje se s posljedicama nesuradnje.

2.   Nemogućnost davanja odgovora u elektroničkom obliku ne smatra se nesuradnjom, pod uvjetom da zainteresirana strana pokaže da bi iznošenje odgovora u skladu sa zahtijevanim imalo za posljedicu nerazumna dodatna opterećenja ili nerazumne dodatne troškove.

3.   Kada podaci koje dostavi zainteresirana strana nisu potpuni u svakom pogledu, usprkos tome ne smiju se zanemariti, pod uvjetom da nedostaci nisu takvi da mogu prouzročiti pretjerane teškoće u pronalaženju točnih nalaza i da su podaci na primjeren način i pravovremeno dostavljeni i da ih je moguće provjeriti te da je stranka djelovala najbolje moguće u skladu sa svojim mogućnostima.

4.   Ako dokazi ili podaci nisu prihvaćeni, stranka koja ih dostavlja mora se obavijestiti o razlozima neprihvaćanja i mora joj se omogućiti da u određenom roku podnese dodatna obrazloženja. Ako se obrazloženja smatraju nezadovoljavajućima, odbijanje takvih dokaza ili podataka mora se obrazložiti i mora ih se priložiti u objavljenim nalazima.

5.   Ako se nalazi, uključujući one u vezi s uobičajenom vrijednošću, temelje na stavku 1. ovog članka, uključujući podatke dostavljene u pritužbi, moraju se, kada je to izvedivo i vodeći računa o rokovima ispitnog postupka, provjeriti pozivajući se na podatke iz drugih nezavisnih izvora koji mogu biti na raspolaganju, kao što su objavljeni popisi cijena, službene statistike prodaja i carinskih deklaracija ili podaci dobiveni od drugih zainteresiranih strana tijekom ispitnog postupka.

6.   Ako zainteresirana strana ne surađuje, ili surađuje samo djelomično prikrivajući odgovarajuće podatke, ishod ispitnog postupka može biti manje poželjan za stranku nego u slučaju suradnje.

Članak 13.

Povjerljivost

1.   Svaki podatak koji je po prirodi povjerljiv (zato što bi, na primjer, njegovo otkrivanje predstavljalo značajnu konkurentsku prednost za drugog sudionika natječaja ili bi imalo značajne nepovoljne učinke za osobu koja podatke prikuplja ili za osobu od koje ga je osoba koja pribavlja podatke pribavila) ili je dostavljen na povjerljivoj osnovi od stranaka koje sudjeluju u ispitnom postupku, ako za to postoji valjan razlog, državna tijela smatraju povjerljivim.

2.   Od zainteresiranih se strana koje pružaju povjerljive podatke traži da iznesu sažetke tih podataka koji se ne smatraju povjerljivima. Sažeci moraju sadržavati dovoljno pojedinosti da omogućuju primjereno razumijevanje bitnog sadržaja podataka dostavljenih kao povjerljivih. U iznimnim okolnostima te stranke mogu pokazati da se takvi podaci ne mogu prikazati u sažetom obliku. U takvim iznimnim okolnostima dostavlja se izjava s razlozima zbog kojih sažeto prikazivanje nije moguće.

3.   Ako se smatra da zahtjev za povjerljivošću nije opravdan i da osoba koja dostavlja podatke ne želi staviti podatke na raspolaganje ili ne želi odobriti njihovo otkrivanje u općim crtama ili sažetom obliku, takav se podatak može zanemariti, osim ako se na zadovoljavajući način može iz odgovarajućih izvora dokazati da je podatak ispravan. Zahtjevi za povjerljivošću ne smiju se odbijati samovoljno.

4.   Odredbe ovog članka ne isključuju otkrivanje općih podataka od strane tijela Unije i posebno razloga na kojima se temelje odluke donesene na temelju ove Uredbe, ili otkrivanje dokaza na koje se pozivaju nadležna tijela Unije u mjeri u kojoj je obrazloženje potrebno u sudskim postupcima. Takvo otkrivanje mora poštovati pravne interese dotičnih stranaka da se njihove poslovne tajne ne otkrivaju.

5.   Komisija, države članice ili službenici neke od njih ne smiju otkriti nikakve podatke koje prime temeljem ove Uredbe za koje je pružatelj podataka zatražio povjerljivo postupanje, bez posebnog odobrenja pružatelja podataka. Razmjene podataka između Komisije i država članica ili interni dokumenti koje pripreme tijela Unije ili njenih država članica ne smiju se otkrivati osim kako je posebno predviđeno ovom Uredbom.

6.   Podaci primljeni na temelju ove Uredbe smiju se koristiti samo u svrhu za koju su zatraženi.

Članak 14.

Otkrivanje podataka

1.   Podnositelji pritužbi, brodogradilište, izvoznik, kupac (kupci) plovila i njihova predstavnička udruženja i predstavnici zemlje izvoznice mogu zahtijevati otkrivanje pojedinosti u vezi s osnovnim činjenicama i mišljenjima na osnovi kojih se namjerava preporučiti nametanje naknade za štetno određivanje cijena, ili završetak ispitnog postupka ili postupaka bez nametanja naknade.

2.   Zahtjevi za konačnu objavu, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, upućuju se Komisiji u rokovima koje utvrdi Komisija.

3.   Konačna objava daje se u pisanom obliku. Objava se provodi, uz dužan oprez zbog zaštite povjerljivih podataka, u najkraćem mogućem roku, a uobičajeno najmanje jedan mjesec prije konačne odluke. Ako Komisija ne može objaviti određene činjenice ili razmatranja u to vrijeme, objavljuje ih najranije moguće nakon tog roka.

Objava ne dovodi u pitanje niti jednu naknadnu odluku koju može donijeti Komisija, ali ako je odluka utemeljena na različitim činjenicama i razmatranjima, one se objavljuju u najkraćem mogućem roku.

4.   Izjave dane nakon otkrivanja uzimaju se u obzir samo ako su primljene u roku koji za svaki slučaj odredi Komisija u trajanju od najmanje 10 dana, uz poštovanje hitnosti predmeta.

Članak 15.

Izvješće

U skladu s člankom 23. Uredbe (EU) 2016/1036, Komisija u svoje godišnje izvješće o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite koji podnosi Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

Članak 16.

Završne odredbe

1.   Odredbe ove Uredbe ne isključuju primjenu:

(a)	bilo kojih posebnih pravila predviđenih u sporazumima sklopljenim između Unije i trećih zemalja;

(b)	posebnih mjera, pod uvjetom da te mjere nisu u suprotnosti s obvezama na temelju Sporazuma o brodogradnji.

2.   Ispitni postupak na temelju ove Uredbe ne provodi se niti se nameću niti održavaju mjere koje bi bile u suprotnosti s obvezama Unije koje proizlaze iz Sporazuma o brodogradnji ili bilo kojeg drugog mjerodavnog međunarodnog sporazuma.

Odredbe ove Uredbe ne sprečavaju Uniju u ispunjavanju njezinih obveza prema odredbama Sporazuma o brodogradnji u vezi s rješavanjem sporova.

Članak 17.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 385/96 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od dana stupanja na snagu Sporazuma o brodogradnji (7).

Ne primjenjuje se na plovila ugovorena prije datuma stupanja na snagu Sporazuma o brodogradnji, osim za plovila ugovorena nakon 21. prosinca 1994. i za isporuke nakon više od pet godina od datuma sklapanja ugovora. Takva plovila podliježu odredbama ove Uredbe, osim ako brodogradilište dokaže da su za produženi datum isporuke postojali uobičajeni komercijalni razlozi te da razlog nije izbjegavanje primjene ove Uredbe.

---

(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 7. srpnja 2015. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 15. siječnja 2016.

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 385/96 od 29. siječnja 1996. o zaštiti od štetnog određivanja cijena plovila (SL L 56, 6.3.1996., str. 21.).

(3)  Vidjeti Prilog I.

(4)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (vidjeti str. 21. ovog Službenog lista).

(5)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(6)  Uredba (EU) 2015/755 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 123, 19.5.2015., str. 33.).

(7)  Datum stupanja na snagu Sporazuma o brodogradnji objavit će se u Službenom listu Europske unije, serija L.

---

---

---