Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32015L0121

    Direktiva Vijeća (EU) 2015/121 od 27. siječnja 2015. o izmjeni Direktive 2011/96/EU o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica

    SL L 21, 28.1.2015, p. 1–3 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2015/121/oj

    28.1.2015   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 21/1


    DIREKTIVA VIJEĆA (EU) 2015/121

    od 27. siječnja 2015.

    o izmjeni Direktive 2011/96/EU o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica

    VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 115.,

    uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

    nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

    uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

    uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

    u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

    budući da:

    (1)

    Direktivom Vijeća 2011/96/EU (3) dividende i druge raspodjele dobiti koje društva kćeri plaćaju svojim matičnim društvima izuzimaju se od poreza po odbitku te se uklanja dvostruko oporezivanje takvog prihoda na razini matičnog društva.

    (2)

    Potrebno je osigurati da Direktivu 2011/96/EU ne zloupotrebljavaju porezni obveznici koji su obuhvaćeni područjem njezine primjene.

    (3)

    Pojedine države članice primjenjuju domaće odredbe ili odredbe na temelju sporazuma s ciljem rješavanja, na općenit ili konkretan način, utaje poreza, porezne prijevare ili prakse zlouporabe.

    (4)

    Međutim, te odredbe po razini strogosti mogu biti različite te su, u svakom slučaju, osmišljene da odražavaju posebnosti poreznog sustava svake države članice. Nadalje, pojedine države članice nemaju nikakve domaće odredbe ili odredbe na temelju sporazuma za sprečavanje zlouporaba.

    (5)

    Stoga bi uključivanje minimalnog zajedničkog pravila protiv zlouporaba u Direktivu 2011/96/EU bilo vrlo korisno za sprečavanje zlouporaba te Direktive i za osiguravanje veće dosljednosti u njezinoj primjeni u različitim državama članicama.

    (6)

    Primjena pravila protiv zlouporaba trebala bi biti razmjerna i kao specifičnu svrhu imati rješavanje problema aranžmana ili niza aranžmana koji nisu autentični, to jest koji ne odražavaju gospodarsku stvarnost.

    (7)

    U tu svrhu, porezne uprave država članica trebale bi provesti objektivnu analizu svih relevantnih činjenica i okolnosti kada procjenjuju predstavlja li aranžman ili niz aranžmana zlouporabu.

    (8)

    Iako bi se države članice trebale koristiti odredbom protiv zlouporabe pri rješavanju problema aranžmana koji su u cijelosti neautentični, može doći i do slučajeva u kojima su pojedinačni koraci ili dijelovi aranžmana, promatrani sami za sebe, neautentični. Države članice trebale bi se moći koristiti odredbom protiv zlouporabe za rješavanje problema tih specifičnih koraka ili dijelova, ne dovodeći u pitanje preostale autentične korake ili dijelove aranžmana. To bi u najvećoj mjeri pojačalo djelotvornost odredbe protiv zlouporabe, a pritom bi jamčilo njezinu razmjernost. „Pristup u mjeri u kojoj” može biti djelotvoran u slučajevima u kojima su dotični subjekti sami po sebi autentični, ali, na primjer, udjeli na kojima se raspodjela dobiti zasniva nisu na autentičan način pripisani poreznom obvezniku s poslovnim nastanom u državi članici, to jest ako se aranžmanom, na temelju njegova pravnog oblika, prenosi vlasništvo udjela, ali njegove značajke ne odražavaju gospodarsku stvarnost.

    (9)

    Ova Direktiva ni na koji način ne bi trebala utjecati na mogućnost država članica da primjenjuje vlastite domaće odredbe ili odredbe na temelju sporazuma s ciljem sprečavanja utaje poreza, porezne prijevare ili zlouporabe.

    (10)

    Direktivu 2011/96/EU trebalo bi stoga u skladu s time izmijeniti,

    DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

    Članak 1.

    U Direktivi 2011/96/EU, članak 1. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim stavcima:

    „2.   Države članice ne odobravaju koristi iz ove Direktive aranžmanu ili nizu aranžmana koji s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti nisu autentični jer su osnovani radi ostvarivanja, kao glavne svrhe ili jedne od glavnih svrha, porezne prednosti kojom se poništava predmet ili svrha ove Direktive.

    Aranžman se može sastojati od više koraka ili dijelova.

    3.   Za potrebe stavka 2., aranžman ili niz aranžmana smatraju se neautentičnima u mjeri u kojoj nisu osnovani radi valjanih komercijalnih razloga koji odražavaju gospodarsku stvarnost.

    4.   Ovom se Direktivom ne isključuje primjena domaćih odredaba ili odredaba na temelju sporazuma potrebnih za sprečavanje utaje poreza, porezne prijevare ili zlouporabe.”

    Članak 2.

    1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 2015. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

    Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

    2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

    Članak 3.

    Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Članak 4.

    Ova je Direktiva upućena državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 27. siječnja 2015.

    Za Vijeće

    Predsjednik

    J. REIRS


    (1)  Mišljenje od 2. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu).

    (2)  Mišljenje od 25. ožujka 2014. (SL C 226, 16.7.2014., str. 40.).

    (3)  Direktiva Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (SL L 345, 29.12.2011., str. 8.).


    Top