14.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 142/23

(1)

Europska komisija („Komisija”) najavila je 27. travnja 2013. objavom u Službenom listu Europske unije („Obavijest o pokretanju postupka”) (2) pokretanje antisubvencijskog postupka u vezi s uvozom u Europsku uniju solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „Kina”).

(2)

Komisija je pokrenula postupak nakon što je EU ProSun („podnositelj pritužbe”) 14. ožujka 2013. uložio pritužbu u ime proizvođača koji predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje solarnog stakla u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaz prima facie subvencioniranja solarnog stakla i materijalne štete koja je iz njega proizašla i koje je Komisija smatrala dostatnim za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

U skladu s člankom 10. stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 597/2009 („Osnovna uredba”), Komisija je prije pokretanja postupka obavijestila Vladu Narodne Republike Kine („kineska vlada”) da je primila pravilno dokumentiranu pritužbu u kojoj se tvrdi da je subvencionirani uvoz solarnog stakla podrijetlom iz NRK-a prouzročio materijalnu štetu industriji Unije. Komisija je pozvala kinesku vladu na savjetovanja u cilju objašnjavanja situacije u vezi sa sadržajem pritužbe i postizanjem sporazumnog rješenja.

(4)

Kineska vlada prihvatila je ponuđena savjetovanja koja su kasnije održana. Tijekom savjetovanja nije bilo moguće postići sporazumno rješenje. Međutim, Komisija je uzela u obzir primjedbe kineske vlade o programima navedenim u pritužbi. Nakon savjetovanja kineska vlada dostavila je svoja stajališta.

(5)

Komisija je 28. veljače 2013. objavom u Službenom listu Europske unije  (3) najavila pokretanje antidampinškog postupka u vezi s uvozom u Uniju solarnog stakla podrijetlom iz NRK.

(6)

Komisija je 27. studenog 2013. Uredbom Komisije (EU) br. 1205/2013 (4) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

(7)

Analize štete provedene u okviru tog antisubvencijskog i usporednog antidampinškog ispitnog postupka temelje se na istoj definiciji industrije Unije, istim predstavnicima proizvođača Unije i istom razdoblju ispitnog postupka i navele su na identične zaključke, osim ako je drukčije utvrđeno. To se smatralo primjerenim radi pojednostavljenja analize štete i postizanja dosljednosti nalaza za oba postupka. Zbog toga su primjedbe o aspektima štete koje su dostavljene u jednom od tih postupaka uzete u obzir u oba postupka.

(8)

Komisija je o pokretanju ispitnog postupka službeno obavijestila podnositelje pritužbe, ostale poznate proizvođače iz Unije, poznate izvoznike u NRK-u, poznate uvoznike, dobavljače, distributere, korisnike i udruge za koje se zna da su zainteresirane i tijela vlasti NRK-a. U obavijesti o pokretanju sve strane na koje se ispitni postupak odnosi pozvane su javiti se Komisiji i predstaviti se.

(9)

Zainteresirane strane dobile su priliku iznijeti svoje stavove u pisanom obliku i zahtijevati saslušanje u roku određenom u Obavijesti o pokretanju postupka.

(10)

Podnositelji pritužbi, izvozni proizvođači u NRK-u, uvoznici i tijela vlasti NRK-a iznijeli su svoje stavove. Svim zainteresiranim stranama koje su to zatražile i koje su pokazale da postoje posebni razlozi zbog kojih bi trebale biti saslušane odobreno je saslušanje.

(11)

Komisija je u obavijesti o pokretanju postupka najavila da može ograničiti na prihvatljiv broj izvozne proizvođače u NRK-u, nepovezane uvoznike i proizvođače Unije koji će se ispitati odabirom uzorka u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe.

(12)

Komisija je odabrala uzorak od pet društava od osam proizvođača koji su se javili na temelju najvećeg reprezentativnog obujma prodaje sličnog proizvoda za vrijeme ispitnog postupka („IP”).

(13)

Nakon posjeta radi provjere, Komisija je odlučila ukloniti jedno od pet trgovačkih društava u uzorku jer se pokazalo da to društvo ne predstavlja industriju Unije, s obzirom na to da je to bio samo jedan od osam proizvođača koji su se izjasnili da su u početnoj fazi. Zbog toga je Komisija uvidjela rizik da u slučaju njegova uključivanja, pokazatelji štete, posebno profitabilnosti, možda nisu pravedno predstavili stanje industrije Unije.

(14)

Posljedično se konačni uzorak sastojao od četiri proizvođača Unije. Njihova proizvodnja predstavljala je 79 % prodaje industrije Unije na tržištu Unije za vrijeme ispitnog postupka. Uzorak se stoga smatrao reprezentativnim za industriju Unije.

(15)

Tri proizvođača iz Unije zatražila su na temelju članka 29. Osnovne uredbe da njihovi identiteti budu tajni. Tvrdili su da bi otkrivanje njihovog identiteta moglo dovesti do rizika od značajnih štetnih posljedica za njihove poslovne aktivnosti. Komisija je ispitala iznijete razloge i prihvatila njihov zahtjev. S obzirom na ograničen broj proizvođača u Uniji, u dokumentu o općoj objavi nisu otkrivena druga imena jer bi to omogućilo otkrivanje identiteta trgovačkih društava koja zahtijevaju anonimnost.

(16)

Identitet trgovačkog društva Interfloat Corporation/GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH („GMB/IF”) bio je, međutim, već poznat javnosti jer je potvrdilo da je jedno od trgovačkih društava koja podupiru pritužbu. Zbog toga je to trgovačko društvo imenovano u dokumentu o općoj objavi.

(17)

Također, u verziji njihovih primjedaba o objavi koja nije bila povjerljiva podnositelj pritužbe imenovao je tri proizvođača iz Unije koja su prestala poslovati (Guardian, AGC i Centrosolar Glass) i četvrto trgovačko društvo koje je značajno smanjilo proizvodnju (Saint Gobain).

(18)

U obavijesti o pokretanju zahtijevalo se od svih proizvođača izvoznika u NRK-u da se predstave Komisiji i da dostave informacije naznačene u obavijesti o pokretanju unutar zadanog vremenskog razdoblja.

(19)

Devet proizvođača izvoznika ili skupina proizvođača izvoznika dostavilo je zatražene informacije i pristalo biti uključeno u uzorak. Društva koja su surađivala obuhvaćala su gotovo 100 % prijavljenog izvoza solarnog stakla u Uniju tijekom 2012. godine.

(20)

U skladu s člankom 27. Osnovne uredbe, Komisija je odabrala uzorak četiri proizvođača izvoznika ili skupina proizvođača izvoznika na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza dotičnog proizvoda koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju. Odabrani uzorak predstavljao je 76 % ukupnog obujma izvoza u Uniju dotičnog proizvoda u ispitnom razdoblju.

(21)

U skladu s člankom 27. stavkom 2. Osnovne uredbe Komisija je o odabranom uzorku obavijestila sve zainteresirane strane te su one bile pozvane dostaviti svoje komentare. Komentari nisu dostavljeni.

(22)

Niti jedan proizvođač izvoznik u NRK-u nije zatražio pojedinačno ispitivanje prema članku 27. stavku 3. Osnovne uredbe.

(23)

Četiri nepovezana uvoznika odgovorilo je na obrazac o odabiru uzorka priložen uz Obavijest o pokretanju postupka, dok su dva uvoznika i dvanaest korisnika odgovorili na upitnik. S obzirom na mali broj uvoznika koji su surađivali, odabir uzorka nije bio potreban.

(24)

Upitnici su poslani kineskoj vladi i proizvođačima izvoznicima u uzorku, proizvođačima iz Unije u uzorku, svim uvoznicima koji su se izjasnili i svim korisnicima koji su se izjasnili. Kineskoj vladi poslan je i Dodatak upitniku koji im je bio poslan te se od njih zatražilo da ga proslijede poslovnim bankama u vlasništvu države u NRK-u koje su dale zajmove trgovačkim društvima u uzorku tijekom ispitnog razdoblja. Kineska vlada je izjavila da je Dodatak proslijedila dotičnim bankama, ali da nije primila nikakve odgovore.

(25)

Odgovori na upitnik primljeni su od četiri kineska proizvođača izvoznika u uzorku, od svih proizvođača iz Unije u uzorku, dva nepovezana uvoznika iz Unije i 12 korisnika.

(26)

Komisija je tražila i provjerila sve informacije koje su dostavile zainteresirane strane i smatrala potrebnim za konačno utvrđivanje subvencioniranja, nastalu štetu i interes Unije. Posjeti radi provjere obavljeni su kako slijedi:

(27)

Svim zainteresiranim strankama poslan je dokument o objavi koji je sadržavao bitne činjenice i razmatranja na temelju kojih je Komisija predložila uvođenje kompenzacijskih pristojbi na solarno staklo podrijetlom iz Narodne Republike Kine. Sve su stranke obaviještene o roku u kojem mogu dostaviti primjedbe na objavu.

(28)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane stranke razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(29)

Kineska vlada tvrdila je da taj dokument ne ispunjava standarde utvrđene u članku 22.3. i 22.5. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama jer nedovoljno detaljno utvrđuje nalaze i zaključke tijela nadležnog za ispitni postupak. Međutim, kineska vlada nije dostavila poseban primjer tog navodnog propusta. Nakon pažljivog pregleda dokumenta, Komisija smatra da dokument sadrži dostatne informacije za kinesku vladu da ostvari svoja prava na obranu.

(30)

Određene informacije nisu se mogle iznijeti u objavi jer su to povjerljive poslovne informacije, koje se objavljuju samo dotičnim proizvođačima izvoznicima u uzorku. Proizvođačima izvoznicima u uzorku poslana je posebna povjerljiva objava s izračunima i informacijama o svakom programu i koristi protiv koje su uvedene kompenzacijske mjere, te im je dano 25 dana za dostavljanje primjedbi.–

(31)

Ispitni postupak o subvencioniranju i šteti obuhvatio je razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanje kretanja koja su važna za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2009. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(32)

Proizvod koji podliježe ispitnom postupku je solarno staklo koje se sastoji od kaljenog natrij-kalcijevog stakla, udjela željeza nižeg od 300 ppm, sunčeve propusnosti veće od 88 % (mjereno u skladu sa spektrom zračenja od AM1,5 300 do 2 500 nm), toplinskog otpora do 250 °C (mjereno u skladu s normom EN 12150), otpornosti na toplinske šokove od Δ 150 K (mjereno u skladu s normom EN 12150) i mehaničke čvrstoće od 90 N/mm2 ili veće (mjereno u skladu s normom EN 1288-3) („dotični proizvod”, koji se uobičajeno naziva „solarno staklo”). Dotični proizvod trenutačno se razvrstava u oznaku KN ex 7007 19 80.

(33)

U ispitnom se postupku pokazalo da dotični proizvod, proizvod koji se proizvodi i prodaje na domaćem tržištu NRK-a, kao i proizvod koji proizvodi industrija Unije i koji se prodaje u Uniji imaju slična osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te upotrebu. Stoga se ti proizvodi smatraju sličnima u smislu članka 2. točke (c) Osnovne uredbe.

(34)

Jedan nepovezani uvoznik zatražio je da se iz područja primjene ispitnog postupka isključi staklo za hortikulturu koje služi za izgradnju staklenika uz tvrdnju da su za takvu izgradnju potrebne staklene ploče mnogih različitih veličina, dok se solarno staklo proizvodi samo u određenim utvrđenim veličinama. Uz to, uvoznik je dostavio potvrdu kojom je pokazao da se dio njegova uvoza sastoji od stakla udjela željeza većeg od 300 ppm. Posljedično, takav je uvoz izvan područja primjene proizvoda. U vezi s preostalim dijelom njegovog uvoza, Komisija smatra da, usprkos razlici u veličini, te se staklene ploče mogu također upotrijebiti kao solarno staklo. Na primjer, kako bi izbjegli tu obvezu, uvoznici bi mogli naručiti veće staklene ploče no što su im potrebne a zatim rezati to staklo samo u Uniji. Stoga je hortikulturalno staklo udjela željeza manjeg od 300 ppm dio dotičnog proizvoda.

(35)

Jedan drugi nepovezani uvoznik tvrdio je da staklo za namještaj koje on uvozi (a koje se upotrebljava za staklene police, ispune ploča, staklene ploče za prekrivanje stolova, za klizna vrata i pokrove itd.) ima ista ili vrlo slična tehnička svojstva kao solarno staklo, ali je zatražio da se to staklo isključi iz područja primjene ispitnog postupka jer ima drukčiju krajnju namjenu.

(36)

Međutim, na temelju dostavljenih dokaza čini se da većina stakla koje uvozi taj nepovezani uvoznik nema sva tehnička svojstva solarnog stakla kako je prethodno opisano. Konkretno, šest vrsta uvezenog stakla ima udjel željeza znatno viši od 300 ppm, dok jedna vrsta uvezenog stakla ima udjel željeza ispod 300 ppm, ali im je sunčeva propusnost znatno niža od minimalne vrijednosti od 88 % koja je potrebna kako bi ih se odredilo kao solarno staklo.

(37)

Uvoznik je tvrdio da iako te vrste stakla nemaju jedno od prethodno opisanih tehničkih svojstava solarnog stakla, ona su u skladu s primarnom klasifikacijom za solarno staklo, tj. „kaljeno natrij-kalcijevo staklo”. Međutim, Komisija smatra da su područjem primjene ispitnog postupka obuhvaćene samo one vrste stakla koje imaju sva tehnička svojstva solarnog stakla. Prema tome, sve prethodno spomenute vrste stakla koje uvozi taj uvoznik nisu obuhvaćene područjem primjene ispitnog postupka.

(38)

Zbog razloga pravne sigurnosti, potrebno je istaknuti da svaka vrsta stakla za hortikulturu i namještaj koja ima tehnička svojstva prethodno opisana u uvodnoj izjavi (32) ostaje unutar područja primjene dotičnog proizvoda jer se mogu upotrebljavati kao solarno staklo.

(39)

Nakon objave, isti je uvoznik tvrdio da s obzirom na to da solarno staklo koje se također može upotrijebiti kao staklo za namještaj nije isključeno iz područja primjene, to za posljedicu ima administrativno opterećenje i kašnjenja za trgovačka društva. Uzrok tomu navodno je činjenica što se od trgovačkih društava zahtijeva slanje probnih izvješća carinskim tijelima u Uniji svaki put kada carinska tijela postave pitanje podliježe li roba koja se uvozi mjerama.

(40)

Komisija smatra da te vrste stakla ne bi trebale biti isključene iz područja primjene ispitnog postupka jer solarno staklo možda može imati primjenu u hortikulturi i namještaju. Kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita industrije Unije od štetnog učinka subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, trebalo bi izbjegavati praznine koje mogu omogućiti izbjegavanje. Pozitivan učinak odgovarajuće zaštite snažniji je od negativnog učinka dodatnog administrativnog opterećenja koje je prema tvrdnji pretrpio dotični uvoznik

(41)

Taj je uvoznik također tvrdio da bi float-staklo trebalo isključiti iz opsega proizvoda jer je proizvodni postupak drukčiji od onoga koji se koristi kod valjanog stakla, koje je prema mišljenju uvoznika jedina vrsta solarnog stakla. Uvoznik je izjavio da se proizvodi za uređenje doma od float-stakla ne mogu upotrijebiti kao solarno staklo te ga stoga treba isključiti iz područja primjene ispitnog postupka. Međutim, float-staklo se ne može isključiti iz područja primjene ispitnog postupka jer ima sva prethodno utvrđena tehnička svojstva. Povjerljivi dokumenti koje su tijekom ispitnog postupka dostavile zainteresirane strane pokazali su da se float-staklo može koristiti kao solarno staklo te da ga proizvode i industrija Unije i kineski izvoznici. To potvrđuju javno dostupne informacije na internetu (5). Prema tome, float-staklo ostaje u području primjene ispitnog postupka.

(42)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da NRK subvencionira industriju solarnog stakla. U pritužbi se nalaze dokazi prima facie o nekoliko praksi subvencioniranja uključenih i u zakonodavstvo i u brojne dokumente politike i planiranja koji su temelj za potporu države tom sektoru.

(43)

Komisija je pregledala i analizirala dokumente navedene u pritužbi kao i dodatne dokumente koje su dostavili kineska vlada i proizvođači izvoznici u uzorku tijekom ispitnog postupka i utvrdila da mnogi od tih dokumenata pokazuju kako industrija solarnog stakla u NRK-u ima povlašten tretman u mnogim područjima.

(44)

U 12. petogodišnjem planu (6) kineska je vlada industriju solarnog stakla uvrstila među „ključne” industrije. Kineska vlada također je objavila i poseban dokument politike, „12. petogodišnji plan za solarnu fotonaponsku industriju” u kojem se staklo određuje kao pomoćni materijal od ključnog interesa za fotonaponsku industriju za koju je potrebna domaća proizvodnja. Planom se zahtijeva da vlada pruži potporu industrijskom razvoju i tehnološkim inovacijama te da privuče sredstva industriji.

(45)

Nakon objave, kineska vlada osporila je navođenje Komisije 12. petogodišnjeg plana u kontekstu solarnog stakla. To je odbačeno jer Plan posebno spominje solarno staklo u poglavlju 9., stupcu 6. u pogledu „Ključnih polja razvoja proizvodnje”. 12. petogodišnji plan jasno utvrđuje prioritete kineske vlade za razdoblje koje pokriva, a jedan od tih prioriteta je proizvodnja solarnog stakla.

(46)

Nakon objave, kineska vlada osporila je Komisijino tumačenje „12. petogodišnjeg plana za solarnu fotonaponsku industriju”, navodeći da ne podupire zaključke Komisije. Međutim, to osporavanje je odbačeno jer je jasno suprotstavljeno informacijama zaprimljenim od ostalih odjela kineske vlade. Tijekom posjeta kineskoj vladi, samo Ministarstvo industrije i informacijske tehnologije („MIIT”) objasnilo je da je solarno staklo obuhvaćeno ovim planom, koji je snažno usmjeren na unapređenje kvalitete jer je solarno staklo važno za poticanje solarne fotonaponske industrije.

(47)

Važnost inovacija i novih materijala općenito je naznačen u „12. petogodišnjem programu za industrijske tehnološke inovacije” (7) namijenjenom provedbi Petogodišnjeg plana kao i „Dugoročnog plana za znanost i tehnološki razvoj” (8). Njegova snažna usredotočenost na tehnološke inovacije uključuje razvoj novih materijala. Solarno staklo se posebno spominje u tom kontekstu.

(48)

Nakon objave, kineska je vlada osporila zaključke Komisije navodeći da solarno staklo nije spomenuto niti u jednom od tih dokumenata. Komisija napominje da su oba ta dokumenta osmišljena kako bi ponudila posebnu pomoć poduzećima visoke tehnologije, kako je raspravljano u uvodnim izjavama (401) i (402) Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1239/2013 (9) („Uredba o solarnim pločama”), u kojima je kineska vlada iznijela iste tvrdnje. Oba dokumenta provode 12. petogodišnji plan i plan za solarnu fotonaponsku industriju i pomažu poduzećima visoke i nove tehnologije, što uključuje mnoge proizvođače solarnog stakla.

(49)

U „Odluci br. 40 Državnog vijeća o donošenju i provedbi privremenih odredaba o promicanju industrijskog restrukturiranja” (koja se zajedno s priloženim „Privremenim odredbama o promicanju industrijskog restrukturiranja” spominje kao „Odluka br. 40”) navodi se da će kineska vlada aktivno podupirati razvoj industrija novih energija i ubrzati razvoj solarne energije (10); upućuje sve financijske institucije da osiguraju kreditnu podršku samo za poticanje projekata (kategorija kojoj pripadaju projekti solarnog stakla) i obećava provedbu „drugih povlaštenih politika za poticane projekte” (11).

(50)

Nakon objave, kineska je vlada osporila čitanje Komisije i članka 5. i članka 17. „Privremenih odredaba o promicanju industrijskog restrukturiranja”. Kineska vlada izjavila je da se u članku 5. ne spominje solarno staklo. Međutim, kako spominje poticanje solarne energije, za koju je potrebno solarno staklo, Komisija smatra da to uključuje solarno staklo u smislu Privremenih odredaba.

(51)

Kineska vlada zatim je osporila shvaćanje Komisije članka 17., koji, dok navodi da bi samo poticane industrije trebale primiti kreditnu potporu, nalaže da bi to trebalo učiniti „prema kreditnim načelima” umjesto na povlaštenoj osnovi.

(52)

Prilikom provjere trgovačkih društava u uzorku ili tijekom posjeta kineskoj vladi nisu pronađeni dokazi o poštovanju te odredbe. Dotične banke nisu surađivale s ispitnim postupkom kako bi omogućile ispitivanje ili provjeru te odredbe. Ispitni postupak zapravo je pokazao da određena poduzeća ostvaruju korist od politika povlaštenog davanja zajmova. Komisija stoga odbacuje tvrdnju kineske vlade da je davanje zajmova industriji solarnog stakla bilo izvršeno „u skladu s kreditnim načelima”. Ključno pitanje ostaje da sve financijske institucije osiguravaju kredit poticanim industrijama, što uključuje proizvodnju solarnog stakla i da ta se ta potpora de facto pruža na povlaštenim osnovama.

(53)

U 2011. godini Povjerenstvo za nacionalni razvoj i reforme uputilo je preporuku Državnom vijeću za reviziju programa u Odluci br. 40. Državno vijeće izdalo je „Odluku br. 9 Državnog vijeća o donošenju i provedbi Kataloga uputa za industrijsko restrukturiranje” („Odluka br. 9”). Ovim dokumentom „aktivno se potiče” kinesku vladu i javne agencije da „usmjeravaju razvoj određenih industrija, optimiziraju nadgradnju industrijske strukture.” Točka 12. stavak 2. Odluke br. 9 posebno spominje poticanje proizvodnje „ultra čistog float-stakla za industriju solarne energije”.

(54)

Nacionalnim planom za srednjoročni i dugoročni znanstveni i tehnički razvoj (2006.–2020.), koji je donijela kineska vlada, jamči se da će se „pridati najveća važnost financiranju politika”, „poticati financijske institucije da daju potporu u obliku povlaštenih kredita glavnim nacionalnim znanstvenim i tehnološkim industrijalizacijskim projektima”, „poticati financijske institucije na poboljšanje i jačanje financijskih usluga za visokotehnološka poduzeća” te da će se „provesti povlaštene porezne politike radi promicanja razvoja visokotehnoloških poduzeća”.

(55)

Proizvodnja solarnog stakla odgovara opisu visokotehnološkog poduzeća, kako pokazuju brojni proizvođači sa statusom nove i visoke tehnologije i nova je industrija, kako u Kini tako i u Uniji. U tom bi kontekstu Komisija također istaknula da je jedno od trgovačkih društava u uzorku primilo posebna bespovratna sredstva od Povjerenstva za nacionalni razvoj i reforme kao nagradu za njihove inovacije u području solarnog stakla, čime se jasno iskazuje interes kineske vlade za ovaj visokotehnološki sektor

(56)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da se navodne subvencije sastoje od programa navedenih u Odjeljku C.2. Nakon provjere trgovačkih društava u uzorku u NRK-u i posjeta Vladi Narodne Republike Kine, Komisija je analizirala te programe, u kojima su društva u uzorku primila povlasticu tijekom ispitnog razdoblja.

(57)

Tijekom provjere društava u uzorku, analiza njihovih unutarnjih evidencija pokazala je subvencije vladinih tijela provincija, gradova, oblasti ili okruga. Te subvencije nisu posebno navedene u pritužbi. Na temelju informacija koje su na raspolaganju Komisiji, nejasno je jesu li to povremene subvencije ili lokalni programi subvencija. Lokalna priroda ovih programa znači međutim da se od podnositelja pritužbi nije moglo prihvatljivo očekivati da budu upoznati s pojedinostima tih subvencija te se zbog toga te subvencije izravno ne spominju u pritužbi.

(58)

Komisija je ponudila dodatna savjetovanja s kineskom vladom u vezi s tim drugim subvencijama koje su specifične za društvo ili lokaciju; koje su utvrđene u evidencijama društava u uzorku tijekom posjeta radi provjere, a koje nisu navedene u pritužbi. Komisija je ponudila ta savjetovanja kako bi osigurala propisan proces tijekom ispitnog postupka. Kineska vlada odbila je tu ponudu tvrdeći da ona ne bi bila u skladu sa Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(59)

Komisija smatra da su te druge subvencije blisko povezane s vrstama mjera i praksama navedenima u pritužbi i obavijesti o pokretanju. Te mjere uključuju istu vrstu financijskog doprinosa i povlastice u pogledu dotičnog proizvoda te time ulaze u definiciju „praksa ili prakse subvencioniranja koje treba ispitati”, za koju se u članku 22. stavku 2. točka iii. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama zahtijeva da bude naveden u obavijesti o pokretanju. Programi spomenuti u obavijesti o pokretanju nisu konačni, što pokazuje izraz „subvencije se, između ostalog, sastoje od …” u odjeljku 3. Komisija je stoga zaključila da dodatne subvencije pripadaju u područje primjene ovog postupka.

(60)

Nakon objave, kineska vlada osporila je Komisijino tumačenje Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i izjavila da je njihovo mišljenje kako Komisija nije imala pravnu osnovu na kojoj bi uvela kompenzacijske mjere za pojedinačnu subvenciju za jednog proizvođača izvoznika u uzorku, čak i da je ta subvencija izravno povezana sa subvencijskom praksom koju su utvrdili podnositelji pritužbi. Komisija se ne slaže s tumačenjem kineske vlade Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama o tom pitanju. U slučaju kada su podnositelji pritužbi utvrdili subvencijsku praksu, te uz primjere nacionalnih programa, lokalne koristi utvrđene su unutar iste subvencijske prakse, Komisija smatra da ima pravo uvesti kompenzacijske mjere za sve utvrđene koristi. To se posebno odnosi na slučajeve u kojima su utvrđeni načini, priroda i učinci koristi isti kao i ostali programi koji su već utvrđeni u pritužbi i Obavijesti o pokretanju postupka.

(61)

Komisija je 18. prosinca 2013. obavijestila kinesku vladu da će razmotriti mogućnost primjene dostupnih činjenica zbog izostanka odgovora poslovnih banaka u vlasništvu države kojima je kineska vlada poslala Dodatak koji im je dostavljen.

(62)

Kineska vlada odgovorila je 26. prosinca 2013. i nije se složila s predloženom primjenom članka 28. protiv „banaka navodno u državnom vlasništvu”, ali nije osporila činjenicu da banke nisu dostavile odgovor na upitnik. Kineska vlada također nije osporila činjenicu da su te banke u državnom vlasništvu. Prema tome, Komisija nije imala drugu mogućnost nego primijeniti najbolje dostupne činjenice što se tiče informacija koje su trebale osigurati dotične poslovne banke u državnom vlasništvu.

(63)

Nakon objave, kineska vlada osporila je primjenu članka 28. kao zamjenu za informacije koje su zatražene u Dodatku poslanom poslovnim bankama u državnom vlasništvu. Komisija ne osporava da je kineska vlada dostavila informacije u ovom ispitnom postupku i da ih je Komisija analizirala i uzela u obzir prema potrebi. Međutim, kada niti kineska vlada ni poslovne banke u državnom vlasništvu ni trgovačka društva nisu mogli dostaviti informacije, na primjer o bonitetu, Komisija je morala upotrijebiti „dostupne činjenice” prema članku 28. Osnovne uredbe.

(64)

U pogledu ostalih subvencija koje nisu posebno navedene u Obavijesti o pokretanju postupka pozivanjem na pojedinačni program i utvrđene tijekom posjeta radi provjere proizvođača izvoznika u uzorku, Komisija je upotrijebila sve dostupe dokaze kako bi došla do svojih zaključaka. Te utvrđene subvencije pripadale su pod vrste mjera i praksi opisanih u Obavijesti o pokretanju postupka, a Komisija je kineskoj vladi ponudila dodatna savjetovanja o tim subvencijama bez da je ponuda prihvaćena. Komisija smatra da su te subvencije blisko povezane s vrstama mjera i praksama navedenim u pritužbi i Obavijesti

(65)

Nakon objave, kineska vlada osporila je zaključke Komisije u pogledu subvencija utvrđenih tijekom ispitivanja trgovačkih društava u uzorku i za druga pitanja u pogledu programa subvencija. Komisija bi željela pojasniti da u ovim slučajevima nije primijenila članak 28. Kada je suradnja bila dobra, ali informacije jednostavno nisu mogle biti dostavljene – na primjer točna pravna osnova za jednokratnu isplatu subvencije – tada su dokazi koje je dostavilo dotično trgovačko društvo upotrijebljeni kako bi se došlo do zaključka o tome je li to subvencija protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere ili nije.

(66)

Kineska vlada također navodi da Komisija nije dostavila dostatne informacije u objavi kada je upotrijebila najbolje dostupne činjenice prema članku 28. Osnovne uredbe. Taj navod se zapravo se odnosi na upotrebu zaključaka prethodnih ispitnih postupaka u kojima je ista subvencija bila predmet ispitnog postupka. Tamo gdje je to slučaj, Komisija je uputila na točne uvodne izjave i dotičnu uredbu te je sažela utvrđene argumente.

(67)

Kineska vlada napominje da dokument o objavi previše detaljno ne opisuje pojedinačne jednokratne subvencije utvrđene u trgovačkim društvima u uzorku. To je učinjeno posebno da bi se zaštitile poslovne povjerljive informacije koje su Komisiji dostavila trgovačka društva u uzorku, pa dodatni sažetak koji ne sadrži povjerljive informacije nije moguć. Potpuna povjerljiva objava dostavljena je svakom pojedinom proizvođaču izvozniku u uzorku. U slučaju kada je proizvođač izvoznik u uzorku pružio pravnu osnovu, tada je to trgovačkom društvu povratno napomenuto u objavi. U svakom slučaju, kada su kineskoj vladi ponuđena savjetovanja o tim subvencijama, omogućeno joj je i da dostavi dodatne bitne informacije, što ona nije učinila.

(68)

Komisija je kineskoj vladi i proizvođačima izvoznicima u uzorku poslala upitnike u kojima traži informacije o sljedećim programima koji su navodno uključivali dodjelu subvencija industriji solarnog stakla:

(69)

Komisija je kineskoj vladi poslala dodatak koji treba proslijediti poslovnim bankama u državnom vlasništvu, javnim razvojnim bankama i financijskim institucijama u privatnom vlasništvu koje posuđuju novac društvima odabranim u uzorak tijekom ispitnog razdoblja. Kineska vlada obavijestila je Komisiju da je to učinila, ali da nije dobila odgovor. Kako je prethodno utvrđeno, Komisija je stoga obavijestila kinesku vladu da će zbog izostanka suradnje primijeniti članak 28. i koristiti dostupne činjenice radi donošenja zaključka o ovom pitanju.

(70)

Sljedeće pravne odredbe omogućuju povlašteno davanje zajmova u Kini: Zakon NRK-a o poslovnim bankama („Zakon o bankama”), Opća pravila o zajmovima provedena od Narodne banke Kine („NBK”) od 28. lipnja 1996. i prethodno navedena Odluka br. 40 Državnog vijeća.

(71)

U ranijim antisubvencijskim ispitnim postupcima protiv NRK-a zaključeno je da bankovnim sustavom u Kini dominiraju banke u državnom vlasništvu ili banke u kojima država ima kontrolni udio u smislu vlasništva. I jedne i druge se nazivaju poslovne banke u državnom vlasništvu. Komisija je također utvrdila da poslovne banke u državnom vlasništvu imaju državne ovlasti. Komisija nije pronašla dokaze da se stanje promijenilo. Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi (161) („Uredba o solarnim pločama”), što je posljednje ispitivanje koje obuhvaća ovaj predmet, pet najvećih poslovnih banaka u državnom vlasništvu (Poljoprivredna banka, Kineska banka, Kineska banka za izgradnju, Komunikacijska banka te Industrijska i poslovna banka) predstavljaju više od 50 % bankarskog sektora u smislu ukupnog iznosa bilance.

(72)

Na temelju primjene dostupnih činjenica, uključujući činjenice utvrđene u Uredbi o solarnim pločama, ostaje zaključak da su poslovne banke u državnom vlasništvu javna tijela u smislu članka 2. točke (b) Osnovne uredbe, kao što je detaljno utvrđeno u uvodnim izjavama (158.) i (168.) Uredbe o solarnim pločama.

(73)

Nakon objave, kineska vlada osporila je ovaj zaključak navodeći da Komisija nije utvrdila razloge zbog kojih smatra da su poslovne banke u državnom vlasništvu javna tijela. Komisija odbacuje ovaj navod jer su razlozi zašto su poslovne banke u vlasništvu države javna tijela utvrđeni u uvodnim izjavama (158) do (168) Uredbe o solarnim pločama, a kineska vlada nije dostavila nikakve informacije koje bi osporile te najbolje dostupne činjenice. Sažeto:

(74)

Zaključci u tim uvodnim izjavama su noviji jer su objavljeni tek krajem 2013., a objavljeni su s potpunim znanjem o promjeni politike o najnižim kamatnim stopama u Kini iz srpnja 2013.

(75)

Kao i u ranijim ispitnim postupcima, Komisija je nastojala provjeriti ulogu koju ima kineska vlada i posebno središnja banka, Narodna banka Kine („NBK”) na financijskim tržištima i u bankarskom sektoru u vezi s davanjem zajmova industriji solarnog stakla. Dok je suradnja kineske vlade i NBK-a bila općenito zadovoljavajuća, NBK nije dostavila puni tekst „Okružnice o pitanjima prilagodbe kamatnih stopa na depozite i zajmove” (YinFa (2004.) br. 251) koja određuje najniže i najviše kamatne stope za zajmove i depozite. Okružnica određuje samo najniži iznos za davanje zajmova poslovnih banaka (i poslovne banke u državnom vlasništvu i poslovne banke u privatnom vlasništvu) i davanje zajmova javnih razvojnih banaka. Za povlaštene zajmove i zajmove za koje je kineska vlada donijela posebne propise, okružnica određuje da nije dopušteno mijenjanje kamatnih stopa prema gore. Točna gornja granica određena je u posebnim propisima koji se primjenjuju na te zajmove.

(76)

Tijekom posjeta Komisije radi provjere, NBK je navela da taj dokument nije moguće dostaviti jer nije javno dostupan na njihovoj internetskoj stranici. Pretraživanjem interneta međutim pronađen je primjerak Okružnice i prijevod na engleskom jeziku u paketu dokumenata koje je kineska vlada predala australskim tijelima prije nekoliko godina (13). Bez službenog primjerka dobivenog izravno od kineske vlade, Komisija je ovu verziju prihvatila kao istinit i potpun primjerak dotične Okružnice.

(77)

Okružnica pokazuje da je NKB utjecala na određivanje kamatnih stopa za zajmove koje su poslovne banke u državnom vlasništvu odobrile tijekom ispitnog razdoblja u NRK-u. Kineska vlada objasnila je da je NBK u srpnju 2013. ukinula i najniže i naviše iznose za kamatne stope za davanje zajmova. To je uzeto u obzir, ali s obzirom na to da je to bilo po završetku ispitnog razdoblja, ne utječe na ovdje iznesen zaključak. U svakom slučaju, najniži iznos kamatnih stopa koji je bio na snazi za vrijeme ispitnog postupka nije jedina tvrdnja zbog koje Komisija poslovne banke u državnom vlasništvu smatra javnim tijelima. Bez obzira na to, zaključci u uvodnim izjavama (158) do (168) Uredbe o solarnim pločama i dalje se primjenjuju.

(78)

Nakon objave, kineska vlada iznijela je nekoliko primjedbi na Okružnicu „YinFa (2004.) 251” bez objašnjenja o tome zašto Komisiji nije dostavljen potpuni tekst Okružnice i bez potvrde je li točan tekst dostavljen australskim tijelima, koji je pronašla Komisija. Kako je prethodno utvrđeno u ispitnom postupku o solarnim pločama, Okružnica jasno utvrđuje upute NBK-a bankama u pogledu davanja zajmova. Kako je navedeno u prethodnim ispitnim postupcima, sadržaj te Okružnice važan je za razumijevanje uloge koju kineska vlada i NBK imaju u usmjeravanju banaka i davanju zajmova.

(79)

Zaključak Komisije i dalje ostaje kao što je prethodno utvrđeno u Uredbi o solarnim pločama, odnosno prvo da članak 34. zakona o bankama zahtijeva od banaka u NRK-u da svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva. Potrebe nacionalnog gospodarstva utvrđene su u 12. petogodišnjem planu.

(80)

Nakon objave, kineska vlada osporila je Komisijino tumačenje članka 34. Zakona o bankama, navodeći da je „ta rečenica nejasna i ne daje jasnu uputu bankama da djeluju na određeni način. Nijedan dokument ne opisuje potrebe nacionalnog gospodarstva, bilo da je riječ o 12. petogodišnjem planu ili bilo kojoj drugoj uredbi/odluci”.

(81)

To se razlikuje od tumačenja kineske vlade članka 34. u ispitnom postupku o solarnim pločama, gdje ga je opisala kao „neutralan”. Komisija se ne slaže s procjenom kineske vlade. Komisija smatra, a kineska vlada nije dokazala suprotno, da su politike u pogledu nacionalnoga gospodarstva utvrđene u 12. petogodišnjem planu i posebnom planu za fotonaponsku industriju, te da se financijske institucije potiču da daju zajmove poticanim industrijama poput solarnog stakla.

(82)

Kineska vlada upozorila je Komisiju na ostale članke Zakona o bankama, odnosno članke 4., 5. i 7. koji bi trebali osigurati da se zajmovi daju bez uplitanja i nakon kreditne procjene. Komisija potvrđuje da ti članci postoje, ali napominje da kineska vlada, banke i dotična trgovačka društva u uzorku nisu bili u stanju dokazati da su zajmovi dani bez uplitanja – s obzirom na davanje povlaštenih zajmova industriji solarnog stakla – i s kreditnom procjenom – kako usprkos zahtjevima, nisu osigurani sporazumi o zajmovima ili procjene rizika, uključujući kreditne rejtinge, niti je utvrđeno da su povezani s nekim od zajmova danih nekom od proizvođača izvoznika u uzorku.

(83)

Drugo, od banaka se zahtijeva da pruže kreditnu potporu poticanim industrijama prema Odluci br. 40 i Odluci br. 9, koje imaju snagu zakona. Kineska je vlada tijekom provjere Ministarstva trgovine potvrdila da je solarno staklo poticana industrija. To je u skladu s Katalogom uputa o industrijskom restrukturiranju iz 2011., koji je kineska vlada dostavila u svom odgovoru na upitnik i koji solarno staklo razvrstava u poticanu kategoriju

(84)

Odlukom 40 daju se smjernice svim financijskim institucijama u obliku obvezujućih uputa o promociji i potpori poticanih industrija, a industrija solarnog stakla predstavlja poticanu industriju.

(85)

Nakon objave, kineska vlada osporila je ocjenu Komisije o utjecaju Odluke br. 40 i uredbi u privitku, te Odluke br. 9. Komisija ponavlja da je njezina ocjena i Odluke br. 40 i uredbi u privitku da one utvrđuju potrebe nacionalnoga gospodarstva. Utvrđuju strategiju za državu i za financijski sektor, a posebno davanje izravnih zajmova financijskih institucija poticanim industrijama poput solarnog stakla.

(86)

Od kineske vlade zatraženo je da pojasni pravni status Odluke Državnog vijeća kao što je to Odluka br. 40. Njihov je jedini odgovor bio da je to uredba koju je objavilo Državno vijeće i da nije dio kineskog prava. Međutim, nisu pružili nikakve dokaze kako bi potkrijepili tu tvrdnju. Stav koji je zauzela kineska vlada je u suprotnosti s javno dostupnim informacijama, koje opisuju Državno vijeće kao najviše administrativno tijelo s administrativnom ovlasti za donošenje pravila. Prema tim izvorima, Odluke Državnog vijeća pravno su obvezujuća pravila. (14) Na temelju dostupnih činjenica, Komisija prema tome zauzima stajalište da su Odluka br. 40 i provedbene Odluke u privitku te Odluke, kao što je Odluka br. 9, administrativne uredbe te su kao takve dio kineskog prava.

(87)

Komisija stoga potvrđuje analizu u uvodnoj izjavi (191) Uredbe o solarnim pločama, koja zaključuje da su Odluka br. 40 i Odluka br. 9 pravno obvezujuće za druga javna tijela i gospodarske subjekte.

(88)

Komisija je također analizirala povjerava li i/ili usmjerava li kineska vlada privatne banke u Kini na osiguranje povlaštenih zajmova proizvođačima solarnog stakla, unutar značenja članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(89)

Članak 34. zakona o bankama također se primjenjuje i na privatne banke u Kini. Kineska vlada i zainteresirane strane nisu pružile dokaze da se zaključak o pravnom stanju do kojeg se došlo u uvodnoj izjavi (174) Uredbe o solarnim pločama, odnosno da im kineska vlada daje upute na isti način kao bankama u državnom vlasništvu, više ne primjenjuje. Članak 34. zakona o bankama upućuje banke da „svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva i društvenog razvoja te u duhu državnih industrijskih politika” (15). U tim uvjetima, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi (188.) Uredbe o solarnim pločama, kineska vlada odlučuje o strategiji davanja zajmova kako poslovnih banaka u državnom vlasništvu tako i privatnih banaka.

(90)

Nakon objave, kineska vlada osporila je zaključak da povjeravaju ili usmjeravaju privatne banke u NRK-u i posebno osporila težinu koju je Komisija pripisala članku 34. Zakona o bankama, navodeći da je „ono što predstavlja ‚potrebe nacionalnoga gospodarstva’ otvoreno tumačenju i očigledno se razlikuje ovisno o osobi/tijelu koje pomno ispituje odredbu”.

(91)

Uočljivo je da kineska vlada, ne slažući se s tumačenjem Komisije, nije predstavila vlastito tumačenje svojeg zakona.

(92)

Međutim, Komisija se treba samo pozvati na nalaze u prethodnim ispitnim postupcima i na dostupne činjenice u ovom slučaju kako bi ponovno potvrdila zaključak da su potrebe nacionalnoga gospodarstva utvrđene u planovima i uredbama koje objavljuje NRK, a člankom 34. se od banaka zahtijeva da zajmove daju u skladu s tim opisima nacionalnoga gospodarstva, što uključuje poticanje proizvodnje solarnog stakla.

(93)

Stoga ostaje nalaz da kineska vlada povjerava privatnim bankama i usmjerava ih na davanje zajmova poticanim industrijama u skladu s člankom 34. Zakona o bankama.

(94)

Komisija stoga u slučaju zajmova koje daju banke u državnom vlasništvu u NRK-u zaključuje da postoji financijski doprinos proizvođačima solarnog stakla u obliku izravnog prijenosa sredstava vlade u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe.

(95)

Isti dokazi pokazuju da su poslovne banke u državnom vlasništvu (kao i privatne banke) povjerene vladi ili da ih ona usmjerava što posljedično znači da postoji financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(96)

U vezi sa specifičnosti, Komisija primjećuje da kineska vlada usmjerava povlaštene zajmove ograničenom broju industrija, a industrija solarnog stakla, kao dio fotonaponskog sektora, jedna je od njih, kako je detaljno utvrđeno u uvodnoj izjavi (172.) Uredbe o solarnim pločama. U 12. petogodišnjem planu kineska vlada je industriju solarnog stakla uvrstila među „ključne” industrije. U Odluci Državnog vijeća br. 40 upućuje se na to da će kineska vlada aktivno podupirati razvoj industrije nove energije i pospješiti razvoj solarne energije. Upućuju se sve financijske institucije da pruže kreditnu podršku samo poticanim projektima, kategorija kojoj pripadaju projekti solarnog stakla. Tom se odlukom također obećava provedba „ostalih povlaštenih politika za poticane projekte”.

(97)

Nakon objave, kineska vlada osporila je nalaz specifičnosti i posebno Komisijino čitanje 12. petogodišnjeg plana, izjavljujući da „nema zakonsku vrijednost jer nije obvezujući dokument”. Komisija se ne slaže s ovom izjavom i napominje da je kineska vlada iznijela iste tvrdnje u prethodnim ispitnim postupcima, koje također nisu bile prihvaćene. U 12. petogodišnjem planu stoji da ga je „donio i odobrio Nacionalni narodni kongres, te da ima učinak zakona”.

(98)

Stoga Komisija zaključuje da subvencije u obliku povlaštenih zajmova nisu općenito dostupne te da su stoga specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe.

(99)

Postoji korist do mjere do koje se državni zajmovi ili zajmovi od privatnih tijela povjerenih vladi ili koje ona usmjerava odobravaju pod povoljnijim uvjetima nego što bi ih zajmoprimac mogao stvarno ostvariti na tržištu.

(100)

Kao i u prethodnim ispitnim postupcima, Komisija je nastojala provjeriti procjene kreditnog rizika koje su obavile banke koje su posudile novac društvima u uzorku tijekom RIP-a. Trgovačka društva nisu pružila dokaze o svojem kreditnom rejtingu, a banke nisu surađivale s ispitnim postupkom. Komisija stoga nije bila u mogućnosti sagledati dokaze da su se zajmovi društvima proizvođačima solarnog stakla temeljili na procjeni rizika te da je kamatna stopa utvrđena kao rezultat tog postupka.

(101)

U nedostatku bilo kakvih informacija od kineske vlade, proizvođača izvoznika ili banaka, Komisija se oslonila na dostupne činjenice za utvrđivanje jesu li povlašteni zajmovi u NRK-u uistinu donijeli korist proizvođačima izvoznicima u uzorku koji su imali zajmove od banaka u NRK-u.

(102)

Kao i u ispitivanju o solarnim pločama, Komisija je započela sa službeno objavljenim kamatnim stopama NBK-a za zajmove u Kineskom yuan renmimbiju („CNY”). Prosječna kamatna stopa tijekom ispitnog razdoblja bila je 6,26 %.

(103)

Komisija je zatim prilagodila kamatnu stopu NBK-a kako bi uzela u obzir kreditni rizik dotičnih trgovačkih društava. Oni međutim nisu dostavili neovisne kreditne rejtinge ili slične informacije koje bi Komisiji omogućile izračun kreditnog rejtinga. U svakom slučaju, Komisija je u prethodnim ispitnim postupcima utvrdila da državna potpora narušava kreditne rejtinge kineskih tvrtki i da ne postoje dokazi smislene procjene rizika zajmoprimaca. Komisija je stoga primijenila istu metodologiju kao i u ispitnom postupku o solarnim pločama i razmotrila sva dotična trgovačka društva kao da imaju neulagački stupanj „BB” rejtinga kako ga utvrđuje Bloomberg, kreditno društvo za određivanje rejtinga.

(104)

Premija na obveznice koje izdaju društva s BB rejtingom prema obveznicama koje izdaju društva s rejtinzima AAA (koje NRK ima na svojim obveznicama), kako je zabilježio Bloomberg, zatim je dodana prosječnoj stopi davanja zajmova NBK-a tijekom ispitnog razdoblja. Rezultat je bila referentna vrijednost za kamatnu stopu za RIP za zajmove društvima u uzorku u CNY od 10,37 %.

(105)

Usporedbom ove referentne kamatne stope sa stvarnom kamatnom stopom koja je naplaćivana dotičnim trgovačkim društvima za vrijeme ispitnog postupka, Komisija je zaključila da se zajmovi odobravaju industriji solarnog stakla pod uvjetima ispod tržišnih.

(106)

Nakon objave, kineska vlada osporila je Komisijin odabir referentne vrijednosti i zaključke do kojih je Komisija došla usporedbom između referentne i stvarno plaćene kamate.

(107)

Usporedba između referentne i stvarno plaćene kamate jasno pokazuje da su proizvođači izvoznici u uzorku, koji su uzimali zajmove od kineskih banaka, u CNY-u, platili manje od uobičajenih komercijalnih kamatnih stopa za trgovačka društva u njihovom financijskom položaju.

(108)

Kao drugo, Komisija je zaista bila svjesna toga da je NBK podigla najniži iznos na davanje zajmova u srpnju 2013. i spomenula to u dokumentu o objavi. To međutim ne mijenja zaključak da se kineska vlada upliće u kreditno ponašanje banaka u Kini, posebno kroz primjenu Odluke br. 40 i uredbi u privitku, kao i odredaba članka 34. Zakona o bankama.

(109)

Kao treće, Komisija je samo izračunala referentnu vrijednost za zajmove dane u CNY-u jer proizvođači izvoznici u uzorku nisu imali zajmove od kineskih banaka u eurima ili američkim dolarima.

(110)

Konačno, kineska vlada zatražila je više informacija o tome zašto je Komisija smatrala da bi proizvođači izvoznici u uzorku imali kreditni rejting BB. Razlog zbog kojeg je odabran kreditni rejting BB je taj što Komisija nije zaprimila dokaze da je bilo kakav kreditni rejting izračunan za bilo kojeg proizvođača izvoznika u uzorku zbog izostanka suradnje od dotičnih banaka. Kreditni rejting BB također nije štetan zaključak, te zapravo ide u korist dotičnih trgovačkih društava u uzorku jer je najbolja neulagačka ocjena na financijskim tržištima.

(111)

Prema članku 28. Komisija je imala obvezu primijeniti najbolje dostupne činjenice koje su preuzete iz zaključaka Uredbe o solarnim pločama, koja je primijenila kreditni rejting BB za trgovačka društva koja su tamo odabrana u uzorak. To se smatralo razumnim u ovom slučaju, a nikakvi dokazi nisu primljeni nakon objave da su dotične banke trgovačkim društvima u uzorku dodijelile drukčiji kreditni rejting.

(112)

Na temelju nalaza ispitnog postupka, Komisija zaključuje da je industrija solarnog stakla u Kini imala koristi od povlaštenih zajmova u RIP-u, kako od banaka u državnom vlasništvu tako i od privatnih banaka. Financiranje industrije solarnog stakla predstavlja subvenciju u smislu Osnovne uredbe jer postoji:

(113)

S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, koristi za proizvođače izvoznike i specifičnosti, ova bi se subvencija trebala smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(114)

Nakon objave, kineska vlada osporila je primjenu nalaza iz prethodnih ispitnih postupaka u svrhu donošenja zaključaka o subvencioniranju u ovom slučaju, a posebno je tvrdila da se Komisija pretjerano oslanjala na nalaze Uredbe o solarnim pločama.

(115)

Ovaj je navod odbačen. Kako je prethodno napomenuto, s obzirom na izostanak suradnje banaka u NRK-u, Komisija je bila prisiljena primijeniti odredbe članka 28. i najbolje dostupne činjenice. Istraživanje o solarnim pločama najnovije je i sadržava najviše ažuriranih nalaza o subvencioniranju u Kini. Solarne ploče nisu isti proizvod kao solarno staklo, ali su oboje u istom sektoru novih energija i obuhvaćeni su istim dokumentima državnog planiranja. S obzirom na to da nisu dostavljene druge informacije, primjerena je primjena nalaza u ispitnom postupku o solarnim pločama kao „najbolje dostupnih činjenica” primjerena. Kineska vlada također je tvrdila da je došlo do značajnih promjena između ispitnog postupka o solarnim pločama i ovoga, posebno podizanjem najnižeg iznosa na kamatnim stopama NBK-a u srpnju 2013. Taj je navod odbačen jer se zaključci iz ispitnog postupka o solarnim pločama odnose na to razdoblje ispitnog postupka, baš kao što se ovaj ispitni postupak odnosi na svoje vlastito razdoblje ispitnog postupka. U oba slučaja, do podizanja najnižeg iznosa došlo je po završetku oba razdoblja ispitnog postupka te stoga ne utječe na primjenu članka 28. i nalaza ispitnog postupka o solarnim pločama kao najboljih dostupnih činjenica.

(116)

Sva društva, osim jednoga, primila su zajmove kako od poslovnih banaka u državnom vlasništvu tako i od privatnih banaka. Jedno se društvo financiralo isključivo putem svojeg offshore matičnog društva pa mu banke sa sjedištem u NRK-u nisu davale zajmove.

(117)

Nakon objave, jedno trgovačko društvo u uzorku osporilo je zaključak Komisije i izjavilo da Komisija nije od trgovačkog društva zatražila da dostavi svoj neovisni kreditni rejting. Komisija je međutim od toga trgovačkog društva zatražila da dostavi sve informacije u pogledu zajmova koje je primilo, ali trgovačko društvo nije dostavilo neovisni kreditni rejting. Ako je trgovačko društvo imalo takve informacije, tada ih je, s obzirom na navode u pritužbi i informacije zatražene u upitniku, trebalo dostaviti. A posebno s obzirom na informacije u dokumentu o objavi, ako je imalo neovisni kreditni rejting, trebalo ga je odmah dostaviti. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(118)

Člankom 6. točki (b) Osnovne uredbe propisuje se da bi se korist od povlaštenih zajmova trebala izračunati kao razliku između iznosa plaćene kamate i iznosa koji bi bio plaćen za usporedivi komercijalni zajam koji bi poduzeće moglo dobiti na tržištu. Kako je navedeno, bez smislene procjene rizika, Komisija je utvrdila referentnu tržišnu vrijednost za usporedive komercijalne zajmove.

(119)

Korist je izračunata za RIP kao razlika između stvarno plaćene kamate tijekom RIP-a i kamate koja bi bila plaćena primjenom referentne vrijednosti.

(120)

Subvencijske marže izračunate za proizvođače izvoznike u uzorku utemeljene na ovoj metodologiji su sljedeće:

(121)

Proizvođači izvoznici iz uzorka nisu ostvarili koristi u okviru izvoznih programa subvencioniranja putem kredita, kreditnih linija, izvoznih jamstava, programa „Green Express” ili kao koristi kroz pristup offshore holding trgovačkim društvima za vrijeme ispitnog postupka.

(122)

Društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa za „poznate robne marke” ili za „vrhunske kineske svjetske robne marke”.

(123)

Društva u uzorku primila su značajna jednokratna bespovratna sredstva od raznih državnih tijela na mnogim razinama države što je dovelo do ostvarenja koristi tijekom RIP-a. Te su koristi utvrđene tijekom provjere dotičnih društava i nisu objavljene u odgovorima na upitnik dotičnih društava niti su objavljene u odgovoru kineske vlade na upitnik, kako je zatraženo. U pritužbi je navedeno da su proizvođači solarnog stakla primili ta jednokratna bespovratna sredstva od provincijskih i lokalnih tijela vlasti te da su ona donijela korist jer su novčana sredstva primljena bez odgovarajućeg razmatranja (16). Obavijest o pokretanju također utvrđuje da su „programi bespovratnih sredstava” subvencija koja se primjenjuje kao potpora industriji solarnog stakla.

(124)

Ta su bespovratna sredstva društvima dala nacionalna, provincijska, gradska, oblasna ili okružna državna tijela, a sva se čine specifičnima za dotična društva ili specifična u smislu lokacije ili vrste industrije. Razina pravnih pojedinosti za dotični zakon prema kojem su te olakšice dane, ako je za njih uopće postojala pravna osnova, obično nije otkrivena premda je Komisiji često, ali ne uvijek, dostavljen primjerak dokumenta koji je izdalo državno tijelo koji je pratilo odobravanje sredstava.

(125)

Jedno društvo u uzorku primilo je bespovratna sredstva tijekom RIP-a od zone za gospodarski razvoj unutar koje je smješteno. Ta je bespovratna sredstva izračunala zona gospodarskog razvoja u iznosu od 20 % svih poreza koje društvo plaća lokalnim poreznim tijelima i obuhvaćala su, između ostalih, porez na dohodak poduzeća, porez na korištenje zemljištem i porez na dohodak od dividende.

(126)

Drugo društvo u uzorku primilo je velika bespovratna sredstva u RIP-u od lokalne vlasti za pokrivanje naknada potrebnih za priključivanje društva na opskrbu električnom energijom, što bi inače sama plaćala. Ta su sredstva dodijeljena društvu „za potporu velikim društvima osnovanima u regiji”.

(127)

Još jedno društvo u uzorku primilo je izravna bespovratna sredstva u iznosu od 25 milijuna CNY iz fonda Povjerenstva za nacionalni razvoj i reforme za industrijsku prilagodbu za proizvodnju solarnog stakla visoke tehnologije. Društvo je ta izravna bespovratna sredstva primilo od države u 2006. godini i raspodijelilo 10 % bespovratnih sredstava tijekom idućih 10 godina. Tako je ostvareno 2,5 milijuna CNY kao korist tijekom RIP-a.

(128)

Isto to trgovačko društvo u svojim je poslovnim knjigama za 2012. godinu uknjižilo druga bespovratna sredstva od lokalnog poreznog ureda i drugih lokalnih vladinih tijela. Društvo je navelo da većina tih bespovratnih sredstava nije zapravo predstavljala izravne transfere novca od tih tijela društvu, već isplate iznosa koje je društvo prethodno platilo državi. S obzirom na to da nije bilo moguće dostaviti zadovoljavajuće dokaze, Komisija ne može prihvatiti ovo objašnjenje.

(129)

Još jedno trgovačko društvo u uzorku primilo je od lokalne vlasti bespovratna sredstva u iznosu od 15 milijuna CNY prije RIP-a te je to trgovačko društvo raspodijelilo 10 % bespovratnih sredstava tijekom idućih 10 godina. Društvu su bespovratna sredstva uplaćena za razvoj fotonaponske industrije (koja uključuje sektor solarnog stakla), ubrzanu izgradnju napredne proizvođačke osnove u lokalnoj industrijskoj zoni i nesmetanu provedbu velikih projekata.

(130)

Isto društvo primilo je prije RIP-a i nekoliko drugih bespovratnih sredstava i dodijelilo dio bespovratnih sredstava RIP-u. Društvo, međutim, nije dostavilo nikakve podatke o prirodi tih bespovratnih sredstava te su u nedostatku takvih informacija korištene dostupne činjenice kako bi se došlo do zaključka. U nedostatku drugih dostupnih činjenica, Komisija je zaključila da su ta bespovratna sredstva specifična za to društvo te da bi se iznos bespovratnih sredstava dodijeljen RIP-u trebao smatrati kao korist.

(131)

Kineska vlada pozvana je dostaviti dodatne informacije i pristupi savjetovanjima u vezi s tim bespovratnim sredstvima, ali je to odbila. Na temelju prikupljenih dokaza o bespovratnim sredstvima koja su primila društva u uzorku i u nedostatku bilo kakvih drugih informacija, Komisija ta bespovratna sredstva smatra subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe kao prijenos sredstava od kineske vlade u obliku bespovratnih sredstava proizvođačima dotičnog proizvoda te čime se ostvaruje korist.

(132)

Ta su bespovratna sredstva također specifična u smislu članaka 4. stavka 2. točke (a) i članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe s obzirom na to da se čini kako su ograničena na određena društva ili posebne projekte u posebnim regijama, dodijeljena za ispunjavanje jednokratnih zahtjeva društava u uzorku. Ta bespovratna sredstva ne ispunjavaju zahtjeve nespecifičnosti članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe s obzirom na to da uvjeti prihvatljivosti i stvarni kriteriji odabira za poduzeća da bi bili prihvatljivi nisu transparentni, nisu objektivni i ne primjenjuju se automatski. Osim toga, nema dokaza da ta bespovratna sredstva pripadaju nekom sveobuhvatnom subvencijskom programu.

(133)

Nakon objave, kineska vlada osporila je ovlasti Komisije da istražuje ta bespovratna sredstva kao i analizu Komisije djelomičnih informacija koje su joj dostupne. Komisija je međutim pažljivo analizirala povjerljive poslovne informacije koje su dostavila dotična trgovačka društva, te se u slučajevima u kojima postoje dokazi kako o koristi tako i o tome da su bespovratna sredstva specifična, za bespovratna sredstva uvode kompenzacijske mjere.

(134)

U svim su slučajevima trgovačka društva dostavila informacije o iznosu bespovratnih sredstava i podrijetlo bespovratnih sredstava, čak i ako u određenim slučajevima trgovačko društvo nije imalo dokument kojim bi dokazalo pravnu osnovu na kojoj je davatelj bespovratnih sredstava odobrio bespovratna sredstva. Dotična trgovačka društva također su u svojim poslovnim knjigama ovaj dohodak uglavnom knjižila pod naslovom „dohodak od subvencija”, a za svoje su poslovne knjige proveli neovisnu reviziju. To se smatralo pozitivnim dokazom o subvenciji kojom je ostvarena korist protiv koje se uvode kompenzacijske mjere.

(135)

Jedno trgovačko društvo u uzorku također je osporilo ovlast Komisije za ispitivanje i uvođenje kompenzacijskih mjera na ta bespovratna sredstva specifična za trgovačko društvo iz istih razloga. Zbog istih razloga Komisija odbacuje njihovu tvrdnju i ponavlja svoje stajalište da ima ovlast ispitivati ta bespovratna sredstva i protiv njih uvoditi kompenzacijske mjere, prema potrebi.

(136)

Donja tablica prikazuje izračun koristi za ta bespovratna sredstva kako su prethodno utvrđena, s tim da se korist smatra kao iznos primljen u razdoblju ispitnog postupka ili knjižena za razdoblje ispitnog postupka, kada je dotično društvo umanjilo taj iznos.

(137)

Program „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” daje pravo poduzećima sa stranim kapitalom na neplaćanje poreza na dohodak za prve dvije godine i plaćanje samo 12,5 % umjesto 25 % za iduće tri godine.

(138)

Pravna je osnova ovog programa članak 8. Zakona o porezu na dohodak Narodne Republike Kine za poduzeća sa stranim kapitalom i strana poduzeća („Zakon o porezu za poduzeća sa stranim kapitalom”) i članak 72. Pravila za provedbu Zakona o porezu na dohodak Narodne Republike Kine za poduzeća sa stranim kapitalom i strana poduzeća. Prema kineskoj vladi, taj je program prekinut prema članku 57. Zakona o porezu na dohodak poduzeća iz 2008. s prijelaznim razdobljem do kraja 2012. Zakon stoga jasno kaže da bi korist postojala prema ovom programu u poreznoj godini 2012.

(139)

Programom „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” društva su ostvarila koristi tijekom 2012. poslovne godine, nakon koje je, prema kineskoj vladi, program povučen.

(140)

Jedno od društava u uzorku bilo je poduzeće u stranom vlasništvu koje se ovim poreznim programom koristilo tijekom RIP-a. Primili su poreznu stopu od 12,5 % umjesto pune stope od 25 %, koja je navedena na njihovom povratu poreza na dohodak poduzeća za 2012. godinu i u njihovim godišnjim izvješćima.

(141)

Komisija je objavila te nalaze zainteresiranim strankama i primila primjedbe od kineske vlade u kojima se navodi da će, prema Obavijesti o prijelazu (17), sve koristi prema tom programu prestati 2012. Kineska vlada je izjavila da se stoga ako se uvedu kompenzacijske pristojbe, ne mogu uvesti pristojbe u pogledu koristi koje je jedno trgovačko društvo u uzorku ostvarilo prema ovom programu za vrijeme ispitnog postupka. Ta se tvrdnja prihvaća jer za ovo trgovačko društvo u uzorku, u posebnim okolnostima ovog slučaja, Komisija nema dokaza o nastavku koristi.

(142)

Premda su u prethodnim uredbama kompenzacijske mjere uvedene za program „dvije godine oslobođeni, tri godine polovicu”, za ovo trgovačko društvo u uzorku Komisija neće uvesti pristojbu kako bi uvela kompenzacijske mjere za korist utvrđenu za vrijeme ispitnog postupka jer Komisija nema dokaza da bi za ovo jedno trgovačko društvo u uzorku program ili neka njegova varijanta bili na snazi na datum kada su pristojbe uvedene.

(143)

Ovaj program društvima koja mogu pokazati da ispunjavaju određeni niz kriterija kako bi bila priznata kao „poduzeća visoke i nove tehnologije” omogućuje ostvarenje smanjene stope poreza na dohodak poduzeća na 15 %, u usporedbi s uobičajenom stopom od 25 %.

(144)

Pravna osnova ovog programa je članak 28. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak poduzeća iz 2008., zajedno s „Administrativnim mjerama za određivanje poduzeća visokih i novih tehnologija” (Guo Ke Fa Huo [2008] br. 172), i članak 93. Pravilnika o provedbi Zakona o porezu na dohodak poduzeća zajedno s Obavijesti Državne porezne uprave o pitanjima povezanim s plaćanjem poreza na dohodak poduzeća visoke i nove tehnologije (Guo Shui Han [2008] br. 985).

(145)

Program se primjenjuje na društva visoke i nove tehnologije koje kineska vlada prepoznaje kao takva. Da bi bila prihvatljiva za ovaj program, poduzeća moraju imati ključna neovisna prava intelektualnog vlasništva i moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve koji su utvrđeni u pravnoj osnovi i sažeti kako slijedi:

(146)

Neka, ali ne sva društva u uzorku primjenjuju ovaj program te tako plaćaju samo 15 % poreza na dohodak poduzeća umjesto 25 %. Ta su se društva prijavila kao poduzeća nove i visoke tehnologije i primila su službenu obavijest da su ispunila kriterije programa te bi stoga imala pravo na ispunjavanje povrata poreza na dohodak u skladu s tim.

(147)

Kao i u uvodnim izjavama (322) do (326) prethodnog ispitnog postupka o solarnim pločama, Komisija smatra da je ovaj program subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se vlada odriče, što daje korist dotičnim društvima. Korist za primatelje jednaka je iznosu porezne uštede.

(148)

Ova je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer je ograničena na poduzeća koja dobivaju potvrdu poduzeća visoke i nove tehnologije i koja ispunjavaju sve zahtjeve administrativnih mjera iz 2008. Dotična društva u uzorku su primila takvu potvrdu. Prihvatljivost nije automatska, a zakonodavstvo ili tijelo koje dodjeljuje subvenciju nisu uspostavili objektivne kriterije.

(149)

Nakon objave, kineska vlada osporila je zaključke Komisije tvrdeći da su kriteriji prihvatljivosti objektivni i da se jednako primjenjuju na sva trgovačka društva u NRK-u. Komisija se ne slaže s takvim tumačenjem zakona i provedbenih mjera kineske vlade, koji pokazuju da je program ograničen na određene sektore i poduzeća koje kineska vlada podupire na temelju kriterija koji se ne čine objektivni ili neutralni, kao što je to da je njihova proizvodnja uključena u područje primjene proizvoda u „područjima visoke tehnologije s ključnom potporom države”.

(150)

Prihvatljivost također nije automatska već ovisi o dodjeli potvrde poduzeća visoke i nove tehnologije, koji se izdaje nakon postupka odlučivanja mjerodavnog tijela.

(151)

Prema tome, Komisija smatra da je ovo subvencija protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(152)

Komisija je izračunala iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere kao razliku između iznosa poreza koji se uobičajeno plaća tijekom RIP-a i iznosa poreza koji su dotična društva stvarno platila tijekom RIP-a.

(153)

U pritužbi se tvrdi da su proizvođači izvoznici solarnog stakla primali subvencije iz još jednog programa izravnog oslobođenja od poreza, odnosno oslobođenja od poreza na prihode od dividendi za kvalificirana rezidentna poduzeća (18). To pripada pod opću praksu subvencija za oslobođenje i/ili smanjenje izravnog poreza na dohodak kako je utvrđeno u obavijesti o pokretanju.

(154)

Pravne osnove za takvo oslobođenje od plaćanja poreza na prihode od dividende su članci 25.–26. Zakona o porezu na dohodak poduzeća i članak 83. Propisa o provedbi Zakona o porezu na dohodak poduzeća.

(155)

Komisija je utvrdila da je jedno društvo u uzorku oslobođeno plaćanja poreza na prihode od dividende za kvalificirana rezidentna poduzeća. To je društvo izravno podnijelo zahtjev lokalnom poreznom uredu za oduzimanje dividendi ostvarenih ulaganjima u vlasnički kapital od oporezivog dohotka.

(156)

Komisija smatra da je ovo subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se vlada odriče, što daje korist dotičnim društvima. Korist za primatelja jednaka je iznosu porezne uštede.

(157)

U dokumentu o objavi Komisija je izjavila da je ovaj program subvencija specifičan prema članku 4. stavku 2. točka (a) Osnovne uredbe jer zakonodavstvo ograničava pristup ovom programu poduzećima koja su rezidenti u Narodnoj Republici Kini i koja su ulagala u druga rezidentna poduzeća.

(158)

Nakon objave, kineska vlada osporila je te zaključke, izjavljujući da se oslobođenje od poreza na prihod od dividendi rezidentnih poduzeća ne može smatrati specifičnim jer članak 26. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak poduzeća određuje da je takvo oslobađanje od poreza na prihod od dividendi također dostupno nerezidentnim poduzećima. Osim toga, kineska vlada tvrdi da su kriteriji prihvatljivosti objektivni i da se primjenjuju na sva rezidentna poduzeća bez obzira na industriju, proizvod ili zemljopisni položaj.

(159)

Premda je istina kako su Zakonu o porezu na dohodak poduzeća koji je dostavila kineska vlada u ovom postupku u članku 26. stavku 3. navodi da je takvo oslobođenje od poreza na prihod od dividendi također dostupno nerezidentnim poduzećima, Komisija ipak zadržava mišljenje da je ovaj subvencijski program specifičan. Istina je da članak 25. Zakona o porezu na dohodak poduzeća potvrđuje da je ovo porezno oslobođenje rezervirano za industrije i projekte koje potiče država. Tako samo poticane industrije i projekti mogu imati pristup ovom programu. Kako je prethodno objašnjeno u odjeljku 5.1. točka (c), industrija solarnog stakla je poticana industrija.

(160)

Komisija je izračunala iznos subvencije kao razliku između iznosa poreza koji se uobičajeno plaća tijekom RIP-a i iznosa poreza koji je dotično društvo stvarno platilo.

(161)

Osim programa ocijenjenih u odjeljcima 7.1.–7.3., Komisija nije pronašla dokaze o koristima koje su ostali programi oslobađanja od poreza dodijelili trgovačkim društvima u uzorku i programima snižavanja poreza navedenim u odjeljku C(4). Međutim, tijekom svojih ispitivanja, Komisija je utvrdila dva ostala programa poreza na dohodak poduzeća uključena u poslovne knjige jednog trgovačkog društva u uzorku, odnosno rabate na rashode za istraživanje i razvoj i povrate sredstava na porez na imovinu i porez na korištenje zemljištem. To su također „programi izravnog oslobađanja od poreza i snižavanja poreza” kako je prikazano u Obavijesti o pokretanju postupka, kao mjere kojima je porezno tijelo snizilo iznos plaćenog poreza na dohodak poduzeća, ili kada je porezno tijelo vratilo već plaćen porez na dohodak poduzeća. Rabat na porezne rashode za istraživanje i razvoj je također povezan s programom „poreznog rabata za istraživanje i razvoj poduzeća sa stranim kapitalom” prethodno naveden u odjeljku C(4).

(162)

Pravna osnova za porezni rabat na rashod za istraživanje i razvoj je članak 30. kineskog Zakona o porezu na dohodak poduzeća.

(163)

Za povrate za porez na nekretnine i porez na korištenje zemljištem, nije objavljen točan zakon prema kojem su te koristi dodijeljene, premda je Komisiji dostavljen primjerak Okružnice koju je objavilo provincijsko državno tijelo koja je pratila porezno oslobađanje

(164)

Komisija je utvrdila da je jedno trgovačko društvo u uzorku primilo rabate na rashode za istraživanje i razvoj i povrate za porez na nekretnine i porez na korištenje zemljištem. Dokument koji je objavilo provincijsko državno tijelo ograničava povrate na novoosnovana poduzeća visoke i nove tehnologije

(165)

U pogledu rabata na rashode za istraživanje i razvoj, Komisija smatra da je taj program subvencija specifičan s obzirom na to da je potrebno čitati članak 30. zajedno s člankom 25. Zakona o porezu na dohodak poduzeća koji kaže da je ovo porezno oslobođenje rezervirano za industrije i projekte koje potiče država. Tako samo poticane industrije i projekti mogu imati pristup ovom programu. Kako je prethodno objašnjeno u odjeljku 5.1. točka (c), industrija solarnog stakla jest poticana industrija.

(166)

Povrati za porez na nekretnine i porez na korištenje zemljištem bili su specifični u smislu lokacije i vrste industrije. Kineska vlada bila je pozvana dostaviti više informacija o tim poreznim programima u zahtjevu za dodatnim savjetovanjima, ali je to odbila učiniti. Prema tome, Komisija je postupila na temelju prikupljenih dokaza u vezi s primjenom tih programa na trgovačka društva u uzorku i s obzirom na to da nisu dostavljene druge dostupne informacije.

(167)

Nakon objave, kineska vlada osporila je nalaze Komisije navodeći da Komisija nije objavila pozitivne dokaze o specifičnosti tih programa u dokumentu o objavi. Objava s podrobnim informacijama o specifičnostima tih programa dana je samo tom trgovačkom društvu, a od tog trgovačkog društva nisu primljene nikakve primjedbe. Komisija je također dodala više informacija o specifičnosti tih programa u gornjim uvodnim izjavama.

(168)

Komisija smatra da su ti programi subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se kineska vlada odriče, što daje korist dotičnom društvu. Korist za primatelja jednaka je iznosu porezne uštede.

(169)

Komisija je izračunala iznos subvencije kao razliku između iznosa poreza koji se uobičajeno plaća tijekom RIP-a i iznosa poreza koji je dotično društvo stvarno platilo.

(170)

Komisija nije utvrdila da je bilo koje društvo u uzorku ostvarilo korist od programa za neizravne poreze i uvozne tarife prethodno navedene u Odjeljku C(4).

(171)

Nisu utvrđene koristi koje bi bile povezane s nabavom antimona ili električne energije od strane društava u uzorku tijekom RIP-a.

(172)

Kako je također utvrđeno u uvodnim izjavama (354.) do (370.) Uredbe o solarnim pločama, društva ne mogu neposredno kupovati zemljište u NRK-u, već od lokalnih vlasti mogu kupovati samo pravo korištenja zemljištem („PKZ”).

(173)

Zakonom Narodne Republike Kine o upravljanju zemljištem navodi se da sve zemljište pripada ljudima te se ne može kupovati niti prodavati, ali utvrđuje uvjete pod kojima se prava korištenja zemljištem mogu prodavati poduzećima davanjem ponuda, kotiranjem ili dražbom.

(174)

Sustav dražbi bi u načelu tržištu omogućio da procijeni cijenu pojedinačnog prava na korištenje zemljištem te bi se prema tome cijena utvrđivala neovisno. Međutim, tijekom posjeta Komisije kineska vlada navela je da oni u svakom slučaju određuju najniže cijene za svaki stupanj zemljišta (zemljište se stupnjuje od 1 do 15 na temelju kvalitete parcele zemljišta) ispod kojeg cijena za pravo korištenja zemljištem ne može pasti.

(175)

Kineska vlada također kontrolira ponudu zemljišta ograničavanjem kvota područja zemljišta za koje se pravo na korištenje zemljištem može prodavati u industrijske ili stambene svrhe, po provincijama i po godinama.

(176)

U svakom slučaju, za svaku pojedinu kupnju prava na korištenje zemljištem proizvođača izvoznika u uzorku Komisija nije pronašla dokaze o procesu dražbe koji je neovisno odredio cijenu prava korištenja zemljištem. Trgovačko društvo kojem je zemljište dodijeljeno je ili ponudilo početnu cijenu ili 5 CNY-a po četvornom metru više od početne cijene, te mu je, s obzirom na to da je bilo jedini ponuđač, dodijeljeno pravo korištenja zemljištem.

(177)

Nakon objave, kineska vlada osporila je nalaze Komisije i izjavila da je postojao stvarni postupak dražbe kod prodaje prava na korištenje zemljištem industriji u NRK-u.

(178)

Kineska vlada prvo je tvrdila da postoji stvarni sustav dražbe jer sve što vlada čini je utvrđivanje početne cijene, poput svakog dražbovatelja. Ova se tvrdnja odbacuje jer dražba uobičajeno uključuje neovisnog dražbovatelja koji utvrđuje početnu cijenu nakon neovisne ocjene, što ovdje nije slučaj jer je vlasnik prava na korištenje zemljištem ujedno i dražbovatelj.

(179)

Kineska vlada zatim izjavljuje da najniže cijene postoje kako bi osigurale da konačna cijena ne padne ispod „osnovne tržišne vrijednosti” za pravo korištenja zemljištem. Nikakvi dokazi nisu osigurani kako bi poduprli tu izjavu, koja je sama po sebi okružnica jer bi iznos novca plaćenog za pravo korištenja zemljištem (koji je država utvrdila) trebao biti tržišna cijena (na kojoj se potom temelji najniži iznos).

(180)

Kineska vlada zatim je izjavila da činjenica što na dražbi nije bilo drugih ponuđača „ne može biti osnova za pretpostavku da pravo na korištenje zemljištem zapravo nije ostvareno dražbom”. Zaključak iz ovog dokaza zapravo je upravo suprotan. Usprkos zahtjevima, kineska vlada nije pružila dokaze o tome da je cijena za i jedno jedino pravo na korištenje zemljištem određena konkurentnom dražbom te je stoga učinak procesa taj da država određuje cijenu, a trgovačko društvo plaća tu cijenu. Dok više ponuđača ne mora biti apsolutni zahtjev u svakom slučaju kako bi se utvrdilo postojanje tržišno utemeljenog sustava, potpuni izostanak više ponuđača, što se pokazalo da je slučaj u pogledu svih trgovačkih društava u uzorku, snažna je naznaka o nepostojanju pravih tržišnih cijena.

(181)

U slučaju u kojem je jedno trgovačko društvo u uzorku platilo 5 CNY-a po četvornom metru više od cijene koju je odredila država, to je trgovačko društvo Komisiji izjavilo da im je mjerodavno tijelo reklo da tako učine samo da bi izgledalo kao da je dražba održana. Komisija stoga ne može ovu činjenicu smatrati pozitivnim dokazom da u NRK-u postoji tržište za prodaju prava na korištenje zemljištem.

(182)

Stoga su zapravo trgovačka društva u uzorku platila cijenu koju je odredila kineska vlada. Kako je također utvrđeno u Uredbi o solarnim pločama (u uvodnim izjavama (361.) do (370.)), pravo korištenja zemljištem osigurano je po naknadi manjoj od primjerene kada se usporedi s tržišnom referentnom vrijednosti, koja je utvrđena u odjeljku (e).

(183)

Komisija zaključuje da bi ustupanje prava korištenja zemljištem od strane kineske vlade trebalo smatrati subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u obliku ponude robe zbog koje trgovačka društva ostvaruju korist. S obzirom na to da ispitni postupak nije otkrio postojanje aktivnog tržišta za prodaju prava korištenja zemljištem u NRK-u, primjena vanjske referentne vrijednosti (vidjeti odjeljak (e) u nastavku) pokazuje da je iznos koji izvoznici u uzorku plaćaju za prava korištenja zemljištem niži od tržišne cijene.

(184)

Subvencija je specifična prema članku 4. stavku 2. točki (a) i članku 4. stavku 2. točki (c) Osnovne uredbe jer Odluka br. 40 Državnog vijeća zahtijeva da javna tijela osiguraju da zemljište bude ustupljeno radi poticanja industrija, od kojih je jedna od njih i solarno staklo. U članku 18. Odluke br. 40 jasno se navodi da industrije koje su „ograničene” neće imati pristup zemljištu.

(185)

O situaciji sa zemljištem u NRK-u raspravlja se i u Radnom dokumentu MMF-a koji potvrđuje da se prilikom ustupanja prava korištenja zemljištem kineskim industrijama ne poštuju tržišni uvjeti (19).

(186)

Kineska vlada osporila je nalaz o specifičnosti navodeći da se ograničenja u Odluci br. 40 ne mogu primjenjivati kao dokaz specifičnog dodjeljivanja neke koristi. Ova se tvrdnja odbacuje jer je učinak Odluke br. 40 davanje prava na korištenje zemljištem poticanim industrijama. Proizvodnja solarnog stakla je poticana industrija te je stoga ustupanje prava na korištenje zemljištem za proizvođače solarnog stakla uključeno u odredbe Odluke br. 40.

(187)

Jedno trgovačko društvo u uzorku također je osporilo nalaze Komisije, navodeći da u Kini postoji aktivno tržište za prava korištenja zemljištem. Međutim, njihova procjena procesa prava korištenja zemljištem u Kini nije se pojavila u njihovom zaključku. I dalje nisu mogli dokazati da se prava korištenja zemljištem neovisno vrednuju, da se prodaju putem neovisne dražbe, da cijenu prava na korištenje zemljištem određuje tržište kao rezultat procesa konkurentnog podnošenja ponuda i da potpora države ne narušava cijene.

(188)

Trgovačko društvo u uzorku zatim je izjavilo da usprkos činjenici da je Komisija trebala utvrditi da postoji aktivno tržište, pa stoga da nema subvencije, Komisija bi trebala usporediti cijenu prava korištenja zemljištem trgovačkog društva s referentnom vrijednosti, odnosno cijene prava korištenja zemljištem u provinciji u kojoj je trgovačko društvo smješteno. S obzirom na to da je Komisija ustanovila da u toj provinciji ne postoji primjerena tržišna referentna vrijednost, ta je tvrdnja odbačena.

(189)

Korist je razlika između cijene plaćene za pravo korištenja zemljištem i primjerene vanjske referentne vrijednosti. Kao i kod Uredbe o solarnim pločama, ova vanjska referentna vrijednost je tržišna cijena za zemljište u Posebnom carinskom području Tajvana, Penghua, Kinmena i Matsua („Kineski Taipei”).

(190)

Nakon objave, kineska vlada osporila je primjenu Kineskog Taipeia kao referentne vrijednosti i zatražila više informacija zbog čega je Kineski Taipei prikladan. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (467.) Uredbe o solarnim pločama, Komisija smatra Kineski Taipei kao prikladnu vanjsku referentnu vrijednost zbog sljedećih razloga:

(191)

Uzimajući sve ove čimbenike u obzir, Komisija je zaključila da bi cijene prava na korištenje zemljištem u NRK-u, kada bi prevladali tržišni uvjeti, za proizvođače izvoznike u uzorku bile vrlo slični cijenama zemljišta u Kineskom Taipeiju.

(192)

Jedno trgovačko društvo u uzorku predložilo je da ako se uzima neko vanjsko referentno mjerilo, tada bi trebalo uzeti u obzir BDP provincije u kojoj su smješteni, a referentno mjerilo bi trebalo biti „trenutačne cijene zemljišta u Egiptu, Armeniji, Gvatemali, Kongu, Mongoliji ili Indoneziji” jer su te zemlje na „sličnom stupnju razvoja”. Ova tvrdnja je odbačena zbog sljedećih razloga:

(193)

Drugo trgovačko društvo u uzorku je nakon objave predložilo da primjena Kineskog Taipeia nije primjerena gospodarskim uvjetima u toj provinciji u kojoj su smješteni, ali nije predložilo alternativu. S obzirom na to da nije predložena alternativna referentna vrijednost, potvrđuje se primjena Kineskog Taipeia.

(194)

Prosječne cijene zemljišta u Kineskom Taipeiu za 2012. godinu dobivene su od Ureda za industriju pri Ministarstvu gospodarstva i prilagođene unatrag za inflaciju i rast BDP-a radi utvrđivanja referentne cijene za zemljište u svakoj kalendarskoj godini. Kako su prava korištenja zemljištem valjana 50 godina i deprecirana na toj osnovi, korist u RIP-u će biti 1/50 razlike između referentne cijene i stvarno plaćene cijene.

(195)

Utvrđena je sljedeća stopa subvencije za osiguranje zemljišta po naknadi nižoj od odgovarajuće:

(196)

Komisija je izračunala iznose subvencija koje podliježu kompenzacijskim mjerama u skladu s odredbama Osnovne uredbe za ispitivana društva po programu i zbrojila te iznose kako bi izračunala ukupni iznos subvencije za cijelo trgovačko društvo za RIP.

(197)

Da bi izračunala ukupne niže prikazane subvencijske marže, Komisija je prvo izračunala postotak subvencioniranja, koji je iznos subvencije u odnosu na ukupni promet društva. Taj je postotak zatim upotrijebljen za izračun subvencije dodijeljene izvozu dotičnog proizvoda u Uniju tijekom RIP-a.

(198)

Zatim je izračunan iznos subvencije po četvornom metru dotičnog proizvoda izvezenog u Uniju tijekom RIP-a, a niže prikazane marže izračunate su kao postotak CIF vrijednosti istog izvoza po četvornom metru.

(199)

Nakon objave, kineska vlada iznijela je primjedbu da Komisija nije uzela u obzir dampinške marže izračunate u istovremenom antidampinškom postupku kada je objavila subvencijske marže u vrijeme objave te da se Komisija samo bavila pitanjem „dvostrukog računanja” prilikom izračunavanja pristojbe koja će se uvesti.

(200)

Kineska vlada smatrala je da, kada se utvrdi da subvencioniranje uzrokuje damping, izračuni marže to bi trebali pokazati, kao i izračuni pristojbe.

(201)

S obzirom na to da su mjere u ovom slučaju ograničene maržom štete, takvom manipulacijom ne bi se promijenile stvarne uvedene pristojbe. Komisija stoga nije smatrala potrebnim rješavati sadržaj ovih tvrdnji.

(202)

Osam proizvođača koji su proizvodili istovjetni proizvod u Uniji tijekom RIP-a izjasnilo se nakon pokretanja postupka. Komisija nije upoznata s drugim proizvođačima istovjetnog proizvoda iz Unije. Komisija stoga smatra da tih osam proizvođača predstavlja industriju Unije u smislu članka 9. stavka 1. Osnovne uredbe te će ih se spominjati kao „industrija Unije”.

(203)

Za utvrđivanje ukupne proizvodnje Unije za RIP upotrijebljene su sve dostupne informacije o industriji Unije, uključujući informacije koje je dostavio podnositelj pritužbe, makroekonomske podatke koje je dostavilo udruženje industrije Unije (Staklo za Europu) i odgovore na upitnik proizvođača Unije u uzorku. Za proizvođače Unije u uzorku podaci su unakrsno provjereni s odgovorima na upitnik. Na temelju toga, ukupna proizvodnja Unije procijenjena je na oko 21 734 000 četvornih metara tijekom RIP-a.

(204)

Nakon objave, kineska vlada uočila je razlike između podataka navedenih u dokumentu o objavi i onih sadržanih u pritužbi u vezi s industrijom Unije. Dodatno je tvrdila da to ukazuje na izostanak objektivnih i uvjerljivih dokaza i dovodi u pitanje zaključke do kojih je došla Komisija.

(205)

Do razlika koje je kineska vlada utvrdila između podataka u pritužbi i dokumentu o objavi došlo je zbog činjenice što su svi podaci u vezi s proizvođačima iz Unije u uzorku provjereni na terenu, te su, prema potrebi, ažurirani. S obzirom na to da uzorak predstavlja 79 % ukupne prodaje industrije Unije na tržištu Unije, Komisija ne može prihvatiti tvrdnju da primijenjeni dokazi ne predstavljaju objektivan i uvjerljiv temelj na kojem je Komisija došla do svojih zaključaka.

(206)

Niti jedna proizvodnja proizvođača iz Unije u uzorku nije bila namijenjena vlastitoj uporabi. Posljedično, nije bilo potrebe izraditi razlikovnu analizu vlastite prodaje.

(207)

Potrošnja Unije utvrđena je na temelju obujma ukupne prodaje Unije na tržištu Unije svih proizvođača Unije, to jest bez njihovog izvoza, uz uvoz iz NRK-a i uvoz iz ostalih trećih zemalja. Utvrđivanje potrošnje Unije potrošnja Unije temeljeno je na podacima koje je dostavio podnositelj pritužbe i udruženje Staklo za Europu i, prema mogućnosti, unakrsno provjerenim s odgovorima na upitnik proizvođača Unije u uzorku.

(208)

Potrošnja Unije se razvijala kako slijedi:

Tablica 1.

Potrošnja Unije (1 000 m2)

(209)

U razmatranom razdoblju ukupna potrošnja Unije između 2009. i 2011. povećala se za 65 %, ali se smanjila u RIP-u u odnosu na 2011. Potrošnja se u 2012. međutim zadržala znatno iznad razine iz 2009. To je uglavnom zbog povećanja potrošnje krajnjih proizvoda, posebno solarnih modula (vidjeti Odjeljak E.2.3. niže).

(210)

S obzirom na to da se solarno staklo uvozi u Uniju pod CN oznakom 7007 19 80 – Ostalo - Laminirano sigurnosno staklo, koja obuhvaća ostale proizvode koji nisu predmet ovog ispitnog postupka, Eurostat se nije mogao upotrijebiti za utvrđivanje obujma i vrijednosti uvoza. Obujam i vrijednosti uvoza temeljili su se na podacima koje su dostavili podnositelj pritužbe i Staklo za Europu. Subvencionirani uvoz u Uniju iz dotične zemlje se razvijao kako slijedi:

Tablica 2.

Obujam (1 000 m2) i tržišni udio uvoza

(211)

Tijekom razmatranog razdoblja obujam subvencioniranog uvoza dotičnog proizvoda u Uniju se znatno povećao za 596 %. To je dovelo do značajnog povećanja tržišnog udjela uvoza dotičnog proizvoda iz NRK-a na tržište Unije (povećanje sa 7,2 % na 30,5 %).

(212)

Potrošnja Unije također se povećala do 2012. U 2012. godini, kada se tržište Unije smanjilo, kineski proizvođači izvoznici su i dalje mogli povećavati svoj ukupni obujam uvoza.

(213)

Nakon objave, kineska vlada tvrdila je da je Komisija upotrijebila jako uvećane podatke, dok je kineska izvozna statistika pokazala znatno niži izvoz za vrijeme ispitnog postupka u usporedbi s obujmom uvoza navedenog u dokumentu o objavi i zahtijevala objašnjenje načina na koji su ti obujmi izračunati.

(214)

Komisija prvo primjećuje da je izvozna statistika koju je dostavila kineska vlada – uključujući sve vrste kaljenog stakla – za više od 2,5 puta niža od onoga što pokazuje statistika dobivena od Eurostata za cjelokupnu oznaku KN ex 7007 19 80 za 2012. Posljedično, ne može ju smatrati razumno pouzdanom.

(215)

Komisija je temeljila svoje izračune na informacijama koje su dostavili podnositelj pritužbe i udruga Staklo za Europu. Ti su podaci dostupni u predmetu koji ne sadrži povjerljive podatke. Komisija je unakrsno provjerila ove informacije s provjerenim podacima koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku i drugi proizvođači izvoznici koji surađuju. Kako je spomenuto u gornjem odjeljku A3.3., proizvođači izvoznici koji su surađivali obuhvaćali su gotovo 100 % prijavljenog izvoza solarnog stakla u Uniju tijekom 2012. Posljedično, Komisija nema razloga vjerovati da su informacije na kojima je temeljila svoje nalaze netočne. Uz to, kineska vlada nije pružila dokaze kojima bi potkrijepila svoju tvrdnju.

(216)

Prosječna cijena subvencioniranog uvoza u Uniju iz dotične zemlje se razvijala kako slijedi:

Tablica 3.

Uvozne cijene (EUR/m2)

(217)

Prosječna uvozna cijena za dotični proizvod pala je tijekom razmatranog razdoblja. Prosječna uvozna cijena smanjila se za 27,2 % sa 6,02 EUR/m2 u 2009. na 4,38 EUR/m2 u RIP-u.

(218)

Kako bi se odredilo obaranje cijene tijekom RIP-a, ponderirane prosječne prodajne cijene po vrsti proizvoda proizvođača iz Unije u uzorku naplaćene nepovezanim kupcima na tržištu Unije, prilagođene razini franko tvornica, uspoređene su s odgovarajućim ponderiranim prosječnim cijenama po vrsti proizvoda za uvoz od kineskih proizvođača u uzorku prvom nezavisnom kupcu na tržištu Unije, utvrđenima na osnovi CIF-a s prilagodbama prema gore, odnosno 0,40 EUR/m2 za troškove carinjenja, manipuliranja i utovara i 3 % uvozne pristojbe. Te prilagodbe povećavaju cijenu, ovisno o kontrolnom broju proizvoda, za 7 % do 15 %, tj. ponderirani prosjek od 11 %.

(219)

Cijene su uspoređene za svaku vrstu proizvoda za poslove na istoj razini trgovine, primjereno prilagođene kako je utvrđeno u gornjoj uvodnoj izjavi i nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe, kad se izrazi kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom RIP-a, pokazao je ponderirane prosječne marže obaranja cijene po društvima između 10,6 % i 26,7 % cijena proizvođača Unije u uzorku po subvencioniranom uvozu dotičnog proizvoda.

(220)

U skladu s člankom 8. stavkom 5. Osnovne uredbe, ispitivanje učinka subvencioniranog uvoza na industriju Unije uključilo je ocjenu svih gospodarskih čimbenika i pokazatelja koji imaju utjecaj na stanje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(221)

Kako je objašnjeno u prethodnom Odjeljku A.3.2., za ispitivanje štete koju je pretrpjela industrija Unije rabio se odabir uzoraka.

(222)

Za potrebe analize štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete. Komisija je makroekonomske pokazatelje za razmatrano razdoblje analizirala na temelju podataka dobivenih od udruženja Staklo za Europu i podnositelja pritužbe u vezi sa svim proizvođačima iz Unije. Komisija je mikroekonomske pokazatelje analizirala na temelju odgovora na upitnik proizvođača iz Unije u uzorku.

(223)

Za potrebe ovog ispitnog postupka, procjenjivali su se sljedeći makroekonomski pokazatelji: proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udio, rast, zaposlenost, produktivnost, visina iznosa subvencijske marže i oporavak od prošle subvencije.

(224)

Procjenjivali su se sljedeći mikroekonomski pokazatelji: prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

(225)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da Komisija nije provela analizu štete u skladu s člankom 8. stavkom 1. i člankom 8. stavkom 4. Osnovne uredbe jer je analizu štete provela na temelju dvije odvojene i navodno neusklađene skupine podataka, odnosno makroekonomskih i mikroekonomskih pokazatelja štete. Nadalje tvrdi da navodna neusklađenost analize utemeljena na te dvije skupine podataka ozbiljno dovodi u sumnju primjerenost, nepristranost i objektivnost ukupne slike o šteti.

(226)

Ista stranka pozvala se na nekoliko ranijih ispitnih postupaka u kojima su navodno institucije Unije na nedosljedan način definirale različite skupine podataka kao da pripadaju makro ili mikro podacima.

(227)

Komisija ne može prihvatiti ovu tvrdnju. Ta je metodologija primjenjiva u slučajevima odabira uzorka u svrhu analize stanja industrije Unije i razmatranja ne samo kretanja koja pokazuje uzorak već i onih koja pokazuje industrija Unije u cjelini. Svi čimbenici propisani člankom 8. stavkom 4. Osnovne uredbe su uzeti u obzir u analizi. Do zaključka o šteti se također došlo na temelju svih njih. U skladu s tim, analiza štete provedena je u skladu s člankom 8. stavkom 1. i člankom 8. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(228)

Ukupna proizvodnja Unije, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta razvijali su se kako slijedi tijekom razmatranog razdoblja:

Tablica 4.

Proizvodnja, kapacitet proizvodnje i iskorištenost kapaciteta

(229)

Proizvodnja industrije Unije se povećala tijekom razmatranog razdoblja u skladu s potrošnjom. Već na početku razmatranog razdoblja, industrija Unije je imala višak proizvodnog kapaciteta. Uslijed brzog rasta potrošnje Unije, taj višak kapaciteta se smanjio do 2011. jer se proizvodni kapacitet Unije – premda je bio u porastu – povećavao sporije od potrošnje Unije. Proizvodni kapacitet nastavio je rasti u 2012., dok je potrošnja Unije pala. Proizvodnja je rasla od 2009. do 2011., a zatim je pala za 30 % u RIP-u. Zbog postojećih kapaciteta, industrija Unije mogla bi brzo potaknuti proizvodnju kako bi ispunila snažan rast u potražnji Unije do 2011. Istodobno, kao odgovor na rast uočen od 2009. do 2011., industrija Unije dodala je daljnji kapacitet, koji je djelomično ušao u proizvodnju u RIP-u. To je rezultiralo oštrim padom u iskorištenosti kapaciteta u RIP-u u odnosu na prethodne godine.

(230)

Čak i da je tijekom razmatranog razdoblja industrija Unije proširila svoj kapacitet kao odgovor na povećanu potrošnju, proizvodne razine industrije Unije povećale su se po nižoj stopi od potrošnje i kapaciteta iskorištenosti nakon znatnog povećanja u prve tri godine razmatranog razdoblja, smanjile su se tijekom razdoblja ispitnog postupka, što se podudaralo s povećanim tržišnim udjelom subvencioniranog uvoza iz dotične zemlje i nepoštenim tržišnim natjecanjem na koji nailaze kupci glavni korisnici industrije Unije u sektoru solarnih ploča zbog kineskog dampinga i subvencioniranja utvrđenog i u tom sektoru.

(231)

Obujam prodaje Unije i tržišni udio razvijali su se kako slijedi tijekom razmatranog razdoblja:

Tablica 5.

Obujam prodaje i tržišni udio

(232)

Tijekom razmatranog razdoblja, obujam prodaje industrije Unije povećao se za 22,7 %. Međutim, u kontekstu povećanja potrošnje Unije za 65 %, to je preneseno u smanjenje tržišnog udjela industrije Unije s 88,6 % u 2009. na 65,8 % tijekom RIP-a, odnosno značajno smanjenje za 25,7 % tijekom razmatranog razdoblja. Prodaja industrije Unije rasla je znatno manje od subvencioniranog uvoza iz dotične zemlje. Zbog toga proizvođači iz Unije nisu mogli u potpunosti ostvariti korist od rastuće potrošnje te se stoga tržišni udio smanjio tijekom razmatranog razdoblja.

(233)

Rast industrije Unije odražava se u pokazateljima njezinog obujma kao što su proizvodnja, prodaja i u njezinom tržišnom udjelu, u usporedbi s kretanjima u potrošnji. Usprkos povećanju potrošnje tijekom razmatranog razdoblja, tržišni udio proizvođača Unije nije rastao u skladu s potrošnjom. Tržišni udio industrije Unije pao je tijekom razmatranog razdoblja. Tijekom istog razdoblja, tržišni udio uvoza iz NRK-a povećao se za 321 %. Činjenica da industrija Unije nije mogla rasti u skladu s tržišnim rastom imala je ukupni negativni utjecaj na njezino gospodarsko stanje.

(234)

Zapošljavanje i produktivnost kretali su se tijekom razmatranog razdoblja na sljedeći način:

Tablica 6.

Zapošljavanje i produktivnost

(235)

Zaposlenost se općenito povećala za 52 % između 2009. i RIP-a. Međutim, do povećanja je došlo u razdoblju do 2011. kada je dosegnula svoj vrhunac od 932 ekvivalenta punog radnog vremena (FTE) te se kasnije smanjila na 857 FTE tijekom RIP-a. Produktivnost se tek neznatno povećala u 2010. i 2011. u usporedbi s 2009. To je djelomično zbog činjenice što je proizvodnja istovjetnog proizvoda visoko automatizirana i zahtijeva mali broj zaposlenih. Međutim, tijekom RIP-a, smanjila se za 24,4 % u odnosu na 2011. To je bio rezultat smanjenja za oko 30 % u proizvodnji, što je imalo negativan učinak na iskorištenost kapaciteta tijekom istog razdoblja.

(236)

Prema tome, zaposlenost se smanjila tijekom RIP-a kao odgovor na kretanje u proizvodnji istovjetnog proizvoda u Uniji tijekom RIP-a.

(237)

Sve subvencijske marže znatno su više od razine de minimis. S obzirom na obujam i cijene uvoza iz dotične zemlje, utjecaj visine iznosa stvarnih marži subvencije na industriju Unije može se smatrati znatnim.

(238)

S obzirom na to da je ovo prvi postupak protiv subvencioniranog uvoza dotičnog proizvoda, oporavak od prošlog subvencioniranja nije predmet procjene.

(239)

Kako je prethodno navedeno, mikroekonomski pokazatelji analiziraju se na temelju odgovora na upitnik koje su dostavili proizvođači Unije u uzorku. Za većinu proizvođača iz Unije u uzorku 2009. je bila godina kad su izvršili početna ulaganja i započeli s proizvodnjom istovjetnog proizvoda. Premda je većina proizvođača Unije u uzorku ranije radila u industriji stakla, sva su društva morala uložiti u objekte za solarno staklo, koji su potpuno neovisni od uobičajene proizvodnje stakla jer su čistoća i sadržaj željeza u staklu vrlo različiti, kao i opća kvaliteta. Osim toga, staklo je potrebno kaliti što nije slučaj s običnim staklom. Na kraju se staklo i premazuje. Stoga je na sve pokazatelje analizirane u nastavku značajno utjecala ova početna faza iz 2009. Kako bi se kretanja prikazala bez narušavajućeg utjecaja početne faze trgovačkih društava u uzorku, indeksi su prikazani počevši od 2010.

(240)

Prosječne prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku naplaćene nepovezanim kupcima u Uniji tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 7.

Prosječne prodajne cijene u Uniji

(241)

Jedinične prodajne cijene stalno su opadale tijekom razmatranog razdoblja, ali je smanjenje cijena bilo posebno izraženo tijekom RIP-a kad su cijene pale za 7,9 % u usporedbi s 2011., za 9,5 % u usporedbi s 2010. i za 23 % u usporedbi s 2009. Pad prodajnih cijena proizvođača iz Unije bio je sporiji od kretanja uočenog za prodajne cijene proizvoda uvezenih iz dotične zemlje. Na primjer, pad kineskih cijena iznosio je 11 % između 2011. i 2012., dok su cijene Unije pale za 8 % tijekom istog razdoblja.

(242)

Unatoč velikoj razlici između prosječne jedinične prodajne cijene industrije Unije i kineskih uvoznih cijena, kako je objašnjeno u gornjem Odjeljku D.4.2., stvarno sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka na temelju usporedbe po vrstama proizvoda bilo je znatno manje, tj. između 10,6 % i 26,7 %. To je zbog činjenice što kineski proizvođači izvoznici u uzorku nisu izvezli sve vrste proizvoda koje je proizvela Unija.

(243)

Nakon objave, kineska vlada tvrdila je da Komisija nije uzela u obzir razliku u vrstama proizvoda koje su izvezli kineski proizvođači izvoznici i onih koje su prodali proizvođači iz Unije prilikom procjenjivanja prosječnih kineskih cijena. Spominjanje činjenice da je postojala velika razlika između prosječne prodajne cijene industrije Unije i prosječne prodajne cijene kineskih proizvođača izvoznika navodno je navelo na krivo predstavljanje činjenica zbog razlike između prodajnih cijena Unije i kineskih uvoznih cijena.

(244)

Kako je prethodno navedeno, Komisija je izvršila detaljnu usporedbu po vrsti proizvoda u svrhu snižavanja cijena, što je nepobitno dio analize štete. Uz to, jasno je naznačila uzrok razlika: činjenicu da nisu sve vrste proizvoda koje proizvodi industrija Unije proizveli kineski proizvođači izvoznici. Zbog toga se ne može tvrditi da je Komisija krivo i loše predstavila činjenice.

(245)

Jedinični trošak proizvodnje povećao se za više od 10 % između 2011. i RIP-a, a između 2010. i 2011. ostao je relativno stabilan. Trošak proizvodnje općenito je pratio kretanje prodajne cijene u razdoblju između 2009. i 2011. Povećanje jediničnog troška proizvodnje u 2012. bio je posljedica smanjenja obujma proizvodnje.

(246)

Kineska vlada također je tvrdila da su smanjenje prosječne jedinične prodajne cijene tijekom razmatranog razdoblja, između ostalog, prouzročile ostvarene proizvodne učinkovitosti. Uz to, povećanje jediničnog troška proizvodnje 2012. svakako nije uzrokovalo smanjenje obujma proizvodnje već povećanje proizvodnog kapaciteta.

(247)

Povećanja učinkovitosti tijekom razdoblja od 2009. do 2011. zaista su smanjila jedinični trošak proizvodnje i time pridonijela smanjenju jedinične prodajne cijene. Međutim, Komisija je utvrdila da je za vrijeme ispitnog postupka prosječna razina prodajne cijene pala daleko ispod prosječnog jediničnog troška proizvodnje, čime je obuhvatila samo 88 % potonje. Istodobno, povećanje proizvodnog kapaciteta trgovačkih društava u uzorku nije moglo izazvati porast njihovog jediničnog troška proizvodnje. Njihov proizvodni kapacitet zaista je povećan za samo 2,6 % između 2011. i 2012., dok im se prosječni jedinični trošak proizvodnje povećao za 10,6 % tijekom istog razdoblja. Posljedično, te su tvrdnje odbačene.

(248)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 8.

Prosječni trošak rada po zaposleniku

(249)

Između 2009. i RIP-a prosječni troškovi rada po zaposleniku stalno su se povećavali, i to ukupno za 12 %. Međutim, glavno povećanje za 4,8 % dogodilo se između 2011. i RIP-a. Ukupno povećanje troškova rada može se djelomično objasniti troškovima nastalim za neke proizvođače iz Unije povezane s praznim hodom tvornica između 2011. i RIP-a, tj. potrebom plaćanja zaposlenika unatoč činjenici da zapravo nisu radili.

(250)

Razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 9.

Zalihe

(251)

Zalihe su se povećale za 7,3 % između 2011. i RIP-a i za 15 % između 2009. i RIP-a, dok su se između 2010. i 2011. smanjile za 11,6 %.

(252)

Nakon objave, kineska vlada tvrdila je da su kretanja zaliha nebitna jer je njihovo povećanje u apsolutnim i relativnim pojmovima bilo vrlo nisko.

(253)

S obzirom na kretanja cijena, proizvođaču nije praktično čuvati visoke zalihe jer se njihova vrijednost brzo smanjuje. Stoga bi se od proizvođača iz Unije moglo očekivati da drže ograničene zalihe istovjetnog proizvoda. Prema tome, povećanje zaliha istovjetnog proizvoda između 2011. i RIP-a, premda sasvim ograničenog razmjera, bitan je pokazatelj za utvrđivanje je li industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu. Visok obujam zaliha u apsolutnom smislu u 2010. treba sagledati u kontekstu činjenice da je prodaja bila znatno viša u toj godini nego u RIP-u.

(254)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja kretali su se kako slijedi:

Tablica 10.

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(255)

Profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku utvrđena je iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje.

(256)

Većina proizvođača iz Unije u uzorku ostvarila je u 2009. gubitke koji su, kako je objašnjeno u odjeljku D.7., najvećim dijelom posljedica toga što su ti proizvođači u to vrijeme započeli s proizvodnjom istovjetnog proizvoda. Već 2010. prosječna je dobit iznosila 8,31 %. Nakon toga se profitabilnost blago smanjila 2011. kada se subvencionirani uvoz počeo povećavati. Konačno, industrija je tijekom RIP-a pretrpjela znatne gubitke, posebno pad od 276,6 % u usporedbi s 2011.

(257)

Kretanje neto novčanog toka, koji predstavlja sposobnost proizvođača iz Unije u uzorku da sami financiraju svoje djelatnosti, pretrpjelo je oštar pad od 81 % između 2011. i RIP-a. Postupno se povećavalo od 2010. i ukupno se povećalo tijekom razmatranog razdoblja.

(258)

Povrat ulaganja izražen je kao dobit u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja.

(259)

Iz tablice 10. vidjeti da su se, nakon početne faze 2009. kad je industrija izvršila velika ulaganja u istovjetni proizvod, ulaganja stalno smanjivala između 2009. i 2011. i zatim se povećala u RIP-u. Međutim, ulaganja su u RIP-u ostala na niskoj razini u usporedbi s razinama iz 2009. Ulaganja izvršena u RIP-u uglavnom su bila povezana s istraživanjem i razvojem, kao i s unaprjeđenjem i održavanjem proizvodne tehnologije i proizvodnog procesa kako bi se povećala učinkovitost. Posebno, industrija je uložila u nove vrste proizvoda koje se tijekom tog razdoblja nisu uvozile iz NRK-a i za koje je potrebno istraživanje i inovacije.

(260)

Za usporedbu, povrat ulaganja smanjio se za 34 % između 2009. i 2012. Međutim, stalno se povećavao prije RIP-a, drugim riječima, povećao se za 293 % između 2009. i 2011., a tijekom RIP-a pao je za 186 % u usporedbi s 2011. Pad u 2012. logična je posljedica činjenice da je industrija Unije pretrpjela gubitak tijekom RIP-a.

(261)

U pogledu sposobnosti prikupljanja kapitala utvrđeno je da je postojalo stalno pogoršanje sposobnosti industrije Unije za ostvarivanje novčane dobiti za istovjetni proizvod i, posljedično, slabljenje financijskog stanja industrije Unije.

(262)

Analizom stanja industrije Unije pokazalo se očito negativno kretanje većine pokazatelja štete. U kontekstu općenito povećane potrošnje ukupna se proizvodnja povećala u razmatranom razdoblju. Iako se povećao obujam prodaje, tržišni udjel industrije Unije u razmatranom razdoblju smanjio se uslijed snažnijeg povećanja potrošnje tijekom tog razdoblja. Prosječna prodajna cijena oštro je pala tijekom razmatranog razdoblja, što je imalo negativan utjecaj na sve pokazatelje financijskih rezultata kao što su profitabilnost, novčani tok, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

(263)

Tijekom razmatranog razdoblja ukupni se obujam prodaje industrije Unije povećao. Međutim, povećanje obujma prodaje industrije Unije pratilo je značajno smanjenje prosječne prodajne cijene, kao i smanjenje tržišnog udjela industrije Unije.

(264)

S obzirom na prethodno navedeno, ispitnim je postupkom osobito potvrđeno da su prodajne cijene industrije Unije niže od njezinih troškova proizvodnje, što ima negativan utjecaj na profitabilnost industrije Unije, koja je tijekom RIP-a dosegnula značajne negativne razine.

(265)

Međutim, kretanje kapaciteta bilo je pozitivno između 2009. i RIP-a. Osim toga, iako su se ulaganja smanjila između 2009. i RIP-a, ona su između 2011. i RIP-a porasla. To je posljedica toga što su, kao što je objašnjeno u prethodnom Odjeljku D.7.4., trgovačka društva u uzorku nastavila ulagati u istovjetni proizvod i to tako da su se, između ostalog, usredotočila na vrste proizvoda u tržišnim nišama gdje još nema izvoza tih vrsta proizvoda iz dotične zemlje i za koje je potrebno istraživanje i inovacije. U isto vrijeme, očito je da industrija Unije treba moći proizvoditi i prodavati velik obujam osnovnih vrsta proizvoda (koji trenutačno konkuriraju subvencioniranom uvozu iz NRK-a) kako bi smanjila fiksne troškove i ostvarila ekonomiju razmjera.

(266)

Nakon objave, kineska vlada tvrdila je da postoji nedosljednost u procjeni Komisije jer je izjavila da su ulaganja uglavnom bila u istraživanje i razvoj dok je također tvrdila da je kapacitet povećan za vrijeme ispitnog postupka u očekivanju povećane potražnje. Te izjave nisu nedosljedne već se nadopunjuju: ulaganja u nove vrste proizvoda tijekom istog razdoblja neizbježno također vode do povećanja kapaciteta. Uz to, čak iako takva ulaganja zaista povećavaju troškove industrije Unije, ona su također i važan pokazatelj da industrija radi najbolje što može kako bi ostala konkurentna.

(267)

Posljedično, može se zaključiti da industrija Unije nije samo pretrpjela materijalnu štetu tijekom RIP-a, nego je i aktivno pokušavala smanjiti svoju izloženost subvencioniranom uvozu dotičnog proizvoda razvijanjem inovativnih proizvoda koji se još ne uvoze iz dotične zemlje.

(268)

U svjetlu prethodno navedenog zaključuje se da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 8. stavka 5. Osnovne uredbe.

(269)

U skladu s člankom 8. stavcima 6. i 7. Osnovne uredbe ispitano je je li subvencionirani uvoz iz dotične zemlje prouzročio štetu industriji Unije u mjeri koja se može smatrati znatnom. Ispitani su i ostali poznati čimbenici osim subvencioniranog uvoza, koji su istodobno mogli nanijeti štetu industriji Unije, kako bi se osiguralo da se moguća šteta prouzročena tim ostalim čimbenicima ne pripiše subvencioniranom uvozu.

(270)

Ispitnim se postupkom pokazalo da se subvencionirani uvoz povećao tijekom razmatranog razdoblja, zbog čega se njegov obujam povećao za 596 %, a njegov tržišni udjel za 366 %. Stoga se potvrđuje da su se i obujam uvoza i tržišni udjel uvoza dotičnog proizvoda dramatično povećali tijekom razmatranog razdoblja. Postoji jasna podudarnost u razdoblju između rastućeg subvencioniranog uvoza i gubitka tržišnog udjela industrije Unije. Drugim riječima: uvoz je rastao znatno brže od tržišta Unije, a proizvođači iz Unije su izgubili tržišni udjel u odnosu na kineski subvencionirani uvoz. Ispitnim postupkom također je utvrđeno da je subvencionirani uvoz, kako je navedeno u gornjem Odjeljku D.4.2., smanjio cijene industrije Unije tijekom RIP-a.

(271)

Ispitni postupak pokazao je da su se cijene subvencioniranog uvoza smanjile za 27,2 % tijekom razmatranog razdoblja i dovele do još većih razlika između cijena proizvođača iz Unije i cijena proizvođača izvoznika. U svjetlu tog velikog pritiska na cijene, industrija Unije uložila je značajne napore da smanji svoje troškove proizvodnje. Unatoč tim naporima, zbog iznimno niskih razina kineskih uvoznih cijena industrija Unije bila je prisiljena dodatno sniziti svoju prodajnu cijenu na neprofitabilne razine. Nakon početne faze u 2009., proizvođači iz Unije ostvarili su stabilne razine dobiti u 2010. i 2011. Međutim tijekom RIP-a proizvođači iz Unije su zabilježili značajne gubitke.

(272)

Nakon objave, nekoliko zainteresiranih stranaka osporilo je zaključak Komisije da postoji uzročno-posljedična veza između materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije i subvencioniranog uvoza iz NRK-a. Tvrdili su da ne postoji vremensko podudaranje između štete i povećanog uvoza iz dotične zemlje. To je zbog činjenice što je između 2009. i 2011. kineski uvoz značajno povećan. Nadalje, prosječna cijena kineskog uvoza iznosila je u 2011. 4,96 EUR/m2, što je iznos bliži onom u 2012. (4,38 EUR/m2).

(273)

Iste su stranke tvrdile da je zaključak kako bi se šteta koju je industrija Unije pretrpjela trebala pripisati kineskom uvozu u 2012. u suprotnosti s nalazima da kineski uvoz navodno nije imao nikakav negativan utjecaj godinu dana ranije, čak iako je prosječna uvozna cijena bila vrlo slična.

(274)

Stranke su također tvrdile da se vremensko podudaranje između pretrpljene materijalne štete i subvencioniranog kineskog uvoza ne može procijeniti na temelju cijelog razmatranog razdoblja od 2009. do kraja razdoblja ispitnog postupka, a da se u obzir uzmu intervencijska kretanja uočena tijekom tog razdoblja.

(275)

Od početka razmatranog razdoblja do kraja razdoblja ispitnog postupka, uvoz je porastao za 596 % uz povećanje tržišnog udjela za 321 %. Uvozne cijene pale su za 27,2 % tijekom razmatranog razdoblja.

(276)

Točno je da je profitna marža industrije Unije 2011. bila tek nešto niža nego 2010., usprkos velikom povećanju uvoza iz NRK-a već u 2011. Međutim, tijekom 2011. potrošnja solarnog stakla Unije znatno se povećala, odnosno za 20,4 % između 2010. i 2011., dok je uvoz iz NRK-a smanjen za 150 % tijekom istog razdoblja. Budući da je potrošnja za vrijeme ispitnog postupka zaista pala za nešto više od 19 %, obujam kineskog uvoza se dodatno povećao za više od 35 %. To jasno pokazuje vremensko podudaranje između materijalne štete koju je industrija Unije pretrpjela za vrijeme ispitnog postupka i snažnog povećanja subvencioniranog kineskog uvoza. Također, logično je da je potrebno neko vrijeme prije no što proizvođači iz Unije osjete neke od negativnih učinaka povećanog subvencioniranog uvoza (npr. gubitak kupaca, nastanak gubitaka, smanjenje povrata investicija i novčanog toka itd.). Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(277)

Komisija je također analizirala kretanja nastala tijekom razmatranog razdoblja. Činjenica da je industrija Unije 2011. zaista još bila profitabilna, premda se kineski uvoz već povećao te godine, ne utječe na zaključak da je za vrijeme ispitnog postupka postojalo vremensko podudaranje između štete koju je pretrpjela industrija Unije i nastavka povećanja subvencioniranog kineskog uvoza.

(278)

Budući da je za vrijeme ispitnog postupka potrošnja pala za nešto više od 19 %, kineski proizvođači izvoznici su:

(279)

Na temelju prethodne analize, Komisija zaključuje da je prisutnost subvencioniranog uvoza i ogroman porast njihova tržišnog udjela po cijenama koje su stalno snižavale cijene industrije Unije prouzročila materijalnu štetu koju je pretrpjela industrija Unije.

(280)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja tijekom razmatranog se razdoblja razvijao kako slijedi:

Tablica 11.

Uvoz iz trećih zemalja (1 000m2)

(281)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja tijekom razmatranog razdoblja povećao se za 46 % u skladu s povećanjem potrošnje u Uniji. Tržišni udjel tog uvoza blago se smanjio tijekom RIP-a u usporedbi s 2011. (3,7 %), ali sveukupno je ostao stabilan tijekom razmatranog razdoblja. Turska je drugi najveći izvoznik nakon NRK-a, a Indija treći.

(282)

Dostupni podaci u vezi s uvozom iz svih trećih zemalja pokazuju da je prosječna uvozna cijena viša od prosječne kineske uvozne cijene. To vrijedi i za jediničnu cijenu pojedinih vrsta dotičnog proizvoda. S druge strane, prosječna uvozna cijena trećih zemalja bila je slična prosječnoj cijeni industrije Unije ili viša.

(283)

S obzirom na nizak ukupni obujam uvoza i tržišne udjele iz trećih zemalja, kao i na razine cijena trećih zemalja, Komisija zaključuje da uvoz iz trećih zemalja nije mogao prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(284)

Obujam izvoza proizvođača iz Unije u uzorku razvijao se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Tablica 12.

Izvozni rezultati proizvođača iz Unije u uzorku

(285)

Izvozna prodaja proizvođača iz Unije u uzorku povećala se između 2009. i 2011., ali je naglo pala u RIP-u za 74 % u vrijednosti i 71,9 % u obujmu. Na temelju odgovora kineskih izvoznika u uzorku, to je najvjerojatnije posljedica vrlo niskih cijena kineskog izvoza u glavne destinacije izvoza industrije Unije (tj. SAD i Kanadu).

(286)

Izvozna prodaja proizvođača iz Unije u uzorku činila je 20 % njihove ukupne prodaje u obujmu u 2009. (u početnoj fazi), a tijekom 2010. 11 %. i tijekom vrhunca 2011. godine samo 14 %. Daljnje smanjenje na 5 % dogodilo se 2012.

(287)

Tržište Unije, kao jedno od najvećih u svijetu, glavno je tržište za industriju Unije, a ne tržišta trećih zemalja. Također, činjenica što je solarno staklo relativno teško i krhko, zbog čega prilikom njegova prijevoza na udaljene destinacije nastaju dodatni troškovi (zbog lomljenja i prohrđavanja). Ispitni postupak je također potvrdio da su smanjeni izvozni rezultati uglavnom posljedica tržišnog natjecanja s cjenovno niskog kineskog izvoza također i na tržišta trećih zemalja. Posljedično, Komisija ne može zaključiti da pogoršani izvozni rezultati proizvođača iz Unije u uzorku prekidaju uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(288)

Nakon objave, nekoliko stranaka osporilo je nalaze Komisije da je do pada izvozne prodaje proizvođača iz Unije u uzorku za vrijeme ispitnog postupka najvjerojatnije došlo zbog vrlo niskih cijena kineskog izvoza u glavna izvozna odredišta industrije Unije (tj. SAD, Kanadu). Smatrale su da je taj zaključak neopravdan jer je kineski izvoz bio prisutan i u 2011., te stoga nema razloga zašto bi do utjecaja došlo samo u 2012. Mišljenja su i da je stvarni razlog za njihovu nisku izvoznu prodaju bila činjenica što industrija Unije nije bila konkurentna, a kada su se cijene svjetskog tržišta smanjile, industrija Unije nije mogla ostati konkurentna. Zbog toga su stranke tvrdile da je pad izvozne prodaje industrije Unije za vrijeme ispitnog postupka dodatno pridonio pretrpljenoj šteti.

(289)

Komisija odbacuje te tvrdnje zbog sljedećih razloga. Tržište Unije je i dalje glavno tržište za industriju Unije, a ne tržišta trećih zemalja. Također, dodatni troškovi nastali prilikom prijevoza na nekoj udaljenosti (zbog lomljenja i prohrđavanja) mogu se nadoknaditi samo ako je razina cijene u trećim zemljama dovoljno visoka. Čini se da to nije slučaj. Na temelju informacija na raspolaganju Komisiji iz odgovora proizvođača izvoznika u uzorku na upitnik, cijene kineskog izvoza u glavna izvozna odredišta industrije Unije zaista su bile vrlo niske, te su se čak i dodatno smanjile za vrijeme ispitnog postupka u usporedbi s 2011. To pokazuje da su smanjeni izvozni rezultati industrije Unije uglavnom posljedica povećanja cjenovno niskog kineskog izvoza, također i na tržištima trećih zemalja, kako je potvrđeno tijekom ispitnog postupka.

(290)

Iste stranke također su tvrdile da se ispitni postupak odnosio na tržište Unije te da nije ocjenjivao navodno nepošteno određivanje cijena na tržištima trećih zemalja.

(291)

Uz to, nalazi institucija EU-a, čak i pod pretpostavkom da su točni, navodno su štetu uzrokovanu ostalim čimbenicima pripisali subvencioniranom uvozu u Uniju. Tako navodni cjenovno niski ili subvencionirani kineski izvoz u treće zemlje nije bio subvencionirani uvoz u EU te je kao takav kao drugi čimbenik kvalificirao štetne utjecaje koji se nisu mogli pripisati subvencioniranom uvozu.

(292)

Komisija odbacuje ovu tvrdnju. Nije ispitala jesu li cijene uvoza NRK-a u treće zemlje dampinške i/ili subvencionirane. Tek je utvrdila, na temelju izvoznih cijena u treće zemlje, koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku, da su se te cijene posljednjih godina stalno snižavale.

(293)

Komisija je na isti način analizirala snižavanje cijene uvoza iz NRK-a u treće zemlje kao zaseban čimbenik i nije to pripisala subvencioniranom uvozu u Uniju. Ta se činjenica zapravo primijenila kao moguće objašnjenje za smanjeni izvoz industrije Unije u njezina glavna odredišta trećih zemalja u kontekstu činjenice da ta tržišta nisu niti su ikad bila glavna tržišta za industriju Unije. Čak i na vrhuncu 2010. i 2011. godine, više od 85 % prodaje industrije Unije prodavano je na tržištu Unije.

(294)

Zbog toga Komisija zaključuje da pogoršani izvozni rezultati proizvođača iz Unije u uzorku ne mogu prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije

(295)

Kako je navedeno u odjeljku D.3., potrošnja u Uniji povećala se između 2009. i RIP-a za 65 %. Vrhunac je dosegnula 2011., kad se u usporedbi s 2009. povećala za 105 %. Međutim, industrija Unije nije mogla u potpunosti ostvariti korist od tog povećanja potrošnje. Njezina ukupna prodaja se značajno povećavala do 2011., ali je rasla sporije od tržišta. Zatim je padala, također u ukupnim iznosima tijekom RIP-a. Njezin tržišni udjel stalno se smanjivao tijekom razmatranog razdoblja te je u razdoblju ispitnog postupka u usporedbi s 2009. pao za 25,7 % (-15,8 % u usporedbi s 2011.) Suprotno tome, kineski tržišni udjel i obujam prodaje značajno su se povećali, čak i kada je potrošnja pala između 2011. i RIP-a, što je dovelo do povećanja od 68,4 % između 2011. i RIP-a i ukupnog povećanja od 321 % tijekom cijelog tog razdoblja. Povećanje kineskog uvoza iznosilo je 596 % tijekom razmatranog razdoblja.

(296)

Kako se potrošnja u Uniji povećavala tijekom razmatranog razdoblja, njezin razvoj bio je takav da je pojačao uzročno-posljedičnu vezu između rastućeg subvencioniranog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije, a nije sam po sebi uzrok štete industriji Unije. Uz to, čak i u RIP-u kad se potrošnja smanjila, tržišni udjel kineskog subvencioniranog uvoza i dalje se mogao povećavati na štetu industrije Unije.

(297)

Nakon objave, nekoliko stranaka tvrdilo je da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije bila posljedica pada potrošnje u Uniji. To je navodno jedini čimbenik koji je pao po prvi put u 2012. i s kojim se šteta može razumno povezati, dok je kineski uvoz započeo već 2011. po cijenama usporedivima s onima u 2012.

(298)

U 2012. potrošnja je zaista pala u odnosu na prethodne godine. Međutim, analiza Komisije kreće od početka razmatranog razdoblja u 2009. do kraja razdoblja ispitnog postupka, a u tom se razdoblju potrošnja Unije ukupno povećala za 65 %. Tijekom razmatranog razdoblja tržišni udio industrije Unije stalno se i znatno smanjivao, tj. za 25,7 % općenito, dok se tržišni udio kineskog uvoza povećao za 321 %. Povećanje kineskog uvoza iznosilo je 596 % tijekom razmatranog razdoblja

(299)

Osim toga, za vrijeme ispitnog postupka potrošnja Unije i dalje je bila na usporedivoj razini kao u 2010., dok je, kako je navedeno u gornjoj tablici 10., 2010. bila godina kada je industrija Unije ostvarila razumnu dobit. Stoga pad potrošnje Unije za vrijeme ispitnog postupka sam po sebi nije mogao dovesti do gubitaka koje je industrija Unije pretrpjela za vrijeme ispitnog postupka. Osim toga, tržišni udio industrije Unije pao je za 26,6 % između 2010. i 2012., dok je tržišni udio kineskog uvoza povećan za 318 % tijekom istog razdoblja. Konačno, ako je pad potrošnje za vrijeme ispitnog postupka trebao nanijeti štetu koju je pretrpjela industrija Unije, tada je taj pad trebao također utjecati na kineski uvoz. Međutim, to očito nije bio slučaj. Suprotno tome, za vrijeme ispitnog postupka kineski uvoz se značajno povećao, kako u obujmu tako i u tržišnom udjelu.

(300)

S obzirom na prethodno navedene okolnosti, Komisija odbacuje tvrdnju. Stoga Komisija zaključuje da smanjenje potrošnje za vrijeme ispitnog postupka nije moglo prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(301)

U vezi s proizvodnim kapacitetom industrije Unije, kako je prikazano u gornjoj Tablici 4., njegovo je povećanje jasno pratilo kretanje u povećanju potrošnje Unije sve do kraja 2011. Ispitni postupak je otkrio da je glavni razlog za povećanje proizvodnog kapaciteta između 2011. i RIP-a s 12,5 % bio ulazak jednog trgovačkog društva na tržište solarnog stakla. Proizvodni kapacitet svih ostalih trgovačkih društava na tržištu blago se smanjivao tijekom istog razdoblja. Posljedično, ukupni razvoj kapaciteta industrije Unije pratio je kretanje u potrošnji Unije. Komisija stoga smatra da visoki proizvodni kapacitet industrije Unije, koji je već bio visok na početku razmatranog razdoblja i koji je ostao visok tijekom RIP-a, nije mogao prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(302)

Nakon objave, nekoliko stranaka tvrdilo je da Komisija nije uzela u obzir navodno prekoračenje kapaciteta kao važnog uzroka štete. Tijekom razmatranog razdoblja, povećanje potrošnje navodno nije opravdalo povećanje kapaciteta jer je industrija Unije prolazila kroz trajno veliki jaz između proizvodnog kapaciteta i potrošnje, što prema njihovom mišljenju nije gospodarski održivo. Uz to su tvrdile da je činjenica što je na tržištu postojao novi sudionik između 2011. i kraja razdoblja ispitnog postupka pridonijela pretrpljenoj šteti jer je povećala domaću potrošnju.

(303)

Stranke su također tvrdile da je smanjenje potrošnje Unije, povećanje proizvodnog kapaciteta, zajedno s padom izvozne prodaje dovelo do niske stope iskorištenosti kapaciteta. Ova niska stopa iskorištenosti uzrokovala je visoke fiksne troškove koji su, prema njihovom mišljenju, snažno utjecali na industriju solarnog stakla u Uniji.

(304)

Komisija primjećuje da je razina kapaciteta cjelokupne industrije Unije stalno bila viša od ukupne potrošnje u Uniji tijekom cijelog razmatranog razdoblja. To ipak nije spriječilo trgovačka društva industrije Unije u uzorku da ostvare dobit tijekom dvije godine prije razdoblja ispitnog postupka, dok su samo za vrijeme ispitnog postupka pretrpjela značajne gubitke od -14,5 %.

(305)

Uz to, kapacitet proizvođača iz Unije u uzorku povećao se tek za 4 % između 2010. i 2011. i za 2,6 % između 2011. i razdoblja ispitnog postupka, što je dovelo do skromnog ukupnog povećanja za 6,7 % između 2010. i razdoblja ispitnog postupka.

(306)

Zbog toga je tijekom cijelog razmatranog razdoblja postojala razlika između potrošnje i kapaciteta i, premda je tek nešto viša za vrijeme ispitnog postupka, ne može objasniti ogromne gubitke nastale za trgovačka društva u uzorku za vrijeme ispitnog postupka. Stoga Komisija odbacuje tvrdnju da razina kapaciteta industrije Unije nije gospodarski održiva.

(307)

U pogledu tvrdnje da je novi sudionik na tržištu 2012. pridonio šteti koju je pretrpjela industrija Unije, Komisija primjećuje da je taj novi sudionik, premda je uveo visok kapacitet, imao vrlo ograničen obujam proizvodnje i prodaje, u rasponu od 2 % ukupne prodaje EU-a, za vrijeme ispitnog postupka. Zbog toga njegov ulazak na tržište jedva da je imao utjecaja na rezultat industrije Unije u cjelini, osim što je značajno uvećao kapacitet industrije Unije i podatke o iskorištenosti kapaciteta. Zaista, bez ovih podataka trgovačkog društva, kapacitet svih ostalih proizvođača iz Unije u stvari se smanjio između 2011. i 2012.

(308)

Ispitni postupak nije niti potvrdio da su na industriju solarnog stakla snažno utjecali fiksni troškovi. Prosječni fiksni troškovi proizvođača iz Unije u uzorku zapravo su bili u rasponu od 25 % do 35 % ukupnih troškova proizvodnje za vrijeme ispitnog postupka. Tijekom ranijih godina, 2010. i 2011., postotak fiksnih troškova bio je neznatno niži, ali i dalje unutar istog raspona. To jasno pokazuje da je visoki kapacitet za vrijeme ispitnog postupka očito imao utjecaj na trošak proizvodnje, ali njegov utjecaj nije bio značajan i ne može objasniti visoke gubitke koji su nastali za vrijeme ispitnog postupka, posebno u usporedbi s dobiti ostvarenom u prethodnim godinama. Uz to, stopa iskorištenosti kapaciteta proizvođača iz Unije u uzorku pala je u usporedbi s prethodnim godinama, ali se i dalje zadržala na razini od 65 % za vrijeme ispitnog postupka.

(309)

Konačno, Komisija je u svojoj analizi također uzela u obzir to što se uvedeni kapacitet može prilagoditi za proizvodnju ostalih vrsta stakla, koje ne pripadaju području primjene ovog ispitnog postupka. U skladu s tim, također zbog ovog elementa, Komisija se ne slaže sa zainteresiranom strankom da visoki uvedeni kapacitet gospodarski nije održiv.

(310)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija odbacuje tvrdnje koje su stranke istaknule i ponavlja da kretanja potrošnje, kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta tijekom razmatranog razdoblja, analizirana zasebno i skupno, nisu takva da bi prekinula uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu između materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije i subvencioniranog uvoza.

(311)

Prema podacima dostupnima Komisiji (20), oko 80–85 % prodaje solarnog stakla izvrši se proizvođačima solarnih modula (fotonaponski moduli od kristalnog silicija i tankoslojni fotonaponski moduli), a oko 15 – 20 % prodaje izvrši se proizvođačima ravnih pločastih solarnih toplinskih kolektora koji služe za grijanje vode. Posljedično, opažena kretanja u vezi sa solarnim modulima imaju važan utjecaj na potrošnju solarnog stakla.

(312)

Nakon objave, dvije stranke su tvrdile da je, osim razvoja potrošnje dotičnog proizvoda, štetu koju je pretrpjela industrija Unija također uzrokovao pad potrošnje solarnih modula i gubici koje je pretrpjela ta industrija na kraju 2011./početku 2012. Utjecaj financijskih poteškoća proizvođača solarnih ploča na tržištu solarnog stakla navodno se počeo pojavljivati na kraju 2011. i u 2012. uslijed nužne vremenske razlike između dva događaja.

(313)

Potrošnja solarnih modula stalno se povećavala tijekom tog istog razdoblja, tj. od 2009. do 2012., a čak iako se potrošnja smanjila 2012., razina potrošnje ostala je 221 % viša nego 2009. i 44 % viša nego 2010 (21). Uz to, utvrđeno je da, dok su potražnju za modulima u Uniji na početku stvarali programi financijske potpore, uglavnom poticajne cijene (feed-in-tariffs, „FIT”), nije se moglo zaključiti da su smanjenja FIT-a (na kraju 2011. i početku 2012.) prekinula uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i štete (22). To je posljedica relativno visoke potražnje za solarnim modulima tijekom istog razdoblja od 2009. do 2012.

(314)

Posljedično, razina potrošnje solarnih modula, kao posljedica potražnje za solarnim staklom, ostala je visoka tijekom razmatranog razdoblja. Njezino blago smanjenje u 2012. ne može se samo po sebi smatrati čimbenikom koji bi prekinuo utvrđenu uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza iz NRK-a i materijalne štete industriji Unije.

(315)

Slično tome, s obzirom na to da je potražnja za solarnim modulima ostala relativno visoka tijekom razdoblja od 2009. do 2012., kao i to što se potražnja za solarnim staklom povećala za 65 % tijekom istog razdoblja, utjecaj pogoršanja financijskog stanja proizvođača solarnih modula na potrošnju solarnog stakla na kraju 2011./početku 2012. ne može se razmatrati samostalno kao čimbenik koji bi prekinuo uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu između subvencioniranog uvoza solarnog stakla iz NRK-a i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(316)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija potvrđuje da se razvoj potrošnje solarnih modula ne može razmatrati samostalno kao čimbenik koji bi prekinuo uzročno-posljedičnu vezu uspostavljenu između subvencioniranog uvoza iz NRK-a i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(317)

Ispitnim je postupkom utvrđena uzročno-posljedična veza između materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije i subvencioniranog uvoza iz NRK-a. Komisija je analizirala ostale moguće uzroke štete, kao što je to uvoz iz ostalih trećih zemalja, izvozni rezultati industrije Unije, promjene u načinima potrošnje i proizvodni kapacitet ili stanje na tržištu nekih od korisnika dotičnog proizvoda. Ni za jedan od njih, analiziran i pojedinačno i skupno, nije utvrđeno da bi bio takav da prekine uzročno-posljedičnu vezu uspostavljenu između subvencioniranog uvoza iz NRK-a i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(318)

Na temelju prethodne analize, u kojoj su odgovarajuće razlikovani i razdvojeni učinci svih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije od štetnih učinaka subvencioniranog uvoza, zaključuje se da je subvencionirani uvoz iz dotične zemlje prouzročio materijalnu štetu industriji Unije u smislu članka 8. stavka 6. Osnovne uredbe.

(319)

Nakon ispitnog postupka nekoliko proizvođača solarnog stakla iz Unije objavilo je prestanak proizvodnje što je neizbježno prenijelo značajni poslovni kapacitet na kapacitet praznog hoda. To dodatno pojačava prethodno utvrđenu uzročno-posljedičnu vezu i prikazuje ogroman štetni utjecaj koji je subvencionirani uvoz imao na industriju Unije.

(320)

U skladu s člankom 31. Osnovne uredbe, Komisija je ispitala je li, unatoč zaključku o štetnoj subvenciji, jasno da u ovom slučaju donošenje mjera nije u interesu Unije. Analiza interesa Unije temeljila se na uzimanju u obzir svih različitih uključenih interesa, uključujući interese industrije Unije, uvoznika, dobavljača sirovina i korisnika dotičnog proizvoda.

(321)

Industrija Unije u RIP-u je izravno zapošljavala oko 860 ljudi u proizvodnji i prodaji istovjetnog proizvoda. Ispitnim je postupkom utvrđeno da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu koju je prouzročio subvencionirani uvoz iz dotične zemlje tijekom razdoblja ispitnog postupka. Neki proizvođači iz Unije već su bili prisiljeni zatvoriti svoje proizvodne pogone, dok su neki drugi morali proglasiti stečaj (23). U nedostatku mjera, čini se da je daljnje pogoršanje gospodarskog stanja industrije Unije vrlo vjerojatno.

(322)

Očekuje se da će se uvođenjem anti-subvencijskih pristojbi ukloniti učinci štetnog subvencioniranja koji narušavaju trgovinu i vratiti učinkovito tržišno natjecanje na tržištu Unije i omogućiti industriji Unije da cijene istovjetnog proizvoda uskladi kako bi odražavale troškove proizvodnje i na taj način poveća svoju profitabilnost. Može se očekivati i da bi uvođenje mjera industriji Unije omogućilo da vrati barem dio svojeg tržišnog udjela koji je izgubila tijekom razmatranog razdoblja i imalo pozitivni utjecaj na njezino opće financijsko stanje.

(323)

Nadalje, industrija Unije trebala bi imati bolji pristup kapitalu i dalje ulagati u istraživanje, razvoj i inovacije na tržištu solarnog stakla.

(324)

Konačno, vjerojatno je da bi proizvođači iz Unije koji su bili prisiljeni obustaviti proizvodnju kao rezultat pritiska kineskog subvencioniranog uvoza mogli ponovno pokrenuti svoje poslovanje. Općenito, na taj bi se način osigurala postojeća radna mjesta, a i bilo bi razumno očekivati daljnje proširenje proizvodnje i povećanje zaposlenosti.

(325)

Ne uvedu li se mjere, očekuju se daljnji gubici tržišnog udjela uz daljnje pogoršanje profitabilnosti industrije Unije. To ne bi bilo održivo u kratkom ili srednjem roku. Posljedično, uz velik broj proizvođača iz Unije koji su već istisnuti s tržišta, i drugi bi proizvođači morali proglasiti stečaj, što bi u kratkom ili srednjem roku vjerojatno dovelo do nestanka industrije Unije i u skladu s time imalo značajan utjecaj na postojeća radna mjesta.

(326)

Stoga se zaključuje da bi uvođenje antisubvencijskih pristojbi bilo u interesu industrije Unije.

(327)

Većinu poslovne djelatnosti dvaju uvoznika koji surađuju činilo je trgovanje dotičnim proizvodom. Oba su uvoznika imala raznolike izvore dotičnog proizvoda, tj. nisu ga nabavljali samo iz NRK-a, nego i iz Unije i trećih zemalja.

(328)

Tvrdilo se da će uvođenje mjera na dotični proizvod imati negativan utjecaj na poslovnu djelatnost tih uvoznika. Kao prvo, uvođenje pristojbi ne bi trebalo dovesti do ukidanja cjelokupnog uvoza iz NRK-a. Kao drugo, iako se može očekivati da će uvođenje mjera imati negativan učinak na financijsko stanje uvoznika koji uvoze isključivo ili većinom iz NRK-a, s obzirom na mogućnost nabavljanja proizvoda iz trećih zemalja, može se očekivati da će uvoznici biti fleksibilni i promijeniti svoje izvore opskrbe budu li to smatrali potrebnim.

(329)

Stoga se zaključuje da bi uvođenje mjera na predloženoj razini moglo imati određeni negativan utjecaj na stanje nepovezanih uvoznika dotičnog proizvoda, ali da bi taj utjecaj umanjila činjenica da se uvoznici i trgovci mogu koristiti drugim izvorima opskrbe i iz trećih zemalja i iz industrije Unije, koja ima kapacitet da poveća svoju proizvodnju, a taj utjecaj ni u kojem slučaju ne bi bio veći od pozitivnog utjecaja na ostale strane.

(330)

U ispitnom postupku nije surađivao ni jedan dobavljač sirovina. U izostanku podataka od takvih dobavljača nije bilo dokaza da bi uvođenje mjera bilo protivno interesu tih strana.

(331)

Svi korisnici koji su odgovorili proizvođači su solarnih modula i/ili toplinskih kolektora. Tri korisnika čvrsto podupiru uvođenje antisubvencijskih pristojbi tvrdeći da industrija Unije proizvodi solarno staklo veće kvalitete kakvu kineska trgovačka društva ne nude uvijek. Suprotno tome, druga tri korisnika protivila su se uvođenju antisubvencijskih mjera. Ti korisnici očekuju da bi uvođenje antisubvencijskih pristojbi imalo negativan utjecaj na njihovo poslovanje. Očekuju da ne bi mogli prenijeti povećanje cijena na krajnje korisnike s obzirom na teško stanje industrije solarnih modula.

(332)

Prema podacima koje su dostavili korisnici, solarno staklo čini tek oko 6–8 % ukupnih troškova solarnih modula. Stoga solarno staklo čini tek ograničen dio troškova i konačne vrijednosti fotonaponskih modula. Uz to, može se procijeniti da bi, uvedu li se antidampinške pristojbe na solarno staklo uvezeno iz NRK-a, utjecaj na ukupne troškove solarnih modula trebao biti manji od 1 %. To je uglavnom posljedica činjenice da korisnici koji surađuju kupuju značajne količine solarnog stakla od proizvođača iz Unije.

(333)

U skladu s time, iako će moguće uvođenje antisubvencijskih pristojbi vrlo vjerojatno blago povećati ulazne cijene solarnih modula u usporedbi sa suprotnim scenarijem bez pristojbi, one ne bi trebale imati značajan negativni utjecaj na troškove i konačne cijene industrije solarnih modula u Uniji.

(334)

Uz to, neki korisnici već imaju druge izvore opskrbe poput Turske i Indije, na koje uvođenje antisubvencijskih pristojbi ne bi imalo negativan utjecaj. I ostali korisnici mogu prijeći na druge izvore opskrbe, bile to treće zemlje ili industrija Unije.

(335)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je odbacila tvrdnje protiv uvođenja mjera koje su uložili neki od korisnika.

(336)

Jedan je uvoznik tvrdio da, s obzirom na to da su neki proizvođači iz Unije sudjelovali u svjetskom kartelu ravnog stakla (koje obuhvaća solarno staklo) i da ih je Europska komisija kaznila 2007., oni se sada koriste antisubvencijskim alatom kako bi nadoknadili gubitke koje su pretrpjeli zbog kazni za kartel i gubitka tržišnog udjela u Uniji. Uz to, kad bi se pristup tržištu Unije ograničio putem antisubvencijskih pristojbi, postojali bi jači poticaji za proizvođače iz Unije da postanu dio kartela ili nekog drugog ponašanja kojim se narušava tržišno natjecanje u vezi s proizvodima koji u Uniji imaju manju iskoristivost obujma, kao što su proizvodi za uređenje doma.

(337)

Te tvrdnje treba odbaciti. Kao prvo, taj je kartel prestao djelovati 2007. Stoga prethodni učinci kartela nisu imali utjecaja na industriju tijekom razmatranog razdoblja. Kao drugo, nijedan od proizvođača iz Unije u uzorku nije bio dio kartela kao nijedan od postojećih proizvođača iz Unije s najvećim obujmom prodaje. Kao treće, ne očekuje se da moguće uvođenje antisubvencijskih pristojbi ima ikakav utjecaj na konkurentno ponašanje industrije Unije s obzirom na to da, s jedne strane, neće promijeniti strukturu tržišta Unije, a s druge strane, trgovačka društva imaju općenitu dužnost postupati u skladu s primjenjivim pravilima Unije i nacionalnim pravilima tržišnog natjecanja, neovisno o tome uvedu li se pristojbe ili ne.

(338)

Jedan je uvoznik tvrdio i da bi uvođenje pristojbi imalo negativan utjecaj na tržište Unije za antirefleksne premaze za solarno staklo. Na tom tržištu, koje je taj uvoznik smatrao povezanim tržištem, navodno prevladavaju proizvođači iz Unije i uvođenjem mjera ojačao bi se taj njihov položaj na štetu drugih konkurentnih pružatelja antirefleksnog premaza. Nadalje, tvrdilo se da uvoznici imaju poteškoća s dobivanjem narudžbi od proizvođača iz Unije ili s dostavom tih narudžbi unutar razumnog roka i po razumnim cijenama.

(339)

Tržište antirefleksnim premazom dio je ispitnog postupka, a ne povezano tržište. Ispitnim se postupkom pokazalo da proizvođači iz Unije zaista konkuriraju u toj niši tržišta unatoč tome što naplaćuju relativno više cijene jer tržište smatra njihove premazane proizvode kao proizvode s višom kvalitetom. Međutim, nisu dostavljeni nikakvi dokazi da industrija Unije ne bi mogla zadovoljiti moguću veću potražnju za solarnim staklom s antirefleksnim premazom. Posljedično, tu tvrdnju treba odbaciti.

(340)

U pogledu tvrdnji da su proizvođači iz Unije odbijali izdavati narudžbe ili dostaviti ih u roku po razumnim cijenama, o svakom proizvođaču u potpunosti ovisi izbor strategije poslovanja sve dok neki proizvođač ili više proizvođača nemaju samostalnu ili zajedničku prevlast na relevantnom tržištu. Na tržištu Unije postoji dostatna razina tržišnog natjecanja za mijenjanje i/ili proširivanje izbora dobavljača. Stoga i tu tvrdnju treba odbaciti.

(341)

S obzirom na prethodno navedeno, zaključeno je da, na temelju uzimanja u obzir svih različitih uključenih interesa, interes industrije Unije poziva na uvođenja konačnih mjera na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz NRK-a.

(342)

U pogledu zaključaka donesenih u vezi sa subvencioniranjem, štetom, uzročnosti i interesom Unije, treba uvesti konačne kompenzacijske mjere kako bi se spriječilo da subvencionirani uvoz i dalje nanosi štetu industriji Unije.

(343)

Za potrebe utvrđivanja razine tih mjera, u obzir su uzete utvrđene subvencijske marže i iznos pristojbe potreban za uklanjanje štete koju trpe proizvođači iz Unije, a da utvrđene subvencijske marže nisu premašene.

(344)

Pri izračunu iznosa pristojbe koji je potreban za uklanjanje utjecaja štetnog subvencioniranja smatralo se da bi se svim mjerama industriji Unije trebalo omogućiti da pokrije svoje troškove proizvodnje i postigne dobit prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda u Uniji kakvu bi razumno mogla postići industrija te vrste u tom sektoru pod uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, tj. u izostanku subvencioniranog uvoza.

(345)

Profitna marža od 8,3 % prometa smatra se odgovarajućim minimumom koji je industrija Unije mogla očekivati postići u izostanku štetnog subvencioniranog uvoza. Ta se profitna marža temelji na prosječnoj dobiti koju su ostvarili proizvođači iz Unije u uzorku tijekom 2010., kad je uvoz dotičnog proizvoda još bio nizak zbog čega nije mogao narušiti uobičajene uvjete tržišnog natjecanja.

(346)

Na temelju toga, izračunata je neštetna cijena istovjetnog proizvoda za industriju Unije. Neštetna cijena dobivena je zbrajanjem prethodno navedene profitne marže od 8,3 % i troška proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku tijekom RIP-a.

(347)

Potrebno povećanje cijene zatim je utvrđeno na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene proizvođača izvoznika koji surađuju iz NRK-a u uzorku, kako je utvrđena za izračun sniženja cijena, propisno prilagođena za troškove uvoza i carinske pristojbe s ponderiranom prosječnom neštetnom cijenom istovjetnog proizvoda koji su na tržištu Unije prodavali proizvođači iz Unije u uzorku tijekom RIP-a. Sve razlike proizašle iz te usporedbe izražene su kao postotak ponderirane prosječne uvozne vrijednosti CIF.

(348)

Nakon objave, jedna je stranka osporila profitnu maržu primijenjenu kao ciljanu dobit. Tvrdila je da bi Komisija trebala uzeti u obzir sve ostale čimbenike koji utječu na profitabilnost za vrijeme ispitnog razdoblja. Tvrdila je da razumna ciljana dobit ne bi mogla biti viša od 5 %.

(349)

Komisija odbacuje tu tvrdnju zbog sljedećih razloga. Ciljana dobit koja je primijenjena ne temelji se na procjeni već na stvarnoj dobiti koju je industrija Unije ostvarila prije narušavanja tržišnog natjecanja uzrokovanog kineskim subvencioniranim uvozom. Komisija to smatra razumnom dobiti te je također uzela u obzir da stanje na tržištu nije bilo značajno različito u usporedbi s razdobljem ispitnog postupka, ako se izuzme utjecaj kineskog subvencioniranog uvoza. Izjava stranke u ovom pogledu da je potrošnja 2010. bila znatno viša nego u 2012. činjenično je netočna. Kako je naznačeno u gornjem Odjeljku E.2.3., potrošnja je 2010. bila na sličnoj razini kao ona 2012. Industrija Unije također je 2010. gradila kapacitet u pogledu očekivanog snažnog povećanja potražnje, što je negativno utjecalo na njezinu dobit te godine. Konačno, predložena ciljana dobit od 5 % proizvoljna je jer se ne temelji na podacima niti na stvarnim izračunima te je stoga odbačena.

(350)

U svjetlu prethodno navedenog i u skladu s člankom 15. Osnovne uredbe, treba uvesti konačne kompenzacijske mjere na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz NRK-a na razini subvencije ili marži štete, ovisno o tome koja je niža, u skladu s pravilom niže pristojbe. U ovom slučaju, stopa pristojbe bi se u skladu s tim trebala utvrditi na razini utvrđenih subvencijskih marži.

(351)

S obzirom na visoku stopu suradnje kineskih izvoznih proizvođača, pristojba „svih ostalih trgovačkih društava” je utvrđena na razini najviše pristojbe koja će se uvesti trgovačkim društvima u uzorku ili onima koja surađuju u ispitnom postupku. Pristojba „svih ostalih trgovačkih društava” primijenit će se na ona trgovačka društva koja nisu surađivala u ispitnom postupku.

(352)

Za kineska društva koja surađuju a koja nisu u uzorku i navedena su u Prilogu, konačna stopa pristojbe utvrđena je na ponderiranom prosjeku stopa trgovačkih društava u uzorku.

(353)

Na temelju prethodno navedenog, stope na kojima će se takve pristojbe određivati su utvrđene kako slijedi:

(354)

Prethodno navedene kompenzacijske pristojbe utvrđuju se u obliku pristojbi ad valorem.

(355)

Pojedinačne stope kompenzacijske pristojbe za svako trgovačko društvo određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih trgovačkih društava odabranih u uzorak, s prosjekom stopa pristojbi uvedenih za njih koje se primjenjuju na trgovačka društva koja surađuju a koja nisu odabrana u uzorak.

(356)

Navedene stope pristojbi (za razliku od pristojbe koja se primjenjuje na području cijele zemlje na „sva ostala trgovačka društva”) primjenjuju se stoga isključivo na uvoz proizvoda podrijetlom iz dotične zemlje i koje proizvode ta trgovačka društva, odnosno navedeni specifični pravni subjekti. Uvezeni proizvodi koje proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se ne spominje posebno u članku 1., uključujući subjekte povezane s onima koji se posebno spominju, ne mogu ostvariti korist od te stope i podložni su stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(357)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena stope kompenzacijske pristojbe za pojedinačno trgovačko društvo (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) treba bez odgađanja uputiti Komisiji sa svim relevantnim podacima, posebno o promjeni djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog tijela. Prema potrebi, Uredba će se na odgovarajući način izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava za koje vrijede pojedinačne stope pristojbi.

(358)

Kako bi se osigurala ispravna provedba kompenzacijske pristojbe, preostala visina pristojbe za sva ostala trgovačka društva ne bi se trebala primjenjivati samo na proizvođače izvoznike koji ne surađuju nego i na one proizvođače koji tijekom RIP-a uopće nisu izvozili u Uniju, osim ako su surađivali u ispitnom postupku.

(359)

Nakon objave, podnositelj pritužbe tvrdio je da ad valorem antidampinške i kompenzacijske pristojbe nisu učinkovite i zahtijevao od Komisije da uvede mjere u obliku najniže uvozne cijene. Uz to, nekoliko korisnika također je predložilo najnižu uvoznu cijenu. Razlozi koje su iznijele stranke i razlozi zašto je Komisija odbacila te zahtjeve utvrđeni su u uvodnim izjavama 144. do 168. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 470/2014 (24) („Konačna antidampinška uredba”).

(360)

Nakon objave, tri proizvođača izvoznika u uzorku, kao i Henan Yuhua, ponudili su snižavanje cijena u obliku najnižih uvoznih cijena. Komisija je odbacila predložena sniženja zbog razloga sadržanih u uvodnim izjavama 172. do 179. Konačne antidampinške uredbe.

(361)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 25. stavkom 1. Osnovne uredbe,

—

nije u Uniju izvozio proizvod opisan u članku 1. stavku 1. za vrijeme ispitnog postupka (1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012.),

—

nije povezan s nijednim izvoznikom ili proizvođačem u Narodnoj Republici Kini koji podliježu mjerama uvedenim ovom Uredbom,

—

stvarno je u Uniju izvozio dotični proizvod nakon razdoblja ispitnog postupka na kojem se mjere temelje, ili je ušao u neopozivu ugovornu obvezu izvoza značajne količine u Uniju,