14.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 142/1

(1)

Europska komisija (Komisija) je 28. studenog 2013. Uredbom (EU) br. 1205/2013 (Privremena uredba) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz solarnog stakla iz Narodne Republike Kine (2).

(2)

Postupak je pokrenut 28. veljače 2013. nakon pritužbe podnesene u ime proizvođača koji predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje solarnog stakla u Uniji (3).

(3)

Ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanje kretanja koja su važna za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2009. do kraja razdoblja ispitnog postupka (razmatrano razdoblje).

(4)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba (privremena objava), nekoliko zainteresiranih stranaka dostavilo je pisane podneske u kojima su iznijeli svoje stavove o privremenim nalazima. Strankama koje su to tražile omogućeno je da budu saslušane.

(5)

Komisija je i dalje prikupljala i provjeravala sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Razmotrene su pisane i usmene primjedbe zainteresiranih stranaka te su, prema potrebi, u skladu s tim izmijenjeni privremeni nalazi.

(6)

Potom je Komisija obavijestila sve stranke o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (NRK) i konačno prikupiti iznose osigurane privremenom pristojbom (konačna objava). Svim je strankama dodijeljen rok unutar kojeg su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu.

(7)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane stranke razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(8)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da ukupan broj proizvođača iz Unije nije jasno naveden u uvodnim izjavama 7, 11 i 75 Privremene uredbe. U vezi s tim, Komisija ovim potvrđuje da se javilo osam proizvođača iz Unije i bili su aktivni tijekom RIP-a. Nije objavljen identitet svih proizvođača iz Unije, osim jednoga. U odgovoru na dokument o općoj objavi, podnositelj pritužbe imenovao je tri proizvođača iz Unije koja su prestala poslovati (Guardian, AGC i Centrosolar Glass) i četvrto trgovačko društvo koje je značajno smanjilo proizvodnju (Saint Gobain).

(9)

S obzirom na to da nisu dostavljene druge primjedbe u pogledu metode odabira uzorka proizvođača izvoznika u NRK-u i proizvođača iz Unije, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 7 – 24 Privremene uredbe.

(10)

Nakon donošenja Privremene uredbe, obavljen je posjet radi provjere u poslovnim prostorijama drugog korisnika koji surađuje, odnosno Viessmann Faulquemont SAS iz Francuske.

(11)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je privremena objava koja mu je dostavljena bila neodgovarajuća, posebno u vezi s izračunom dampinga, sniženja cijena i marže štete. Zbog toga što nije dobio odgovarajuću objavu, uskraćena su mu temeljna prava na obranu, zajamčena Uredbom (EZ) br. 1225/2009 (Osnovna uredba), Sporazumom o antidampingu WTO-a te Europskom poveljom o temeljnim pravima.

(12)

U vezi s izračunom dampinške marže, proizvođač izvoznik tvrdio je da u privremenoj objavi nisu osigurani podaci u vezi s iznosom prilagodbe koja se primjenjuje na trošak premaza i trošak proizvodnje u float-postupku (vidjeti uvodnu izjavu 64 Privremene uredbe) ili postotak troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti.

(13)

Ta je tvrdnja prihvaćena i Komisija je objavila dodatne informacije. U slučaju kada točni podaci nisu mogli biti prikazani radi povjerljivosti, objavljeni su rasponi.

(14)

Nakon konačne objave, proizvođač izvoznik tvrdio je da objavljeni podaci i dalje nisu dostatni, te je posebno tvrdio da je nejasno je li prilagodba primijenjena na trošak premaza uzela u obzir jednostrani premaz, dvostrani premaz ili oboje.

(15)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 68 u nastavku, zainteresirane stranke nisu dokazale da postoji dosljedna razlika u troškovima proizvodnje između jednostrano i dvostrano premazanog solarnog stakla. Zbog toga Komisija pri izračunu razine prilagodbe nije razlikovala između jednostrano i dvostrano premazanog solarnog stakla.

(16)

U pogledu štete, isti proizvođač izvoznik potužio se da su u njegovom posebnom dokumentu objave prodajne cijene i ciljane cijene proizvođača iz Unije u vezi s dvije od ukupno pet vrsta proizvoda označene kao ograničene ili prikazane u obliku raspona radi povjerljivosti.

(17)

Trgovačko društvo također je tvrdilo da u ovom slučaju postoji visoka razina povjerljivosti zbog čega je poznato ime samo jednog proizvođača iz Unije u uzorku. Stoga je mišljenje trgovačkog društva bilo da čak i ako se za određene vrste proizvoda informacije odnose na podatke samo jednog ili dva proizvođača iz Unije, ni na koji način ne bi se mogao utvrditi identitet tih trgovačkih društava i time omogućiti značajnu komparativnu prednost proizvođaču izvozniku u odnosu na njegove konkurente iz Unije, pojedinačno ili zajednički.

(18)

U skladu s člankom 20. Osnovne uredbe, Komisija je uistinu obvezna nakon privremenih mjera objaviti pojedinosti na kojima se temelje osnovne činjenice i razmatranja na temelju kojih su te mjere uvedene. Međutim, prema članku 19. Osnovne uredbe, Komisija također ima obvezu postupati s podacima kao povjerljivim koji su po svojoj prirodi takvi ili koji se pružaju na povjerljivoj osnovi.

(19)

U ovom konkretnom slučaju, stvarne prodajne cijene i ciljane cijene proizvođača iz Unije za dvije vrste proizvoda uklonjene su ili zamijenjene rasponima jer podaci o jednoj od vrsta proizvoda isključivo dolaze od samo jednog ili dva proizvođača iz Unije. Osim toga, opće je poznata činjenica u ovoj djelatnosti da ovu konkretnu vrstu proizvoda ne proizvodi niti jedan drugi proizvođač iz Unije. Stoga Komisija ovaj podatak smatra po sebi povjerljivim jer bi njegovo objavljivanje davalo znatnu komparativnu prednost konkurentima i/ili bi imalo značajan štetni učinak na trgovačko društvo (trgovačka društva) od kojeg/kojih je primila podatke. Nadalje, ista vrsta informacija uklonjena je za drugu vrstu proizvoda kako bi se izbjeglo da se podaci za prvu vrstu proizvoda mogu oduzeti od ukupnih dostupnih podataka.

(20)

Nakon konačne objave, trgovačko društvo ponovilo je svoju tvrdnju da je razina objavljivanja izračuna marže štete nedostatna i neodgovarajuća. Posebno je prigovorilo da nije jasno kako je odabrana druga vrsta proizvoda čiji su podaci uklonjeni. Komisija objašnjava da se to učinilo jednostavno nasumično.

(21)

Kao rješenje za navodno nedostatnu objavu, trgovačko društvo predložilo je da bi se njegovi odvjetnici mogli sastati s osobljem Komisije i detaljno raspraviti izračune dampinga i marže štete bez uzimanja primjerka bilo kojeg povjerljivog dokumenta ili bi umjesto toga imali pristup sobi s podacima u prostorijama Komisije gdje bi se mogle pisati zabilješke.

(22)

Komisija nije mogla udovoljiti ovom zahtjevu. Da bi odvjetnici trgovačkog društva mogli provjeriti izračune, jedno ili dva trgovačka društva trebala bi dostaviti točne podatke. To se nije moglo učiniti jer je Komisija obvezna čuvati te podatke povjerljivima u skladu s člankom 19. Osnovne uredbe.

(23)

Štoviše, Komisija je u konačnoj objavi izričito napomenula da kada je riječ o bilo kakvim pitanjima povezanim s pravima trgovačkog društva na obranu – kao što je pristup evidenciji – može se javiti službeniku za saslušanja prema Opisu posla službenika za saslušanja (4). Trgovačko društvo, međutim, nije zatražilo intervenciju službenika za saslušanja u roku za dostavljanje primjedaba na konačnu objavu.

(24)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija odbija tvrdnje iznesene u vezi s mogućom povredom postupovnih prava dotičnog proizvođača izvoznika.

(25)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 26 Privremene uredbe, dotični proizvod je solarno staklo koje se sastoji od kaljenog natrij-kalcijevog stakla, udjela željeza nižeg od 300 ppm, sunčeve propusnosti veće od 88 % (mjereno u skladu sa spektrom zračenja od AM1,5 300 do 2 500 nm), toplinskog otpora do 250 °C (mjereno u skladu s normom EN 12150), otpornosti na toplinske šokove od Δ 150 K (mjereno u skladu s normom EN 12150) i mehaničke čvrstoće od 90 N/mm2 ili veće (mjereno u skladu s normom EN 1288-3) („dotični proizvod”, uobičajenog naziva „solarno staklo”). Dotični proizvod je trenutačno obuhvaćen oznakom KN-a ex 7007 19 80.

(26)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je nakon privremene objave da bi, suprotno navedenom u uvodnoj izjavi 32 Privremene uredbe, hortikulturalno staklo koje ima tehnička svojstva solarnog stakla, kako je definirano u uvodnoj izjavi 26 Privremene uredbe, trebalo biti isključeno iz opsega proizvoda. Prvo, prema tom izvozniku, fizička svojstva hortikulturalnog stakla dosta se razlikuju od onih solarnog stakla: i. hortikulturalno staklo ima različite veličine u skladu sa zahtjevima kupaca, dok je solarno staklo u određenim utvrđenim veličinama; ii. hortikulturalno staklo može biti dvostrano premazano, dok solarno staklo za fotonaponske module nije dvostruko premazano. Drugo, hortikulturalno staklo navodno ima različitu primjenu: ne može se koristiti za izradu fotonaponskih modula ili toplinskih kolektora.

(27)

Komisija odbija tu tvrdnju zbog sljedećih razloga. Prije svega, činjenica da solarno staklo koje se koristi za izradu staklenika ima veličine koje su različite od solarnog stakla koje se koristi za fotonaponske module ili toplinske kolektore nije relevantna jer zahtjevi za veličinom mogu varirati i za fotonaponske module i za staklenike. Svako isključivanje proizvoda na takvoj osnovi može također uzrokovati moguće izbjegavanje antidampinških mjera. Kao drugo, hortikulturalno staklo koje se prodaje na tržištu nije samo dvostrano premazano solarno staklo, već može biti i nepremazano i jednostrano premazano. Štoviše, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 68 u nastavku, dvostrano premazano staklo se također koristi i za fotonaponske module i toplinske kolektore. Zbog toga ovo fizičko svojstvo ne može razlikovati solarno staklo koje se koristi za hortikulturalno staklo od bilo koje druge namjene. I konačno, ne može se isključiti da će se solarno staklo namijenjeno za izradu staklenika koristiti za izradu fotonaponskih modula i/ili toplinskih kolektora.

(28)

Nakon objave, jedan je uvoznik tvrdio da s obzirom na to da solarno staklo koje se također može upotrijebiti kao staklo za namještaj nije isključeno iz područja primjene, to za posljedicu ima administrativno opterećenje i kašnjenja za trgovačka društva. To navodno uzrokuje činjenica što se od trgovačkih društava zahtijeva slanje probnih izvješća carinskim tijelima u Uniji svaki put kada carinska tijela postave pitanje podliježe li roba koja se uvozi mjerama.

(29)

Komisija smatra da te vrste stakla ne bi trebale biti isključene iz područja primjene ispitnog postupka jer solarno staklo možda može imati primjenu u hortikulturi i namještaju. Kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita industrije Unije od štetnog učinka dampinškog uvoza, trebalo bi izbjegavati praznine koje mogu omogućiti izbjegavanje. Pozitivan učinak odgovarajuće zaštite snažniji je od negativnog učinka dodatnog administrativnog opterećenja koje je prema tvrdnji pretrpio dotični uvoznik.

(30)

Drugi proizvođač izvoznik tvrdio je da bi float-staklo trebalo biti isključeno iz opsega proizvoda jer ono koje taj proizvođač proizvodi koristi se na građevinskom tržištu i stakleničkom tržištu. Taj je proizvođač osim toga tvrdio da se float-staklo ne koristi za izradu fotonaponskih modula. Međutim, na temelju tvrdnji koje je Komisija iznijela u uvodnoj izjavi 33 Privremene uredbe, Komisija ponavlja da float-staklo očito ima tehnička svojstva solarnog stakla, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 26 Privremene uredbe. Float-staklo također proizvodi i industrija Unije i proizvođači izvoznici. To potvrđuju javno dostupne informacije na internetu (5). Posljedično, ta se tvrdnja odbacuje.

(31)

S obzirom na to da nije bilo drugih primjedaba na dotični proizvod i istovjetni proizvod, potvrđuju se zaključci do kojih se došlo u uvodnim izjavama 26 – 33 Privremene uredbe.

(32)

Nakon privremene objave, a zatim i nakon konačne objave, jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija pogriješila kada je odbila njegov zahtjev za MET-om. Ista tvrdnja u vezi s određivanjem MET-a već je bila podnesena u privremenoj fazi, a Komisija ju je odbacila u uvodnim izjavama 43 i 47 Privremene uredbe.

(33)

Proizvođač izvoznik tvrdio je da koristi od povlaštenih poreznih sustava i bespovratnih sredstava ne čine znatan dio njihovog prometa. U tom pogledu podsjeća se da je na tu tvrdnju, zajedno s ostalim tvrdnjama, već odgovoreno u dopisu Komisije izvozniku od 13. rujna 2013. u kojem je Komisija stranku obavijestila u vezi s njezinim određivanjem MET-a. Posebno je naglašeno da zbog prirode te pogodnosti apsolutna korist primljena tijekom RIP-a nije bitna za procjenu je li poremećaj „znatan”. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(34)

S obzirom na prethodno navedeno, potvrđen je nalaz da bi sve tvrdnje o MET-u trebalo odbiti, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 34 – 47 Privremene uredbe.

(35)

U Privremenoj uredbi, Turska je odabrana kao primjerena analogna zemlja u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe. Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da Turska nije prikladna analogna zemlja u svrhu utvrđivanja uobičajene vrijednosti zbog činjenice da postoji samo jedan proizvođač solarnog stakla u Turskoj te da gotovo ne postoji uvoz solarnog stakla na tursko tržište. Proizvođač izvoznik također je tvrdio da je profitna marža na turskom domaćem tržištu solarnog stakla osobito visoka, čime se umjetno povećava razina uobičajene vrijednosti. Taj isti proizvođač također je podsjetio da se na solarno staklo proizvedeno u Turskoj ne primjenjuje tehnologija premaza, te da se nijedno tursko staklo ne proizvodi koristeći proces float-proizvodnje. Zbog toga od turskog domaćeg tržišta istovjetnog proizvoda nije bilo moguće dobiti ključne elemente potrebne za utvrđivanje uobičajene vrijednosti. Proizvođač izvoznik tvrdio je stoga da su se umjesto toga trebale primijeniti cijene Unije kao temelj za određivanje uobičajene vrijednosti.

(36)

Prvo, Komisija podsjeća da u Turskoj ne postoje značajne trgovinske prepreke u vezi s istovjetnim proizvodom. Stoga se ne može zaključiti da je tursko tržište solarnog stakla zatvoreno za međunarodnu trgovinu. Naprotiv, tržište je otvoreno i cijenu istovjetnog proizvoda na tom tržištu slobodno određuje odnos ponude i potražnje.

(37)

Drugo, u vezi s navodom o posebno visokim dobitima na turskom domaćem tržištu, Komisija naglašava da tijekom RIP-a nije uočila pretjeranu profitnu maržu na tržištu istovjetnog proizvoda u Turskoj u usporedbi s profitnim maržama koje su ostvarivali proizvođači iz Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(38)

Treće, nedostatak određenih vrsta proizvoda u trećoj zemlji ne čini ju neprikladnom analognom zemljom. Štoviše, člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe utvrđuje se da bez domaće prodaje određenih vrsta proizvoda, Komisija izračunava uobičajenu vrijednost na temelju troška proizvodnje u zemlji podrijetla na koji se dodaje razuman iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i iznos dobiti. Doprinos troška za premaz i proces float-proizvodnje temeljili su se na provjerenim podacima dobivenima od industrije Unije.

(39)

S obzirom na prethodno navedeno, odbacuje se tvrdnja da Turska nije prikladna analogna zemlja.

(40)

Komisija također ne može prihvatiti tvrdnju da se uobičajena vrijednost trebala utvrditi na temelju cijena koje su stvarno plaćene u Uniji. U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe, Komisija se može pozvati samo na cijene u Uniji za određivanje uobičajene vrijednosti ako nije moguće tu vrijednost odrediti na temelju podataka dobivenih od primjerene analogne zemlje. S obzirom na to da je utvrđeno kako postoji primjerena analogna zemlja s dostatnom suradnjom proizvođača, Komisija je imala obvezu odrediti uobičajenu vrijednost na temelju podataka iz te analogne zemlje i ne pozivati se na cijene u Uniji (6).

(41)

Komisija potvrđuje odabir Turske kao analogne zemlje u smislu članka 2. stavka 7. Osnovne uredbe.

(42)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija pogriješila u određivanju uobičajene vrijednosti time što ju je temeljila samo na profitabilnoj prodaji u analognoj zemlji i dodala pretpostavljenu profitnu maržu toj prodaji koja nije bila profitabilna.

(43)

Komisija potvrđuje da je za određivanje uobičajene vrijednosti, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 61 i 62 Privremene uredbe i kako se zahtijeva člankom 2. stavkom 4. Osnovne uredbe, provjerila da je najmanje 80 % prodaje svih vrsta proizvoda istovjetnog proizvoda na turskom domaćem tržištu bilo profitabilno. U skladu s tim, sva prodaja na turskom domaćem tržištu, bila profitabilna ili ne, uzeta je u obzir za određivanje uobičajene vrijednosti. Ta je tvrdnja stoga neutemeljena te je u skladu s tim odbačena.

(44)

S obzirom na to da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu određivanja uobičajene vrijednosti, potvrđuju se uvodne izjave 58 – 64 Privremene uredbe.

(45)

S obzirom na to da nije bilo primjedaba u pogledu izvoznih cijena, potvrđuje se uvodna izjava 65 Privremene uredbe.

(46)

Nakon privremene objave, a zatim i nakon konačne objave, jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija krivo prilagodila svoju izvoznu cijenu prema članku 2. stavku 10. točki i. Osnovne uredbe. Tvrdio je da proizvođač i povezani prodavatelj čine jedinstveni gospodarski subjekt te da je takva prilagodba stoga isključena. U svakom slučaju, razina prilagodbe previsoka je jer ju je Komisija temeljila na stvarnom nepristranom uvećanom iznosu već je prije bio rezultat prijenosa sporazuma o utvrđivanju cijena. Umjesto toga, Komisija je trebala izvršiti prilagodbu, po potrebi, na temelju procijenjenog nepristranog uvećanog iznosa između proizvođača i nepovezanog uvoznika.

(47)

Ispitni postupak pokazao je da je i sam proizvođač izvoznik imao potpuno funkcionalan izvozni odjel koji je dogovarao prodajne uvjete s kupcima iz Unije, davao narudžbe za proizvodnju, organizirao i provodio otpremu kupcima iz Unije, uključujući svu otpremnu dokumentaciju, konačni proizvod, rješavao izvozno carinjenje i pripremao prodajne dokumente. Zaista nije postojalo dupliciranje poslova povezanih s izvozom između proizvođača izvoznika i povezanog prodavatelja. Međutim, proizvođač izvoznik izdavao je prodajne račune prodavatelju, koji je pak izdavao prodajne račune kupcu iz Unije po ugovornoj cijeni. Povezani prodavatelj obavljao je naplatu, oduzimao uvećani iznos i plaćao preostali iznos proizvođaču izvozniku.

(48)

Komisija stoga utvrđuje da se povezani prodavatelj ne može smatrati unutarnjim prodajnim odjelom, čak i ako bi se za ta dva trgovačka društva smatralo da čine jedinstveni gospodarski subjekt te da je prilagodba prema članku 2. stavku 10. točki i. u potpunosti opravdana. Štoviše, s obzirom na to da provedena prilagodba odražava uvećani iznos koji je stvarno naplaćen između povezanih trgovačkih društava, nema razloga da ga se zamijeni drugim teoretskim iznosom. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(49)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da su njegovi proizvodni kapaciteti znatno veći od onih industrije Unije te da je stoga imao pogodnost u smislu nižih troškova u svom procesu proizvodnje dotičnog proizvoda. Komisija bi stoga trebala razmotriti ovu navodnu pogodnost povezanu s njezinim nižim troškom proizvodnje i izvršiti potrebnu prilagodbu.

(50)

Komisija ne može prihvatiti tu tvrdnju. Kao prvo, proizvođač izvoznik ne predlaže odgovarajuću zakonsku odredbu prema kojoj bi se takva prilagodba mogla izvršiti. Kao drugo, nije dokazano da bi niži troškovi zbog većih proizvodnih kapaciteta utjecali na cijene ili usporedbu cijena u smislu članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe. Uistinu, čak i kada bi se razlika u troškovima mogla dokazati, nije jasno kako se to odražava na konačnu cijenu i nije li to nadoknađeno razlikom u ostalim troškovima.

(51)

Osim toga, navodna korist koju iznosi proizvođač izvoznik odnosi se na navodno niže troškove proizvodnje u usporedbi s troškovima nastalim za industriju Unije. U tom pogledu, podsjeća se da proizvođaču izvozniku MET nije dodijeljen i da njegovi troškovi stoga nisu provjereni. Prema članku 2. stavku 7. točki (a) Osnovne uredbe, Komisija je odredila uobičajenu vrijednost na temelju stvarnih cijena i/ili troškova proizvođača iz analogne zemlje jer cijene i troškovi u zemljama bez tržišnoga gospodarstva nisu rezultat tržišnih snaga te, kao takve, nisu pouzdana zamjena za tržišne cijene ili troškove.

(52)

Jedan proizvođač izvoznik u NRK-u tvrdio je da bi Komisija trebala prilagoditi izvozne cijene franko tvornica jednog od njegovih konkurenata oduzimanjem naknade za uslugu i naknade za dozvolu od te cijene koju je taj proizvođač navodno platio trećima.

(53)

Komisija odbacuje ovu tvrdnju. Kao prvo, proizvođač izvoznik ne predlaže odgovarajuću odredbu Osnovne uredbe prema kojoj bi se takva prilagodba mogla izvršiti. Kao drugo, čak i kada bi se ova tvrdnja mogla prihvatiti kao da pripada pod članak 2. stavak 10. točku (e) Osnovne uredbe, u kojoj se određuje prilagodba za prijevoz, osiguranje, manipulaciju, utovar i popratne troškove, ta se odredba ne odnosi na naknade za usluge ili troškove povezane sa sporazumom o dozvoli. Takvi troškovi predstavljaju troškove poslovanja koji obično nastaju za proizvođača robe koji koristi tehnološku dozvolu dobivenu od trećih bez obzira na to jesu li izvezeni ili prodani na domaćem tržištu. Ti bi se troškovi stoga trebali odraziti u konačnoj cijeni kako izvoza tako i domaće prodaje. Ti troškovi stoga ne utječu na usporedivost između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti. Prilagodba prema članku 2. stavku 10. stoga nije opravdana te se tvrdnja stoga odbacuje.

(54)

Kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 67 i 68 Privremene uredbe, kako bi se osigurala primjerena usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, izvršene su odgovarajuće prilagodbe na temelju razlika koje utječu na cijene i usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe.

(55)

Na temelju toga učinjene su prilagodbe specifične za pojedino trgovačko društvo za troškove prijevoza, prekooceanskog prijevoza i osiguranja, rukovanja, utovara i popratne troškove, izvozne pristojbe i provizije u svim slučajevima u kojima se pokazalo da utječu na usporedivost cijena. Međutim, nakon uvođenja privremenih mjera, Komisija je uočila administrativni propust u vezi s prilagodbom PDV-a. To je sukladno ispravljeno za izračune dampinga prikazane u odgovarajućoj tablici u uvodnoj izjavi 169.

(56)

Dva proizvođača izvoznika tvrdila su da usporedba cijena između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti nije bila točna što se tiče jedne vrste proizvoda. O toj se tvrdnji raspravlja u uvodnim izjavama 67 – 68.

(57)

S obzirom na to da nisu dostavljene nikakve primjedbe, ovim se potvrđuje metodologija korištena za izračun dampinških marži, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 69 – 73 Privremene uredbe.

(58)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je u antidampinškom upitniku greškom upisao netočne vrijednosti troškova, osiguranja i prijevoza (CIF vrijednosti) određene količine svoje izvozne prodaje dotičnog proizvoda u EU. Prijavljene CIF vrijednosti su bile preniske čime su povećale dampinšku maržu tog trgovačkog društva kao i njezinu maržu štete.

(59)

Komisija je podrobno ispitala ovaj zahtjev. Nakon uzvratnog pregleda i terenske provjere CIF cijena odnosnih transakcija s uvoznikom iz EU-a, Komisija je mogla provjeriti valjanost ove tvrdnje. Ta je tvrdnja stoga prihvaćena.

(60)

Uzimajući u obzir prilagodbe učinjene uobičajenoj vrijednosti i izvoznoj cijeni, te s obzirom na to da nisu dostavljene dodatne primjedbe, konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(61)

Nisu primljene nikakve primjedbe na definiciju industrije Unije i proizvodnju Unije. Stoga Komisija potvrđuje uvodne izjave 75 – 79 Privremene uredbe.

(62)

Nakon privremene objave, podaci o obujmu prodaje koje je dostavio podnositelj pritužbe o proizvođačima iz Unije u uzorku, ažurirani su s podacima dobivenim od proizvođača iz Unije u uzorku. Tablica 1. ispravljena je sukladno tome (vidjeti u nastavku). Ispravak ne mijenja niti poništava kretanje ili zaključke do kojih se došlo iz podataka u Privremenoj uredbi. Stoga, s obzirom na to da nisu dostavljene primjedbe u pogledu potrošnje Unije, potvrđuje se kretanje potrošnje Unije utvrđeno u uvodnim izjavama 80 – 82 Privremene uredbe.

Tablica 1.

Potrošnja Unije (1 000 m2)

(63)

Zbog ispravka u prodaji industrije Unije (vidjeti uvodnu izjavu 62), tržišni udio uvoza iz dotične zemlje također je trebalo ispraviti (vidjeti Tablicu 2.). Ispravak ne mijenja kretanje ili zaključke do kojih se došlo iz podataka u Privremenoj uredbi.

(64)

Stoga Komisija potvrđuje uvodne izjave 83 – 87 Privremene uredbe.

Tablica 2.

Obujam uvoza (1 000 m2) i tržišni udio

(65)

U Uvodnim izjavama 88 – 89 Privremene uredbe utvrđuje se način na koji je utvrđeno sniženje cijene tijekom RIP-a. Ponderirane prosječne prodajne cijene po vrsti proizvoda proizvođača iz Unije u uzorku naplaćene nepovezanim kupcima na tržištu Unije i prilagođene razini franko tvornica uspoređene su s odgovarajućim ponderiranim prosječnim cijenama po vrsti proizvoda uvoza od proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju. Predmetni uvoz bio je uvoz prvom neovisnom kupcu na tržištu Unije, utvrđen na CIF osnovi, uz prilagodbe prema gore, tj. troškovi carinjenja, pristojbe, rukovanja i utovara. Tim se prilagodbama povećava cijena, ovisno o kontrolnom broju proizvoda, za 7 % do 15 %.

(66)

Cijene su uspoređene na temelju broja svake vrste proizvoda za poslove na istoj razini trgovine, primjereno prilagođene kako je utvrđeno u gornjoj uvodnoj izjavi i nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe, kad se izrazi kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom RIP-a, pokazao je ponderiranu prosječnu maržu sniženja između 10,6 % i 26,7 % cijena proizvođača Unije u uzorku po dampinškom uvozu.

(67)

Dva proizvođača izvoznika tvrdila su da usporedba cijena nije ispravno izvršena što se tiče jedne vrste proizvoda. Posebno su tvrdili da je dvostrano premazano solarno staklo trebalo usporediti odvojeno od jednostrano premazanog solarnog stakla. Navodno su trošak i cijena dvostrano premazanog solarnog stakla znatno viši od troška i cijene jednostrano premazanog solarnog stakla. Također je tvrdio da dvostrano premazano solarno staklo ima koeficijent sunčeve propusnosti „obično” znatno viši od jednostrano premazanog solarnog stakla. Konačno, jedan je izvoznik izjavio da fotonaponski moduli nikada ne koriste dvostrano premazano solarno staklo jer je njegova cijena znatno viša od cijene jednostrano premazanog solarnog stakla, ali da je koeficijent sunčeve propusnosti dvostrano premazanog solarnog stakla isti kao i jednostrano premazanog solarnog stakla kada se koristi u proizvodnji fotonaponskih modula. Suprotno tome, za solarne toplinske aplikacije viša propusnost koju postiže dvostruko premazano solarno staklo navodno je važna jer zahvaljujući njoj solarne toplinske aplikacije mogu biti znatno učinkovitije.

(68)

Komisija odbacuje tvrdnje koje su iznijeli proizvođači izvoznici zbog sljedećih razloga. Prvo, osim općih navoda, proizvođač izvoznik nije pružio nikakve dokaze o postojanju dosljedne razlike u troškovima proizvodnje između jednostrano i dvostrano premazanog solarnog stakla. Industrija Unije iznijela je suprotne argumente i tvrdila da se ovisno o korištenoj tehnologiji premaza troškovi proizvodnje razlikuju, a dvostrano premazano staklo nije nužno skuplje od jednostrano premazanog i obrnuto. Drugo, dvostrano premazano staklo uistinu može postići veću solarnu propusnost od jednostrano premazanog stakla (prvo može dostići najviše 98 % sunčeve propusnosti, dok drugo može dostići do 95 %) te je ovo tehničko svojstvo uistinu značajno samo za solarne toplinske aplikacije, dok nije važno za fotonaponske module. Međutim, suprotno tvrdnjama proizvođača izvoznika, dvostruko premazano solarno staklo također se prodaje proizvođačima fotonaponskih modula i čak čini njegovo glavno tržište. Tijekom RIP-a, prodaja industrije Unije dvostrukog premazanog stakla toplinskim kolektorima zapravo je bila zanemariva (manje od 1 % ukupne prodaje dvostrano premazanog stakla; sva ostala prodaja bila je namijenjena fotonaponskim modulima).

(69)

U vezi s troškom nakon uvoza, nakon privremene objave primljene su dvije primjedbe. U prvoj je primjedbi podnositelj pritužbe tvrdio da bi prilagodbe troškova za troškove carinjenja, pristojbe, rukovanja i utovara trebale biti po znatno nižoj stopi, tj. 0,26 EUR/m2 za troškove carinjenja, rukovanja i utovara uz 3 % pristojbe, umjesto 0,40 EUR/m2 uz 3 % pristojbe koja je trebala biti primijenjena.

(70)

Druga primjedba došla je od proizvođača izvoznika koji je tvrdio da nisu objavljeni razvrstani podaci, osim ukupno 0,40 EUR/m2 što pokriva troškove rukovanja, naknade carinjenja i privremenog skladištenja uvezenih proizvoda u mjestu uvoza. Također je tvrdio da kriteriji primijenjeni radi utvrđivanja je li prilagodba smatrana razumnom ili ne nisu bili objašnjeni.

(71)

Predmetne prilagode koje je primijenila Komisija temelje se na provjerenim podacima primljenim od uvoznika solarnog stakla proizvedenog u NRK-u i odražavaju stvarne ponderirane prosječne troškove nastale zbog uvoza dotičnog proizvoda tijekom RIP-a. Suprotno tome, podnositelj pritužbe dao je izjavu o redovnim standardnim naknadama koje primjenjuje neovisni prijevoznik za uvoz iz Kine u standardnim kontejnerima za prijevoz morem. Ova izjava ne predstavlja valjani dokaz o stvarnim naknadama koje prijevoznici primjenjuje na uvoz dotičnog proizvoda tijekom RIP-a. Stoga je tvrdnja koju je iznio podnositelj pritužbe odbačena.

(72)

U vezi s tvrdnjom proizvođača izvoznika, nije se moglo osigurati daljnje razvrstavanje iznosa od 0,40 EUR/m2 jer je taj iznos ponderirani prosjek izračunan na temelju brojnih stvarnih računa izdanih tijekom RIP-a za izvoz kineskog solarnog stakla u različitim lukama EU-a. Tako se stvarni troškovi nastali nakon uvoza razlikuju ovisno o ulaznoj luci EU-a, vrsti proizvoda, korištenju privremenog skladištenja u mjestu uvoza itd.

(73)

Nadalje, prilagodba troškova nakon uvoza koju je Komisija izvršila u Privremenoj uredbi smatra se razumnom jer se temelji na provjerenim stvarnim računima neovisnih uvoznika za uvoz kineskog solarnog stakla.

(74)

S obzirom na to da nisu dostavljene nikakve druge primjedbe o metodologiji primijenjenoj za izračun sniženja, potvrđuje se metoda usporedbe cijena objašnjena u uvodnim izjavama 89 i 90 Privremene uredbe.

(75)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 92 Privremene uredbe, za potrebe analize štete Komisija je razlikovala između makroekonomskih i mikroekonomskih pokazatelja štete. Makroekonomski pokazatelji za razmatrano razdoblje analizirani su na temelju podataka koje je dostavila industrija Unije u vezi sa svim proizvođačima iz Unije koji su se javili tijekom ispitnog postupka.

(76)

Jedan izvozni proizvođač tvrdio je da Komisija nije provela analizu štete u skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 3. stavkom 5. Osnovne uredbe jer je analizu štete provela na temelju dvije odvojene i navodno neusklađene skupine podataka, odnosno makroekonomskih i mikroekonomskih pokazatelja štete. Nadalje tvrdi da navodna neusklađenost analize utemeljena na te dvije skupine podataka ozbiljno dovodi u sumnju primjerenost, nepristranost i objektivnost ukupne slike o šteti.

(77)

Nakon konačne objave, to isto trgovačko društvo ponovilo je svoju tvrdnju. Također je navelo nekoliko ranijih ispitnih postupaka u kojima su navodno institucije Unije na nedosljedan način definirale različite skupine podataka kao da pripadaju bilo makro ili mikro podacima.

(78)

Komisija ne može prihvatiti ovu tvrdnju. Ta je metodologija primjenjiva u slučajevima odabira uzorka u svrhu analize stanja industrije Unije i razmatranja ne samo kretanja koja pokazuje uzorak već i industrija Unije u cjelini. Svi čimbenici propisani člankom 3. stavkom 5. Osnovne uredbe uzeti su u obzir u analizi. Do zaključka o šteti se također došlo na temelju svih njih. U skladu s tim, analiza štete je provedena u skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 3. stavkom 5. Osnovne uredbe.

(79)

S obzirom na to da nije bilo dodatnih primjedaba, Komisija potvrđuje uvodne izjave (90) – (94) Privremene uredbe.

(80)

Uzimajući u obzir makroekonomske pokazatelje koje je analizirala Komisija u uvodnim izjavama 95 – 103 Privremene uredbe, zbog izvršenih ispravaka u prodaji industrije Unije (uvodna izjava 62), tržišni udio proizvođača Unije neznatno se promijenio (vidjeti Tablicu 5.). Međutim, ispravak ne mijenja kretanje ili zaključke do kojih se došlo iz podataka u Privremenoj uredbi. Stoga Komisija potvrđuje uvodne izjave 95 – 105 Privremene uredbe.

Tablica 5.

Obujam prodaje i tržišni udio

(81)

Nakon privremene objave, ažuriran je jedinični trošak proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku. Sukladno tome, Tablica 7. neznatno je ispravljena (vidjeti niže). Ispravak ne mijenja niti poništava kretanje ili zaključke do kojih se došlo iz podataka u Privremenoj uredbi. S obzirom na to da nije bilo dodatnih primjedaba, Komisija stoga potvrđuje uvodne izjave 106 – 123 Privremene uredbe.

Tablica 7.

Prosječne prodajne cijene u Uniji

(82)

S obzirom na to da nisu dostavljene dodatne primjedbe, Komisija potvrđuje zaključak sadržan u uvodnim izjavama 124 – 129 Privremene uredbe da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe.

(83)

U uvodnim izjavama 131, 132 i 133 Privremene uredbe Komisija je zaključila da postoji uzročno-posljedična veza između materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza iz NRK-a. Taj je zaključak osporavalo nekoliko zainteresiranih stranaka, koje su tvrdile da ne postoji razumno i usklađeno vremensko podudaranje između štete i povećanog uvoza iz dotične zemlje. To je posljedica činjenice da je između 2009. i 2011. kineski uvoz značajno povećan. Nadalje, prosječna cijena kineskog uvoza u 2011. iznosila je 4,96 EUR/m2, što je iznos bliži onom u 2012. (4,38 EUR/m2).

(84)

Te iste stranke tvrdile su da je zaključak kako bi se šteta koju je industrija Unije pretrpjela trebala pripisati kineskom uvozu u 2012. u suprotnosti s nalazima da kineski uvoz navodno nije imao nikakav negativan učinak godinu dana ranije, posebno što se tiče profitne marže industrije Unije, čak iako je prosječna uvozna cijena bila vrlo slična.

(85)

Od početka razmatranog razdoblja do kraja RIP-a uvoz je porastao za 596 % uz povećanje njihova tržišnog udjela za 321 %. Uvozne cijene pale su za 27,2 % tijekom razmatranog razdoblja.

(86)

Točno je da je profitna marža industrije Unije u 2011. bila tek nešto niža nego u 2010., usprkos velikom povećanju uvoza iz NRK-a već u 2011. Međutim, tijekom 2011. potrošnja solarnog stakla u Uniji značajno se povećala, odnosno za 20,4 % između 2010. i 2011. dok je uvoz iz NRK-a u istom razdoblju povećan za 150 %. U RIP-u, dok je potrošnja pala za malo više od 19 %, obujam kineskog uvoza dodatno se povećao za više od 35 % u usporedbi s 2011. To jasno pokazuje vremensko podudaranje između materijalne štete koju je industrija Unije pretrpjela u RIP-u i snažnog povećanja dampinškog kineskog uvoza. Također, logično je da je potrebno neko vrijeme prije no što proizvođači Unije osjete neke od negativnih učinaka povećanog dampinškog uvoza (npr. gubitak kupaca, nastanak gubitaka, smanjenje povrata investicija i novčani tok itd.). Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(87)

Nakon konačne objave, te iste stranke tvrdile su da se vremensko podudaranje između pretrpljene materijalne štete i dampinškog kineskog uvoza ne može procijeniti na temelju cijelog razmatranog razdoblja od 2009. do kraja razdoblja ispitnog postupka, bez da se u obzir uzmu intervencijska kretanja uočena tijekom tog razdoblja.

(88)

Komisija je također analizirala kretanja tijekom razmatranog razdoblja. Činjenica da je industrija Unije 2011. zaista još bila profitabilna, premda se kineski uvoz već snažno povećao te godine, ne utječe na zaključak da je za vrijeme ispitnog postupka postojalo vremensko podudaranje između štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog kineskog uvoza.

(89)

Za vrijeme ispitnog postupka, dok je potrošnja pala za nešto više od 19 %, kineski su proizvođači izvoznici:

(90)

Na temelju prethodno navedene analize, Komisija zaključuje da je prisutnost subvencioniranog uvoza i znatno povećanje njegovog tržišnog udjela po cijenama koje su stalno snižavale cijene industrije Unije uzrokovala materijalnu štetu koju je pretrpjela industrija Unije.

(91)

S obzirom na to da nije bilo dodatnih primjedaba u pogledu učinka dampinškog uvoza, Komisija potvrđuje uvodne izjave 131, 132 i 133 Privremene uredbe.

(92)

Zbog ispravka podataka o prodaji industrije Unije (vidjeti uvodnu izjavu 62), tržišni udio uvoza iz trećih zemalja neznatno se promijenio (vidjeti ispravljenu donju Tablicu 11.). Međutim, ispravak ne mijenja kretanje ili zaključke do kojih se došlo iz podataka u Privremenoj uredbi.

(93)

S obzirom na to da nije bilo dodatnih primjedaba, Komisija potvrđuje uvodne izjave 134 – 137 Privremene uredbe.

Tablica 11.

Uvoz iz trećih zemalja (1 000 m2)

(94)

Jedna je stranka osporila nalaze Komisije u uvodnoj izjavi 139 Privremene uredbe da je do pada izvozne prodaje proizvođača iz Unije u uzorku tijekom RIP-a najvjerojatnije došlo zbog vrlo niskih cijena kineskog izvoza u glavna izvozna odredišta industrije Unije (tj. SAD, Kanada). Stranka je smatrala da je taj zaključak neopravdan jer je kineski izvoz bio prisutan i u 2011., te stoga nema razloga zašto bi do utjecaja došlo samo u 2012. Mišljenja je i da je stvarni razlog za ovu nisku izvoznu prodaju bila činjenica što industrija Unije nije bila konkurentna, a kada su se cijene svjetskog tržišta smanjile, industrija Unije nije mogla ostati konkurentna. Zbog toga je stranka tvrdila da je pad izvozne prodaje industrije Unije tijekom RIP-a dodatno pridonio pretrpljenoj šteti.

(95)

Izvozna prodaja proizvođača iz Unije u uzorku činila je 20 % njihove ukupne prodaje u obujmu u 2009. (u početnoj fazi), a tijekom 2010. 11 %. i tijekom vrhunca 2011. godine samo 14 %. Daljnje smanjenje na 5 % dogodilo se 2012.

(96)

Komisija te tvrdnje odbacuje zbog sljedećih razloga. Tržište Unije, kao jedno od najvećih u svijetu, oduvijek je bilo i još uvijek je glavno tržište za industriju Unije, a ne tržišta trećih zemalja. Također, činjenica što je solarno staklo relativno teško i krhko, zbog čega prilikom njegova prijevoza na udaljena odredišta nastaju dodatni troškovi (zbog loma i prohrđavanja). Na temelju informacija na raspolaganju Komisiji iz odgovora proizvođača izvoznika u uzorku na upitnik, cijene kineskog izvoza u glavna izvozna odredišta industrije Unije uistinu su bile vrlo niske, te su se čak i dodatno smanjile tijekom RIP-a u usporedbi s 2011. To pokazuje da su smanjeni izvozni rezultati industrije Unije uglavnom posljedica povećanja sniženja cijene kineskog izvoza, također i na tržištima trećih zemalja, kako je potvrđeno tijekom ispitnog postupka.

(97)

Nakon konačne objave, ista stranka također je tvrdila da se ispitni postupak odnosio na tržište Unije te da nije ocjenjivao navodno nepošteno određivanje cijena na tržištima trećih zemalja.

(98)

Uz to, nalazi institucija EU-a, čak i pod pretpostavkom da su točni, navodno su štetu uzrokovanu ostalim čimbenicima pripisali dampinškom uvozu u Uniju. Tako navodni cjenovno niski ili subvencionirani kineski izvoz u treće zemlje nije bio dampinški uvoz u EU te je kao takav kao drugi čimbenik kvalificirao štetne učinke koji se nisu mogli pripisati dampinškom uvozu.

(99)

Komisija odbacuje ovu tvrdnju. Nije ispitala jesu li cijene uvoza NRK-a u treće zemlje dampinške i/ili subvencionirane. Tek je utvrdila, na temelju izvoznih cijena u treće zemlje, koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku, da su se te cijene posljednjih godina stalno snižavale.

(100)

Komisija je na isti način analizirala snižavanje cijene uvoza iz NRK-a u treće zemlje kao zaseban čimbenik i nije to pripisala dampinškom uvozu u Uniju. Ta je činjenica samo iskorištena kao moguće objašnjenje za smanjeni izvoz industrije Unije u njezina glavna odredišta trećih zemalja u kontekstu činjenice da ta tržišta nisu niti su ikad bila glavna tržišta za industriju Unije. Čak i na vrhuncu 2010. i 2011. godine, više od 85 % prodaje industrije Unije ostvareno je na tržištu Unije.

(101)

Stoga se potvrđuje zaključak u uvodnoj izjavi 140 Privremene uredbe da pogoršani izvozni rezultat proizvođača iz Unije u uzorku ne može prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(102)

Jedna je stranka tvrdila da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije bila posljedica pada potrošnje u Uniji. To je navodno jedini čimbenik koji je pao po prvi put u 2012. i s kojim se šteta može razumno povezati, dok je kineski uvoz započeo već u 2011. po cijenama usporedivim s onima u 2012. Nakon konačne objave, to trgovačko društvo ponovilo je svoju tvrdnju.

(103)

U 2012. potrošnja je uistinu pala u odnosu na prethodne godine. Međutim, analiza Komisije kreće od početka razmatranog razdoblja 2009. do kraja RIP-a, a u tom se razdoblju potrošnja Unije ukupno povećala za 65 %. Tijekom razmatranog razdoblja tržišni udio industrije Unije stalno se i znatno smanjivao, tj. za 25,7 % općenito, dok se tržišni udio kineskog uvoza povećao za 321 %. Povećanje kineskog uvoza iznosilo je 596 % tijekom razmatranog razdoblja.

(104)

Osim toga, u RIP-u potrošnja Unije još uvijek je bila na usporedivoj razini kao u 2010., dok je, kako je navedeno u tablici 10. Privremene uredbe, 2010. bila godina kada je industrija Unije ostvarila razumnu dobit. Stoga pad potrošnje Unije tijekom RIP-a nije sam po sebi mogao dovesti do gubitaka koje je industrija Unije pretrpjela u RIP-u. Osim toga, tržišni udio industrije Unije pao je za 26,6 % između 2010. i 2012., dok je tržišni udio kineskog uvoza povećan za 318 % tijekom istog razdoblja. Konačno, ako je pad potrošnje tijekom RIP-a trebao nanijeti štetu koju je pretrpjela industrija Unije, tada je taj pad trebao također utjecati na kineski uvoz. Međutim, to jasno nije bio slučaj. Suprotno tome, tijekom RIP-a kineski uvoz znatno se povećao, kako u obujmu tako i u tržišnom udjelu.

(105)

Posljedično, Komisija odbacuje ovu tvrdnju i potvrđuje zaključke do kojih se došlo u uvodnim izjavama 141 i 142 Privremene uredbe.

(106)

U vezi s proizvodnim kapacitetom industrije Unije, kako je prikazano u Tablici 4. Privremene uredbe, Komisija smatra da je njegovo povećanje jasno pratilo kretanje u povećanju potrošnje Unije sve do 2011.

(107)

Komisija je također utvrdila da je glavni razlog za povećanje proizvodnog kapaciteta za 12,5 % između 2011. i kraja RIP-a bio ulazak jednog trgovačkog društva na tržište solarnog stakla, dok se proizvodni kapacitet svih ostalih trgovačkih društava na tržištu blago smanjio tijekom istog razdoblja.

(108)

Posljedično, Komisija zauzima stajalište da je općenito kretanje razvoja kapaciteta industrije Unije pratilo razvoj potrošnje Unije. Komisija stoga smatra da visoki proizvodni kapacitet industrije Unije, koji je već bio visok na početku razmatranog razdoblja i koji je ostao visok tijekom RIP-a, ne može prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(109)

Nakon konačne objave, nekoliko je stranaka tvrdilo da Komisija nije uzela u obzir navodno prekoračenje kapaciteta kao važnog uzroka štete. Tijekom razmatranog razdoblja, povećanje potrošnje navodno nije opravdalo povećanje kapaciteta jer je industrija Unije prolazila kroz trajno veliki jaz između proizvodnog kapaciteta i potrošnje, što prema njihovom mišljenju nije gospodarski održivo. Jedna stranka tvrdila je i da je činjenica što je na tržištu postojao novi sudionik između 2011. i kraja razdoblja ispitnog postupka pridonijela pretrpljenoj šteti jer je povećala domaće tržišno natjecanje.

(110)

Također se tvrdilo da je smanjenje potrošnje Unije, povećanje proizvodnog kapaciteta, zajedno s padom izvozne prodaje dovelo do niske stope iskorištenosti kapaciteta. Ta niska stopa iskorištenosti uzrokovala je visoke fiksne troškove, koji su, prema mišljenju stranke snažno utjecali na industriju solarnog stakla u Uniji.

(111)

Komisija primjećuje da je razina kapaciteta cjelokupne industrije Unije stalno bila viša od ukupne potrošnje u Uniji tijekom cijelog razmatranog razdoblja. To ipak nije spriječilo trgovačka društva industrije Unije u uzorku da ostvare dobit tijekom dvije godine prije razdoblja ispitnog postupka, dok su samo za vrijeme ispitnog postupka pretrpjela značajne gubitke od 14,5 %.

(112)

Uz to, kapacitet proizvođača iz Unije u uzorku povećao se tek za 4 % između 2010. i 2011. i za 2,6 % između 2011. i razdoblja ispitnog postupka, što je dovelo do skromnog ukupnog povećanja za 6,7 % između 2010. i razdoblja ispitnog postupka.

(113)

Zbog toga je tijekom cijelog razmatranog razdoblja postojala razlika između potrošnje i kapaciteta i, premda je tek nešto viša za vrijeme ispitnog postupka, ne može objasniti ogromne gubitke nastale za trgovačka društva u uzorku za vrijeme ispitnog postupka. Stoga Komisija odbacuje tvrdnju da razina kapaciteta industrije Unije nije gospodarski održiva.

(114)

U pogledu tvrdnje da je novi sudionik na tržištu 2012. pridonio šteti koju je pretrpjela industrija Unije, Komisija primjećuje da je taj novi sudionik, premda je uveo visok kapacitet, imao vrlo ograničen obujam proizvodnje i prodaje, u rasponu od 2 % ukupne prodaje EU-a, za vrijeme ispitnog postupka. Zbog toga njegov ulazak na tržište jedva da je imao utjecaja na rezultat industrije Unije u cjelini, osim što je značajno uvećao kapacitet industrije Unije i podatke o iskorištenosti kapaciteta. Bez ovih podataka trgovačkog društva, kapacitet svih ostalih proizvođača iz Unije u stvari se zapravo smanjio između 2011. i 2012.

(115)

Uz to, ispitni postupak nije niti potvrdio da su na industriju solarnog stakla snažno utjecali fiksni troškovi. Prosječni fiksni troškovi proizvođača iz Unije u uzorku zapravo su bili u rasponu od 25 % – 35 % ukupnih troškova proizvodnje za vrijeme ispitnog postupka. Tijekom ranijih godina, 2010. i 2011., postotak fiksnih troškova bio je neznatno niži, ali i dalje unutar istog raspona. To jasno pokazuje da je visoki kapacitet za vrijeme ispitnog postupka očito imao utjecaja na trošak proizvodnje, ali njegov utjecaj nije bio značajan i ne može objasniti visoke gubitke koji su nastali za vrijeme ispitnog postupka, posebno u usporedbi s dobiti ostvarenoj u prethodnim godinama. Uz to, stopa iskorištenosti kapaciteta proizvođača iz Unije u uzorku pala je u usporedbi s prethodnim godinama, ali se i dalje zadržala na razini od 65 % za vrijeme ispitnog postupka.

(116)

Konačno, Komisija je u svojoj analizi također uzela u obzir to što se instalirani kapacitet može prilagoditi za proizvodnju ostalih vrsta stakla, koje ne pripadaju području primjene ovog ispitnog postupka. U skladu s tim, također zbog ovog elementa, Komisija se ne slaže sa zainteresiranom strankom da visoki instalirani kapacitet gospodarski nije održiv.

(117)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija odbacuje tvrdnje koje su stranke istaknule i ponavlja da kretanja potrošnje, kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta tijekom razmatranog razdoblja, analizirana zasebno i skupno, nisu takva da bi prekinula uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu između materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza.

(118)

Dvije su stranke tvrdile da je, osim razvojem potrošnje dotičnog proizvoda, šteta koju je pretrpjela Unija također uzrokovana padom potrošnje solarnih modula i gubicima koje je pretrpjela ta industrija na kraju 2011./početku 2012. Utjecaj financijskih poteškoća proizvođača solarnih ploča na tržištu solarnog stakla navodno se počeo pojavljivati na kraju 2011. i u 2012. zbog nužne vremenske razlike između dva događaja.

(119)

Jedna je stranka ponovila iste tvrdnje nakon konačne objave.

(120)

U uvodnoj izjavi 143 Privremene uredbe, Komisija je uistinu utvrdila da kretanja uočena kod solarnih modula imaju značajan utjecaj na potrošnju solarnog stakla jer se 80 % – 85 % prodaje solarnog stakla izvrši proizvođačima solarnih modula (fotonaponski moduli od kristalnog silicija i tankoslojni fotonaponski moduli). Međutim, kako je navedeno u uvodnim izjavama 143 i 144 Privremene uredbe, potrošnja solarnih modula stalno se povećavala tijekom razmatranog razdoblja, tj. od 2009. do 2012., a čak iako se smanjila 2012., razina potrošnje ostala je 221 % viša nego 2009. i 44 % viša nego 2010. (7) Uz to, utvrđeno je da smanjenja poticajnih cijena („FIT”) na kraju 2011. i početku 2012. nisu prekinula uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza solarnih modula i utvrđene materijalne štete (8) jer je potražnja za solarnim modulima ostala relativno visoka tijekom razdoblja 2009. – 2012.

(121)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija zaključuje da se smanjenje razine potrošnje solarnih modula u 2012. ne može razmatrati samostalno kao čimbenik kojim bi se prekinula uzročno-posljedična veza uspostavljena između dampinškog uvoza solarnog stakla iz NRK-a i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(122)

Slično tome, s obzirom na to da je potražnja za solarnim modulima ostala relativno visoka tijekom razdoblja 2009. – 2012., a potražnja za solarnim staklom povećala se za 65 % tijekom istog razdoblja, utjecaj pogoršanja financijskog stanja proizvođača solarnih modula na potrošnju solarnog stakla na kraju 2011. i početku 2012. ne može se razmatrati samostalno kao takav čimbenik koji bi prekinuo uzročno-posljedičnu vezu uspostavljenu između dampinškog uvoza solarnog stakla iz NRK-a i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(123)

S obzirom na to da nisu dostavljene dodatne primjedbe, potvrđuje se zaključak do kojeg se došlo u uvodnoj izjavi 144 Privremene uredbe.

(124)

U pogledu prethodno navedenog, Komisija potvrđuje svoje nalaze u uvodnim izjavama 130 – 133 Privremene uredbe da je uvoz dotičnog proizvoda iz dotične zemlje bio dampinški tijekom RIP-a te da je time smanjena prodaja u industriji Unije. Nadalje, postoji jasna podudarnost u vremenu između povećanja obujma dampinškog uvoza i pogoršanja stanja industrije Unije. Dampinški uvoz izravno je konkurirao proizvodnji industrije Unije te je zbog toga industrija Unije izgubila profitabilnost i tržišni udio tijekom razmatranog razdoblja. Ostali mogući uzroci štete prethodno su analizirani i niti za jednog od njih, analiziran pojedinačno ili skupno, nije utvrđeno da bi bio takav da prekine uzročno-posljedičnu vezu uspostavljenu između dampinškog uvoza iz NRK-a i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(125)

Nisu izneseni novi dokazi koji bi promijenili zaključak, te s obzirom na to da nije bilo dodatnih primjedaba u vezi sa zaključkom o uzročnosti, Komisija potvrđuje uvodne izjave 145 i 146 Privremene uredbe.

(126)

S obzirom na to da nije bilo primjedaba u vezi s interesom industrije Unije, Komisija potvrđuje uvodne izjave 148 – 151 Privremene uredbe.

(127)

S obzirom na to da nije bilo primjedaba u vezi s interesom nepovezanih uvoznika i prodavatelja, Komisija potvrđuje uvodne izjave 152, 153 i 154 Privremene uredbe.

(128)

S obzirom na to da nije bilo primjedaba u vezi s interesom dobavljača sirovina, Komisija potvrđuje uvodnu izjavu 155 Privremene uredbe.

(129)

Javio se jedan korisnik i naveo da na njega antidampinške mjere neće utjecati jer nije koristio solarno staklo proizvedeno u NRK-u niti to namjerava učiniti.

(130)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da uvođenje antidampinške pristojbe na kinesko solarno staklo može malo koristiti industriji solarnog stakla iz Unije, ali može značajno štetiti fotonaponskoj i solarno-toplinskoj industriji Unije jer će one morati platiti više za dotični proizvod. Nadalje, ovo bi svakako išlo protiv cilja zaštite okoliša Unije jer bi povećalo cijene za fotonaponske module i solarne toplinske aplikacije te bi dalo prednost industriji solarnog stakla koje smatra energetski intenzivnom.

(131)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 157 Privremene uredbe, uvođenje antidampinških pristojbi imat će samo ograničen utjecaj (manje od 1 %) na ukupne troškove solarnih modula. Nisu primljeni dokazi koji bi ispitali točnost ove analize. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(132)

S obzirom na to da nije bilo dodatnih primjedaba u pogledu interesa Unije, Komisija potvrđuje uvodne izjave 155 – 159 Privremene uredbe.

(133)

S obzirom na to da nije bilo primjedaba u vezi s aspektima tržišnog natjecanja utvrđenih u uvodnim izjavama 160 – 163 Privremene uredbe, Komisija potvrđuje predmetne uvodne izjave.

(134)

Nisu primljene primjedbe koje bi promijenile analizu interesa Unije kako je utvrđena u Privremenoj uredbi. Stoga Komisija potvrđuje uvodnu izjavu 164 Privremene uredbe.

(135)

Nekoliko zainteresiranih stranaka osporilo je primjenu stope od 8,3 % kao ciljane dobiti za industriju Unije utvrđene u uvodnoj izjavi 167 Privremene uredbe, izjavljujući kako je to nerealno visoko. Tvrdili su da je 8,3 % profitne marže u 2010. bilo najviše tijekom razmatranog razdoblja jer je 2010. bila najbolja godina za svjetsku fotonaponsku industriju. Tvrdili su također da je nemoguće da industrija solarnog stakla iz Unije ostvari istu profitnu maržu u 2012. bez dampinga kada je svjetska industrija fotonaponskih modula, uključujući industriju fotonaponskih modula Unije, navodno ušla u veliku recesiju 2012.

(136)

Komisija odbacuje ovu tvrdnju. Komisija je kao ciljanu dobit koristila prosječnu dobit koju su ostvarili proizvođači iz Unije u uzorku 2010., kad je uvoz dotičnog proizvoda još bio nizak zbog čega nije mogao narušiti uobičajene uvjete tržišnog natjecanja. Stoga profitna marža korištena za utvrđivanje razine uklanjanja štete odgovara razdoblju kada je industrija Unije mogla razumno očekivati dobit pod uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, na koje dampinški uvoz još nije utjecao (9).

(137)

Konačno, kada je riječ o industriji solarnog stakla, godina vrhunca nije bila 2010., kako tvrde te stranke, već 2011. kada je došlo do najviše potrošnje Unije i najvišeg obujma prodaje industrije Unije.

(138)

Nakon konačne objave, jedna je stranka ponovila svoju tvrdnju osporavajući profitnu maržu primijenjenu kao ciljanu dobit. Tvrdila je da bi Komisija trebala uzeti u obzir sve ostale čimbenike koji utječu na profitabilnost za vrijeme ispitnog razdoblja. Tvrdila je da razumna ciljana dobit ne bi mogla biti viša od 5 %.

(139)

Komisija odbacuje tu tvrdnju zbog sljedećih razloga. Ciljana dobit koja je primijenjena ne temelji se na procjeni već na stvarnoj dobiti koju je industrija Unije ostvarila prije narušavanja tržišnog natjecanja uzrokovanog kineskim dampinškim uvozom. Komisija to smatra razumnom dobiti, te je također uzela u obzir da stanje na tržištu nije bilo značajno različito u usporedbi s razdobljem ispitnog postupka, ako se izuzme utjecaj kineskog dampinškog uvoza. Izjava stranke u ovom pogledu da je potrošnja 2010. bila znatno viša nego u 2012. činjenično je netočna. Kako je naznačeno u gornjem Odjeljku E.2.3, potrošnja je 2010. bila na sličnoj razini kao ona 2012. Industrija Unije također je 2010. gradila kapacitet u pogledu očekivanog snažnog povećanja potražnje, što je negativno utjecalo na njezinu dobit te godine. Konačno, predložena ciljana dobit od 5 % je proizvoljna jer se ne temelji na podacima niti na stvarnim izračunima te se stoga odbacuje.

(140)

Podnositelj pritužbe je s druge strane tvrdio da je profitna marža preniska te da bi je Komisija trebala povećati na 15 % jer je dobit podnositelja pritužbe za 2010. bila viša od 10 %. Niže profitne marže koje su ostali proizvođači EU-a u uzorku ostvarili 2010. navodno ne predstavljaju dobit koja se realno može očekivati bez nepoštenog uvoza. Najvjerojatnije postoje razlozi povezani s upravljačkim politikama ili pitanjima tih trgovačkih društava, koji možda uključuju kratkoročne politike određivanja cijena u cilju osvajanja tržišnog udjela, koje bi objasnile zašto su ostvarila samo nižu maržu u toj godini i zašto su bila među prvima koja su pretrpjela štetu od dampinškog uvoza.

(141)

Komisija ne prihvaća ovu tvrdnju. Kako je prethodno u ovom odjeljku objašnjeno, prema mišljenju Komisije, prosječna dobit u 2010. za cijelu industriju Unije ispravno odražava prosječnu dobit pod uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Ovaj zaključak ne osporava činjenica da su neki članovi industrije Unije donijeli upravljačke odluke koje su dovele do profitnih marži nižih ili viših od ostalih članova iste industrije. Postojanje takvih razlika uistinu je svojstveno ponašanju trgovačkih društava u tržišnom gospodarstvu.

(142)

S obzirom na to da nije bilo dodatnih primjedaba, Komisija potvrđuje metodologiju opisanu u uvodnim izjavama 166 – 169 Privremene uredbe.

(143)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije i u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz dotičnog proizvoda na razini marža štete, u skladu s pravilom niže pristojbe. U tom slučaju stopu pristojbe trebalo bi odgovarajuće odrediti na razini utvrđenih marži štete.

(144)

Nakon privremene objave, podnositelj pritužbe tvrdio je da privremene ad valorem pristojbe nisu učinkovite. Stoga je od Komisije zatražio da uvede konačne mjere u obliku najniže uvozne cijene. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi takva najniža uvozna cijena mjere učinila učinkovitijima, posebno ako bi se uvele dvije različite najniže uvozne cijene, jedna za premazano i jedna za nepremazano solarno staklo. Razlozi koje je iznio podnositelj pritužbe sljedeći su:

(145)

Prvo, podnositelj pritužbe tvrdio je da su nakon RIP-a proizvođači izvoznici prodavali premazano staklo tržištu EU-a za istu cijenu po kojoj su prodavali nepremazano solarno staklo tijekom RIP-a. Također je naveo da premazano staklo ima više proizvodne troškove nego nepremazano staklo te se stoga uobičajeno prodaje po cijenama koje su 20 % do 25 % više od onih nepremazanog stakla.

(146)

Drugo, podnositelj pritužbe tvrdio je da je nakon RIP-a potražnja prešla s nepremazanog na premazano solarno staklo. Korisnici u sve većem razmjeru nabavljaju premazano solarno staklo umjesto nepremazanog solarnog stakla. Zbog toga je premazano solarno staklo činilo gotovo ukupan uvoz iz NRK-a u EU u drugoj polovini 2013., dok je tijekom RIP-a bio suprotan slučaj.

(147)

Antidampinške mjere uistinu mogu imati različite oblike. Dok Komisija u velikoj mjeri samostalno odlučuje kod odabira oblika mjera, svrha je i dalje da se uklone učinci štetnog dampinga.

(148)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da postoji značajna razlika i u troškovima i u cijenama između nepremazanog i premazanog solarnog stakla zbog razlike u tehničkim svojstvima ta dva proizvoda. Premazano solarno staklo, koje ovisno o korištenoj tehnologiji može biti jednostrano ili dvostrano premazano, uistinu povećava propusnost u usporedbi s nepremazanim solarnim staklom te bi moglo imati dodatna svojstva samočišćenja i stvaranja zaštitnog filma (anti-soiling) i čvrstoće. Visokokvalitetno nepremazano solarno staklo može postići sunčevu propusnost do 92 %. Premaz može smanjiti refleksiju za oko 3 % (po strani) te posljedično povećati propusnost jednostrano premazanog solarnog stakla do najviše 95 % i dvostrano premazanog solarnog stakla do najviše 98 %.

(149)

Tijekom ispitnog postupka 81 % solarnog stakla uvezenog iz NRK-a prodanog u EU bilo je nepremazano, dok je samo 19 % bilo premazano. Razlike u cijeni i trošku utvrđene između nepremazanog i premazanog solarnog stakla tijekom RIP-a iznosile su oko 30 %.

(150)

Međutim, Komisija smatra da dokazi koje je dostavio podnositelj pritužbe nisu bili dovoljno potkrijepljeni. Uz to, Komisija ne raspolaže dovoljnim dokazima ili podacima iz ostalih izvora koji bi joj omogućili da zaključi da je od uvođenja privremenih antidampinških mjera potražnja prešla s nepremazanog na premazano solarno staklo i da su se cijene, posebno premazanog stakla, značajno smanjile, kako navodi podnositelj pritužbe.

(151)

Stoga Komisija ne može prihvatiti ovu tvrdnju i smatra primjerenim uvesti ad valorem pristojbe umjesto najnižih uvoznih cijena. Bez obzira na to, u cilju rješavanja prethodno postavljenih pitanja, stvorit će se dvije različite oznake integrirane tarife Europske zajednice (oznake TARIC) – jedna za premazano i druga za nepremazano solarno staklo. Time bi se Komisiji omogućilo blisko praćenje razvoja tržišta i pravovremeno odlučivanje o tome jesu li potrebne dodatne mjere.

(152)

Komisija također podsjeća da je u prošlosti koristila najniže uvozne cijene u posebnim okolnostima, posebno u sljedećim situacijama:

(153)

Nadalje, najniže uvozne cijene uglavnom se koriste za homogene proizvode, a ne za proizvode poput ovoga, koji dolazi u različitim vrstama proizvoda.

(154)

Također zbog tih razloga, Komisija zauzima stajalište da najniže uvozne cijene nisu prikladne za ovaj predmet.

(155)

Nakon konačne objave, podnositelj pritužbe ponovio je svoj zahtjev za uvođenje najniže uvozne cijene i dostavio svoje primjedbe o prethodno navedenim uvodnim izjavama 152 – 156 navodeći sljedeće.

(156)

Prvo, tim se uvodnim izjavama navodno ne rješavaju razmatranja o učinkovitosti oblika mjera za uklanjanje štetnih učinaka dampinga i subvencioniranja, što je također i valjan razlog za primjenu najnižih uvoznih cijena.

(157)

Drugo, Komisija navodno nije objasnila zašto su ta razmatranja bitna u ovom slučaju i kako imaju veću težinu od interesa industrije EU-a.

(158)

Treće, tvrdio je da je dotični proizvod dovoljno homogen da bi omogućio praktično upravljanje najnižom uvoznom cijenom s obzirom na to da dvije glavne vrste proizvoda imaju jasna razlikovna svojstva koja dopuštaju pravilno razlikovanje cijena i jednostavno upravljanje i nadzor, posebno stoga što je gotovo sav uvoz trenutačno premazano solarno staklo.

(159)

U pogledu prve tvrdnje, čini se da se potražnja zaista prebacila s nepremazanog na premazano solarno staklo. Međutim, s obzirom na to da nisu dostavljeni dodatni dokazi, Komisija ne može zaključiti da su se cijene, posebno premazanog solarnog stakla, značajno smanjile. Zbog toga nema razloga mijenjati prethodni zaključak da su ad valorem pristojbe primjerenije za uklanjanje štetnih učinaka dampinga i subvencioniranja.

(160)

U pogledu druge primjedbe, svrha predmetnih uvodnih izjava bila je pokazati da Komisija ne smatra da je ovaj slučaj primjeren za uvođenje najniže uvozne cijene, osim ako se tvrdnje podnositelja pritužbe dodatno ne potkrijepe. Budući da to nije učinjeno, Komisija ne smatra potrebnim dodatno analizirati korist od moguće najniže uvozne cijene za interes industrije EU-a.

(161)

Što se tiče treće primjedbe, podnositelj pritužbe nije doveo u pitanje različite vrste proizvoda koje je Komisija utvrdila u ispitnom postupku i nije dokazao da ne bi došlo do razlike u cijeni. Ponuda obveze, koju su ponudili proizvođači izvoznici, kojom se predviđaju različite najniže uvozne cijene, ukazuje i na to da su razlike stvarne. Stoga se ta tvrdnja odbacuje. U svakom slučaju, čak i da Komisija prihvati da dotični proizvod može biti prilično homogen, smatra ovo pitanje nebitnim jer odbacuje zahtjev za najnižom uvoznom cijenom zbog ostala dva prethodno navedena razloga. Također podsjeća da Komisija može uzeti u obzir informacije koje se odnose na razdoblje koje je uslijedilo nakon razdoblja ispitnog postupka samo u izuzetnim slučajevima (vidjeti članak 6. stavak 1. Osnovne uredbe). Podnositelji pritužbe nisu dokazali da je to stanje takvo izuzetno stanje i da ostala dostupna sredstava, poput nadzora kroz stvaranje dodatne oznake TARIC-a, ne bi bila dostatna.

(162)

Zaključno, Komisija ovime odbacuje te tvrdnje.

(163)

Nakon konačne objave, nekoliko proizvođača solarnih modula također je zahtijevalo primjenu najniže uvozne cijene. Najviše su bili zabrinuti zbog sljedećeg:

(164)

O prvoj tvrdnji, Komisija nema razloga vjerovati da oni proizvođači iz Unije koji su smanjili ili su privremeno prestali sa svojom proizvodnjom ne bi ponovno pokrenuli svoje poslovanje punim kapacitetom kada uvoz ponovno bude po poštenim cijenama. Kako je opisano u prethodnim uvodnim izjavama 106 do 112, industrija Unije raspolaže dostatnim kapacitetom kako bi zadovoljila cjelokupnu potrošnju Unije. Posljedično, ta se tvrdnja odbacuje. Komisija odbacuje i tvrdnju jednog korisnika da će biti prisiljen opskrbljivati se isključivo kod jednog ili dvojice proizvođača iz Unije. Kineski proizvođači izvoznici i dalje će moći opskrbljivati tržište Unije. Antidampinškim mjerama, bez obzira na njihov oblik, trebao bi se osigurati uvoz po poštenim cijenama, a svrha im nije u potpunosti prekinuti uvoz iz NRK-a.

(165)

O drugoj tvrdnji, korisnici nisu dostavili dokaze kojima bi dokazali svoju tvrdnju. Suprotno tome, Komisija je u uvodnoj izjavi 157 Privremene uredbe utvrdila da bi utjecaj mjera bio ispod 1 % na ukupne troškove solarnih modula koje su proizveli proizvođači koji su surađivali u ispitnom postupku. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(166)

Stoga nije potrebno zauzeti stajalište o trećoj točci koju su iznijeli proizvođači solarnih modula.

(167)

Istodobno s antidampinškim ispitnim postupkom proveden je i antisubvencijski ispitni postupak. S obzirom na primjenu pravila niže pristojbe i činjenicu da su konačne subvencijske marže niže od razine uklanjanja štete, Komisija bi trebala uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na razini utvrđenih konačnih subvencijskih marži i zatim konačnu antidampinšku pristojbu do relevantne razine uklanjanja štete. Na temelju prethodno navedenog, stope na kojima će se takve pristojbe određivati su utvrđene kako slijedi:

(168)

Pojedinačne stope antidampinške pristojbe određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u odnosu na ta trgovačka društva. Navedene stope pristojbi (za razliku od pristojbe koja se primjenjuje na području cijele zemlje na „sva ostala trgovačka društva”) primjenjuju se stoga isključivo na uvoz dotičnog proizvoda podrijetlom iz dotične zemlje i koje proizvode ta trgovačka društva, odnosno navedeni specifični pravni subjekti. Uvezeni dotični proizvod koji proizvodi neko drugo trgovačko društvo čiji se naziv ne spominje posebno u operativnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s onima koji se posebno spominju, ne bi trebali ostvariti korist od tih stopa i na njih se treba primjenjivati stopa pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”. Zato što je postojala visoka razina suradnje proizvođača izvoznika (iznad 80 %, vidjeti uvodnu izjavu 15 Privremene uredbe), ova stopa pristojbe temelji se na najvišoj pojedinačnoj marži štete utvrđenoj za proizvođače izvoznike u uzorku. Pristojba koja se primjenjuje na „ostala trgovačka društva koja surađuju” temelji se na ponderiranom prosjeku izvoznika u uzorku i primjenjuje se na sva trgovačka društva isključena iz uzorka koja surađuju (osim za Henan Yuhua, koje podliježe individualno utvrđenoj pristojbi nakon zahtjeva toga društva za individualno ispitivanje (vidjeti uvodnu izjavu 48 Privremene uredbe).

(169)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena tih individualnih stopa antidampinške pristojbe za trgovačko društvo (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon uspostavljanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) treba uputiti Komisiji (12) sa svim bitnim informacijama, posebno o promjeni djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, Uredba se u skladu s tim može izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava za koje vrijede individualne stope pristojbi.

(170)

Nakon konačne objave, tri proizvođača izvoznika u uzorku i Henan Yuhua ponudili su preuzimanje cjenovne obveze prema članku 8. stavku 1. Osnovne uredbe. Predviđaju različite najniže uvozne cijene koje odgovaraju različitim skupinama vrsta proizvodâ.

(171)

Komisija napominje da su najniže uvozne cijene koje predlažu sva trgovačka društva znatno niže od neštetnih cijena koje je utvrdila za vrijeme ispitnog postupka. Posljedično, Komisija ne smatra da su utvrđene na razini uklanjanja štete, u skladu s člankom 8. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(172)

Čak i u slučaju da su utvrđene na razini uklanjanja štete, trgovačka društva u uzorku predlažu tromjesečnu prilagodbu samo za cijenu premazanog solarnog stakla na temelju promjene cijena na tržištu solarnih modula. Komisija ne može prihvatiti ovu metodu indeksiranja zbog sljedećih razloga.

(173)

Prvo, cijene svih vrsta proizvoda trebale bi se redovito prilagođavati, u suprotnom uskoro može doći do umjetno stvorenog jaza između razina cijene premazanog i nepremazanog solarnog stakla. Drugo, Komisija ne smatra primjerenim prilagođavati cijene solarnog stakla na temelju cijena krajnjih korisnika (tj. cijena solarnih modula). To bi dovelo do neopravdanog sužavanja profitnih marži industrije solarnog stakla, ako se, na primjer, cijene solarnih modula smanje zbog pada cijena ostalih elemenata solarnih modula.

(174)

Općenito, Komisija smatra primjerenim indeksirati najniže uvozne cijene s cijenama sirovina. Međutim, u ovom konkretnom slučaju, nije utvrđeno da sirovina čini značajno visok udio u ukupnim troškovima proizvodnje.

(175)

Komisija je također utvrdila da su cijene solarnog stakla bile značajno nestabilne za vrijeme ispitnog postupka u NRK-u i Turskoj.

(176)

Uz to, postoji visok rizik od unakrsne nadoknade jer neka od predmetnih trgovačkih društava prodaju dotični proizvod, kao i druge proizvode, istim kupcima. Konačno, ne čini se da najniže uvozne cijene koje su predložila trgovačka društva u uzorku pokrivaju sve vrste proizvoda koje proizvode odnosni proizvođači izvoznici. Ti čimbenici učinkovitu provedbu preuzetih obveza čine nepraktičnom i teškom za nadziranje.

(177)

Posljedično, zbog prethodno navedenih razloga, Komisija odbacuje ponude preuzimanja obveza.

(178)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete uzrokovane industriji Unije, trebali bi se konačno prikupiti iznosi osigurani privremenom antidampinškom pristojbom, uvedenom Privremenom uredbom. Osigurani iznosi viši od kombiniranih konačnih stopa antidampinških i kompenzacijskih pristojbi trebali bi se osloboditi.

(179)

Ako se tržišni uvjeti značajno promijene nakon uvođenja konačnih mjera, Komisija može, na svoju vlastitu inicijativu, revidirati oblik mjera u svrhu procjene ostvaruju li mjere namjeravane rezultate u uklanjanju štete i je li promjena oblika mjera opravdana.

(180)

U cilju što boljeg osiguranja moguće apsorpcije mjera, Komisija namjerava odmah pokrenuti reviziju prema članku 12. stavku 1. Osnovne uredbe, te uvoz može podvrgnuti evidentiranju u skladu s člankom 14. stavkom 5. Osnovne uredbe, ako se dostave dokazi o takvom ponašanju. Prema članku 12. stavku 3. Osnovne uredbe, iznos uvedene pristojbe se može povećati dvostruko više od početno uvedenog iznosa pristojbe.

(181)

Komisija će se, između ostalog, osloniti na informacije o nadzoru uvoza koje dostavljaju nacionalna carinska tijela, kao i na informacije koje dostavljaju države članice prema članku 14. stavku 6. Osnovne uredbe.

(182)

Odbor uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe nije donio mišljenje,

—

nije u Uniju izvozio proizvod opisan u članku 1. stavku 1. tijekom razdoblja ispitnog postupka (1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012.),

—

nije povezan s nijednim izvoznikom ili proizvođačem u Narodnoj Republici Kini koji podliježe mjerama uvedenim ovom Uredbom,

—

stvarno je u Uniju izvozio dotični proizvod nakon razdoblja ispitnog postupka na kojem se mjere temelje, ili je ušao u neopozivu ugovornu obvezu izvoza značajne količine u Uniju,