21.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 151/9

(1)

Odnosi između Europske unije i Republike Tunisa („Tunis”) razvijaju se unutar okvira Europske politike susjedstva (EPS). Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Tunisa, s druge strane (2) („Sporazum o pridruživanju između EU-a i Tunisa”), stupio je na snagu 1. ožujka 1998. Prema Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Tunisa, Tunis je finalizirao ukidanje carinske stope na industrijske proizvode u 2008., čime je Tunis postao prva južnomediteranska država koja je ušla u područje slobodne trgovine Unije. Bilateralni politički dijalog i gospodarska suradnja dalje se razvijaju unutar okvira akcijskih planova EPS-a, od kojih bi najnoviji planovi na razmatranju pokrivali razdoblje 2013.–2017.

(2)

Gospodarstvo Tunisa značajno je pogođeno domaćim događajima koji su povezani s događajima na jugu Mediterana, a započeli su krajem 2010., poznati kao „arapsko proljeće”, i regionalnim nemirima koji su uslijedili, posebno u susjednoj Libiji. Ti događaji i slabo globalno gospodarsko okruženje, posebno recesija u europodručju, koje je glavni trgovački i financijski partner Tunisa, imali su vrlo negativan utjecaj na gospodarstvo Tunisa, što je dovelo do usporavanja rasta i stvaranja velikih vanjskih i proračunskih financijskih deficita.

(3)

Nakon svrgavanja predsjednika Ben Alija 14. siječnja 2011., prvi slobodni i demokratski izbori u Tunisu održani su 23. listopada 2011. Nacionalna ustavotvorna skupština zasjeda od tog datuma, i iako politička tranzicija nije prošla bez poteškoća, glavne političke strane uložile su napore da nastave s reformama prema punopravnom demokratskom sustavu.

(4)

Ustav koji koji je donijela Nacionalna ustavotvorna skupština Tunisa sadrži znatne napretke u području pojedinačnih prava i sloboda te jednakosti spolova, zahvaljujući kojima se Tunis okreće prema demokraciji i vladavini prava.

(5)

Od početka arapskog proljeća Unija je u više navrata naglasila svoju predanu potporu Tunisu u procesu gospodarske i političke reforme. Ta predanost ponovno je potvrđena u studenom 2012. u zaključcima sastanka Vijeća za pridruživanje između Unije i Tunisa. Politička i gospodarska potpora Unije procesu reforme Tunisa u skladu je s politikom Unije prema području južnog Mediterana, kako je utvrđeno u kontekstu EPS-a.

(6)

U skladu sa zajedničkom izjavom Europskog parlamenta i Vijeća, usvojenom zajedno s Odlukom 778/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3), makrofinancijska pomoć Unije trebala bi biti izvanredan financijski instrument za nevezanu i nenamjensku pomoć za platnu bilancu čija je svrha ponovna uspostava održivog stanja korisnika na području vanjskog financiranja i kojom bi se trebala poduprijeti provedba programa politike kojim su obuhvaćene snažne mjere prilagodbe i mjere strukturnih reformi namijenjene poboljšanju bilance plaćanja, pogotovo za vrijeme trajanja programa, te osnažiti provedba relevantnih sporazuma s Unijom i njezinih programa.

(7)

U travnju 2013. tuniske vlasti i Međunarodni monetarni fond (MMF) postigli su sporazum oko nepreventivnog trogodišnjeg stand-by aranžmana („Program MMF-a”) u iznosu od 1 146 milijuna PPV (posebna prava vučenja) za potporu tuniskom programu gospodarske prilagodbe i reforme. Ciljevi programa MMF-a sukladni su svrsi makrofinancijske pomoći Unije, odnosno ublažavanju kratkoročnih poteškoća s bilancom plaćanja, a provedba snažnih mjera prilagodbe sukladna je cilju makrofinancijske pomoći Unije.

(8)

Unija je u okviru redovnog programa za suradnju osigurala 290 milijuna EUR bespovratnih sredstava za razdoblje 2011.–2013. radi potpore programu političke i gospodarske reforme Tunisa. Dodatno je Tunisu u okviru programa „Potpora partnerstvu, reformama i uključivom rastu” (SPRING) dodijeljeno 155 milijuna EUR za razdoblje 2011.–2013.

(9)

Zbog pogoršanja svojeg gospodarskog stanja i izgleda, Tunis je u kolovozu 2013. od Unije zatražio makrofinancijsku pomoć.

(10)

Budući da je Tunis obuhvaćen Europskom politikom susjedstva, trebao bi se smatrati državom koja ispunjava uvjete za primanje makrofinancijske pomoći Unije.

(11)

Budući da još uvijek postoji znatan preostao manjak u vanjskom financiranju u bilanci plaćanja Tunisa i nakon dodjele sredstava MMF-a i drugih multilateralnih institucija te unatoč provedbi snažnih programa gospodarske stabilizacije i reformi u Tunisu, makrofinancijska pomoć Unije koja će biti pružena Tunisu („makrofinancijska pomoć Unije”) smatra se, s obzirom na trenutačne iznimne okolnosti, prikladnim odgovorom na zahtjev Tunisa za potporu gospodarske stabilizacije u kombinaciji s programom MMF-a. Makrofinancijska pomoć Unije pomogla bi gospodarskoj stabilizaciji i programu strukturnih reformi u Tunisu, nadopunjujući sredstva na raspolaganju u okviru financijskog sporazuma s MMF-om.

(12)

Cilj makrofinancijske pomoći Unije trebao bi biti pružanje potpore ponovnom uspostavljanju održivog stanja vanjskog financiranja Tunisa, a time i pružanje potpore njegovom gospodarskom i društvenom razvoju.

(13)

Određivanje iznosa makrofinancijske pomoći Unije temelji se na sveobuhvatnoj kvantitativnoj procjeni preostalih potreba Tunisa za vanjskim financiranjem te se pritom uzima u obzir sposobnost Tunisa za financiranje vlastitim sredstvima, a pogotovo iz međunarodnih pričuva kojima raspolaže. Makrofinancijska pomoć Unije trebala bi nadopunjavati programe i sredstva osigurana putem MMF-a i Svjetske banke. Pri određivanju iznosa pomoći također se uzimaju u obzir očekivani financijski doprinosi multilateralnih donatora te potreba osiguranja pravedne raspodjele tereta između Unije i drugih donatora, kao i već postojeća upotreba drugih instrumenata Unije za vanjsko financiranje u Tunisu te dodana vrijednost sveukupnog angažmana Unije.

(14)

Komisija bi trebala osigurati da je makrofinancijska pomoć Unije pravno i stvarno u skladu s ključnim načelima, ciljevima i mjerama poduzetima u okviru različitih područja vanjskog djelovanja i ostalih relevantnih politika Unije.

(15)

Makrofinancijskom pomoći Unije trebalo bi podupirati vanjsku politiku Unije prema Tunisu. Službe Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje trebale bi blisko surađivati tijekom aktivnosti makrofinancijske pomoći kako bi uskladile i osigurale dosljednost vanjske politike Unije.

(16)

Makrofinancijskom pomoći Unije trebalo bi podupirati posvećenost Tunisa vrijednostima koje dijeli s Unijom, uključujući demokraciju, vladavinu prava, dobro upravljanje, poštovanje ljudskih prava, održivi razvoj i smanjenje siromaštva, kao i njegovu predanost načelima otvorene, uređene i poštene trgovine.

(17)

Kao preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći Unije Tunis bi trebao poštovati učinkovite demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava, te jamčiti poštovanje ljudskih prava. Osim toga, posebni ciljevi makrofinancijske pomoći Unije trebali bi jačati učinkovitost, transparentnost i odgovornost sustava upravljanja javnim financijama u Tunisu te promicati strukturne reforme kojima su ciljevi potpora održivog i uključivog rasta, stvaranje radnih mjesta i fiskalna konsolidacija. Komisija bi trebala redovito pratiti kako ispunjenje preduvjeta, tako i postizanje tih ciljeva.

(18)

Kako bi se osiguralo da su financijski interesi Unije, povezani s makrofinancijskom pomoći Unije, učinkovito zaštićeni, Tunis bi trebao poduzeti odgovarajuće mjere vezane uz sprečavanje i borbu protiv prijevare, korupcije i drugih nepravilnosti u vezi s pomoći. Osim toga, trebalo bi predvidjeti da Komisija provodi provjere i da Revizorski sud provodi revizije.

(19)

Dodjelom makrofinancijske pomoći Unije ne dovode se u pitanje ovlasti Europskog parlamenta i Vijeća.

(20)

Iznosi rezervacija koji su potrebni za makrofinancijsku pomoć Unije trebali bi biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(21)

Komisija bi trebala upravljati makrofinancijskom pomoći Unije. Kako bi se osiguralo da Europski parlament i Vijeće mogu pratiti provedbu ove Odluke, Komisija bi ih trebala redovito obavješćivati o razvoju događaja u odnosu na pomoć i dostavljati im relevantne dokumente.

(22)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Odluke, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te ovlasti trebalo bi izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(23)

Makrofinancijska pomoć Unije trebala bi podlijegati uvjetima gospodarske politike koji će biti utvrđeni u Memorandumu o razumijevanju. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti provedbe te radi učinkovitosti, Komisija bi trebala biti ovlaštena pregovarati o tim uvjetima s tuniskim vlastima uz nadzor odbora predstavnika država članica u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Temeljem te Uredbe, savjetodavni bi se postupak trebao, kao opće pravilo, primjenjivati u svim slučajevima osim ako je drukčije navedeno u toj Uredbi. S obzirom na mogući važan učinak pomoći iznad 90 milijuna EUR, za iznose koji prelaze taj prag prikladno je koristiti postupak ispitivanja. S obzirom na iznos makrofinancijske pomoći Unije Tunisu, postupak ispitivanja trebao bi se primjenjivati pri donošenju Memoranduma o razumijevanju te u slučaju smanjenja, obustave ili ukidanja pomoći,

(a)

preduvjet određen u članku 2.;

(b)

stalni zadovoljavajući rezultati provedbe programa politike koji sadrži snažne mjere prilagodbe i mjere strukturne reforme potpomognute nepreventivnim kreditnim aranžmanom s MMF-om; i

(c)

provedba, u određenom roku, uvjeta gospodarske politike i financijskih uvjeta dogovorenih u Memorandumu o razumijevanju.

(a)

kojima se osigurava da Tunis redovito provjerava jesu li financijska sredstva odobrena iz općeg proračuna Unije ispravno iskorištena, da poduzima odgovarajuće mjere radi sprečavanja nepravilnosti i prijevara te da, prema potrebi, poduzima pravne radnje s ciljem povrata svih zloupotrijebljenih sredstava isplaćenih na temelju ove Odluke;

(b)

kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Unije, posebno predviđanje posebnih mjera u vezi sa sprečavanjem i suzbijanjem prijevare, korupcije i drugih nepravilnosti koje utječu na makrofinancijsku pomoć Unije, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (9), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (10) te Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11);

(c)

kojima se izričito dodjeljuje ovlast Komisiji, uključujući Europski ured za borbu protiv prijevara, ili njezinim predstavnicima, da provodi provjere, uključujući provjere i inspekcije na terenu;

(d)

kojima se izričito dodjeljuje ovlast Komisiji i Revizorskom sudu za provođenje revizija tijekom i nakon razdoblja dostupnosti makrofinancijske pomoći Unije, uključujući revizije dokumentacije te revizije na terenu, poput operativnih procjena; i

(e)

kojima se osigurava da Unija ostvaruje pravo na prijevremenu otplatu zajma ako je utvrđeno da, u vezi s upravljanjem makrofinancijskom pomoći Unije, Tunis sudjeluje u prijevari ili korupciji ili u nekoj drugoj nezakonitoj radnji koja šteti financijskim interesima Unije.

(a)

ispituje napredak u provedbi makrofinancijske pomoći Unije;

(b)

procjenjuje gospodarsko stanje i mogućnosti Tunisa, kao i napredak u provedbi mjera politike iz članka 3. stavka 1.;

(c)

navodi poveznica između uvjeta gospodarske politike utvrđenih u Memorandumu o razumijevanju, trenutačne gospodarske i fiskalne uspješnosti Tunisa te odluke Komisije o isplati rata makrofinancijske pomoći Unije.