5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 325/66

(1)

Europska je komisija („Komisija”) 8. studenoga 2012. objavom u Službenom listu Europske unije  (2) („Obavijest o pokretanju postupka”) najavila pokretanje antisubvencijskog postupka u vezi s uvozom u Uniju kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija i pločica) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „dotična zemlja”).

(2)

Antisubvencijski postupak pokrenut je nakon što je EU ProSun („podnositelj pritužbe”) 26. rujna 2012. uložio pritužbu u ime proizvođača koji u ovom slučaju predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaz prima facie subvencioniranja navedenog proizvoda i materijalne štete koja je iz toga proizašla i koja se smatrala dostatnom za opravdanje pokretanja postupka.

(3)

Prije pokretanja postupka i u skladu s člankom 10. stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 597/2009 („Osnovna uredba”), Komisija je obavijestila Vladu NRK-a („kineska vlada”) da je primila pravilno dokumentiranu pritužbu u kojoj se tvrdi da je subvencionirani uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata podrijetlom iz NRK-a prouzročio materijalnu štetu industriji Unije. Kineska vlada pozvana je na savjetovanja u cilju objašnjavanja situacije u vezi sa sadržajem pritužbe i postizanjem sporazumnog rješenja. Kineska vlada prihvatila je ponuđena savjetovanja koja su potom održana. Tijekom savjetovanja nije bilo moguće postići sporazumno rješenje. Međutim, zabilježene su primjedbe kineske vlade o neprimjenjivosti kompenzacijskih mjera protiv programa navedenih u pritužbi. Nakon savjetovanja kineska vlada dostavila je svoja stajališta.

(4)

Komisija je 6. rujna 2012. objavom u Službenom listu Europske unije  (3) najavila pokretanje antidampinškog postupka u vezi s uvozom u Uniju kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija i pločica) podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

(5)

Komisija je 6. lipnja 2013. Uredbom Komisije (EU) br. 513/2013 (4) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija i pločica) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine („Privremena antidampinška uredba”).

(6)

Analize štete provedene u okviru tog antisubvencijskog i usporednog antidampinškog ispitnog postupka temelje se na istoj definiciji industrije Unije, predstavnika proizvođača Unije i razdoblja ispitnog postupka (RIP) i dovele su do identičnih zaključaka, osim ako je drugačije utvrđeno. Taj se pristup se smatrao prikladnim radi racionalizacije analize štete i postizanja usklađenosti nalaza u oba postupka. Zbog toga su primjedbe o aspektima štete koje su istaknute u jednom od ta dva postupka uzete u obzir u oba postupka.

(7)

Nastavno na zahtjeva podnositelja pritužbe koji je bio potkrijepljen potrebnim dokazima, Komisija je 1. ožujka 2013. donijela Uredbu Komisije (EU) br. 182/2013 (5) o uvjetovanju evidentiranjem uvoza kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija i pločica) podrijetlom ili poslanih iz Republike Kine od 6. ožujka 2013.

(8)

Neke zainteresirane stranke tvrdile su da je odluka o evidentiranju uvoza neosnovana jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 24. stavka 5. Osnovne uredbe. Međutim, te tvrdnje nisu potkrijepljene dokazima ili utemeljene na činjeničnim dokazima. U vrijeme donošenja odluke o obveznom evidentiranju uvoza Komisija je raspolagala dovoljnim dokazima prima facie koji opravdavaju potrebu za evidentiranjem uvoza, posebno nagli porast uvoza u apsolutnom iznosu i kao tržišnog udjela. Stoga su se tvrdnje u tom pogledu morale odbaciti.

(9)

Komisija je o pokretanju ispitnog postupka službeno obavijestila podnositelje pritužbe, ostale poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike u NRK-u, tijela vlasti NRK-a i poznate uvoznike. Zainteresirane stranke dobile su priliku iznijeti svoje stavove u pisanom obliku i zahtijevati saslušanje u roku određenom u Obavijesti o pokretanju postupka.

(10)

S obzirom na očito velik broj proizvođača izvoznika, proizvođača Unije i nepovezanih uvoznika, od svih se poznatih proizvođača izvoznika i nepovezanih uvoznika zatražilo da se jave Komisiji i dostave, kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka, osnovne informacije o svojim djelatnostima povezanima s dotičnim proizvodom tijekom razdoblja ispitnog postupka, kako je definirano u uvodnoj izjavi (38) u nastavku. Te informacije zatražene su u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe kako bi se Komisiji omogućilo odlučivanje o tome je li odabir uzoraka potreban te, ako jest, da odabere uzorke. Zatraženo je mišljenje i od tijela vlasti NRK-a.

(11)

Na početku je 121 kineski proizvođač izvoznik/skupina proizvođača dostavio/dostavila zatražene informacije i pristao/pristala na uključivanje u uzorak. Trgovačka društva koja su surađivala predstavljaju više od 80 % ukupnog obujma kineskog izvoza. Na temelju podataka primljenih od proizvođača izvoznika i u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe Komisija je prvotno predložila uzorak od sedam proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika.

(12)

Odabrani uzorak od sedam skupina trgovačkih društava sastoji se od tri izvoznika koji su surađivali i koji imaju najveći obujam izvoza modula, dva izvoznika koji su surađivali i koji imaju najveći obujam izvoza ćelija i dva izvoznika koji su surađivali i koji imaju najveći obujam izvoza pločica. Uzorak od tih sedam skupina proizvođača izvoznika poslužio je kao osnova za određivanje razine subvencioniranja tih skupina kao i razine subvencioniranja svih proizvođača izvoznika koji su surađivali, a koji nisu uključeni u uzorak, u skladu s člankom 15. stavkom 2. i člankom 15. stavkom 3. Osnovne uredbe. Kako je pojašnjeno u uvodnoj izjavi (46) u nastavku, Komisija je u konačnoj fazi ispitnog postupka isključila pločice iz opsega proizvoda. Određena trgovačka društva uključena su u uzorak na temelju njihova najvećeg obujma izvoza pločica. Međutim, uzimajući u obzir činjenicu da je Komisija već provodila ispitni postupak u odnosu na ta trgovačka društva, provjerila podatke koje su ta društva dostavila te osim toga i činjenicu da su sva ta društva imala značajan izvoz modula i/ili ćelija, nije se smatralo potrebnim izmijeniti uzorak.

(13)

Uzorak proizvođača izvoznika uključivao je na kraju osam društava/skupina. Razlog je u tome što je utvrđeno da društva Jinko Solar Co. Ltd i Renesola Jiangsu Ltd nisu povezana iako je prvotno bilo navedeno da jesu.

(14)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka objavila da je privremeno odabrala uzorak proizvođačâ iz Unije. Svi poznati proizvođači iz Unije i poznata udruženja proizvođača obaviješteni su o odabiru privremenog uzorka proizvođača iz Unije. Privremeni uzorak činilo je devet proizvođača iz Unije od oko 215 proizvođača iz Unije koji su bili poznati prije pokretanja ispitnog postupka kao proizvođači sličnog proizvoda, odabrani na temelju najvećeg reprezentativnog obujma proizvodnje, uzimajući u obzir obujam prodaje i zemljopisni položaj koji su se razumno mogli ispitati u raspoloživom vremenu. Vodilo se računa da uzorkom budu obuhvaćeni i vertikalno integrirani i neintegrirani proizvođači iz Unije. Zainteresirane stranke također su pozvane da iznesu svoje stavove o privremenom uzorku.

(15)

Nekoliko zainteresiranih stranaka dostavilo je sljedeće prigovore o privremenom uzorku proizvođača iz Unije:

(16)

Argumenti stranaka razmotreni su kako slijedi: proizvođači iz Unije zatražili su da njihovi nazivi budu povjerljivi zbog rizika od protumjera. Doista su postojale stvarne prijetnje da bi proizvođači iz Unije mogli ugroziti svoje poslovanje u Uniji i izvan nje. Komisija je smatrala da su ti zahtjevi bili dostatno potkrijepljeni te ih je odobrila. Otkrivanjem mjesta ili udjela proizvodnje i prodaje pojedinih proizvođača iz Unije odabranih u uzorak mogao bi se jednostavno otkriti identitet dotičnog proizvođača te se zahtjevi u tom pogledu moraju odbaciti.

(17)

Komisija nije „pomiješala” utvrđivanje potpore pokretanju ispitnog postupka, utvrđivanje industrije Unije i odabir privremenog uzorka jer su ti koraci bili neovisni jedan od drugog i o njima se odlučivalo zasebno. Nije se pokazalo u kojoj je mjeri korištenje podataka o proizvodnji i prodaji koje su dostavili proizvođači iz Unije u kontekstu ispitivanja potpore pokretanju ispitnog postupka utjecalo na reprezentativnost uzorka. Prilikom pokretanja postupka industrija Unije bila je privremeno definirana. Sve raspoložive informacije o proizvođačima iz Unije, uključujući informacije dane u pritužbi i podatke prikupljene od proizvođača iz Unije i ostalih stranaka prije pokretanja ispitnog postupka, upotrijebljeni su kako bi se privremeno utvrdila ukupna proizvodnja Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka, kako je definirano u uvodnoj izjavi (38) u nastavku.

(18)

Svi proizvođači iz Unije koji su odgovorili na upitnik o potpori pokretanju ispitnog postupka smatrali su se uzorkom, bez obzira na to jesu li podržali ispitni postupak, protivili mu se ili nisu izrazili mišljenje. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(19)

Pitanje dvostrukog/trostrukog računanja razmatrano je prilikom odabira privremenog uzorka. Činilo se da se isključivanjem proizvodnje i prodaje ćelija vertikalno integriranih proizvođača iz Unije ne bi uzeo u obzir dio proizvodnje ćelija koji se prodaje na slobodnom tržištu. Stoga se smatralo da se isključivanjem prodaje ćelija iz ukupnog obujma proizvodnje ne bi nužno došlo do reprezentativnijeg uzorka. Nadalje, reprezentativnost uzorka nije utvrđena samo na temelju obujma proizvodnje, već i na temelju zemljopisne rasprostranjenosti i jednake zastupljenosti vertikalno integriranih i neintegriranih proizvođača. Relativna reprezentativnost obujma proizvodnje izračunana je na razini svake vrste istovjetnog proizvoda. Na temelju toga smatralo se da je metodologija upotrijebljena za odabir privremenog uzorka razumna i stoga se u pogledu proizvoda iz ispitnog postupka u cjelini uzorak smatrao reprezentativnim za industriju Unije. Stoga je te tvrdnja odbačena. Što se tiče pouzdanosti podataka, uzorak je odabran na temelju informacija dostupnih u trenutku odabira uzorka kako je predviđeno člankom 27. Osnovne uredbe. U pogledu pouzdanosti podataka upotrijebljenih u potporu pokretanju ispitnog postupka, tijekom ispitnog postupka nisu pronađeni dokazi da su podaci prikupljeni prije pokretanja postupka bili znatno manjkavi. Stoga se može razumno pretpostaviti da je temelj na kojem je odabran privremeni uzorak bio dostatno pouzdan. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(20)

Kad je riječ o popisu oko 150 dodatnih proizvođača iz Unije, treba napomenuti da je ta informacija dostavljena daleko nakon roka određenog za primjedbe zainteresiranih stranaka o odabiru privremenog uzorka i javljanje proizvođača iz Unije te dostavljanje zahtjeva za uključivanje u uzorak. Štoviše, oko 30 proizvođača iz Unije navedenih na tom popisu bili su de facto poznati Komisiji u trenutku odabira uzorka. Nadalje, svi proizvođači iz Unije koji su se javili nakon objave Obavijesti o pokretanju postupka razmotreni su prilikom odabira uzorka. Stoga to nije utjecalo na reprezentativnost uzorka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(21)

Nakon primitka primjedaba preispitan je sastav uzorka jer su postojale naznake da jedno od odabranih trgovačkih društava nije moglo u potpunosti surađivati. Kako bi se zadržala razina reprezentativnosti uzorka, odabran je dodatan proizvođač iz Unije. Taj preispitani uzorak sastojao se stoga od deset trgovačkih društava odabranih na temelju najvećeg reprezentativnog obujma za svaku razinu proizvodnje, uzimajući u obzir obujam prodaje na tržištu Unije i zemljopisni položaj koji bi se objektivno mogli ispitati u raspoloživom roku. Nakon isključivanja pločica iz definicije dotičnog proizvoda te stoga iz opsega ovog ispitnog postupka (vidi uvodne izjave od (42) do (46) i (349) u nastavku) uzorak je činilo osam društava. Kao rezultat toga, preispitani uzorak proizvođača iz Unije predstavljao je, izraženo kao postotak ukupne proizvodnje Unije, između 18 i 21 % za module i između 17 i 24 % za ćelije te je obuhvatio vertikalno integrirana i neintegrirana trgovačka društva. S obzirom na to da bi točan postotak omogućio izračun obujma proizvodnje prethodno navedenog dodatnog proizvođača iz Unije i tako bi se mogao otkriti njegov identitet, nisu se mogli objaviti točni postotci.

(22)

Proizvođači iz Unije koji su Komisiji dostavili informacije potrebne za odabir uzorka u ovom antisubvencijskom postupku podudaraju se s proizvođačima iz Unije koji su dostavili mjerodavne informacije u usporednom antidampinškom ispitnom postupku koji je u tijeku. Nadalje, svi proizvođači iz Unije koji su uključeni u konačni uzorak u antidampinškom ispitnom postupku dostavili su u ovom antisubvencijskom postupku mjerodavne informacije na temelju kojih je Komisiji omogućen odabir uzorka. Stoga se smatralo primjerenim da u oba postupka konačni uzorci proizvođača iz Unije budu identični.

(23)

Kineska vlada ponovno je u svojim tvrdnjama naglasila da upotreba klauzule o povjerljivosti imena podnositelja pritužbi i proizvođačâ iz Unije u uzorku nije opravdana. Kao što je već navedeno u uvodnoj izjavi (9) Privremene uredbe, proizvođači iz Unije zatražili su da njihova imena budu povjerljiva zbog rizika od protumjera. Komisija je smatrala da su ti zahtjevi bili dostatno potkrijepljeni te ih je odobrila. Informacije koje su dostavljene Komisiji kako bi se dokazao rizik od protumjera ne mogu se objaviti trećima jer bi takva objava bila u suprotnosti sa svrhom zahtjeva za povjerljivošću. Nadalje, u slučaju ako je, kao što je priopćila kineska vlada, određeni proizvođač Unije ponovno procijenio svoj položaj i otkrio svoj identitet podnošenjem zahtjeva za pokretanje sudskog postupka protiv Privremene uredbe, nema razloga za objavljivanje informacija na temelju kojih je bila zajamčena anonimnost jer je identitet otkriven.

(24)

Nakon konačne objave Kineska gospodarska komora za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda (CCCME) ponovila je svoje argumente u vezi s metodom upotrijebljenom za odabir privremenog uzorka proizvođača iz Unije. Posebno je tvrdila da institucije nisu uzele u obzir 120 proizvođača. Komisija je na to pitanje već odgovorila u uvodnoj izjavi (9) Privremene uredbe. Nadalje, institucije su provjerile djelatnosti društava koja su se nalazila na tom popisu. Pokazalo se da se na popisu uglavnom nalaze ugraditelji, distributeri, povezani uvoznici i proizvođači izvoznici u Kini, Tajvanu i Indiji. Stoga nije bilo moguće dokazati da su institucije previdjele znatan broj proizvođača iz Unije. Osim toga, CCCME nije osporio ukupnu proizvodnju Unije dostavljanjem različitih podataka, a nije ni dostavio dokaze o tome da je reprezentativnost uzorka mogla biti narušena jer ni jedan navodni dodatni proizvođač iz Unije ne bi bio uključen u uzorak da je bio poznat Komisiji.

(25)

Od oko 250 nepovezanih uvoznika koje je prijavio podnositelj pritužbe i s kojima je Komisija stupila u kontakt, dvadeset stranaka odgovorilo je na obrazac o odabiru uzorka priložen uz Obavijest o pokretanju postupka: dvanaest u vezi s modulima, a jedna u vezi s ćelijama. Osim toga, javilo se sedam drugih stranaka, ali one nisu dostavile podatke o uvozu ni o ponovnoj prodaji dotičnog proizvoda. U skladu s člankom 27. Osnovne uredbe uzorak je odabran tako da obuhvaća najveći mogući reprezentativni obujam uvoza koji je bilo moguće razumno ispitati u raspoloživom roku. Na temelju toga odabran je uzorak nepovezanih uvoznika koji se sastojao od dva uvoznika modula i jednog uvoznika ćelija, što je predstavljalo od 2 do 5 % ukupnog uvoza iz dotične zemlje. Međutim, nakon primitka odgovora na upitnik postalo je jasno da su temeljna djelatnost jednoga od tri uvoznika de facto solarne instalacije, a ne trgovina dotičnim proizvodom. Kad je riječ o drugom uvozniku, njegova djelatnost bila je uvoz modula, a ne uvoz ćelija. Unatoč tome, kvaliteta dostavljenih informacija u njegovom odgovoru na upitnik nije bila zadovoljavajuća za njihovo uključivanje u analizu nepovezanih uvoznika. Osim toga, u ispitnom postupku pokazalo se da je većina uvoza dotičnog proizvoda ušla na tržište Unije preko trgovačkih društava povezanih s proizvođačima izvoznicima iz NRK-a ili preko društava za ugradnju ili razvoj projekata.

(26)

Nakon uvođenja privremenih antidampinških mjera u usporednom antidampinškom ispitnom postupku Komisija je stupila u kontakt s drugim uvoznicima koji su već surađivali u fazi pokretanja ispitnog postupka dostavljanjem osnovnih informacija o svojim djelatnostima povezanima s proizvodom iz ispitnog postupka tijekom razdoblja ispitnog postupka, što je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka. Svrha toga bila je utvrditi mogućnost povećanja uzorka nepovezanih uvoznika. Javilo se šest trgovačkih društava, koja se smatraju nepovezanim uvoznicima, a trguju dotičnim proizvodom (tj. proizvod kupuju i zatim ga preprodaju) i bila su spremna dalje surađivati u okviru ispitnog postupka. Od tih šest društava pet ih je odgovorilo u roku. Od pet primljenih odgovora samo tri su bila dostatno ispunjena i omogućila smislenu ocjenu. Na temelju toga povećan je uzorak nepovezanih uvoznika i sada je obuhvaćao četiri uvoznika modula koji su činili 2 % do 5 % ukupnog uvoza iz dotične zemlje. S obzirom na strukturu nepovezanih uvoznika koji su većinom mala i srednje velika trgovačka društva te imajući u vidu ograničena sredstva kojima raspolažu institucije nije bilo moguće imati uzorak koji bi predstavljao veći udio.

(27)

Komisija je poslala upitnike predstavnicima NRK-a (uključujući posebne upitnike za Kinesku razvojnu banku, Kinesku izvozno-uvoznu banku, Kinesku banku, Šangajsku banku, Sinosure, ostale mjerodavne financijske institucije i proizvođače polisilicija, stakla i aluminija u državnom vlasništvu koji su dotičnoj industriji tijekom razdoblja ispitnog postupka dobavljali te sirovine), osmorici proizvođača izvoznika iz NRK-a u uzorku, ostalim proizvođačima izvoznicima iz NRK-a koji su to zatražili, kao i proizvođačima iz Unije u uzorku, nepovezanim uvoznicima u uzorku te subjektima koji se nalaze više ili niže u poslovnom lancu i njihovim udruženjima koji su se javili u rokovima određenima u Obavijesti o pokretanju postupka. Komisija je, također, stupila u kontakt s reprezentativnim udruženjem potrošača.

(28)

Odgovori na upitnike primljeni su od kineske vlade, svih proizvođača izvoznika u uzorku i njihovih povezanih društava u NRK-u, pet proizvođača izvoznika koji su zatražili individualno ispitivanje, svih proizvođača iz Unije u uzorku, svih nepovezanih uvoznika iz Unije u uzorku i 21 subjekta koji se nalazi više ili niže u poslovnom lancu te tri njihova udruženja.

(29)

Komisija je tražila i provjerila sve informacije koje je smatrala neophodnima za utvrđivanje subvencioniranja, nastale štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere obavljeni su u poslovnim prostorima sljedećih državnih tijela vlasti i financijskih institucija, društava u uzorku, jednog nepovezanog uvoznika, dvaju subjekata koji se nalaze više u poslovnom lancu i četiri subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu, udruženja i jednog nezavisnog savjetnika:

(30)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane stranke razmotrene su i prema potrebi uzete u obzir.

(31)

Savez za pristupačnu solarnu energiju („AFASE”), koji zastupa uvoznike te subjekte koji se nalaze niže ili više u poslovnom lancu doveo je u pitanje pravnu osnovu posjeta obavljenog u poslovnim prostorima Europressediensta, tvrdeći da u skladu s člankom 26. Osnovne uredbe nezavisni savjetnik nije zainteresirana stranka. Međutim, nalazi bi se trebali, kad god je to moguće, temeljiti na pouzdanim i provjerljivim podacima. Europressedienst je na temelju ugovora dostavio informacije o makroekonomskim pokazateljima. Komisija je provela provjere na licu mjesta u svojim poslovnim prostorima zbog načela dobrog upravljanja kako bi se provjerila pouzdanost i točnost podataka na kojima je Komisija utemeljila svoje nalaze.

(32)

Kineska vlada tvrdila je da su povrijeđena njezina prava na obranu u vezi s pristupom otvorenom spisu koji je zainteresiranim strankama radi provjere stavljen na raspolaganje jer (i.) su bez opravdanog razloga nedostajale informacije iz spisa koji nije povjerljiv ili nisu dostavljeni dovoljno detaljni sažeci ili, iznimno, nisu navedeni razlozi nedostavljanja sažetka koji nije povjerljiv, (ii.) je nedostajala verzija koja nije povjerljiva cjelokupnih odgovora proizvođača iz Unije na upitnik i (iii.) se previše kasnilo u stavljanju na raspolaganje verzija koje nisu povjerljive odgovora proizvođača iz Unije na upitnik zainteresiranim strankama.

(33)

(i.) U pogledu tvrdnje da su iz otvorenog spisa nedostajale informacije zainteresirana stranka nije navela na koju se informaciju poziva. (ii.) Bila je netočna njezina tvrdnja da nije stavljena na raspolaganje verzija koja nije povjerljiva svih odgovora proizvođača iz Unije na upitnik. (iii.) U pogledu kašnjenja prilikom stavljanja na raspolaganje verzija koje nisu povjerljive odgovora proizvođača iz Unije u uzorku na upitnik, dotičnoj stranci objašnjeno je da su upitnici dodani spisu koji nije povjerljiv tek nakon što je provjerena cjelovitost i smislenost njihovih sažetaka. Kako bi se osiguralo pravo proizvođača iz Unije na anonimnost, utvrđeno je i da verzije upitnika koje nisu povjerljive doista nisu otkrile identitet dotičnih proizvođača iz Unije. Stoga je u nekim slučajevima bilo potrebno da stranke koje su dostavile verzije koje nisu povjerljive na odgovarajući način isprave te verzije prije njihova stavljanja na raspolaganje drugim zainteresiranim strankama.

(34)

U svakom slučaju smatra se da to ni na koji način nije utjecalo na pravo zainteresiranih stranaka na obranu. Komisija je svim zainteresiranim strankama na vrijeme dala mogućnost odgovora na informacije iz spisa otvorenog radi provjere kako bi se prije donošenja bilo kojih zaključaka u ispitnom postupku uzele u obzir njihove primjedbe ako su potkrijepljene i opravdane. Zainteresirane stranke mogle su iznijeti primjedbe na upitnike proizvođačâ iz Unije u uzorku i nakon privremene i konačne objave. Stoga, iako se objave i pristup zainteresiranih stranaka otvorenom spisu radi provjere temelje na različitim zakonskim odredbama, treba napomenuti da su zainteresirane stranke imale mnogobrojne mogućnosti iznošenja primjedaba na sve informacije koje je dostavila bilo koja od stranaka u ispitnom postupku. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(35)

Sve zainteresirane strankee obaviještene su o bitnim činjenicama i okolnostima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje kompenzacijskih pristojbi na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i njihovih ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine („konačna objava”). Svim je strankama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu.

(36)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane stranke razmotrene su i prema potrebi uzete u obzir.

(37)

Nakon konačne objave Komisija je od proizvođača izvoznika i Kineske gospodarske komore za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda primila izmijenjenu ponudu za preuzimanje obveze kojom je obuhvaćen i usporedni antidampinški ispitni postupak. Provedbenom odlukom Komisije 2013/707/EU оd 4. prosinca 2013. o potvrdi prihvaćanje preuzete obveze u vezi s antidampinškim i antisubvencijskim mjerama koje se odnose na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine za vrijeme primjene konačnih mjera (6), Komisija je potvrdila da prihvaća navedeno preuzimanje obveze.

(38)

Ispitni postupak o subvencioniranju i šteti obuhvatio je razdoblje od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2012. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanje kretanja koja su važna za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2009. do kraja RIP-a („razmatrano razdoblje”).

(39)

Dotični proizvod definiran je u fazi pokretanja postupka kao kristalni silicijski fotonaponski moduli ili ploče te ćelije i pločice vrste koja se koristi u kristalnim silicijskim fotonaponskim modulima ili pločama, podrijetlom ili poslani iz NRK-a. Debljina ćelija i pločica ne prelazi 400 mikrometara. Navedeni je proizvod trenutačno obuhvaćen oznakama KN ex 3818 00 10, ex 8501 31 00, ex 8501 32 00, ex 8501 33 00, ex 8501 34 00, ex 8501 61 20, ex 8501 61 80, ex 8501 62 00, ex 8501 63 00, ex 8501 64 00 i ex 8541 40 90.

(40)

Sljedeće vrste proizvoda isključene su iz definicije dotičnog proizvoda:

(41)

U ispitnom postupku pokazalo se da dotični proizvod kao i proizvod koji proizvodi industrija Unije i koji se prodaje u Uniji imaju jednaka osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te jednaku osnovnu krajnju upotrebu. Stoga se ti proizvodi smatraju istovjetnima u smislu članka 2. točke (c) Osnovne uredbe.

(42)

Zainteresirane stranke tvrdile su da iz opsega proizvoda treba izuzeti pločice jer one nemaju jednaka osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva kao ćelije i moduli. Uz argumente iznesene prije objave Privremene antidampinške uredbe iznesena su u vezi s tim i dva dodatna argumenta.

(43)

Prvo, zainteresirane stranke tvrdile su da se pločice mogu rabiti i za druge namjene osim za proizvodnju ćelija, posebno za proizvodnju integriranih sklopova i ostalih mikrouređaja. Napominje se s tim u vezi da nisu sve pločice obuhvaćene opsegom proizvoda u ovom ispitnom postupku, koji je ograničen na „pločice vrste koja se rabi u kristalnim silicijskim fotonaponskim modulima ili pločama” te da „debljina tih pločica ne prelazi 400 mikrometara”. Iako se pločice rabe i za druge primjene, ispitni postupak nikad nije obuhvaćao pločice koje se rabe u proizvodnji drugih proizvoda poput integriranih sklopova. Osim toga, nije se javio ni jedan proizvođač, uvoznik ili korisnik na tržištu drugih vrsta pločica i tvrdio da će se na njegove pločice primjenjivati obvezno evidentiranje ili privremene antidampinške pristojbe. Stoga je zaključeno da navedene druge vrste pločica nisu obuhvaćene opsegom proizvoda iz ovog ispitnog postupka. Time se istovremeno pokazalo da krajnja upotreba pločica nije nužno ista kao krajnja upotreba ćelija i modula.

(44)

Drugo, tvrdi se da neprerađene pločice nemaju nijedno od bitnih električnih svojstava kojima se solarne ćelije i moduli razlikuju od ostalih proizvoda. Osobito, pločice nemaju sposobnost proizvodnje električne energije iz sunčeve svjetlosti, što je ključno svojstvo kristalnih fotonaponskih ćelija i modula.

(45)

U ispitnom postupku se doista pokazalo da pločica tek nakon prerade u ćeliju može proizvoditi električnu energiju iz sunčeve svjetlosti. Pretvorba se provodi pomoću ćelija koje apsorbiraju svjetlost i pretvaraju je u električnu energiju preko kristalnog silicija. Ćelije imaju pozitivno-negativne spojeve za prikupljanje i prijenos električne energije koju proizvede jedna ćelija. Moduli se sastavljaju tako da se ćelije spoje s plošnim žicama ili metalnim trakama u niz ćelija. Nizovi se laminiraju između ploča. Većinom se na vrhu koristi staklo, a na dnu polimerna potporna ploča. Obično se sastavljaju okviri tako da se omogući ugradnja (npr. na krovovima). Moduli mogu imati invertere.

(46)

Zaključeno je da bi se pločice zbog različitih osnovnih fizičkih i tehničkih svojstava, definiranih tijekom ispitnog postupka, među ostalim, kao mogućnost proizvodnje električne energije iz sunčeve svjetlosti, morale isključiti iz definicije dotičnog proizvoda, a time i iz opsega ovog ispitnog postupka.

(47)

Nekoliko je zainteresiranih stranaka tvrdilo da se ispitnim postupkom ne mogu obuhvatiti dva proizvoda s različitim fizičkim, kemijskim i tehničkim svojstvima te bi stoga moduli i ćelije trebali biti predmetom dvaju zasebnih ispitnih postupaka. Štoviše, tvrdili su da nije jasno obuhvaća li ispitni postupak jedan jedinstveni proizvod ili dva zasebna proizvoda i da stoga ne mogu u potpunosti braniti svoje interese.

(48)

Proizvodnja ćelija i modula jest jedan jedinstveni proizvodni postupak s različitim koracima proizvodnje. Ćelije određuju svojstva gotovog proizvoda (tj. modulâ). U ispitnom postupku pokazalo se da je proizvodnja ćelija izravno i isključivo namijenjena proizvodnji modula; moduli i ćelije imaju jednaka fizička, kemijska i tehnička svojstva (određena rabljenom sirovinom) i jednake osnovne krajnje upotrebe, tj. prodaju se za ugradnju u fotonaponske solarne sustave. Djelovanje modula izravno je povezano s djelovanjem ćelija.

(49)

U Obavijesti o pokretanju postupka jasno je rečeno da moduli i ćelije čine proizvod obuhvaćen ispitnim postupkom. Zainteresirane stranke su stoga u potpunosti mogle braniti svoje interese na temelju takve definicije dotičnog proizvoda. Na temelju toga argumenti se odbacuju.

(50)

Nadalje se tvrdilo da se moduli i ćelije ne mogu smatrati jedinstvenim proizvodom jer imaju nekoliko različitih osmeroznamenkastih oznaka KN, šesteroznamenkasti podbroj i četveroznamenkasti tarifni broj HS. U tom pogledu napominje se da se ćelije i moduli mogu uvrstiti pod carinski broj 8541 40 90, a carinski brojevi pod brojem 8501 namijenjeni su općenito za električne generatore, a ne posebno za solarne proizvode. Na temelju toga tvrdnja je odbačena.

(51)

Nekoliko stranaka tvrdilo je da dodana vrijednost u postupku pretvorbe u ćelije čini najveći dio vrijednosti modula i stoga se ćelije moraju smatrati zasebnim proizvodom.

(52)

U ispitnom postupku pokazalo se da je proizvodnja ćelija tehnološki najsofisticiraniji dio postupka proizvodnje. Međutim, pokazalo se i da su dva stupnja proizvodnje međusobno povezana i da dodana vrijednost nije sadržana u konkretnoj fazi proizvodnog postupka, nego je raširena na cijeli postupak proizvodnje. Na temelju toga tvrdnja je odbačena.

(53)

Neke zainteresirane stranke tvrdile su da moduli i ćelije imaju zasebna prodajna tržišta i da bi se stoga trebali smatrati različitim proizvodima, što pokazuje i činjenica da veliki broj proizvođača nije vertikalno integriran.

(54)

Moduli i ćelije ne mogu se smatrati zasebnim proizvodima čije se cijene mijenjaju samo ovisno o tržišnim čimbenicima. Zapravo su njihove cijene usko povezane i pod utjecajem su cijene polisilicija. Isto tako, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (49), dotični proizvod proizvodi se u jedinstvenom postupku proizvodnje s različitim koracima. Činjenica da neki proizvođači nisu vertikalno integrirani posljedica je samo poslovne odluke i ekonomije razmjera te ne mijenja ovaj zaključak. Na temelju toga argument se morao odbaciti.

(55)

Nekoliko zainteresiranih stranaka tvrdilo je da se moduli i ćelije moraju smatrati različitim proizvodima jer imaju drukčiju krajnju upotrebu i nisu međusobno zamjenjivi.

(56)

Kako je prethodno navedeno, u ispitnom postupku pokazalo se da je postupak proizvodnje ćelija i modula jedinstven proizvodni postupak i stoga pitanje zamjenjivosti različitih koraka jedinstvenog proizvodnog postupka nije primjenjivo. Štoviše, moduli i ćelije imaju jednaku krajnju upotrebu, odnosno pretvorbu sunčeve svjetlosti u električnu energiju, i stoga se ne mogu koristiti za druge primjene.

(57)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da moduli i ćelije nemaju jednake distribucijske kanale i da se stoga ne mogu smatrati jedinstvenim proizvodom. U ispitnom postupku pokazalo se da se moduli i ćelije mogu distribuirati unutar različitih ili sličnih distribucijskih kanala. Međutim, glavni kriteriji za definiranje jedinstvenog proizvoda jesu jednaka fizička, kemijska i tehnička svojstva i krajnja upotreba. Uzimajući u obzir uvodne izjave od (47) do (49), zaključuje se da se stoga različiti distribucijski kanali ne smatraju odlučujućim elementom. Stoga bi se argument morao odbaciti.

(58)

Tvrdilo se da se moduli i ćelije bitno razlikuju u smislu percepcije potrošača i stoga se ne bi trebali smatrati jedinstvenim proizvodom.

(59)

Kako je prethodno navedeno, glavni kriteriji za definiranje jedinstvenog proizvoda jesu jednaka fizička, kemijska i tehnička svojstva i krajnja upotreba. Uzimajući u obzir uvodne izjave od (47) do (49), zaključuje se da se stoga različita percepcija potrošača ne smatra odlučujućim elementom. Stoga bi se argument morao odbaciti.

(60)

Zainteresirane stranke ponovile su da ćelije i moduli nisu jedinstven proizvod i da bi se stoga trebali procjenjivati razdvojeno. Za razliku od pločica, ćelije i moduli doista imaju jednako osnovno svojstvo, tj. sposobnost proizvodnje električne energije iz sunčeve svjetlosti. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(61)

Nakon konačne objave jedan izvoznik tvrdio je da ćelije same po sebi ne mogu proizvoditi električnu energiju. Za to ih je navodno potrebno integrirati u module. Međutim, kapacitet za proizvodnju električne energije iz sunčeve svjetlosti koji ima svaka ćelija sama po sebi obično iznosi 4W. Iako bi ta snaga bila nedostatna za većinu primjena koje nalažu sklapanje višestrukih ćelija u module, to ne znači da ćelija sama po sebi već nema kapacitet za proizvodnju električne energije.

(62)

Nakon konačne objave jedan izvoznik tvrdio je i da ćelije nisu samo druga vrsta modula nego potpuno različiti proizvod. Ćelija je zapravo ključna komponenta modula. Jasno je da ćelija kao ključna komponenta nije „potpuno različiti proizvod” jer, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (60), moduli i ćelije imaju jednako osnovno svojstvo proizvodnje električne energije iz sunčeve svjetlosti.

(63)

Ista stranka osim toga tvrdila je da je razlika između ćelija i modula uzeta u obzir kada su odabrani uzorci proizvođača iz Unije i kineskih izvoznika. Za module i ćelije je stoga trebalo utvrditi različite stope pristojba. U tom pogledu potvrđeno je da je razlika između modula i ćelija doista uzeta u obzir pri odabiru uzorka proizvođača iz Unije i kineskih izvoznika, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (10) i (14) Privremene antidampinške uredbe. Međutim, to je učinjeno samo kako bi se osigurala reprezentativnost uzorka i samo po sebi ne znači da se ćelije i moduli ne bi trebali smatrati jedinstvenim dotičnim proizvodom ili da je potrebno utvrditi zasebne stope pristojba za ćelije i module. Doista, kako bi se osigurala reprezentativnost uzorka za sve vrste proizvoda pri odabiru uzorka bilo je važno razlikovati ćelije i module. Nadalje, s obzirom na to da je postojao određeni stupanj nesigurnosti u vezi s pitanjem trebaju li se ćelije i moduli smatrati jednim proizvodom ili dvama zasebnim proizvodima, bilo je potrebno osigurati reprezentativnost za oba moguća ishoda.

(64)

Proizvođači izvoznici tvrdili su da činjenica da se preuzimanjem obveze određuju različite najniže uvozne cijene i obujam uvoza za ćelije i module navodno potvrđuje da su to različiti proizvodi za koje su potrebna dva različita ispitna postupka. Međutim, različite najniže uvozne cijene samo su naznaka da su ćelije i moduli različite skupine vrsta proizvoda koji se prodaju po različitim cijenama. Stoga, kako bi najniže uvozne cijene imale značaj, potrebno je utvrditi različite cijene.

(65)

Osim toga, činjenica da su ćelije i moduli različite skupine vrsta proizvoda nije sama po sebi relevantna za definiciju dotičnog proizvoda. Za definiciju dotičnog proizvoda dovoljno je da proizvodi imaju jednaka osnovna svojstva i krajnju upotrebu, kao što je slučaj s modulima i ćelijama kako je opisano u uvodnoj izjavi (46) odnosno (71).

(66)

Kineska vlada tvrdila je da pri procjeni jesu li ćelije i moduli jedinstven dotični proizvod nije obuhvaćen izvjestan broj kriterija koje je utvrdilo Žalbeno tijelo u predmetu EZ – azbest  (7). Ti kriteriji upotrebljavaju se za definiciju „istovjetnog proizvoda”, a ne dotičnog proizvoda. Drugim riječima, ti se kriteriji moraju upotrijebiti za definiciju istovjetnog proizvoda, na primjer istovjetnog proizvoda koji proizvodi industrija Unije i koji se potom uspoređuje s dotičnim proizvodom koji izvoze kineski proizvođači izvoznici. Ti kriteriji stoga nisu primjereni za definiciju dotičnog proizvoda. U svakom slučaju institucije smatraju da primjena kriterija upotrijebljenih u predmetu EZ – azbest na definiciju dotičnog proizvoda u ovom slučaju ne bi dovela do različitog ishoda. Prvi i drugi kriterij (svojstva, vrsta i kvaliteta odnosno krajnje upotrebe) istovjetni su kriterijima fizičkih, kemijskih i tehničkih svojstava i krajnjih upotreba iz prethodnih uvodnih izjava. Treći kriterij (ukus i navike potrošača) u ovom slučaju nije koristan jer su ćelije ključna komponenta modula; u pogledu četvrtog kriterija, razvrstavanja u carinsku tarifu, napominje se da se ćelije i moduli mogu uvrstiti pod carinski broj 8541 40 90, a carinski brojevi pod brojem 8501 namijenjeni su općenito za električne generatore, a ne posebno za solarne proizvode.

(67)

Ostale zainteresirane stranke tvrdile su da objektivna primjena kriterija koje je u prijašnjim predmetima (8) utvrdio Sud navodno dovodi do zaključka da su moduli i ćelije različiti proizvodi. S tim u vezi napominje se da je Sud naveo samo nekoliko kriterija koji se mogu uzeti u obzir, tj. nije obavezno upotrijebiti sve kriterije u svim slučajevima jer neki od njih možda nisu relevantni. Ti su se kriteriji procjenjivali u uvodnim izjavama od (27) do (39) Privremene antidampinške uredbe kojom je utvrđeno da određeni broj kriterija u ovom slučaju nije relevantan. U predmetu Brosmann procjena o tome pripadaju li različite vrste cipela „dotičnom proizvodu” izvršena je također na temelju samo tri kriterija za koje je utvrđeno da su relevantni. Budući da zainteresirane stranke nisu dostavile obrazloženje svojeg mišljenja da objektivna primjena kriterija dovodi do zaključka da su moduli i ćelije različiti proizvodi, ta se tvrdnja ne može prihvatiti.

(68)

Osim toga, podsjeća se da su osnovne krajnje upotrebe ćelija i modula jednake, tj. prodaju se za uključivanje u fotonaponske solarne sustave. Djelovanje modula izravno je povezano s djelovanjem ćelija, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (28) Privremene antidampinške uredbe.

(69)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da se isključivanjem pločica iz opsega dotičnog proizvoda te zbog znatne obrade za dobivanje modula od ćelija odbacuje i argument da ćelije i moduli imaju jednake krajnje upotrebe. Tvrdi se i da se procjena da moduli i ćelije imaju jednake krajnje upotrebe temelji na pretpostavci da je postupak proizvodnje isti za pločice, module i ćelije.

(70)

Prvo, zaključak da se procjena da moduli i ćelije imaju jednake krajnje upotrebe temelji na postupku proizvodnje jest pogrešan. Iako su obje tvrdnje doista u istoj uvodnoj izjavi (36) Privremene antidampinške uredbe, to ne znači da se jedan zaključak temelji na drugoj pretpostavci. Riječ „štoviše” kojom su odvojene dvije tvrdnje jasno upućuje na to da se druga tvrdnja ne temelji na prvoj. Osim toga, te dvije tvrdnje odnose se na zasebna pitanja koja se razmatraju u dijelu pod naslovom „Krajnja upotreba i zamjenjivost”. Postupak proizvodnje spominje se u prvoj tvrdnji koja se odnosi na zamjenjivost, dok se druga tvrdnja odnosi na krajnju upotrebu. Temeljna pretpostavka da se procjena da moduli i ćelije imaju jednake krajnje upotrebe temelji na pretpostavci da je postupak proizvodnje isti za pločice, module i ćelije je stoga netočna.

(71)

Kad je riječ o stvarnoj krajnjoj upotrebi ćelija i modula, zainteresirane stranke ne osporavaju da se moduli i ćelije prodaju za uključivanje u fotonaponske solarne sustave. Stoga se potvrđuje zaključak da moduli i ćelije imaju jednaku krajnju upotrebu.

(72)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da bi se tankoslojni fotonaponski proizvodi trebali uključiti u definiciju dotičnog proizvoda, tvrdeći da imaju jednaka osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva i jednake osnovne krajnje upotrebe.

(73)

Tankoslojni fotonaponski proizvodi jasno su isključeni iz definicije proizvoda (vidi uvodnu izjavu (40)). Naime, u usporedbi s dotičnim proizvodom tankoslojni fotonaponski proizvodi imaju različita fizička, kemijska i tehnička svojstva. Proizvode se u drugačijem postupku proizvodnje i to ne od kristalnog silicija koji je glavna sirovina za proizvodnju modula i ćelija. Imaju manju iskoristivost pretvorbe i manju izlaznu snagu te se stoga ne mogu koristiti za iste primjene kao dotični proizvod. Na temelju toga argumenti su se morali odbaciti.

(74)

Nadalje se tvrdilo da bi se ćelije trebale smatrati poluproizvodima, dok su moduli gotovi proizvodi te da se stoga ćelije i moduli ne bi smjeli smatrati jedinstvenim proizvodom.

(75)

Kako je prethodno navedeno, glavni kriteriji za definiranje jedinstvenog proizvoda jesu ista fizička, kemijska i tehnička svojstva i iste krajnje upotrebe. Uzimajući u obzir uvodne izjave od (47) do (49), zaključuje se da se stoga razlika između poluproizvoda i gotovih proizvoda ne smatra odlučujućim elementom. Stoga bi se argument morao odbaciti.

(76)

Jedna zainteresirana stranka zatražila je isključivanje solarnih ploča namijenjenih isključivo punjenju baterija od 12V jer imaju drugačiju krajnju upotrebu od modula za priključenje na mrežu zbog činjenice da proizvode puno manji napon i da se stoga ne mogu koristiti za priključenje na mrežu.

(77)

U skladu s Obavijesti o pokretanju postupka solarni punjači koji se sastoje od manje od šest ćelija, prijenosni su i opskrbljuju uređaje energijom ili pune baterije, isključeni su iz proizvoda obuhvaćenog ispitnim postupkom. Moduli s više od šest ćelija namijenjeni isključivo punjenju baterija imaju jednaka osnovna svojstva i djelovanje kao moduli za priključivanje na mrežu. Rabe otvoreni strujni krug koji ima niži napon od kruga koji se rabi za priključenje na mrežu u modulima. Unatoč toj razlici u ispitnom postupku pokazalo se da se navedena vrsta modula može priključiti na mrežu. Niži napon može se jednostavno nadoknaditi povećanjem dimenzije i/ili broja ćelija. Stoga su moduli namijenjeni punjenju baterija koji se sastoje od više od šest ćelija obuhvaćeni definicijom dotičnog proizvoda.

(78)

Zainteresirane stranke tvrdile su i da je definicija „solarnih punjača koji se sastoje od manje od šest ćelija” preuska i da se treba proširiti na proizvode slične namjene koji nisu obuhvaćeni tom definicijom, primjerice proizvodi slične veličine koji se sastoje od većeg broja manjih ćelija.

(79)

Osim toga, zainteresirane stranke tvrdile su da je definicija „silicijskih fotonaponskih proizvoda koji su trajno integrirani u električnu robu” preuska jer su isključeni samo završeni električni proizvodi, a solarni sastavni dijelovi za integriranje u električne proizvode nisu nužno isključeni.

(80)

Doista, analizom tvrdnji koje su iznijele razne zainteresirane stranke pokazalo se da je primjerenije definirati isključenje takvih proizvoda na temelju tehničkih normi nego na temelju broja ćelija. Posebno je utvrđeno da se definicijama norme „IEC 61730-1 razreda C” primjerenije definiraju proizvodi koje bi trebalo isključiti iz opsega mjera.

(81)

Nakon konačne objave primljene su primjedbe u vezi s isključenjem koje se temelje na prethodno navedenoj međunarodnoj normi. Tvrdilo se da bi umjesto pozivanja na normu bilo primjerenije definirati isključenje na temelju izlaznog napona i izlazne snage kao „module ili ploče s izlaznim naponom koji ne prelazi 50 V istosmjerno i izlaznom snagom koja ne prelazi 50 W samo za izravnu uporabu kao punjači baterija u sustavima s istim svojstvima u pogledu napona i snage”. Ta se tvrdnja mogla prihvatiti i isključenje je na kraju određeno prema toj definiciji.

(82)

Jedna druga zainteresirana stranka tvrdila je da bi se u ovom ispitnom postupku integrirani krovni solarni moduli trebali isključiti iz opsega proizvoda jer objedinjuju funkcionalnost solarnog modula s funkcionalnošću crijepa ili škriljevca. Kao takvi nisu neposredno zamjenjivi sa standardnim solarnim modulom.

(83)

Međutim, u ispitnom postupku pokazalo se da kako standardni moduli tako i integrirani krovni solarni moduli moraju biti u skladu s istim normama za električne instalacije. Unatoč tome što se integrirani krovni solarni modul ne može jednostavno zamijeniti standardnim modulom, može se zamijeniti standardnim modulom i crijepovima ili škriljevcem. Ti proizvodi stoga imaju jednako osnovno tehničko svojstvo, a to je proizvodnja električne energije iz sunčeve svjetlosti. Dodana funkcionalnost (koja se inače osigurava krovnim materijalom) ne smatra se bitnom i nije dovoljna za isključenje integriranih krovnih solarnih modula iz opsega proizvoda.

(84)

Nakon konačne objave ista zainteresirana stranka, pozivajući se općenito na predmet u vezi s obućom  (9) te posebno na predmet o posebnoj sportskoj obući „STAF” (Special Technology Athletic Footwear), tvrdila je da je nepostojanje dvostruke zamjenjivosti između integriranih krovnih solarnih modula i standardnih solarnih modula naznaka da bi se integrirani krovni solarni moduli trebali isključiti iz opsega mjera. Međutim, razlozi za isključenje STAF-a bili su mnogobrojni, a u predmetu Brosmann  (10) Opći sud nije smatrao nepostojanje dvostruke zamjenjivosti samo po sebi dovoljnim razlogom, što potvrđuje da se vrlo različiti proizvodi kao što su cipele za nošenje po gradu i čizme za planinarenje, unatoč razlikama, mogu doista smatrati dotičnim proizvodom u zasebnom antidampinškom ispitnom postupku.

(85)

Osim toga, zainteresirana stranka tvrdila je da nepostojanje proizvodnje u EU-u i činjenica da zainteresirana stranka ima pravo intelektualnog vlasništva navodno potvrđuju da su integrirani krovni solarni moduli inovativni i različiti od bilo kojeg drugog proizvoda. Međutim, navodeći ponovno predmet o obući koji je spomenula zainteresirana stranka, u predmetu Brosmann Opći sud smatrao je da „nepostojanje proizvodnje te vrste obuće u Zajednici i postojanje patenta nisu relevantni” (11). Kao posljedica toga obuća proizvedena patentiranom tehnologijom smatrala se u tom slučaju dotičnim proizvodom.

(86)

Zainteresirana stranka tvrdila je i da bi se integrirani krovni solarni moduli trebali isključiti iz definicije dotičnog proizvoda jer se prodaju po znatno višim cijenama od cijena standardnih modula. Osim toga, u navedenom predmetu o obući, obuća STAF iznad određene cijene bila je isključena iz definicije dotičnog proizvoda. S tim u vezi napominje se da integrirani krovni solarni moduli doista objedinjuju funkcionalnost solarnog modula s funkcionalnošću crijepa ili škriljevca kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (83). Izravna usporedba cijena stoga nije značajna jer se zbog dodatne funkcionalnosti cijene obično povećavaju.

(87)

Kao odgovor na tu tvrdnju, zainteresirana stranka tvrdila je da bi na temelju tih argumenata bilo posve nemoguće pozivati se na razlike u cijeni kao na dodatni pokazatelj kojim se opravdava isključenje iz opsega proizvoda. Međutim, to je tumačenje preširoko. U prethodnoj uvodnoj izjavi navedeno je samo to da u ovom posebnom slučaju u kojem integrirani krovni solarni moduli objedinjuju funkcionalnost dotičnog proizvoda i nekog drugog proizvoda (u ovom slučaju crijepa ili škriljevca), cijena kao takva nije značajna. To nikako ne znači da u drugim slučajevima razlika u cijeni ne može biti koristan pokazatelj za utvrđivanje treba li se određeni proizvod isključiti iz definicije dotičnog proizvoda.

(88)

Naposljetku, zainteresirana stranka tvrdila je da bi se njezinom dobavljaču integriranih krovnih solarnih modula trebalo odobriti preuzimanje obveze u vezi s najnižim cijenama. Međutim, čini se da kineski izvoznik u ispitnom postupku nije surađivao, a kao stranka koja ne surađuje, nema pravo sudjelovanja u preuzimanju obveze. Stoga se ti zahtjevi ne mogu prihvatiti.

(89)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da u Uniji ne postoji proizvodnja monokristalnih ćelija te da njezin izvoz monokristalnih ćelija ne konkurira industriji EU-a. Međutim, u ispitnom postupku pokazalo se da i u Uniji postoji proizvodnja monokristalnih ćelija. Ta je tvrdnja stoga odbačena. U svakom slučaju u predmetu Brosmann Opći sud smatrao je da nepostojanje proizvodnje određene vrste proizvoda u Zajednici nije odlučujuće.

(90)

Neke zainteresirane stranke tvrdile su da je širenje opsega ispitnog postupka na proizvode „poslane iz” NRK-a bilo neopravdano jer je ispitni postupak pokrenut samo u odnosu na proizvode podrijetlom iz NRK-a.

(91)

Međutim, roba poslana iz NRK-a obuhvaćena je već u fazi pokretanja postupka. U točki 5. Obavijesti o pokretanju postupka navedeno je da su „trgovačka društva koja isporučuju dotični proizvod iz Narodne Republike Kine, međutim smatraju da dio navedenog izvoza ili čak cijeli navedeni izvoz nema carinsko podrijetlo u Narodnoj Republici Kini, pozvana da se tijekom ispitnog postupka jave i dostave sve relevantne informacije”. Stoga je jasno da su sva trgovačka društva koja otpremaju robu iz NRK-a mogla surađivati u ovom ispitnom postupku. Nadalje, budući da proizvod iz ispitnog postupka često sadrži sastavne i ostale dijelove podrijetlom iz različitih zemalja, u točki 5. Obavijesti o pokretanju postupka najavljeno je da se za rješavanje tog pitanja „mogu donijeti posebne odredbe”.

(92)

Stoga se smatra da su svi gospodarski subjekti na koje se mjera odnosi propisno obaviješteni o mogućnosti da će se u vezi s robom poslanom iz NRK-a po potrebi donijeti posebne odredbe te su pozvani da surađuju u ispitnom postupku. Stoga opseg ispitnog postupka nije proširen na proizvode „poslane iz NRK-a” jer su oni obuhvaćeni od samog početka postupka.

(93)

Nakon objave zainteresirane stranke tvrdile su da je bez obzira na odredbe iz Obavijesti o pokretanju postupka, navedene u uvodnoj izjavi (91), ispitni postupak ograničen na robu podrijetlom iz NRK-a te da nije procijenjen učinak robe poslane iz NRK-a.

(94)

S tim u vezi napominje se da su poduzeti sljedeći koraci kako bi se osiguralo da se tijekom ispitnog postupka procijeni sva roba poslana iz NRK-a, a ne samo roba podrijetlom iz NRK-a:

(95)

Na temelju toga zaključuje se da je ispitnim postupkom obuhvaćena sva roba podrijetlom ili poslana iz NRK-a te da je nalazima ispitnog postupka, uključujući one u vezi sa subvencioniranjem i štetom, obuhvaćena sva roba podrijetlom ili poslana iz NRK-a.

(96)

Nakon konačne objave zainteresirane stranke tvrdile su da je pritužba sadržavala samo prima facie dokaz u vezi s uvozom solarnih ploča podrijetlom iz NRK-a, ali ne u vezi s robom poslanom iz NRK-a. S tim u vezi potrebno je razjasniti da je pritužbom doista obuhvaćena roba „iz NRK-a”, što je vidljivo iz naslovne stranice s pečatom koju je dostavio podnositelj zahtjeva. Toj stranici u spisu prethodi druga stranica s tekstom u kojem se doista spominje izraz „podrijetlom iz Narodne Republike Kine”. Međutim, taj dio ne pripada dokumentu koji je dostavio podnositelj pritužbe, već su ga kao naslovnu stranicu dodale službe Komisije rabeći naziv ispitnog postupka umjesto ponavljanja naslova pritužbe. Stoga se smatralo da je pritužbom obuhvaćena sva roba iz NRK-a, bez obzira na to je li roba podrijetlom iz NRK-a.

(97)

Kineski proizvođači izvoznici tvrdili su i da se od proizvođača izvoznika u trećim zemljama nije razumno moglo očekivati da znaju da njihovi proizvodi mogu biti predmetom ispitnog postupka. S tim u vezi napominje se da se mjere ne primjenjuju na robu u provozu u smislu članka V. GATT-a. Stoga se mjere ne odnose na proizvođače izvoznike koji ne posluju u NRK-u. Nadalje, nije se javio ni jedan proizvođač izvoznik u trećim zemljama kako bi pokrenuo pitanje o tome kako proizvodi koje izvozi podliježu mjerama.

(98)

Isti proizvođači izvoznici tvrdili su da se od proizvođača izvoznika u trećim zemljama nije zatražilo da se jave te da nisu mogli dokazati da njihovi proizvodi nisu subvencionirani. Institucije smatraju da se mjere ne odnose na proizvođače izvoznike koji uopće ne posluju u NRK-u jer je njihova roba, ako je poslana iz NRK-a, bila u provozu. Svi ostali proizvođači izvoznici obaviješteni su u Obavijesti o pokretanju postupka da je njihovo poslovanje dio ispitnog postupka.

(99)

S obzirom na prethodno navedeno, opseg proizvoda konačno je definiran kao kristalni silicijski fotonaponski moduli ili ploče i ćelije vrste koja se koristi u kristalnim silicijskim fotonaponskim modulima ili pločama, podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine, osim ako su u provozu u smislu članka V. GATT-a. Debljina ćelija ne prelazi 400 mikrometara. Navedeni proizvod trenutačno je obuhvaćen oznakama KN ex 8501 31 00, ex 8501 32 00, ex 8501 33 00, ex 8501 34 00, ex 8501 61 20, ex 8501 61 80, ex 8501 62 00, ex 8501 63 00, ex 8501 64 00 i ex 8541 40 90.

(100)

Sljedeće vrste proizvoda isključene su iz definicije dotičnog proizvoda:

(101)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da NRK intenzivno subvencionira svoju fotonaponsku industriju i naveo je brojne političke dokumente i planove te zakonodavstvo na kojima se temelji državna potpora u tom sektoru. Komisija je pregledala i analizirala dokumente navedene u pritužbi te dodatne dokumente koje su tijekom ispitnog postupka dostavili kineska vlada i proizvođači izvoznici u uzorku te utvrdila da mnogi dokumenti zaista upućuju na povlašteno postupanje NRK-a prema fotonaponskoj industriji u mnogim područjima.

(102)

U 12. petogodišnjem planu kineska vlada uvrstila je fotonaponsku industriju među „strateške” industrije (12). Kineska vlada objavila je i poseban plan za solarnu fotonaponsku industriju (podređen glavnom 12. petogodišnjem planu), tj. 12. petogodišnji plan za solarnu fotonaponsku industriju. U tom planu kineska vlada izrazila je potporu „izuzetnim poduzećima” (13) i „ključnim poduzećima” (14) te preuzela obvezu „promicanja provedbe različitih politika za potporu fotonaponskom sektoru” (15) i „oblikovanja opće pripreme politika potpore za industriju, financiranje, poreze …” (16).

U Odluci Državnog vijeća br. 40 upućuje se na to da će kineska vlada „aktivno podupirati razvoj industrije nove energije i pospješiti razvoj solarne energije” (17), upućuju se sve financijske institucije da pruže kreditnu podršku samo poticanim projektima (kategorija kojoj pripadaju fotonaponski projekti) te se jamči provedba „ostalih povlaštenih politika za poticane projekte” (18). U drugoj Odluci Državnog vijeća od 10. listopada 2010. navodi se jačanje „intenziteta fiskalne i financijske političke podrške”, potiču se financijske institucije da „povećaju kreditnu potporu” te se jamči „korištenje povlaštene fiskalne politike kao što je naknada rizika” (19) za nove strateške industrije, kategoriju kojoj pripada i fotonaponska industrija. Nacionalnim planom za srednjoročni i dugoročni znanstveni i tehnički razvoj (2006. – 2020.) jamči se da će se „pridati najveća važnost financiranju politika”, „poticati financijske institucije da daju potporu u obliku povlaštenih kredita glavnim nacionalnim znanstvenim i tehnološkim industrijalizacijskim projektima”, „poticati financijske institucije na poboljšanje i jačanje financijskih usluga za visokotehnološka poduzeća” te da će se „provesti povlaštene porezne politike radi promicanja razvoja visokotehnoloških poduzeća” (20).

U Zakonu NRK-a o znanstvenom i tehnološkom napretku navodi se niz mjera za potporu strateškim industrijama uključujući fotonaponsku industriju. Među ostalim, ukazuje se na to da država potiče financijske institucije i daje im smjernice da podupiru razvoj industrija visoke i nove tehnologije davanjem zajmova (21), politički usmjerene financijske institucije upućuju se da pri pružanju financijskih usluga daju prednost razvoju industrija visoke i nove tehnologije (22), osigurava se „popust na kamate i jamstvo za zajmove” koje primaju neka poduzeća i „posebna pomoć” politički usmjerenih financijskih institucija namijenjena projektima koje potiče država (23). Praktična primjena tih mjera prikazana je u nastavku.

(103)

Kineska vlada i kineski proizvođači izvoznici u uzorku dostavili su odgovore na upitnik i prihvatili posjete na licu mjesta (24) radi provjere odgovora.

(104)

Nakon analize odgovora na upitnik, Komisija je kineskoj vladi poslala pismo za dopunu podataka i pismo najave posjeta nakon čega je uslijedila korespondencija u vezi s programom posjeta radi provjere. Komisija je kineskoj vladi ostavila dovoljno vremena za pripremu i podnošenje zapažanja kad god je to zatraženo i bilo opravdano. Kineskoj su vladi odobrena doista značajna produljenja rokova, tj. produljenje od 30 dana za odgovor na upitnik, što je bio ukupni rok od 69 dana za podnošenje odgovora na upitnik, pri čemu je Komisija kineskoj vladi dala 25 dana za odgovor na pismo za dopunu podataka. Stoga je kineska vlada imala ukupno više od tri mjeseca za dostavljanje potrebnih informacija koje je zatražila Komisija.

(105)

Tijekom posjeta kineskom Ministarstvu trgovine u Pekingu i četirima financijskim institucijama (Kineska razvojna banka, Kineska izvozno-uvozna banka, Banka Huaxia i SINOSURE) radi provjere na licu mjesta Komisija je nastojala provjeriti informacije dane na temelju pratećih dokumenata, a koji su korišteni za pripremu odgovora kineske vlade, u skladu s odredbama članaka 11. i 26. Osnovne uredbe. Pritom je Komisija došla do privremenog zaključka da se zbog nedostavljanja informacija i pratećih dokumenata kineske vlade odgovori na upitnik nisu mogli primjereno provjeriti. Štoviše, određeni podaci nisu uopće dostavljeni iako su izričito zatraženi, a na određena pitanja jednostavno nije odgovoreno. Slijedom toga, kineskoj vladi ukazano je na posljedice nesuradnje u skladu s člankom 28. stavcima 1. i 6. Osnovne uredbe.

(106)

Kineska vlada tvrdila je i da joj je Komisija nametnula nerazumni teret tražeći nebitne i nepotrebne informacije u upitniku i naknadnom pismu za dopunu podataka.

(107)

S obzirom na zatražene informacije napominje se da je Komisija zatražila samo informacije koje se odnose na navode u pritužbi za koje se smatralo da su nužne za potrebe reprezentativnih nalaza i ostala je ustrajna u svojim zahtjevima tražeći iste podatke i informacije tijekom ispitnog postupka te zahtijevajući od kineske vlade razjašnjenje podnesenih informacija i njihovih posljedica na ispitane programe. Drugim riječima, Komisija je zatražila samo one informacije koje su bile potrebne za procjenu postojanja i razine subvencioniranja za dotični proizvod na temelju subvencijskih programa koji su navedeni u pritužbi.

(108)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (105), Komisija je nakon posjeta radi provjere na licu mjesta 23. svibnja 2013. obavijestila kinesku vladu da razmatra mogućnost primjene dostupnih činjenica u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe. Komisija je taj dopis poslala jer je došla do privremenog zaključka da se zbog nedostavljanja informacija i pratećih dokumenata kineske vlade odgovori na antisubvencijski upitnik, pismo za dopunu podataka i ostale podneske kineske vlade u predmetnom postupku nisu mogli primjereno provjeriti. Štoviše, na licu mjesta utvrđeno je da je u odgovoru na upitnik i naknadnim podnescima kineska vlada uskratila određene informacije iako ih je Komisija izričito zahtijevala. Osim toga, na određena pitanja jednostavno nije odgovoreno. Moguća primjena dostupnih činjenica odnosila se na vladine planove, projekte, razno zakonodavstvo i ostale dokumente; politiku davanja povlaštenih zajmova, ostalo financiranje, jamstva i osiguranje; okružnice Narodne banke Kine; provjere u bankama; osiguranja izvoznih kredita i provjere društva Sinosure; demonstracijski program Golden Sun; programe oslobađanja od izravnih poreza i snižavanja poreza; programe za neizravne poreze i uvozne tarife; opskrbu ulaznim materijalima za manju naknadu od primjerene: polisilicij, ekstrudirani aluminij i staklo; i ustupanje prava korištenja zemljištem.

(109)

Kineska vlada je u dopisu od 3. lipnja 2013. prigovorila prethodnoj namjeri Komisije da primijeni odredbe članka 28. Osnovne uredbe zbog toga što uvjeti potrebni za zanemarivanje dostavljenih informacija ili čak za „popunjavanje informacijskih praznina” u tom slučaju ne bi bili ispunjeni.

(110)

Kineska vlada tvrdila je da se zbog „sumnje” o točnosti dostavljenih informacija koja nastaje isključivo zbog činjenice što se nisu mogle provjeriti na „krajnje” zadovoljstvo Komisije takve informacije ne smiju zanemariti. Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom jer ne odražava stvarno stanje. Komisija zaista nije „zanemarila” nikakve informacije samo iz razloga što ih nije mogla provjeriti tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. Međutim, ako je za informacije i objašnjenja koje je dostavila kineska vlada utvrđeno da su proturječne i/ili nepotpune u usporedbi s ostalim Komisiji dostupnim informacijama i da ih istovremeno nije bilo moguće provjeriti tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta, takve informacije Komisija nije mogla uzeti u obzir u njihovoj nominalnoj vrijednosti. Svaka se informacija uzima u obzir na odgovarajući način i to ovisno o stupnju nesuradnje kineske vlade. Napominje se i da Komisija nije imala nedoumica u pogledu oblika u kojem se dostavljene informacije, kao što je tvrdila kineska vlada, već u pogledu njihove netočnosti ili nepotpunosti.

(111)

Kineska vlada tvrdila je i da su neke informacije koje je zatražila Komisija predstavljale takav teret da ih praktički nije mogla dostaviti. S tim u vezi napominje se da je Komisija zatražila samo informacije koje su bile potrebne za provjeru navoda podnositelja pritužbe (i potkrijepljene dokazima prima facie) i kineskoj vladi dala dovoljno vremena i mogućnosti za dostavljanje tih informacija. Osim toga, Komisija je u potpunosti svjesna da je zbog velikog broja podrobnih navoda podnositelja pritužbe u tom predmetu bila primorana zatražiti od kineske vlade znatnu količinu informacija. Međutim, kako je prethodno objašnjeno (uvodne izjave od (104) do (107)), količina zatraženih informacija nije bila prekomjerna i za njihovo dostavljanje dano je dovoljno vremena.

(112)

Nadalje, kineska vlada istaknula je razliku između zanemarivanja dostavljenih informacija i nadopunjavanja primljenih informacija sa stvarno evidentiranim činjenicama. Komisija je u potpunosti svjesna te razlike i djeluje u skladu s odgovarajućim odredbama članka 28. Osnovne uredbe, ali mora naglasiti da kada su dostavljene informacije u suprotnosti s ostalim dostupnim informacijama o istom predmetu te informacije nije moguće nadopuniti. U takvim slučajevima (npr. dostavljene informacije o vlasništvu banaka) Komisija je morala odlučiti koje su informacije pouzdanije. Pritom je osigurala da korištenje raspoloživih činjenica nije kažnjavajuće i da se temelji na stvarno raspoloživim činjenicama.

(113)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije imala razloga smatrati da kineska vlada u ovom slučaju ne surađuje jer je Komisija zanemarila svoju obvezu uzimanja u obzir „stvarne sposobnosti” kineske vlade da ispuni njezine zahtjeve ili ju je krivo razumjela. Prema mišljenju kineske vlade ispitni postupak u cjelini bio je nepotrebno opterećujući tako da je suradnja općenito onemogućena, a Komisija je kao ispitno tijelo neprestano odbijala suradnju s kineskom vladom kako bi se to opterećenje ublažilo. Jasno je da je ta tvrdnja pogrešno tumačenje činjenica. Kako bi ispunila pravne obveze nakon primitka pravilno dokumentirane pritužbe i istovremeno ispoštovala mjerodavnu sudsku praksu WTO-a, Komisija je od kineske vlade zatražila samo informacije potrebne za provjeru i procjenu navoda u pritužbi potkrijepljenih dostatnim dokazima. Komisija je kineskoj vladi ponudila pomoć u popratnom dopisu upitnika te u samom upitniku. Isto tako, u pismu za dopunu podataka kineska vlada pozvana je da se obrati Komisiji ako ima kakvih pitanja u pogledu zatraženih informacija. Komisija je odobrila i iznimno duge rokove koje je produžila za potrebno dostavljanje informacija (vidi uvodnu izjavu (104)). Nadalje, u ispitnom postupku Komisija je od kineske vlade zatražila informacije specifične za transakcije samo u vezi s izvoznicima u uzorku, a ne u vezi sa svim proizvođačima solarnih ploča u Kini, čime je uvelike umanjila potencijalnu količinu zatraženih informacija. Komisija napominje da izgleda da je kineska vlada pomiješala argumente u vezi sa svojom stvarnom sposobnošću dostavljanja podataka s drugim pitanjima.

Primjerice, u raspravi o navodno prekomjernim zahtjevima Komisije za informacije o bankama i financijskim institucijama svoj je argument uglavnom temeljila na navodnoj nedostatnosti pritužbe koja je prema njezinim tvrdnjama osnovana na „nezakonitom utvrđivanju” iz predmeta o premazanom finom papiru. Stoga izgleda da se pritužba kineske vlade odnosi na kvalitetu dokaza za pokretanje ispitnog postupka, a ne na njezinu stvarnu sposobnost dostavljanja informacija. Doista, kineska vlada u dopisu od 3. lipnja 2013. ponovila je tvrdnju iz prijašnjih podnesaka da pokretanje mnogih programa nije ispunilo uvjet dokaznog praga iz članka 11.2. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te da je Komisija pokretanjem tih programa povrijedila članak 11.3. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Komisija je na te tvrdnje već odgovorila u dopisu i memorandumu kineskoj vladi, a s obzirom na to da u dopisu od 3. lipnja 2013. nisu iznesene nikakve nove tvrdnje, nije potrebno u ovoj uredbi ponovno razmatrati te iste tvrdnje.

(114)

Kineska vlada tvrdila je i da joj Komisija nije dala dovoljno vremena za ispunjavanje upitnika. Ta tvrdnja jednostavno nije točna. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (104) Komisija je kineskoj vladi odobrila znatna produljenja rokova, dajući joj što je moguće više vremena, a da se pritom u osnovi ne utječe negativno na pravovremeno okončanje predmeta. Rok za ispunjavanje upitnika i dostavljanje odgovora na pismo za dopunu podataka bio je znatno duži od roka koji se zahtijeva u skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe.

(115)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije uzela u obzir njezin zahtjev za pomoć pri utvrđivanju relativne nužnosti odgovora na upitnik kako bi na taj način izbjegla utvrđivanje na temelju raspoloživih činjenica. U svojem podnesku pozvala se na svoj zahtjev da Komisija objasni namjenu određenih zatraženih informacija te kojem utvrđivanju činjenica bi one vodile, kako bi „sukladno svojim stvarnim mogućnostima što bolje surađivala te istovremeno pružala najbitnije informacije”. Naravno, prije stvarnog dostavljanja informacija Komisija nije mogla znati do kojih će zaključaka doći. Kineska vlada tvrdi i da je Komisija oblikovala upitnik tako da ga je „funkcionalno nemoguće” ispuniti i da je „tražila na slijepo”. Komisija te navode kategorički odbacuje. Kako je već objašnjeno, u upitniku su zatražene samo informacije koje su bile potrebne za utvrđivanje.

(116)

Kineska vlada tvrdila je i da je Komisija inzistirala na dostavljanju dokumenata koje ona u skladu sa zakonom nije mogla dostaviti ili zahtijevati njihovo dostavljanje te se u tom kontekstu pozvala na mjerodavna zakonodavstva EU-a i WTO-a kojima je jasno utvrđeno da se ne smiju uzimati u obzir samo lažne ili obmanjujuće informacije, tvrdila je i da nije bila „stvarno sposobna” dostaviti određene informacije jer je njihovo odavanje, bilo da je riječ o državnoj tajni ili iz drugih razloga, u skladu s nacionalnim zakonima strogo zabranjeno. Kineska vlada tvrdila je i da odgovarajuće odredbe Protudampinškog sporazuma i Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama kojima su predviđeni načini dostavljanja povjerljivih informacija ispitnim tijelima i na temelju kojih se za te informacije može odobriti „povjerljivo postupanje” ne vrijede uvijek u slučaju kada ih mora dostaviti tijelo vlasti treće zemlje, a u ovom slučaju to je kineska vlada. Kineska vlada tvrdila je i da će Komisija povrijediti Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama ako ne prizna pravnu razliku između, s jedne strane, vladine stvarne sposobnosti dostavljanja informacija koje je zakonski zabranjeno razotkriti i, s druge strane, ostalih vrsta povjerljivih informacija za koje može zatražiti povjerljivo postupanje u uobičajenom tijeku ispitnog postupka.

(117)

Komisija nije zanemarila nikakve informacije koje kineska vlada iz bilo kojeg razloga nije dostavila jer jednostavno nije moguće zanemariti nešto što nije dostavljeno. S druge strane, u slučaju kada kineska vlada nije dostavila određene informacije ili ih stavila na raspolaganje za provjeru, a slične informacije Komisiji su bile dostupne iz drugih izvora (uglavnom javno raspoložive informacije, ali i informacije proizvođača izvoznika koji surađuju ili informacije koje su tijekom ispitivanja na licu mjesta dostavile određene banke); Komisija je te informacije uključila u predmetni spis i upotrijebila ih je za utvrđivanje. Komisija se ne slaže s tvrdnjom da odredbe Protudampinškog sporazuma i Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama kojima su predviđeni načini dostavljanja povjerljivih informacija ispitnim tijelima i na temelju kojih se za te informacije može odobriti „povjerljivo postupanje” ne vrijede za kinesku vladu. S tim u vezi kineska vlada tvrdi da bi za vlade trebao vrijediti drugačiji standard u pogledu suradnje od onoga koji vrijedi za izvoznike te da su vlade u položaju u kojem im je zajamčena „minimalna pravna kurtoazija” na koju izvoznici nemaju pravo. U pogledu provedbe ispitnog postupka za kompenzacijsku pristojbu Komisija se s time ne slaže. Kineska vlada jedna je od zainteresiranih stranaka u postupku za potrebe Osnovne uredbe, a NRK kao „zainteresiranu članicu” istovremeno obvezuju odredbe i sudska praksa WTO-a.

U članku 28. stavku 1. Osnovne uredbe navodi se: „U slučajevima u kojima zainteresirana stranka odbija pristup ili na neki drugi način ne pruža potrebne podatke u rokovima iz ove Uredbe, ili ako znatno ometa ispitni postupak, privremeni ili konačni nalazi, pozitivni ili negativni, mogu se donijeti na temelju raspoloživih činjenica.” U članku 12.7. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama izričito se navode posljedice nesuradnje vlada („zainteresirana članica”): „U slučajevima u kojima zainteresirana stranka odbija pristup ili na neki drugi način ne pruža potrebne podatke u rokovima iz ove Uredbe, ili ako znatno ometa ispitni postupak, privremeni ili konačni nalazi, pozitivni ili negativni, mogu se donijeti na temelju raspoloživih činjenica.” Stoga kada zemlja koja provodi ispitni postupak, u ovom slučaju EU, ostvaruje svoja prava koja propisuje WTO u ispitnom postupku za kompenzacijsku pristojbu i zatraži informacije koje smatra potrebnima za ispitni postupak, vlade i izvoznici imaju jednaku obvezu suradnje. Tijekom ispitnog postupka kineska vlada često je navodila pravila o povjerljivosti kao razlog nedostavljanja zatraženih informacija potrebnih radi provjere, na primjer okružnice Narodne banke Kine. Napominje se da, iako je prema njezinim tvrdnjama kineskoj vladi bilo „zakonski zabranjeno razotkriti takve informacije”, odredbe WTO-a i dalje je obvezuju na dostavljanje informacija koje se smatraju potrebnima za ispitni postupak. U tom pogledu odredbe nacionalnih zakona ili unutarnja pravila članice WTO-a ne oslobađaju ju od poštovanja obveza WTO-a na suradnju u ispitnim postupcima; u takvim slučajevima sukoba kineska vlada mora predložiti način pristupa informacijama kako bi se one mogle primjereno provjeriti. Bez obzira na navedeno, kineska vlada zapravo nikada nije objasnila tu tvrdnju i u vezi s time nije dostavila nikakve dokaze (npr. pravna odredba u skladu s kojom joj je „zakonski zabranjeno” razotkriti takve informacije).

(118)

Nadalje, kineska vlada tvrdila je da pismo najave posjeta od 25 ožujka 2013. nije bilo dovoljno detaljno i nije sadržavalo posebna pitanja koja će se uzeti u obzir tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. S tim u vezi napominje se da, iako se od Komisije uopće ne zahtijeva da pošalje popis svih pitanja koja će biti postavljena tijekom provjere na licu mjesta (osim toga Komisija smatra da to nije primjereno), pismo najave posjeta od 25. ožujka 2013. sadržavalo je vrlo konkretan i detaljan popis problema i dokumenata koji će se provjeravati u skladu s člankom 26. stavkom 3. Osnove uredbe i zahtjevima WTO-a. Međutim, u pismu je objašnjeno da je popis nepotpun i da se, prema potrebi, mogu uzeti u obzir druga pitanja i dokazi. U tom pogledu napominje se da se prije provjere kineska vlada nije protivila sadržaju tog pisma, iako je s druge strane odbila raspravu o nekim točkama koje u pismu nisu izričito iznesene, kao što su informacije o najvećim bankama u NRK-u, uključenost Komunističke partije Kine („KPK”) u upravljanje nekim bankama ili pristup nekih banaka deviznim pričuvama Državne uprave za devizne pričuve, pri čemu je tvrdila da nije spremna odgovoriti na pitanja u vezi s tim.

(119)

Kineska vlada tvrdila je i da Komisija tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta nije bila prilagodljiva te da je „de facto postavila obvezujuća vremenska ograničenja u vezi s eventualnim zahtjevima za promjenu upućenima kineskoj vladi”. Isto tako tvrdila je da Komisija nije prihvatila ni jedno „učinkovito” rješenje koje je kineska vlada predložila u vezi s provjerom u Državnom zavodu za statistiku (NBS) i da je Komisija odbila produljenje roka za provjeru u NBS-u do ponedjeljka, 22. travnja 2013. Nadalje, dužnosnici Komisije skoro svaki radni dan započinjali su obavljati provjeru sa zakašnjenjem jer su, kako je navela kineska vlada, dolazili kasno.

(120)

U pogledu navedenih tvrdnji Komisija naglašava da su njezini dužnosnici na licu mjesta bili potpuno i bezuvjetno prilagodljivi. Dužnosnici Komisije iznimno su u više navrata ponudili da izvan redovnog radnog vremena provjere dokumente i dokaze koje je kineska vlada nastojala dostaviti nakon što je zatvorena određena tema. To su napravili više puta, čak i ako su zbog toga morali odlaziti na druga mjesta provjere u kasne sate i/ili vraćati se na mjesta gdje su dužnosnici Komisije već bili i gdje im je omogućena provjera dokumenata. Nažalost, kineska vlada te ponude u dotičnim slučajevima nije prihvatila, što snažno upućuje na to da razlog zbog kojeg dokumenti koje je zatražila Komisija tijekom redovnog radnog vremena nisu dostavljeni nije bio njihovo vremensko ograničenje ili nespremnost Komisije da ih provjeri. U pogledu kašnjenja na početku posjeta radi provjere, Komisija napominje da su dužnosnici svaki dan dolazili na vrijeme, ali da su određena kašnjenja, nažalost, prouzročena dnevnim postupcima registracije za pristup raznim mjestima provjere, koje je zahtijevala kineska vlada, ili je do kašnjenja došlo naprosto zato što nije bilo predstavnika kineske vlade za pratnju dužnosnika koji su stigli na mjesta provjere zbog čega su bili prisiljeni dugo čekati prije nego započnu posao. Komisija napominje i da su posjeti radi provjere svaki dan trajali znatno duže od uobičajenog radnog vremena te da je upravo kineska vlada prvi dan ukinula poslijepodnevnu smjenu posjeta radi provjere jer su predstavnici Ministarstva tehnologije odlučili u njemu ne sudjelovati (vidi uvodnu izjavu (122)). U stvari, da je kineska vlada prihvatila sve uzastopne ponude dužnosnika Komisije da provjere dokumente izvan redovnog radnog vremena, posjeti bi trajali duže, a to se nije dogodilo upravo zato što kineska vlada nije u potpunosti surađivala.

(121)

Kineska vlada dodatno je osporila praksu Komisije da ne prihvaća nove dokumente i dokaze koje je potrebno provjeravati po završetku postupka provjere, a koji se na taj postupak odnose. U tom pogledu potrebno je razjasniti da namjera Komisije nije i nije nikada bila u potpunosti zanemariti informacije koje se na taj način dostavljaju. Komisija je uzela u obzir sve dostavljene informacije, analizirala njihovu kvalitetu (npr. s ispisom revidiranih financijskih izvješća postupa se drugačije nego s jednostavnom tablicom u Excelu ili dokumentom u Wordu s podacima koji nisu potkrijepljeni nikakvim službenim izvorom) te im je pridala odgovarajuću važnost s obzirom na to da te informacije nije mogla provjeriti tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta.

(122)

U pogledu šest dokumenata, (25) koje je kineska vlada dostavila tijekom ispitnog postupka i sadržaja o kojem nije željela raspravljati tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta, kineska vlada tvrdila je da Komisija nema temelja za primjenu raspoloživih činjenica u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe. Tvrdila je i da joj Komisija nije pomogla da razumije zahtjeve za dostavljanje tih dokumenata i da nije dokazala da su svi predmetni dokumenti važni te da je unatoč tome kineska vlada „prije početka provjere izričito pozvala Komisiju da kineskoj vladi pomogne da razumije zahtjeve za dostavljanje tih dokumenata te da dokaže da su svi predmetni dokumenti važni”. S tim u vezi potrebno je, kao prvo, napomenuti da se svi dokumenti izravno odnose na dotičnu industriju (26) te da je stoga njihovo uključenje u opseg provjere bilo vrlo važno.

Kao drugo, formulacija koju je kineska vlada upotrijebila u dopisu Komisiji od 11. travnja 2013. razlikovala se od one na koju se pozvala u dopisu od 3. lipnja 2013. U stvari, kineska vlada u dopisu od 11. travnja 2013. navela je da se provjera navedenih dokumenata „obustavlja, osim ako Komisija može uvjerljivo dokazati u kojoj se mjeri ti dokumenti smatraju važnima u tekućem ispitnom postupku, posebno navodne subvencije”. S obzirom na to da se svi ti dokumenti izravno odnose na dotičnu industriju i čak na posebne subvencijske programe, kao što su povlašteni zajmovi ili povlašteni porezni programi, što je očito iz njihove formulacije, Komisija nije razumjela što bi se moglo dodati da se njihova važnost još bolje dokaže. Komisija je bila iznenađena što kineska vlada očigledno nije imala nedoumice u pogledu važnosti tih dokumenata kada su dostavljeni, nego samo kada je Komisija zatražila objašnjenja.

(123)

Komisija je u dopisu od 23. svibnja 2013. navela da je spriječena u provjeri većine dostavljenih informacija u prvotnoj dokumentaciji i u unakrsnoj provjeri tih informacija s pomoću izvornih podataka koji su upotrijebljeni u pripremi odgovora kineske vlade u vezi s informacijama o financijskom tržištu i financijskim institucijama u NRK-u. Kineska vlada prigovorila je da joj s obzirom na „vrlo opći i neodređeni navod” Komisija nije dala mogućnost za iznošenje smislenih primjedaba te stoga kineska vlada ne može na odgovarajući način zaštititi svoje pravo na obranu. Ta tvrdnja ne odražava stvarno stanje. Komisija je u upitniku postavila vrlo konkretna pitanja i u skladu s uobičajenom praksom mnogih ispitnih tijela pokušala je provjeriti odgovore kineske vlade tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta.

(124)

Kineska vlada je u svom odgovoru na upitnik posebno navela da „zajmovi dotičnoj industriji čine vrlo mali dio u svim odobrenim zajmovima. Neke banke su, na primjer, u svojim dodacima upitniku opisale da su zajmovi odobreni dotičnoj industriji činili manje od 1 % ukupnih zajmova”. Kineska vlada tijekom provjere nije mogla potkrijepiti tu izjavu nikakvim dokazima i Komisiju je naprosto uputila bankama.

(125)

Komisija je zatražila i statističke podatke o zajmovima dotičnoj industriji. Kineska vlada tvrdila je da ne vodi takvu evidenciju. Kada je Komisija provjeravala je li kineska vlada pokušala prikupiti takve statističke podatke i zatražila te informacije od banaka, službenik CBRC-a (Bankarsko regulatorno tijelo u NRK-u) koji je bio nazočan tijekom provjere odgovorio je da nema te podatke jer je za statističke podatke nadležan drugi odjel CBRC-a. Kineska vlada nije dostavila nikakve statističke podatke koji su zatraženi u upitniku i u više navrata zatraženi u postupku dopune. Komisija je u svom pismu najave posjeta ponovno navela da će se ta tema uzeti u obzir.

(126)

U pogledu banaka Komisija je tijekom posjeta radi provjere ispitivala ocjenu rizika i kreditne sposobnosti, opće stanje djelatnosti, stanje upravljanja, razinu kredita, korištenje sredstava, sposobnost otplate, strukturu jamstava te poslovnu suradnju između banaka i zajmoprimaca jer je kineska vlada u odgovoru na upitnik navela tvrdnje u vezi s tim pitanjima. Ponovno, unatoč činjenici što su te teme bile navedene u pismu najave posjeta, kineska vlada nije mogla potkrijepiti svoje tvrdnje nikakvim dokazima te je Komisiju uputila bankama.

(127)

U svom odgovoru na pismo za dopunu podataka kineska vlada dostavila je neke informacije o postotku vladina vlasništva u nekim bankama. Napominje se da je kineska vlada u odgovoru na upitnik prvotno navela da nema takvih informacija te da je informacije u vezi s time podnijela tek nakon što je Komisija istaknula da članak 24. Zakona o poslovnim bankama u stvari obvezuje banke da te informacije dostave CBRC-u. Kada je Komisija tijekom posjeta radi provjere ispitivala koji je izvor tih informacija, nazočni službenik CBRC-a naveo je da nema taj podatak jer je za prikupljanje takvih podataka nadležan drugi odjel CBRC-a. U skladu s člankom 2. Privremene uredbe o nadzornim odborima u važnim financijskim institucijama u vlasništvu države (koju je u odgovoru na pismo za dopunu podataka dostavila Banka EXIM) „popis financijskih institucija u državnom vlasništvu kojima Državno vijeće upućuje nadzorne odbore preporučuje upravno tijelo za nadzorne odbore u financijskim institucijama u državnom vlasništvu”. Budući da se ta odredba odnosi na upravno tijelo za nadzorne odbore u financijskim institucijama u državnom vlasništvu, izgleda da kineska vlada zna koje su financijske institucije u njezinom vlasništvu. Međutim, Komisija zbog izostanka suradnje kineske vlade te informacije nije mogla provjeriti, a nije mogla ni utvrditi njihov izvor. Javno dostupne informacije upućuju na to da pored banaka koje je kineska vlada navela u svojem odgovoru na pismo za dopunu podataka (27) postoje i druge banke u državnom vlasništvu (koje su davale zajmove proizvođačima izvoznicima u uzorku).

(128)

U svojem dopisu od 3. lipnja 2013. kineska vlada tvrdila je da Komisija ni u upitniku ni u pismu za dopunu podataka nije „zatražila dodatne dokaze ili izvor podataka” te da „sada iznenada tvrdi da nedostaju dodatni dokazi ili izvor podataka”. Kako bi razjasnila pitanja, Komisija, kao i sva ostala ispitna tijela, provjerava podatke koje su joj dostavile sve stranke u postupku, a kineska vlada bila je s time upoznata jer je Komisija već u svojem upitniku i u popratnom dopisu upitnika naglasila da će se odgovori provjeravati. Štoviše, Komisija je u svojem pismu najave posjeta osim pitanja koja će se razmatrati tijekom provjere obuhvatila i tu posebnu temu (28). Stoga činjenica da Komisija zahtijeva dodatne dokaze za izjave kineske vlade za nju nikako nije bilo iznenađenje, već je to bio standardni postupak koji je Komisija slijedila u svakom pojedinačnom slučaju.

(129)

Kada je Komisija tijekom provjere zatražila od kineske vlade da dostavi popis 10 najvećih banaka u NRK-u i njihov tržišni udio, CBRC je odgovorio da može dostaviti takve informacije, ali da na taj zahtjev može odgovoriti tek nakon što se dostavi u pisanom obliku. Komisija je objasnila da pitanje postavljeno usmenim putem tijekom posjeta radi provjere ima jednaku vrijednost kao bilo koje pitanje dostavljeno u pisanom obliku te je istaknula činjenicu da za druga usmena pitanja kineska vlada nije zatražila da se prije odgovora dostave u pisanom obliku. Unatoč tom objašnjenju kineska vlada još uvijek nije dostavila informacije.

(130)

Komisija je u upitniku zatražila dokumente koji su bili temelj za osnivanje CBRC-a i utvrđivanja njegovog mandata. Kineska vlada dostavila je dokument Nacionalnog narodnog kongresa u kojem je navedeno samo da će se CBRC osnovati. Kada je Komisija provjeravala postoje li neki drugi dokumenti s detaljnim podacima o mandatu i svrsi CBRC-a, nazočni službenik CBRC-a naveo je da postoje brojni drugi zakoni koji se odnose na CBRC, ali da je, ako ih je Komisija željela dobiti, te dokumente trebala zatražiti prije provjere. Napominje se da je u upitniku Komisija od kineske vlade zatražila da „dostavi dokumente koji su bili temelj za osnivanje tog tijela i utvrđivanje njegovih dužnosti” i stoga je te dokumente zatražila prije provjere.

(131)

Kada je Komisija zatražila statističke podatke i izvješća banaka koje su tijekom RIP-a davale zajmove izvoznicima u uzorku, istaknula je članak 33. Zakona NRK-a o uređenju i nadzoru bankarske industrije  (29) u kojem se navodi da CBRC prikuplja takve statističke podatke. Nazočni službenik CBRC-a naveo je da je najprije morao zatražiti dopuštenje pravne službe, ali, s tim u vezi prije kraja provjere nije dostavio nikakve informacije. Treba ponovno napomenuti da je Komisija zatražila te informacije u upitniku i pismu za dopunu podataka i da je u svojem pismu najave posjeta navela da će se provjeravati i statistički podaci.

(132)

Kineska vlada tvrdila je i da se navodi u pritužbi prema kojima su kineske banke javna tijela temelje samo na običnim tvrdnjama o državnom udjelu koje se pak temelje na „nezakonitom” utvrđivanju u predmetu o premazanom finom papiru. Kod te tvrdnje riječ je o pogrešnom tumačenju činjenica u pritužbi. U pritužbi se podnositelj pritužbe osim državnog vlasništva,među ostalim, poziva na zajmove koje daju banke na temelju političkih direktiva i na vladine agencije koje su financijskim institucijama naložile da povećaju kreditiranje poduzeća i davanje zajmova poduzećima radi promicanja novih tehnologija i proizvoda (uključujući fotonaponsku industriju). Nalazi u predmetu o premazanom finom papiru u pogledu kineskih banaka koje su javna tijela temeljili su se na više elemenata, a ne samo na vlasništvu (npr. uplitanje vlade i usmjeravanje banaka prema povlaštenom davanju zajmova industriji papira u skladu s vladinim planovima) te su potpuno u skladu sa zakonodavstvom EU-a i WTO-a. Nadalje, nalazi o statusu banaka u državnom vlasništvu kao javnim tijelima potvrđeni su i u predmetu o čeliku s organskim premazom.

(133)

Kineska vlada nastavila je tvrditi da nije bila stvarno sposobna dostaviti informacije o 3 800 banaka i financijskih institucija iz NRK-a te da CBRC ni u kom slučaju ne čuva evidenciju o postotku vladina vlasništva u bankama. Komisija ne razumije zašto se kineska vlada u više navrata poziva na sve banke u NRK-u u vezi sa svojim vlasništvom u njima ako su zatražene informacije bile izričito ograničene na one banke „čiji je kineska vlada neposredni ili posredni dioničar” (30). Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (127), izgleda da je tvrdnja kineske vlade da CBRC (ili bilo koje drugo vladino tijelo) ne čuva evidenciju o njezinom vlasničkom udjelu u bankama u suprotnosti s mnogim kineskim pravnim odredbama.

(134)

U svojem dopisu od 3. lipnja 2013. kineska vlada ponovila je tvrdnje da nije ovlaštena od „nezavisnih banaka” zahtijevati da dostave povjerljive informacije i upozorila je na dopis koji je u vezi s time navodno poslan bankama. Točno je da je tijekom provjere kineska vlada pokazala izvornik dopisa namijenjenog bankama, ali, kada je Komisija od nje zatražila da dostavi dokaze o tome kojim je bankama i financijskim institucijama poslan taj dopis, kineska vlada takve dokaze nije mogla dostaviti. Kineska vlada tvrdila je i da neke institucije navedene u Prilogu 7. pismu za dopunu podataka nisu bile banke. U tom pogledu Komisija napominje da su proizvođači izvoznici u uzorku prijavili te institucije Komisiji kao institucije koje su im dale zajmove.

(135)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija u svojem upitniku ili u pismima za dopunu podataka nije nikada uzela u obzir pitanje okružnica YinFa [2003] i [2004] Narodne banke Kine. Napominje se da je Komisija u pismu najave posjeta među teme koje će se obuhvatiti tijekom provjere uključila „uredbe/okružnice/unutarnju dokumentaciju NBK-a o uređenju kamatnih stopa u NRK-u”. Jasno je da obje okružnice pripadaju toj kategoriji. U svojem odgovoru na pismo za dopunu podataka kineska vlada pozvala se i na članak na internetskim stranicama NBK-a u kojem se spominjala jedna od okružnica. Međutim, kineska vlada nije uopće dostavila nikakve okružnice NBK-a, nego je dostavila samo informacije s internetskih stranica NBK-a koje su u vezi s upravljanjem kamatnim stopama za zajmove i depozite u Kini bile nepotpune u usporedbi s okružnicama YinFa [2003] i [2004], koje su dostupne na internetu. Napominje se i da kineska vlada nije odbila dostaviti navedene dokumente zbog toga što nije bila pripremljena za takvo pitanje, nego zbog navodne povjerljivosti okružnica. U tom pogledu treba napomenuti da tvrdnja kineske vlade o povjerljivosti okružnica NBK-a nije u skladu s njezinom vlastitom praksom u ovom postupku. U svojim primjedbama na konačnu objavu kineska vlada je dostavila potpunu verziju druge okružnice NBK-a kako bi potkrijepila svoju tvrdnju da su posebni zajmovi koje daju poslovne banke u državnom vlasništvu ukinuti te da izgleda da drugdje navedena povjerljivost ne predstavlja prepreku. U pogledu izvadaka s internetskih stranica NBK-a Komisija ih je primila na znanje i nije zanemarila njihov sadržaj. Međutim, kako bi se upotpunile informacije s tim u vezi bile su potrebne informacije iz obiju okružnica čime su dopunjene informacije koje je dostavila kineska vlada.

(136)

U skladu s člankom 27. stavkom 3. Osnovne uredbe zahtjevi za II primljeni su od 6 proizvođača izvoznika koji surađuju, tj. društava CNPV Dongying Solar Power Co. Ltd., Jiangsu Runda PV Co. Ltd., Kinve Solar Power Co., Ltd. (Maanshan), Phono Solar Technology Co. Ltd., Shandong Linuo Photovoltaic Hi-Tech Co. Ltd. i Shandong Linuo Solar Power Holdings Co. Ltd. Tim trgovačkim društvima nije se mogao odobriti II zbog velikog broja navodnih subvencijskih programa i vremena potrebnog za ispitni postupak te bi to bilo bespotrebno teško i moglo bi spriječiti pravovremeni dovršetak ispitnog postupka.

(137)

Na temelju podataka sadržanih u pritužbi Komisija je zatražila informacije o sljedećim programima koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija državnog tijela:

(138)

Komisija je od kineske vlade zatražila informacije o udjelu zajmova banaka u kojima je kineska vlada većinski ili jedini dioničar, banaka u kojima kineska vlada ima udio, ali nije najveći dioničar, banaka u kojima kineska vlada nema udio i banaka koje su u stranom vlasništvu, koji su dani industriji u cjelini i industriji obuhvaćenoj ovim postupkom. Kineska vlada odgovorila je da ne čuva evidenciju o iznosima i postocima zajmova koje su dale banke u državnom vlasništvu i da ne čuva evidenciju o zajmovima danima fotonaponskoj industriji. Kineska vlada nije predložila neke druge izvore ovih informacija.

(139)

Komisija je prvotnom antisubvencijskom upitniku priložila poseban upitnik (Dodatak A.) namijenjen bankama/financijskim institucijama te je zatražila od kineske vlade da ga proslijedi bankama/financijskim institucijama koje su dotičnoj industriji davale zajmove. Svrha Dodatka A. bila je provjera navoda u pritužbi prema kojima su kineske banke u državnom vlasništvu javna tijela. Među ostalim, Komisija je zatražila informacije o strukturi državne kontrole u tim kineskim bankama i provedbi državnih politika ili interesa u odnosu na fotonaponsku industriju (tj. upravni odbor i odbor dioničara, zapisnici sa sastanaka dioničara/direktora, državljanstvo dioničara/direktora, davanje zajmova i procjena rizika u odnosu na zajmove proizvođačima izvoznicima koji surađuju). Kineska vlada je u Dodatku A. upitniku dostavila odgovore samo za pet banaka (Kineska razvojna banka (CDB), Banka EXIM, Šangajska banka, Kineska banka (31) i Banka HuaXia). U pismu za dopunu podataka Komisija je ponovila svoj početni zahtjev za informacije. Kako bi potaknula suradnju kineske vlade, dostavila je popis banaka/financijskih institucija koje su davale zajmove društvima u uzorku i ponovno od kineske vlade zatražila da tim subjektima proslijedi Dodatak A. U odgovoru na pismo za dopunu podataka nije bilo nikakvih dodatnih odgovora na Dodatak A.

(140)

Komisija je zatražila i informacije o državnom vlasništvu nad bankama i financijskim institucijama. U svojem odgovoru na upitnik kineska vlada navela je da ne čuva nikakvu evidenciju o vlasničkom udjelu, ali nije predložila kako bi se te informacije mogle pribaviti. Kada je Komisija u pismu za dopunu podataka istaknula da se te informacije moraju uključiti u statute banaka te da su dostupne kineskoj vladi kao dioničaru, kineska vlada dostavila je informacije o udjelu koje se odnose na 16 banaka. Međutim, osim za pet banaka, u pogledu kojih se pozivala na godišnja izvješća kao izvor informacija, kineska vlada nije dostavila nikakve dodatne dokaze za te informacije i nije otkrila podatke o njihovom izvoru. U pogledu ostalih banaka koje su dotičnoj industriji davale zajmove kineska vlada nije dostavila nikakve informacije o svojem vlasničkom udjelu. Komisija stoga nije mogla provjeriti točnost i ispravnost prijavljenih podataka o državnom vlasničkom udjelu u bankama i drugim financijskim institucijama.

(141)

Kineska vlada tvrdila je da je primjena BB rejtinga (kao referentne vrijednosti za davanje zajmova) na proizvođače izvoznike u uzorku „izuzetno nepovoljan” te da Komisija „u svjetlu stvarnih činjenica u predmetu nije objasnila kako je došla do zaključka da je to točno ili najsmislenije”. Kineska vlada tvrdila je i da ta metodologija odražava „nedopustive nepovoljne zaključke”. Iako je ta tvrdnja iznesena u vezi s tvrdnjom iz prijašnjih predmeta (tj. predmeta o premazanom finom papiru) i to prije objave informacija u vezi s rejtingom primijenjenom na proizvođače izvoznike u uzorku u tom postupku, treba napomenuti da Komisija u tom predmetu ni bilo kojem drugom predmetu na koje se pozivala kineska vlada u svojem podnesku nije upotrijebila „negativne raspoložive činjenice”. Komisija je samo donijela odgovarajuće zaključke na temelju evidentiranih činjenica koje su upućivale na odsutnost ispravne procjene kreditnog rizika (vidi uvodne izjave od (175) do (178)). Treba naglasiti da je tijekom RIP-a kineska fotonaponska industrija imala velike gubitke i bilo je jasno da je njezino financijsko stanje izuzetno teško. Nekoliko procjena kreditnog rizika koje su dostavila društva u uzorku pokazalo je da BB procjena za RIP u cjelini nije bila nerazumna. U stvari, neke procjene kreditnog rizika jasno pokazuju da je više skupina bilo više ili manje nesolventno.

(142)

Komisija je u svojem pismu najave posjeta predvidjela provjeru banaka koje su dostavile ispunjen Dodatak A. upitniku i osigurale velik udio zajmova proizvođačima izvoznicima u uzorku, tj. Kineske razvojne banke, Kineske izvozno-uvozne banke, Šangajske banke, Banke Huaxia, i uključila detaljan popis tema koje će se razmatrati tijekom provjere. Komisija je već u početnom upitniku namijenjenom kineskoj vladi jasno navela da će se informacije dostavljene u odgovorima na upitnik možda provjeravati tijekom provjere na licu mjesta. Komisija je u pismu najave posjeta navela i da se od kineske vlade „zahtijevaju svi prateći dokumenti koji su upotrijebljeni pri pripremi sadržajnog odgovora, uključujući i polazne izvorne dokumente i zahtjeve”. Druga dva glavna davatelja povlaštenog financiranja proizvođačima izvoznicima u uzorku nisu uopće dostavili zatražene informacije (Poljoprivredna banka Kine) ili su informacije dostavljene u njihovo ime bez mogućnosti provjere tih informacija (Kineska banka).

(143)

Komisija je u pismu najave posjeta od 25. ožujka 2013. obavijestila kinesku vladu o svojoj namjeri provjere Šangajske banke i, kako bi kineskoj vladi olakšala posjet radi provjere, ponudila da taj posjet prema potrebi produlji do 22. travnja 2013 (32). U svojem početnom odgovoru na pismo najave posjeta od 5. travnja kineska vlada nije potvrdila hoće li se provesti provjera Šangajske banke, ali je upitala je li Komisija voljna provesti provjeru Šangajske banke na različitoj lokaciji od ostalih provjera (tj. u Šangaju umjesto u Pekingu). Kako bi olakšala posjet radi provjere, Komisija se iznimno složila s time; međutim, pozvala je kinesku vladu da provjeru u Šangaju potvrdi najkasnije do 9. travnja (tj. tri radna dana prije početka provjere u Pekingu) kako bi skupina za provjeru mogla urediti praktične aspekte povezane s takvom promjenom u planiranju provjera. Kineska vlada je tek 11. travnja (jedan radni dan prije početka provjere) potvrdila da je Šangajska banka na raspolaganju za provjeru 23. ili 24. travnja 2013. Komisija je isti dan priopćila kineskoj vladi da zbog tako kasnog potvrđivanja nije više bilo moguće promijeniti plan posjeta. Osim toga, datumi koje je predložila kineska vlada (23. ili 24. travanj) bili su kasniji od razdoblja dogovorenog između kineske vlade i Komisije u kojem se provjera trebala provesti te kasniji čak i od produljenog roka koji je ponudila Komisija. Komisija zato nije mogla provjeriti odgovore u Dodatku A. koje je dostavila Šangajska banka i informacije u vezi sa zajmovima koje je ta banka davala proizvođačima izvoznicima u uzorku. Stoga je Komisija u svojem dopisu od 23. svibnja 2013. obavijestila kinesku vladu da u vezi s neprovjerenim informacijama koje je dostavila Šangajska banka razmatra primjenu članka 28. Uredbe (EZ) br. 597/2009.

(144)

Kineska vlada je u svojem dopisu od 3. lipnja 2013. tvrdila da provjera Šangajske banke nije provedena zbog neprilagodljivosti Komisije, da Komisija nije predložila neke druge datume za provjeru te da je jednostavno „odbila razmotriti mogućnost provjere Šangajske banke”. Te tvrdnje jednostavno nisu točne. Komisija je u svojem pismu najave posjeta jasno navela da je prvotno predloženo da se provjera banaka provede 17. i 18. travnja 2013. s mogućnošću produljenja za dodatni dan, tj. 22. travnja te da je kineskoj vladi prepustila da predloži odgovarajuće vrijeme za posjet bankama tijekom cijelog razdoblja provjere (tj. puni radni tjedan i dodatni dan). Međutim, kineska vlada je za provjeru Šangajske banke predložila datume koji su bili izvan tog okvira i to je učinila samo jedan radni dan prije početka posjeta radi provjere. Komisija smatra da je bila više nego dovoljno prilagodljiva i da je, suprotno tvrdnjama kineske vlade, za provjeru Šangajske banke ponudila ukupno šest alternativnih dana.

(145)

Komisija je u dopisu od 23. svibnja 2013. objasnila kineskoj vladi da nije mogla provjeriti odgovore u određenim dijelovima Dodatka A. koji je ispunila Banka Huaxia („Huaxia”), i to vlasničku strukturu, ocjenu kreditne sposobnosti proizvođača izvoznika u uzorku i premije rizika koje se naplaćuju raznim industrijama te posebno dotičnoj industriji.

(146)

Kineska vlada u svojem odgovoru od 3. lipnja 2013. tvrdila je da je Huaxia objasnila vlasničku strukturu i Komisiji dostavila dodatne podatke i objašnjenja o svojim dioničarima te da je procjena kreditne sposobnosti klijenata obuhvaćena zakonima o bankarskoj tajni i ugovornim dogovorima između banaka i njihovih klijenata.

(147)

U pogledu vlasničke strukture napominje se da je u odgovorima u Dodatku A. Huaxia tvrdila da je osnovana „bez ikakvih vladinih dionica” te da nije razotkrila nikakve informacije o vlasništvu vlade iako je to Komisija izričito zatražila u Dodatku A. Komisija je istaknula da je to u suprotnosti s ostalim informacijama koje je dostavila kineska vlada te da je Huaxia priznala da su neki dioničari u državnom vlasništvu i dostavila dokument s informacijama o nekima od njih na kineskom jeziku. Iz informacija koje je dostavila Huaxia još uvijek nije jasno koliki je udio državnog vlasništva banke.

(148)

U pogledu procjene kreditne sposobnosti Komisija napominje da je banka dostavila takav dokument za jedno od društava (s nekim promjenama u dokumentu radi zaštite identiteta društva), dok je za ostale zatražene dokumente tvrdila da su obuhvaćeni zakonima o bankarskoj tajni i ugovornim dogovorima između banaka i njihovih klijenata. Ta razlika u postupanju teško je razumljiva.

(149)

Komisija je u svojem dopisu od 23. svibnja 2013. obavijestila kinesku vladu da su odgovori Kineske izvozno-uvozne banke („EXIM”) u Dodatku A. i pismima za dopunu podataka nepotpuni te da Banka EXIM nije dostavila određene dokumente koji su izričito zatraženi, tj. statut, Obavijest o osnivanju Kineske izvozno-uvozne banke koju je izdalo Državno vijeće ili mjere za upravljanje kreditom prodavača izvoznika za visokotehnološke proizvode Kineske izvozno-uvozne banke. U pogledu statuta kineska vlada je u svojem dopisu od 3. lipnja 2013. tvrdila da Banka EXIM zbog svoje unutarnje politike nije mogla dostaviti statut (koji je dokument o unutarnjem upravljanju), ali da je uputila na elektroničku verziju koja je navodno bila dostupna na prijenosnom računalu koje je tijekom provjere osigurala Banka EXIM. Komisija ne razumije to objašnjenje jer je besmisleno. Ako je dokument tijekom provjere bio dostupan u elektroničkom obliku, Komisija ne vidi nikakav razlog zašto ga nije bilo moguće dostaviti kao što je već više puta zatražila u upitniku, pismu za dopunu podataka i ponovno tijekom provjere. Tvrdnja da je Banka EXIM tijekom provjere taj dokument stavila na raspolaganje na prijenosnom računalu u stvari nije točna. Banka EXIM navela je da bi Komisija trebala pregledati elektroničku verziju dokumenta, ali, dužnosnik Komisije objasnio je da u prostorima gdje se provodi provjera nije imao pristup internetu. Uz to Banka EXIM nije dostavila ni poveznicu na elektroničku verziju statuta.

(150)

U pogledu drugih dvaju dokumenata Banka EXIM objasnila je da ih nije mogla dostaviti zbog njihove povjerljive prirode i unutarnjih pravila. Sama Banka EXIM navela je u svojem odgovoru na pismo za dopunu podataka da je „Banka EXIM osnovana i djeluje u skladu s Obaviješću o osnivanju Kineske izvozno-uvozne banke koju je izdalo Državno vijeće i Statutom Kineske izvozno-uvozne banke”. Stoga se navedeno smatralo temeljnim dokumentom za provjeru navoda u pritužbi prema kojima bi Banka EXIM bila javno tijelo, ali, Komisiji nije dopušten pristup tom dokumentu. U tom kontekstu napominje se da je druga banka za provedbu državne politike, tj. Kineska razvojna banka, dostavila sličan dokument o svojem osnivanju i da je tijekom ovog ispitnog postupka dostavljeno nekoliko drugih obavijesti Državnog vijeća. Osim toga, Banka EXIM nikakvim dokazima nije potkrijepila svoje tvrdnje o povjerljivosti. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (117), vlade se ne mogu jednostavno pozivati na unutarnja pravila kako bi izbjegle obveze iz Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i Osnovne uredbe. Isto vrijedi za mjere za upravljanje kreditom prodavača izvoznika za visokotehnološke proizvode Kineske izvozno-uvozne banke, pri čemu je Banka EXIM ustrajala na povjerljivosti bez ikakvih dokaza, a o namjeni tog dokumenta nije ni htjela raspravljati.

(151)

Banka EXIM nije dostavila ni informacije o sastavu Upravnog i Nadzornog odbora, koje su u više navrata zatražene, pri čemu je objasnila da se „sastav Upravnog odbora mijenja” te da su pitanja Komisije u vezi s članstvom članova odbora u KPK-u „invazivna i neprimjerena pitanja u kontekstu antisubvencijskog postupka”. Činjenica da se sastav Upravnog odbora mijenja za potrebe ovog ispitnog postupka nije važna. Važno je to kako je država zastupljena u odborima Banke EXIM; međutim, kineska vlada i Banka EXIM odbili su dostaviti te informacije. Komisija smatra i da je članstvo višeg rukovodstva Banke EXIM (i svih banaka u ovom predmetu) u KPK-u bitno kako bi se ustanovio doseg utjecaja države na rukovodstvo banaka. U Ustavu KPK-a utvrđeno je da „Partija mora podupirati i poboljšavati osnovni gospodarski sustav, pri čemu državno vlasništvo ima vodeću ulogu, a različiti se gospodarski sektori razvijaju jedan uz drugoga…” (33), stoga se za potrebe ovog ispitnog postupka, a posebno za procjenu razine državne kontrole u bankama trebao ispitati utjecaj KPK-a u Banci EXIM.

(152)

U pogledu statističkih podataka o izvozu različitih kategorija proizvoda koji su već zatraženi u upitniku i koje je Banka EXIM zakonski obvezna dostaviti CBRC-u kineska vlada u svojem dopisu od 3. lipnja 2013. tvrdila je da joj je potrebno više vremena za pripremu takvih informacija. U tom pogledu napominje se da je, s obzirom na to da je Komisija te informacije zatražila već u početnom upitniku, kineska vlada imala više od tri i pol mjeseca da ih pripremi, no to nije učinila. Banka EXIM tvrdila je da se „te vrste informacija mogu pronaći u godišnjim izvješćima”; međutim, to nije točno. Informacije u godišnjim izvješćima koje je navela kineska vlada obuhvaćaju različita razdoblja od informacija koje je zatražila Komisija u upitniku i tijekom posjeta radi provjere.

(153)

Kineska vlada s pravom je tvrdila da je u svojem odgovoru na upitnik, među ostalim, navela iznose izvoznih kredita za izvoz mehaničkih i električnih proizvoda i novih visokotehnoloških proizvoda. Napominje se da Komisija nikada nije osporila podnošenje tih podataka. Komisija je osporila činjenicu da, kada je tijekom posjeta radi provjere pokušala provjeriti te podatke, Banka EXIM nije mogla dostaviti nikakve dokaze niti objasniti koji je izvor tih podataka. Isto tako, Komisiji nije bilo dopušteno provjeriti podatke o udjelu izvoznih kredita za fotonaponsku industriju koje je kineska vlada navela u odgovoru na upitnik. Zanimljivo je napomenuti da Banka EXIM te podatke nije smatrala povjerljivima, ali kada je Komisija zatražila podatke o izvoru tih podataka radi njihove provjere, Banka EXIM nije dopustila pristup pozivajući se na povjerljivost. Banka EXIM upotrijebila je isto obrazloženje o iznosima izvoznih kredita za proizvođače u uzorku i proizvođače koji surađuju. Podatke je navela u odgovoru na pismo za dopunu podataka, ali Komisiji nije dopustila da ih provjeri zbog povjerljivosti. Stoga nije bilo moguće provjeriti veliku većinu statističkih podataka koje je dostavila Banka EXIM.

(154)

Banka EXIM odbila je i objasniti i s relevantnim dokazima potkrijepiti kreditne rejtinge proizvođača izvoznika u uzorku i analize na kojima su se ti rejtinzi temeljili.

(155)

Kineska vlada u svojem dopisu od 3. lipnja 2013. izrazila je zabrinutost zbog toga što je Komisija postavljala „osobna pitanja u vezi s članstvom članova odbora i višeg rukovodstva u političkoj stranci”. To nije točno. Pitanja u vezi s članstvom članova odbora i višeg rukovodstva u KPK-u bila su isključivo tehničke naravi i, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (151), s pomoću njih se trebala utvrditi uloga KPK-a u kineskom gospodarstvu.

(156)

Tijekom provjere Komisija je pokušala provjeriti procjenu kreditne sposobnosti proizvođača izvoznika u uzorku. Banka CDB dostavila je neke opće informacije, ali nije htjela razotkriti informacije u vezi s procjenom kreditne sposobnosti proizvođača izvoznika u uzorku ni dostaviti izvješća fotonaponske industrije o ocjenama i procjeni rizika.

(157)

U odgovoru na pismo za dopunu podataka Banka CDB navela je podatak u vezi s premijom rizika koja se naplaćuje dotičnoj industriji. Tijekom provjere Banka CDB ispravila je svoj odgovor u tom pogledu, ali, unatoč tome što je Komisija tijekom posjeta radi provjere to više puta zahtijevala, nije dostavila nikakve dokaze za taj podatak ili objasnila na čemu se temeljio.

(158)

Podnositelj pritužbe tvrdi da su poslovne banke u državnom vlasništvu u NRK-u javna tijela u smislu članka 2. točke (b) Osnovne uredbe.

(159)

Žalbeno tijelo WTO-a (ŽT) u svojem izvješću u predmetu SAD – konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe za određene proizvode iz Kine  (34) (izvješće ŽT-a) definiralo je javno tijelo kao subjekt koji „ima i izvršava vladinu ovlast ili kojemu je ona povjerena”. Prema navodima ŽT-a dokaz da vlada provodi smisleni nadzor nad subjektom i njegovim postupanjem može poslužiti kao dokaz da odgovarajući subjekt ima vladinu ovlast i tu ovlast izvršava pri obnašanju vladinih funkcija. Kada dokazi upućuju na to da su formalni pokazatelji vladina nadzora višestruki te pritom postoje dokazi da se takav nadzor provodio smisleno, tada se na temelju tih dokaza može zaključiti da dotični subjekt izvršava vladinu ovlast (35). Žalbeno tijelo smatralo je da je obilježje javnih tijela također „obnašanje vladinih funkcija” (36) koje bi se „u pravnom poretku odgovarajućeg člana obično smatrale funkcijama u okviru djelovanja vlade” (37).

(160)

Sljedeća analiza usmjerena je na pitanja obnašaju li dotične poslovne banke u državnom vlasništvu funkcije koje se obično smatraju funkcijama u okviru djelovanja vlade u Kini i, ako je tako, izvršavaju li pritom vladine ovlasti. U ispitnom postupku utvrđeno je da je za kinesko financijsko tržište karakteristično uplitanje vlade jer je većina velikih banaka u državnom vlasništvu. Kineska tijela vlasti dostavila su samo vrlo ograničene informacije o udjelu u bankama ili vlasništvu nad bankama u NRK-u. Međutim, kao što je navedeno u nastavku, Komisija je prikupila sve dostupne informacije kako bi došla do reprezentativnih nalaza. Pri provedbi analize jesu li banke subjekti s vladinim ovlastima, je li im povjerena vladina ovlast ili izvršavaju vladine ovlasti (javna tijela), Komisija je osim informacija o državnom vlasništvu banaka zatražila i informacije o drugim obilježjima, kao što su prisutnost vlade u upravnim odborima, vladin nadzor nad njihovim djelatnostima, provedba državnih politika ili interesa i jesu li subjekti osnovani statutom.

(161)

Iz dostupnih informacija zaključuje se da banke u državnom vlasništvu u NRK-u raspolažu najvećim tržišnim udjelom i zauzimaju prevladavajući položaj na kineskom financijskom tržištu. Prema istraživanju banke Deutsche Bank o bankarskom sektoru u NRK-u iz 2006. (38) udio banaka u državnom vlasništvu na kineskom tržištu mogao bi biti veći od 2/3. S tim u vezi u WTO-ovom Pregledu trgovinske politike Kine navodi se da „je visoki stupanj državnog vlasništva još jedno obilježje financijskog sektora u Kini” (39) te da „je bilo vrlo malo promjena u tržišnoj strukturi kineskog bankarskog sektora u kojem prevladavaju banke u državnom vlasništvu” (40). Primjereno je napomenuti da pet najvećih poslovnih banaka u državnom vlasništvu (Poljoprivredna banka, Kineska banka, Kineska banka za izgradnju, Komunikacijska banka te Industrijska i poslovna banka) navodno predstavljaju više od polovice kineskog bankarskog sektora (41). Vlasništvo vlade nad pet najvećih banaka u državnom vlasništvu potvrdila je i kineska vlada u svojem odgovoru na pismo za dopunu podataka.

(162)

Komisija je također zatražila informacije o strukturi državne kontrole u tim kineskim bankama i provedbi državnih politika ili interesa u odnosu na fotonaponsku industriju (tj. upravni odbor i odbor dioničara, zapisnici sa sastanaka dioničara/direktora, nacionalnost dioničara/direktora, kreditne politike i procjenu rizika u odnosu na zajmove proizvođačima izvoznicima koji surađuju). Unatoč tome, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (139), kineska vlada dostavila je samo vrlo šture informacije u pogledu toga i nije dopustila provjeru velikog dijela dostavljenih informacija. Komisija se stoga morala služiti raspoloživim činjenicama. Na osnovi raspoloživih podataka zaključila je da te banke kontrolira država s pomoću vlasništva, administrativne kontrole njihovog „poslovnog” ponašanja, uključujući ograničenja na kamatne stope za depozite i zajmove (vidi uvodne izjave od (164) do (167)), te u nekim slučajevima čak i s pomoću statutarnih dokumenata (42).

Odgovarajući podaci s pomoću kojih se došlo do navedenih nalaza dobiveni su iz informacija koje je dostavila kineska vlada, godišnjih izvješća kineskih banaka koje je dostavila kineska vlada ili su javno dostupni, informacija iz Istraživanja banke Deutsche Bank o kineskom bankarskom sektoru iz 2006. (43), pregleda politika WTO-a o Kini (2012.) (44), izvješća Svjetske banke Kina 2030. (45) ili ekonomskog pregleda OECD-a za Kinu za 2010. (46), informacija koje su dostavili proizvođači izvoznici koji surađuju i informacija sadržanih u pritužbi. U pogledu stranih banaka, neovisni izvori procjenjuju da one predstavljaju mali udio u kineskom bankarskom sektoru te posljedično imaju beznačajnu ulogu u politici zajmova; odgovarajuće informacije ukazuju na to da bi one mogle predstavljati svega 2 % kineskog tržišta (47). Odgovarajuće javno raspoložive informacije također potvrđuju da se kineske banke, posebno velike poslovne banke, još uvijek oslanjaju na dioničare u državnom vlasništvu i vladu za obnavljanje kapitala kada postoji nedostatak adekvatnosti kapitala kao posljedica kreditne ekspanzije (48).

(163)

U pogledu banaka koje su dale zajmove proizvođačima izvoznicima koji surađuju, većina njih su banke u državnom vlasništvu. Doista, na temelju raspoloživih informacija (49) utvrđeno je da su banke u državnom vlasništvu, i drugi subjekti u državnom vlasništvu dali većinu zajmova proizvođačima izvoznicima koji surađuju. To uključuje glavne poslovne banke i banke za provedbu državne politike u NRK-u kao što su Kineska razvojna banka, Banka EXIM, Poljoprivredna banka Kine, Kineska banka, Kineska banka za izgradnju te Industrijska i poslovna banke Kine. U pogledu preostalih banaka u državnom vlasništvu, Komisija je ponovno zatražila iste prethodno spomenute informacije o državnoj kontroli i provedbi vladinih politika ili interesa u odnosu na fotonaponsku industriju. Takve detaljne informacije nisu dostavljene. Stoga se zaključuje da vlada kontrolira banke. Takvu znatnu kontrolu dokazuje među ostalim i državna politika podupiranja dotične industrije koja usmjerava banke na pružanje osobite podrške (vidi uvodnu napomenu (102)). Iz tih razloga poslovne banke u državnom vlasništvu i banke za provedbu državne politike u NRK-u treba smatrati javnim tijelima.

(164)

Daljnji znak da je kineska vlada uključena u kinesko financijsko tržište je uloga koju NBK ima u postavljanju posebnih ograničenja kod određivanja i promjene kamatnih stopa. Doista, ispitnim postupkom je utvrđeno da NBK ima posebna pravila kojima se uređuje način na koji se mijenjaju kamatne stope u NRK-u. Prema raspoloživim informacijama ta su pravila određena u Okružnici NBK-a o pitanjima prilagodbe kamatnih stopa na depozite i zajmove – Yinfa (2004.) br. 251 („Okružnica 251”). Od financijskih institucija zahtijeva se određivanje kamatnih stopa za zajmove u određenom rasponu u odnosu na referentnu kamatnu stopu NBK-a za zajmove. Za zajmove poslovnih banaka i zajmove banaka za provedbu državne politike kojima se komercijalno upravlja ne postoji gornja granica raspona, nego samo donja granica. Za gradske kreditne zadruge i ruralne kreditne zadruge postoje i gornja i donja granica raspona. Za povlaštene zajmove i zajmove za koje Državno vijeće ima posebne propise kamatne stope ne mijenjaju se prema gore. Komisija je od kineske vlade tražila objašnjenja definicije i teksta koji su navedeni u Okružnici 251, kao i objašnjenja u odnosu na prethodno zakonodavstvo (Okružnica NBK-a o proširenju raspona promjena kamatnih stopa zajmova financijskih institucija – YinFa [2003.] br. 250). Međutim, kako je opisano u uvodnoj izjavi (135), kineska vlada odbila je dostaviti te okružnice i time Komisiji onemogućila provjeru njihova sadržaja i traženje objašnjenja. Budući da kineska vlada u tom pogledu nije dostavila nikakve odgovarajuće informacije koje bi ukazale na to da se stanje promijenilo od ožujka 2013. kada je Komisija zaključila svoj antisubvencijski ispitni postupak u vezi s čelikom s organskim premazom (50), utvrđeno je da je NBK uključena i utječe na određivanje kamatnih stopa poslovnih banaka u državnom vlasništvu. Kineska vlada nije dala nikakve dokaze da se stanje koje je utvrđeno tijekom ispitnog postupka u vezi s premazanim finim papirom i čelikom s organskim premazom promijenilo. Stoga je na temelju raspoloživih činjenica i ostalih prethodno navedenih dokaza zaključeno da je stanje u pogledu metodologije određivanja kamatnih stopa bilo jednako tijekom cjelog RIP-a.

(165)

Granice kamatnih stopa na zajmove zajedno s gornjim granicama na kamatne stope za depozite stvaraju stanje u kojem banke imaju zajamčen pristup jeftinom kapitalu (zbog reguliranja kamatne stope za depozite) i mogućnost davanja zajmova određenim industrijama po povoljnim kamatama.

(166)

Banke su podložne pravnim propisima kojima se od njih zahtijeva da među ostalim svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva (51), da pruže kreditnu potporu poticanim projektima (52) ili daju prvenstvo razvoju industrija visoke i nove tehnologije (53). Banke imaju obvezu slijediti ova pravila. Proizvođači izvoznici u uzorku pripadaju kategorijama poticanih projekata i kategoriji industrija visoke i nove tehnologije.

(167)

Različiti neovisni izvori informacija ukazuju na to da je uključenost vlade u kineski financijski sektor značajna i stalna. Primjerice, (i.) nalaz radnog dokumenta MMF-a iz 2006. ukazuje na to da je liberalizacija banaka u NRK-u nedovršena i da se kreditni rizik ne odražava na odgovarajući način (54); (ii.) u izvješću MMF-a za 2009. istaknut je nedostatak liberalizacije kamatnih stopa u Kini (55); (iii.) u izvješću MMF-a po zemljama za 2010. navodi se da je trošak kapitala u Kini relativno nizak, dodjela kredita je ponekad određena necjenovnim kriterijima i velika štednja pravnih osoba dijelom je povezana s niskim troškom različitih ulaznih čimbenika (uključujući kapital i zemljište) (56); (iv.) u Ekonomskom pregledu OECD-a za Kinu za 2010. (57) i Radnom dokumentu gospodarskog odjela OECD-a br. 747 o reformama kineskog financijskog sektora (58) navedeno je da je u vlasništvu financijskih institucija i dalje dominantna država zbog čega se javljaju pitanja o tome u kojoj mjeri su odluke banaka o zajmovima temeljene isključivo na poslovnim razmatranjima, dok se za tradicionalnu ulogu banaka čini kao da su vladine agencije povezane s vladom.

(168)

Na temelju prethodno navedenih dokaza zaključuje se da poslovne banke u državnom vlasništvu i banke za provedbu državne politike provode vladine funkcije u ime kineske vlade, naime obvezno promoviraju određene sektore u gospodarstvu u skladu s dokumentima državnog planiranja i državne politike. Znatno vlasništvo vlade nad bankama u državnom vlasništvu i druge informacije o poveznicama između banaka u državnom vlasništvu i vlade (uključujući nesuradnju kineske vlade u tom pogledu) potvrđuju da su banke pod kontrolom vlade u izvršavanju svojih javnih funkcija. Kineska vlada vrši znatnu kontrolu nad poslovnim bankama u državnom vlasništvu i bankama za provedbu državne politike s pomoću prodornog uključivanja vlade u financijski sektor i zahtjeva da banke u državnom vlasništvu slijede vladine politike. Poslovne banke u državnom vlasništvu i banke za provedbu državne politike smatraju se stoga javnim tijelima jer su im povjerene, imaju i provode vladine ovlasti.

(169)

Komisija je također analizirala povjerava li i nalaže li kineska vlada poslovnim bankama u privatnom vlasništvu u NRK-u davanje povlaštenih (subvencioniranih) zajmova proizvođačima fotonaponskih proizvoda u smislu članka 3 stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(170)

Iz prethodnog odjeljka koji se odnosi na uključenost države u fotonaponski sektor (uvodna izjava (101)) i nalaza opisanih u nastavku jasno je da kineska vlada provodi politiku davanja povlaštenih zajmova fotonaponskom sektoru jer su javna tijela (poslovne banke u državnom vlasništvu) (59) uključena u takvo davanje i imaju prevladavajući položaj na tržištu što im omogućuje da nude niže kamatne stope od tržišnih kamatnih stopa.

(171)

Zakon o poslovnim bankama [2003.] primjenjuje se jednako na poslovne banke u državnom vlasništvu i poslovne banke u privatnom vlasništvu. Na primjer, članak 38. ovog zakona upućuje sve poslovne banke (tj. i banke koje su u privatnom vlasništvu) da „utvrde stopu na zajam u skladu s gornjom i donjom granicom stope na zajam koju je odredila NBK”. Članak 34. Zakona o poslovnim bankama upućuje poslovne banke da „svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva i društvenog razvoja te u duhu državnih politika za industriju”.

(172)

Nekoliko vladinih političkih dokumenata o planiranju te zakoni upućuju na povlašteno davanje zajmova fotonaponskoj industriji. Primjerice, Odlukom Državnog vijeća od 10. listopada 2010. o poticanju razvoja 7 novih strateških industrija jamči se jačanje intenziteta fiskalne i financijske političke potpore strateškim industrijama (60) (fotonaponska industrija navedena je među njima) i njome se financijske institucije potiču da „prošire kreditnu potporu” tim industrijama i da „iskoriste povlaštene fiskalne politike kao što su naknada rizika”. Nacionalnim planom za srednjoročni i dugoročni znanstveni i tehnički razvoj (2006. – 2020.) u kojem se solarna energija i fotonaponske ćelije određuju kao ključna područja i prioritetne teme (61) jamči se „poticanje financijskih institucija na davanje potpore u obliku povlaštenih zajmova glavnim nacionalnim znanstvenim i tehnološkim industrijalizacijskim projektima” i nalaže se vladi da „usmjerava različite financijske institucije i privatni kapital na sudjelovanje u znanstvenom i tehničkom napretku”. Zakonom NRK-a o znanstvenom i tehnološkom napretku (Nalog br. 82. Predsjednika NRK-a) određuje se da država potiče i daje smjernice financijskim institucijama da podupiru razvoj industrija visoke i nove tehnologije davanjem zajmova te da financijske institucije koje su politički usmjerene prednost daju razvoju industrija visoke i nove tehnologije (62). Prema istom zakonu financijske institucije koje su politički usmjerene u okviru svojeg poslovanja daju posebnu pomoć projektima poduzeća u području neovisnih inovacija koje potiče država (63).

(173)

Nadalje, prethodno navedeno ograničenje u vezi s određivanjem kamatnih stopa NBK-a (uvodne izjave (164) – (165)) obvezujuće je i za poslovne banke u privatnom vlasništvu.

(174)

Prethodno navedeni citati iz zakona i propisa koji se odnose na bankarski sektor pokazuju da se politika kineske vlade za davanje povlaštenih zajmova fotonaponskoj industriji odnosi i na poslovne banke u privatnom vlasništvu i kineska ih vlada zapravo upućuje da „svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva i društvenog razvoja te u duhu državnih politika za industriju” (64).

(175)

Komisija je od kineske vlada zatražila odgovarajuće informacije kako bi ocijenila kako banke u NRK-u provode procjenu kreditnog rizika trgovačkih društava u području fotonaponske industrije prije donošenja odluke hoće li im odobriti zajmove ili ne te odluke o uvjetima dodjeljenih zajmova. U Dodatku A upitniku Komisija je zatražila informacije o tome kako banke uzimaju u obzir rizik pri dodjeljivanju zajmova, ocjenjuju kreditnu sposobnost korisnika kredita, koje premije rizika banka naplaćuje za različita trgovačka društva/industrije u NRK-u, koje čimbenike banka uzima u obzir kod ocjene kreditnog zahtjeva, opisa kreditnog zahtjeva i postupka odobrenja itd. Međutim, niti kineska vlada niti pojedinačne banke navedene u upitniku nisu dostavile nikakve dokaze u tom pogledu (uz jednu iznimku navedenu u uvodnoj izjavi (176)). Kineska vlada dostavila je samo općenite odgovore bez ikakvih dokaza da se stvarno provodi bilo kakva procjena kreditnog rizika.

(176)

Tijekom provjera jedne od banaka Komisija je izvršila pregled jedne procjene rizika. Dio te procjene kreditnog rizika odnosila se na vladinu potporu trgovačkim društvima u području solarne energije i na državne planove poticanja fotonaponske industrije općenito i ta činjenica odrazila se pozitivno na kreditni rejting koji je dodijeljen ovom trgovačkom društvu. Ovo je primjer kako vladina politika (i subvencije koje su namijenjene određenom sektoru) utječu na donošenje odluka banaka kada odlučuju o uvjetima financiranja trgovačkih društava u području solarne energije.

(177)

Komisija je također zatražila slične informacije od proizvođača izvoznika koji surađuju i pokušala ih je provjeriti tijekom posjeta radi provjere proizvođača izvoznika u uzorku na licu mjesta. Većina proizvođača izvoznika odgovorila je da banke zahtijevaju određene dokumente i provode neku vrstu analize kreditnog rizika prije dodjeljivanja zajmova. Međutim, svoje tvrdnje nisu mogli potkrijepiti nikakvim dokazima. Komisija je tijekom provjere na licu mjesta zatražila dokaze da banke zahtijevaju takve dokumente ili da ih trgovačka društva dostavljaju bankama ili bilo kakvo izvješće banaka kojim se dokazuje da su takve analize kreditnog rizika provedene. Međutim, skupine proizvođača izvoznika u uzorku nisu mogle dostaviti takve dokaze niti bilo koje druge dokaze koji potvrđuju njihove tvrdnje.

(178)

Informacije o procjeni kreditnog rizika više su puta zatražene od zainteresiranih stranaka jer se smatraju ključnima uzimajući u obzir među ostalim informacije iz uvodne izjave (167).

(179)

S obzirom na prethodno navedeno, nalazi u vezi s procjenom kreditnog rizika u NRK-u odnose se na poslovne banke u državnom vlasništvu, poslovne banke u privatnom vlasništvu kao i na banke za provedbu državne politike. Doista, prethodno navedeni dokazi dovode do zaključka da privatne banke u NRK-u moraju slijediti vladine politike u pogledu davanja zajmova, posebice fotonaponskom sektoru i postupati na jednak način kao i banke u državnom vlasništvu za koje je u uvodnoj izjavi (168) utvrđeno da su javna tijela. Stoga se zaključuje da su privatne banke povjerene vladi i da im ona nalaže da izvršavaju funkcije koje su obično dane vladi, u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(180)

K tome prethodno navedeni dokazi pokazuju da čak i kada se banke u državnom vlasništvu ne bi smatrale javnim tijelima, one bi se također smatrale bankama koje su povjerene kineskoj vladi i kojima ona nalaže izvršavanje funkcija koje su obično dane vladi u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(181)

Prema informacijama koje su prikupljene tijekom ovog ispitnog postupka može se zaključiti da udio banaka u državnom vlasništvu predstavlja više od 2/3 kineskog tržišta. Pet najvećih poslovnih banaka u državnom vlasništvu (Poljoprivredna banka, Kineska banka, Kineska banka za izgradnju, Komunikacijska banka te Industrijska i poslovna banka ) predstavljaju više od polovice kineskog bankarskog sektora (65). Pored toga, Kineska razvojna banka i Kineska izvozno-uvozna banka u potpunosti su u državnom vlasništvu. Tih sedam banaka dalo je većinu zajmova osmorici proizvođača izvoznika u uzorku u predmetu o solarnim pločama. Snažno prisutno državno vlasništvo u kombinaciji s poremećajima na kineskom financijskom tržištu i politikom kineske vlade da usmjeri jeftin kapital prema odabranim industrijama ugrožava ravnopravno tržišno natjecanje u međunarodnoj trgovini i daje nepoštenu prednost kineskim proizvođačima.

(182)

Banke u NRK-u nemaju potpunu slobodu odlučivanja o uvjetima zajmova. U pogledu kamatnih stopa one su obvezne pridržavati se ograničenja koja određuje Narodna banka Kine (NBK). Ta ograničenja i gornje granice na kamatne stope za depozite stvaraju stanje u kojem banke imaju zajamčen pristup jeftinom kapitalu (zbog reguliranja kamatne stope za depozite) i mogućnost davanja zajmova određenim industrijama po povoljnim kamatnim stopama.

(183)

Banke su također podložne pravnim propisima kojima se od njih među ostalim zahtijeva da svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva (66), da pružaju kreditnu potporu poticanim projektima (67) ili daju prvenstvo razvoju industrija visoke i nove tehnologije (68). Banke su obvezne slijediti ta pravila.

(184)

Prema nedavnim nalazima neke velike poslovne banke u NRK-u dobile su pristup državnim deviznim pričuvama (69). To značajno smanjuje njihovu cijenu kapitala i taj „jeftini novac” koristi se za zajmove u USD i EUR valuti za odabrana trgovačka društva i projekte u skladu s politikom „izlaska prema van”. Stoga su u mogućnosti ponuditi uvjete kojima obične poslovne banke ne mogu konkurirati.

(185)

Daljnji veliki poremećaj u financiranju fotonaponske industrije je poseban povlašteni položaj Kineske razvojne banke („CDB”) koja je glavni davatelj zajmova toj industriji i koja je dala većinu zajmova i kreditnih linija proizvođačima izvoznicima u uzorku. Kineska razvojna banka financira se gotovo u potpunosti od prodaje obveznica, a ne od depozita i nakon Ministarstva financija ona je drugi najveći izdavač obveznica u državi. S pomoću tog posebnog mehanizma Kineska razvojna banka sposobna je financirati se jeftino i potom nuditi zajmove odabranim industrijama po povlaštenim uvjetima (70).

(186)

Podnositelj pritužbe naveo je da kineska vlada subencionira svoju fotonaponsku industriju povlaštenim zajmovima i ciljanim kreditima.

(187)

Sljedeće pravne odredbe omogućuju povlašteno davanje zajmova u Kini: Zakon NRK-a o poslovnim bankama, Opća pravila o zajmovima (provedena od NBK-a), Odluka br. 40 Državnog vijeća o proglašavanju i provedbi privremenih odredaba o poticanju prilagodbe industrijske strukture.

(188)

Uzimajući u obzir ukupne dokaze zaključuje se da banke u državnom vlasništvu za koje je u uvodnoj izjavi (168) utvrđeneno da su javna tijela daju veliku većinu zajmova skupini proizvođača izvoznika u uzorku jer su im povjerene vladine ovlasti i izvršavaju vladine funkcije. Postoje dodatni dokazi da te banke stvarno izvršavaju vladine ovlasti jer, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (164), postoji jasno uplitanje države (tj. Narodne banke Kine) u donošenje odluka poslovnih banaka o kamatnim stopama za zajmove koji se odobravaju kineskim trgovačkim društvima. Pod tim okolnostima praksa davanja zajmova tih subjekata izravno se pripisuje vladi. Činjenica da banke izvršavaju ovlasti vlade potvrđeno je člancima 7. i 15. Općih pravila o zajmovima (koje provodi NBK), Odlukom 40. i člankom 34. Zakona o poslovnim bankama u odnosu na ispunjavanje vladinih industrijskih politika. Također postoji i mnoštvo dokaza na temelju indicija, koje potkrepljuju objektivne studije i izvješća, da se vlada još uvijek u velikoj mjeri upliće u kineski financijski sustav, kako je već objašnjeno u uvodnim izjavama (172) i (178). Zaključno, kineska vlada nije dostavila informacije kojima bi se omogućilo bolje razumijevanje odnosa banaka u državnom vlasništvu i vlade, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama (139) i (140). Komisija stoga u slučaju zajmova koje daju banke u državnom vlasništvu u NRK-u zaključuje da postoji financijski doprinos proizvođačima fotonaponskih proizvoda u obliku izravnog prijenosa sredstava vlade u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. Osim toga, isti dokazi pokazuju da su poslovne banke u državnom vlasništvu (kao i privatne banke) povjerene vladi i da ih ona usmjerava što posljedično znači da postoji financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(189)

S obzirom na analize iz uvodnih izjava od (169) do (178) također se utvrđuje da su banke u privatnom vlasništvu povjerene kineskoj vladi i da im ona nalaže da daju zajmove proizvođačima fotonaponskih proizvoda te da postoji financijski doprinos u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. i člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iv. Osnovne uredbe.

(190)

Korist postoji u smislu članka 3. stavka 2. i članka 6. točke (b) Osnovne uredbe u onoj mjeri u kojoj se vladini zajmovi ili zajmovi privatnih tijela koja su povjerena vladi ili koje ona usmjerava odobravaju uz povoljnije uvjete nego što bi ih zajmoprimac mogao stvarno ostvariti na tržištu. Nevladini zajmovi u NRK-u ne pružaju odgovarajuću tržišnu referentnu vrijednost jer je utvrđeno da su banke u privatnom vlasništvu povjerene kineskoj vladi ili ih ona usmjerava i stoga se pretpostavlja da slijede praksu davanja zajmova banaka u državnom vlasništvu. Stoga su izrađene referentne vrijednosti korištenjem metode koja je opisana u uvodnim izjavama od (198) do (200). Korištenje ovih referentnih vrijednosti dokazuje da se zajmovi fotonaponskom sektoru odobravaju prema odredbama i uvjetima koji su niži od onih na tržištu.

(191)

U skladu s Odlukom br. 40 fotonaponska industrija pripada poticanoj kategoriji. Odluka br. 40 nalog je Državnog vijeća koje je najviše administrativno tijelo u NRK-u te je u tom smislu odluka pravno obvezujuća za ostala javna tijela i gospodarske subjekte. Tom odlukom industrijski sektori razvrstani su u „poticane, ograničene i isključene projekte”. Ovaj akt predstavlja smjernicu industrijske politike koja zajedno s kataloškim popisom pokazuje kako kineska vlada provodi politiku poticanja i potpore skupina poduzeća ili industrija, kao što su fotonaponska industrija/industrija za novu energiju koje su u kataloškom popisu razvrstane kao „poticana industrija”. U pogledu određenih industrija navedenih kao „poticane”, napominje se da one predstavljaju samo dio kineskog gospodarstva. Nadalje, samo određene aktivnosti unutar tih poticanih sektora označene su kao „poticane”. U članku 17. Odluke br. 40 također se određuje da „poticani projekti ulaganja” ostvaruju određene povlastice i poticaje te, među ostalim, financijsku potporu. S druge strane, u odnosu na „ograničene i isključene projekte”, Odlukom br. 40 državna tijela ovlašćuju se da provode izravne intervencije radi uređenja tržišta. Člancima 18. i 19. de facto se određuje da odgovarajuće tijelo zabranjuje financijskim institucijama da takvim „ograničenim i isključenim projektima” osiguraju zajmove. Iz prethodno navedenog jasno je da Odluka br. 40 sadržava obvezujuća pravila za sve gospodarske institucije u obliku uputa o promociji i potpori poticanih industrija, a fotonaponska industrija jedna je od njih.

(192)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (172), kineska vlada usmjerava povlaštene zajmove ograničenom broju industrija, a fotonaponska industrija jedna je od njih. Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, postaje jasno da nadležna tijela dopuštaju financijskim institucijama dodjeljivanje povlaštenih zajmova samo ograničenom broju industrija/trgovačkih društava koje postupaju u skladu s odgovarajućim politikama kineske vlade. Na temelju dokaza u spisu i zbog izostanka suradnje kineske vlade u ovom pitanju, zaključuje se da subvencije u obliku povlaštenih zajmova nisu općenito dostupne te su stoga specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe. Štoviše, ni jedna zainteresirana stranka nije podnijela dokaze koji ukazuju na to da se subvencija temelji na objektivnim kriterijima ili uvjetima iz članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe.

(193)

Ispitnim postupkom pokazalo se da su tijekom razdoblja ispitnog postupka svi proizvođači izvoznici u uzorku ostvarili korist od povlaštenih zajmova.

(194)

U skladu s tim, financiranje fotonaponske industrije trebalo bi se smatrati subvencijom.

(195)

S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, koristi za proizvođače izvoznike i specifičnosti, ova bi se subvencija trebala smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(196)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Prema članku 6. točki (b) Osnovne uredbe kao korist za primatelje smatra se razlika između iznosa kojeg trgovačko društvo plaća za vladin zajam i iznosa kojeg bi trgovačko društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam dostupan na tržištu.

(197)

Kako je prethodno objašnjeno (uvodna izjava (190)), budući da zajmovi koje daju kineske banke odražavaju značajno uplitanje vlade u bankarski sektor i ne odražavaju kamatne stope kakve se mogu naći na funkcionirajućem tržištu, određena je odgovarajuća referentna vrijednost s pomoću metode koja je opisana u nastavku. Nadalje, zbog nedostatka suradnje kineske vlade, Komisija se također poslužila raspoloživim činjenicama kako bi odredila odgovarajuću referentnu vrijednost za kamatnu stopu.

(198)

Prilikom izračuna odgovarajuće referentne vrijednosti za zajmove u domaćoj valuti CNY, smatra se razumnim primijeniti kineske kamatne stope, prilagođene da odražavaju uobičajeni tržišni rizik. Doista, u kontekstu u kojem je trenutačno financijsko stanje izvoznika utvrđeno na poremećenom tržištu te kada ne postoje pouzdane informacije kineskih banaka o mjerenju rizika i određivanju kreditnog rejtinga, smatra se potrebnim ne uzeti kreditnu sposobnost kineskih izvoznika nominalno, nego primijeniti uvećani iznos kako bi se odrazio mogući utjecaj poremećenog kineskog tržišta na njihovu financijsku situaciju.

(199)

Isto vrijedi za zajmove u stranim valutama. Kao referente vrijednosti korištene su obveznice poduzeća po BB rejtingu u odgovarajućoj valuti izdane tijekom RIP-a.

(200)

S obzirom na prethodno navedeno, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od (138) do (140), od kineske vlade i proizvođača izvoznika koji surađuju zatraženo je da dostave informacije o politici davanja zajmova kineskih banaka i načinu na koje se zajmovi dodjeljuju proizvođačima izvoznicima. Unatoč višestrukih zahtjeva, takve informacije nisu dostavljene. Prema tome, s obzirom na nedostatak suradnje i sve raspoložive činjenice te u skladu s odredbama članka 28. stavka 6. Osnovne uredbe, prikladno je smatrati da bi se svim poduzećima u Kini odobrila samo najviša ocjena „stupnja neulaganja” za obveznice (BB po Bloombergu) te na uobičajenu stopu za zajmove Narodne banke Kine primijeniti odgovarajuću premiju koja se može očekivati na obveznice koje izdaju poduzeća s tim rejtingom. Korist proizvođača izvoznika izračunana je uzimajući u obzir razliku kamatne stope, izraženu u postocima, pomnoženu s nepodmirenim iznosom zajma, tj. kamatom koja nije plaćena tijekom RIP-a. Taj je iznos potom dodijeljen na ukupni promet proizvođača izvoznika koji surađuju.

(201)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na taj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(202)

Podnositelj pritužbe naveo je da su kineske banke pružale nerazmjerne kreditne linije kineskim izvoznicima dotičnog proizvoda. Ispitnim postupkom je potvrđeno da su zaista sva trgovačka društva nad kojima je proveden ispitni postupak primila velike kreditne linije kineskih banaka koje su u većini slučajeva pružene besplatno ili uz vrlo male naknade. U normalnim tržišnim okolnostima takve kreditne linije podliježu znatnim obvezama i administrativnim pristojbama kojima se bankama omogućuje naknada za troškove i rizike.

(203)

Izvješćem skupine EZ – zrakoplov potvrđeno je da takve kreditne linije, pored i povrh učinka pojedinačnih zajmova mogu biti izravni prijenosi sredstava u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe i stoga financijski doprinosi. Skupina je utvrdila da korist mogućeg prijenosa sredstava proizlazi iz samog postojanja obveze izravnog prijenosa sredstava. Skupina je također utvrdila da bi kreditna linija mogla sama po sebi osigurati korist trgovačkom društvu primatelju i da je to stoga mogući prijenos sredstava neovisno od bilo kojih izravnih prijenosa sredstava u obliku pojedinačnih zajmova (71).

(204)

Kreditne linije proizvođačima izvoznicima u uzorku pružile su iste banke kao i u slučaju povlaštenih zajmova kako je prethodno opisano. Kako je prethodno utvrđeno te su banke javna tijela (uvodne izjave od (158) do (166)) ili su povjerene kineskoj vladi i ona im nalaže da pružaju povlašteno financiranje fotonaponskoj industriji (uvodne izjave od (169) do (178)).

(205)

Kako je prethodno objašnjeno (uvodne izjave od (158) do (185)), kinesko tržište poremećeno je zakonima i praksama banaka u državnom vlasništvu i utvrđeno je da su u većini slučajeva kreditne linije pružene besplatno ili uz vrlo male naknade. U normalnim tržišnim okolnostima takve kreditne linije podliježu znatnim obvezama i administrativnim pristojbama kojima se bankama omogućuje naknada za troškove i rizike.

(206)

Iznos koristi predstavljaju naknade koje se inače primjenjuju na poslovne kreditne linije za trgovačka društva, a kojih su proizvođači izvoznici u uzorku u većini slučajeva oslobođeni. Komisija je koristila primjenjene naknade za kreditnu liniju koju je jednom od proizvođača izvoznika u uzorku pružila strana poslovna banka.

(207)

U skladu s Odlukom br. 40 fotonaponska industrija pripada poticanoj kategoriji. Odluka br. 40 nalog je Državnog vijeća koje je najviše administrativno tijelo u NRK-u te je u tom smislu odluka pravno obvezujuća za ostala javna tijela i gospodarske subjekte. Odlukom su industrijski sektori razvrstani u „poticane, ograničene i isključene projekte”. Ovaj akt predstavlja smjernicu industrijske politike koja zajedno s kataloškim popisom pokazuje kako kineska vlada održava politiku poticanja i potpore skupina poduzeća ili industrija kao što su fotonaponska industrija/industrija za novu energiju, razvrstane u kataloškom popisu kao „poticana industrija”. U pogledu broja industrija navedenih kao „poticane”, napominje se da one predstavljaju samo dio kineskog gospodarstva. Nadalje, samo određenim aktivnostima unutar tih poticanih sektora daje se status „poticane” aktivnosti. Člankom 17. Odluke br. 40 također se određuje da „poticani projekti ulaganja” dobivaju određene povlastice i poticaje te, među ostalim, financijsku potporu. S druge strane, u odnosu na „ograničene i isključene projekte”, Odlukom br. 40 državna tijela ovlašćuju se da provode izravne intervencije radi uređenja tržišta. Člancima 18. i 19. de facto se određuje da odgovarajuće tijelo zabranjuje financijskim institucijama da takvim „ograničenim i isključenim projektima” osiguraju zajmove. Iz prethodno navedenog jasno je da Odluka br. 40 sadržava obvezujuća pravila za sve gospodarske institucije u obliku uputa o poticanju i potpori poticanih industrija, a fotonaponska industrija jedna je od njih.

(208)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama (172) i (192), kineska vlada usmjerava povlašteno davanje zajmova, a pružanje kreditnih linija ograničenom boju industrija ključni je dio toga. Fotonaponska industrija pripada toj skupini industrija i ima koristi od diskriminirajućeg povlaštenog davanja zajmova.

(209)

Uzimajući u obzir prethodna razmatranja postaje jasno da nadležna tijela dopuštaju financijskim institucijama dodjeljivanje povlaštenih kreditnih linija samo ograničenom broju industrija/trgovačkih društava koje postupaju u skladu s odgovarajućim politikama kineske vlade. Na temelju dokaza u spisu i zbog izostanka suradnje kineske vlade u ovom pitanju, zaključuje se da subvencije u obliku nerazmjernih kreditnih linija nisu općenito dostupne te su stoga specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe. Štoviše, ni jedna zainteresirana stranka nije podnijela dokaze koji ukazuju na to da se subvencija temelji na objektivnim kriterijima ili uvjetima na temelju članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe.

(210)

Ispitnim postupkom pokazalo se da su sve skupine proizvođača izvoznika u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarile korist od kreditnih linija koje su pružene besplatno ili po stopama koje su niže od onih koje se primjenjuju na tržištu.

(211)

U skladu s tim, davanje takvih kreditnih linija fotonaponskoj industriji trebalo bi se smatrati subvencijom.

(212)

S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, koristi za proizvođače izvoznike i specifičnosti, ova bi se subvencija trebala smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(213)

Davanje kreditnih linija besplatno ili uz naknade koje su manje od tržišnih smatra se davanjem financijskih usluga (članak 3. stavak 1. točka (a) podtočka iii. Osnovne uredbe) uz manju naplatu od odgovarajuće. Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Zbog poremečaja tržišta opisanog u uvodnim izjavama od (158) do (185) primjerenost naknade za financiske usluge (u ovom slučaju pružanje kreditnih linija) nije mogla biti utvrđena u odnosu na prevladavajuće tržišne uvjete u NRK-u. Stoga u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. Osnovne uredbe kao korist za primatelje smatra se razlika između iznosa kojeg trgovačko društvo plaća za pružanje kreditnih linija od strane kineskih banaka i iznosa kojeg bi trgovačko društvo platilo za usporedivu poslovnu kreditnu liniju dostupnu na tržištu. Kreditne linije mogu se također smatrati mogućim prijenosom sredstava u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. Osnovne uredbe.

(214)

Kreditnu liniju jednom od proizvođača izvoznika u uzorku odobrila je banka sa sjedištem s financijskom nadležnošću izvan NRK-a, pri ćemu je za tu kreditnu liniju uvjet bio plaćanje obveza i naknada za dodjeljivanje u skladu s uobičajenom praksom na svjetskim financijskim tržištima. Iako je kreditnu liniju dodijelila kineska podružnica dotične banke, smatra se da je to odgovarajuća zamjena za referentnu vrijednost. Smatralo se prikladnim koristiti naknadu koja je primijenjena na ovu kreditnu liniju kao referentnu vrijednost u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. Osnovne uredbe.

(215)

Visina naknade koja je korištena kao referentna vrijednost primijenjena je pro-rata na iznos svake dotične kreditne linije kako bi se dobio iznos subvencije (umanjen za naknade koje su stvarno plaćene). U slučajevima u kojima je razdoblje trajanja kredita bilo duže od jedne godine ukupni iznos subvencija dodijeljen je na razdoblje trajanje kreditne linije, a odgovarajući iznos pridodan RIP-u.

(216)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(217)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(218)

U pritužbi je navedeno da kinesko društvo za osiguranje izvoza i kredita „Sinosure”(China Export & Credit Insurance Corporation) proizvođačima dotičnog proizvoda pruža osiguranje izvoznih kredita po povlaštenim uvjetima, među ostalim, s pomoću programa pod nazivom „Green Express”. U pritužbi se navodi da osiguranje izvoznih kredita društva Sinosure nije čak dovoljno ni za pokrivanje dugoročnih troškova poslovanja i gubitaka ovog programa.

(219)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama (104) i (105), Komisija je zatražila informacije s pomoću upitnika, pisma za dopunu podataka i tijekom posjeta kineskoj vladi i Sinosureu radi provjere na licu mjesta ali ni kineska vlada ni Sinosure nisu dostavili te informacije.

(220)

Komisija je zatražila institucionalni okvir i odgovarajuće dokumente koji uređuju rad Sinosurea kao službenog državnog osiguravatelja izvoznih kredita. Kineska vlada dostavila je samo Obavijest koju su 2004. zajednički izdali Ministarstvo trgovine („MOFCOM”) i Sinosure ali nije dostavila razne druge važne dokumente, kao na primjer tzv. Plan 840, uključen u Obavijest Državnog vijeća od 27. svibnja 2009. (72).

(221)

U pogledu provjere odgovora na upitnik i Priloga I. u odnosu na Sinosure, Komisija nije mogla pribaviti određeni broj dokumenata i provjeriti određene elemente koji su zatraženi na licu mjesta. Posebice, Sinosure nije dostavio sljedeće informacije i dokaze koje je zatražila Komisija: (a) financijske izvještaje za 2012., koji, kako je navedeno, još nisu dostupni na web-mjestu Sinosurea; (b) odgovarajuću dokumentaciju o osiguranju izvoznih kredita za dva izvoznika koji su surađivali u uzorku, uključujući ugovore, procjenu rizika, korespondenciju i dokaze o plaćanju premija; (c) posebne informacije o višem rukovodstvu koje je imenovalo Državno vijeće; (d) dokaze o elementima i prednostima navedenima u Obavijesti iz 2004. koju su zajednički izdali MOFCOM i Sinosure, uključujući o odobrenju ograničenja, fleksibilnosti kamatnih stopa i popustu unutar raspona varijacije premija; (e) dokaze o dugoročnim troškovima poslovanja i dobiti od djelatnosti osiguranja izvoznih kredita; (f) dokaze o procjeni stanja tržišta u fotonaponskom sektoru.

(222)

Komisija nije mogla provjeriti određene elemente iz odgovora na upitnik u vezi s djelatnostima društva Sinosure, uključujući posebice odgovore u vezi s procjenom rizika, stvarnim određivanjem premija i primjenom postupka odobravanja zbog toga što je Sinosure odbio raspravljati o posebnim ugovorima s izvoznicima koji surađuju u uzorku. Sinosure također nije mogao objasniti ili dostaviti potkrepljujuće dokumente za neke nedosljednosti u pogledu iznosa ili drugih elemenata u svojem ispunjenom upitniku i odgovoru na pismo za dopunu podataka koje je utvrdila Komisija.

(223)

Tijekom posjeta radi provjere i u dopisu kineske vlade od 3. lipnja 2013. kineska vlada i Sinosure pokušali su opravdati nedostatak suradnje navodeći kao razlog povjerljivost. U tom pogledu iz pisma najave posjeta i naknadne korespondencije e-poštom jasno je dano do znanja da Komisija želi provesti smislenu provjeru i da će očito poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu povjerljivih informacija koje se dostave ili daju na uvid prilikom provjere u skladu sa svojim pravnim obvezama da zaštiti te informacije odgovarajućim strogim pravilima EU-a. U pogledu dokumenata koje je Sinosure pokušao predati daleko nakon posjeta radi provjere i za koje Komisiji nije omogućio odgovarajuću provjeru, isti se ne mogu uzeti u obzir jer su posebno pripremljeni radi ispitnog postupka i Komisija nije mogla provjeriti izvorne dokumente.

(224)

Zbog nedostatka suradnje kineske vlade i društva Sinosure Komisija nije mogla provjeriti određene elemente u vezi s davanjem pokrića osiguranja izvoznih kredita za dotični proizvod od strane Sinosurea proizvođačima izvoznicima koji surađuju u uzorku. Stoga se određeni nalazi Komisije temelje na informacijama koje su raspoložive u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(225)

Ispitnim postupkom je utvrđeno da je Sinosure javno tijelo u smislu članka 2. točke (b) Osnovne uredbe i odgovarajuće sudske prakse WTO-a (73) jer ima, provodi ili su mu povjerene vladine ovlasti. Kineska vlada vrši znatnu kontrolu nad društvom Sinosure (74) i Sinosure provodi vladine ovlasti u izvršavanju vladinih funkcija.

(226)

Komisija napominje da je djelatnost osiguranja izvoznih kredita koju provodi Sinosure sastavni dio šireg finacijskog sektora u kojem je utvrđeno uplitanje vlade koje izravno utječe na financijsko tržište NRK-a i remeti njegovo normalno funkcioniranje (vidi uvodnu izjavu (185) i one koje slijede, gore).

(227)

Sinosure izvršava funkcije vlade u svojoj ulozi jedine službene institucije za osiguranje izvoznih kredita u NRK-u. Stoga ima monopolistički položaj na tržištu osiguranja izvoznih kredita. Društvo je potvrdilo da tržište nije otvoreno iako određeni međunarodni konkurenti posredno posluju u NRK-u.

(228)

Vlada ima potpuno vlasništvo i vrši financijsku kontrolu nad društvom Sinosure. Država je jedini vlasnik društva Sinosure odnosno u 100 % je vlasništvu Državnog vijeća. Registrirani kapital od 4 milijarde CNY potječe od fonda za rizične pothvate za osiguranje izvoznih kredita u skladu s državnim financijskim proračunom. Nadalje, država je 2011. dokapitalizirala 20 milijardi CNY s pomoću Kineskog investicijskog društva (China Investment Corporation), kineskog državnog fonda. (75) Statut društva navodi da je poslovni odjel Ministarstva financija nadležan za društvo i da je društvo dužno predati financijska i knjigovodstvena izvješća te fiskalno proračunsko izvješće Ministarstvu financija na provjeru i odobrenje.

(229)

U pogledu vladine kontrole društvo Sinosure, čiji je jedini vlasnik država, nema upravni odbor. Što se tiče nadzornog odbora, Državno vijeće imenuje sve njegove članove koji svoje zadaće izvršavaju u skladu s „Privremenom uredbom o nadzornom odboru u važnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu”. Vlada također imenuje i više rukovodstvo Sinosurea. Godišnje izvješće društva za 2011. („GI 2011.”) pokazuje da je predsjednik Sinosurea tajnik odbora partije i da su većina višeg rukovodstva također članovi odbora partije. Zbog odbijanja Sinosurea da dostavi daljnje informacije o višem rukovodstvu može se zaključiti da je rukovodstvo izravni izraz vlade koja izravno imenuje članove nadzornog odbora i višeg rukovodstva. Na toj osnovi Sinosure je pod znatnom kontrolom kineske vlade.

(230)

Obnašnje vladinih funkcija i politika od strane Sinosurea tako je jasno i očigledno da se može zaključiti da je društvo izravni izraz same vlade. Godišnje izvješće društva Sinosure za 2011. sadržava nekoliko izjava u tom pogledu: Sinosure je „proaktivno izvršavao političku funkciju društva za osiguranje izvoznih kredita … i postigao dobar početni rezultat u razdoblju prve godine 12. petogodišnjeg plana” (GI 2011., str. 4); „poticanje reforme poslovanja pojačalo je političku funkciju Sinosurea kao društva za osiguranje izvoznih kredita. Konferencija Središnjeg odbora komunističke partije Kine o gospodarstvu stavila je naglasak na takvu funkciju i postavila jasne zahtjeve u vezi s osiguranjem kredita koji su zacrtali naš put rasta” (GI 2011., str. 5); „Godine 2011. Sinosure je proveo strategije, odluke i dogovore Središnjeg odbora komunističke partije kine i Državnog vijeća kao i državne politike o diplomaciji, vanjskoj trgovini, industriji i financijama, u potpunosti provodio svoju političku funkciju i postigao brzi rast” (GI 2011., str. 11); „Sinosure je u potpunosti proveo državnu politiku ‚Posebnog dogovora za osiguranje financiranja izvoza za velike kompletne setove opreme’ i ispunio svoje obveze koje je odredila država” (GI 2011., str. 11).

(231)

Institucionalni okvir i ostali dokumenti koje je izdala kineska vlada, a na temelju kojih Sinosure djeluje, dalje dokazuju njegovu funkciju javnog tijela kojem su povjerene ovlasti za izvršavanje vladinih politika. Obavijest o provedbi strategije promicanja trgovine s pomoću znanosti i tehnologije korištenjem osiguranja izvoznih kredita (Shang Ji Fa [2004] br. 368 od 26. srpnja 2004.), izdana zajednički od MOFCOM-a i Sinosurea 2004., i dalje je mjerodavna za djelatnosti Sinosurea. Promicanje izvoza visoke i nove tehnologije i proizvoda s visokom dodanom vrijednošću s pomoću osiguranja izvoznih kredita ubraja se u ciljeve ove Obavijesti. Obavješću se izričito zahtijeva da Sinosure pruži potporu ključnim izvoznim industrijama koje su određene u imeniku kineskih proizvoda visoke i nove tehnologije iz 2006. „Solarne ćelije i moduli” uvršteni su u imenik među prihvatljive proizvode i oni se stoga mogu smatrati izravno poticanim od Sinosurea. U Obavijesti se navode sljedeće prednosti: „zeleni kanal” odnosno posebna potpora za proizvode iz kataloga koji bi trebali dobiti odobrenje u roku od pet dana ako se steknu uvjeti potpisivanja te prioritetno odobrenje ograničenja osiguranja; brzina obrade zahtjeva, dovršavanje u roku od tri mjeseca nakon zaprimanja dokumenata zahtjeva; fleksibilnost kamatne stope koja se sastoji od najvećeg popusta na stopu premija unutar raspona varijacije premija Sinosurea. U Obavijesti se također predviđa da regionalne i lokalne vlasti za trgovinu poduzmu daljnje mjere za podupiranje proizvoda iz imenika. Obavješću se od Sinosurea zahtijeva da prilagodi osnovni model temeljen na nacionalnoj industrijskoj politici i obilježjima izvoza proizvoda visoke i nove tehnologije te da pruži potporu industrijama inovacija, istraživanja i razvoja koje država posebno podupire.

(232)

Komisija je svjesna drugih dokumenata koji dokazuju da Sinosure izravno provodi vladine politike koje među ostalim donose korist proizvođačima izvoznicima. Takozvani Plan 840 naveden je u Obavijesti Državnog vijeća od 27. svibnja 2009. (76). Ime se odnosi na korištenje 84 milijardi USD u obliku osiguranja izvoza i jedna je od šest mjera koje je Državno vijeće pokrenulo 2009. kako bi stabiliziralo potražnju izvoza nakon gospodarske krize i povećane potražnje osiguranja izvoznih kredita zbog toga. Šest mjera uključuju naročito povećanu pokrivenost osiguranja izvoznih kredita, davanje kratkoročnog osiguranja izvoznih kredita u visini od 84 milijarde USD u 2009. te smanjenje stope premije. Kao jedina politička institucija koja potpisuje osiguranja izvoznih kredita, Sinosure se navodi kao izvršitelj plana. U pogledu smanjenja premija osiguranja od Sinosurea se zahtijevalo da osigura smanjenje prosječne stope kratkoročnih izvoznih osiguranja za 30 % na osnovi ukupne prosječne stope u 2008.

(233)

Takozvani Plan 421 uključen je u Obavijest o pitanjima provedbe posebnih dogovora za financiranje osiguranja izvoza velikih kompletnih setova opreme koju su 22. lipnja 2009. zajednički izdali Ministarstvo trgovine i Ministarstvo financija. To je bila i važna politika koja je podržavala kinesku politiku „izlaska prema van” kao odgovor na globalnu financijsku krizu iz 2009. i osigurala sredstva u iznosu od 42,1 milijarde USD za financiranje osiguranja radi potpore izvoza velikih kompletnih setova opreme. Sinosure i neke druge financijske institucije davali bi ta sredstva i upravljali njima. Poduzeća koja su obuhvaćena tim dokumentom mogla su koristiti te povlaštene financijske mjere, uključujući osiguranje izvoznih kredita. Zbog nesuradnje kineske vlade Komisija nije mogla zatražiti dodatne pojedinosti o primjeni ove Obavijesti. U nedostatku protudokaza Komisija ima razloga vjerovati da su fotonaponska oprema i fotonaponski sektor također obuhvaćeni tim dokumentom.

(234)

Ostali dokumenti koji pokazuju vladinu potporu davanju kratkoročnih osiguranja izvoznih kredita uključuju dva dokumenta u vezi s povećanom financijskom potporom za strateške industrije u nastajanju. Obavješću o podržavanju i razvoju koja se odnosi na stratešku odluku Državnog vijeća u vezi s ubrzavanjem industrija u nastajanju, Guo Fa [2010] br. 32. od 18. listopada 2010. stavak 7(C) potiču se financijske institucije da povećaju financijsku potporu. Smjernice o provedbi za razvoj novih strateških industrija u nastajanju koje su zajednički izdala sva nadležna ministarstva (tj. Komisija za nacionalni razvoj i reformu, Ministarstvo trgovine, Ministarstvo znanosti, Ministarstvo industrije i informacijske tehnologije, Ministarstvo zaštite okoliša, Ministarstvo financija, Državna porezna uprava, Glavna carinska uprava, Glavna uprava za nadzor kvalitete, Ured za nadzor intelektualnog vlasništva) Guo Fa [2011] br. 310 od 21. listopada 2011. se u stavku (Xxvii.) također posebice osvrću na aktivnu potporu strateškim industrijama u nastajanju, među ostalim osiguranjem izvoznih kredita. Ove strateške industrije u nastajanju usredotočuju u velikoj mjeri na proizvode, tehnologije i usluge za razvoj međunarodnog tržišta, avio-svemirsku opremu i proizvodnju najsuvremenije opreme ili potiču domaću patentiranu tehnologiju i standardni izvoz proizvoda strateških industrija u nastajanju. Stoga u nedostatku protudokaza postoji razlog vjerovati da dotični proizvod i izvoznici u uzorku također ispunjavaju uvjet „strateške industrije u nastajanju” i imaju pravo na koristi koji proizlaze iz toga.

(235)

Na temelju prethodno navedenih elemenata Komisija zaključuje da je Sinosure javno tijelo jer su mu povjerene vladine ovlasti radi provedbe vladinih politika, da je pod znatnom kontrolom vlade i da izvršava vladine funkcije.

(236)

Pravna osnova za ovaj program je sljedeća: Obavijest o provedbi strategije promicanja trgovine s pomoću znanosti i tehnologije korištenjem osiguranja izvoznih kredita (Shang Ji Fa [2004] br. 368) izdana zajednički od MOFCOM-a i društva Sinosure; Imenik izvoza kineskih proizvoda visoke i nove tehnologije iz 2006.; takozvani Plan 840 uključen u Obavijest Državnog vijeća od 27. svibnja 2009. takozvani Plan 421 uključen u Obavijest o pitanjima provedbe posebnih dogovora za financiranje osiguranja izvoza velikih kompletnih setova opreme koju su 22. lipnja 2009. zajednički izdali Ministarstvo trgovine i Ministarstvo financija; Obavjest o podržavanju i razvoju koja se odnosi na stratešku odluku Državnog vijeća u vezi s ubrzavanjem industrija u nastajanju, Guo Fa [2010] br. 32. od 18. listopada 2010. koju je izdalo Državno vijeće i njezine pripadajuće smjernice o provedbi (Guo Fa [2011] br. 310 od 21. listopada 2011.).

(237)

Budući da je Sinosure javno tijelo kojem su povjerene vladine ovlasti i koje provodi zakone i planove vlade, odobravanje osiguranja izvoznih kredita proizvođačima dotičnih proizvoda predstavlja financijski doprinos u obliku mogućih izravnih prijenosa sredstava od strane vlade u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe.

(238)

U pogledu rabata za dio premija koje su proizvođačima izvoznicima platila lokalna tijela, to također predstavlja izravni prijenos sredstava u obliku bespovratnih sredstava u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe.

(239)

Postoji korist u smislu članka 3. stavka 2. i članka 6. točke (c) Osnovne uredbe u mjeri u kojoj Sinosure pruža pokriće osiguranja izvoznih kredita pod povoljnijim uvjetima nego što bi ih zajmoprimac mogao stvarno ostvariti na tržištu ili pruža pokriće osiguranja koje inače uopće ne bi bilo dostupno na tržištu. Dodatna korist u smislu članka 3. stavka 2. koju su proizvođači izvoznici imali jesu gotovinski rabati za dio premije osiguranja plaćene Sinosureu od nekih lokalnih tijela na čijem području nadležnosti neki proizvođači izvoznici imaju sjedište.

(240)

Obavijest iz 2004. navela je cijeli raspon koristi koje Sinosure i/ili lokalna tijela pružaju poduzetnicima koji su obuhvaćeni imenikom iz 2006. i koji slijede nacionalne politike. Ispitnim postupkom pokazalo se da sporazumi o osiguranju koji su sklopljeni između Sinosurea i proizvođača izvoznika u uzorku te rabati na dio premija koje su odobrila lokalna tijela u potpunosti odražavaju te koristi. „Green Express” tretmanom obuhvaćeno je pojednostavnjivanje i ubrzavanje postupka pružanja pokrića i rješavanja zahtjeva s pomoću brze procjene gubitaka i ubrzane isplate klijenata nakon toga.

(241)

Ispitnim postupkom također je utvrđeno da su mjere nakon gospodarske krize 2009. koje su detaljno pojašnjenje u Planu 840 i Planu 421 te kasnije mjere iz 2011. u korist strateških industrija u nastajanju pružile znatne koristi proizvođačima izvoznicima. Tim mjerama povećana je raspoloživost pokrića osiguranjem i dodatno snižena premija koju naplaćuje Sinosure unatoč teškoj gospodarskoj situaciji i znatno su povećani rizici Sinosurea pri davanju pokrića osiguranjem, a koji se u potpunosti odražavaju u pokriću osiguranjem koje Sinosure pruža proizvođačima izvoznicima. Ispitnim postupkom pokazalo se posebice da su naplaćene premije i uvjeti tijekom RIP-a ostali uglavnom isti ili su se poboljšali, unatoč povećanja zahtjeva zbog neplaćanja koje je Sinosure isplatio i značajnog pogoršanja stanja fotonaponskog sektora.

(242)

U pogledu postojanja koristi Komisija je prvo ispitala u kojoj su mjeri premije Sinosurea pokrile trošak kratkoročnih osiguranja izvoznih kredita. Argument Sinosurea temeljio se na točki (j) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama („SCM”) prema kojoj se u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) navedenog sporazuma „zabranjenom” izvoznom subvencijom smatra pružanje programa osiguranja izvoznih kredita po stopama premija koje su neodgovarajuće za pokrivanje dugoročnih troškova poslovanja i gubitaka tih programa. U odgovorima na upitnik Sinosure se jednostavno osvrnuo na dobit i gubitak tijekom prošlih pet godina i iznio zaključak da davanje kratkoročnih osiguranja izvoznih kredita proizvođačima izvoznicima nije predstavljalo subvenciju u skladu sa Sporazumom WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama jer je društvo u tom razdoblju ukupno ostvarilo dobit. Kako je prethodno objašnjeno (vidi uvodne izjave (221) i (222)) Komisija je zatražila od društva Sinosure da dostavi određene informacije i dokaze u vezi s dugoročnom profitabilnošću ovih djelatnosti osiguranja izvoznih kredita, uključujući prihod od premija, troškove poslovanja i gubitke programa u skladu s sporazumom WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Međutim Sinosure nije dostavio tražene dokumente i dokaze tijekom posjeta radi provjere inzistirajući na ukupnim podacima o profitabilnosti iz svojeg revidiranog godišnjeg izvješća.

(243)

Komisija napominje da čak i kada bi se oslonila samo na godišnja izvješća Sinosurea, a da pritom ne može provjeriti iznose i elemente koji su sadržani u tim izvješćima, Komisija ne bi mogla zaključiti da je Sinosure ostvario dugoročnu dobit od svojeg odjela za osiguranje izvoznih kredita, što odgovara „programu” navedenom u točki (j). Sinosure pored osiguranja izvoznih kredita provodi određene djelatnosti i iznosi i podaci iz godišnjeg izvješća konsolidirani su podaci za sve djelatnosti društva i ne postoje precizno razvrstani podaci prema pojedinim djelatnostima. Iz nekih od godišnjih izvješća (ali ne najnovijeg) proizlazi da je kratkoročno osiguranje izvoznih kredita daleko najvažnija djelatnost Sinosurea, ali ne postoje precizni postoci. S obzirom da je Sinosure odbio pružiti zatražene informacije i dokaze samo u pogledu ove posljednje djelatnosti, a koji su potrebni za provođenje analize „programa” pod točkom (j) Priloga 1. sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, Komisija svoje nalaze mora temeljiti na dokazima iz spisa.

(244)

Komisija napominje na početku da u skladu s člankom 11. statuta društva Sinosure posluje na pragu rentabilnosti. Drugim riječima, prema statutu društva Sinosure ne namjerava maksimalizirati dobit nego samo poslovati na pragu rentabilnosti u skladu sa svojom ulogom jedinog službenog osiguravatelja izvoznih kredita u NRK-u. Kako je prethodno objašnjeno, dokazi iz spisa pokazali su da pravno i političko okruženje u kojem Sinosure djeluje zahtjeva da društvo izvršava vladine politike i planove u ispunjavanju svoje zadaće u području javne politike. Među odabranim industrijama i poduzećima koje država znatno podupire, proizvođači izvoznici imali su potpun pristup osiguranju izvoznih kredita koje je Sinosure pružao po povlaštenim kamatnim stopama čak i nakon globalne krize iz 2009. i onda kada je fotonaponski sektor proživio neviđenu krizu, uključujući tijekom RIP-a. Stoga Sinosure pruža neograničenu raspoloživost pokrića osiguranjem fotonaponskom sektoru i izuzetno niske premije osiguranja koje nudi ne odražavaju stvarne rizike koje su nastali osiguranjem izvoza u tom sektoru. Temeljem svih elemenata iz spisa već bi se moglo zaključiti da nije isključeno da stope premija koje zaračunava Sinosure nisu odgovarajuće za pokrivanje svojih dugoročnih djelatnosti, i da je to zapravo vjerojatno.

(245)

Zbog izostanka suradnje Sinosurea Komisija je razmatrala i daljnje elemente koji potvrđuju ovaj zaključak. Dokazi koji su javno dostupni već izričito pokazuju da Sinosure zapravo posluje u situaciji dugoročnih gubitaka u poslovanju (77). Komisija je također analizirala odgovarajuće podatke računa dobiti i gubitaka iz godišnjih izvješća Sinosurea koji pokrivaju godine od 2006. do 2011., a koje je Sinosure predao kako bi opravdao podatke o profitabilnosti koje je iznio u svojim odgovorima na upitnik. Ti podaci pokazuju da je Sinosure uključio znatan dugoročni poslovni gubitak od njegovih kombiniranih djelatnosti osiguranja koja isključuju prihod od ulaganja i druge prihode. Točnije, svake pojedine godine između 2006. i 2011. (uz jedinu iznimku 2010.) isplaćene tražbine su već (gotovo) jednake ili (daleko) veće od neto premija koje je Sinosure zaradio. Ako se oduzmu i troškovi poslovanja i troškovi provizija od neto premija, to rezultira još većim gubitkom. Brojke pokazuju da se unatoč skromnoj dobiti u 2010. u ukupnom razdoblju poslovanja bilježi znatan gubitak u poslovnoj djelatnosti s osiguranjima. Iz godišnjih izvješća proizlazi da su prihodi od ulaganja i drugi prihodi znatni doprinosi ukupnom prihodu Sinosurea, ali oni nisu relevantni za ocjenjivanje održivosti njegovog programa osiguranja izvoznih kredita. Budući da kratkoročno osiguravanje izvoznih kredita predstavlja većinu poslovnih djelatnosti Sinosurea, u nedostatku protudokaza zaključuje se da je Sinosure pretrpio znatne dugoročne gubitke od svojeg programa osiguranja izvoznih kredita.

S obzirom na to da Sinosure stvara gubitke u svojem programu osiguranja izvoznih kredita, postojanje koristi utvrđuje se usporedbom premija koje plaćaju proizvođači izvoznici s onima koje su raspoložive na tržištu. Sinosure je jedini službeni osiguravatelj izvoznih kredita i stoga potpuno kontrolira domaće tržište. U nedostatku poslovne referentne vrijednosti u NRK-u za takve instrumente i s obzirom na to da je financijsko tržište u NRK-u poremećeno uplitanjem vlade, razumno je koristiti referentnu vrijednost izvan NRK-a tj. premije koje se naplaćuju u normalnoj tržišnoj situaciji. Na temelju toga, kako je opisano u odjeljku u nastavku o izračunu iznosa subvencije, premije su niže od onih koje se primjenjuju na tržištu i korist se potvrđuje.

(246)

Prethodno navedene subvencije ovise o realizaciji izvoza u smislu članka 4. stavka 4. točke (a) Osnovne uredbe jer se one bez izvoza ne mogu dobiti. Osim toga, one su također specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer je pristup njima ograničen na određena poduzeća. Solarne ćelije i moduli izričito su navedeni u imeniku za proizvode visoke i nove tehnologije iz 2006., a što je uvjet za uživanje povlaštenog tretmana kako je navedeno u Obavijesti iz 2004. Nadalje, jedan od glavnih ciljeva Sinosurea je provedba nacionalnih politika i planova, uključujući 12. petogodišnji plan u fotonaponskom sektoru. Plan 840 i Plan 421 također donose korist fotonaponskom sektoru koji je pored nekoliko drugih sektora izdvojen u tim planovima (vidi uvodne izjave (232) i (233)). U skladu s Odlukom br. 40 i drugim planskim dokumentima i zakonima (vidi uvodne izjave (207) i (208)) fotonaponska industrija također se smatra jednom od poticanih industrija. Ta industrija ubraja se također u kategoriju „strateških industrija i industrija u nastajanju” koje uživaju brojne koristi u skladu s vladinim politikama (vidi uvodnu izjavu (102)). Većina proizvođača izvoznika također imaju formalni status poduzeća visoke i nove tehnologije što im daje brojne prednosti zbog povoljnih vladinih politika.

(247)

Stoga je očito da koristi koje odobravaju Sinosure ili lokalna tijela u vidu nadoknađivanja dijela premija osiguranja nisu raspoložive svim industrijskim sektorima i svim poduzećima, nego su ograničene samo na one sektore i poduzeća koja slijede odgovarajuće vladine politike potpore i njihove temeljne dokumente. Komisija zaključuje da su koristi koje Sinosure ili lokalna tijela odobravaju proizvođačima dotičnog proizvoda specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe. Nadalje, budući da nije bilo dokaza koji ukazuju na to da su subvencije temeljene na objektivnim kriterijima ili uvjetima u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) Osnovne uredbe, koristi su i u tom pogledu specifične.

(248)

Ispitnim postupkom pokazalo se da je tijekom razdoblja ispitnog postupka šest skupina proizvođača izvoznika u uzorku ostvarilo korist od osiguranja izvoznih kredita koje je dao Sinosure.

(249)

Osiguranje izvoznih kredita koje Sinosure pruža fotonaponskoj industriji smatra se subvencijom u mjeri u kojoj su premije niže od stopa koje se primjenjuju na tržištu.

(250)

S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, koristi za proizvođače izvoznike i specifičnosti, ova bi se subvencija trebala smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(251)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Izračun koristi sličan je situaciji koja uključuje kreditna jamstva. Prema članku 6. točki (c) Osnovne uredbe kao korist za primatelje smatra se razlika između premije koju trgovačko društvo plaća za kratkoročno osiguranje koje pruža Sinosure i iznosa premije kojeg bi trgovačko društvo platilo za usporedivo osiguranje izvoznih kredita dostupno na tržištu.

(252)

Budući da je kratkoročno osiguranje izvoznih kredita koje Sinosure pruža rezultat vladinih političkih ciljeva, i budući da Sinosure svojom funkcijom jedine službene agencije za osiguranje izvoznih kredita ima monopol na domaćem tržištu, odgovarajuća referentna tržišna vrijednost izrađena je korištenjem metode koja je opisana u nastavku. Nadalje, zbog nedostatka suradnje kineske vlade i Sinosurea, Komisija se također poslužila raspoloživim činjenicama kako bi odredila odgovarajuću tržišnu premiju za osiguranje koje je dano proizvođačima fotonaponskih proizvoda.

(253)

Komisija vjeruje da je najprikladnija referentna vrijednost za koju su informacije lako raspoložive stope premija koje primjenjuje Izvozno-uvozna banka („Banka Ex-Im”) Sjedinjenih Američkih Država. Prema javno raspoloživim informacijama (78), Banka Ex-Im službena je agencija za izvozne kredite savezne vlade SAD-a i ona je samoodrživa. Djelatnosti Banke Ex-Im uključuju osiguranje izvoznih kredita i druge djelatnosti kao što su jamstva za obrtni kapital i kreditna jamstva (financiranje kupaca). Njezina misija je stvaranje i podržavanje radnih mjesta u SAD-u podupiranjem izvoza SAD-a prema međunarodnim kupcima. Banka Ex-Im djeluje kao državna korporacija osnovana od Kongresa SAD-a. Stoga postoje brojne sličnosti s društvom Sinosure i ta se banka smatra prikladnom referentnom institucijom.

(254)

Referentna vrijednost premije izračunana je u odnosu na stvarne naknade koje se zaračunavaju za izvoze u zemlje OECD-a na police za cjelokupni promet s 90 % pokrićem osiguranog iznosa i trajanjem od 120 dana. Stvarna premija je medijan prosječnih vrijednosti za pet različitih kategorija stranih kupaca ovisno o njihovoj solventnosti i rizicima od neplaćanja. Ovo predstavlja najbližu raspoloživu referentnu vrijednost za izračun premije koju bi proizvođači dotičnog proizvoda morali platiti na tržištu.

(255)

Korištenjem informacija koje je dostavila kineska vlada izračunan je iznos koristi koji se odnosi na iznose pokrivene osiguranjem izvoznih kredita Sinosurea na naknade plaćene tijekom RIP-a za takvo osiguranje. Informacije o društvu Sinosure koje su dostavila društva koja surađuju nisu uzeta u obzir jer je bilo očito da je kineska vlada cjelovitija (npr. neka društva nisu prijavila svoju politiku u odnosu na Sinosure u svojim odgovorima na upitnik ili se nisu izjasnila o tome tijekom provjere na licu mjesta).

(256)

U pogledu plaćanja dijela premije osiguranja od strane lokalnih tijela, korist je izračunana kao razina rabata i iznosa bespovratnih sredstava koji je dan društvima u uzorku tijekom RIP-a.

(257)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(258)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(259)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(260)

Komisija je utvrdila da su neki proizvođači izvoznici u uzorku ostvarili korist od tih programa tijekom RIP-a. Međutim, zbog malih iznosa ostvarene koristi i zanemarivog učinka na subvencijsku maržu, Komisija nije smatrala potrebnim analizirati mogućnost kompenzacije dotičnih programa.

(261)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(262)

U pritužbi je navedeno da su proizvođači dotičnog proizvoda dobili subvencije u okviru demonstracijskog programa Golden Sun („Golden Sun”) koji je kineska vlada provela u srpnju 2009. Pritužba je sadržavala prima facie dokaze da je četvero izvoznika u uzorku primilo izravne subvencije za dotični proizvod u okviru tog programa. Nadalje, pokazalo se da je jedan od izvoznika u uzorku odabran kao dobavljač dotičnog proizvoda u odnosu na 70 % ukupnog kapaciteta koji su u 2011. instalirali nositelji projekta (tj. društava koje proizvode i prodaju električnu energiju proizvedenu s pomoću fotonaponskih sustava). Pritužba je također sadržavala informacije koje su ukazivale na to da sredstva programa Golden Sun nisu dodijeljena na transparentan i natjecateljski način nositeljima projekata.

(263)

Kako je detaljnije navedeno u uvodnim izjavama (104) i (105), Komisija je u upitniku, pismu za dopunu podataka i tijekom posjeta kineskoj vladi radi provjere na licu mjesta zatražila informacije o programu Golden Sun, ali kineska vlada nije dostavila te informacije.

(264)

Što se tiče informacija zatraženih u upitniku i pismu za dopunu podataka, kineska vlada je ustrajala na tome da program nije namijenjen proizvođačima dotičnog proizvoda. Zbog toga kineska vlada nije dostavila odgovore na određena pitanja koja se odnose na program i koristi za proizvođače dotičnog proizvoda, odnosno odgovorila je „nije primjenjivo”. Kineska vlada također nije dostavila sve mjerodavne zakone, propise i administrativne smjernice i ostale akte koji su zatraženi u upitniku, ograničavajući se samo na dostavljanje glavne pravne osnove.

(265)

Na početku postupka provjere programa Golden Sun Komisija je od kineske vlade zatražila dostavljanje svih priloga glavnoj pravnoj osnovi koja je već dostavljena i postavila pitanje namjerava li kineska vlada dostaviti dodatne službene dokumente u vezi s programom. Kineska vlada dostavila je tražene priloge ali je odgovorila da ne namjerava dostaviti nikakve dodatne dokumente. Komisija je zatim pokazala kineskoj vladi proračunski dokument o stvarnim financiranim projektima i odgovarajućim iznosima koji su dodijeljeni u okviru ovog programa koji je izdalo Ministarstvo Financija („MOF”), a koji su dostavili izvoznici koji surađuju (dokument MOF-a br. 965 [2010] od 2. prosinca 2010.). Iz prilogâ tog dokumenta vidljivo je da je jedan od izvoznika u uzorku primio znatna financijska sredstva u okviru programa Golden Sun za svoje projekte, a također i kao dobavljač prihvatljive opreme u nekoliko projekata koji su financirani programom Golden Sun. Predstavnici MOF-a koji su bili nazočni za vrijeme provjere bili su svjesni prikazanog dokumenta i Komisija je od njih zahtijevala da dostave sve slične proračunske dokumente koje je izdao MOF za godine u kojima se provodio program Golden Sun. Iako su se predstavnici MOF-a načelno složili da dostave te dokumente, nikada ih nisu dostavili Komisiji.

(266)

Komisija je MOFCOM-u također pokazala proračunske dokumente koji se odnose na program Golden Sun, koje je izdao lokalni odjel za financije iz provincije i općine, a dostavio jedan od izvoznika koji surađuje, te je zatražila od kineske vlade da dostavi odgovarajuće slične dokumente (tj. dokumente koji su izdani u provincijama i općinama) koji se odnose na program. Kineska vlada odgovorila je da ne posjeduje te dokumente jer se oni odnose na provincije i/ili općine te da ih stoga ne može dostaviti.

(267)

U svojem dopisu od 3. lipnja 2013. kineska vlada ponovila je svoje stajalište da program Golden Sun nije namijenjen proizvođačima dotičnog proizvoda i objasnila da su ti proizvođači možda ostvarili koristi iz ovog programa, ali u svojstvu operatera elektrana a ne u svojstvu proizvođača solarnih ploča jer isključivo nositelji projekata mogu primati subvencije u okviru tog programa. U tom dopisu također se tvrdi da je Komisija zatražila samo tri dokumenta određenog naziva koje je kineska vlada dostavila. To je netočno jer je Komisija tijekom provjere zatražila određene proračunske dokumente koje su izdali MOF (također izričito spomenute u dopisu Komisije od 23. svibnja 2013.) i lokalni odjeli na čijem području su se nalazili proizvođači izvoznici, (pozivajući se na određene dokumente koje su dostavili proizvođači izvoznici), a koje je kineska vlada odlučila ne dostaviti.

(268)

Komisija je također zatražila određene informacije o isplatama u okviru programa Golden Sun koje je zaprimio jedan od izvoznika koji surađuje u uzorku kada je dostavio dotični proizvod i izravno zaprimio sredstva od vlade. Kineska vlada ponovno nije mogla objasniti situaciju i navesti pojedinosti tijekom posjeta radi provjere nego je jednostavno kontaktirala pravnog savjetnika društva koji je navodno objasnio da je situacija razjašnjena s dužnosnicima Komisije tijekom posjeta radi provjere što uopće nije bio slučaj. Ostali detalji o situaciji objašnjeni su u nastavku u uvodnim izjavama od (276) do (278). Kako je dodatno objašnjeno uvodnim izjavama od (275) do (278), ispitnim postupom utvrđeno je da su proizvođači koji surađuju u uzorku zaista ostvarili korist od bespovratnih sredstava u okviru programa Golden Sun, uključujući posebice za dobavljanje dotičnih proizvoda. Stajalište kineske vlade da ovaj program ne pruža koristi dotičnom proizvodu nedvojbeno je pobijeno dokazima i činjenicama koje su potvrđene ispitnim postupkom.

(269)

S obzirom na nedostatak suradnje kineske vlade Komisija nije mogla provjeriti nekoliko ključnih aspekata programa Golden Sun i stvarne koristi koje su ostvarili proizvođači dotičnog proizvoda. Razlog tome je što kineska vlada nije dostavila sve odgovarajuće zatražene informacije, naročito proračunske dokumente o odobrenim sredstvima programa Golden Sun koje je izdao MOF za godine u kojima je program proveden. Stoga se određeni nalazi ispitnog postupka temelje na najboljim raspoloživim činjenicama iz spisa skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(270)

Glavna pravna osnova su Obavijest o provedbi demonstracijskog programa Golden Sun od 16. srpnja 2009. i priložene Privremene mjere za upravljanje fondom financijske pomoći demonstracijskog programa Golden Sun, spis CaiJian br. 397 [2009] koju su izdali Ministarstvo financija, Ministarstvo znanosti i Nacionalni odbor za energiju; Okružnica o uspješnoj provedbi zadaća demonstracijskog programa Golden Sun, br. spisa 718 [2009]; Okružnica o uspješnoj provedbi demonstracijskog programa Golden Sun 2010., br. spisa 622 [2010]; Okružnica o uputama o proračunskim indeksima financijskih subvencija za troškove izgradnje u vezi s demonstracijskim programom Golden Sun 2010. br. spisa 965 [2010] od 2. prosinca 2010. izdane od Ministarstvo financija; Okružnica o raspodjeli proračunskog cilja za fiskalne subvencije odobrene programima Golden Sun 2011. JCJ br. spisa 336 od 1. rujna 2011. koju je izdao Odjel za financije provincije Hebei; Okružnica o raspodjeli proračunskog cilja za fiskalne subvencije odobrene programima Golden Sun 2011. HCJ br. spisa 135 od 8. studenog 2011. koju je izdao Općinski ured za financije grada Hengshui.

(271)

Program Golden Sun uspostavljen je 2009. s ciljem poticanja tehnološkog napretka i uravnoteženog razvoja industrije distribuiranih solarnih fotonaponskih sustava. Tijela koja su nadležna za program na središnjoj razini jesu Ministarstvo financija, Ministarstvo znanosti i Nacionalni odbor za energetiku. U Obavijesti o provedbi demonstracijskog programa Golden Sun navode se određeni kriteriji za ispunjavanje uvjeta financiranja u okviru tog programa: (a) da su poduzeća uključena u lokalni provedbeni plan demonstracijskog projekta Golden Sun; (b) da imaju instalirani kapacitet od najmanje 300 kWh; (c) da vrijeme izgradnje ne prelazi godinu dana, a vrijeme djelovanja nije kraće od dvadeset godina; (d) da vlasnici fotonaponskih projekata moraju imati najmanje 100 milijuna CNY ukupne imovine i kapitala u visini od najmanje 30 % troškova ulaganja; (e) da se proizvođači integriranih sustava i ključne opreme koja se koristi u fotonaponskim projektima odabiru s pomoću postupka davanja ponuda. Prihvatljivi projekti mogu dobiti do 50 % ukupnih troškova ulaganja od vlade, dok je gornja granica povećana na 70 % za vlasnike projekata na udaljenim područjima bez uspostavljene električne mreže.

(272)

Što se tiče postupka, poduzeća koja žele dobiti sredstva u okviru programa moraju predati svoje prijave i odgovarajuće dokumente nadležnim vladinim tijelima. Odjeli za financije, tehnologiju i energetiku na razini provincija koji su nadležni za organizaciju programa dostavljaju zajedničko sažeto izvješće Ministarstvu financija, Ministarstvu znanosti i Nacionalnom odboru za energetiku koji su nadležni za pregled provincijskih projekata u pogledu tehničkih programa, uvjeta građenja, financiranja i svih ostalih aspekata. Nakon konačnog odobrenja vlade Ministarstvo financija izravno dodjeljuje sredstva vlasniku projekta i čuva odgovarajuću dokumentaciju o odobrenju i isplatama.

(273)

U praksi nositelji projekata predaju zahtjeve za financiranje vladi nakon sklapanja ugovora s dobaljačem ili dobavljačima prihvatljive fotonaponske opreme (tj. dotičnog proizvoda). U skladu s mjerodavnim zakonodavstvom ti dobavljači prihatljive fotonaponske opreme odabiru se s pomoću postupaka davanja ponuda. Međutim, kineska vlada nije objasnila kako provodi svoje diskrecijsko pravo odabira nositelja projekata za lokalne provedbene planove demonstracijskog projekta Golden Sun i kako ti nositelji projekata potom odabiru dobavljače prihvatljive fotonaponske opreme. Kineska vlada i zainteresirane stranke nisu dokazale da je postupak odabira otvoren, transparentan i nepristran jer nisu dostavili odgovarajuću dokumentaciju. Nema pokazatelja da je kupljena bilo kakva inozemna fotonaponska oprema. Velik udio prihvatljive fotonaponske opreme dobavio je jedan pojedinačni proizvođač koji surađuje u uzorku. Na temelju raspoloživih činjenica Institucije stoga zaključuju da je program Golden Sun korišten kao sredstvo stvaranja umjetne potražnje za proizvodima odabranih kineskih proizvođača dotičnog proizvoda. Ako vlada projekt smatra prihvatljivim od nje se očekuje da odobri sredstva.

(274)

Iz program Golden Sun dodjeljuje se subvencija smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u obliku izravnog prijenosa sredstava kineske vlade proizvođačima dotičnog proizvoda u obliku bespovratnih sredstava.

(275)

Ispitnim postupkom osobito je utvrđeno da su nekoliko proizvođača koji surađuju u uzorku izravno zaprimili bespovratna sredstva u okviru programa Golden Sun za instalaciju opreme za proizvodnju solarne energije u svojim objektima. Ova bespovratna sredstva koja su isplaćena proizvođačima koji surađuju u uzorku nadoknađuju dio troškova koje bi inače snosili i stoga su izravno povezana s dotičnim proizvodom.

(276)

Štoviše, ispitnim postupkom utvrđeno je da su proizvođači koji surađuju u uzorku također ostvarili korist od financiranja u okviru ovog programa za dobavljanje dotičnog proizvoda nepovezanim nositeljima projekata. Posebice je tijekom ispitnog postupka na licu mjesta utvrđeno da je jedan izvoznik koji surađuje u uzorku od kineske vlade izravno primio veliku jednokratnu isplatu za svih 40 projekata koji se financiraju u okviru programa Golden Sun, a za koje je dobavio dotični proizvod. Proizvođač izvoznik koji surađuje u uzorku nije prijavio taj iznos u svojem odgovoru na upitnik. Okružnica Ministarstva financija iz 2010. pokazala je da je ovaj izvoznik koji surađuje izabran kao dobavljač dotičnog proizvoda za nekoliko nepovezanih nositelja projekata iz privatnog i javnog sektora. Komisija je od kineske vlade pokušala zatražiti informacije u vezi s tim izravnim plaćanjem izvozniku koji surađuje u uzorku s obzirom da se člankom 13. o privremenim mjerama programa Golden Sun iz Obavijesti iz 2009. posebno zahtjeva da se bespovratna sredstva izravno isplate nositeljima projekata (tj. ne dobavljačima fotonaponske opreme), a što je kineska vlada izričito potvrdila tijekom provjere. Kako je prethodno navedeno, kineska vlada tijekom posjeta radi provjere nije dala objašnjenje zašto je izvoznik u uzorku bio izravno financiran. U svojem dopisu od 3. lipnja 2013. kineska vlada ograničava svoje primjedbe samo na jedan od 40 projekata uz jednostavnu napomenu da je postignut financijski dogovor između nositelja projekta i proizvođača izvoznika koji surađuje u uzorku jer nositelj nije imao dovoljno novca da plati proizvođača izvoznika u uzorku i stoga su se dogovorili da će subvencija biti izravno plaćena proizvođaču izvozniku koji surađuje u uzorku. Budući da se ovo nepotkrijepljeno i vrlo sažeto objašnjenje odnosi samo na jedan projekt koji uključuje izvoznika koji surađuje u uzorku od 40 projekata koji su navedeni u dokumentu MOF-a, ono je nedovoljno za Komisiju da razjasni situaciju.

(277)

Izvoznik koji surađuje u uzorku pokušao je opravdati u svojem dopisu od 24. lipnja 2013. da izravno plaćanje za 40 dotičnih projekata nije prijavljeno jer je predstavljalo „korisničku” subvenciju za nositelja projekata a ne dobavljača. Izvoznik je potvrdio da je primio jednokratnu izravnu isplatu povezanu s dobavljanjem u 40 projekata navedenih u okružnici MOF-a, uz napomenu da je moguće da vlada izvrši izravni prijenos sredstava dobavljaču kako bi osigurala da se ta bespovratna sredstva koriste samo za odobrene fononaponske sustave i kako bi olakšala kontrolu. Međutim, izvoznik se u svojem odgovoru usredotočio na jedan projekt za koji su dokumenti prikupljeni na licu mjesta i zanemario preostalih 39 projekata za koje je izravno zaprimio sredstva iz programa Golden Sun. Iako je izvoznik dokazao da su sredstva za ovaj određeni projekt knjižena kao potraživanje a ne kao avansna uplata bespovratnih sredstava vlade, nisu dostavljeni drugi dokazi o stvarnom dovršenju ovog ili bilo kojeg drugog projekta uključujući o stvarnoj dobavi dotičnog proizvoda za koji su sredstva primljena. Njegovo objašnjenje također nije razjasnilo nedosljednosti vladinih izravnih plaćanja u odnosu na prethodno navedena provedbena pravila kojim se određuje da se sredstva obično prebacuju od kineske vlade na nositelja projekta, a ne na dobavljača opreme.

(278)

Komisija objašnjenja kineske vlade u pogledu financijskog dogovora između izvoznika koji surađuje u uzorku i nositelja projekta smatra neuvjerljivim jer je neobično da dvije privatne stranke mogu donijeti samostalnu odluku o dogovoru koji uključuje djelovanje vlade (tj. izravno plaćanje vlade dobavljaču odstupajući od članka 13. Obavijesti iz 2009.) bez njezina uključivanja ili čak možda bez njezina znanja. Kineska vlada nije dostavila više zadovoljavajućih dokaza i primjedbi u pogledu tih izravnih plaćanja dobavljačima i odlučila se ograničiti samo na jedan neimenovani projekt od 40 projekata koje su proveli izvoznici koji surađuju u uzorku. Objašnjenja koja je dostavio taj izvoznik također ne spominju primjedbu kineske vlade o teškoj financijskoj situaciji nositelja projekta u pogledu projekta koji kineska vlada nije detaljno navela. Nadalje, izjave izvoznika o mogućnosti izravnog plaćanja i načela na kojem se ono temelji ne potvrđuju drugi izvori ni kineska vlada.

(279)

U svijetlu prethodno navedenih ograničenih i proturječnih primjedbi kineske vlade i izvoznika koji surađuju u uzorku jedina zajednička točka i zaključak koji se može izvesti je taj da je jednokratno izravno plaćanje kineske vlade izvozniku koji surađuje u uzorku bilo potrebno kako bi se osiguralo da izvoznik primi sredstva jer bi postajao rizik od neplaćanja povezan s financijskim poteškoćama nositelja projekta. Ostaje činjenica da izvoznik koji surađuje u uzorku nije mogao objasniti kako je iskoristio jednokratnu isplatu vlade, je li fotonaponska oprema konačno dostavljena nositelju projekta i po kojoj cijeni, ako su ju nositelji projekata platili. Zbog nedostatka drugih dokaza raspoloživih iz spisa ili na drugi način objektivno raspoloživih Komisiji na temelju članka 28. Osnovne uredbe zaključuje se da jednokratna isplata izvozniku koji surađuje predstavlja izravna bespovratna sredstva u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe.

(280)

Komisija nadalje zaključuje da bespovratna sredstva koja su dana dobavljačima dotičnog proizvoda, bilo u svojstvu nositelja projekata ili navodnih dobavljača fotonaponske opreme nepovezanim nositeljima projekata, donose korist dobavljačima u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe. Financiranje u okviru programa Golden Sun proizvođačima dotičnog proizvoda u svojstvu nositelja projekata omogućuje se ušteda troškova ugradnje opreme za proizvodnju solarne energije u svojim objektima. Financiranjem u okviru programa Golden Sun proizvođači dotičnog proizvoda u svojstvu dobavljača fotonaponske opreme nepovezanim nositeljima projekata sredstva dobivaju izravno bez potrebe da stvarno dostave opremu i/ili štite ih od rizika neplaćanja nepovezanih nositelja projekata. U potonjem slučaju proizvođači dotičnog proizvoda dobiju isplatu koje ne bi dobili od nepovezanog nositelja projekta.

(281)

Ovaj program subvencija također je specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer je samim zakonodavstvom u skladu s kojim tijelo nadležno za odobravanje djeluje pristup tom programu ograničen samo na posebne nositelje projekata koji ispunjavaju određene kriterije navedene u zakonodavstvu i u širem smislu samo nositeljima projekata koji su uključeni u sektor solarne energije. Nadalje, budući da se odabir dobavljača fotonaponske opreme i odabir nositelja projekata ne temelje na otvorenim, transparentnim i nepristranim natjecateljskim postupcima i da se vrše izravna plaćanja kineske vlade dobavljačima fotonaponske opreme, program je specifičan i zato što samo određeni dobavljači fotonaponske opreme stvarno mogu ostvarivati koristi od njega. Program ne ispunjava zahtjeve nespecifičnosti u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe s obzirom na to da uvjeti prihvatljivosti i stvarni kriteriji odabira poduzeća koja se trebaju uvrstiti u lokalne provedbene planove te odabira konačnih projekata na osnovi različitih tehničkih i financijskih akspekata nisu objektivni i ne primjenjuju se automatski.

(282)

Program Golden Sun specifična je subvencija u obliku bespovratnih sredstava. Ispitnim postupkom utvrđeno je da su neki od izvoznika koji surađuju u uzorku ostvarili koristi od te subvencije.

(283)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(284)

U pritužbi je navedeno da postoji posebno zakonodavstvo iz 1991. kojim se potiču strana ulaganja u Kinu s pomoću Zakona o porezu na dohodak poduzeća sa stranim kapitalom i stranih poduzeća („Zakon o porezu na dohodak poduzeća sa stranim kapitalom”). Među koristima za tzv. poduzeća sa stranim kapitalom postoji program subvencija pod nazivom „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” kojim je predviđeno potpuno oslobađanje od izravnih poreza poduzeća sa stranim kapitalom u prve dvije godine ostvarivanja dobiti i primjena polovice uobičajene stope poreza na dohodak u iduće tri godine.

(285)

Program „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” postoji u različitim oblicima i za društva koja su priznata kao poduzeća nove i visoke tehnologije i čija se sjedišta nalaze u posebno određenim područjima. Koristi u okviru ovog oblika programa mogu se ostvariti i nakon 2013. Ispitnim postupkom utvrđeno je da jedan od izvoznika koji surađuju (Yingli Hainan) ostvaruje koristi u okviru ovog programa počevši od 2011. u obliku potpunog oslobođenja od poreza za 2011. i 2012. i 50 % smanjenja porezne stope u naredne tri godine.

(286)

Komisija je htjela provjeriti ovaj program tijekom posjeta radi provjere kineskoj vladi. Međutim, kineska vlada nije dostavila informacije o tom specifičnom obliku programa „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu”. U svojem dopisu od 3. lipnja 2013. kineska vlada tvrdila je da ovaj program nije naveden u pritužbi i da on nije zamjenski program oblika programa „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” za poduzeća sa stranim kapitalom navedenog u pritužbi koji se primjenjuje bez zemljopisnih ograničenja. Komisija uzima u obzir ova objašnjenja koja je dala kineska vlada i shvaća da je ovo porezni program koji je formalno odvojen od programa „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” za poduzeća sa stranim kapitalom. Međutim, s obzirom na to da se koristi od njega nastavljaju nakon navodnog isteka programa za poduzeća sa stranim kapitalom, primjena, priroda i učinci ovih koristi istovjetni su onima iz programa za poduzeća sa stranim kapitalom i s obzirom na to da je jedan od izvoznika koji surađuje u uzorku prijavio da smatra kako postoji bliska veza s programom „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” za poduzeća sa stranim kapitalom kao nastavak istog programa, trebalo bi uvesti kompenzacijske mjere. U tom pogledu Komisija napominje da članak 10. stavak 1. Osnovne uredbe predviđa pokretanje ispitnog postupka zbog „navodnih subvencija” koje je podnositelj pritužbe naveo i ne odnose se na „navodne programe subvencija”. Budući da u ovom slučaju oba programa uključuju iste subvencije tj. otpis prihoda od poreza na dohodak poduzeća, Komisija je ovlaštena provesti ispitni postupak kao da se radi o jedinstvenoj subvenciji.

(287)

Pravna osnova programa je članak 8. Zakona o porezu na dohodak poduzeća sa stranim kapitalom i članak 72. provedbenih pravila Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća sa stranim kapitalom i stranih poduzeća. Prema informacijama kineske vlade ovaj je program prekinut 16. ožujka 2007. donošenjem Zakona o porezu na dohodak poduzeća iz 2008. na 5. sjednici 10. nacionalnog narodnog kongresa Narodne Republike Kine, naime člankom 57. Zakona o porezu na dohodak poduzeća postupno se ukidaju njegove koristi do kraja 2012.

(288)

Pravna osnova specifičnog programa „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” je Odluka br. 40 [2007] tj. Obavijest Državnog vijeća o provedbi prijelaznih povlaštenih politika poreza na dohodak poduzeća visoke tehnologije osnovanih u posebnim gospodarskim zonama i novom okrugu Šangai Pudong, temeljena na članku 57. stavku 3. Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća, zajedno s administrativnim mjerama za određivanje poduzeća visokih i novih tehnologija.

(289)

Od poreza na dohodak oslobođena su samo produktivna poduzeća sa stranim kapitalom s planom djelovanja za razdoblje od najmanje 10 godina. Oslobođenje na dvije godine počinje od godine u kojoj poduzeće počinje ostvarivati dobit i nastavlja se pedeset postotnim smanjenjem primjenjivih poreznih stopa u naredne tri godine.

(290)

Za specifični oblik programa prihvatljiva poduzeća moraju također imati priznati status poduzeća nove i visoke tehnologije i posebnu administrativnu potvrdu, tj. raspolagati ključnim intelektualnim vlasništvom i ispunjavati uvjete koji su navedeni u članku 93. Pravilnika o provedbi Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća.

(291)

Svako društvo koje se namjerava prijaviti za ovaj program mora dostaviti godišnji obrazac za povrat poreza na dohodak poduzeća te priloge i financijska izvješća Državnoj poreznoj upravi. Te prakse se primjenjuju i na specifični oblik programa.

(292)

Kineska vlada tvrdila je da je ovaj program postepeno ukinut zbog stupanja na snagu Zakona o porezu na dohodak poduzeća 2008. i da se koristi u okviru ovog programa mogu ostvariti do kraja 2012. Kineska vlada također je navela da ne postoji zamjenski program za poduzeća sa stranim kapitalom te da je porezni tretman poduzeća sa stranim kapitalom sada jednak tretmanu ostalih poreznih obveznika pravnih osoba. Komisija napominje da je ovaj porezni program donio koristi tijekom razdoblja ispitnog postupka jer je nekoliko proizvođača fotonaponskih proizvoda ostvarilo korist od njega tijekom RIP-a. Nadalje, ne može se isključiti da su u okviru ovog programa koristi još uvijek raspoložive ili da je raspoloživ sličan zamjenski program ili da će biti donesen u budućnosti. Doista, kako je prethodno objašnjeno, ispitnim postupkom pokazalo se da postoje i drugi oblici programa „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” koji donose koristi proizvođačima solarnih ploča. Stoga je utvrđeno da se protiv programa još uvijek mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(293)

Specifični oblik programa koristio je jedan izvoznik koji surađuje, tj. Yingli Green Energy.

(294)

Ovaj program jest subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u obliku prihoda kojih se vlada odriče, što daje korist trgovačkom društvima primateljima.

(295)

Ovaj program subvencije specifičan je u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer je zakonodavstvom u skladu s kojim tijelo nadležno za odobravanje djeluje pristup tom programu ograničen samo na određena poduzeća koja ispunjavaju uvjete poduzeća sa stranim kapitalom i koja ispunjavaju određene kriterije utvrđene mjerodavnim zakonodavstvom.

(296)

U skladu s tim, ova subvencija trebala bi se smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(297)

Ovaj oblik programa trebao bi se smatrati subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u obliku prihoda kojih se vlada odriče, što daje korist trgovačkom društvima primateljima.

(298)

Ovaj program subvencija specifičan je u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer je samim zakonodavstvom u skladu s kojim tijelo nadležno za odobravanje djeluje pristup tom programu ograničen samo na određena poduzeća i industrije koji su određeni kao poticani, kao što je fotonaponska industrija. Ovaj program je također specifičan u skladu s člankom 4. stavkom 3. jer je prihvatljivost ograničena samo na određene regije.

(299)

U skladu s tim, ovaj oblik trebao bi se smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(300)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist koju je ostvario primatelj smatra se iznos ukupnog poreza koji bi trebalo platiti prema uobičajenoj poreznoj stopi umanjen za iznos koji je plaćen po smanjenoj povlaštenoj poreznoj stopi. Iznosi protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere temelje se na podacima iz povrata poreza društava za 2011. Budući da revidirani povrat poreza za poreznu godinu 2012. nije bio na raspolaganju za izvoznike koji surađuju u uzorku, u obzir su uzeti podaci za cijelu godinu koja se oporezuje 2011.

(301)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom prometu tijekom RIP-a proizvođača izvoznika koji surađuju, jer subvencija ne ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(302)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(303)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(304)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(305)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(306)

U pritužbi je navedeno da poduzeća sa stranim kapitalom imaju pravo na povlaštenu poreznu politiku koja se odnosi na njihove aktivnosti istraživanja i razvoja u obliku 150 postotnog poreznog rabata na rashode ako su oni povećani za 10 posto ili više u odnosu na prethodnu godinu.

(307)

Kineska vlada tvrdila je da je taj program prekinut donošenjem Zakona o porezu na dohodak poduzeća 2008. i da nema postupnog ukidanja programa. Međutim, nekoliko izvoznika koji surađuju u uzorku izjavilo je da su ostvarili koristi od sličnog programa u okviru Zakona o porezu na dohodak poduzeća iz 2008. što pokazuje da je povlašteni program za nadoknadu troškova istraživanja i razvoja poduzeća sa stranim kapitalom zamijenjen specifičnim programom u 2008. Kineska vlada u svojem odgovoru na upitnik ili odgovoru na pismo za dopunu podataka nije dostavila daljnje informacije o 150 postotnom poreznom rabatu.

(308)

Program je predviđen člankom 30. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak poduzeća i člankom 95. Pravilnika o provedbi Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća, Administrativnim mjerama za određivanje poduzeća visoke i nove tehnologije (Guo Ke Fa Huo [2008] br. 172) i člankom 93. Pravilnika o provedbi zakona o porezu na dohodak poduzeća, zajedno s Obavijesti Državne porezne uprave o pitanjima povezanim s plaćanjem poreza na dohodak poduzeća visoke i nove tehnologije (Guo Shui Han [2008] br. 985).

(309)

U članku 95. navodi se da se odobrava 50 % odbitak rashoda za istraživanja i razvoj navedenih u točki 1. članka 30. za takve rashode za proizvode visoke i nove tehnologije tako da podliježu amortizaciji koja se temelji na 150 % troškova za nematerijalnu imovinu.

(310)

Kako je prethodno navedeno, u odgovorima na upitnik i pismu za dopunu podataka kineska vlada nije dostavila odgovarajuće informacije o ovom programu. Protiv ovog programa već su donesene kompenzacijske mjere u okviru ispitnog postupka u vezi s premazanim finim papirom  (79) i ispitnog postupka u vezi s čelikom s organskim premazom  (80). Odgovarajuće pravne odredbe zaista pokazuju da ovaj program pruža koristi koje su ograničene za društva koja su formalno priznata kao društva visoke i nove tehnologije. Ta društva također moraju snositi rashode za istraživanje i razvoj u cilju razvijanja novih tehnologija, novih proizvoda i novih obrta. Prihvatljiva poduzeća mogu nadoknaditi dodatnih 50 % svojih rashoda za istraživanje i razvoj prebijanjem obveza poreza na dohodak. Rashodi od nematerijalne imovine istraživanja i razvoja također prihvatljivim društvima daju pravo na 150 % odbitak stvarnih troškova koje snose ta društva.

(311)

Ispitnim postupkom je utvrđeno da društva koja ostvaruju koristi od ovog programa moraju dostaviti povrat poreza na dohodak i odgovarajuće priloge. Stvarni iznos koristi uključen je i u povratu poreza i u Prilogu V. Pravo na taj program imaju samo društva koja su dobila formalnu potvrdu kojim se priznaju kao društva visoke i nove tehnologije.

(312)

Ovaj program jest subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u obliku prihoda kojih se vlada odriče, što daje korist trgovačkom društvima primateljima.

(313)

Ova subvencija specifična je u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, jer samo zakonodavstvo pristup tom programu ograničava samo na određena poduzeća koja su formalno priznata kao poduzeća visoke i nove tehnologije i koja snose rashode istraživanja i razvoja za razvijanje novih tehnologija, novih proizvoda i novih obrta.

(314)

U skladu s tim, ova subvencija trebala bi se smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(315)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist za primatelje smatra se iznos ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po uobičajenoj poreznoj stopi, nakon oduzimanja onoga što je plaćeno s dodatnim smanjenjem od 50 % stvarnih troškova za istraživanje i razvoj za odobrene projekte. Iznosi protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere temelje se na podacima iz povrata poreza društava za 2011. Budući da revidirani povrat poreza za poreznu godinu 2012. nije bio na raspolaganju za izvoznike koji surađuju u uzorku, u obzir su uzeti podaci za cijelu godinu koja se oporezuje 2011.

(316)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom prometu tijekom RIP-a proizvođača izvoznika koji surađuju, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(317)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(318)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(319)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa jer su društva ostvarila korist od novog programa koji je zamijenio ovaj povlašteni tretman. Pojedinosti su raspravljene pod točkom 3.4.4.8.

(320)

Ovim programom poduzeću koje stekne potvrdu o poduzeću visoke i nove tehnologije omogućuje se ostvarivanje koristi od smanjene stope poreza na dohodak od 15 %, u usporedbi s uobičajenom stopom od 25 %. Za taj program Unija je u ispitnom postupku u vezi s premazanim finim papirom i ispitnom postupku u vezi s čelikom s organskim premazom utvrdila da se protiv njega mogu uvesti kompenzacijske mjere; i tijela SAD-a utvrdili su da se protiv njega mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(321)

Pravna osnova ovog programa je članak 28. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak poduzeća zajedno s Administrativnim mjerama određivanja poduzeća visokih i novih tehnologija (Guo Ke Fa Huo [2008] br. 172), i članak 93. Pravilnika o provedbi zakona o porezu na dohodak poduzeća zajedno s Obavijesti Državne porezne uprave o pitanjima povezanim s plaćanjem poreza na dohodak poduzeća visoke i nove tehnologije (Guo Shui Han [2008] br. 985).

(322)

Program se primjenjuje na priznata društva visoke i nove tehnologije kojima je potrebna ključna potpora države. Ova društva moraju imati ključna neovisna prava intelektualnog vlasništva i moraju ispunjavati nekoliko zahtjeva: (i.) njihovi proizvođači uključeni su u opseg proizvoda u području visoke tehnologije s ključnom državnom potporom; (ii.) ukupni rashodi za istraživanje i razvoj čine određeni udio ukupnog prihoda od prodaje; (iii.) prihodi od proizvoda visoke i nove tehnologije čine određeni udio ukupnog prihoda od prodaje; (iv.) broj osoblja koje je uključeno u istraživanje i razvoj čini određeni udio ukupnog osoblja; (v.) ispunjeni su ostali zahtjevi koji su utvrđeni administrativnim mjerama za poduzeća visoke i nove tehnologije iz 2008.

(323)

Društva koja ostvaruju koristi od ovog programa moraju dostaviti povrat poreza na dohodak i odgovarajuće priloge. Stvarni iznos koristi uključen je i u povratu poreza i u Prilogu V.

(324)

Prema tome, ovaj program trebao bi se smatrati subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se vlada odriče, što daje korist trgovačkim društvima primateljima. Korist za primatelje jednaka je iznosu porezne uštede ostvarene u okviru tog programa u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe.

(325)

Ova je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer je ograničena samo na poduzeća koja dobivaju potvrdu poduzeća visoke i nove tehnologije i koja ispunjavaju sve zahtjeve administrativnih mjera iz 2008. Nadalje, ne postoje objektivni kriteriji o prihvatljivosti koji su utvrđeni zakonodavstvom ili ih je utvrdilo nadležno tijelo za odobravanje, a u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) Osnovne uredbe prihvatljivost nije automatska.

(326)

U skladu s tim, ova subvencija trebala bi se smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(327)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist koju je ostvario primatelj smatra se iznos ukupnog poreza kojeg bi trebalo platiti prema uobičajenoj poreznoj stopi, nakon oduzimanja onoga što je plaćeno po smanjenoj povlaštenoj poreznoj stopi. Iznosi protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere temelje se na podacima iz povrata poreza društva za 2011. Budući da revidirani povrat poreza za poreznu godinu 2012. nije bio na raspolaganju za izvoznike koji surađuju u uzorku, u obzir su uzeti podaci za cijelu godinu koja se oporezuje 2011.

(328)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(329)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(330)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(331)

Ovim programom poduzećima sa stranim kapitalom ili domaćim poduzećima omogućuje se oslobađanje od plaćanja PDV-a i rabat na uvozne tarife za uvoz kapitalne opreme koja se rabi u proizvodnji. Kako bi se ostvarilo pravo na oslobađanje, oprema ne smije biti na popisu neprihvatljive opreme, a poduzeće podnositelj zahtjeva mora dobiti potvrdu o državnoj potpori projekta koju u skladu s primjenjivim zakonodavstvom o ulaganjima, porezima i carini izdaju kineske vlasti ili NDRC. Za program su uvedene kompenzacijske mjere u antisubvencijskom postupku u vezi s premazanim finim papirom i čelikom s organskim premazom.

(332)

Pravnu osnovu za ovaj program čine Okružnica Državnog vijeća o prilagodbi poreznih politika o uvoznoj opremi, Guo Fa br. 37/1997, Obavijest Ministarstva financija, Glavne carinske uprave i Državne porezne uprave o prilagodbi politika o određenim povlaštenim uvoznim carinama, Priopćenje Ministarstva financija, Glavna carinske uprave i Državne porezne uprave [2008] br. 43, Obavijest NDRC-a o važnim pitanjima u vezi s davanjem potvrde o projektima koji se financiraju domaćim ili stranim kapitalom i koje podupire država, br. 316 2006 od 22. veljače 2006. i Katalog o predmetima koji se prilikom uvoza ne oslobađaju od plaćanja carine za poduzeća sa stranim kapitalom ili domaća poduzeća iz 2008.

(333)

Smatra se da se iz programa nudi financijski doprinos u obliku prihoda kojih se kineska vlada odrekla u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe jer su poduzeća sa stranim kapitalom i ostala prihvatljiva domaća poduzeća oslobođena od plaćanja PDV-a i/ili tarifa koje bi inače bila obvezna plaćati. Na taj način poduzećima primateljima nude se koristi u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Program je specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer je zakonodavstvom na temelju kojeg nadležno tijelo djeluje ograničen pristup programu za poduzeća koja ulažu pod posebnim poslovnim kategorijama koje su utvrđene isključivo pravom, a koje pripadaju povlaštenoj kategoriji ili ograničenoj kategoriji B u Katalogu uputa za industrije sa stranim ulaganjima i prijenosom tehnologije ili kategoriji u skladu su Katalogom ključnih industrija, proizvoda i tehnologija čiji razvoj potiče država. Osim toga, ne postoje objektivni kriteriji za ograničenje prihvatljivosti programa i dokazi iz kojih se može zaključiti da se na temelju članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe prihvatljivost automatski utvrđuje.

(334)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u odnosu na primateljima dane koristi koje se otkriju tijekom RIP-a. Smatra se da korist dana primateljima odgovara iznosu PDV-a i carine čijeg je plaćanja za uvezenu opremu primatelj bio oslobođen. Kako bi se osiguralo da je iznos protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere obuhvaćen jedino RIP-om, primljena korist amortizirana je tijekom vijeka uporabe opreme u skladu s redovitim računovodstvenim postupcima društva.

(335)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(336)

Ovim programom omogućuje se oslobađanje od plaćanja PDV-a za opremu proizvedenu u Kini koju kupuju poduzeća sa stranim kapitalom. Kako bi se ostvarilo pravo na oslobađanje, oprema se ne smije nalaziti na popisu neprihvatljive opreme, a njezina vrijednost ne smije premašivati određeni prag. Taj je program bio dio antisubvencijskog postupka u vezi s premazanim finim papirom i čelikom s organskim premazom.

(337)

Pravnu osnovu čine Privremene mjere za upravljanje povratom poreza za opremu domaće proizvodnje koju kupuju poduzeća sa stranim kapitalom, Pokusne mjere za upravljanje poreznim rabatom od kupnje opreme proizvedene u Kini za poduzeća sa stranim kapitalom i Obavijest Ministarstva financija i Državne porezne uprave o ukidanju politika rabata za domaću opremu koju kupuju poduzeća sa stranima kapitalom.

(338)

U svojem odgovoru na antisubvencijski upitnik kineska vlada tvrdila je da je program prekinut 1. siječnja 2009. te se pozvala na Okružnicu Ministarstva financija i Državne porezne uprave o prekidu politike rabata na opremu domaće proizvodnje koju kupuju poduzeća sa stranim kapitalom (CAISHUI{2008} br. 176). Međutim, u ispitnom postupku ustanovljeno je da je nekoliko proizvođača izvoznika u uzorku tijekom RIP-a ostvarilo koristi od ovog programa. Dotični izvoznici u uzorku dostavili su detaljne informacije o tom programu, uključujući iznose ostvarenih koristi. Uzimajući navedeno u obzir, zaključeno je da kineska vlada nije dala točne informacije o programu, a na temelju položaja nekih proizvođača izvoznika i da je program nastavljen.

(339)

S obzirom na to da kineska vlada nije dostavila zatražene informacije, Komisija se oslonila na informacije primljene od proizvođača izvoznika u uzorku.

(340)

Smatra se da se iz programa nudi financijski doprinos u obliku prihoda kojih se kineska vlada odrekla u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe jer su poduzeća sa stranim kapitalom oslobođena od plaćanja PDV-a koji bi inače bila obvezna plaćati. Na taj način poduzećima primateljima nude se koristi u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Program je specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer se zakonodavstvom na temelju kojeg nadležno tijelo djeluje ograničava pristup programu za poduzeća sa stranim kapitalom koja kupuju opremu proizvedenu u Kini i pripadaju povlaštenoj kategoriji i ograničenoj kategoriji B u Katalogu industrija sa stranim kapitalom i opremu kupljenu na domaćem tržištu popisanu u Katalogu ključnih industrija, proizvoda i tehnologija čiji razvoj potiče država. Na temelju Pokusnih mjera za upravljanje rabatima na plaćanje PDV-a na kupljenu opremu proizvedenu u Kini za projekte u okviru stranih ulaganja i Obavijesti Ministarstva financija ograničavaju se koristi za poduzeća sa stranim kapitalom koja pripadaju povlaštenoj kategoriji u Katalogu industrija sa stranim kapitalom ili Katalogu povlaštenih industrija sa stranim kapitalom u središnjem i zapadnom dijelu Kine. Osim toga, ne postoje objektivni kriteriji za ograničenje prihvatljivosti programa i dokazi iz kojih se može zaključiti da se na temelju članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe prihvatljivost automatski utvrđuje. Program je specifičan i u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (b) Osnovne uredbe jer ovisi o uporabi domaće u odnosu na uvezenu robu.

(341)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u odnosu na primateljima dane koristi koje se otkriju tijekom RIP-a. Smatra se da je dana korist iznos oslobađanja od plaćanja PDV-a na domaću opremu. Kako bi se osiguralo da je iznos protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere obuhvaćen jedino RIP-om, primljena korist amortizirana je tijekom vijeka uporabe opreme u skladu s uobičajenom praksom u industriji.

(342)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(343)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(344)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(345)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(346)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da društva u uzorku tijekom RIP-a nisu ostvarila korist od programa.

(347)

Podnositelj pritužbe naveo je da su neki proizvođači polisilicija iskoristili jeftinu električnu energiju osiguranu uz naknadu manju od primjerene.

(348)

U ispitnom postupku ustanovljeno je da su mnogi proizvođači izvoznici u uzorku u svojoj skupini poduzeća imali povezanog proizvođača polisilicija. Ustanovljeno je da je jedna skupina proizvođača izvoznika u uzorku, tj. skupina LDK Solar, od Financijskog ureda gospodarske zone Xin Yu redovito primalo znatne subvencije za troškove električne energije. Iako u tom slučaju društvo nije izravno iskoristilo cijenu električne energije nižu od tržišne, u konačnici je zbog znatnih rabata osiguranih iz Financijskog ureda gospodarske zone Xin Yu društvo ostvarilo pogodnosti jeftine električne energije, što je formalno istovjetno praksi u kojoj vlada osigurava električnu energiju po cijenama nižima od tržišnih. U svakom slučaju, čak i ako se smatra da je rabat bespovratno sredstvo, mjera je usko povezana s navodima podnositelja pritužbe te ulazi u opseg ispitnog postupka. Zapravo je tijekom RIP-a dotično društvo unutar skupine LDK gotovo u cijelosti primilo povrat troškova električne energije.

(349)

skupina LDK Solar primila je preko povezanih proizvođača polisilicija financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iii. Osnovne uredbe jer je lokalna uprava osigurala subvencije za troškove električne energije ili u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. To predstavlja financijski doprinos vlade u obliku osiguravanja robe koja ne pripada općoj infrastrukturi u smislu Osnovne uredbe. Umjesto toga, riječ može biti o izravnom prijenosu sredstava.

(350)

skupina LDK Solar ostvarila je korist u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u tome što je vlada osigurala električnu energiju uz naknadu manju od primjerene. Ustanovljeno je da je zbog subvencija na troškove električne energije taj izvoznik zapravo električnu energiju plaćao po cijeni povoljnijoj od opće dostupne cijene. Koristi se ostvaruju izravnim prijenosom sredstava jer je riječ o bespovratnim sredstvima koja nisu dostupna na tržištu.

(351)

Subvencija u obliku osiguranja jeftine električne energije s pomoću rabata jednom od proizvođača u uzorku specifična je u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe jer su subvencije na troškove električne energije plaćene samo LDK-u. Subvencija je i regionalno specifična za određena poduzeća u gospodarskoj zoni Xin Yu. Zbog izostanka suradnje LDK-a i kineske vlade u izvješćivanju o toj subvenciji navedeni nalazi sastavljeni su na temelju raspoloživih činjenica.

(352)

Iznos subvencija bio je jednak iznosu rabata obuhvaćenog RIP-om.

(353)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(354)

Podnositelj pritužbe navodi da kineski proizvođači dotičnog proizvoda od kineske vlade dobivaju prava na korištenje zemljištem uz naknadu manju od primjerene jer nacionalne ili lokalne vlasti ta prava ne ustupaju u skladu s tržišnim načelima.

(355)

Kineska vlada tvrdila je da je tržište zemljišta standardizirano i uredno konkurentno te da se na njemu može javno trgovati pravima korištenja zemljištem u skladu s pravom kojim se uređuje tržište zemljišta. Kineska vlada izjavila je i da se do industrijskog i komercijalnog zemljišta može doći kompenzacijom za korištenje na otvorenom tržištu davanjem ponuda, dražbama i natjecanjem te da „neovisno o broju ponuda ili početnoj cijeni konačna cijena koja se plaća predstavlja tržišnu cijenu određenu na temelju ponude i potražnje na slobodnom tržištu”. Kineska vlada tvrdila je i da prijenos prava korištenja zemljištem ne podrazumijeva ograničenja najave prijenosa u nadmetanju, dražbi i kotiranju koji utječu na pošteno tržišno natjecanje.

(356)

Kineska vlada nije dostavila podatke u odnosu na stvarne cijene prava korištenja zemljištem i početne cijene zemljišta koje je utvrdila. Informacije koje je o transakcijama prava korištenja zemljištem dostavila kineska vlada u upitniku nisu potpune. Prilikom ispravljanja prvog odgovora na upitnik tijekom posjeta radi provjere kineska vlada potvrdila je i da su neke prijavljene transakcije bile predmet postupka davanja ponuda. Međutim, kako je zatraženo u upitniku, nisu dostavljeni detalji o broju ponuda i razlici između početne i konačne cijene.

(357)

Komisija je tijekom posjeta radi provjere zatražila od kineske vlade dokaze u potporu njezinih tvrdnji u vezi s prijenosom prava korištenja zemljištem u Kini na temelju davanja ponuda, kotiranja i dražbe. Napominje se da u skladu s člankom 11. Odredaba o ustupanju prava korištenja državnim građevinskim zemljištem na temelju poziva na podnošenje ponuda, dražbe i kotiranja nadležno državno tijelo izdaje obavijest uvijek kad se organizira davanje ponuda, dražba i kotiranje. Komisija je na temelju navedenog zatražila sve obavijesti o transakcijama koje su bile predmet tih postupaka kako bi prikupila i provjerila informacije zatražene u upitniku. Kineska vlada nije dostavila ni jednu takvu obavijest i tvrdila je da „one više ne postoje”. Stoga Komisija nije mogla provjeriti informacije o transakcijama prava korištenja zemljištem u odnosu na proizvođače izvoznike u uzorku.

(358)

Komisija je kinesku vladu obavijestila da razmatra primjenu odredaba članka 28. Uredbe (EZ) br. 597/2009 u odnosu na taj subvencijski program, a s obzirom na to da kineska vlada u svojem odgovoru na dopis Komisije od 23. svibnja 2013. nije dostavila zadovoljavajuće objašnjenje ili nove dokaze o tom pitanju, Komisija je svoje nalaze sastavila na temelju najboljih raspoloživih činjenica, tj. u ovom slučaju na temelju informacija koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku i ostalih javno dostupnih informacija.

(359)

Pod pretpostavkom da u NRK-u i nije određena tržišna cijena za zemljište, Komisija je od kineske vlade zatražila i njezino mišljenje o mogućim referentnim vrijednostima. Iako je riječ samo o pretpostavci, a ne o nalazu ili zaključku donesenom u vrijeme slanja upitnika kineskoj vladi, kineska vlada iznijela je stav da je pretpostavka pogrešna i nije dostavila konkretne informacije o mogućim referentnim vrijednostima. Kineska vlada izjavila je samo da „u mjeri u kojoj se referentne vrijednosti moraju rabiti, one moraju predstavljati cijenu koju bi za slično zemljište platile nepovlaštene kineske industrije”. S obzirom na to da kineska vlada nije otkrila koje industrije nisu „povlaštene” i da nije dostavila informacija o cijenama industrijskog zemljišta u Kini koje te industrije plaćaju, Komisija nije mogla procijeniti mogu li se te cijene rabiti kao referentne vrijednosti. U tom pogledu tijekom prethodnih RIP-ova u vezi s premazanim finim papirom i čelikom s organskim premazom Komisija je ustanovila da se pri ustupanju prava korištenja zemljištem poštuju tržišna načela.

(360)

Ustupanje prava korištenja zemljištem u Kini regulirano je Zakonom Narodne Republike Kine o upravljanju zemljištem.

(361)

U skladu s člankom 2. Zakona o upravljanju zemljištem država je vlasnik cjelokupnog zemljišta jer u skladu s kineskim ustavom i relevantnim zakonskim odredbama zemljište pripada svim kineskim državljanima. Zemljište se ne može prodavati, već se u skladu sa zakonom mogu ustupati prava korištenja zemljištem. Državne vlasti mogu ta prava ustupiti na temelju javnog podnošenja ponuda, kotiranja ili dražbe.

(362)

Proizvođači izvoznici koji surađuju dostavili su informacije o zemljištu kojim raspolažu te većinu ugovora i potvrda o pravima korištenja zemljištem, a kineska vlada dostavila je samo vrlo ograničene informacije o cijenama prava korištenja zemljištem.

(363)

Kako je navedeno, kineska vlada tvrdila je da se prava korištenja zemljištem u Kini ustupaju na temelju podnošenja ponuda, dražbi i natjecanja. To je utvrđeno i u članku 137. Zakona Narodne Republike Kine o stvarnim pravima.

(364)

Međutim, ustanovljeno je da taj sustav, kako ga je opisala kineska vlada, u praksi ne funkcionira uvijek na isti način. Komisija je tijekom provjere proizvođača izvoznika u uzorku došla do nekih obavijesti odgovarajućih tijela o pravima korištenja zemljištem koja su raspoloživa za prijenos. U jednoj obavijesti izričito se ograničavaju potencijalni kupci prava korištenja zemljištem na fotonaponsku industriju (81), a u drugoj se ograničava početna cijena koju su utvrdile vlasti i ne dopušta se njezino formiranje na tržištu (82). Zaključeno je da na dražbama nije omogućeno stvarno tržišno natjecanje jer je u mnogim slučajevima tijekom posjeta proizvođačima izvoznicima na licu mjesta samo jedno društvo dalo ponudu (samo proizvođač fotonaponskih proizvoda u uzorku) te je stoga na temelju njegove početne ponude (vrijednost koju je utvrdio mjesni zemljišni ured) formirana konačna cijena po kvadratnom metru.

(365)

Navedeni dokazi proturječni su tvrdnjama kineske vlade da cijene prava korištenja zemljištem u NRK-u predstavljaju tržišnu cijenu određenu na temelju ponude i potražnje na slobodnom tržištu i da prijenos prava korištenja zemljištem ne podrazumijeva ograničenja najave prijenosa u nadmetanju, dražbi i kotiranju koji utječu na pošteno tržišno natjecanje. Ustanovljeno je i da su tijela lokalnih vlasti nekim proizvođačima izvoznicima u uzorku vratili sredstva kako bi im nadoknadili (ionako niske) cijene koje su platili za prava korištenja zemljištem.

(366)

Osim niskih cijena neki proizvođači izvoznici u uzorku primili su druga sredstva u vezi s kupnjom prava korištenja zemljištem kojima je više smanjena stvarna cijena plaćena za prava korištenja zemljištem.

(367)

Nalazi postupka potvrđuju da je stanje u vezi s ustupanjem i kupnjom zemljišta u NRK-u nejasno i netransparentno i da vlasti često proizvoljno formiraju cijene. Vlasti formiraju cijene u skladu sa Sustavom procjene gradskog zemljišta koji ih upućuje da pored ostalih kriterija za formiranju cijene industrijskog zemljišta razmotre i industrijsku politiku (83).

(368)

Osim toga, neovisne javno dostupne informacije ukazuju na to da se zemljište u NRK-u ustupa po cijenama nižima do uobičajenih tržišnih cijena (84).

(369)

U skladu s navedenim, ustupanje prava korištenja zemljištem od strane kineske vlade treba smatrati subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u obliku ponude robe zbog koje poduzeća primatelji ostvaruju korist. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama (364) i (367) u NRK-u ne postoji aktivno tržište zemljišta, a na temelju primjene vanjske referentne vrijednosti (vidi uvodnu izjavu (372)) može se zaključiti da je iznos koji izvoznici u uzorku plaćaju za prava korištenja zemljištem daleko niži od uobičajene tržišne cijene. Osim toga, povrat sredstava od tijela lokalnih vlasti predstavlja izravni prijenos sredstava kojima se ostvaruje korist jer je riječ o bespovratnim sredstvima koja nisu dostupna na tržištu. U skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (a) i člankom 4. stavkom 2. točkom (c) subvencija je specifična jer je povlašteni pristup industrijskom zemljištu ograničen samo na poduzeća koja pripadaju određenim industrijama, u ovom slučaju fotonaponskoj industriji, jer su samo određene transakcije izvršene na temelju postupka podnošenja ponuda, jer su tijela vlasti često formirala cijene i jer je vladina praksa u tom području nejasna i netransparentna. O situaciji sa zemljištem u NRK-u raspravlja se i u Radnom dokumentu MMF-a koji potvrđuje da se prilikom ustupanja prava korištenja zemljištem kineskim industrijama ne poštuju tržišni uvjeti (85).

(370)

Stoga se smatra da je riječ o subvenciji protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(371)

Uzimajući u obzir zaključak da stanje u NRK-u u pogledu prava korištenja zemljištem ne ovisi o kretanjima na tržištu, može se zaključiti i da u NRK-u uopće nema privatnih referentnih vrijednosti. Stoga se troškovi ili cijene u NRK-u ne prilagođavaju. U tim okolnostima smatra se da u NRK-u ne postoji tržište i da se, u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. Osnovne uredbe, za mjerenje iznosa jamči primjena vanjske referentne vrijednosti. Budući da kineska vlada nije surađivala i da nije dostavila prijedlog vanjske referentne vrijednosti, Komisija je na temelju dostupnih činjenica morala utvrditi odgovarajuću vanjsku referentnu vrijednost. S tim u vezi smatra se primjerenim kao odgovarajuću referentnu vrijednosti primijeniti informacije Posebnog carinskog područja Tajvana. Te su informacije rabljene i u prethodnim ispitnim postupcima u vezi s premazanim finim papirom i čelikom s organskim premazom.

(372)

Komisija smatra da su cijene zemljišta na Tajvanu najbolja zamjenska vrijednost u odnosu na područja u NRK-u na kojima posluju proizvođači izvoznici koji surađuju. Većina proizvođača izvoznika smještena je na razvijenim područjima s visokim BDP-om u provincijama s visokom gustoćom naseljenosti.

(373)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u odnosu na primateljima dane koristi koje se otkriju tijekom RIP-a. Korist koju su primatelji ostvarili izračunava se uzimajući u obzir razliku između stvarnog iznosa koji je za prava korištenja zemljištem platilo svako poduzeće (umanjenog za iznos koji je vratila lokalna uprava) i iznosa koji bi bio plaćen na temelju tajvanske referentne vrijednosti.

(374)

Komisija se u tom izračunu služi prosječnom cijenom kvadratnog metra zemljišta utvrđenom na Tajvanu i usklađenom za deprecijaciju valute i promjenu BDP-a od dana sklapanja dotičnih ugovora o pravu korištenja zemljištem. Informacije o cijenama industrijskog zemljišta preuzete su s internetskih stranica Ureda za industriju pri Ministarstvu gospodarstva Tajvana. Deprecijacija valute i promjena BDP-a za Tajvan izračunani su na temelju stopa inflacije i promjeni BDP-a po glavi po tekućim cijenama u američkih dolarima za Tajvan u skladu s MMF-ovim Svjetskim gospodarskim izgledima za 2011. U skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe iznos te subvencije (brojnik) raspodjeljuje se kroz RIP na temelju uobičajenog trajanja prava korištenja industrijskim zemljištem, tj. 50 godina. Taj iznos raspoređen je na cjelokupni promet od prodaje dotičnih proizvođača izvoznika tijekom RIP-a jer subvencija ne ovisi o izvozu i nije dodijeljena na temelju proizvedenih, izvezenih ili prevezenih količina.

(375)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

(376)

Kineska vlada prigovorila je na činjenicu da su neki mediji i zainteresirane stranke prenijeli određene informacije iz dokumenta o konačnoj objavi nakon njegova objavljivanja. S tim u vezi Komisija izjavljuje da taj dokument nije dala javnosti na uvid. Međutim, Komisija ne može nadzirati aktivnosti nekoliko stotina zainteresiranih stranaka koje su primile dokument o konačnoj objavi. Ako su neke stranke odlučile objaviti taj dokument ili o njemu iznijeti svoje mišljenje, Komisija ih u tome ne može spriječiti.

(377)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija povrijedila uvjet „dovoljnog vremena” iz članka 12.1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Prema mišljenju kineske vlade dugi rokovi za odgovaranje na upitnik koje je Komisija produžila (kako je opisano u uvodnoj izjavi (104)) u tom pogledu nisu bili dovoljni. Kineska vlada tvrdila je i da bi načelo „razumnog roka” iz članka 12.7. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama trebalo biti istovjetno „dovoljnom vremenu” iz članka 12.1. istog Sporazuma za sve ostale upitnike. Kineska vlada tvrdila je i da se proizvođačima izvoznicima u uzorku mogla obratiti samo nakon odabira uzorka te je stoga rok od primitka upitnika i donošenja odluke o uzorku dan za slanje odgovora bio zanemariv. Kineska vlada tvrdila je da je brzim okončanjem ispitnog postupka Komisija „željela” onemogućiti „pregovaranje” o davanju dovoljnog vremena iz članka 12.1. Komisija se s tim tvrdnjama ne slaže jer je poduzela sve da kineskoj vladi ponudi najduži mogući rok za slanje odgovora na upitnik i na pismo za dopunu podataka. Kineska vlada obaviještena je da je traženu dokumentaciju moguće dostaviti do datuma posjeta radi provjere.

Komisija nije onemogućila kinesku vladu da tijekom postupka dostavi informacije te ju je u više navrata podsjetila na mogućnost organiziranja saslušanja na kojima može predstaviti informacije i svoja stajališta. Napominje se da ni jedna informacija koju je kineska vlada dostavila tijekom postupka nije odbačena zbog roka. Nije točna tvrdnja kineske vlade da je rok od primitka upitnika i donošenja odluke o uzorku za slanje odgovora bio beskoristan. Velik dio upitnika odnosio se na opću razinu subvencioniranja dotične industrije i dotičnog proizvoda, a odluka o uzorku za kinesku vladu nije predstavljala ograničenja za prikupljanje informacije općenite prirode. Iznimno je važno da su nakon odabira uzorka kineskoj vladi ostala još 43 dana za prikupljanje informacija o proizvođačima izvoznicima u uzorku. Komisija je postupila u skladu s člankom 12.1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te je kineskoj vladi dala dovoljno vremena za podnošenje dokaza koje smatra relevantnima, imajući u vidu da se, kako bi se ispitni postupak na vrijeme završio, za to ne može dati otvoreni rok.

(378)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija prvotno zatražila podrobne informacije o proizvođačima izvoznicima koji nisu u uzorku, a koje nisu „potrebne informacije” za ispitni postupak koji se temelji na uzorku. U tom pogledu napominje se da u vrijeme slanja upitnika namijenjenog kineskoj vladi odluka o potrebi utvrđivanja uzorka u dotičnom postupku nije bila konačna. Nakon što je Komisija primila odgovore od kineskih proizvođača izvoznika u uzorku i nakon što je utvrđena visoka razina suradnje izvoznika te nakon što je postalo jasno da će proizvođači izvoznici surađivati davanjem primjerenih odgovora u upitnicima, Komisija nije više od proizvođača izvoznika koji nisu u uzorku zahtijevala dostavu informacija o subvencioniranju poduzeća. Stoga se Komisija s tim ne slaže.

(379)

Kineska vlada tvrdila je da je u dokumentu o konačnoj objavi Komisija netočno ustvrdila da je kineska vlada uskratila određene informacije u odgovoru na upitnik i naknadnim podnescima. To nije točno. U skladu s onim što je Komisija već izjavila u svojem dopisu kineskoj vladi od 23. svibnja 2013., kineska vlada nije dostavila zatražene informacije u pogledu financijskih institucija u državnom vlasništvu, dokumente povezane sa Sinosureom te davanjem izvoznih kredita, dokumente povezane s demonstracijskim programom Golden Sun i ustupanjem prava korištenja zemljištem.

(380)

Prema mišljenju kineske vlade Komisija nije uzela u obzir dostupne činjenice te njima popunila praznine u skladu s napucima Skupine i WTO-a o rješavanju sporova (86), već je „represivno uzela u obzir nepovoljne zaključke te dodatno prekršila odredbe Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama”. Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije upotrijebila raspoložive činjenice „samo radi zamjene informacija koje nedostaju, već i kao važan temelj za sve svoje nalaze o subvencioniranju, ali je istovremeno zanemarila znatnu količinu informacija koje je dostavila kineska vlada i uključene financijske institucije najčešće na temelju navodnog uskraćivanja potpunih odgovora ili dokaza svih podataka”. Komisija to nije učinila. Razmotrene su i analizirane sve informacije, uključujući planove i zakonodavstvo, koje je dostavila kineska vlada, a nalazi se temelje na dokumentaciji koju je dostavila kineska vlada, kad god je stavljena na raspolaganje i kad god je provjerom potvrđena njezina točnost. Primjer načina na koji je Komisija postupala s informacijama koje je dostavila kineska vlada jest često citiranje tih dokumenata radi podupiranja nalaza. U uvodnoj izjavi (110) Komisija jasno objašnjava kad dostavljene informacije nisu prihvaćene u njihovoj nominalnoj vrijednosti.

(381)

Kineska vlada tvrdila je i da Komisija sama sebi proturječi jer je u konačnoj objavi tvrdila da je tijekom ispitnog postupka tražila informacije o transakcijama samo u pogledu izvoznika u uzorku, a drugdje u istom dokumentu izjavila je da „vladin upitnik nije ograničen samo na izvoznike u uzorku”. To nije točno. Komisija nije davala proturječne izjave. Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi (378) Komisija je ograničila svoj početni zahtjev na informacije o poduzećima u pogledu proizvođača izvoznika u uzorku nakon donošenja odluke o uzorku. Međutim, kako bi ocijenila mogućnost uvođenja kompenzacijskih mjera za navodne subvencijske programe, Komisija je zatražila i ostale informacije, a ne samo informacije u vezi s proizvođačima izvoznicima u uzorku, kao što su informacije o financijskim tržištima u Kini ili o tržištu prava korištenja zemljištem. Zato je navedeno da „vladin upitnik nije ograničen samo na izvoznike u uzorku”.

(382)

Kineska vlada tvrdila je i da je Komisija previdjela da se informacije ne mogu jednostavno odbaciti ako nisu stavljene na raspolaganje za provjeru. Komisija u ovom postupku nije tako postupala s informacijama. Nemogućnost provjere u tom smislu nikad nije bio jedini razlog za neprihvaćanje tih informacija u cijelosti. Međutim, kad su druge informacije u spisu bile proturječne, a kineska vlada u isto vrijeme nije mogla ponuditi nikakav dokaz, takve informacije nisu se mogle prihvatiti u njihovoj nominalnoj vrijednosti.

(383)

Prema mišljenju kineske vlade Komisija je u stavku 85. dokumenta o konačnoj objavi (ponovljenom u uvodnoj izjavi (117)) „potvrdila” da kineska vlada ne kontrolira bankarske i financijske institucije te da ih ne može prisiliti da dostave informacije. Napominje se da Komisija ne zna za takvu izjavu te na temelju uvida u tekst uvodne izjave tvrdi da to nije slučaj.

(384)

Kineska vlada tvrdila je da se Komisija s njom složila u tome da u slučaju ispitnog postupka zahtjevi Osnovne uredbe EU-a o antidampinškim mjerama ili Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama nemaju prednost pred nacionalnim pravom. Promašena je tvrdnja kineske vlade o povezanosti s nedostavljanjem navodno povjerljivih informacija. Međutim, Komisija je tvrdila (uvodna izjava (117)) da odredbe nacionalnih zakona ili unutarnja pravila ne oslobađaju državu članicu WTO-a od poštovanja obveza WTO-a na suradnju u ispitnim postupcima te da u slučaju sukoba kineska vlada mora predložiti način pristupa informacijama kako bi se one mogle primjereno provjeriti. Kineska vlada navela je da je predložila način provjere navodno ograničenih informacija u slučaju kad je jedan bankarski službenik dostavio procjenu kreditnog rizika za poduzeće u uzorku te izjavila da „Komisija ni tim nije bila zadovoljna”. Naprotiv, kako je jasno iz uvodne izjave (148), Komisija nije zanemarila provjeru tog dokumenta te je u svojim nalazima te informacije u cijelosti uzela u obzir. Međutim, to je bila iznimna situacija i isto se nažalost nije dogodilo s većinom sličnih informacija zatraženih u ovom postupku.

(385)

S tim u vezi kineska vlada i dalje je tvrdila da se u skladu sa Sporazumom o subvencijama i bankarskim mjerama bankarski „osjetljivi interni dokumenti” smatraju relevantnim informacijama i da njihovo nedostavljanje ne može ukazivati na primjenu dostupnih činjenica. Komisija tu tvrdnju smatra preopćenitom i ne vidi kako se točna provjera (uz dužnu diskreciju) može izvršiti u svim slučajevima ako se takvi dokumenti (uključujući dokumente koje uključuju transakcije s klijentima) uskraćuju. U nedostatku provjere za popunjavanje praznina pri prikupljanju činjenica može biti potrebno koristiti se dostupnim činjenicama.

(386)

Kineska vlada u više je navrata tvrdila da pismo najave posjeta nije sadržavalo konkretna pitanja o provjeri te se pozvala na dopis Komisije od 23. svibnja 2013. u kojemu je upotrijebljen taj tekst. Međutim, Komisija je u stavku 86. dokumenta o konačnoj objavi (ponovljenom u uvodnoj izjavi (118)) izjavila da je pismo najave posjeta od 25. svibnja 2013. sadržavalo vrlo konkretan i detaljan popis problema i dokumenata koji će se u cijelosti provjeravati u skladu s člankom 26. stavkom 3. Osnove uredbe i zahtjevima WTO-a. Nepostojanje popisa konkretnih pitanja, čija se dostava ne temelji na Osnovnoj uredbi ili pravilima WTO-a, nije izgovor za kinesku vladu da tijekom provjere u cijelosti ne surađuje.

(387)

Kineska vlada tvrdila je da tijekom provjere Komisija nije bila nimalo fleksibilna. Tu je riječ o pogrešnom tumačenju činjenica i stanja prije i tijekom posjeta radi provjere. Kako je već objašnjeno u stavcima 88. do 90. dokumenta o konačnoj objavi (ponovljenima u uvodnim izjavama od (120) do (122)) Komisija je pokazala punu i bezuvjetnu fleksibilnost. Nažalost, pokušaji kineske vlade da dostavi informacije koje se nikako nisu mogle provjeriti u skladu s rasporedom posjeta na licu mjesta značili su da se te informacije ne mogu unakrsno provjeriti te da se ne mogu smatrati provjerenim dokumentima. Kineska vlada podsjetila je Komisiju i na sudsku praksu WTO-a i to na Skupinu u predmetu EZ – losos prema kojoj se „provjerljivost” dokumenta ne utvrđuje uvijek samo na temelju mogućnosti ispitivanja na licu mjesta te je tvrdila da Komisija ne može odbaciti informacije samo zbog toga jer nisu dostupne tijekom posjeta radi provjere. Komisija napominje da se takve informacije, čija se pouzdanost i točnost ne mogu potvrditi tijekom provjere na licu mjesta, mogu smatrati manje pouzdanima u odnosu na mogućnost njihove primjerene provjere i da se to u ovom predmetu povremeno događalo.

(388)

Kineska vlada osporava navodnu praksu Komisije da ne prihvaća nove dokumente i dokaze koje je potrebno provjeravati po završetku postupka provjere, a koji se na taj postupak odnose. Kako je već objašnjeno u stavku 89. dokumenta o konačnoj objavi (ponovljenom u uvodnoj izjavi (121)) to nije i nikad nije ni bio slučaj. Istina je da Komisija po završetku postupka provjere obično ne može prihvaćati dokumente na provjeru te takve dokumente nije u praksi moguće provjeriti, ali kinesku vladu ništa ne sprječava da te dokumente dostavi u pisanom obliku, što je u ovom predmetu i učinila.

(389)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije objasnila zašto je zatražila šest dokumenata spomenutih u uvodnoj izjavi (122) zbog čega nije dopustila njihovu provjeru. Tu je tvrdnju kineska vlada već iznijela u svojem dopisu od 3. lipnja 2013., a Komisija je na to potpuni odgovor dala u uvodnoj izjavi (122). Još jednom se napominje da se svi ti dokumenti odnose na dotičnu industriju i čak su povezani s pojedinačnim subvencijskim programima poput povlaštenog davanja zajmova ili povlaštenih poreznih programa. Stoga je iz njihovih naziva i sadržaja očito da su važni u ispitnom postupku. Međutim, s tim u vezi kineska vlada tijekom provjere jednostavno je odbila odgovoriti na sva pitanja te kao jedini razlog navela da dokument navodno nije bitan.

(390)

Kineska vlada tvrdila je da ne može podastrijeti dodatne dokaze za informacije koje je dostavila u odgovoru na upitnik, a u vezi s postotkom zajmova danih dotičnoj industriji jer se te informacije čuvaju u bankama koje su neovisna tijela, a ne dio kineske vlade i da bi Komisija brojke trebala provjeriti u bankama. Kineska vlada pozvala se na odredbe Zakona o poslovnim bankama kojim se predviđa da banke posluju u skladu sa zakonom (članak 4.), a da se lokalna uprava ili odjeli vlade na raznim razinama, javne organizacije ili pojedinci ne smiju uplitati u njihovo poslovanje (članak 5). Činjenica je da je kineska vlada u odgovoru na upitnik dala izjavu koju nije mogla potkrijepiti. Ni banke koje je Komisija pokušala provjeriti nisu mogle te informacije poduprijeti nekim drugim informacijama. Ako se to treba smatrati prihvatljivom praksom, ispitana stranka može jednostavno dati bilo kakvu izjavu sebi u prilog, a ispitno tijelo trebalo bi to prihvatiti bez mogućnosti provjere točnosti. To je još važnije kad se uzme u obzir da su upravo te informacije u proturječnosti s ostalim informacijama u spisu. I drugi članci Zakona o poslovnim bankama obvezuju banke da djelatnost davanja zajmova obavljaju na temelju potreba nacionalnog gospodarstva i društvenog razvoja te u duhu državnih industrijskih politika (članak 34.). U skladu s točnom primjedbom kineske vlade, banke svoju poslovnu djelatnost obavljaju u skladu sa zakonom, tj. i u skladu s navedenim člankom 34. Zakona o poslovnim bankama. Stoga činjenice ne potvrđuju navodnu jasnu distinkciju između vlade i banaka.

(391)

Kineska vlada tvrdila je da je dala sve informacije u vezi s vlasništvom banaka koje posjeduje. Tvrdila je i da su dostavljene podatke o vlasništvu nad bankama službene brojke CBRC-a te stoga nije bilo razloga sumnjati da su informacije koje je dostavila kineska vlada lažne ili obmanjujuće i primijeniti odredbe članka 28. Osnovne uredbe. Kineska vlada izjavila je i da nije znala izvor izjave Komisije u stavku 95. (ponovljenom u uvodnoj izjavi (127)) dokumenta o konačnoj objavi („Javno dostupne informacije ukazuju na to da su u državnom vlasništvu i druge banke koje su proizvođačima izvoznicima u uzorku davale zajmove”), tj. pored banaka za koje je kineska vlada u svojem odgovoru na pismo za dopunu podataka izjavila da su u državnom vlasništvu. Te tvrdnje nisu mogle biti prihvaćene. Napominje se da je kineska vlada u početku u odgovoru na upitnik tvrdila da ne posjeduje informacije o svojem vlasništvu u bankama. Kineska vlada dostavila je neke od tih informacija tek nakon što je Komisija u pismu za dopunu podataka istaknula da, u skladu s kineskim zakonodavstvom, kineska vlada mora prikupiti te informacije. Tijekom provjere jedan je službenik CBRC-a odbio podastrijeti dokaze za brojke o vlasništvu nad bankama i otkriti izvor informacija te nije objasnio njihovo podrijetlo. Napominje se i da kineska vlada nije osporila činjenicu da je najmanje 5 drugih banaka koje je Komisija navela u dokumentu o konačnoj objavi (vidi bilješku u uvodnoj izjavi (127)) u državnom vlasništvu.

(392)

Kineska vlada nije se složila s izjavom iz stavka 97. dokumenta o konačnoj objavi (ponovljenog u uvodnoj izjavi (129)) da je CBRC odbio odgovoriti na pitanje o 10 najvećih banaka u Kini jer pitanje nije dostavljeno u pisanom obliku te je tvrdila da je Komisija pogrešno protumačila činjenice i da je glavni razlog uskraćivanja odgovora na pitanje koje nije bilo navedeno u pismu najave posjeta taj što nisu imali dovoljno vremena da se pripreme. Međutim, činjenica je da je u vezi s navedenim kineska vlada pogrešno protumačila činjenice. Komisija nije odmah zahtijevala odgovor, već je CBRC odbio uopće pogledati pitanje pod izgovorom da ono nije unaprijed dostavljeno u pisanom obliku. Ako je razlog bio nedostatak vremena za pripremu odgovora, kineska vlada mogla je odgovor dostaviti kasnije tijekom provjere ili elektroničkom poštom (iako ga tad Komisija ne bi mogla provjeriti) kao što je učinila i s nekim drugim dokumentima. Međutim, kineska vlada to nije učinila.

(393)

Kineska vlada tvrdila je da je dostavila dokumente o osnivanju i dužnostima CBRC-a koje je Komisija zatražila u upitniku i da, s obzirom na to da Komisija nije u pismu za dopunu podataka postavila nikakva pitanja u vezi s njima i da ih nije zatražila u „popisu dokumenta koje treba dostaviti prije početka posjete radi provjere” iz Priloga 2. pisma najave posjeta, kineska vlada nije smatrala obveznim dostaviti druge dokumente. To nije točno. Komisija je zatražila sve dokumente na temelju kojih je osnovan CBRC i utvrđene njegove dužnosti, ali kineska vlada dostavila je samo neke od njih. Komisija je tek na temelju izjave službenika CBRC-a saznala da s tim u vezi postoje i drugi dokumenti. Zapravo, odgovori kineske vlade na upitnik u vezi s navedenim bili su nepotpuni i obmanjujući jer je kineska vlada (CBRC) očito znala da postoje dodatni dokumenti, što je tijekom provjere na licu mjesta priznao službenik CBRC-a.

(394)

Kineska vlada tvrdila je da tijekom provjere Komisija nije zapravo zatražila statistike i izvještaje banaka koje su tijekom RIP-a davale zajmove izvoznicima u uzorku. Tvrdila je da je Komisija zatražila samo statističko izvješće za 2012. koje je Kineska banka podnijela CBRC-u i da je zbog toga i zbog obveze tajnosti službenik CBRC-a morao to provjeriti s odgovarajućom pravnom službom. To nije točno. Komisija je tijekom provjere ponovila svoj zahtjev iz upitnika i pisma za dopunu podataka da joj se dostave statistike svih banaka koje su dale zajmove izvoznicima u uzorku (87).

(395)

Kineska vlada tvrdila je i da je upućivanje na podnositelja pritužbe u predmetu o premazanom finom papiru, u kojem je Komisija „na temelju nepovoljnih zaključaka” ustanovila da su poslovne banke u državnom vlasništvu djelovale kao javna tijela, „neutemeljena tvrdnja bez konteksta s obzirom na prirodu i postojanje subvencija danih proizvođačima izvoznicima dotičnog proizvoda te se stoga ne može smatrati dovoljnim dokazom” postojanja financijskog doprinosa vlade ili javnog tijela u smislu članka 11.2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Prvo, treba istaknuti da nalazi u predmetu premazanog finog papira nisu temeljeni na nepovoljnim zaključcima, već na dostupnim činjenicama u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe i da naknadno nije donesena ni jedna sudska odluka koja bi potvrdila tvrdnju kineske vlade da se u tom smislu nalazi Komisije temelje na „neprimjerenoj uporabi dostupnih činjenica”. Upravo suprotno, u pogledu poslovnih banaka u državnom vlasništvu Komisija je donijela slične nalaze u drugom antisubvencijskom predmetu u vezi s uvozom iz Kine, tj. predmetu o čeliku s organskim premazom, a i druga su ispitna tijela, naročito tijela SAD-a, zaključila da su kineske poslovne banke u državnom vlasništvu javna tijela i to u nalazu koji je podržalo Žalbeno tijelo WTO-a (88).

(396)

Kineska vlada i dalje je tvrdila da je Komisija od svih banaka osnovanih u Kini zatražila određene informacije i da kineska vlada nije bila stvarno sposobna dostaviti takve informacije za „više od 3 800” banaka. Komisija se s tom tvrdnjom nije složila i još se jednom poziva na pismo za dopunu podataka u kojem je, nakon odgovora kineske vlade na upitnik, ograničila opseg zatraženih informacija na banke čiji je kineska vlada neposredni ili posredni dioničar (89).

(397)

Kineska vlada tvrdila je i da izjava Komisije da je tijekom provjere uzela u obzir sažetak okružnica Narodne banke Kine s mrežnih stranica nije točna i da to dokazuje stavak 133. dokumenta o konačnoj objavi (ponovljen u uvodnoj izjavi (164)). To nije točno. Uvodna izjava (164) nije proturječna sadržaju izvatka s mrežnih stranica. Komisija je uzela u obzir stvarni sadržaj okružnice za koji kineska vlada zapravo nikad nije tvrdila da je netočan.

(398)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija „iz različitih dokumenata izvukla određene nazive i rečenice te ih upotrijebila izvan konteksta”, neke pogrešno protumačila i pokušala ih povezati kako bi utvrdila da kineska vlada podupire industriju proizvodnje dotičnog proizvoda ili da su poslovne banke u državnom vlasništvu javna tijela. Smatra da bi se „čitanje tih dokumenata u cijelosti” (planovi, nacrti i odluke) pokazalo da za nalaze Komisije nedostaje pravna osnova i da se oni ne temelje na dokazima. To nije točno. Komisija je analizirala i uzela u obzir sve dokumente, uključujući dokumente navedene u uvodnoj izjavi (102) u cijelosti, upravo na način koji zagovara kineska vlada.

(399)

Kad je riječ o Odluci br. 40, kineska vlada tvrdila je da je u dokumentu o konačnoj objavi Komisija Odluku citirala izvan konteksta „kako bi iskrivila njezino točno značenje”. Prema mišljenju kineske vlade iz ostalih odredaba Odluke br. 40. jasno je da je ona prilagođena razvoju uporabe obnovljivih izvora energije, a ne određivanju solarnih modula i ćelija kao cilja svih očekivanih razvojnih politika kako to smatra Komisija. Nije točno da je upućivanje Komisije na tekst članka V. Odluke br. 40. bilo izvan konteksta. Komisija ne tvrdi je li ili nije jedan od ciljeva razvoj uporabe obnovljivih izvora energije. Činjenice govore da je u Odluci br. 40. Državno vijeće odredilo industriju nove energije i solarnu energiju kao prioritetne industrije te su projekti u tim područjima uključeni u povlaštenu kategoriju projekata u Katalogu uputa za industrijsko restrukturiranje. Uzimajući u obzir članke 17., 18. i 19. Odluke br. 40. financijske institucije mogle su zajmove davati samo industrijama/društvima u toj kategoriji. To jasno ukazuje da je fotonaponskoj industriji u kojoj se među ostalima proizvode solarni moduli i ćelije dan prioritet.

(400)

Kineska vlada tvrdila je da se solarni moduli i ćelije ne spominju u tekstu Odluke Državnog vijeća od 10. listopada te da je, ako je i dan neki porezni poticaj, to bilo u pogledu ciljeva uporabe alternativne energije koji ne utječu na razvoj proizvodnje modula i ćelija uopće. Komisija se s tim ne slaže. Treba napomenuti da ne izgleda da je ta Odluka Državnog vijeća usmjerena isključivo na uporabu alternativnih izvora energije. Iz njezina naslova (Odluka Državnog vijeća o ubrzanju pripreme i razvoja strateških novih industrija) i sadržaja (između ostalog članak 1. stavci 1. i 2. te članak 2. stavak 2.) jasno je da je njezin cilj potpora razvoju odabranih industrija (u tom slučaju strateških novih industrija). To potvrđuje i činjenica da se ciljevi utvrđeni u toj Odluci odnose izravno na proizvodnju i učinak strateških novih industrija (članak 2. stavak 3.). U Odluci postoji i jasna veza između strateških novih industrija i fotonaponske industrije u kojoj se između ostalog proizvode solarni moduli i ćelije. Prvo, nema sumnje da je fotonaponska industrija dio industrije alternativne energije iz članka 2. Odluke koju bi država morala pripremati i razvijati. Drugo, proizvođači izvoznici u uzorku pripadaju kategoriji visokotehnoloških industrija koje se spominju u članku 2. stavku 2. Odluke. Slično tomu, u 12. petogodišnjem planu industrija solarne energije svrstana je u strateške industrije, a 12. petogodišnji plan za solarnu fotonaponsku industriju potvrđuje da je u Odluci Državnog vijeća „u važno polje strateških novih industrija uvrštena fotonaponska solarna industrija koju će naša država razvijati u budućnosti” (90).

(401)

Prema mišljenju kineske vlade Komisija je citirala srednjoročni i dugoročni znanstveni i tehnički plan, no nije se pozvala ni na jedno mjesto ili odredbu kojima se u tom dokumentu definiraju visokotehnološka poduzeća kao poduzeća koja proizvode module i ćelije ili fotonaponska industrija uopće. Prema mišljenju kineske vlade ciljevi plana usmjereni su samo na razvoj alternativnih izvora energije kako bi se smanjila ovisnost o fosilnim gorivima. Komisija se s tim ne slaže. Većini provjerenih proizvođača izvoznika u uzorku dodijeljene su potvrde poduzeća visoke i nove tehnologije te su oni na temelju toga dobili subvencije čija je dodjela bila ograničena na poduzeća visoke i nove tehnologije (tj. oslobađanje od plaćanja poreza). Istom vrstom programâ za pojedinačne potpore koji se spominju u Planu koristili su se izvoznici u uzorku.

(402)

Kineska vlada tvrdila je da izjava Komisije da se u Zakonu NRK-a o znanstvenom i tehnološkom napretku navodi niz mjera za potporu strateškim industrijama uključujući fotonaponsku industriju nije utemeljena na činjenicama i da se u njemu ne spominje fotonaponska industrija ili strateške industrije te da je neutemeljeno tvrditi da je dotični proizvod obuhvaćen područjem primjene tog zakona. To nije točno. Izjava je dana na temelju članaka 18. i 34. tog zakona. U skladu s člankom 18. država potiče i usmjerava financijske institucije da podupiru razvoj industrija visoke i nove tehnologije. U skladu s člankom 34. politički usmjerene financijske institucije nude posebnu pomoć projektima poduzeća koje podupire država. Fotonaponska industrija pripada kategoriji industrija visoke i nove tehnologije te kategoriji poduzeća čije projekte potiče država. Osim toga, člankom 17. navedenog zakona jamči se povlaštena porezna politika, između ostalog, za poduzeća koja se bave projektima obuhvaćenima nacionalnim znanstvenim i tehnološkim planovima. Iz uvodne izjave (401) jasno je da su njima obuhvaćeni projekti društava u fotonaponskoj industriji. Kao zaključak, postoje barem tri jasna pokazatelja da su fotonaponska industrija i društva koja proizvode i izvoze dotični proizvod obuhvaćeni područjem primjene navedenog zakona.

(403)

Kineska vlada tvrdila je i da je Komisija smatrala da planovi, odluke i zakoni NRK-a imaju isti pravni učinak i vrijednost i da je to suprotno načelima pravnog tumačenja, kineskog zakona o zakonodavnom postupku i argumenta koji je Kina više puta ponovila. Prema mišljenju kineska vlade pozivanje na opći petogodišnji plan i posebni fotonaponski plan nema pravnu osnovu jer nije dan ni jedan dokaz da su planovi pravno obvezujući. To nije točno jer ostali dokazi u spisu ne potvrđuju tvrdnju kineske vlade da planovi nisu obvezujući. Upravo suprotno, u tekstu plana koji je u odgovoru na upitnik dostavila kineska vlada jasno piše: „O ovom je planu raspravljao i o njemu odluku donio Nacionalni narodni kongres te plan ima snagu zakona.” (91) U svojim primjedbama na konačnu objavu kineska vlada izjavila je: „U skladu s kineskim Zakonom o zakonodavnom postupku, kinesko zakonodavstvo čine Ustavni zakon, upravno zakonodavstvo, lokalni propisi i pravila”. S obzirom na to da plan ima snagu zakona i da je kineska vlada potvrdila da zakoni čine kinesko zakonodavstvo, Komisija je zaključila da je plan uistinu pravno obvezujući. U skladu s objašnjenjem kineske vlade tijekom posjeta radi provjere, sektorski i regionalni petogodišnji planovi proizlaze iz općeg petogodišnjeg plana te Komisija ne bi smjela s petogodišnjim planom za fotonaponski sektor (2011. – 2015.) postupati drugačije u odnosu na opći petogodišnji plan.

(404)

Kineska vlada navodi „smjernice o povratu koje je izdala Komisija” kao primjer sličnog neobvezujućeg dokumenta u kontekstu EU-a. Komisija pretpostavlja da se kineska vlada poziva na „Obavijest Komisije o povratu antidampinških pristojbi” (SL C 127 od 29.5.2002., str. 10.). Međutim, nije ispravno te smjernice obilježiti kao neobvezujuće jer one obvezuju Komisiju u mjeri u kojoj ne krše nadređena pravila. Komisija je utvrdila da su planovi Kine pravno obvezujući. Međutim, čak i da to nije slučaj, nacionalni, sektorski i regionalni planovi, koji su nastali na najvišim razinama vlade i kojima se utvrđuje njezina politika u pogledu gospodarskog i industrijskog razvoja, očito bi imali visoku dokaznu vrijednost u pogledu stvarne obvezatnosti njihovih navedenih ciljeva. Očito je i da se vlada na njih može pozvati kako bi opomenula subjekte koji ih pravilno ne provode. Stoga bi i dalje bili iznimno važni za određivanje vladinih intervencija u gospodarstvu te smjera i kontrole određenih industrija.

(405)

Kineska vlada tvrdila je da njezino nedostavljanje odgovorâ na Dodatak A. ne bi smjelo biti razlog za primjenu dostupnih činjenica na temelju članka 28. Osnove uredbe. Prema mišljenju kineske vlade, da je Komisija stvarno namjeravala potvrditi navode iz pritužbe da su kineske banke u državnom vlasništvu javna tijela, nije morala u upitnik unijeti toliki broj zahtjeva za unutarnje, povjerljive podatke o transakcijama banaka koje velikim dijelom ni na koji način nisu u vlasništvu vlade. U tom pogledu kineska vlada pozvala se na informacije o pojedinačnim zajmovima koje su proizvođačima izvoznicima u uzorku dale banke. Komisija se s tom tvrdnjom ne slaže. Informacije tražene u Dodatku A. bile su potrebne radi provjere jesu li kineske banke javna tijela te jesu li povjerene vladi koja ih usmjerava. Uz iznimku informacija o pojedinačnim zajmovima kineska vlada nije posebno navela koje ostale zatražene informacije za tu namjenu smatra nevažnima.

(406)

U pitanjima u Dodatku A. traže se informacije o vlasništvu nad bankama, sastavu upravih odbora te odbora dioničara, zapisnicima sa sastanaka dioničara i direktora, povezanosti višeg rukovodstva s državnim tijelima vlasti, zajmovima danima prema sektorima, politici davanja zajmova i procjeni rizika u pogledu zajmova danih proizvođačima izvoznicima koji surađuju. Kad je riječ o nalazima o javnim tijelima, kineska vlada tvrdila je da je takav zahtjev bio „očito nerazuman” i da je opseg traženih informacija bio preopširan. Kineska vlada tvrdila je i da „prag” za određivanje je li neki subjekt javno tijelo ili nije mora biti utvrđen prije no što se informacije zatraže. Komisija se s tim ne slaže. U pogledu visokih standarda koje je postavilo Žalbeno vijeće WTO-a u Nagodbi br. 379. (92), sve su zatražene informacije potrebne uključujući nalaze o mjeri uključenosti vlade u financijskih sustav. Na primjer, dokaz da subjekti djeluju nekomercijalno može ukazati na povjeravanje i usmjeravanje u kombinaciji s indicijama o uključenosti vlade. U svakom slučaju, treba napomenuti da je, kad su proizvođači izvoznici u uzorku počeli surađivati, Komisija odlučila ograničiti zatražene informacije na zajmove dane tim poduzećima te nije izvlačila zaključke iz propusta kineske vlade da dostavi ostale informacije o pojedinačnim zajmovima koje su tražene na samom početku. Međutim, za ispitni postupak i dalje su bili važni svi ostali zahtjevi za informacije. Kad je riječ o tvrdnji kineske vlade da nije mogla dostaviti informacije tražene u Dodatku A., napominje se da je kineska vlada odbila dostaviti dodatke A. za sve banke osim za nekoliko njih. Uzimajući navedeno u obzir donesen je zaključan da kineska vlada nije u razumnom roku dostavila preostale zatražene informacije.

(407)

Pozivajući se na Izvješće Žalbenog vijeća (stavak 99.) u predmetu SAD – vruće valjani proizvodi  (93), kineska vlada tvrdi da nije bila stvarno sposobna zadovoljiti „nerazumne” zahtjeve Komisije za informacije i da je propust Komisije u rješavanju tog problema, i povezivanju raznih zahtjeva za utvrđivanje činjenica na koje se odnose, značio da Komisija nije postupala u dobroj vjeri. Iako se navedeni predmet odnosi na suradnju izvoznika u antidampinškom predmetu, Komisija prihvaća da je, u slučaju vladinih upitnika o predmetima kompenzacijskih pristojbi, potrebno uspostaviti ravnotežu između zatraženih informacija i stvarne sposobnosti stranke koja udovoljava zahtjevu. Međutim, ravnotežu treba uspostaviti u kontekstu svih činjenica. Status banaka u državnom vlasništvu kao javnih tijela već je određen u premetima premazanog finog papira i čelika s organskim premazom, a u ovom je predmetu podnositelj pritužbe dostavio dovoljne dokaze prima facie kako bi dokazao da su banke u državnom vlasništvu javna tijela. Stoga, ako je željela odbaciti tu tvrdnju, kineska vlada morala je očekivati da će se od nje tražiti da osigura veliki broj činjenica. Nažalost, kineska vlada nastavila je s tvrdnjama, primjerice da nije posjedovala informacije o vlasništvu vlade nad bankama ili ih je imala vrlo malo (važan čimbenik u određivanju je li riječ o javnom tijelu), koje su ukazivale da nije postupala najbolje što je mogla i da je odbijala pristup potrebnim informacijama. To je jedna od „ograničenih okolnosti” za koju se može primijeniti članak 12.7. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama (u skladu s Izvješćem Skupine WTO-a (94)). Osim toga, iako je Komisija znala da su njezini zahtjevi za informacijama zbog stvarne potrebe bili iznimno opširni, suradnja je proces koji se odvija u oba smjera, a kineska vlada u početku je jednostavno tražila objašnjenje povezanosti utvrđivanja činjenica i zahtjeva (što se ne može unaprijed odrediti) umjesto da je predložila način za razumno rješavanje zahtjeva za informacije.

(408)

Kad je riječ o provjeri Šangajske banke, kineska vlada tvrdila je da činjenica da ona nije bila izvršena nije dovoljan razlog za primjenu dostupnih činjenica i da je u svakom slučaju njezino neizvršenje krivnja Komisije. U svojem odgovoru Komisija napominje da je činjenično stanje s obzirom na organiziranje posjete radi provjere Šangajske banke opisano u stavcima 111. i 112. dokumenta o konačnoj objavi (ponovljenih u uvodnim izjavama (143) i (144)). U pogledu te provjere činjenično stanje nije se promijenilo, a Komisija se ne slaže s načinom na koji je kineska vlada protumačila te činjenice te smatra da je učinila sve da izvrši provjeru, što nije bilo moguće jer ju je u tome sprječavala kineska vlada. Kineska vlada poziva se na Izvješće Skupine WTO-a (95) u kojem je zaključeno da, ako se ne obavi posjeta na licu mjesta, nisu iskorištene sve mogućnosti provjere dokumenata. Međutim, kad je riječ o dotičnom ispitnom postupku, kineska vlada izvijestila je Komisiju da je banka dostupna za provjeru samo jednog radnog dana prije početka provjere kineske vlade (nakon već produženog roka za potvrdu) te je, s obzirom da se dogovoreni rasporedi nisu mogli mijenjati, time otklonila svaku mogućnost posjete na licu mjesta. U tim okolnostima može se zaključiti da kineska vlada nije postupila najbolje što je mogla i Komisija ne vidi način na koji bi se provjera na licu mjesta mogla nadomjestiti drugim postupcima.

(409)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija ne smije zanemariti informacije koje je dostavila Banka HuaXia u pogledu njezine vlasničke strukture zato što nisu „u svakom pogledu savršene”. Komisija napominje da razlog odbijanja tih informacija nije bio taj što informacije nisu u svakom pogledu bile savršene. Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi (147), Banka HuaXia nije prije posjeta radi provjere odavala informacije o vlasništvu vlade iako je to Komisija već zatražila u početnom upitniku. Nakon što je Komisija istaknula da su neki dioničari Banke HuaXia u državnom vlasništvu, banka je dostavila list papira s informacijama od nepoznatog izvora, a osim toga te su informacije bile proturječne ostalim informacijama u spisu. Takve informacije nisu se mogle prihvatiti.

(410)

U pogledu odluke Banke HuaXia da dostavi samo neke od procjena kreditne sposobnosti kako je opisano u uvodnoj izjavi (148), kineska vlada tvrdila je da je Komisija primila razumno objašnjenje razloga zbog kojih nije mogla dostaviti procjene. Komisija se s tim ne slaže. S obzirom na to da je u pismu najave posjeta jasno najavljeno da će ti dokumenti biti predmet posjeta radi provjere, objašnjenje da „su se dvama izvješćima o procjenama rizika bavila druga dva odjela banke i da odgovorne osobe u to vrijeme nisu bile na raspolaganju” nije prihvatljivo. Osim toga, kineska vlada iznosi argument, koji u svojim primjedbama ponavlja, da se informacije nisu mogle dostaviti zbog tajnosti podataka klijenata. Komisija napominje da postoje odredbe o postupanju s povjerljivim informacijama u ispitnom postupku za kompenzacijsku pristojbu (96) i da je, u svakom slučaju, svrha većine zahtjeva Komisije u tom pitanju i drugim pitanjima te informacije pregledati, a ne preuzeti. Komisija u svakom slučaju napominje da bi stroga primjena načela „tajnosti podataka klijenata” mogla onemogućiti provjeru većine relevantnih informacija u ispitnim postupcima za kompenzacijsku pristojbu. U takvim situacijama ne bi bilo moguće unakrsno provjeriti odgovore izvoznika na mnoga pitanja i obaviti nasumične provjere sudionika u raznim programima u slučajevima u kojima izvoznici nisu surađivali ili u kojima se ispitni postupak odvijao skupno.

(411)

Kineska vlada tvrdila je da je Banka EXIM u ispitnom postupku u potpunosti surađivala, a da određeni dokumenti koje je tražila Komisija nisu mogli biti dostavljeni zbog unutarnjih pravila, državne tajne, povjerljivosti ili ostalih zakona. Stoga nedostavljanje tih dokumenta ne može uzrokovati primjenu dostupnih činjenica. U skladu sa Zakonom o poslovnim bankama službenici Banke EXIM nisu mogli tijekom ispitnog postupka dostaviti te dokumente. S tim u vezi i suprotno pretpostavci Komisije, Osnovna uredba i Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama nemaju prednost pred nacionalnim zakonima NRK-a. Kineska vlada tvrdila je i da pitanja pripadnosti viših službenika političkoj stranci nisu važna i da su za nju uznemirujući. Komisija se s tim ne slaže. Iako pravila WTO-a (na kojima se velikim dijelom temelji Osnovna uredba) ne mogu imati „prednost” pred domaćim zakonima, to ne sprečava Komisiju da donosi zaključke ako takvi domaći zakoni ometaju razumne zahtjeve za informacije. Osim toga, iako je Banka EXIM u Dodatku A. dala neke odgovore, gotovo sve ih je odbila poduprijeti informacijama o izvoru i dokazima. Stoga informacije koje nisu potkrijepljene provjerenim pisanim dokumentima imaju vrijednost usmene izjave. Da je ta praksa prihvaćena, Banka EXIM mogla je dostaviti gotovo bilo koje informacije, a ispitno tijelo bi ih trebalo prihvatiti, a da ne može provjeriti njihovu točnost.

Pitanja pripadnosti političkoj stranci i jedinicama KPK-a u Banci EXIM (i svim drugim bankama u predmetu) vrlo su važna kako bi se ustanovio doseg utjecaja na rukovodstvo banke u svjetlu naročite uloge KPK-a u okviru Ustava NRK-a. Osim obrazlaganja tih pitanja koje je Komisija ponudila u uvodnoj izjavi (151) napominje se da se, u skladu s Ustavom KPK-a, od svih organizacija, uključujući privatna trgovačka društva, zahtijeva da, ako zapošljavaju najmanje tri člana stranke, budu osnovane kao „primarne organizacije stranke”. Te organizacije jamče i nadgledaju provedbu načela i politika stranke i države te podupiru sastanke dioničara, upravnih i nadzornih odbora te rukovoditelja u vršenju dužnosti i izvršavanju ovlasti u skladu sa zakonom (97). Zakonom NRK-a o trgovačkim društvima sva društva u Kini obvezuju se da u svojoj organizacijskoj strukturi osnuju organizaciju KPK-a koja će provoditi aktivnosti KPK-a (98). Stoga je KPK očigledno povezan s aktivnostima kineske vlade i djelatnostima svih vrsta poduzeća i institucija u Kini te je u tom pogledu legitimno postavljati pitanja o pripadnosti stranci.

(412)

Kad je riječ o provjeri CDB-a, kineska vlada iznijela je iste tvrdnje u pogledu pitanja o stranačkoj pripadnosti rukovodstva i ulozi KPK-a u banci. S tim u vezi Komisija se poziva na obrazloženja u uvodnim izjavama (151) i (411). Kineska vlada tvrdila je i da CDB nije mogao dostaviti zatraženo izvješće o procjeni kreditnog rizika zbog razloga povjerljivosti, ali je dostavila obrazac za kreditni rejting te primjer ocjene kreditnog rizika s prebrisanim nazivom društva. Napominje se da obrazac za kreditni rejting i kreditni rejting za nepoznato društvo i nepoznatu industriju nisu dokaz procjene kreditnog rizika za jednog od izvoznika u uzorku u skladu sa zahtjevom Komisije. Kad je riječ o pitanjima povjerljivosti, Komisija se poziva na objašnjenje u uvodnoj izjavi (410).

(413)

Kineska vlada je tvrdila da nalazi Komisije da su poslovne banke u državnom vlasništvu javna tijela nisu u skladu s člankom 1.1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama jer Komisija nije imala nikakve dokaze te nije ponudila obrazloženu i primjerenu analizu svojeg mišljenja da je uključenost vlade u kineski financijski sektor toliko duboka da se od banaka traži da poštuju politike povlaštenog postupanja. Komisija se s tom tvrdnjom nikako ne slaže. Neovisne informacije iz uvodnih izjava (162) i (168) upućuju na to da banke provode politike povlaštenog postupanja, a to je jasno i iz nekoliko kineskih planova, zakona i političkih dokumenata iz uvodne izjave (102). Komisija je pregledala, analizirala i navela niz dokumenata koje su objavile međunarodne organizacije uključujući WTO, Svjetsku banku, MMF i OECD u kojima se zaključuje da kineski bankarski sektor znatno ovisi o uplitanju države osobito u pogledu povlaštenih zajmoprimaca i utvrđivanja kamatnih stopa.

(414)

Kineska vlada osporava važnost nekoliko dokumenata kojima se Komisija poslužila kao dostupnim činjenicama za utvrđivanje jesu li poslovne banke u državnom vlasništvu javna tijela. Prvo, treba naglasiti da je Komisija najdostupnije činjenice morala upotrijebiti samo zbog izostanka suradnje kineske vlade i njezinoga odbijanja da dostavi zatražene informacije.

(415)

Kineska vlada tvrdila je da se u Izvješću banke Deutsche Bank o istraživanju („Izvješće Deutsche Bank”) koje je Komisija citirala u uvodnoj izjavi (161) opisuje povijesno stanje u Kini i da to ne može biti valjana osnova za procjenu kineskog bankarskog sektora 7 godina poslije. Prvo, kineska vlada griješi kad tvrdi da je izvješće temelj za procjenu stanja „7 godina poslije”. Izvješće je objavljeno 2007., a RIP, razdoblje za procjenu kineskog bankarskog sektora u svrhu ovog postupka, počeo je 2011. Stoga se izvješće odnosi na stanje 4 godina prije navedenog razdoblja. Drugo, Izvješće Deutsche Bank nije jedini dokument kojim se Komisija u svojim nalazima poslužila, već polazište za njezinu analizu kineskog bankarskog sektora i osobito vlasničku strukturu u tom sektoru. Treće, ostale informacije kojima se Komisija poslužila kako bi utvrdila vlasničku strukturu kineskog bankarskog sektora (izvješća i radni dokumenti WTO-a, MMF-a i OECD-a) u skladu su s ostalim nalazima Izvješća Deutsche Bank. U tom kontekstu treba napomenuti da je u tom pogledu kineska vlada dostavila samo najnužnije od višekratno zatraženih informacija i da nikad nije na temelju činjenica osporila nalaze Komisije u vezi s državnim vlasništvom u bankarskom sektoru i državnim uplitanjem u bankarski sustav.

(416)

Kineska vlada osporava i upućivanje Komisije na Izvješće WTO-a o pregledu trgovinske politike iz 2012. tvrdeći da je izjava da „je općenito bilo vrlo malo promjena u tržišnoj strukturi kineskog bankarskog sektora” dana u usporedbi s prethodnim razdobljem pregleda 2010. Komisija se s tom tvrdnjom slaže. Međutim, Komisija u svojem dokumentu o konačnoj objavi citira izvješća WTO-a o pregledu trgovinske politike iz 2011. i 2012. u istoj uvodnoj izjavi (161) kako bi pokazala da se u razdoblju od dvije godine malo toga promijenilo. Dok se u izvješću iz 2010. navodi da „je visoki stupanj državnog vlasništva još jedno važno obilježje financijskog sektora u Kini”, izvješće iz 2012. potvrdilo je da se u tom pogledu malo toga promijenilo. Kineska vlada citirala je i izvješće iz 2012. i na temelju toga tvrdila da je izvješće proturječno procjeni Komisije iz uvodne izjave (161). Ta tvrdnja nije mogla biti prihvaćena. Ni jedan od navoda iz izvješća ponovljen u primjedbama kineske vlade na dokument o konačnoj objavi nije u proturječnosti i ne osporava procjenu Komisije u uvodnoj izjavi (161).

(417)

Kineska vlada tvrdila je i da u nalazima Komisije u uvodnoj izjavi (162) nedostaju valjani dokazi jer se Komisija (pored Izvješća Deutsche Bank i WTO-ovih pregleda trgovinske politike o kojima je bilo riječi u prethodnim uvodnim izjavama) „samo poziva na Izvješće i Ekonomsko istraživanje Svjetske banke itd., ali u potvrdu svojih nalaza ne daje nikakvo razumno i primjereno objašnjenje”. Ta tvrdnja nije mogla biti prihvaćena. U tom smislu napominje se da se u izvješćima Svjetske banke između ostalog navodi sljedeće: „Unatoč osjetnom napretku u reformi i jačanju financijskog sektora u protekla tri desetljeća, kineski financijski sustav i dalje je represivan i podložan ključnim strukturnim neravnotežama. Postojeći sustav, koji obilježavaju nadmoć banaka u državnom vlasništvu, jako državno uplitanje i preostala kontrola kamatnih stopa, tijekom gospodarskog uzleta Kine iznimno je učinkovit u mobilizaciji štednje i dodjeli kapitala strateškim sektorima” ili „Istovremeno izravna i neizravna kontrola financijskih institucija mora dati prostora daljim dogovorima na temelju tržišta. To bi trebalo značiti da neovisne središnje banke koje djeluju na otvorenom tržištu i rabe kamatne stope, a ne kreditna ograničenja, upravljaju likvidnošću. Poslovne banke pri davanju zajmova primijenile bi trgovinska načela i analizu kreditne sposobnosti, a ne bi slijedile naputke vlade” i „Vlada je na svim razinama bila izravno uključena u trgovinske djelatnosti financijskih institucija, posjedovanjem udjela ili neizravnim utjecajem, uglavnom zato jer za ostvarenje političkih ciljeva uvelike ovisi o kreditima poslovnih banaka”. U Ekonomskom istraživanju OECD-a o Kini iz 2010. opisuju se politike Narodne banke Kine o donjim granicama kamatnih stopa za zajmove i gornjim granicama kamatnih stopa za depozite kojima se banke destimuliraju da primjereno vrjednuju rizik i koje su neproduktivna mjera tržišnog natjecanja u bankarskom sektoru te se navodi da im je cilj očuvati profitabilnost bankarskog sektora koji je najvećim dijelom u državnom vlasništvu.

(418)

Kineska vlada tvrdi i da zaključak Komisije da je Narodna banka Kine uključena u utvrđivanje kamatnih stopa u poslovnim bankama u državnom vlasništvu i da na to utječe, nije utemeljen na odgovarajućim objašnjenjima i dokazima. U tom smislu kineska vlada izjavila je da je Komisija trebala znati da je u srpnju 2013. ukinuta donja granica kamatnih stopa za zajmove. Prvo, treba napomenuti da Komisija nije analizirala stanje na kineskom bankarskom tržištu u srpnju 2013. jer ono nije bilo relevantno za ovaj ispitni postupak. Drugo, tvrdnja da nalazima Komisije nedostaje odgovarajući temelj u obliku objašnjenja i dokaza nije točna. U relevantnim okružnicama jasno se navodi da Narodna banka Kine određuje granice davanja zajmova i stopa za depozite. Treće, i u Ekonomskom istraživanju OECD-a o Kini iz 2010. koje se spominje u uvodnoj izjavi (162) potvrđuje se postojanje takvih ograničenja.

(419)

Kineska vlada tvrdila je da „je Komisija znala da je okružnicama, uključujući okružnice od 8. lipnja i 8. srpnja 2012. poslanima nakon nalaza u predmetu premazanog finog papira, praksa kamatnih stopa Narodne banke Kine znatno izmijenjena”. To nije točno. Komisija nije mogla znati je li i kako je praksa izmijenjena jer je okružnice kineska vlada odbila dostaviti. Čak se i u sažecima sa mrežnih stranica Narodne banke Kine dostavljenima tijekom provjere, a za koje je kineska vlada pogrešno tvrdila da ih je Komisija u potpunosti zanemarila, potvrđuje da takva ograničenja još uvijek postoje.

(420)

Kineska vlada tvrdila je i da „Komisija vjerojatno nije svoje nalaze temeljila na stvarno ‚dostupnim činjenicama’ koje proturječe povijesnim informacijama kojima je raspolagala, već je od kineske vlade očekivala da dokaže da se stanje iz vremena provjere u predmetu čelika s organskim premazom promijenilo”. U pogledu objašnjenja u uvodnim izjavama od (415) do (419) jasno je da ta tvrdnja nije točna. U spisu nema dostupnih činjenica koje proturječe nalazima Komisije koji nisu utemeljeni samo na povijesnim informacijama već i na valjanim dokazima, na temelju svih informacija relevantnih za RIP.

(421)

Kineska vlada tvrdila je da četiri točke tvrdnje Komisije u uvodnoj izjavi (166) nisu točne i da nedostaje odgovarajuća pravna procjena. Kineska vlada tvrdila je da je upućivanje na članak 34. Zakona o poslovnim bankama prema kojemu banke „moraju djelatnost davanja zajmova obavljati u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva” u potpunosti neutralno. Nije jasno što kineska vlada misli pod „neutralnim upućivanjem”, ali planovi, politički dokumenti i zakoni citirani u uvodnoj izjavi (102) upućuju na to da su razvoj fotonaponske industrije te financijska i druga potpora tom razvoju među potrebama nacionalnog gospodarstva Kine. U kontekstu financijske potpore koja se tim dokumentima potiče jasno je da banke podupiru trgovačka društva u fotonaponskoj industriji. Kad je riječ o nalazu da banke moraju poštovati pravne propise prema kojima moraju davati kredite poticanim projektima, a koji Komisija temelji na Odluci Državnog vijeća br. 40., kineska vlada tvrdila je da „je u potpunosti neumjestan” jer se u Odluci ne navodi i ne upućuje da je solarna industrija poticani projekt. I ta je tvrdnja netočna. Iz uvodne izjave (399) jasno je da solarna industrija pripada kategoriji poticanih industrija i projekata. Kineska vlada slično je tvrdila i u vezi sa Zakonom NRK-a o znanstvenom i tehnološkom napretku i nalazom Komisije da se na temelju njega od banaka traži da prvenstvo daju razvoju industrija visoke i nove tehnologije i da proizvođači u uzorku pripadaju toj kategoriji. Prema mišljenju kineske vlade Komisija nije izvršila pravnu analizu pitanja je li solarna industrija proizvodnje modula i ćelija opisana kao industrija nove i visoke tehnologije obuhvaćena područjem primjene tog zakona. To nije točno. Komisija je jasno povezala kategoriju visokotehnoloških industrija i solarne industrije proizvodnje modula i ćelija. To je detaljno objašnjeno u uvodnoj izjavi (402).

(422)

Za tvrdnju Komisije da je uključenost države u kineski financijski sektor duboka i trajna kineska vlada tvrdila je da nije potkrijepljena valjanim dokazima. Kineska vlada osporila je dokaze Komisije i tvrdila da izvješće MMF-a iz 2009. u kojemu se naglašava nedostatak liberalizacije kamatnih stopa nije mjerodavno jer su kamatne stope u Kini u cijelosti liberalizirane. To nije točno. Dokazi u spisu potvrđuju da liberalizacija kamatnih stopa u Kini nije dovršena, a isto su tijekom posjeta radi provjere potvrdili službenici Narodne banke Kine. Kad je riječ o Državnom izvješću MMF-a iz 2010. na koji se pozvala Komisija, kineska vlada tvrdila je da je Komisija u cijelosti zanemarila nalaze MMF-a o liberalizaciji financijskog sektora. To nije točno. Komisija nije zanemarila odgovarajuće nalaze iz toga izvješća MMF-a koji su bili mjerodavni. Nalazi MMF-a na koje se u svojim primjedbama pozvala kineska vlada nisu proturječni nalazima Komisije o uključenosti države u kineski financijski sektor, a pogotovo u pogledu državnog vlasništva ili politike kamatnih stopa za zajmove i depozite. Činjenica da se u izvješću navodi da je proteklih godina postignut napredak u razvoju financijskog sustava u Kini koji se više temelji na tržištu ne znači da se izvješću potvrđuje da se financijski sustav u Kini zaista temelji na tržištu. U pogledu istraživanjâ OECD-a na koje se poziva Komisija, kineska vlada tvrdila je da se na temelju „jedne rečenice uz odbacivanje znatnog napretka u liberalizaciji bankarskog sektora” ne može zaključiti da banke u Kini ne posluju neovisno. U vezi s tom tvrdnjom treba napomenuti da Komisija nikad nije donijela zaključak na temelju „jedne rečenice”, već, kako je prikazano prethodno u tekstu, na temelju nekoliko dokumenata koje su prikupile neovisne međunarodne organizacije.

(423)

Kineska vlada tvrdila je da je analiza Komisije o utvrđivanju javnog tijela „u cijelosti manjkava” i da njezin zaključak iz uvodne izjave (168) nije sukladan načinu na koji je Žalbeno tijelo WTO-a protumačilo naziv „javno tijelo” u predmetu SAD – konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe za određene proizvode iz Kine. I jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je obrazloženje Komisije o utvrđivanju javnog tijela „pravno pogrešno”. Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije ustanovila da poslovne banke u državnom vlasništvu imaju i vrše vladine ovlasti koje su im povjerene i da nije utvrdila (i.) da su dotične funkcije za koje tvrdi da ih izvršavaju poslovne banke u privatnom vlasništvu funkcije koje općenito izvršava vlada, tj. da je u prvom redu riječ o vladinim funkcijama, (ii.) da postoje zajednička obilježja poslovnih banaka u državnom vlasništvu i vladinih tijela osim držanja udjela koje nije utvrđeno za sve banke u državnom vlasništvu i (iii.) da sve banke u poslovnom vlasništvu imaju potrebne vladine ovlasti za njihovo izvršavanje ili da im je povjerena ovlast izvršavanje dotičnih vladinih funkcija. Te su se tvrdnje morale odbaciti. Komisija upućuje na analizu tog problema u uvodnim izjavama od (158) do (167). Davanje zajmova spomenuto je u definiciji subvencije u članku 3. stavku 1. točki (a) Osnovne uredbe kao funkcija vlade. U tekućem ispitnom postupku poslovnim bankama u državnom vlasništvu naloženo je na temelju planova i ostalih političkih dokumenata da promiču određene sektore, uključujući fotonaponski sektor. Na temelju dostupnih činjenica zaključeno je i da je vlasništvo vlade u kineskim bankama znatno i da vlada znatno kontrolira poslovne banke u državnom vlasništvu. S obzirom na to da kineska vlada nije dostavila tražene informacije o vlasništvu vlade nad svim poslovnim bankama u državnom vlasništvu u Kini, Komisija je svoje nalaze utemeljila na dostupnim činjenicama. Stoga Komisija zaključuje da poslovne banke u državnom vlasništvu posluju kao dio vlade te da u provedbi politika kineske vlade o davanju povlaštenih zajmova određenim sektorima obnašaju javnu dužnost.

(424)

Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije utvrdila da se privatne banke u Kini usmjeravaju i povjeravaju, a osobito da Komisija nije utvrdila da je kineska vlada privatnim bankama i poslovnim bankama u državnom vlasništvu izričito i potvrdno dala naputak ili naložila ili dodijelila odgovornost ili nadležnost da daju povlaštene zajmove. Komisija se s tom tvrdnjom ne slaže. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od (170) do (173), politika kineske vlade jest fotonaponskoj industriji osigurati potporu u obliku povlaštenih zajmova. Privatne banke obvezne su provoditi politiku vlade: kineska vlada na temelju Zakona o poslovnim bankama uputila je sve banke u Kini da „svoju djelatnost davanja zajmova obavljaju na temelju potreba nacionalnog gospodarstva i društvenog razvoja te u duhu državnih industrijskih politika”. Te potrebe i državne industrijske politike navedene su, između ostalog, u različitim planovima i političkim dokumentima, a među njima je i povlašteno financiranje odabranih industrija uključujući fotonaponsku industriju. Kineska vlada tvrdila je i da je dotični članak Zakona o poslovnim bankama izvučen iz konteksta i da izričito ne pokazuje da je kineska vlada poslovnim bankama dala bilo kakve upute ili naloge, dodijelila odgovornost ili nadležnost. Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi (390), Komisija se ne slaže da je članak 34. izvučen iz konteksta te smatra da je njegov tekst jasan pravni obvezujući naputak svim bankama u Kini. Komisija se ne slaže ni s tvrdnjom kineske vlade da dokumenti iz uvodne izjave (102) o davanju povlaštenih zajmova fotonaponskoj industriji čine „neprimjerenu pravnu osnovu”. To je detaljno objašnjeno u uvodnim izjavama od (399) do (403).

(425)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da Komisija nije dokazala da kineska vlada povjerava i usmjerava banke u stranom vlasništvu. Ta je tvrdnja morala biti odbačena. Komisija je dokazala povjeravanje i usmjeravanje svih banaka u privatnom vlasništvu u Kini (između ostalog u uvodnim izjavama od (169) do (172) i (424)), a toj kategoriji pripadaju i banke u stranom vlasništvu.

(426)

Kad je riječ o utvrđivanju povjeravanja i usmjeravanja, kineska vlada tvrdila je i da je Komisija donijela zaključke na temelju procjene kreditnog rizika za jednog izvoznika u uzorku koju je dostavila jedna banka te je primijenila na sve banke u Kini i time u tom pogledu upotrijebila nepovoljne zaključke. Napominje se da su kineska vlada i banke odbile dostaviti procjene kreditnog rizika za ostale proizvođače izvoznike u uzorku. S obzirom na to da je Komisija morala upotrijebiti u tom pogledu dostupne činjenice i da je navedena procjena kreditnog rizika najbolja dostupna činjenica, Komisija je dijelom svoj zaključak utemeljila na tom dokumentu. Međutim, naglašava se da su zaključci doneseni na temelju dostupnih činjenica, a ne nepovoljnih zaključaka.

(427)

Kineska vlada usprotivila se Komisijinoj procjeni da je kinesko financijsko tržište poremećeno „jer je pravno manjkavo”. Kineska vlada tvrdila je da u RIP-u nema dokaza koji bi upućivali na to da poslovne banke u državnom vlasništvu čine dvije trećine kineskog financijskog tržišta. Komisija se s tom tvrdnjom ne slaže. U nedostatku informacija o vlasništvu u bankarskom sektoru koje su tražene u više navrata, ali ih kineska vlada nije dostavila, Komisija se poslužila dostupnim činjenicama. Komisija se pozvala na Izvješće Deutsche Bank u kojem je navedeno da poslovne banke u državnom vlasništvu čine više od dvije trećine kineskog financijskog tržišta. To potkrepljuju i dokazi iz dokumenata WTO-a, MMF-a, OECD-a i Svjetske banke koji potvrđuju da se prisutnost države u kineskom bankarskom sektoru tijekom RIP-a nije znatno promijenila. Kineska vlada tvrdila je i da je izjava Komisije o kamatnim stopama (tj. da su banke obvezne poštovati ograničenja koja je utvrdila Narodna banka Kine) netočna jer je donja granica kamatnih stopa za zajmove u potpunosti ukinuta. To nije točno. Točno je da je kineska vlada u svojim primjedbama tvrdila da je donja granica kamatne stope za zajmove ukinuta u srpnju 2013., a to znači više od jedne godine nakon isteka RIP-a. Točno je i da još vrijede gornje granice kamatnih stopa za depozite. Stoga je nalaz Komisije da u odlučivanju o uvjetima za davanje zajmova banke nisu potpuno slobodne (barem u pogledu RIP-a) točan, a to podupiru i dokazi u spisu. Kineska vlada usprotivila se nalazima Komisije u uvodnim izjavama od (183) do (188) na temelju navodne nemjerodavnosti nekolicine planova, političkih dokumenata i zakona na koje se Komisija pozvala. Komisija se s tom tvrdnjom ne slaže te upućuje na uvodne izjave od (399) do (403) u kojima je objasnila zašto su ti dokumenti mjerodavni za nalaze.

Kineska vlada izjavila je i da je nalaz Komisije da je određenim bankama dan pristup SIGURNIM deviznim pričuvama neumjestan jer su u dokazima navedene samo banka EXIM i CDB te je objasnila da se zajmovi iz tih pričuva daju samo poduzećima u državnom vlasništvu. Komisija se s tim ne slaže. U dokazima je navedeno da su na početku programa pričuve bile dostupne samo političkim bankama CDB i EXIM, ali se spominje i Kineska banka, što upućuje na to da je početno ograničenje ukinuto. I tvrdnja da dokazi „jasno upućuju na to da se zajmovi daju samo poduzećima u državnom vlasništvu poput Sinopeca” nisu točne. Zapravo upućuju na to da se prednost daje poduzećima u državnom vlasništvu, ali ne i da je davanje tih zajmova ograničeno samo na njih. U svakom slučaju, s obzirom na veličinu Banke EXIM i CDB-a te njihov utjecaj na financijsko tržište u Kini, čak i da je program ograničen samo na njih, to bi bio znatan poremećaj financijskog tržišta u cjelini.

(428)

Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije utvrdila specifičnost u pogledu povlaštenog davanja zajmova i da je njezina analiza specifičnosti pravno nedosljedna jer nije utvrdila odnosi li se Odluka br. 40 na projekte ili industrije. Prema mišljenju kineske vlade činjenica da „je Odlukom br. 40 obuhvaćen iznimno velik popis gospodarskih sektora i industrija, ovaj dokument izričito ne ograničava pristup određenih poduzeća navodnim subvencijama kako to zahtijeva sudska praksa WTO-a”. Komisija se s tom tvrdnjom ne slaže. Kad je riječ o poticanim projektima, potrebno je napomenuti da su njima obuhvaćene samo određene aktivnosti ograničenog broja industrijskih sektora te se stoga ne može smatrati da je kategorizacija, kojom je obuhvaćen samo podskup poduzeća u Kini, općenita i nespecifična. U nedostatku objašnjenja (i dokumenata koji bi to potkrijepili) Komisija je to smatrala najprirodnijim tumačenjem načina na koji je kineska vlada točno primijenila definiciju fotonaponske industrije, na primjer za potrebe Odluke br. 40. i povezanog Kataloga uputa za industrijsko restrukturiranje. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (102), solarna fotonaponska industrija pripada kategoriji strateških industrija u skladu s definicijom iz 12. petogodišnjeg plana te na tim temeljima ima pristup povlaštenom financiranju, što je jasno iz navoda iz raznih planova, političkih dokumenata i zakona u istoj uvodnoj izjavi.

(429)

Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije utvrdila koristi od povlaštenog davanja zajmova jer primjena vanjskih referentnih mjerila za utvrđivanje koristi nije potkrijepljena nalazima Komisije. Prema mišljenju kineske vlade nije bilo temelja da Komisija primijeni BB rejting jer nije dostavila ni jedan dokaz da je vjerojatnije da je taj rejting poremećen u odnosu na ostale rejtinge i njegova primjena „odražava nedopustive nepovoljne zaključke kojima se krši članak 12.7. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama”. Ta je tvrdnja morala biti odbačena. S obzirom na poremećenost i nedostatak odgovarajuće kreditne sposobnosti ili procjene rizika proizvođača izvoznika u uzorku koju su pripremile banke koje daju zajmove, Komisija nije za pojedinačne proizvođače izvoznike mogla upotrijebiti kreditni rejting (ako su ga uopće i imali) u njihovoj nominalnoj vrijednosti. BB rejting u tom slučaju ne predstavlja nepovoljan zaključak te nije nepovoljan za proizvođače izvoznike jer je najbolji neulagački rejting na tržištu.

(430)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija za neke proizvođače izvoznike koji su se nalazili u posebno lošoj financijskoj situaciji trebala kao referentno mjerilo upotrijebiti rejting nepovoljniji od BB rejtinga. Zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi (429) Komisija je smatrala BB rejting (neulagački stupanj) primjernim kako bi se tijekom RIP-a objasnila financijska situacija proizvođača izvoznika u uzorku.

(431)

Podnositelj pritužbe zatražio je i da Komisija izračun uvećanog iznosa za zajmove izrazi u kineskoj valuti. Komisija je metodologiju objasnila u stavku 169. dokumenta o konačnoj objavi (ponovljenom u uvodnoj izjavi (198)). U skladu s metodologijom u postupcima premazanog finog papira i čelika s organskim premazom, Komisija je prilagodila kineske kamatne stope dodavanjem razlike kamatnih stopa između najbolje rangiranih obveznica i obveznica s BB rejtingom na tržištu u RIP-u.

(432)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da bi Komisija, kako bi utvrdila korist od povlaštenog davanja zajmova, morala usporediti stope za zajmove „povlaštenih” industrija sa stopama „nepovlaštenih” industrija. S obzirom na Komisijinu analizu financijskih tržišta (uvodne izjave od (181) do (185)) ta je tvrdnja morala biti odbačena. Uzimajući u obzir utvrđene poremećaje, kamatne stope na kineskom financijskom tržištu smatraju se nepouzdanima.

(433)

Kineska vlada tvrdila je i da za zajmove u EUR i USD Komisija ne smije upotrijebiti vanjska referentna mjerila jer jedan od ključnih elemenata na kojima se temelji Komisijina analiza poremećaja, tj. ograničenja Narodne banka Kine na kamatne stope, za takve zajmove ne postoji. Ta je tvrdnja morala biti odbačena. Ograničenja Narodne banke Kine na kamatne stope samo su jedan od ključnih elemenata kojima se Komisija služila u svojoj analizi kineskog financijskog tržišta. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od (180) do (185), i niz drugih poremećaja opravdao je njihovu uporabu kao vanjsku referentnu vrijednost i za zajmove izražene u EUR i USD.

(434)

Nekoliko izvoznika i kineska vlada tvrde da sporazumi između izvoznika i određenih banaka u državnom vlasništvu (nadalje u ovom odjeljku „Sporazumi”) nisu istovjetni kreditnim linijama i da nisu financijski doprinosi jer ne obvezuju banku na davanje daljnjih sredstava pod određenim uvjetima. Upućuju i na zaključke Skupine u predmetu zrakoplova za EZ u kojima se navodi da „sama mogućnost” da vlada može izvršiti prijenos sredstava na temelju ispunjavanja prethodno utvrđenog uvjeta nije dovoljna za dokazivanje postojanja financijskog doprinosa. Naglasili su izjavu Skupine da bi ugovorni odnos morao „sam po sebi osigurati korist za primatelja koja je odvojena i ne ovisi o koristi koja bi mogla biti ostvarena od bilo kojeg drugog prijenosa sredstava u budućnosti”.

(435)

Kad je riječ o nalazima Skupine u predmetu zrakoplova za EZ, Komisija napominje da ti nalazi nisu iscrpni u pogledu opsega sporazuma o kreditnim linijama ili ostalih sličnih sporazuma te u tom slučaju ne obvezuju tumačenje Komisije na temelju Osnovne uredbe. Neovisno o tome, Komisija se slaže sa zaključkom Skupine, ali se ne slaže s primjenom tih zaključaka na tekući ispitni postupak koji se odnosi na kinesku vladu. Sporazumima se obično bankama u državnom vlasništvu omogućuje da daju zajmove u nužnom iznosu, ponekad u vezi s mogućim poboljšanjima učinka dotičnog poduzeća. Stoga s druge strane tekstovi Sporazuma mogu sadržavati tekstualno manje izravne ili automatske obveze u pogledu uvjeta davanja budućih zajmova u odnosu na uvjete iz nekih vrsta sporazuma o kreditnim linijama. Uz njih se ponekad potpisuju i zasebni ugovori o zajmu ili kreditu. Međutim, napominje se da se zajmovi na temelju tih Sporazuma uobičajeno daju uz vrlo slične, gotovo istovjetne uvjete. S druge strane, Sporazumi sadržavaju niz odredaba koje nadilaze uobičajeni tekstualni sadržaj sporazuma o kreditnim linijama i kojima se stvara zajamčeni potporni mehanizam dotične banke. Komisija smatra da u tom slučaju odredbe Sporazuma ne moraju nužno nametati zaključak jer se „obveze” prijenosa sredstava mogu izraziti u pisanom ili nepisanom obliku i njihovo postojanje potrebno je utvrditi na temelju ukupnih činjenica u spisu.

(436)

Na tim temeljima stvarna priroda obveza banaka u državnom vlasništvu na temelju Sporazumâ ovisi:

(437)

Na temelju svih dokaza zaključuje se da banke nude Sporazume kao dio vladine strategije podupiranja fotonaponske industrije te se smatra da su za dotične izvoznike iznimno važni, bez obzira je li stvarno izvršen prijenos sredstava. To proturječi argumentima stranaka prema kojima oni praktično nemaju nikakvu vrijednost. Iako imaju obilježje regularnih kreditnih linija, Sporazumi nadilaze uvjete regularnih kreditnih linija te zapravo predstavljaju strateško partnerstvo između javnih tijela i poduzeća za provođenje vladine politike. U tom pogledu oni djeluju kao mehanizam državne potpore i državnog jamstva, kojima se ojačava tržišni položaj dotičnih izvoznika te im omogućuju da prošire svoje kapacitete i povećaju proizvodnju, a da su istovremeno sigurni da će primiti sredstva. U nedostatku potpore i jamstva izvoznici bi na tržištima očito bili u lošijem položaju. Stoga je tu riječ o potencijalnom prijenosu sredstava ili pružanju financijskih usluga. Takvo vrijedno „jamstvo” imalo bi određenu vrijednost na tržištu i barem bi uključivalo plaćanje znatne naknade. U tom pogledu iz Sporazumâ se ostvaruje korist koja je, prema riječima Skupine u predmetu zrakoplova za EZ, „odvojena i neovisna od koristi koja bi se mogla ostvariti od budućeg prijenosa sredstava”, između ostalog zbog potencijalne obveze vlade da izvrši plaćanja. Nije riječ samo o praznom „obećanju o davanju ‚jeftinih’ sredstava” (99), već je korisnicima bolje sa Sporazumima nego bez njih.

(438)

Iznos koristi utvrđen je na temelju naknada naplaćenih za kreditnu liniju koja je odobrena jednom proizvođaču izvozniku u uzorku. Tu je kreditnu liniju odobrila banka čije je sjedište osnovano pod financijskom nadležnosti izvan NRK-a, što pokazuje sve elemente komercijalne kreditne linije dostupne na svjetskim financijskim tržištima i ostale aranžmane u trgovinskom sektoru. Napominje se i da se kreditne linije po uvjetima znatno ne razlikuju od ostalih komercijalnih kreditnih linija odobrenih proizvođačima izvoznicima u uzorku, za koje se plaćanju naknade, uključujući linije stranih banaka. U pogledu te analize riječ je o konzervativnoj referentnoj vrijednosti jer dokazi upućuju na to da su u praksi za poduzeća Sporazumi kao samostalna mjera vrjedniji od standardne kreditne linije. Međutim, Komisija je smatrala da tražene naknade mogu poslužiti kao zamjena za mjerilo u odnosu na naknade koje bi se morale platiti u skladu sa Sporazumima.

(439)

Kineska vlada tvrdila je i da banke koje su s izvoznicima u uzorku potpisale Sporazume nisu javna tijela i da im vlada nije povjerila tu zadaću. Ta je tvrdnja morala biti odbačena. Uključene banke jesu iste banke koje su osiguravale povlašteno financiranje, a Komisija je u uvodnim izjavama od (159) do (180) detaljno objasnila zašto su one javna tijela i/ili zašto ih je kineska vlada povjerila i usmjerila.

(440)

Kineska vlada tvrdila je da tvrdnja Komisije da je u normalnim tržišnim okolnostima za kreditne linije uvjet bio plaćanje znatnih naknada za neiskorištene iznose i administrativnih naknada nije utemeljena jer se naknade primjenjuju samo na „odobrene kreditne linije”. Ta je tvrdnja morala biti odbačena. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, kreditna linija upotrijebljena kao referentna vrijednost po uvjetima se znatno ne razlikuje od ostalih komercijalnih kreditnih linija odobrenih proizvođačima izvoznicima u uzorku, uključujući banke izvan Kine. Osim toga, jedna od banaka koja je sklopila nekoliko takvih sporazuma s proizvođačima izvoznicima u uzorku slične naknade naplaćuje svojim klijentima u inozemstvu (100).

(441)

Kineska banka tvrdila je i da Komisija nije dokazima potkrijepila svoju izjavu da je davanje vladinih kreditnih linija (tj. Sporazumi) dio povlaštenog davanja zajmova. To nije točno. Odobravanje kreditnih linija jest standardni dio financiranja koji banke daju poduzećima, a Sporazumi čine odvojene i posebne mjere obuhvaćene povlaštenim davanjem zajmova. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (102), kineska vlada osigurava povlašteno financiranje fotonaponskoj industriji s pomoću niza planova, političkih dokumenata i zakona. Osim toga, na temelju Sporazuma dani su brojni zajmovi, što jasno pokazuje da oni čine sastavni dio povlaštenog financiranja fotonaponske industrije.

(442)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da odobravanja kreditnih linija ne predstavlja specifičnu subvenciju. Ta je tvrdnja morala biti odbačena. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (441) odobravanje kreditnih linija čini sastavni dio povlaštenog financiranja te se analiza specifičnosti iz uvodnih izjava (191), (192), (209) i (428) jednako primjenjuje na odobravanje kreditnih linija.

(443)

Prema mišljenju podnositelja pritužbe Komisija je morala utvrditi subvencijsku maržu za izvozne kupovne kredite jer je Banka EXIM odbila suradnju. Komisija se morala koristiti informacijama u pritužbi te nalazima Ministarstva trgovine SAD-a u sličnom predmetu o fotonaponskoj industriji. Ta tvrdnja nije mogla biti prihvaćena. Komisija je ispitala navode u pritužbi, ali nisu utvrđeni dokazi da su proizvođači izvoznici u uzorku tijekom RIP-a imali koristi od takvih mjera. Napominje se da se ispitna razdoblja za SAD-ov predmet i ovaj predmet ne poklapaju.

(444)

U pogledu dokumenata koje je tijekom posjeta radi provjere zatražila Komisija, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama (220) i (221), kineska vlada tvrdila je da nije jasno kada je zatražen Plan 840, da financijski izvještaji Sinosurea za 2012. u vrijeme provjere nisu bili raspoloživi, da su informacije o poduzećima u uzorku bile povjerljive i da se u svakom slučaju relevantni ugovori nisu čuvali u sjedištu Sinosurea. Komisija se poziva na svoje objašnjenje u uvodnim izjavama (219), (220) i (223) koje se tim pitanjima bave. Kad je riječ o Planu 840, Komisija dodaje da je zatražila sve relevantne dokumente o djelatnosti Sinosurea i navodnom subvencijskom programu koji ide u korist izvoznicima u uzorku i da je uz sve ostale dokumente navedene u uvodnoj izjavi (236) Plan 840 svakako važan za njezine nalaze, kako je obrazloženo u uvodnoj izjavi (232). U pogledu financijskog izvještaja Sinosurea za 2012., s obzirom na to da nije bio završen, Komisija je zatražila probne izvještaje, ali je Sinosure odbio dostaviti sve probne izvještaje za 2012.

(445)

Kineska vlada tvrdila je i da ne postoje pravni ili činjenični dokazi za potvrdu zaključka da je fotonaponska industrija „strateška industrija” i da je zaključak donesen na temelju pretpostavke. Komisija se poziva na objašnjenje u uvodnoj izjavi (231) i podsjeća da je to tijekom posjeta radi provjere kineska vlada izričito potvrdila. Kad je riječ o sličnoj tvrdnji o planovima 840 i 421 te mjerama potpore „strateškim industrijama u nastajanju” i tvrdnji da planovi nisu pravno obvezujući, Komisija se poziva na objašnjenja u uvodnim izjavama od (232) do (234). Napominje i da kineska vlada te dokumente nije dostavila i nije o njima raspravila s Komisijom te da stoga u spisu ne postoje dokazi koji upućuju na da su zaključci Komisije netočni.

(446)

Kineska vlada i jedan izvoznik u uzorku tvrde da su rabati i bespovratna sredstva za plaćanje premije osiguranja izvoznih kredita koje su odobrila tijela lokalnih vlasti nepropisno kompenzirani jer nije utvrđeno da je riječ o subvencijama u smislu Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Komisija se poziva na svoju analizu nalaza ispitnog postupka, a posebno na uvodne izjave (239) i (247). Komisija napominje i da su rabati i bespovratna sredstva neraskidivo povezana s programom osiguranja izvoznih kredita jer je njihova otplata posljedica plaćanja premije Sinosureu u skladu s glavnom policom osiguranja izvoznih kredita. Naposljetku, ti rabati obuhvaćeni su područjem primjene Obavijesti [2004.] br. 368. koju su zajednički izdali MOFCOM i Sinosure, što dokazuje da „u pogledu osiguranja izvoznih kredita regionalne i lokalne vlasti zajednički ulažu daljnje napore u provedbi daljnjih mjera potpore proizvodima uključenih u imenik i poduzećima visoke i nove tehnologije”.

(447)

Kineska vlada osporava i nalaz o točki (j) Priloga 1. Sporazumu WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama da je Sinosureov program osiguranja kratkoročnog izvoznog kredita izvršen uz stope premije koje su nisu prikladne za pokrivanje dugoročnih troškova poslovanja i gubitaka programa. U potporu toga kineska vlada navodi sudsku praksu Skupine WTO-a u predmetu SAD – pamuk i iznosi objašnjenja na temelju različitih skupova brojki i argumenata sadržanih u Godišnjem izvješću Sinosurea. Kineska vlada osporava i Komisijino upućivanje na članak 11. Statuta Sinosurea i članak odvjetničkog društva Stewart Law. Komisija ponavlja svoje argumente iz uvoznih izjava od (242) do (245) i podsjeća da je zaključke utemeljila na najdostupnijim dokazima u spisu zbog izostanka suradnje kineske vlade, što je Komisiju spriječilo da dođe do relevantnih informacija koje je zatražila. Komisija je za svoje nalaze razmotrila niz elemenata i dokaza u spisu, među kojima Sinosureov Statut i članak odvjetničkog društva Stewart Law. Komisija smatra da su, iako sami po sebi nisu odlučujući faktor, ti i ostali elementi važni za njegovo utvrđivanje. Kad je riječ o sudskoj praksi u predmetu SAD – pamuk, Komisija je u cijelosti uzela u obzir njegove nalaze, a navodi iz tog predmeta koje je iznijela kineska vlada uistinu su primjereni.

(448)

U osporavanju analize Komisije u uvodnoj izjavi (245) kineska vlada dostavlja tablicu s brojkama iz izvještaja o prihodima javno dostupnih iz godišnjeg izvješća Sinosurea za razdoblje od 2006. do 2011. i zaključuje da je očigledno da su primljene premije bile više od troškova poslovanja programa. Prvo, Komisija napominje da u tablicu koju je dostavila kineska vlada nije uključen relevantan redak o iznosima provizije koju je platio Sinosure, već da su uključeni samo rashodi poslovanja. Drugo, brojke nedvojbeno pokazuju da svake godine od 2006. do 2011. osim 2010. iznosi neto premija nikad nisu bili viši od iznosa neto potraživanja uvećanih za rashode poslovanja, čak i ako se zanemari provizija koju je kineska vlada ispustila. To uključuje godinu 2011., što djelomično obuhvaća ispitno razdoblje, a iznos gubitka u određenim godinama jest znatan (na primjer 2008.). Treće, Komisija napominje da je za 2010. kineska vlada ukazala na nerazmjerno nizak iznos plaćenih neto potraživanja (za plaćane premije navedeno je da su bile 20 puta više od plaćenih potraživanja), što se nije odrazilo na Godišnje izvješće za 2010. Iznos koji je kineska vlada prijavila za 2010. temelji se na masovnu prilagodbu ex-post u pogledu povrata potraživanja i izmjenu pričuva nepodmirenih potraživanja koji su za 2010. iskazani u Godišnjem izvješću za 2011. Čini se da su te prilagodbe izvanredne i neprirodne te se iskazuju samo u izvještaju za narednu godinu. Komisija napominje i da je za 2011. kineska vlada navela iznose uključene u Godišnje izvješće za 2011. Komisija smatra da je teško uskladiti naknadne prilagodbe sa stvarnim stanjem, osobito s obzirom na izostanak suradnje i daljnjeg objašnjenja kineske vlade ili Sinosurea tijekom ispitnog postupka.

Prema predmetu SAD – pamuk, kako ga je citirala kineska vlada, „upućivanje na ‚dugoročnost’ u točki (j) u smislu razdoblja dovoljnog trajanja kako bi se osiguralo objektivno ispitivanje koje omogućuje temeljitu procjenu i koje izbjegava davanje prekomjernog značaja svakom jedinstvenom i netipičnom iskustvu određenog dana, mjeseca, tromjesečja, polugodišta, godine ili drugog specifičnog razdoblja”. Razdoblje od 2006. do 2011. Komisija smatra dovoljno dugim razdobljem za razmatranje, a Sinosure je gubitak pretrpio u svakoj godini tog razdoblja. Stanje u 2010. treba smatrati ili jedinstvenim ili netipičnim ako se uzme u obzir prilagođene brojke u Godišnjem izvješću za 2011. i njihov ograničen značaj, ili uobičajene prilagođene brojke u Godišnjem financijskom izvještaju za 2010. treba smatrati relevantnima, što pokazuje da je rezultat tek malo iznad praga rentabilnosti. Znatni gubici u drugim godinama potvrđuju nalaze Komisije da je Sinosure u razdoblju od 2006. do 2011. općenito pretrpio dugoročni gubitak. Osim toga, čak i ako se podaci iz 2010. smatraju reprezentativnima, ostaje činjenica da je Sinosure u razdoblju od 2006. do 2011. gubitke pretrpio u pet od šest godina. Ostale tablice i skupovi brojki koje je dostavila kineska vlada kako bi osporila nalaze Komisije o točki (j) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama ne mogu se uskladiti s ostalim informacijama u spisu i/ili oni se ne mogu provjeriti. U svakom slučaju, oni sami po sebi ne upućuju na to da je Sinosure tijekom razdoblja od 2006. do 2011. bio rentabilan u pogledu programa osiguranja kratkoročnog izvoznog kredita.

(449)

Kad je riječ o referentnim mjerilima za izračun koristi, kineska vlada smatra utvrđivanje vanjskog referentnog mjerila nedosljednim sa Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, ali u potvrdu svoje tvrdnje ne podastire nikakav argument. Komisija se poziva na svoje objašnjenje u uvodnoj izjavi (245).

(450)

Kineska vlada i jedan izvoznik u uzorku koji surađuje osporavaju upotrijebljeno referentno mjerilo tvrdeći da Komisija nije opravdala zašto: (i.) je izračun premije temeljen na bankovnim podacima Banke EXIM SAD-a, (ii.) je kao zemlju uvoznicu uzela Italiju a ne Njemačku, koja čini glavno izvozno tržište dotičnog proizvoda, (iii.) je uzela razdoblje od 120 a ne 60 dana ili neko drugo kraće razdoblje, (iv.) nije primijenila izračun premije za izravan izvoz, nego za osiguranje izvoznih kredita za kupovne kredite financijskih institucija (FIBC). Komisija se u pogledu točke (i.) poziva na uvodnu izjavu (253). Komisija u pogledu točke (ii.) vjeruje da Italija predstavlja pravu ravnotežu između države članice EU-a s najnižim rizikom i države članice EU-a sa znatno većim rizicima i u skladu s njima naplaćenim premijama, koje su isto tržišta dotičnog proizvoda. U nedostatku specifične simulacija na temelju razdoblja od 90 dana dostupne na stranicama Banke EXIM, Komisija u pogledu točke (iii.) smatra razdoblje od 120 dana najprimjerenijim u smislu uvjeta prodaje tijekom RIP-a. Komisija u pogledu točke (iv.) nije mogla pribaviti simulaciju za izračun premije za izravan izvoz te smatra da to referentno mjerilo odražava stanje općeg rizika u zemlji kupcu.

(451)

Jedan izvoznik u uzorku koji surađuje tvrdi da je za neke svoje izvoze kupio osiguranje izvoznog kredita, da je platio uobičajenu premiju osiguranja te da nije imao koristi od programa Green Express ili nekog drugog povlaštenog tretmana u skladu s navodima podnositelja pritužbe. U nedostatku dokaza te tvrdnje Komisija se poziva na svoje nalaze u vezi s tim programom u odjeljku 3.4.1.4. ove Uredbe. Komisija se u pogledu programa Green Express poziva na svoje nalaze u uvodnoj izjavi (240) te napominje da je riječ o specifičnom aspektu programa osiguranja kratkoročnog kredita za Sinosure te da nalazi Komisije nisu ograničeni na taj aspekt, već na program u cjelini.

(452)

Kineska vlada tvrdi i da se iz tog programa daju bespovratna sredstva za „distribuirane solarne fotonaponske sustave”, a ne za proizvođače/izvoznike dotičnog proizvoda te da relevantni kriteriji u zakonodavstvu nisu usmjereni na proizvođače modula i ćelija. U tom pogledu kineska vlada tvrdi da je dostavila odgovarajuću dokumentaciju o programu i to u dogovoru s društvima u uzorku. Tri izvoznika u uzorku koji surađuju tvrde da je riječ o „korisničkoj subvenciji” kojom se ne osigurava korist za dotični proizvod te se za nju ne mogu uvesti kompenzacijske mjere u smislu članka 1. stavka 1. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe, stavka VI:3 GATT-a iz 1994. te članka 19.1. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Ti izvoznici upućuju na odluku EU-a u predmetu SAD – biodizel (uvodna izjava (97) Uredbe Komisije (EZ) br. 194/2009, SL L 67 od 12.3.2009., str. 50. i sudsku praksu WTO-a u predmetu SAD – šipke od olova (stavci 6.50., 6.53., 6.56. i 6.57. Izvješća Skupine), predmetima Kanada – mjere koje utječu na izvoz putničkih zrakoplova (stavak 9.112. Izvješća Skupine), Brazil – program za financiranje izvoza zrakoplova (stavak 7.24. Izvješća Skupine) i Kanada – mjere koje utječu na izvoz putničkih zrakoplova (stavci 157. i 159. Izvješća Žalbenog tijela).

(453)

Komisija se poziva na svoje nalaze ispitnog postupka, osobito na uvodne izjave od (243) do (246) ove Uredbe, u kojima su dana iscrpna objašnjenja ranije spomenutih argumenata i kojima se potvrđuje da određivanje jest u skladu s relevantnim odredbama i sudskom praksom na koju se poziva kineska vlada i izvoznici u uzorku koji surađuju. Komisija ponavlja da su bespovratna sredstva u okviru programa izravno povezana s dotičnim proizvodom jer prihvatljivi „distribuirani solarni fotonaponski sustavi” osobito uključuju ponudu modula i ćelija kao važnog dijela projekta te je stoga veza između koristi koje daje vlada i dotičnog proizvoda izravna i neraskidiva. Kako je navedeno osobito u uvodnim izjavama (244) i (245), u ispitnom postupku potvrđeno je da je kineska vlada izvršila izravna plaćanja nekolicini izvoznika u uzorku koji surađuju (tj. za ugradnju solarnih ploča za proizvodnju energije za vlastite potrebe, uključujući u proizvodnji dotičnog proizvoda) koji se između ostalog služe solarnim modulima i ćelijama koje su sami proizveli. Utvrđeno je i da su izravna plaćanja izvoznicima kao dobavljačima dotičnog proizvoda za treće strankee nositelje projekta zapravo u suprotnosti s odredbama relevantnog zakonodavstva i da kineska vlada nije podastrla dokaz kako bi uskladila situaciju (vidi uvodne izjave (245) i (246)).

Ograničeno objašnjenje kineske vlade i izvoznika u uzorku koji surađuje da je izravni prijenos sredstava, iako se krši kinesko zakonodavstvo, bio potreban jer se nositelj projekta nalazio u financijskim poteškoćama i kako bi se bespovratna sredstva upotrijebila samo za odobrene fotonaponske sustave nedvojbeno upućuje na to da, bez izravnog prijenosa od vlade, izvoznik u uzorku koji surađuje i koji je dobavljač ne bi mogao primiti novac za dobavljanje dotičnog proizvoda i da se vlada ne bi mogla pobrinuti da se subvencija upotrijebi za planiranu namjenu. S tog gledišta i u nedostatku daljnjih dokaza ta plaćanja treba smatrati izravnim bespovratnim sredstvima kineske vlade proizvođaču dotičnog proizvoda, koji u suprotnom ne bi primio novac za dobavljanje dotičnog proizvoda (uz pretpostavku da je dobavljanje izvršeno, za što u spisu nema dokaza). Komisija zbog toga vjeruje da su argumenti kineske vlade i izvoznika u uzorku koji surađuje pravno neutemeljeni.

(454)

Kad je riječ o koristima iz programa za dobavljanje dotičnog proizvoda za nepovezane nositelje projekta, kineska vlada tvrdi i da je Komisija bila obvezna provesti analizu prijenosa za utvrđivanje koristi te citira odluku WTO-a u predmetu SAD – meka drvna građa IV (stavci 141. i 142. Izvještaja Žalbenog tijela). Za odbacivanje te tvrdnje Komisija se poziva na objašnjenja u uvodnim izjavama od (244) do (246) i (352). Osim toga, zbog izostanka suradnje kineske vlade i zainteresiranih stranaka Komisija nije mogla provesti prolaznu analizu. Stoga se ne može reći da analiza prijenosa i navedena sudska praksa WTO-a u toj situaciji nisu relevantni jer su sredstva uplaćena izravno proizvođačima dotičnog proizvoda i izravno su povezana s dobavljanjem, između ostalog, dotičnog proizvoda. S obzirom na to da plaćanja predstavljaju bespovratna sredstva i u nedostatku dokaza o daljnjoj uporabi dotičnih iznosa, riječ je o financijskom doprinosu (izravan prijenos sredstava), a Komisija ima pravo pretpostaviti da se tako osigurava korist za primatelja (proizvođači). Da je vlada u okviru programa izvršila plaćanja u korist trećih stranaka nositelja projekta i da je oprema kupljena po poštenoj tržišnoj vrijednosti, dotični izvoznici ne bi ostvarili korist. Međutim, kad se plaćanja vrše u korist proizvođača izvoznika, iznosi koje ta društva upotrebljavaju za ugradnju solarnih ploča predstavljaju korist jer ne moraju pokrivati troškove koje bi inače pri tom morali pokrivati. Ako proizvođač izvoznik ne može dokazati da je dio bespovratnih sredstava prenesen trećim strankama, na temelju dostupnih činjenica pretpostavlja se da bespovratno sredstvo predstavlja korist za izvoznika u obliku opće subvencije koja koristi djelatnostima društva u cjelini. To je ovdje slučaj.

(455)

Dva izvoznika u uzorku koji surađuju tvrde da program Golden Sun nije specifičan jer su relevantni zahtjevi kineskog zakonodavstva objektivni i sva poduzeća koja ih ispunjavaju mogu iz programa ostvariti korist, a sva društva imaju pravo na pristup programu, bez obzira jesu li proizvođači dotičnog proizvoda. Komisija se poziva na svoje nalaze specifičnosti u uvodnoj izjavi (247) u kojoj upućuje na to da uvjeti i kriteriji za odabir nisu objektivni i da se ne primjenjuju automatski. Relevantni kriteriji potvrđuju da je program ograničen samo na ograničeni podskup poduzeća koja ih mogu ispuniti, tj. poduzeća sa znatnim ugrađenim kapacitetom od najmanje 300 kWh i znatnom imovinom od najmanje 100 milijuna CNY. Kriteriji za odabir odnose se i na potrebu da poduzeća primatelji budu uključeni u lokalni plan provedbe demonstracijskog programa Golden Sun, a u ispitnom postupku utvrđeno je da njihovo uključivanje u lokalne planove ovisi o diskrecijskoj odluci nadležnih tijela koja nije transparentna te se ne temelji na objektivnim kriterijima. Komisija dodaje da se prihvatljivi „distribuirani solarni sustavi” oslanjaju na proizvodnju i dobavljanje opreme za proizvodnju solarne energije koja se najvećim dijelom sastoji od solarnih modula i ćelija. Stoga je, suprotno argumentima izvoznikâ u uzorku, i taj program specifičan u tome što u praksi samo proizvođači solarnih sustava, tj. proizvođači dotičnog proizvoda, imaju pravo na korist u okviru tog programa, bilo izravno kao nositelji projekta ili neizravno kao dobavljači dotičnog proizvoda za nositelje projekta.

Stoga se, uzimajući u obzir i izostanak suradnje kineske vlade koja nije dostavila sve proračunske dokumente koje je zatražila Komisija (vidi uvodne izjave od (234) do (239)), zaključuje da je taj program i de facto specifičan u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (c) Osnovne Uredbe jer od tog programa izravnu ili neizravnu korist uglavnom imaju proizvođači dotičnog proizvoda. Subvencijama se koristi i ograničen broj poduzeća (proizvođači dotičnog proizvoda), ili se ta poduzeća njima uglavnom i nerazmjerno služe, jer su samo podskup navodnih potencijalnih primatelja, no čini se da primaju sva sredstva.

(456)

Kineska vlada ponavlja svoj argument da je program povezan s društvima sa stranim kapitalom (FIE) naveden u pritužbi završen 2013. Komisija napominje da je RIP završio puno prije kraja 2013. te se protiv koristi danih u okviru tog postupka mogu uvesti kompenzacijske mjere. To potvrđuju nalazi ispitnog postupka, u skladu s kojima je utvrđeno da su tijekom RIP-a u okviru tog programa dane koristi nekolicini izvoznika u uzorku koji surađuju. Čak i ako je program završen u 2013., koristi dane u okviru tog programa traju i dalje.

(457)

Kineska vlada i jedan izvoznik u uzorku koji surađuje tvrde i da se protiv varijante programa za poduzeća visoke i nove tehnologije (HNTE) ne mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 10. stavka 1. Osnovne uredbe jer se on ne spominje u pritužbi. Komisija se poziva na svoje iscrpno pobijanje tog argumenta u uvodnoj izjavi (286). Komisija podsjeća i na to da je tijekom dotičnog RIP-a kineska vlada odlučila uskratiti suradnju u vezi s varijantom tog programa. Osim tih elemenata Komisija napominje da se u pritužbi pored mogućnosti „dvije godine oslobođeni/tri godine polovicu” za poduzeća sa stranim kapitalom navode ostali povlašteni izravni porezni programi za HNTE-ove (odjeljak 4.2.5.1. pritužbe), što predstavlja ili smanjenje poreza za HNTE-ove (odjeljak 5.2.5.9. pritužbe) ili povlaštene porezne programe za poduzeća sa stranim kapitalom priznata kao HTNE-ovi (odjeljak 4.2.5.8. pritužbe). Stoga se može smatrati da je taj program usko povezan s jednim od tih navodnih poreznih programa ili s oba ta programa u tome što se odnosi na smanjenje izravne porezne stope te je usmjeren posebno na isti skup HNTE-ova korisnika. Suradnja kineske vlade i ovdje bi omogućila Komisiji da pravilno i iscrpno pristupi svim elementima koji se odnose na povezanost s programima koji su navedeni u pritužbi te da popuni praznine u pritužbi, koja se temelji na dokazima prima facie razumno dostupnima u pritužbi. Komisija na temelju tih argumenata ponavlja da su kompenzacijske mjere protiv tog programa u cijelosti u skladu s člankom 10. stavkom 1. Osnovne uredbe jer se tom odredbom omogućava ispitivanje svih „navodnih subvencija” koje je podnositelj pritužbe utvrdio, a ne samo specifičnog programa. U ovom je slučaju navodna subvencija, tj. odricanje vlade od poreznih prihoda usmjereno na istu vrstu korisnika, zajednička svim programima.

(458)

U pogledu izračuna iznosa subvencije dva izvoznika u uzorku koji surađuju tvrde da je Komisija pogrešno upotrijebila njihove godišnje iznose godišnjeg povrata poreza na dohodak za 2011. unatoč činjenici da je RIP-om obuhvaćena polovina 2011. i polovina 2012. i da se time krši metoda izračuna iz odjeljka E. točke (a) podtočke ii. Smjernica Komisije za izračun iznosa subvencije u ispitnim postupcima u vezi s kompenzacijskim pristojbama, SL C 394, 17.12.1998., str. 6. Jedan od tih izvoznika tvrdi i da je Komisija, s obzirom na to da u vrijeme provjere nije bio poznat iznos povrata poreza za cijelu 2012., morala svoj izračun utemeljiti na tromjesečnim poreznim prijavama dohotka u prvoj polovini 2012. preuzetima na licu mjesta i/ili na temelju tablica dobiti i gubitka za 2012., što bi pokazalo da društvo nije u gubitku.

(459)

Komisija se poziva na uvodnu izjavu (300) i ponavlja važnost izračuna koristi na temelju konačnih revidiranih povrata poreza za određenu poreznu godinu. Komisija dodaje da konačnom isplatom povrata poreza za 2011. tijekom RIP-a konačnom postaje i svaka korist od povrata, čime dodatno potvrđuje ispravnost svojeg pristupa. Komisija svoj izračun ne može temeljiti na tromjesečnim povratima poreza jer oni prikazuju trenutačno privremeno stanje u vrijeme podnošenja prijave te se u njima u načelu na uzima u obzir konačno konsolidirano stanje porezne godine. Cilj je tih privremenih povrata osigurati vladi likvidnost, ali u vrijeme podnošenja prijave oni ukazuju samo na dio stanja. Može se dogoditi da društvo ostvari znatnu dobit u posljednja dva tromjesečja koji će i više no nadoknaditi gubitke iz prvih tromjesečja te će tako za konačni povrat poreza prijaviti oporezivu dobit. Stoga, iako privremeni povrati poreza za 2012. djelomično ukazuju na položaj izvozniku u vrijeme podnošenja prijave i time se objašnjava zašto ih je Komisija prikupila, njihova važnost nije apsolutna jer se ne može isključiti mogućnost da je stanje na kraju porezne godine, kako je prikazano u konačnom povratu poreza, potpuno drugačije. Kad je riječ o tablicama dobiti i gubitka za 2012., Komisija napominje da financijsko računovodstvo ne odgovara uvijek poreznom računovodstvu te se obveza prijave stavki prihoda i gubitka u svrhe izravnog oporezivanja može znatno razlikovati od obveze prijave u računovodstvene svrhe. U porezne svrhe mogu se vršiti i prilagodbe, što se na financijske izvještaje ne odražava u potpunosti. Sve u svemu, činjenica da je prema financijskom izvještaju društvo u gubitku ne znači nužno da će se to stanje održati i prilikom konačnog povrata poreza. Komisija na temelju tih argumenata potvrđuje da se izračun subvencije za programe izravnog oporezivanja nužno mora temeljiti na konačnim iznosima u konačnom revidiranom povratu poreza na dohodak, a ne na periodičnim poreznim prijavama ili konačnim ili pokusnim računovodstvenim izvješćima.

(460)

Kineska vlada tvrdi da je prvi put saznala da Komisija uvodi kompenzacijske mjere protiv istraživačkog i razvojnog programa kojim se ne zamjenjuje istraživački i razvojni program poduzeća sa stranim kapitalom spomenut u pritužbi. Kineska vlada iznosi argumente slične argumentima za prethodni program, kako je opisano u uvodnoj izjavi (457), i tvrdi da se uvođenjem mjera protiv tog programa krše članci 11. i 13. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Kineska vlada tvrdi i da je istraživački i razvojni program za poduzeća sa stranim kapitalom završen 2008. i da novi takav program uključen u Zakon o porezu na dohodak za kineska poduzeća nije zamjenski program jer se ne odnosi na poduzeća sa stranim kapitalom i ne zahtijeva povećanje troškova za istraživanje i razvoj za 10 % u odnosu na prethodnu godinu.

(461)

Komisija napominje da u svojim odgovorima na upitnik i pismo za dopunu podataka kineska vlada nije dostavila informacije o tom programu, već da su protiv tog programa u prethodnim ispitnim postupcima uvedene kompenzacijske mjere (vidi uvodnu izjavu (310)). Međutim, Komisija napominje i da je s kineskom vladom o tom programu raspravljala tijekom posjeta radi provjere i da su mjerodavne provedbene odredbe prikupljene kao dokazni materijal (njih je dostavio i jedan od izvoznika u uzorku). Stoga su navodi kineske vlade da je prvi put saznala za moguće uvođenje kompenzacijskih mjera protiv tog programa neutemeljeni, također uzimajući u obzir činjenicu da je nekolicina izvoznika u uzorku koji surađuju, a s kojima je kineska vlada uskladila svoje odgovore, taj program prijavila u odgovorima na upitnik. Kineska vlada znala je za tu činjenicu jer je nekoliko puta pregledala spis koji nije bio povjerljiv. Nalazi ispitnog postupka pokazuju da se protiv programa mogu uvesti kompenzacijske mjere (uvodne izjave od (310) do (314)). Komisija dodaje da je taj program jasan nastavak prethodnog programa namijenjenog poduzećima sa stranim kapitalom zbog uske povezanosti prikazane istim oblikom i iznosom porezne olakšice (dodatni porezni rabat koji se oduzima od porezne osnovice) te istog omjera i iste pozadine (opravdani troškovi za aktivnosti istraživanja i razvoja) s neznatnim razlikama. Te neznatne razlike usklađene su s reformom Zakona o porezu na dohodak 2008., ali priroda i suština programa u načelu ostaju iste. Komisija se poziva i na argumente o normi pokretanja postupka iz uvodne izjave (457).

(462)

Kineska vlada i jedan izvoznik u uzorku koji surađuje tvrde i da taj program nije specifičan jer Komisija nije dokazala da je dobivanje potvrde o HNTE-u ograničeno na određena poduzeća. Komisija se poziva na svoje objašnjenje u uvodnim izjavama (313), (321) i (325) o jednom drugom poreznom programu za HNTE-ove. Komisija dodaje da i provedbena pravila tog programa (vidi uvodnu izjavu (321)) potvrđuju nalaz da su HNTE-ovi specifični jer odgovarajuću potvrdu mogu dobiti samo društva u sektorima koje podržavaju vladine politike i koja su prihvatljiva na temelju odgovarajućih kataloga i smjernica vlade. Primjerice, tu potvrdu mogu dobiti samo poduzeća koja se bave istraživačkim i razvojnim projektima predviđenima u dokumentu o ključnoj potpori države u području visoke i nove tehnologije te Smjernicama NDRC-a za tekuće prioritete razvoja ključnih sektora industrije visoke tehnologije iz 2007. ili za aktivnostima istraživanja i razvoja obuhvaćenog područjem primjene Obavijesti Državnog vijeća o provedbi nekoliko dodatnih politika za Plan državnog srednjoročnog i dugoročnom znanstvenog i tehnološkom razvoja (2000. – 2020.) br. 6 ([2006.] Državnog vijeća). Stoga je jasno da je taj porezni program ograničen samo na ona specifična društva u relevantnim sektorima i na aktivnosti istraživanja i razvoja koje podupire kineska vlada, uključujući društva u poticanom fotonaponskom sektoru.

(463)

U pogledu izračuna iznosa subvencije dva izvoznika u uzorku koji surađuju tvrde da je Komisija pogrešno upotrijebila njihove iznose godišnjeg povrata poreza na dohodak za 2011. iako je RIP-om obuhvaćena polovina 2011. i polovina 2012. i da se time krši metoda izračuna iz odjeljka E. točke (a) podtočke iii. Smjernica Komisije za izračun iznosa subvencije u ispitnom postupku u vezi s kompenzacijskim pristojbama iz 1998. Komisija se poziva na sve argumente obrazložene u uvodnoj izjavi (459) koji su također primjereni za odbacivanje tvrdnje u vezi tog programa. Osim toga, Komisija napominje da je argument o navodnom poreznom gubitku iz porezne godine 2012. samo djelomično ili potpuno nevažan jer se porezni odbitak može prenijeti za dodatnih pet poreznih godina i prebiti na temelju svakog oporezivog prihoda prijavljenog tijekom tih narednih pet godina. Stoga bi Komisija, čak i da prihvati navode da su ta društva 2012. pretrpjela porezni gubitak ili da je dostupan konačni revidirani povrat poreza za 2012. koji bi prikazao porezni gubitak (što ovdje nije slučaj), i dalje uzela u obzir koristi u okviru tog programa jer se ne može isključiti mogućnost da bi se koristi poreznog odbitka zaračunani u 2012. mogli upotrijebiti čim društvo prijavi oporezivi prihod u bilo kojoj od narednih pet godina.

(464)

Kineska vlada i jedan izvoznik koji surađuje tvrde da taj program nije specifičan, da se analiza specifičnost ne temelji na činjenicama i da zahtjeve za dobivanje statusa HTNE-a treba smatrati objektivnim kriterijima ili uvjetima kojima se utvrđuje prihvatljivost za subvencije te da je prihvatljivost za taj program automatska. Kad je riječ o nalazu specifičnost u pogledu ograničenja tog programa i poreznog rabata za istraživanje i razvoj i na HNTE-ove, Komisija se poziva na svoje objašnjenje u uvodnim izjavama (321) i (325) te na uvodnu izjavu (462) koja je jednako primjenjiva na taj program. Komisija ponavlja da osobito prethodno navedene provedbene mjere i dokumenti ukazuju da su primjena tog programa i priznavanje statusa HNTE-a, koji nije dostupan svim poduzećima i koji se ne temelji na objektivnim kriterijima, ograničen samo na određene sektore i poduzeća koje podupire kineska vlada na temelju kriterija koji nisu objektivni ili neutralni. Prihvatljivost za ostvarivanje koristi u okviru tog programa nije ni automatska, već ovisi o dobivanju potvrde HNTE-a, koja se dodjeljuje na temelju diskrecijskog postupka nadležnih tijela te stoga nije automatska.

(465)

Jedan izvoznik koji surađuje tvrdi da je Komisija pogrešno izračunala subvencijsku korist od tog programa jer je upotrijebila revidirani povrat poreza za 2011., a tromjesečne porezne prijave za 1. i 2. tromjesečje 2012. bile su dostupne i preuzete su tijekom provjere, te da je u svakom slučaju Komisija mogla zatražiti primjerak konačne godišnje prijave poreza na dohodak za 2012. čim je bila dostupna. Taj izvoznik tvrdi i da bi se, ako je povrat poreza za 2011. upotrijebljen za izračun subvencijske koristi, morao upotrijebiti promet društva za 2011., a ne promet ostvaren tijekom RIP-a. Komisija se poziva na svoje objašnjenje u uvodnoj izjavi (459). Komisija napominje i da je u svojem pismu najave posjeta izvoznicima u uzorku, uključujući dotičnog izvoznika, izričito tražila izvorne cjelovite porezne prijave i rješenja o povratu poreza za financijsku godinu obuhvaćenu RIP-om i trima prethodnim godinama. Stoga je izvoznik koji surađuje mogao i morao dostaviti rješenje o povratu za 2012. čim je ono bilo dostupno, a Komisija napominje da to nije učinio čak ni prilikom slanja svojih primjedbi na dokument o objavi. U pogledu argumenta da je za izračun koristi morala upotrijebiti promet za 2011., Komisija napominje da se smatra da iznos subvencije za 2011. na prihvatljiv način odražava stanje tijekom RIP-a, osobito zato što je plaćanje poreza za 2011. trebalo izvršiti tijekom RIP-a (mjesec) i što konačni podaci za 2012. nisu bili dostupni u vrijeme provjere. Komisija za mjerenje različitih subvencija u svakom slučaju ne može rabiti različite nazivnike, inače postotci ne bi bili usporedivi i ne bi se mogla jamčiti dosljednost izračuna. Naposljetku, Komisija dodaje da nije provjerila iznose prometa za 2011., već je samo provjerila iznose prometa za RIP.

(466)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije utvrdila specifičnost u skladu s člancima 2.1. i 2.2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te da nije jasno pokrijepila svoj nalaz specifičnosti na temelju pozitivnih dokaza u skladu sa zahtjevima članka 2.4. istog Sporazuma. Prema mišljenju kineske vlade Komisija nije dostavila ni jedan činjenični dokaz da su određenim industrijama ustupljena prava korištenja zemljištem po povlaštenim stopama te nije dostavila pravnu osnovu za svoju procjenu da je industrija proizvodnje solarnih ćelija i modula dio tih industrija. Jedan proizvođač izvoznik iznio je sličnu tvrdnju. Te su se tvrdnje morale odbaciti. Komisija je u uvodnoj izjavi (364) navela primjere obavijesti o pravima korištenja zemljištem kojima su nadležna tijela vlasti ograničila potencijalne kupce utvrđenom cijenom na fotonaponsku industriju i utvrđenim cjenovnim ograničenjima na prava korištenja zemljištem koja su kupili proizvođači izvoznici u uzorku. U nedostatku ostalih informacija koje je zatražila kineska vlada i, s obzirom na potporu vlade fotonaponskoj industriji, uz diskrecijsku i netransparentnu prirodu dodjeljivanja prava korištenja zemljištem, Komisija je smatrala da te informacije potvrđuju specifičnost.

(467)

Kineska vlada i nekoliko proizvođača izvoznika tvrdili su da referentno mjerilo za prava korištenja zemljištem koje je odabrala Komisija nije primjereno. Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije poduzela sve da utvrdi referentno mjerilo blisko tržišnim uvjetima koji bi prevladali u nedostatku poremećaja, u skladu sa zahtjevom odluke Skupine WTO-a u predmetu SAD – konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe za određene proizvode iz Kine  (101). Ta je tvrdnja morala biti odbačena. Komisija je detaljno pregledala razne pokazatelje te usporedila Tajvan i NRK kao cjelinu te pojedinačne dotične kineske provincije. Nakon te analize Komisija smatra Tajvan primjerenim referentnim mjerilom zbog ukupnosti informacija u spisu, tj. (i.) usporedivosti gospodarskog razvoja i gospodarske strukture Tajvana i većine kineskih provincija i gradova u kojima proizvođači izvoznici koji surađuju imaju poslovni nastan, (ii.) prostorne blizine Kine i Tajvana, (iii.) visokog stupnja industrijske infrastrukture Tajvana i kineskih provincija, (iv.) jakih gospodarskih veza i prekogranične trgovine Tajvana i NRK-a, (v.) visoke gustoće naseljenosti u dotičnim kineskim provincijama i Tajvanu, (vi.) sličnosti vrste tla i transakcija koji se rabe za postavljanje relevantnog referentnog mjerila u Tajvanu s istim elementima u NRK-u i (vii.) zajedničkim demografskim, jezičnim i kulturnim obilježjima Tajvana i NRK-a. Osim toga, većina dotičnih provincija smatraju se provincijama s najvećom proizvodnjom u NRK-u.

Iako BND po glavi stanovnika Tajvana i tih provincija i gradova nije isti, BND tih provincija i gradova proteklih je godina snažno rastao, tj. oni hvataju korak s Tajvanom. Osim toga, najnoviji podaci ukazuju i na to da NRK u cjelini te dotične provincije i gradovi bilježe znatno veću stopu rasta BND-a u odnosu na Tajvan, tj. brzo ga dostižu. Međutim, važno je napomenuti da točna usporedba između BND-a netržišnog gospodarstva (NRK) i BND-a uspostavljenog tržišnog gospodarstva (Tajvan) nije presudna činjenica jer je normalno da u pogledu BND-a netržišno gospodarstvo zaostaje za djelotvornim tržišnim gospodarstvom. Osim toga, mnogi ostali čimbenici, na primjer pravila o planiranju ili politika zaštite okoliša, mogu utjecati na ponudu i potražnju industrijskog zemljišta. Pravo je pitanje što bi u pogledu prava korištenja zemljištem u dotičnim kineskim provincijama bili „prevladavajući tržišni uvjeti” da je riječ o djelotvornom tržišnom gospodarstvu, a na temelju svih dokaza zaključeno je da bi bili vrlo slični uvjetima na Tajvanu.

(468)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija morala iznijeti koje je dodatne subvencijske programe utvrdila tijekom ispitnog postupka te utvrditi subvencijske marže za te programe koji nisu spomenuti u pritužbi. U tom pogledu napominje se da je Komisija ispitala sve subvencije koje ispunjavaju pravne uvjete za pokretanje postupka.

(469)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija morala utvrditi subvencijsku maržu u pogledu polisilicija koji osigurava vlada uz naknadu manju od primjerene na temelju informacija podnositelja pritužbe i na temelju nalaza Ministarstva trgovine SAD-a u sličnom predmetu o fotonaponskoj industriji. Komisija je ispitala taj program i na temelju informacija primljenih od proizvođača izvoznika u uzorku i kineske vlade zaključila da tijekom RIP-a u okviru programa nije ostvarivana korist, uglavnom zbog toga što su uvozne cijene polisilicija bile niže od cijena koje naplaćuju kineski dobavljači. Napominje se da se ispitna razdoblja za SAD-ov predmet i ovaj predmet ne poklapaju.

(470)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija morala utvrditi subvencijsku maržu i u pogledu električne energije koju osigurava vlada uz naknadu manju od primjerene. Ta je tvrdnja morala biti odbačena. Komisija nije našla dovoljno dokaza da su tijekom RIP-a proizvođači izvoznici u uzorku, uz iznimku LDK-a, ostvarili korist od povlaštene opskrbe električnom energijom.

(471)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisijina metodologija izračuna rezultirala „dvostrukim računanjem na razini izračuna antidampinške i antisubvencijske marže”. Prema mišljenju kineske vlade Komisija je morala oduzeti subvencijsku maržu izračunanu za program osiguranja izvoznog kredita od dampinške marže jer je riječ o izvoznoj subvenciji. Kineska vlada tvrdila je i da je Komisija morala od dampinške marže oduzeti subvencijske marže izračunane na temelju vanjskih referentnih mjerila. Objasnila je da „dio dampinga izračunan na temelju normalne vrijednosti za analognu zemlju predstavlja isto subvencioniranje protiv kojeg su uvedene kompenzacijske mjere u istovremenom antisubvencijskom ispitnom postupku”.Ni jedna od tih tvrdnji ne bi imala utjecaja na razinu konačnih mjera jer su u dotičnom slučaju kombinirane pristojbe ograničene maržom štete. To je kineska vlada potvrdila i u primjedbama na dokument o konačnoj objavi. Stoga se ne smatra potrebnim baviti se suštinom tih tvrdnji.

(472)

Iznosi subvencija protiv koji se mogu uvesti kompenzacijske mjere u skladu s odredbama Osnovne uredbe, izraženi ad valorem, za ispitana poduzeća navedeni su u sljedećoj tablici: