11/Sv. 127

HR

Službeni list Europske unije

222

L 073/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Europska komisija („Komisija”) je 22. veljače 2012. u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije  (2) („Obavijest o pokretanju postupka”) najavila pokretanje postupka protiv subvencioniranog uvoza u pogledu uvoza u Uniju određenih organski prevučenih proizvoda od čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „dotična zemlja”).

(2)

Postupak protiv subvencioniranog uvoza je pokrenut nakon pritužbe koju je 9. siječnja 2012. uložio Eurofer („podnositelj pritužbe”) u ime proizvođača koji u ovom slučaju predstavljaju više od 70 % ukupne proizvodnje određenih organski prevučenih proizvoda od čelika u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze prima facie o subvencioniranju navedenog proizvoda i materijalnoj šteti koja je iz njega proizašla, što se smatralo dostatnim kako bi se opravdalo pokretanje postupka.

(3)

Prije pokretanja postupka te u skladu s člankom 10. stavkom 7. Osnovne uredbe, Komisija je obavijestila Vladu NRK-a („kineska Vlada”) da je zaprimila valjano dokumentiranu pritužbu u kojoj se navodi da je subvencionirani uvoz određenih organski prevučenih proizvoda od čelika podrijetlom iz NRK-a prouzročio materijalnu štetu industriji Unije. Kineska Vlada je pozvana na savjetovanja radi objašnjavanja situacije u vezi sa sadržajem pritužbe i postizanjem sporazumnog rješenja. Kineska Vlada je prihvatila ponuđena savjetovanja i savjetovanja su kasnije održana. Tijekom savjetovanja nije bilo moguće postići zajedničko rješenje. Međutim, u obzir su uzeti komentari tijela kineske Vlade u pogledu navoda sadržanih u pritužbi o nemogućnosti kompenzacije programâ. Nakon savjetovanja zaprimljeni su podnesci kineske Vlade.

(4)

Europska komisija je 21. prosinca 2011. u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije  (3) najavila pokretanje antidampinškog postupka u pogledu uvoza u Uniju određenih organski prevučenih proizvoda od čelika podrijetlom iz NRK-a.

(5)

Komisija je 20. rujna 2012. Uredbom (EU) br. 845/2012 (4) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih organski prevučenih proizvoda od čelika podrijetlom iz NRK-a.

(6)

Analize štete provedene u ovom postupku protiv subvencioniranog uvoza i istovremenom antidampinškom postupku su jednake, budući da su definicija industrije Unije, reprezentativni proizvođači iz Unije i razdoblje ispitnog postupka isti u oba ispitna postupka. Zbog toga su u oba postupka uzeti u obzir komentari o aspektima štete izneseni u svakom od navedenih postupaka.

(7)

Komisija je o pokretanju postupka službeno obavijestila podnositelje pritužbe, ostale poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike u NRK-u, uvoznike, trgovce, korisnike, dobavljače i udruženja za koje je poznato da se postupak na njih odnosi te predstavnike NRK-a. Zainteresirane stranke dobile su priliku iznijeti svoje stavove u pisanom obliku i zatražiti raspravu u roku određenom u obavijesti o pokretanju postupka.

(8)

S obzirom na naočigled veliki broj proizvođača izvoznika, proizvođača iz Unije i nepovezanih uvoznika, svi poznati proizvođači izvoznici i nepovezani uvoznici zamoljeni su da se jave Komisiji i dostave, kako je navedeno u obavijesti o pokretanju postupka, osnovne podatke o svojim aktivnostima povezanima s dotičnim proizvodom tijekom razdoblja od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2011. Navedeni su podaci zatraženi u skladu s člankom 27. osnovne Uredbe kako bi Komisija mogla odlučiti je li potreban odabir uzoraka i, ako jest, sam odabir uzoraka. Zatraženo je mišljenje i od tijela NRK-a.

(9)

Ukupno 19 kineskih proizvođača izvoznika/grupacija proizvođača dostavilo je zatražene podatke i pristalo na uključivanje u uzorak. Na temelju informacija primljenih od proizvođača izvoznika i u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe, Komisija je prvotno predložila uzorak od 3 proizvođača izvoznika/grupacije proizvođača izvoznika. Međutim, jedan od proizvođača izvoznika uključenih u uzorak povukao je svoju suradnju. Slijedom toga, zamjenjuje se sljedećim proizvođačem izvoznikom s najvećim obujmom izvozne prodaje u Uniju. Nakon obavijesti i taj je proizvođač izvoznik povukao svoju suradnju.

(10)

Kako ne bi došlo do dodatne odgode postupka, odlučeno je da će se uzorak ograničiti na dvije grupacije proizvođača izvoznika koje su imale najveći obujam izvoza u Uniju, tj. Zhangjiagang Panhua Steel Strip Co., Ltd i njegova povezana trgovačka društva te Zhejiang Huadong Light Steel Building Material Co., Ltd i njegova povezana trgovačka društva. Uzorak od te dvije grupacije proizvođača izvoznika služi kao temelj za utvrđivanje razine subvencioniranja za te grupacije, kao i razine subvencioniranja za sve proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak, u skladu sa zahtjevima članka 15. stavka 2. i članka 15. stavka 3. Osnovne uredbe.

(11)

U pogledu proizvođačâ iz Unije, Komisija je u obavijesti o pokretanju postupka najavila da je privremeno odabrala uzorak proizvođačâ iz Unije. Uzorak se sastojao od šest proizvođača iz Unije za koje je Komisija znala da proizvode istovjetni proizvod i koji su odabrani na temelju prodaje, obujma proizvodnje, veličine i zemljopisne lokacije u Uniji. Proizvođači iz Unije u uzorku činili su 46 % ukupne proizvodnje industrije Unije i 38 % prodaje Unije. Zainteresirane stranke također su pozvane da iznesu svoje stavove o privremenom uzorku u obavijesti o pokretanju postupka. Jedan od proizvođača iz Unije izjavio je da ne želi da ga se uključi u uzorak i zamijenjen je u uzorku sljedećim najvećim proizvođačem.

(12)

Pet nepovezanih uvoznika dostavilo je zatražene podatke i pristalo na uključivanje u uzorak. U pogledu ograničenog broja uvoznika koji surađuju, smatralo se da odabir uzorka više nije potreban.

(13)

Komisija je poslala upitnike predstavnicima NRK-a, dvojici proizvođača izvoznika u uzorku iz NRK-a, 14 drugih proizvođača izvoznika iz NRK-a koji su to zatražili, šestorici proizvođača iz Unije, petorici uvoznika koji surađuju i poznatim korisnicima.

(14)

Odgovori su primljeni od predstavnika NRK-a, devet proizvođača izvoznika i povezanih trgovačkih društava iz NRK-a, šest proizvođača u uzorku iz Unije, dva nepovezana uvoznika i deset korisnika.

(15)

Komisija je tražila i potvrdila sve podatke koje je smatrala neophodnima za utvrđivanje subvencioniranja, nastale štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere obavljeni su u prostorijama sljedećih državnih tijela i trgovačkih društava:

(16)

Nakon toga su sve stranke obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz određenih organski prevučenih proizvoda od čelika podrijetlom iz NRK-a („konačna objava”). Svim strankama dano je razdoblje unutar kojega su mogle dati komentar na konačnu objavu.

(17)

Komentari zainteresiranih stranaka su razmotreni i, prema potrebi, uzeti u obzir.

(18)

Ispitni postupak o subvencioniranju i šteti obuhvatio je razdoblje od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2011. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanje kretanja važnih za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2008. do kraja RIP-a („razmatrano razdoblje”).

(19)

U obavijesti o pokretanju postupka, proizvod obuhvaćen ispitnim postupkom određeni su organski prevučeni proizvodi od čelika („OCS”), tj. plosnati valjani proizvodi od nelegiranog i legiranog čelika (ne uključujući nehrđajući čelik) koji su obojeni, lakirani ili prevučeni plastikom barem s jedne strane, bez takozvanih „panel-ploča” vrste koja se koristi u građevini i koji se sastoje od dva vanjska lima i stabilizirajuće jezgre od izolacijskog materijala spojenog u sendvič između njih, te bez proizvoda čiji je završni premaz od cinkove prašine (boja bogata cinkom s masenim udjelom cinka od 70 % ili više).

(20)

Kinesko udruženje za željezo i čelik, dva uvoznika i dva korisnika, predložili su isključivanje pet vrsta proizvoda. Ti su zahtjevi primljeni i analizirani kako slijedi:

(21)

Korisnik OCS-a je dostavio zahtjev za isključivanje OCS-a s podlogom s metalnim premazom od kroma ili kositra iz opsega proizvoda. Ispitni postupak je pokazao da metalni premaz od kroma ili kositra daje ovoj vrsti proizvoda drukčija fizička i tehnička svojstva od OCS-a obuhvaćenog ispitnim postupkom. Nadalje, OCS s podlogom s metalnim premazom od kroma ili kositra gotovo se isključivo koristi u industriji pakiranja prehrambenih proizvoda i kabela. Konačno, industrija Unije je objasnila da gore navedeni proizvod nije namjeravala uključiti u ovaj ispitni postupak. S obzirom na gore navedene razloge, OCS s metalnim premazom od kroma ili kositra nije u opsegu proizvoda.

(22)

Ovaj zahtjev je odbačen, jer ti proizvodi nisu obuhvaćeni oznakama KN iz ispitnog postupka. Boja ili premaz služi samo za zaštitu od korozije i stoga je obuhvaćena tarifnim brojem KN 7208, a ne tarifnim brojem KN 7210. Toplo valjane ploče sa zaštitnom temeljnom bojom, bez obzira na to je li organska ili anorganska, nisu uključene u opseg proizvoda i stoga se ne mogu iz njega isključiti.

(23)

CISA i dva uvoznika su zatražili isključivanje OCS-a s podlogom debljine između 0,6 i 2,0 mm, što predstavlja 5 – 10 % uvoza iz Kine, navodeći da izravno tržišno natjecanje između kineskog izvoza i proizvodnje industrije Unije postoji samo za OCS s podlogom debljine između 0,25 i 0,6 mm.

(24)

Ovaj zahtjev je odbačen s obzirom na to da i kineski izvoznici i industrija Unije proizvode i prodaju OCS s podlogom debljine između 0,6 i 2,0 mm te da stoga ti proizvodi očito međusobno konkuriraju. Nisu dostavljeni nikakvi dokazi koji pokazuju da OCS s podlogom debljine preko 0,6 mm ne konkurira OCS-u s podlogom debljine manje od 0,6 mm i da stoga predstavlja drukčiju vrstu proizvoda. OCS s podlogom debljine manje i veće od 0,6 mm ima jednaka osnovna fizička i tehnička svojstva i jednaku krajnju svrhu te stoga predstavlja isti proizvod.

(25)

Dva uvoznika su tvrdila da samo četiri proizvođača iz Unije imaju dozvolu za proizvodnju ove vrste proizvoda i da ga samo jedno trgovačko društvo de facto proizvodi. Također su tvrdili da se ovaj proizvod razlikuje od OCS-a prevučenog cinkom po svojim svojstvima.

(26)

Ovaj je zahtjev odbačen, jer su te dvije vrste proizvoda međusobno zamjenjive i koriste se u jednake svrhe. Osim toga, najmanje su dva proizvođača iz Unije koja surađuju proizvodila ovu vrstu proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka. Trebalo bi napomenuti da je samo jedan kineski proizvođač izvoznik koji surađuje izvozio ovu vrstu proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(27)

Ovaj je zahtjev odbačen jer, suprotno tvrdnji jednog korisnika, ovaj proizvod proizvodi i prodaje nekoliko proizvođača iz Unije u znatnim količinama te ima jednaka bitna fizička i tehnička svojstva i krajnju svrhu kao i ostale vrste OCS-a.

(28)

Jedno udruženje je zatražilo da se OCS s metalnim premazom od kroma ili kositra, razvrstan prema oznakama TARIC 7210122010 i 7210500010, uključi u opseg proizvoda. Ovaj je zahtjev odbačen jer te oznake nisu bile uključene u početnu pritužbu, a proizvodi obuhvaćeni takvim oznakama imaju drukčija fizička i tehnička svojstva od proizvoda obuhvaćenih pritužbom.

(29)

S obzirom na to da je prihvaćeno isključivanje OCS-a s metalnim premazom od kroma ili kositra, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 21., dotični proizvod se izmjenjuje tim isključivanjem.

(30)

Dotični proizvod stoga su određeni organski prevučeni proizvodi od čelika („OCS”), tj. plosnati valjani proizvodi od nelegiranog i legiranog čelika (ne uključujući nehrđajući čelik) koji su obojeni, lakirani ili prevučeni plastikom s barem jedne strane, bez takozvanih „panel-ploča” vrste koja se koristi u građevini i koji se sastoje od dva vanjska lima i stabilizirajuće jezgre od izolacijskog materijala spojenog u sendvič između njih, te bez proizvoda čiji je završni premaz od cinkove prašine (boja bogata cinkom s masenim udjelom cinka od 70 % ili više), te isključujući proizvode s podlogom s metalnim premazom od kroma ili kositra, trenutačno obuhvaćeni oznakama KN ex 7210 70 80, ex 7212 40 80, ex 7225 99 00, ex 7226 99 70 i podrijetlom iz Narodne Republike Kine („dotični proizvod”).

(31)

Ispitni je postupak pokazao da OCS koji industrija Unije proizvodi i prodaje u Uniji, OCS koji se proizvodi i prodaje na domaćem tržištu NRK-a i OCS koji se uvozi u Uniju iz NRK-a imaju jednaka osnovna fizička i kemijska svojstva i jednaku krajnju svrhu. Stoga se ti proizvodi smatraju istovjetnima u smislu članka 2. točke (c) Osnovne uredbe.

(32)

Kineska Vlada i kineski proizvođači izvoznici u uzorku dostavili su odgovore na upitnik i prihvatili posjete na licu mjesta radi provjere odgovora.

(33)

Nakon analize odgovora na upitnik, Komisija je kineskoj Vladi poslala pismo za dopunu podataka i dva pisma najave provjere. Komisija je kineskoj Vladi ostavila dovoljno vremena za pripremu i podnošenje prigovora kad god je to zatraženo i bilo opravdano. Kineskoj su Vladi odobrena doista značajna produljenja rokova, tj. produljenje od 20 dana za odgovor na upitnik, što je bio ukupni rok od 57 dana za podnošenje odgovora na upitnik i 25 dana za odgovor na pismo za dopunu podataka.

(34)

U svojim odgovorima na upitnik, pisma za dopunu podataka i različite druge podneske, kineska je Vlada dostavila samo odgovor u vezi s programima koje koriste proizvođači izvoznici u uzorku i tvrdila je da je ne bi trebalo tražiti dostavu odgovora na pitanja koja se odnose na programe subvencija i za proizvođače koji nisu u uzorku ili proizvođače koji se nisu javili.

(35)

Komisija je izrazila neslaganje s ovim pristupom i objasnila kineskoj Vladi da je upitnik poslan kineskoj Vladi kako bi Komisija dobila informacije o subvencioniranju industrije za proizvodnju organski prevučenog čelika u Kini i utvrdila u kojoj je mjeri uvoz dotičnog proizvoda u Uniju subvencioniran. Komisija je obavijestila kinesku Vladu da su detaljnije informacije o opsegu subvencioniranja potrebne za rješavanje značajne nesuradnje od strane izvoznika koji su navodno primili koristi u okviru konkretnih programa subvencija koje ne koriste trgovačka društva u uzorku ili ona koja surađuju te mogućih zahtjeva proizvođača izvoznika koji surađuju za individualno ispitivanje. Međutim, kineska Vlada nije promijenila svoj pristup i nije dostavile informacije o većini ostalih programa poticaja koji su navedeni u pritužbi, ali ih ne koriste trgovačka društva u uzorku.

(36)

Prije posjeta radi provjere na licu mjesta, kineska je Vlada zatražila od Komisije dodatne podatke u pisanom obliku, posebno popis svih pitanja koja planira postaviti tijekom provjere te popis Vladinih tijela za koje se očekuje da će sudjelovati u posjetu radi provjere na licu mjesta. S obzirom da oni nisu dostavljeni, kineska je Vlada tvrdila da „nije bila upoznata s tim što treba pripremiti ili što je mogla očekivati tijekom provjere” i da pismo najave provjere „ni u kojem slučaju nije sadržavalo nikakvu naznaku o tome što Komisija zapravo namjerava provjeriti…”.

(37)

Komisija nije mogla ispuniti zahtjev kineske Vlade. U tom se pogledu napominje da je Komisija ispunila sve odgovarajuće uvjete iz članka 26. Osnovne uredbe. Detaljno pismo najave provjere poslano je kineskoj Vladi kojim se potvrdio raspored (dani i skupine programa koje treba raspraviti po danima posjeta) te zatražila prisutnost tijela odgovornih za odgovarajuće programe i službenih osoba uključenih u pripremu podnesaka kineske Vlade. Komisija je prije posjeta radi provjere na licu mjesta također objasnila da samo kineska Vlada može odrediti koja su tijela odgovorna za programe pod ispitnim postupkom, kao i koje su službene osobe najprimjerenije za sudjelovanje u provjeri i odgovaranje na pitanja. U pogledu popisa konkretnih pitanja, Komisija je objasnila da takav popis ne zahtijeva zakonodavstvo EU-a (niti WTO) i da je svrha ovog ispitnog postupka provjera odgovora kineske Vlade na upitnik i odgovarajućih naknadnih podnesaka; stoga bi provjera slijedila strukturu tih dokumenata. Komisija bi također nastojala prikupiti i razjasniti dodatne podatke potrebne za postupke u tijeku, ali precizna pitanja u tom kontekstu ovisila bi o odgovorima kineske Vlade na početnu provjeru njezinih odgovora. Kineskoj je Vladi također dano do znanja prije posjeta radi provjere na licu mjesta da bi odbijanje pružanja potrebnih podataka ili odbijanje pomaganja ispitnom tijelu u provjeri podataka za koje se smatra da su potrebni za potrebe postupka moglo ozbiljno ugroziti ispitni proces. Kinesku se Vladu također podsjetilo na posljedice odredbe članka 28. Osnovne uredbe.

(38)

Tijekom posjeta kineskom Ministarstvu trgovine u Pekingu radi provjere na licu mjesta Komisija je nastojala provjeriti podatke pružene na temelju pratećih dokumenata, a koji su korišteni za pripremu odgovora kineske Vlade, u skladu s odredbama članaka 11. i 26. Osnovne uredbe. Pritom je Komisija došla do privremenog zaključka da nedostatak podataka i dostupnih pratećih dokumenata nije omogućio odgovarajuću provjeru odgovora na upitnik. Štoviše, određeni podaci nisu uopće dostavljeni, iako su izričito zatraženi, a na određena pitanja jednostavno nije odgovoreno. Slijedom toga, kineskoj Vladi je ukazano na posljedice nesuradnje u skladu s člankom 28. stavkom 1. i stavkom 6. Osnovne uredbe.

(39)

Kineska je Vlada također tvrdila da je Komisija nametnula nerazumni teret kineskoj Vladi tražeći nebitne i nepotrebne podatke u upitniku i naknadnom pismu za dopunu podataka.

(40)

S obzirom na zatražene podatke napominje se da je Komisija zatražila samo podatke koji se odnose na navode u pritužbi za koje se smatralo da su nužni za potrebe reprezentativnih nalaza i ostala je ustrajna u svojim zahtjevima tražeći iste podatke i informacije tijekom ispitnog procesa te zahtijevajući od kineske Vlade razjašnjenje podnesenih podataka i implikacija tih podataka za ispitane programe. Drugim riječima, Komisija je zatražila samo one informacije koje su bile potrebne za procjenu prisutnosti i razine subvencioniranja za dotični proizvod prema ostalim programima subvencije koji su navedeni u pritužbi. Takve bi informacije omogućile odgovarajuće utvrđivanje iznosa subvencioniranja dodijeljenog prema drugim programima subvencije obuhvaćenima ispitnim postupkom koji su dostupni proizvođačima izvoznicima koji ne surađuju. S obzirom na to da niti predstavnici NRK-a niti proizvođači izvoznici koji ne surađuju nisu dostavili potrebne informacije za utvrđivanje jesu li drugi programi subvencije bili dostupni proizvođačima izvoznicima koji ne surađuju, Komisija je na temelju najboljih dostupnih podataka zaključila da su drugi navodni programi subvencije doista bili dostupni drugim proizvođačima izvoznicima koji ne surađuju te je na temelju dostupnih podataka izračunala iznose koristi dodijeljenih putem tih programa.

(41)

Zahtjevi za II primljeni su od dva proizvođača izvoznika koji surađuju prema članku 27. stavku 3. Osnovne uredbe, tj. društava Union Steel China (Union Steel) i Shenzhen Sino Master Steel Co. Ltd. II nije se moglo odobriti za oba trgovačka društva zbog velikog broja navodnih programa subvencija i vremena potrebnog za ispitni postupak protiv subvencioniranog uvoza te bi to bilo bespotrebno teško i moglo bi spriječiti pravovremeni dovršetak ispitnog postupka.

(42)

Međutim, društvo Union Steel već je bilo podvrgnuto individualnom ispitivanju u usporednom antidampinškom ispitnom postupku te je stoga individualna marža štete izračunata za to trgovačko društvo.

(43)

S obzirom na to da je kineska Vlada dostavila samo odgovor o programima koje koriste proizvođači izvoznici u uzorku, kako je objašnjeno u gornjoj uvodnoj izjavi 34., bilo je praktički nemoguće analizirati neke programe subvencija koje Union Steel možda koristi. Slijedom toga, prosječna stopa subvencije, koja se primjenjuje na ostala trgovačka društva koja surađuju, pripisana je tom trgovačkom društvu na temelju članka 28. Osnovne uredbe.

(44)

Na temelju podataka sadržanih u pritužbi Komisija je tražila informacije o sljedećim programima koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija državnog tijela:

(45)

Prema pritužbi kineska Vlada navodno nadzire određene industrije na početku proizvodnog lanca i proizvode kako bi proizvođačima OCS-a osigurala ulazne materijale po povoljnim cijenama. Na temelju toga, proizvođači OCS-a primaju subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere nabavom toplo valjanog i hladno valjanog čelika od poduzeća u državnom vlasništvu ispod tržišne cijene i tako za manju naknadu od primjerene za poduzeća u državnom vlasništvu.

(46)

Komisija je od kineske Vlade zatražila detaljne informacije o poduzećima u državnom vlasništvu koja prodaju toplo valjani i hladno valjani čelik kineskim proizvođačima izvoznicima OCS-a kako bi provjerila navode iz pritužbe i utvrdila jesu li poduzeća u državnom vlasništvu javna tijela. Komisija je posebno za kinesku Vladu izradila Dodatak B upitniku koji je upućen poduzećima u državnom vlasništvu i pozvala kinesku Vladu da dostavi informacije koje su u njemu zatražene. U pismu za dopunu podataka Komisija je ponovno zatražila od kineske Vlade da dostavi informacije zatražene u Dodatku B i potaknula kinesku Vladu na koordiniranje odgovora s dotičnim poduzećima u državnom vlasništvu.

(47)

Međutim, kineska Vlada nije dostavila odgovor ni na koje pitanje iz Dodatka B kao niti odgovarajuće informacije zatražene u glavnom upitniku (npr. o vlasništvu i nadzoru kineske Vlade u poduzećima u državnom vlasništvu u sektoru čelika i njezinoj uključenosti u reorganiziranje kineske industrije čelika). Umjesto dostavljanja traženih informacija, kineska je Vlada u svojem odgovoru na upitnik navela da podnositelji pritužbe nisu pokazali da su proizvođači toplo valjanog i hladno valjanog čelika javna tijela.

(48)

S obzirom na to da kineska Vlada nije surađivala, Komisija je morala koristiti najbolje dostupne informacije. Komisija je obavijestila kinesku Vladu o tijeku postupanja. Prilikom procjene jesu li poduzeća u vlasništvu države koja su prodavala toplo valjani i hladno valjani čelik kineskim proizvođačima izvoznicima OCS-a javna tijela, Komisija je razmatrala ograničene informacije koje je dostavila kineska Vlada, informacije iz pritužbe, javno dostupne činjenične podatke iz sličnih postupaka koje su provela druga ispitna tijela, kao i ostale javno dostupne informacije te je svoje nalaze temeljila na svim informacijama u spisu.

(49)

Podnositelj pritužbe tvrdi da su poduzeća u državnom vlasništvu u Kini javna tijela u smislu članka 2. točke (b) Osnovne uredbe i da proizvođačima OCS-a prodaju robu (toplo valjani i hladno valjani čelik) ispod tržišnih cijena te im tako dodjeljuju koristi.

(50)

Žalbeno tijelo WTO-a u svojem je izvješću „Sjedinjene Države – konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe na određene proizvode iz Kine” (5) (izvješće Žalbenog tijela) definiralo javno tijelo kao subjekt koji „posjeduje, provodi ili mu je povjerena ovlast Vlade” (6). Žalbeno tijelo također smatra da se javna tijela, također, odlikuju „izvršavanjem Vladinih funkcija” (7) što bi se „uobičajeno smatralo dijelom postupanja Vlade u pravnom poretku određene države članice” (8).

(51)

S obzirom na zaključke Žalbenog tijela WTO-a, trebalo bi analizirati dva pitanja, tj. (a) izvršavaju li poduzeća u državnom vlasništvu funkcije koje se uobičajeno smatraju dijelom postupanja Vlade u Kini i (b) ako da, provode li pri tome ovlasti Vlade?

(52)

U kontekstu kineske Vlade postoji dovoljno dokaza koji pokazuju da je Vlada duboko uključena u upravljanje gospodarstvom. Glavna uloga kineske Vlade u gospodarstvu je zajamčena Ustavom Narodne Republike Kine. Članak 7. Ustava glasi: „Gospodarstvo države sektor je socijalističkog gospodarstva u vlasništvu cijelog naroda. To je vodeća snaga nacionalnog gospodarstva. Država osigurava konsolidaciju i rast državnog gospodarstva”. Slično tome, članak 15. Ustava glasi: „Država vodi plansko gospodarstvo na temelju socijalističkog javnog vlasništva”. Osim toga, Ustav Komunističke partije Kine propisuje središnju ulogu javnog vlasništva, npr. preambula Ustava KPK-a glasi: „Stranka je dužna podupirati i poboljšati osnovni gospodarski sustav u kojem javno vlasništvo ima prevladavajuću ulogu…” Osim toga, različiti petogodišnji planovi koje je objavila Komisija na nacionalni razvoj i reformu (NDRC) i donijelo Državno vijeće, najviše pravno tijelo Kine, upućuju na vrlo snažno zadiranje kineske Vlade u gospodarstvo.

(53)

U kontekstu sektora čelika, informacije u spisu upućuju na to da poduzeća u državnom vlasništvu koja proizvode toplo valjani i hladno valjani čelik u Kini često izvršavaju Vladine funkcije opisane, između ostalog, u sektorskim planovima za industriju željeza i čelika. Ti planovi potvrđuju da je kineska Vlada odlučila biti usko uključena u upravljanje i razvoj industrije čelika u Kini te se za njihovu provedbu od strane poduzeća u državnom vlasništvu stoga može smatrati da je uključena u Vladine prakse. Planovi predviđaju ciljne količine i opće ciljeve za sve subjekte u industriji željeza i čelika te usmjeravaju cijeli sektor na specifične rezultate. De facto, kineska Vlada koristi poduzeća u državnom vlasništvu za željezo i čelik kao produženu ruku države kako bi postigla opće ciljeve i ciljne količine određene u planovima.

(54)

Odredba br. 35 NDRC-a – Politike za razvoj industrije željeza i čelika, između ostalog, sadrži nacrt politike za smanjenje broja talionica željeza i čelika i određuje ciljnu proizvodnju grupacija poduzeća za čelik koje se nalaze među 10 najvećih na domaćem tržištu (članak 3.), u vezi s proizvodnim kapacitetom zabranjuje osnivanje novih udruženih poduzeća za željezo i čelik (članak 10.), propisuje uvjete pristupa industriji željeza i čelika na razini opreme te propisuje i tehničke i gospodarske indekse koje bi poduzeća za željezo i čelik trebala slijediti (članak 12.), određuje pravila za promjenu organizacijske strukture poduzeća za čelik (članak 20.), upravlja ulaganjima (članci 22. i 23.), uvjetuje pristup financijskih sredstvima (članci 25. i 26.) te daje državi pravo na posredovanje prilikom nabave sirovina (članak 30.).

(55)

Dvanaesti petogodišnji razvojni plan za industriju čelika daje sažetak postignutih ciljeva iz prethodnog plana, obuhvaća razvojnu strategiju i određuje ciljeve za cijelu industriju čelika. Slično kao i Odredba br. 35, određuje vrlo specifične ciljeve na razini organiziranja industrijskih klastera (odjeljak III.(III.)6.), potiče određene projekte i odvraća druge (odjeljak IV.(IV.)) te diskriminira u potporu industriji željeza i čelika u različitim pokrajinama (odjeljak IV.(V.), predviđa potporu velikim poduzećima čelika i daje vodeću ulogu najvećim kineskim proizvođačima čelika u državnom vlasništvu, kao što su Bao Steel, Anshan Iron and Steel, Wuhan Iron and Steel itd. (9) Osim toga, plan predviđa jačanje zakonskog uređenja i upravljanje proizvodnim djelatnostima postojećih poduzeća za čelik (odjeljak V.(IV.)).

(56)

Zakon Narodne Republike Kine o državnoj imovini u poduzećima, također, obvezuje poduzeća u državnom vlasništvu (ili poduzeća s državnim ulaganjima, kako se navode u tom zakonu) da postupaju u skladu s nacionalnim politikama za industriju (10). Slično tome, Okvirne mjere za nadzor i upravljanje ulaganjima središnjih poduzeća obvezuju poduzeća u vlasništvu države (poduzeća s državnim ulaganjima) da slijede razvojne planove i politike države za industriju (11). Prema Mjerama za upravljanje razvojnim strategijama i planovima središnjih poduzeća sva poduzeća s državnim ulaganjima obvezna su izraditi razvojni i strateški plan koji državna Komisija za nadzor i upravljanje imovinom Državnog vijeća (SASAC) mora ispitati i odobriti. Prilikom takvog ispitivanja i prije davanja odobrenja SASAC mora razmotriti, između ostalog, je li taj plan u skladu s nacionalnim politikama planiranja razvoja i industrije te je li u skladu sa strateškom prilagodbom uređenja i strukture gospodarstva u državnom vlasništvu (12).

(57)

Konkretni primjeri provedbe mjera opisanih u planovima kao što je premještanje društva Capital Steel Corporation (13) ili brojna spajanja poduzeća za čelik (14) pokazuju da planovi nisu samo okvirni dokumenti koji služe kao smjernice, nego dovode do konkretnih postupanja poduzeća za čelik u državnom vlasništvu koja usmjerava Vlada (koju predstavljaju NDRC i Državno vijeće).

(58)

Poduzeća obuhvaćena tim planovima moraju slijediti i izvršavati sve specifične postupke opisane u gornjim uvodnim izjavama Zaključuje se da putem ove izravne uključenosti Vlade u komercijalno ponašanje poduzeća za čelik, poduzeća za čelik u državnom vlasništvu djeluju kao produžena ruka Vlade u izvršavanju Vladinih funkcija, što kasnije dovodi do ispunjavanja ciljeva i ciljnih količina određenih u planovima.

(59)

Nakon što je utvrđeno da poduzeća u državnom vlasništvu izvršavaju Vladine funkcije, ostaje pitanje provode li pri tome ovlasti Vlade. U tom pogledu ključno je pitanje jesu li društva pod znatnom kontrolom Vlade (15). Ako je to slučaj, razumno je utvrditi, s obzirom na sve odgovarajuće dokaze, da poduzeća u državnom vlasništvu djeluju kao produžetak Vlade i učinkovito provode politiku utvrđenu u gornjim planovima.

(60)

Nadzor Vlade opisan u nastavku teksta upućuje na to da poduzeća u državnom vlasništvu posjeduju i provode ovlast Vlade ili im je ona dodijeljena. Nadzor se može izvršavati, između ostalog, putem državnog vlasništva, upravne regulative i uključivanja SASAC-a, upravnih odbora i Vladinih planova.

(61)

Kako je već navedeno u gornjem odjeljku o nesuradnji (uvodne izjave od 46. do 48.), kineska Vlada nije dostavila tražene informacije o vlasničkoj strukturi proizvođača toplo valjanog i hladno valjanog čelika u Kini. Kineska Vlade je uz odgovor na upitnik dostavila popis 54 trgovačkih društava u kojima je kineska Vlada većinski dioničar, no tijekom posjeta radi provjere tvrdila je da popis nije točan te da uključuje i trgovačka društva u privatnom vlasništvu. Kineska Vlada nije ispravila popis i nije odredila koja su trgovačka društva u privatnom vlasništvu, a koja su u vlasništvu kineske Vlade. Komisija je zbog nesuradnje morala razmotriti ostale dokaze u spisu i javno dostupne informacije.

(62)

Podnositelj pritužbe dostavio je dokaze da su najveći proizvođači toplo valjanog i hladno valjanog čelika u državnom vlasništvu te izložio detaljne informacije u vezi s tim u Prilogu 10. pritužbi (16). Osim toga, druge javno dostupne informacije (17) potvrđuju da kineska Vlada ima većinski udio u mnogim proizvođačima toplo valjanog i hladno valjanog čelika.

(63)

Uzimajući u obzir sve informacije u spisu, razumno je zaključiti da kineska Vlada ima značajan vlasnički udio u mnogim kineskim proizvođačima toplo valjanog i hladno valjanog čelika.

(64)

SASAC izvršava odgovornosti države kao ulagač i upravlja imovinom u državnom vlasništvu koja je pod njegovim nadzorom. Napominje se da, iako je kineska Vlada u svojem odgovoru na upitnik i naknadnim podnescima tvrdila da SASAC nije uključen u komercijalne djelatnosti poduzeća u državnom vlasništvu i potkrijepila tu tvrdnju upućivanjem na članak 7. Privremenih mjera za nadzor i upravljanje državnom imovinom u poduzećima (18), ostali članci istog zakona kao i drugi dokazi u spisu (19) upućuju na suprotno.

(65)

De facto, odgovor kineske Vlade na antisubvencijski upitnik pokazuje da SASAC, uz odobrenje Državnog vijeća, imenuje i razrješuje dužnosti glavne direktore nadziranih poduzeća te procjenjuje njihove rezultate putem pravnih postupaka. Također je odgovoran za poticanje nadziranih poduzeća na ispunjavanje vodećih načela i politika, osnovno upravljanje državnom imovinom u poduzećima te usmjerava i nadzire upravljanje lokalnom imovinom u državnom vlasništvu u skladu sa zakonom.

(66)

SASAC je, također, odgovoran za naknade i procjenu direktora poduzeća u državnom vlasništvu. Nadalje, on imenuje i odlučuje o nagradama i kaznama za direktore poduzeća u državnom vlasništvu (20). De facto, svi dokazi upućuju na to da karijere direktora poduzeća u državnom vlasništvu ovise o SASAC-u. Te okolnosti pokazuju da je SASAC-u jasno dodijeljena ovlast Vlade.

(67)

Sastav upravnih odbora poduzeća u državnom vlasništvu pokazuje visoku razinu kontrole kineske Vlade nad poduzećima u državnom vlasništvu. Dokazi u spisu (21) pokazuju da mnogi članovi upravnih odbora i nadzornih odbora imaju ili su prije imali funkcije u Vladi i/ili stranci i da na njihov izbor jako utječu Vladina tijela kao što su SASAC ili Komunistička partija Kine (KPK).

(68)

Politike, interesi i ciljevi kineske Vlade u vezi s industrijom čelika određeni su različitim Vladinim planovima na središnjoj i nižim razinama. Poduzeća u državnom vlasništvu potiču se da slijede te politike (trgovačka društva koja ne postupaju u skladu s tim čak podliježu sankcijama), a iz nedavnih postupaka nekih velikih poduzeća u državnom vlasništvu za čelik u Kini je jasno da se te politike poštuju i da poduzeća u državnom vlasništvu za čelik rade prema ostvarenju planiranih ciljnih rezultata i općih ciljeva.

(69)

U skladu s Dvanaestim petogodišnjim razvojnim planom za industriju čelika samo „poduzeća koja postupaju u skladu s nacionalnim politikama za industriju željeza i čelika te Standardima i uvjetima za proizvodnju i poslovanje industrije željeza i čelika imaju središnju ulogu u spajanju i reorganizaciji.” (22)

(70)

Osim toga, u brojnim pokrajinskim i lokalnim planovima navode se specifična poduzeća u državnom vlasništvu i određuju njihovi opći ciljevi i ciljne količine. Podnositelj pritužbe dostavio je izvatke iz tih planova (23). Svi ti planovi zatraženi su od kineske Vlade u upitniku i pismu za dopunu podataka za potrebe provjere i pojašnjavanja, no kineska Vlada odlučila je ne dostaviti ih. Napominje se, međutim, da kineska Vlada nije osporavala točnost tih navoda tijekom postupka. Štoviše, trgovačka društva navedena u pokrajinskim i lokalnim planovima priznaju suradnju s nadležnim tijelima i opisuju kako postupaju ili kako su prije postupala u skladu s planovima (24).

(71)

Iako kineska Vlada tvrdi da su neki od gornjih planova samo okvirni, neobvezujući i da bi trebali služiti samo kao smjernica, taj navod nije potkrijepljen drugim dokazima u spisu. Nasuprot tome, mnogi zakoni i propisi koji su svakako pravno obvezujući (25) čine državne razvojne planove i politike za industriju obvezujućima za poduzeća u državnom vlasništvu.

(72)

Kineska Vlada određuje opće ciljeve i ciljne rezultate industrije željeza i čelika kroz petogodišnje planove i ostale odgovarajuće službene dokumente te postiže te ciljeve funkcijama i aktivnostima koje su u njima opisane. S obzirom na to da te planove i dokumente izrađuju odjeli kineske Vlada kao što su Nacionalno vijeće ili NDRC, te funkcije i aktivnosti, na koje se upućuje, trebale bi se smatrati Vladinim. S obzirom na to da su poduzeća u državnom vlasništvu za čelik, kako je gore opisano, obvezna slijediti te planove i politike, ona djeluju kao produžena ruka Vlade a, s obzirom na to da Vlada izvršava znatnu kontrolu nad njima, ona de facto izvršavaju ovlasti Vlade.

(73)

Budući da kineska Vlada nije surađivala, opseg tih subjekata, koji se smatraju „javnim tijelima”, nije definiran u potpunosti. U svakom slučaju, svako poduzeće u državnom vlasništvu u kojem je Vlada većinski ili najveći dioničar, javno je tijelo. Subjekti u kojima Vlada nema udjela privatna su tijela. S obzirom na navedeno, ovdje nije potrebno povlačiti jasnu liniju između javnih i privatnih tijela, jer je u donjim uvodnim izjavama od 85. do 98. prikazano da su sva privatna tijela u sektoru čelika povjerena državi i da ih ona usmjerava te se tako, u svim odgovarajućim slučajevima, ponašaju jednako kao i javna tijela.

(74)

Kako bi se procijenilo postoje li koristi u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe, potrebno je usporediti cijene toplo valjanog i hladno valjanog čelika koji plaćaju dotični proizvođači izvoznici s odgovarajućom referentnom vrijednosti. Izvješće Žalbenog tijela potvrdilo je da u slučaju kada je tržište zemlje prodaje narušeno zbog uloge Vlade, dopušteno je korištenje vanjskih referentnih vrijednosti. Također se napominje da „kada je Vlada najveći dobavljač, vjerojatan je poremećaj cijena privatnika, no još je uvijek potrebna analiza svakog pojedinog slučaju” (26) . Osim toga, Žalbeno vijeće navelo je sljedeće: „…ne tvrdimo da postoji prag iznad kojeg sama činjenica da je Vlada najveći dobavljač na tržištu postaje dostatna za utvrđivanje poremećaja cijena, no jasno je da, što je veća uloga Vlade na tržištu, to je vjerojatnije da će ta uloga dovesti do poremećaja cijena privatnika” (27). Žalbeno vijeće, nadalje, kaže: „kada je Vlada ‚značajan’ dobavljač, potrebni su dokazi vezani uz ostale čimbenike, a ne samo Vladin tržišni udio, s obzirom na to da Vladina uloga značajnog dobavljača, sama po sebi, ne može dokazati poremećaj cijena privatnika”. Stoga najprije treba odgovoriti na pitanje je li Vladin udio u proizvodnji toplo valjanog i hladno valjanog čelika u Kini najveći ili samo značajan.

(75)

Komisija je od kineske Vlade zatražila informacije o tržištu toplo valjanog i hladno valjanog čelika s obzirom na omjer proizvodnje toplo valjanog i hladno valjanog čelika koji proizvode poduzeća u državnom vlasništvu i privatna trgovačka društva, no kineska Vlada nije dostavila nikakve odgovarajuće informacije u tom pogledu (28).

(76)

Komisija je koristila ostale raspoložive informacije (29) koje se odnose na to pitanje na temelju kojih je utvrđeno da najmanje 63 % toplo valjanog čelika u Kini proizvode poduzeća u državnom vlasništvu za čelik. Važno je napomenuti da se do ovog udjela poduzeća u državnom vlasništvu od 63 % došlo nakon vrlo konzervativne analize i on predstavlja apsolutno najmanju moguću vrijednost. Činjenica da se čini kako su mnogi navodno privatni dobavljači koje su prijavili izvoznici društva za trgovinu (koji su mogli nabaviti proizvod i od poduzeća u državnom vlasništvu), nesuradnja kineske Vlade (vidjeti gornje uvodne izjave od 46. do 48.) i nalazi ostalih ispitnih tijela (vidjeti bilješku 32.) dovode do zaključka da je stvarni udio poduzeća na tržištu toplo valjanog čelika puno veći. Osim toga, znatna uloga kineske Vlade na tržištu toplo valjanog čelika (vidjeti donje uvodne izjave od 85. do 94.) ograničava mogućnost djelovanja privatnih subjekata.

(77)

Uzimajući u obzir gore navedeno, utvrđeno je da poduzeća u državnom vlasništvu imaju najveću ulogu na tržištu toplo valjanog čelika u Kini. Uloga poduzeća u državnom vlasništvu na tržištu toplo valjanog čelika toliko je velika da privatni proizvođači nemaju nikakvog izbora nego uskladiti svoje cijene s poduzećima u državnom vlasništvu, kako je prikazano u nastavku teksta.

(78)

Za hladno valjani čelik udio je poduzeća u državnom vlasništvu koji su prijavili kineski proizvođači izvoznici (18 %) bio puno manji nego u slučaju toplo valjanog čelika. Međutim, to je bilo u suprotnosti s drugim informacijama (vidjeti donju uvodnu izjavu 79.). Budući da kineska Vlada nije surađivala i da se čini da su mnogi navodno privatni dobavljači, koje su prijavili izvoznici, društva za trgovinu (koja su mogla nabavljati proizvode i od poduzeća u državnom vlasništvu) te s obzirom na ograničenja komercijalnih djelatnosti privatnih subjekata zbog velike uloge kineske Vlade u ovom sektoru (vidjeti donje uvodne izjave od 85. do 94.), zaključeno je (djelomično na temelju raspoloživih podataka (vidjeti donju uvodnu izjavu 79.) u smislu članka 28. Osnovne uredbe) da poduzeća u državnom vlasništvu, također, imaju najveću ulogu na tržištu hladno valjanog čelika u Kini.

(79)

Ovaj zaključak podupire World Steel Capacity Book koji se ne slaže s udjelom od 18 % koji su prijavili kineski izvoznici i pokazuje da je više od 70 % cjelokupnog proizvodnog kapaciteta hladno valjanog čelika u Kini u državnom vlasništvu (30).

(80)

Komisija je od kineske Vlade zatražila informacije o cijenama toplo valjanog i hladno valjanog čelika poduzeća u državnom i u privatnom vlasništvu koji se prodaje na kineskom tržištu. U odgovoru na upitnik kineska Vlada nije dostavila takve informacije. Ispitni postupak o izvoznicima OCS-a pokazao je da su cijene koje su platila četiri proizvođača izvoznika/grupacije tijekom RIP-a za toplo valjani i hladno valjani čelik dobiven od privatnih proizvođača toplo valjanog i hladno valjanog čelika ili od trgovaca stalno bile vrlo slične cijenama poduzeća u državnom vlasništvu (31). Stoga promatrani podaci, zajedno s prevladavajućom ulogom poduzeća u državnom vlasništvu u ovom sektoru, pokazuju da cijene privatnih dobavljača učinkovito prate cijene plaćene poduzećima u državnom vlasništvu. Nadalje, u ugovoru koji je dostavio jedan od proizvođača izvoznika u uzorku za prodaju toplo valjanog čelika od strane dobavljača u privatnom vlasništvu čak postoji uvjet vezanja cijene na nabavnu cijenu od poduzeća u državnom vlasništvu.

(81)

Na temelju svih informacija u spisu se utvrđuje da su cijene toplo valjanog i hladno valjanog čelika koji prodaju poduzeća u državnom vlasništvu u Kini iskrivljene, kao rezultat velike uloge poduzeća u državnom vlasništvu na tržištu toplo valjanog i hladno valjanog čelika u Kini. Cijene toplo valjanog i hladno valjanog čelika privatnih dobavljača usklađene su s cijenama poduzeća u državnom vlasništvu. Uzimajući to u obzir, zaključuje se da u Kini nema pouzdanih tržišnih cijena za toplo valjani i hladno valjani čelik. S obzirom na to da nema „prevladavajućih tržišnih uvjeta” na tržištu toplo valjanog i hladno valjanog čelika u Kini, Komisija je, u skladu s člankom 6. točkom (d) Osnovne uredbe, morala tražiti drugu referentnu vrijednost. S obzirom na to da je došlo do poremećaja na cijelom kineskom tržištu, smatra se nepraktičnim prilagoditi troškove i cijene u Kini na neki objektivni način, a uvozne cijene bi se činile slično iskrivljenima zbog velike uloge poduzeća u državnom vlasništvu. Stoga se tražila druga referentna vrijednost u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. Osnovne uredbe.

(82)

Čini se da je najprimjerenija referentna vrijednost izračunata referentna vrijednost na temelju cijena toplo valjanog i hladno valjanog čelika na svjetskom tržištu koje se redovito objavljuju u specijaliziranim časopisima za čelik, kao što su Steel Business Briefing, MEPS i CRU.

(83)

Usporedba cijena poduzeća u državnom vlasništvu s referentnom vrijednosti izvan zemlje (izračunatom kako je objašnjeno u donjoj uvodnoj izjavi 103.) pokazala je da su te cijene bile znatno ispod referentnih cijena i tako su dovele do koristi za kineske proizvođače izvoznike OCS-a u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe.

(84)

Ovaj program subvencija specifičan je u smislu članka 4. stavka 2. točke (c) Osnovne uredbe s obzirom na to da toplo valjani i hladno valjani čelik koristi samo ograničeni broj industrija i poduzeća u Kini u svojoj proizvodnji.

(85)

Sljedeće pitanje na koje treba odgovoriti jest ovlašćuje li kineska Vlada privatne proizvođače toplo valjanog i hladno valjanog čelika, koji nisu javna tijela, ili ih usmjerava da toplo valjani i hladno valjani čelik dostavljaju proizvođačima OCS-a, u smislu članka 3. stavka 1. točka (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(86)

Na početku je već utvrđeno da je Vladina politika osigurati toplo valjani i hladno valjani čelik sektoru OCS-a, jer su javna tijela, kao dio Vlade, uključena u takvu nabavu i imaju vodeću ulogu na tržištu, što im omogućuje da ponude cijene ispod tržišne vrijednosti. U svakom slučaju, bez obzira na to smatraju li se ta tijela „javnima” ili ne, isti dokazi pokazuju postojanje Vladine politike koja ima jaku ulogu u ovom sektoru. Sada treba utvrditi obuhvaća li ta politika privatne dobavljače.

(87)

U brojnim Vladinim planovima i dokumentima o njezinim politikama postoje naznake da kineska Vlada potiče i podupire proizvođače čelika u Kini (poduzeća u državnom vlasništvu i poduzeća u privatnom vlasništvu). Određeni odjeljci tih dokumenata ukazuju na to postoji izravna veza između Vlade i ponašanja privatnih trgovačkih društava za čelik te se više puta moglo primijetiti da su te „smjernice” dovele do ponašanja trgovačkih društava za čelik koje se preporuča u tim planovima.

(88)

Na primjer, u Odredbi NDRC-a br. 35 - Politike za razvoj industrije željeza i čelika trgovačka društva za čelik potiče se da postupaju na određeni način (32), određuju se uvjeti ulaganja te se ulaganja uvjetuju odobrenjem nadležnih tijela (33), utječe se na tržišno natjecanje za resurse (34) te se čak predviđaju sankcije za trgovačka društva koja ne postupaju u skladu s tim (35). Dvanaesti petogodišnji razvojni plan za industriju čelika, također, utječe na poslovne odluke trgovačkih društava za čelik, što onda može utjecati na strukturu troškova i cijene (36).

(89)

Osim toga, podnositelj je pritužbe u Prilogu 24. pritužbi dostavio zbirku izvadaka iz brojnih dokumenata o politikama različitih Vladinih organizacija u kojima se naglašava potpora kineske Vlade industriji čelika, općenito, ili posebno aktivnosti u području organski prevučenih proizvoda (37).

(90)

Nadalje, javno dostupne informacije pokazuju da trgovačka društva u privatnom vlasništvu postupaju u skladu s različitim Vladinim planovima i dokumentima o njezinim politikama (38).

(91)

Kineska Vlada poduzela je korake kako bi obeshrabrila izvoz toplo valjanog i hladno valjanog čelika ograničenjima izvoza uvedenima složenim sustavom povrata PDV-a. Točnije, toplo valjani i hladno valjani čelik podliježu plaćanju PDV-a od 17 %. Povrat PDV-a za OCS prodan u zemlji koji je proizveden od hladno valjanog čelika (proizvedenog od toplo valjanog čelika) iznosi 13 %, ali ako trgovačko društvo odluči izvoziti toplo valjani ili hladno valjani čelik, PDV se ne vraća. Zbog tog sustava proizvođači toplo valjanog i hladno valjanog čelika u privatnom vlasništvu ne mogu poslovati uživajući uobičajenu slobodu trgovanja, što utječe na povećanje domaće ponude toplo valjanog i hladno valjanog čelika te neizbježno dovodi do snižavanja njegove cijene na kineskom tržištu. Stoga proizvođači toplo valjanog i hladno valjanog čelika u privatnom vlasništvu (a tako i poduzeća u državnom vlasništvu) ne mogu poslovati nezavisno od politike kineske Vlade.

(92)

U gornjem odjeljku o koristima javnih tijela utvrđeno je da zbog prevladavajuće uloge poduzeća u državnom vlasništvu na tržištu toplo valjanog i hladno valjanog čelika, privatni proizvođači toplo valjanog i hladno valjanog čelika nemaju izbora nego uskladiti svoje cijene s cijenama poduzeća u državnom vlasništvu. Drugim riječima, oni ne određuju cijene, nego ih preuzimaju. To je još jedan znak da privatni proizvođači toplo valjanog i hladno valjanog čelika ne mogu poslovati nezavisno od postupanja kineske Vlade i ostalih javnih tijela.

(93)

Tu činjenicu potkrjepljuju i informacije koje su dostavili kineski proizvođači izvoznici koji su dostavili odgovore na antisubvencijske upitnike, a koje pokazuju da su cijene privatnih dobavljača toplo valjanog i hladno valjanog čelika gotovo jednake cijenama poduzeća u državnom vlasništvu. Nadalje, u ugovoru koji je dostavio jedan od proizvođača izvoznika u uzorku za prodaju toplo valjanog čelika od strane dobavljača u privatnom vlasništvu čak postoji uvjet vezanja cijene na nabavnu cijenu od poduzeća u državnom vlasništvu.

(94)

S obzirom na gornji nalaz da su cijene poduzeća u državnom vlasništvu niže od tržišne vrijednosti, jasno je da su cijene dobavljača u privatnom vlasništvu, s obzirom na to da su usklađene s cijenama poduzeća u državnom vlasništvu, također ispod tržišne vrijednosti.

(95)

U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iv. – drugom alinejom – Osnovne Uredbe, financijski doprinos postoji kada Vlada: „povjerava ili usmjerava privatno tijelo na obavljanje jednog ili više vrsta poslova navedenih u točkama i., ii. i iii. koje bi uobičajeno bili u nadležnosti vlasti pa se ta praksa ne razlikuje u pravom smislu od prakse koju Vlade normalno primjenjuju;”. Žalbeno tijelo WTO-a tumači „usmjeravanje” kao upućivanje na situacije u kojima Vlada provodi svoju ovlast, uključujući određeni stupanj prisile, nad privatnim tijelom, a „povjeravanje” kao upućivanje na situacije u kojima Vlada daje odgovornost privatnom tijelu (39). Osim toga, Panel WTO-a za ograničenja izvoza SAD-a (40) izradio je trodijelni test prisutnosti povjeravanja i usmjeravanja, prema koje je potrebna prisutnost (a) Vladine mjere koja je (b) upućena konkretnoj stranci i (c) čiji je cilj konkretna zadaća ili dužnost (41).

(96)

Na temelju toga, uključenost privatnih dobavljača u politiku kineske Vlade za opskrbu toplo valjanog i hladno valjanog čelika predstavlja „povjeravanje” i „usmjeravanje” privatnih dobavljača zbog sljedećih razloga:

(97)

Uzimajući u obzir gore navedene čimbenike, može se zaključiti da ograničenja izvoza kineske Vlade, planiranje Vlade i prevladavajuća uloga poduzeća u državnom vlasništvu ograničavaju slobodu privatnih dobavljača toplo valjanog i hladno valjanog čelika, obvezujući ih da postupaju na nekomercijalan način te da prihvaćaju ekonomski neopravdane cijene (ispod tržišne vrijednosti), što ne bi učinili na slobodnom i otvorenom tržištu. To potvrđuje da Vladina politika na opskrbu toplo valjanog i hladno valjanog čelika (uključujući sektor organski prevučenih proizvoda od čelika) obuhvaća privatne dobavljače.

(98)

Nadalje, s obzirom na gornju analizu, dokazi u spisu i ostale javno dostupne informacije dovele su Komisiju do zaključka da kineska Vlada povjerava ili usmjerava privatne proizvođače toplo valjanog i hladno valjanog čelika u Kini da prodaju robu u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iii. i člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iv. Osnovne uredbe te postupaju na jednaki način kao i poduzeća u državnom vlasništvu za čelik.

(99)

Komisija je utvrdila da privatni dobavljači toplo valjanog i hladno valjanog čelika postupaju prema ovlaštenju i usmjeravanju kineske Vlade, a ispitni postupak pokazao je da su cijene dobavljača toplo valjanog i hladno valjanog čelika u privatnom vlasništvu usklađene s cijenama poduzeća u državnom vlasništvu (vidjeti gornji odjeljak).

(100)

Uzimajući to u obzir, zaključuje se da se nalazi o koristima i specifičnosti poduzeća u državnom vlasništvu koja prodaju toplo valjani i hladno valjani čelik ispod tržišnih cijena, primjenjuju na prodaju toplo valjanog i hladno valjanog čelika od strane dobavljača u privatnom vlasništvu

(101)

Dva proizvođača izvoznika u uzorku imala su koristi od ovog programa. Jedan proizvođač izvoznik (Panhua Steel Group) imao je koristi od prodaje toplo valjanog čelika za manju naknadu od primjerene, a drugi proizvođač izvoznik (Huadong Steel Group) imao je koristi od prodaje hladno valjanog čelika za manju naknadu od primjerene.

(102)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Korist se računa korištenjem iznosa razlika između stvarnih nabavnih vrijednosti i odgovarajućih referentnih vrijednosti nabave toplo valjanog i hladno valjanog čelika. Dobiveni iznos potom se dodjeljivao prema ukupnom prometu tijekom RIP-a proizvođača izvoznika koji surađuje, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(103)

S obzirom na to da je kinesko tržište toplo valjanog i hladno valjanog čelika poremećeno, cijene toplo valjanog i hladno valjanog čelika na svjetskom tržištu smatrale su se primjerenom osnovom za izračun referentnih cijena toplo valjanog i hladno valjanog čelika. Na temelju različitih časopisa o čeliku (SBB i MEPS) izabrane su domaće cijene, bez poreza, pet zemalja/regija (tj. Europe, SAD-a, Turske, Japana i Brazila). Kako bi došla do reprezentativne referentne vrijednosti, Komisija je odabrala najveće tržište za svaku od pet odgovarajućih zemljopisnih regija, tj. Europe (EU), Sjeverne Amerike (SAD), Latinske Amerike (Brazil), Azije (Japan) i Bliskog istoka/sjeverne Afrike (Turska). Za prosječne mjesečne cijene tijekom RIP-a za svaku od pet zemalja/regija izračunata je aritmetička sredina kako bi se došlo do mjesečnih referentnih cijena. Odabranih pet zemalja/regija nije imalo najviše cijene tijekom RIP-a, sve su članice WTO-a, nalaze se među deset najvećih proizvođača čelika u svijetu te su smještene na različitim kontinentima. Tako utvrđene referentne cijene se stoga smatraju razumnima i primjerenima.

(104)

Stopa subvencije utvrđena u pogledu ovog programa tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi 23,02 % za grupaciju Huadong i 27,63 % za grupaciju Panhua.

(105)

Ponderirana prosječna stopa subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 25,37 %.

(106)

S obzirom na nisku razinu suradnje, stopa subvencije za sva trgovačka društva koja nisu surađivala određena je na razini stope subvencije utvrđene za ovaj program za subjekte povezane s jednim od trgovačkih društava u uzorku koja surađuju, tj. 32,44 %.

(107)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da u Kini nema uređenog tržišta zemljišta i da je iznos koji plaćaju trgovačka društva za korištenje zemljišta niži od uobičajene tržišne stope. U svojem odgovoru na antisubvencijski upitnik, kineska je Vlada navela da „u skladu sa Zakonom o upravljanju zemljištem u NRK-u, zemljište u gradskim područjima nalazi se u vlasništvu države. Zemljište u ruralnim područjima i područjima oko gradova, osim ako je država drukčije odredila, u zajedničkom je vlasništvu poljoprivrednika”. Kineska Vlada tvrdila je da postoji standardizirano i konkurentno tržište zemljišta te da se pravima na korištenje zemljišta mora javno trgovati u skladu sa zakonom na tržištu zemljišta. Kineska Vlada je, također, tvrdila da bi se industrijsko i komercijalno zemljište trebalo dobiti uz naknadu za korištenje na otvorenom tržištu kroz javne natječaje, ponude ili dražbe. Kineska Vlada nije dostavila nikakve podatke o stvarnim cijenama prava na korištenje zemljišta, najnižim cijenama zemljišta koje je odredila Vlada, a koje su navedene u odgovoru na antisubvencijski upitnik i tijekom posjeta radi provjere.

(108)

Komisija je tijekom provjere zatražila od kineske Vlade dokaze kojima se potkrjepljuje njezina tvrdnja da je cjelokupno industrijsko zemljište u Kini dodijeljeno kroz javne natječaje, ponude ili dražbe. Kineska Vlada nije dostavila takve dokaze tijekom posjeta radi provjere, ali je poslala neke informacije o tome nakon posjeta radi provjere. Međutim, svi ti dokazi pokazuju da je od trinaest poslova u vezi s pravima na korištenje zemljišta koji se odnose na proizvođače izvoznike u uzorku, samo šest podlijegalo procesu ponude ili dražbe. Komisija nije primila zatražene informacije o sudionicima dražbe/nadmetanja te je de facto u svim slučajevima konačna cijena koju je platilo trgovačko društvo bila jednaka proizvoljnoj cijeni lokalnih tijela.

(109)

Pod pretpostavkom da u Kini nema tržišne cijene za zemljište, Komisija je, također, od kineske Vlade zatražila njezin stav o mogućim referentnim vrijednostima. Iako je to bila samo pretpostavka, a ne nalaz ili zaključak u trenutku kada je kineskoj Vladi poslan upitnik, kineska Vlada izrazila je stav da je ta pretpostavka pogrešna i nije dostavila nikakve moguće referentne vrijednosti. Kineska je Vlada, također, ukazala na navodne nedostatke pritužbe prema kojima, s jedne strane, podnositelj pritužbe tvrdi da u Kini nema tržišta za zemljište i da bi se trebala koristiti referentna vrijednost „izvan zemlje”, no, s druge strane, tvrdi da su poduzeća u državnom vlasništvu dobila od Vlade zemljište pod povoljnim uvjetima u odnosu na privatnu industriju te predlaže da bi u slučaju korištenja neke referentne vrijednosti, to trebale biti cijene koje plaćaju kineske industrije koje nisu u povlaštenom položaju. no nije dostavio nikakve informacije o tim cijenama. U tom kontekstu bi trebalo napomenuti da je podnositelj pritužbe tvrdio da je tržište prava na korištenje zemljišta u Kini bilo poremećeno u cjelini te da su proizvođači OCS-a i u državnom i u privatnom vlasništvu dobili prava na korištenje zemljišta za manju naknadu od primjerene.

(110)

Uređenje prava na korištenje zemljišta u Kini obuhvaćeno je Zakonom Narodne Republike Kine o upravljanju zemljištem i Zakonom Narodne Republike Kine o stvarnom pravu.

(111)

Prema članku 2. Zakona o upravljanju zemljištem, cjelokupno je zemljište u državnom vlasništvu, budući da prema kineskom Ustavu i odgovarajućim pravnim odredbama zemljište pripada zajednički kineskom narodu. Zemljište se ne može prodati, ali se u skladu sa zakonom mogu ustupiti prava na korištenje zemljišta. Državna tijela mogu ih ustupiti kroz javne natječaje, ponude ili dražbe

(112)

Proizvođači izvoznici koji surađuju obavijestili su o podacima o zemljištu koje imaju, kao i o većini odgovarajućih ugovora/potvrda o pravu korištenja zemljišta, no kineska je Vlada dostavila vrlo ograničene podatke o određivanju cijena prava korištenja zemljišta.

(113)

Kako je gore navedeno, kineska je Vlada tvrdila da se prava na korištenje zemljišta u Kini ustupaju kroz javne natječaje, ponude ili dražbe. To je predviđeno i u članku 137. Zakona Narodne Republike Kine o stvarnom pravu (42).

(114)

Međutim, tijekom provjere proizvođača izvoznika koji surađuju utvrđeno je da sustav koji je opisala kineska Vlada ne funkcionira uvijek tako u praksi. Na primjer, od šest prava na korištenje zemljišta koja je kupilo društvo Chongqing Wanda Steel Strip Co. Ltd. (dio društva Panhua Group Co. Ltd) za četiri od njih, kako su potvrdili službenici trgovačkog društva, nije bilo natječaja. Chongqing Wanda bio je jedini sudionik, a konačna cijena posla koju je platilo trgovačko društvo bila je de facto jednaka početnoj cijeni koju je proizvoljno odredio lokalni Ured za zemljišne resurse. Za preostala dva prava na korištenje zemljišta bilo je natječaja, no niti trgovačko društvo niti kineska Vlada nisu dostavili dokaze o tome. De facto, iz dokumenata koje je dostavila kineska Vlada nakon posjeta radi provjere čini se da su i ta dva prava na korištenje zemljišta kupljena po cijeni istovjetnoj cijeni koju je odredio lokalni Ured za zemljišne resurse. Zhangjiagang Panhua Steel Strip Co., Ltd (također dio društva Panhua Group Co. Ltd) dobio je tri prava na korištenje zemljišta prijenosom od privatnih trgovačkih društva u zamjenu za udio u društvu Panhua Group Co. Ltd.

(115)

Zhejiang Huadong Light Steel Building Material Co., Ltd je dobio dva od svojih prava na korištenje zemljišta od lokalnog Ureda za zemljište i resurse okruga Xiaoshan i jedno od privatnog trgovačkog društva. Nisu se mogli dostaviti nikakvi dokazi o natječaju ili dražbi jer, prema podacima kineske Vlade, prava na korištenje zemljišta kupljena prije 1. rujna 2006. nije bilo potvrde o prodaji za transakcije u vezi s pravima na korištenje zemljišta te de facto kineska Vlada nije potvrdila niti opovrgnula da su te transakcije podlijegale natječaju ili dražbi.

(116)

Nalazi postupka potvrđuju da je stanje u vezi s prodajom i stjecanjem zemljišta u Kini nejasno i netransparentno te cijene često proizvoljno određuju nadležna tijela. Tijela određuju cijene u skladu sa Sustavom procjene gradskog zemljišta u kojem se, između ostalog, nalaze upute o razmatranju politike za industriju prilikom određivanja industrijskog zemljišta. Osim toga, pristup industrijskom zemljištu je, barem u sektoru čelika, zakonom ograničen samo na trgovačka društva koja slijede politike za industriju koje je odredila država (43).

(117)

Nadalje, nezavisne informacije koje je dostavio podnositelj pritužbe ukazuju na to da se zemljište u Kini daje za cijene ispod uobičajenih tržišnih vrijednosti (44).

(118)

U skladu s time, dodjelu prava korištenja zemljišta od strane kineske Vlade trebalo bi smatrati subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iii. i članka 3. stavka 2. osnovne Uredbe u obliku prodaje robe, što daje korist trgovačkom društvima primateljima. Kako je objašnjeno gore u uvodnim izjavama od 114. do 115., u Kini ne postoji uređeno tržište za zemljište, a korištenje vanjske referentne vrijednost pokazuje da je iznos koji izvoznici koji surađuju plaćaju za prava korištenja zemljišta prilično ispod uobičajene tržišne stope. Subvencija je specifična na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) i članka 4. stavka 2. točke (c) Osnovne uredbe, jer je pristup industrijskom zemljištu zakonom ograničen samo na trgovačka društva koja poštuju politike za industriju koje je odredila država, samo su neki poslovi podlijegali natječaju, a cijene koje su često određivala nadležna tijela i Vladine prakse su nejasne i netransparentne.

(119)

Posljedično, ova se subvencija smatra subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(120)

S obzirom na to da je zaključeno kako u Kini u pogledu prava korištenja zemljišta ne prevladavaju tržišni uvjeti, čini se da u Kini uopće nema dostupnih referentnih vrijednosti iz privatnog sektora. Stoga prilagodba troškova ili cijena u Kini nije izvediva. U tim okolnostima smatra se da u Kini nema tržišta i, u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. Osnovne Uredbe, opravdano je korištenje vanjske referentne vrijednosti za mjerenje iznosa koristi. S obzirom na to da kineska Vlada nije surađivala ili nije podnijela nikakav prijedlog za vanjsku referentnu vrijednost, Komisija se morala poslužiti dostupnim podacima kako bi odredila prikladnu vanjsku referentnu vrijednost. U tom pogledu se smatra primjerenim koristiti informacije Posebnog carinskog područja Tajvana kako primjerenu referentnu vrijednost.

(121)

Komisija smatra da cijene zemljišta na Tajvanu pružaju najbolji približni pokazatelj za područja u Kini gdje su smješteni proizvođači izvoznici koji surađuju. Većina proizvođača izvoznika smještena je u istočnom dijelu Kine, u razvijenim područjima visokog BDP-a u pokrajinama s velikom gustoćom naseljenosti.

(122)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Korist za primatelja utvrđena je uzimajući u obzir razliku između iznosa koji je platilo svako trgovačko društvo za prava korištenja zemljišta i iznosa koji se u uobičajenim uvjetima trebao platiti na temelju tajvanske referentne vrijednosti.

(123)

Prilikom tog izračuna Komisija je koristila prosječnu cijenu zemljišta po četvornom metru utvrđenu na Tajvanu i prilagođenu za deprecijaciju valute i kretanje BDP-a od datuma dotičnih ugovora o pravu korištenja zemljišta. Podaci o cijenama industrijskog zemljišta prikupljeni su s internetske stranice Ureda za industriju Ministarstva gospodarskih poslova Tajvana. Deprecijacija valute i kretanje BDP-a za Tajvan izračunati su na temelju stopa inflacije i kretanja BDP-a po glavi stanovnika po trenutačnim cijenama u SAD-u za Tajvan, kako je objavio MMF u svojem World Economic Outlooku iz 2011. U skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe, ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao za RIP korištenjem uobičajenog vijeka trajanja prava korištenja zemljišta za zemljište za industrijsko korištenje u Kini, tj. 50 godina. Taj se iznos potom dodjeljivao prema ukupnom prometu tijekom RIP-a proizvođača izvoznika koji surađuju, jer subvencija ne zavisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(124)

Stopa subvencije utvrđena u pogledu ovog programa tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike iznosi 0,34 % za grupaciju Huadong i 1,12 % za grupaciju Panhua.

(125)

Ponderirana prosječna stopa subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 0,73 %.

(126)

S obzirom na nisku razinu suradnje, stopa subvencije za sva trgovačka društva koja nisu surađivala određena je na razini stope subvencije utvrđene za ovaj program za subjekte povezane s jednim od trgovačkih društava u uzorku koja surađuju, tj. 1,36 %.

(127)

U pritužbi se tvrdilo da cijene vode u Kini isključivo utvrđuju javna tijela i da se struktura određivanja cijena određuje u skladu s makropolitikama za industriju. Također se navodi da su cijene vode bile različite u različitim lokalnim područjima te da su se stope razlikovale za svako trgovačko društvo. U pritužbi se tvrdilo da su proizvođači OCS-a vjerojatno imali koristi od cijena vode za manju naknadu od primjerene u skladu s politikom poticanja proizvoda od čelika s dodanom vrijednosti.

(128)

Opskrbom vode i tržištem u Kini upravljaju NDRC, Ministarstvo vodnih resursa i Ministarstvo zaštite okoliša. Tržište opskrbe vodom još uvijek je uglavnom pod nadzorom lokalnih trgovačkih društava u državnom vlasništvu, iako je ulazak trgovačkih društava sa stranim kapitalom u neke projekte vodoopskrbe određenih gradova razbio monopol državnih dobavljača. Međutim, kineska Vlada nije mogla dostaviti detaljan popis opskrbljivača vodom s njihovim područjem pružanja usluga i dostavljenim obujmom (vidjeti donju uvodnu izjavu 129.), nego je ograničila svoj odgovor na popis opskrbljivača vodom u područjima u kojima se nalaze proizvođači izvoznici u uzorku.

(129)

U pogledu određivanja cijena, NDRC izrađuje glavnu politiku određivanja cijena, a lokalna tijela određuju lokalne cijene vode nakon postupka saslušanja kako bi se osiguralo održivo korištenje vodnih resursa. Cijene odražavaju troškove zajedno s razumnom dobiti lokalnih opskrbljivača vodom. Kineska je Vlada dostavila odgovarajuće cjenike koji se primjenjuju u općinama u kojima se nalaze proizvođači izvoznici OCS-a u uzorku. Objašnjeno je da se različite komunalne cijene primjenjuju na sve industrijske korisnike jednako i da se ne razlikuju prema trgovačkom društvu ili korisnicima.

(130)

Ispitni je postupak potvrdio da NDRC određuje osnovnu cijenu vode i da općinska upravna tijela za cijene određuju cijenu za svaku općinu na temelju nekoliko parametara (npr. troškova distribucije, dobiti i razumne marže). Cijeni vode dodaje se naknada za „zbrinjavanje otpadnih voda” koja se, također, određuje na razini općine.

(131)

Dok se osnovna cijena vode, naknada za zbrinjavanje otpadnih voda i druge moguće lokalne dodatne naknade jednako primjenjuju na sve korisnike iz iste kategorije, utvrđeno je da jedan od dva izvoznika u uzorku, grupacija Zhejiang Huadong, nije platila naknadu za zbrinjavanje otpadnih voda.

(132)

Izvoznik je tvrdio da je tu naknadu platio u paušalnom iznosu Uredu za zaštitu okoliša. Međutim, smatra se da ta uplata nije izvršena umjesto naknade za zbrinjavanje otpadnih voda zbog sljedeća tri razloga: (1) u službenom dokumentu navodi se naknada za „ispuštanje otpadnih voda”, a ne naknada za „zbrinjavanje otpadnih voda”; (2) uplata nije razmjerna stvarnoj potrošnji vode; (3) ukupan plaćeni iznos prilično je malen u usporedbi sa stvarnim iznosom koji bi se trebao platiti da je dospjela naknada za zbrinjavanje otpadnih voda s obzirom na stvarnu potrošnju vode.

(133)

Zhejiang Huadong Group primio je financijski doprinos u smislu članka 3. stavak 1. točke (a) podtočke iii. Osnovne uredbe tako što je Vlada osigurala vodu preko lokalnog javnog trgovačkog društva za vodoopskrbu (tj. društva Hangzhou Xiaoshan Water Supply Co. Ltd.). To predstavlja financijski doprinos Vlade u obliku davanja robe, osim opće infrastrukture u smislu Osnovne uredbe. S druge strane, to bi se moglo smatrati otpisom prihoda Vlade, jer javno tijelo nije naplatilo prihode koji bi u uobičajenim okolnostima bili dospjeli u smislu članka 3. stavka 1. točka (a) podtočke ii.

(134)

Grupacija Huadong Steel primila je koristi u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u mjeri u kojoj je Vlada osigurala vodu za manju naknadu od primjerene. Utvrđeno je da ovaj izvoznik nije platio punu cijenu opskrbe vodom koja se uobičajeno primjenjuje na kategoriju korisnika kojoj on pripada, s obzirom na to da komponenta „naknade za zbrinjavanje otpadnih voda” iz cijene vode nije plaćena.

(135)

Subvencija u obliku opskrbe vodom jednog od izvoznika koji surađuje specifična je u smislu članka 4. stavka 2. točke (c) Osnovne uredbe, jer naknada za zbrinjavanje otpadnih voda nije otpisana za sva poduzeća. Neovisno o izostanku zakonodavstva kojom se ta subvencija ograničuje na određena poduzeća, mogućnost određenih poduzeća koja proizvode dotični proizvod da dobiju vodu za manju naknadu od primjerene, zajedno s očitim diskrecijskim pravom lokalnih tijela da otpišu dio stope koja se uobičajeno plaća za vodu, tu subvenciju de facto čini specifičnom. Komisija nije mogla prikupiti dodatne dokaze o osnovi na kojoj je ta naknada otpisana, s obzirom na to da ih proizvođač izvoznik nije mogao dostaviti.

(136)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Smatra se da je korist iznos naknade za zbrinjavanje otpadnih voda koji nije plaćen za potrošnju vode tijekom RIP-a. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom prometu tijekom RIP-a proizvođača izvoznika koji surađuju, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(137)

Grupacija Zhejiang Huadong imala je koristi od neplaćanja naknade za zbrinjavanje otpadnih voda. Stopa subvencije utvrđena za to iznosi 0,01 %.

(138)

Ponderirana prosječna stopa subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 0,01 %.

(139)

S obzirom na nisku razinu suradnje, stopa subvencije za sva trgovačka društva koja nisu surađivala određena je na razini najviše stope subvencije utvrđene za ovaj program za trgovačka društva u uzorku koja surađuju, tj. 0,01 %.

(140)

U pritužbi se tvrdilo da je kineska Vlada osigurala električnu energiju za manju naknadu od primjerene putem povlaštenih stopa. Točnije, u pritužbi se navodi da su stope električne energije određene različito u različitim pokrajinama i da su povlaštene stope korištene kao sredstvo industrijske politike radi poticanja proizvoda od čelika s velikom dodanom vrijednosti i odvratili zastarjeli proizvodni kapaciteti.

(141)

NDRC je odgovoran za reguliranje tržišta električne energije i određivanje cijena u Kini. Mrežama između i unutar pokrajina upravljaju dva dobavljača u državnom vlasništvu: State Grid Corporation of China i China Southern Power Grid Corporation. Dobavljači električne energije na razini općina ovisna su društva tih trgovačkih društava. U Kini se uvodi mehanizam tržišnog natjecanja kroz nekoliko pilot projekata, ali je njegov učinak u ovoj fazi još uvijek zanemariv.

(142)

NDRC određuje cijene električne energije na temelju postupka koji uključuje ispitivanje troškova, stručno mišljenje, javne rasprave te konačno određivanje cijena i objavu. NDRC objavljuje cijene koje se primjenjuju na svaku pokrajinu u Obavijestima, a zatim lokalni uredi za cijene objavljuju odgovarajuću obavijest na lokalnoj razini kojom se uvode cijene koje je donio središnji NDRC. Konačna cijena odražava troškove nabave, prijenosa i gubitke te dodatne naknade Vlade. Cijene se razlikuju prema pokrajinama ovisno o lokalnoj situaciji i ciljevima politike koji se trebaju ostvariti u različitim pokrajinama. Određuju se za različite kategorije krajnjih korisnika (npr. za kućanstva i industrijske korisnike). Dodatna razlika u cijenama postoji zbog različitih industrijskih korisnika kako bi se poštovale politike za industriju koje je odredila kineska Vlada i odražava se u katalogu sadržanom u Odluci br. 40 (2005) NDRC-a (vidjeti dodatno objašnjenje u uvodnoj izjavi 182.). Korisnici koji se nalaze u skupini „poticanih” poduzeća u skladu s katalogom NDRC-a plaćaju osnovnu cijenu električne energije, dok korisnici iz skupine „zastarjelih” ili „zabranjenih” poduzeća plaćaju dodatnu naknadu na tu osnovnu cijenu. Korisnici koji nisu obuhvaćeni ni jednom kategorijom navedenom u katalogu, uvršteni su u opću kategoriju „dopuštenih” poduzeća i plaćaju osnovnu cijene bez dodatnih naknada. Proizvođači OCS-a bi u uobičajenim uvjetima bili uvršteni u kategoriju „poticanih” poduzeća u skladu s Odlukom br. 40 NDRC-a.

(143)

Komisija je od kineske Vlade zatražila regulatorni okvir za tržište električne energije i određivanje cijene te ulogu svih odgovarajućih tijela ili subjekata. Kineska Vlada nije dostavila sve odgovarajuće odluke o određivanju cijena koje su donijeli NDRC i lokalni uredi za cijene, ne samo za proizvođače izvoznike koji nisu u uzorku, nego i za one u uzorku. Kineska Vlada nije točno opisala ulogu NDRC-a i lokalnih ureda za cijene u određivanju cijena. Komisija je obavijestila kinesku Vladu o tim nedostacima u pogledu proizvođačâ izvoznikâ u svojem pismu od 12. kolovoza 2012. Nakon posjeta radi provjere je, također, otkriveno da je kineska Vlada navela netočnu cijenu električne energije koje se primjenjuje na jednog od izvoznika u uzorku koji surađuju.

(144)

Ispitni je postupak potvrdio da NDRC određuje cijene električne energije koje se primjenjuju na različite pokrajine. Provjereno je da lokalni ured za cijenu djeluje sam kao produžena ruka za izvršavanje odluke koju je donio NDRC na središnjoj razini. To potvrđuje i činjenica da NDRC izdaje Obavijesti u kojima određuje stvarne cijene za svaku pokrajinu, a zatim se te obavijesti formalno prenose u lokalnim obavijestima koje donose lokalni uredi za cijene i provode na lokalnoj razini. Ispitni postupak je, također, pokazao da se različite cijene električne energije koje se primjenjuju na određene sektore i/ili na pokrajine i lokalnu razinu, određuju u skladu s određenim čimbenicima, uključujući posebno praćenje ciljeva politike za industriju koje određuju središnja i lokalna Vlada u svojim petogodišnjim planovima i u sektorskim planovima.

(145)

Ispitivanje proizvođača u uzorku koji surađuju je pokazalo da je jedan od njih, tj. Chongqing Wanda Steel Strip („CWSS”) imao koristi od cijene električne energije koja je niža od cijene koja se općenito primjenjuju na velike industrijske korisnike. Utvrđeno je da je u specifičnom području, u kojem se taj izvoznik nalazi, podkategorija određenih industrijskih korisnika, uključujući korisnike koji proizvode dotični proizvod, imala pravo na tu nižu cijenu.

(146)

Jedan od proizvođača u uzorku koji surađuju (CWSS) primio je financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iii. Osnovne uredbe tako što je Vlada osigurala električnu energiju putem lokalnog javnog trgovačkog društva za opskrbu električnom energijom. To predstavlja doprinos Vlade u obliku davanja robe, osim opće infrastrukture u smislu Osnovne uredbe.

(147)

CWSS je primio koristi u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u mjeri u kojoj je Vlada osigurala električnu energiju za manju naknadu od primjerene. Utvrđeno je da je ovaj izvoznik imao pravo na cijenu nižu od cijene koja se općenito primjenjuje na ostale velike industrijske korisnike.

(148)

Subvencija u obliku opskrbe električnom energijom za jednog od izvoznika koji surađuju specifična je u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) i članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe. Niža cijena električne energije utvrđuje se u odgovarajućoj obavijesti NDRC-a i uključuje u obavijest koju izdaje lokalni ured za cijene, tj. propisuje se na središnjoj razini i provodi na lokalnoj. Ta niža cijena ograničena je na određena poduzeća u određenim specifičnim sektorima (uglavnom na proizvođače feroslitina u elektroničkim pećima i trgovačka društva za proizvodnju gnojiva) uključena u podkategoriji velikih industrijskih korisnika. Stoga je ta niža cijena ograničena de iure samo na trgovačka društva u tim kategorijama u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe.

(149)

Subvencija je, također, ograničena na određenu regiju tako što se primjenjuje samo na ograničeno označeno zemljopisno područje u kojem se nalazi proizvođač izvoznik. To područje dobiva poticaje u skladu sa zakonodavstvom koje izdaje središnja Vlada, tj. Okružnicom Državnog vijeća u vezi s nekoliko politika o razvoju velikih zapadnih regija Kine (detaljnije vidjeti u donjoj uvodnoj izjavi 233.). Okružnica izričito navodi mehanizam određivanja cijena za prijenos i opskrbu električnom energijom kao jedan od alata za postizanje razvoja određenih sektora. S obzirom na to da cijene električne energije koje se primjenjuju u tom području određuje središnje tijelo, ta je subvencija i specifična za određenu regiju u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe.

(150)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Korist za proizvođače izvoznike izračunata je uzimajući u obzir razliku između stvarne plaćene cijene električne energije po kWh i cijene koju su veliki industrijski korisnici trebali platiti po kWh, pomnoženo količinom električne energije koja je potrošena tijekom RIP-a. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) zatim dodjeljivao prema ukupnom prometu tijekom RIP-a proizvođača izvoznika koji surađuju, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(151)

Jedan od proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju, a koji pripada grupaciji Panhua (tj. CWSS) imao je koristi od ove niže cijene električne energije. Stopa subvencije utvrđena za grupaciju Panhua iznosi 0,14 %.

(152)

Ponderirana prosječna stopa subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 0,07 %.

(153)

S obzirom na nisku razinu suradnje, stopa subvencije za sva trgovačka društva koja nisu surađivala određena je na razini stope subvencije utvrđene za ovaj program za subjekte povezane s jednim od trgovačkih društava u uzorku koja surađuju, tj. 0,17 %.

(154)

U pritužbi je naveden veliki broj druge robe koji je kineska Vlada osigurala proizvođačima OCS-a putem svojim poduzeća u državnom vlasništvu. Posebno su u pritužbi navedene brojne specifične transakcije koje se odnose na dostavljanje nekoliko proizvoda od čelika koje su proizvela poduzeća u državnom vlasništvu, uključujući koncentrat željezne rudače, pelet, sinteriranu rudaču, ostatke, gredice, slitine i mnoge druge. Pritužba je pokazala da je cijena za nabavu te robe određena s obzirom na različite elemente i/ili referentne vrijednosti, te da najviše dozvoljene cijene ili prilagodbe cijena ovisile o različitoj robi i o tome je li se dotični posao odnosio na povezane stranke.

(155)

Kineska Vlada odgovorila je da nije imala taj program za proizvođače čelika tijekom RIP-a. S obzirom na nedostatak informacija od strane kineske Vlade o tom programu, Komsija je svoje nalaze temeljila na raspoloživim informacijama u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(156)

U mjeri u kojoj cijene različite gore navedene robe ne odražavaju odgovarajuću naknadu, protiv ovog programa se mogu uvesti kompenzacijske mjere u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iii. i člankom 6. točkom (d) Osnovne uredbe. Međutim, složenost različitih transakcija za nabavu te robe i povezani ugovori koji nisu bili dostupni u evidenciji postupka, nisu omogućili Komisiji donošenje čvrstog zaključka o tom programu. Stoga je Komisija odlučila da taj program dalje neće procjenjivati.

(157)

U pritužbi se tvrdilo da proizvođači OCS-a imaju koristi od niskih (subvencioniranih) kamatnih stopa poslovnih banaka u državnom vlasništvu i državne banke u skladu s politikom kineske Vlade za potporu i razvoj širenja kineske industrije čelika prema petogodišnjim planovima.

(158)

Komisija je od kineske Vlade zatražila informacije o omjeru zajmova banaka u kojima je kineska Vlada većinski ili jedini dioničar, banaka u kojima kineska Vlada ima udio, ali nije najveći dioničar, banaka u kojima kineska Vlada nema udio i banaka koje su u stranom vlasništvu, koji su dani industriji u cjelini i industriji obuhvaćenoj ovim postupkom. Kineska Vlada odgovorila je da ne zadržava podatke o iznosima i postupcima zajmova koje su dale banke u državnom vlasništvu i da kineska Vlada ne zadržava podatke o zajmovima danima industriji čelika. Kineska Vlada nije predložila drugi izvor ovih informacija.

(159)

Komisija je, također, tražila informacije o državnom vlasništvu u bankama i financijskim institucijama, no kineska Vlada nije dostavila te informacije tvrdeći da ne čuva takve evidencije. Iako nije vjerojatno da kineska Vlada nema uvid u imovinu koja je u njezinom vlasništvu, napominje se da je, u skladu s javno dostupnim informacijama (45)  (46), kineska Vlada većinski dioničar u mnogim bankama osnovanima u Kini te, stoga, kao što je to slučaj kod poduzeća u državnom vlasništvu koja proizvode toplo valjani i hladno valjani čelik, ima pristup statutu banaka u kojima bi trebalo detaljno opisati vlasničku strukturu. U tom pogledu se, također, napominje da u skladu s člankom 61. Zakona o poslovnim bankama iz 2003., banke „dostavljaju bilance, izvješća o dobiti i druga financijska izvješća te statistiku i dokumente regulatornom tijelu za bankarski sustav Državnog vijeća Narodne Republike Kine”.

(160)

Komisija je, također, zatražile informacije (putem posebnog upitnika – Dodatak A) o strukturi Vladine kontrole u dotičnim kineskim bankama te ispunjavanju Vladinih politika ili interesa u pogledu industrije čelika (tj. upravnog odbora i odbora dioničara, zapisnika sa sastanaka dioničara/direktora, državljanstva dioničara/direktora, politika davana zajmova i procjene rizika u vezi sa zajmovima odobrenima proizvođačima izvoznicima koji surađuju). Neovisno o tome, kineska je Vlada u odgovoru na upitnik dostavila samo jedan Dodatak A koji sadrži neke opće informacije (uglavnom prikupljene s internetskih stranica banaka). Većina specifičnih informacije zatraženih u Dodatku A nije dostavljena. Kineska je Vlada na neka pitanja odgovorila da nema takve informacije u ovom trenutku, a za neka je samo dostavila informacije o odabranim bankama (tj. statuti su dostavljeni samo za osam banaka). Komisija je u pismu za dopunu podataka ponovila svoj zahtjev i pozvala kinesku Vladu da dostavi sve informacije koje su prvotno zatražene u upitniku. U svojem odgovoru na pismo za dopunu podataka kineska je Vlada dostavila neke dodatne informacije. Međutim, odgovor je još uvijek bio nepotpun i većina zatraženih informacija (npr. postotak Vladinog udjela u bankama u državnom vlasništvu, statuti nekih banaka navedenih u upitniku, potpuni odgovori na upitnik u Dodatku A) nije dostavljena.

(161)

Komisija je u upitniku, pismu za dopunu podataka i ponovno tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta zatražila okružnice Narodne banke Kine o proširenju politike kamatnih stopa na zajmove financijskih institucija (YinFa [2003.] br. 250 i YinFa [2004.] br. 251). Komisija je za postojanje tih okružnica saznala tijekom prethodnog ispitnog postupka. Međutim, umjesto dostavljanja tih okružnica, kineska je Vlada uputila Komisiju na internetsku stranicu Narodne banke Kine radi prikupljanja informacija o politici kamatnih stopa za zajmove financijskih institucija. Tijekom provjere dostavljana su dva dokaza u tom pogledu, ali to su bili samo ispisi s internetske stranice. Napominje se da se na internetskoj stranici Narodne banke Kine nije mogao pronaći potpuni sadržaj okružnica.

(162)

Komisija je, također, tijekom provjere na licu mjesta zatražila Okružnicu Narodne banke Kine o promjenama od 8. lipnja 2012. Kineska Vlada nije dostavila tu Okružnicu i umjesto toga je poslala ispis općih informacija s internetske stranice Narodne banke Kine o prilagodbi referentnih kamatnih stopa.

(163)

Komisija je, također, zatražila od kineske Vlade da organizira sastanke s određenim bankama kako bi provjerila informacije o davanju povlaštenih zajmova industriji OCS-a. Međutim, kineska Vlada nije organizirala takve sastanke i tvrdila je da se ne može uplitati u poslove banaka u državnom vlasništvu radi dogovaranja takvih sastanaka. Također se napominje da je u pismu najave provjere od 7. lipnja 2013. Komisija objasnila da je spremna započeti provjeru dan ranije i de facto je omogućila više vremena za provjeru ako bi kineska Vlada smatrala da su banke u boljem položaju dostaviti pojašnjenja i objašnjenja o davanju povlaštenih zajmova. Komisija je stoga zatražila od kineske Vlade da potvrdi prisutnost banaka prije provjere kako bi skupina zadužena za provjeru mogla napraviti potrebne pripreme. Kineska je Vlada svojem dopisu od 15. lipnja 2012. navela da će nastaviti tražiti od banaka da surađuju, ali da ih na to ne može prisiliti. Konačno, radna je skupina Komisije tek tijekom prvog dana provjere obaviještena da je predstavnik Kineske banke za izgradnju dostupan za pitanja i objašnjenja. S obzirom na to da Komisija nije bila obaviještena o tome (iako je to posebno zatražila u pismu najave provjere), nije mogla postaviti specifična pitanja o ugovorima i uvjetima zajmova, nego samo općenita pitanja. U svakom slučaju, nikakvi popratni dokumenti nisu dostavljeni uz izjave predstavnike Kineske banke za izgradnju s objašnjenjem da su svi dokumenti koje je Komisija zatražila povjerljivi i interne prirode.

(164)

Kineskoj je Vladi ukazano na posljedice nesuradnje u skladu s člankom 28. stavkom 1. i stavkom 6. Osnovne uredbe. S obzirom na taj nedostatak suradnje, bilo je potrebno, pored uzimanja u obzir odgovarajućih dokumenata kineske Vlade koje su dostavile druge stranke, koristiti i podatke iz sekundarnih izvora, uključujući pritužbu i javno dostupne podatke s interneta.

(165)

Ispitni je postupak utvrdio da kinesko financijsko tržište obilježava uplitanje države, jer je većina velikih banaka u državnom vlasništvu. Kineske vlasti pružile su samo vrlo šture podatke o udjelima/vlasništvu u bankama u Kini. Međutim, kako se u nastavku dodatno objašnjava, Komisija je skupila dostupne podatke kako bi došla do reprezentativnih nalaza. Prilikom analize jesu li na banke prenesene Vladine ovlasti ili ih izvršavaju (javna tijela), Komisija je također tražila podatke ne samo o državnom vlasništvu banaka, nego i o drugim značajkama, poput Vladine prisutnosti u upravnom odboru, Vladinog nadzora nad njihovim aktivnostima, provođenje Vladinih politika ili interesa te jesu li subjekti nastali statutom.

(166)

Na temelju dostupnih podataka zaključuje se da banke u državnom vlasništvu u Kini imaju najveći tržišni udio i prevladavajući su dionici na kineskom financijskom tržištu. Prema istraživanju Deutsche Bank iz 2006. o kineskom bankarskom sektoru (47), moguće je da udio banaka u državnom vlasništvu predstavlja više od 2/3 kineskog tržišta. O tome se u Pregledu WTO-a kineske trgovinske politike napominje da je „visoki stupanj državnog vlasništva još jedna važna značajka financijskog sektora u Kini” (48) i da su „zabilježene neznatne promjene tržišne strukture kineskog bankarskog sektora u kojem prevladavaju banke u državnom vlasništvu” (49). Važno je napomenuti da se čini da pet najvećih banaka u državnom vlasništvu (Poljoprivredna banka, Banka Kine, Banka za izgradnju, Banka za komunikacije i Industrijska i poslovna banka) predstavlja više od polovice kineskog bankarskog sektora (50).

(167)

Komisija je također zatražila podatke o strukturi Vladinog nadzora u tim kineskim bankama i provedbi Vladinih politika ili interesa u odnosu na industriju čelika (tj. upravni odbor i odbor dioničara, zapisnici sa sastanaka dioničara/direktora, državljanstvo dioničara/direktora, politike davanja zajmova i procjena rizika u odnosu na zajmove dane proizvođačima izvoznicima koji surađuju). Neovisno o tome, kako se napominje u gornjoj uvodnoj izjavi 160., kineska Vlada je dostavila vrlo ograničene informacije u tom pogledu. Posljedično, Komisija je morala koristiti dostupne podatke. Na temelju dostupnih podataka zaključila je da te banke kontrolira Vlada i da one izvršavaju Vladine ovlasti tako da se njihovo postupanje može pripisati državi. Odgovarajući podaci korišteni za navedene nalaze proizišli su iz podataka koje je dostavila kineska Vlada, godišnjih izvješća kineskih banaka koje je dostavila kineska Vlada ili su javno dostupni, podataka iz istraživanja Deutsche Bank iz 2006. o kineskom bankarskom sektoru, Pregleda WTO-a kineske politike (2010. i 2012.), izvješća Svjetske banke „Kina 2030.”, podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici koji surađuju i podataka sadržani u pritužbi. U pogledu stranih banaka, neovisni izvori procjenjuju da one predstavljaju mali udio u kineskom bankarskom sektoru te posljedično imaju neznatnu ulogu u politici zajmova; odgovarajući podaci ukazuju na to da bi one mogle predstavljati samo 1 % kineskog tržišta (51). Odgovarajući javno dostupni podaci također potvrđuju da se kineske banke, posebno velike poslovne banke, još uvijek oslanjaju na dioničare u državnom vlasništvu i Vladu za obnavljanje kapitala kada postoji nedostatak adekvatnosti kapitala kao posljedica kreditne ekspanzije (52).

(168)

U pogledu banaka koje su dale zajmove proizvođačima izvoznicima koji surađuju, velika većina su banke u državnom vlasništvu. Doista je na temelju dostupnih podataka utvrđeno da je najmanje 14 od 17 evidentiranih banaka banke u državnom vlasništvu, uključujući najveće poslovne banke u Kini poput Banke Kine, Kineske banke za izgradnju i Industrijske i poslovne banke Kine. U pogledu preostalih dotičnih banaka u državnom vlasništvu, Komisija je ponovno zatražila iste gore spomenute podatke o Vladinom nadzoru i provedbi Vladinih politika ili interesa u odnosu na industriju čelika. Takve detaljne informacije nisu dostavljene. Stoga se zaključuje da te banke kontrolira Vlada i da one izvršavaju Vladine ovlasti tako da se njihovo postupanje može pripisati državi. Stoga bi se poslovne banke u državnom vlasništvu u Kini trebale smatrati javnim tijelima.

(169)

Još jedan znak uključenosti kineske Vlade na kineskom financijskom tržištu je uloga koju Narodna banka Kine ima u određivanju posebnih granica kod određivanja i promjene kamatnih stopa. Doista, ispitni je postupak utvrdio da Narodna banka Kine ima posebna pravila koja uređuju način na koji se mijenjaju kamatne stope u Kini. Prema dostupnim podacima, ta su pravila određena u Okružnici Narodne banke Kine o pitanjima prilagodbe kamatnih stopa na depozite i zajmove – Yinfa (2004.) br. 251 („Okružnica 251”). Od financijskih se institucija zahtijeva određivanje kamatnih stopa za zajmove u određenom rasponu u odnosu na referentnu kamatnu stopu Narodne banke Kine za zajmove. Za zajmove poslovnih banaka i zajmove banaka za provedbu državne politike kojima se komercijalno upravlja nema gornje granice raspona, nego samo donja granica. Za gradske kreditne zadruge i ruralne kreditne zadruge postoje i gornja i donja granica raspona. Za povlaštene zajmove i zajmove za koje Državno vijeće ima posebne odredbe, kamatne stope se ne mijenjaju prema gore. Komisija je od kineske Vlade tražila objašnjenja o definiciji i izričaju u Okružnici 251., kao i njoj prethodnog propisa (Okružnica Narodne banke Kine o proširenju raspona promjena kamatnih stopa zajmova financijskih institucija – YinFa [2003.] br. 250). Međutim, kako je opisano u gornjim uvodnim izjavama 161. i 162., kineska je Vlada odbila dostaviti te okružnice tako da Komisija nije mogla provjeriti njihov sadržaj i zatražiti objašnjenja. S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila odgovarajuće informacije u tom pogledu koje bi ukazale na to da se stanje promijenilo od svibnja 2011. kada je Komisija zaključila svoj antisubvencijski ispitni postupak o premazanom finom papiru (53), utvrđeno je da je Narodna banka Kine uključena i da utječe na određivanje kamatnih stopa poslovne banke u državnom vlasništvu.

Kineska Vlada nije dostavila nikakve dokaze da se stanje utvrđeno u ispitnom postupku o premazanom finom papiru promijenilo. Stoga je na temelju raspoloživih podataka i drugih gore navedenih dokaza zaključeno da bi situacija u vezi s metodologijom za utvrđivanje kamatnih stopa trebalo ostati jednako tijekom cijelom RIP-a.

(170)

Komisija je također nastojala analizirati jesu li poslovne banke u privatnom vlasništvu u Kini ovlaštene ili ih usmjerava kineska Vlada na davanje povlaštenih (subvencioniranih) zajmova proizvođačima organski prevučenog čelika, u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(171)

Iz gornjeg odjeljaka o uključenost države u bankarski sektor (uvodne izjave od 165. do 169.) jasno je da kineska Vlada ima politiku osiguranja povlaštenih zajmove sektoru organski prevučenog čelika, jer su javna tijela (poslovne banke u državnom vlasništvu) (54) uključene u takvo postupanje i imaju vodeće mjesto na tržištu, što im omogućuje odobravanje kamatnih stopa ispod tržišne vrijednosti. Sada treba utvrditi obuhvaća li ta politika privatne dobavljače.

(172)

Zakon o poslovnim bankama [2003.] primjenjuje se jednako na poslovne banke u državnom vlasništvu i poslovne banke u privatnom vlasništvu. Na primjer, članak 38. ovog zakona upućuje sve poslovne banke (tj. i banke koje su u privatnom vlasništvu) da „utvrde stopu zajma u skladu s gornjom i donjom granicom stope zajma koju je odredila Narodna banka Kine”. Članak 34. Zakona o poslovnim bankama upućuje poslovne banje da „svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva i društvenog razvoja te u duhu državnih politika za industriju”.

(173)

Osim toga, Odredba br. 35 – Politike za razvoj industrije željeza i čelika, posebno članci 24. i 25. koji ograničuju odobravanja zajmova samo na ona trgovačka društva koja postupaju u skladu s nacionalnim politikama za razvoj industrije željeza i čelika, ne razlikuju poslovne banke u državnom i u privatnom vlasništvu.

(174)

Nastavno na gore navedeno (uvodne izjave od 161. do 162.), okružnice Narodne banke Kine, također, su obvezujuće za poslovne banke u privatnom vlasništvu.

(175)

Gornja pozivanja na zakone i propise u vezi s bankarskim sektorom pokazuju da politika kineske Vlade u pogledu odobravanja povlaštenih zajmova proizvođačima organski prevučenog čelika obuhvaća i poslovne banke u privatnom vlasništvu te i de facto kineska Vlada usmjerava da „svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva i društvenog razvoja te u duhu državnih politika za industriju” (55).

(176)

Komisija je od kineske Vlade zatražila odgovarajuće informacije kako bi ocijenila kako banke u Kini provede ocjenu kreditnog rizika trgovačkih društava za OCS prije donošenja odluke hoće li im odobriti zajmove ili ne te odluke o uvjetima dodjeljivanja zajmova. U Dodatku A na upitnik, Komisija je zatražila informacije o tome kako banke, uzimaju u obzir rizik kod dodjeljivanja zajmova, ocjenjuju kreditnu sposobnost korisnika kredita, koje premije rizika banka naplaćuje za različita trgovačka društva/industrije u Kini, koje čimbenike banka uzima u obzir kod ocjene kreditnog zahtjeva, opisu kreditnog zahtjeva, procesu odobrenja itd. Međutim, niti kineska Vlada niti bilo koja pojedinačna banka utvrđena u upitniku nije dostavila nikakve dokaze u tom pogledu. Kineska je Vlada dostavila samo odgovore općenite prirode bez ikakvih dokaza o stvarnoj ocjeni kreditnog rizika bilo koje vrste.

(177)

Komisija je također zatražila slične informacije od proizvođača izvoznika koji surađuju i pokušala ih je provjeriti tijekom posjeta radi provjere proizvođača izvoznika u uzorku na licu mjesta. Obje grupacije proizvođača izvoznika u uzorku su odgovorile da banke traže određene dokumente i provode neku vrstu analiza kreditnog rizika prije dodjeljivanja zajma. Međutim, svoje tvrdnje nisu mogle potkrijepiti nikakvim dokazima. Komisija je tijekom provjere na licu mjesta zatražila dokaze da banke traže takve dokumente ili da trgovačka društva dostavljaju bankama te dokumente ili bilo kakvo izvješće banaka kojim se dokazuje da su takve analize kreditnog rizika provedene. Međutim, grupacije proizvođača izvoznika u uzorku nisu mogle dostaviti takve dokaze, kao niti bilo koje druge dokaze koji potvrđuju njihove tvrdnje. Također se napominje da ni jednoj grupaciji proizvođača izvoznika u uzorku, kao niti pojedinačnim trgovačkim društvima unutar tih grupacija nije dodijeljen kreditni rejting.

(178)

Podaci o ocjeni kreditnog rizika višem su puta zatraženi od zainteresiranih stranaka i smatraju se ključnima uzimajući u obzir između ostalog i. nalaze u izvješću MMF-a za 2006. koji je ukazao na to da je liberalizacija banaka u Kini nedovršena i da se kreditni rizik ne odražava primjereno (56), ii. izvješću MMF-a za 2009. koje je istaknulo nedostatak liberalizacije kamatnih stopa u Kini (57), iii. izvješću MMF-a za pojedinu zemlju za 2010. koje je navelo da je trošak kapitala u Kini relativno nizak, dodjela je kredita ponekad određena necjenovnim kriterijima i visoka štednja pravnih osoba dijelom je povezana s niskim troškom različitih ulaznih čimbenika (uključujući kapital i zemlju) (58) i iv. Ekonomski pregled OECD-a za Kinu za 2010. (59) i Radni dokument gospodarskog odjela OECD-a br. 747 o reformama kineskog financijskog sektora (60) koji su naveli da je u vlasništvu financijskih institucija i dalje dominantna država, zbog čega se javljaju pitanja o tome u kojoj su mjeri odluke banaka o zajmovima temeljene isključivo na poslovnim razmatranjima, dok se za tradicionalnu ulogu banaka čini kao da je to uloga Vladinih agencija povezanih s Vladom.

(179)

Uzimajući u obzir sve dokaze, zaključuje se da su veliku većinu zajmova dvjema grupacijama proizvođača izvoznika u uzorku dale banke koje se smatraju javnim tijelima, jer su im dodijeljene ovlasti Vlade i izvršavaju Vladine funkcije. Postoje dodatni dokazi da te banke stvarno izvršavaju Vladine ovlasti jer, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 169., postoji jasno uplitanje države (tj. Narodne banke Kine) u način na koji poslovne banke donose odluke o kamatnim stopama za zajmove koji se odobravaju kineskim trgovačkim društvima. U tim okolnostima, praksa davanja zajmova tih subjekata izravno se pripisuje Vladi. Činjenicu da banke izvršavaju Vladine ovlasti također potvrđuje način na koji se Odredba Narodne banke Kine br. 35 – Politike za razvoj industrije željeza i čelika  (61) , Odluka 40. i članak 34. Zakona o poslovnim bankama primjenjuju s obzirom na ostvarivanje Vladine industrijske politike. Također postoji i puno dokaza na temelju indicija, koje potkrepljuju objektivne studije i izvješća, da u kineskom financijskom sustavu još uvijek postoji velika mjera Vladinog uplitanja, kako je već objašnjeno u gornjoj uvodnoj izjavi 178. Konačno, kineska Vlada nije dostavila podatke koji bi omogućili bolje razumijevanje odnosa banaka u državnom vlasništvu i Vlade, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 159. do 164.

Stoga u slučaju zajmova koje daju poslovne banke u državnom vlasništvu u Kini, Komisija zaključuje da postoji financijski doprinos proizvođačima organski prevučenog čelika u obliku izravnog prijenosa Vladinih sredstava u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. Osim toga, isti dokazi pokazuju da poslovne banke u državnom vlasništvu (kao i banke u privatnom vlasništvu) ovlašćuje ili usmjerava Vlada te to stoga znači da financijski doprinos postoji u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(180)

S obzirom na analizu u gornjim uvodnim izjavama od 170. do 175., također se utvrđuje da kineska Vlada ovlašćuje i usmjerava banke u privatnom vlasništvu na odobravanje zajmova proizvođačima OCS-a te da financijski doprinos postoji na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Osnovne uredbe.

(181)

Postoji korist u smislu članka 3. stavka 2. i članka 6. točke (b) Osnovne uredbe u mjeri u kojoj se Vladini zajmovi odobravaju pod povoljnijim uvjetima nego što bi ih zajmoprimac mogao stvarno ostvariti na tržištu. Budući da je utvrđeno da nevladini zajmovi u Kini ne daju prikladno tržišno mjerilo (banke u privatnom vlasništvu koje povjerava ili usmjerava kineska Vlada), do njega se došlo korištenjem metode opisane dolje u uvodnim izjavama 191. i 192.

(182)

Industrija čelika pripada poticanoj kategoriji u skladu s Odlukom br. 40. Odluka br. 40 uredba je Državnog vijeća, tj. najvišeg upravnog tijela u NRK-u te je u tom smislu odluka pravno obvezujuća za ostala javna tijela i gospodarske subjekte. Razvrstava industrijske sektore u „poticane, ograničene i isključene projekte”. Taj akt predstavlja smjernicu industrijske politike koja zajedno s Kataloškim popisom pokazuje kako kineska Vlada održava politiku poticanja i potpore skupina poduzeća ili industrija, poput industrije čelika/OCS-a, koja je u Kataloškom popisu razvrstana kao „poticana industrija”. U pogledu broja industrija navedenih kao „poticane”, napominje se da one predstavljaju samo dio kineskog gospodarstva. Nadalje, samo određene aktivnosti unutar tih poticanih sektora označene su kao „poticane”. Odluka br. 40 također u članku 17. određuje da „poticani projekti ulaganja” dobivaju određene povlastice i poticaje te, između ostalog, financijsku potporu. S druge strane, u odnosu na „ograničene i isključene projekte”, Odluka br. 40 ovlašćuje državnu vlast na izravno uplitanje radi uređenja tržišta. De facto, na temelju članaka 18. i 19. odgovarajuća tijela sprječavaju financijske institucije da takvim „ograničenim i isključenim projektima” osiguraju zajmove. Iz gore je navedenog jasno da Odluka br. 40 sadrži obvezujuća pravila za sve gospodarske institucije u obliku uputa o poticanju i potpori poticanih industrija, od kojih je jedna i industrija OCS-a.

(183)

Nadalje, Odredba br. 35 NDRC-a – Politike za razvoj industrije željeza i čelika, a posebno članci 24. i 25., ograničuje davanje zajmova samo na poduzeća za čelik koja postupaju u potpunosti u skladu s politikama za razvoj industrije željeza i čelika.

(184)

Podnositelj pritužbe je, također, dostavio dokaze da neki drugi Vladini planovi i dokumenti daju poticaje i upute za pružanje financijske potpore industriji čelika općenito, ali i specifičnim zemljopisnim regijama Kine (62)  (63).

(185)

Uzimajući u obzir gornja razmatranja, postaje jasno da nadležna tijela dopuštaju financijskim institucijama dodjeljivanje povlaštenih zajmova samo ograničenom broju industrija/trgovačkih društava koje postupaju u skladu s razvojnim politikama kineske Vlade. Na temelju dokaza u spisu i zbog izostanka suradnje kineske Vlade u ovom pitanju, zaključuje se da subvencije u obliku povlaštenih zajmova nisu općenito dostupne te su stoga specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe. Štoviše, ni jedna zainteresirana stranka nije podnijela dokaze koji ukazuju na to da se subvencija temelju na objektivnim kriterijima ili uvjetima na temelju članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe.

(186)

Ispitni je postupak pokazao da su dvije grupacije proizvođača izvoznika u uzorku imale koristi od povlaštenih zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(187)

U skladu s tim, financiranje industrije organski prevučenog čelika trebalo bi se smatrati subvencijom.

(188)

S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, koristi za proizvođače izvoznike i specifičnosti, ova bi se subvencija trebala smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(189)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Prema članku 6. točki (b) Osnovne uredbe kao korist za primatelje smatra se razlika između iznosa kojeg trgovačko društvo plaća za Vladin zajam i iznosa kojeg bi trgovačko društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam dostupan na tržištu.

(190)

Kako je objašnjeno gore (uvodne izjave od 165. do 178.), budući da zajmovi koje daju kineske banke odražavaju značajno Vladino uplitanje u bankarski sektor i ne odražavaju kamatne stope kakve se mogu naći na funkcionirajućem tržištu, prikladno tržišno mjerilo određeno je korištenjem metode opisane u nastavku. Nadalje, zbog nedostatka suradnje kineske Vlade, Komisija se također poslužila dostupnim podacima kako bi odredila prikladnu kamatnu stopu kao mjerilo.

(191)

Prilikom izračuna prikladnog mjerila, smatra se razumnim primijeniti kineske kamatne stope, prilagođene za uobičajeni tržišni rizik. Doista, u kontekstu u kojem je trenutačno financijsko stanje izvoznika utvrđeno na iskrivljenom tržištu te nema pouzdanih podataka kineskih banaka o mjerenju rizika i određivanju kreditnog rejtinga, smatra se potrebnim ne uzeti kreditnu sposobnost kineskih izvoznika nominalno, nego primijeniti uvećani iznos kako bi se odrazio mogući utjecaj kineskog iskrivljenog tržišta na njihovu financijsku situaciju.

(192)

U pogledu gore navedenog, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 160., 163. i 164., od kineske Vlade i od proizvođača izvoznika koji surađuju zatražena je dostava podataka o politici davanja zajmova kineskih banaka i načinu na koji su zajmovi dodijeljeni proizvođačima izvoznicima. Stranke nisu dostavile takve podatke, iako je to od njih više puta zatraženo, te su odbile pristup bankama u državnom vlasništvu. Prema tome, s obzirom na nedostatak suradnje i sve dostupne podatke te u skladu s odredbama članka 28. stavka 6. osnovne Uredbe, smatra se prikladnim smatrati da bi se svim poduzećima u Kini odobrila samo najviša ocjena „stupnja neulaganja” za obveznice (BB po Bloombergu) te na uobičajenu stopu za zajmove Narodne banke Kine primijeniti prikladnu premiju koja se može očekivati na obveznice koje izdaju poduzeća s tim rejtingom. Korist proizvođača izvoznika izračunata je uzimanjem u obzir razlike kamatne stope, izražene kao postotak, pomnoženo s nepodmirenim dugom, što predstavlja kamatu koja nije plaćena tijekom RIP-a. Taj je iznos potom podijeljen na ukupni promet proizvođača izvoznika koji surađuju.

(193)

Stopa subvencije utvrđena u pogledu ovog programa tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi 0,25 % za grupaciju Huadong i 0,89 % za grupaciju Panhua.

(194)

Ponderirana prosječna stopa subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 0,58 %.

(195)

S obzirom na nisku razinu suradnje, stopa subvencije za sva trgovačka društva koja nisu surađivala određena je na razini stope subvencije utvrđene za ovaj program za subjekte povezane s jednim od trgovačkih društava u uzorku koja surađuju, tj. 0,97 %.

(196)

Brojni navodni programi subvencija u vezi s vlasničkim kapitalom detaljno su opisani u pritužbi u odnosu na proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak i/ili koji ne surađuju u ispitnom postupku. Komisija je od kineske Vlade zatražila da dostavi informacije o tim programima u izvornom i dodatnim upitnicima te je naknadno pružila dovoljno prilika kineskoj Vladi da dostavi odgovore o tim programima. Kineska je Vlada zauzela stav da bi trebala dostaviti odgovore samo o navodnim programima subvencija koji se odnose na dva proizvođača izvoznika u uzorku te je to potvrdila tijekom postupka.

(197)

Znatna razina nesuradnje u ovom postupku onemogućila je Komisiji da prikupi informacije i dokaze o tim programima navedenima u pritužbi. Komisija je potvrdila da proizvođači izvoznici u uzorku nisu koristili te programe. Stoga je Komisija morala utvrditi postojanje programa subvencija i odrediti preostalu pristojbu u pogledu svih ostalih programa za koje kineska Vlada nije dostavila informacije i koji nisu bili na raspolaganju proizvođačima izvoznicima u uzorku niti su ih oni koristili na temelju raspoloživih dokaza u spisu, u skladu s odredbama članka 28. stavka 1. Osnovne uredbe.

(198)

Pritužba je sadržavala dokaze da je nekoliko proizvođača čelika bilo 2000. uključeno u zamjenu duga za udio u kapitala za ukupan iznos duga od 62,5 milijardi juana. Tvrdilo se da je nepodmireni dug proizvođača čelika u državnom vlasništvu prema poslovnim bankama u državnom vlasništvu ukinut u zamjenu za vlasnički kapital posredstvom četiri kineska društva za upravljanje imovinom, što nije bilo u skladu s tržišnim uvjetima. U pritužbi se nadalje tvrdilo da su društva za upravljanje imovinom osnovana posebno radi rješavanja velikih nenaplaćenih zajmova u ključnim industrijama, uključujući sektor čelika, i restrukturiranja dugova poduzeća u državnom vlasništvu, između ostalog, zamjenom duga za udio u kapitalu. S obzirom na nedostatak informacija od strane kineske Vlade o tom programu, Komisija je svoje nalaze temeljila na raspoloživim informacijama u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe (vidjeti gornje uvodne izjave od 33. do 35.). Zbog istog se razloga članak 28. Osnovne uredbe primijenio na programe dokapitalizacije i neisplaćenih dividenda opisani u donjim uvodnim izjavama od 204. do 215.

(199)

Nalazi o ovom programu temelje se na informacijama sadržanima u pritužbi. Zamjene duga za udio u kapitalu predstavljaju financijski doprinos u obliku dokapitalizacije i/ili zajma u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe ili u obliku otpisa prihoda proizašlog iz otkazanog ili neplaćenog duga u smislu članka 3. stavka 1. točka (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Financijski je doprinos dala Vlada preko javnih tijela uključenih u te transakcije, tj. četiri društva za upravljanje imovinom i različitih poslovnih banaka u državom vlasništvu (vidjeti gornju uvodnu izjavu 168.). Budući da kineska Vlada nije surađivala, dokazi u spisu pokazuju da su društva za upravljanje imovinom javna tijela, jer ih je kineska Vlada posebno osnovala radi rješavanja velikih nenaplaćenih zajmova u ključnim industrijama, uključujući sektor čelika, i restrukturiranja dugova poduzeća u državnom vlasništvu. Stoga se smatra da ona izvršavaju Vladine ovlasti.

(200)

Nadalje, podnositelj pritužbe dostavio je dokaz prima facie da je veliki iznos duga otkazan, što nije bilo po tržišnim uvjetima, jer kineska Vlada nije napravila procjenu koju bi privatni ulagač napravio u pogledu očekivane razumne stope povrata koju bi te zamjene za udio u kapitalu ostvarile s vremenom. Umjesto toga, u pritužbi se tvrdilo da je kineska Vlada zamijenila velike iznose duga u zamjenu za udio u kapitalu s ciljem smanjenja omjera obveza i imovine proizvođača čelika kako bi povećala njihovu konkurentnost, bez komercijalnih razmatranja koje bi napravio privatni ulagač. Nakon pažljivih analiza informacija dostavljenih u pritužbi i u izostanku svih ostalih informacije u spisu, Komisija je zaključila da se za mjere stoga smatra da donose koristi u smislu članka 6. točke (a) Osnovne uredbe.

(201)

Ova je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. Osnovne uredbe, jer je ograničena samo na određene subjekte u kojima država ima udio, a to se financiranje odobrava prema diskrecijskoj odluci i nema objektivnih kriterija. Stoga se zaključuje da taj program predstavlja subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere za proizvođače izvoznike dotičnog proizvoda.

(202)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Korist dodijeljena primatelju jednokratna je korist i smatra se punim iznosom zamjene duga za udio u kapitalu, tj. iznosom otpisanog duga. S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila druge informacije za procjenu koristi, Komisija je svoje nalaze temeljila na informacijama sadržanima u pritužbi. U skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, tako izračunati iznos subvencije dodijeljen je RIP-u na temelju uobičajenog razdoblja amortizacije imovine trgovačkih društava primatelja. Iznos je prilagođen dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi odrazio vrijednost koristi u tom razdoblju, utvrđujući na taj način potpunu korist ovog programa za primatelje. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije dodjeljivao prema razini proizvodnje dotičnog proizvoda tijekom RIP-a, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(203)

Tako dobivena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju iznosi 0,05 %. Nije trebalo računati stopu subvencije za proizvođače u uzorku i druge proizvođače koji surađuju zbog razloga opisanih u uvodnim izjavama 196. i 197.

(204)

U pritužbi se tvrdi da je tijekom godina kineska Vlada osigurala znatne iznose gotovine proizvođačima čelika putem dokapitalizacije. U skladu s pritužbom, kineska je Vlada (putem različitih poduzeća u državnom vlasništvu) stekla udjele u trgovačkim društvima u kojima je već bila najveći dioničar bez stjecanja dodatnih prava dioničara. U pritužbi se također detaljno navode specifične transakcije koje uključuju subjekte pod nadzorom države, uključujući China International Capital Corporation (CICC) i SASAC.

(205)

S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila nikakve informacije o ovom programu (vidjeti gornje uvodne izjave 196. i 197.), nalazi o ovom programu temelje se na informacijama sadržanima u pritužbi, kako su potkrijepljene odgovarajućim izvorima. Dokapitalizacija predstavlja izravni prijenos sredstava u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. Te financijske doprinose osigurala je Vlada putem javnih tijela uključenih u te transakcije, uključujući CICC i SASAC. Pritužba sadrži specifične dokaze o dokapitalizaciji u vezi s proizvođačem čelika u državnom vlasništvu, kada je CICC djelovao kao glavni upisivač i upravitelj izdavanja dionica. U skladu s informacijama u pritužbi, CICC je 51 % u državnom vlasništvu i konačno pod nadzorom SASAC-a, koji je u specifičnim transakcijama zabilježen i u pritužbi kao subjekt kineske Vlade koji nadzire proizvođača čelika u državnom vlasništvu (za analizu funkcija SASAC-a vidjeti gorenje uvodne izjave od 64. do 66.). Stoga je te transakcije provela kineska Vlada putem javnih tijela u smislu članka 2. točke (b) Osnovne uredbe i odgovarajuće sudske prakse WTO-a.

(206)

Smatra se da ta dokapitalizacija daje koristi trgovačkim društvima primateljima u smislu članka 6. točke (a) Osnovne uredbe, jer nisu u skladu s uobičajenom praksom ulaganja privatnih ulagača. Nesukladnost te dokapitalizacije s praksom privatnih ulagača detaljno je dokazana u pritužbi. U pogledu specifičnih transakcija, pritužba pokazuje, prvo, da je proizvođač čelika u državnom vlasništvu platio precijenjenu cijenu svog udjela nove emisija dionica koja nije u skladu s poštenim tržišnim udjelima i, drugo, da je koristio sredstva prikupljena za kupnju imovine u državnom vlasništvu i ulaganja u vlasnički kapital po cijenama ispod tržišnih. Pritužba također pokazuje da je kineska Vlada platila jednaku cijenu kao ostali ulagači iako su njezine dionice vrijedila manje s obzirom na to da su nosile drukčija prava i izglede od dionica prodanih drugim dioničarima.

(207)

Te subvencije su specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (c) Osnovne uredbe, jer su osigurane ograničenom broju odabranih subjekata u kojima Vlada ima udio. Stoga se zaključuje da taj program predstavlja subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere za proizvođače izvoznike dotičnog proizvoda.

(208)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Korist dodijeljena primateljima smatra se iznosom dokapitalizacije. S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila druge informacije za procjenu koristi, Komisija je svoje nalaze temeljila na informacijama sadržanima u pritužbi. U skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, tako izračunati iznos subvencije dodijeljen je RIP-u na temelju uobičajenog razdoblja amortizacije imovine trgovačkih društava primatelja. Iznos je prilagođen dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi odrazio vrijednost koristi u tom razdoblju, utvrđujući na taj način potpunu korist ovog programa za primatelje. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodjeljuje se prema ukupnoj razini proizvodnje primatelja tijekom RIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(209)

Tako dobivena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju iznosi 0,08 %. Nije trebalo računati stopu subvencije za proizvođače u uzorku i druge proizvođače koji surađuju zbog razloga opisanih u uvodnim izjavama 196. i 197.

(210)

U pritužbi se tvrdilo da u skladu s politikom kineske Vlade, poduzeća u državnom vlasništvu, uključujući trgovačka društva za čelik koja proizvode OCS ne moraju plaćati dividende Vladi kao svom vlasniku, čak i kada ostvare dobit. Kao rezultat toga, proizvođači čelika u državnom vlasništvu mogu financirati velika ulaganja putem zadržane dobiti koja nije raspodijeljena kao dividenda u skladu s ovim programom.

(211)

S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila nikakve informacije o raspodjeli dividenda proizvođača čelika u državnom vlasništvu (vidjeti gornje uvodne izjave 196. i 197.), nalazi o ovom programu se temelje na informacijama sadržanima u pritužbi, kako su potkrijepljene odgovarajućim izvorima. Neisplaćene dividende moraju se smatrati prikrivenim bespovratnim sredstvom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe ili otpisanim prihodom na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe, s obzirom na to da kineska Vlada ne prikuplja dividende koje se uobičajene plaćaju privatnim ulagačima za njihove dionice. Ta prikrivena bespovratna sredstva Vlada osigurava preko subjekta koji izravno drže udjele u proizvođačima čelika u državnom vlasništvu, u načelu SASAC-a. Analiza SASAC-a pokazuje da on izvršava Vladine funkcije (detaljnije vidjeti u gornjim uvodnim izjavama od 64. do 66.).

(212)

Smatra se da se punim iznosom neisplaćenih dividendi dodjeljuje korist proizvođačima čelika u državnom vlasništvu koji su primatelji, u smislu članka 6. točke (a) Osnovne uredbe, jer nije u skladu s uobičajenom praksom ulaganja privatnih ulagača koji traže raspodjelu dividendi koje su uobičajeno pripisane njihovim dionicama. Za poduzeća u državnom vlasništvu koji su djelomično u vlasništvu privatnih ulagača, iznos dobiti jednak je iznosu neisplaćenih dividendi koje su im raspoređene prema načelu razmjernosti.

(213)

Te subvencije specifične su u smislu članka 4. stavka 2. Osnovne uredbe, jer su osigurane ograničenom broju odabranih subjekata u kojima Vlada ima udio. Stoga se zaključuje da taj program predstavlja subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere za proizvođače izvoznike dotičnog proizvoda.

(214)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Korist dodijeljena primateljima smatra se iznosom neisplaćenih dividendi. S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila druge informacije za procjenu koristi, Komisija je svoje nalaze temeljila na javno dostupnim financijskim podacima o primateljima. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, tako izračunati iznos subvencije dodjeljuje se prema ukupnom prometu primatelja tijekom RIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(215)

Tako dobivena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju iznosi 1,36 %. Nije trebalo računati stopu subvencije za proizvođače u uzorku i druge proizvođače koji surađuju zbog razloga opisanih u uvodnim izjavama 196. i 197.

(216)

Ovaj program osigurava koristi trgovačkim društvima koja uvode nove tehnologije, nove proizvode ili nove tehnike u svoju proizvodnju. Prihvatljiva trgovačka društva mogu smanjiti svoj porez na dobit za 50 % stvarnih troškova za odobrene projekte.

(217)

Napominje se da, iako je kineska Vlada ograničila svoj odgovor na upitnik i pismo za dopunu podataka na programe koje koriste trgovačka društva u uzorku, ona nije dostavila nikakve informacije o ovom programu, unatoč činjenici da je jedno od trgovačkih društava u uzorku prijavilo koristi u okviru ovog programa u svojem odgovoru na upitnik. Kada je od nje ponovno tijekom provjere na licu mjesta zatraženo da dostavi potrebne informacije, kineska je Vlada dostavila djelomični dopunski odgovor o ovom programu. Unatoč kasnom dostavljanju tih informacija, skupina za provjeru zatražila je pojašnjenja o nekoliko pitanja (vidjeti donju uvodnu izjavu 219.), no ona nisu dana. Kao rezultat toga, Komisija je morala temeljiti svoje nalaze na najboljim raspoloživim činjenicama.

(218)

Ovaj je program osiguran kao povlašteni porezni tretman na temelju članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dobit NRK-a (Odredba br. 63 Predsjednika Narodne Republike Kine, na snazi od 1. siječnja 2008.), članka 95. Pravilnika o provedbi Zakona o porezu na dobit NRK-a (Odluka br. 512 Državnom vijeća NRK-a) i Vodiča za ključna područja (Obavijest br. 6, 2007.). Kineska Vlada nije dostavila Odluku br. 512 niti Obavijest br. 6 tijekom ovog postupka.

(219)

Kako je gore navedeno, kineska Vlada nije dostavila odgovarajuće informacije o ovom programu u odgovorima na upitnik i pismo za dopunu podataka. U dokumentu dostavljenom tijekom provjere na licu mjesta, kineska je Vlada navela da se samo „naknade poduzeća za istraživanje i razvoj nastale tijekom razvoja nove tehnologije, novih proizvoda i novih vještina” mogu računati u oporezivi prihod za potrebe odbitka. Međutim, kineska Vlada nije razjasnila značenje pojmova „nova tehnologija”, „novi proizvod” i „nove vještine”. Komisija je, također, nastojala pronaći točno značenje tih pojmova tijekom provjere društva Zhejiang Huadong, no to društvo nije moglo dati nikakvo konkretno objašnjenje i odgovorilo je da su to samo općeniti pojmovi.

(220)

Međutim, tijekom ispitnog postupka u vezi s premazanim finim papirom, utvrđeno je da su samo projekti istraživanja i razvoja trgovačkih društava iz sektora novih i visokih tehnologija koja dobivaju prvenstvenu potporu države i projekti popisani u Vodiču o ključnim područjima visokotehnološke industrijalizacije prema trenutačnom Prioritetu razvoja kojeg je objavio NDRC prihvatljivi za ovaj program (64). S obzirom na činjenicu da nikakve nove važne informacije, zbog kojih bi se odbacio ovaj zaključak, nisu dostavljene tijekom ovog postupka utvrđuje se da ovaj program nije općenito dostupan, jer su prihvatljive samo odabrane industrije/trgovačka društva/projekti.

(221)

U skladu s odgovorom kineske Vlade, trgovačka društva koja namjeravaju zatražiti ovu poreznu olakšicu, dostavljaju svoju prijavu poreza na dohodak i „ostale odgovarajuće dokumente” poreznom tijelu, no nije utvrđeno koji su to ostali odgovarajući dokumenti. U ispitnom postupku u vezi s premazanim finim papirom utvrđeno je da svako trgovačko društvo koje namjerava zatražiti koristi u okviru ovog programa, mora dostaviti detaljne informacije o projektima istraživanja i razvoja lokalnom Uredu za znanost i tehnologiju te da porezni ured izdaje obavijest o odobrenju tek nakon ispitivanja. Nakon odobrenja se iznos koji podliježe porezu na dobit smanjuje za 50 % stvarnih troškova odobrenih projekata (65).

(222)

Ovaj je program koristio jedan od proizvođača izvoznika koji surađuju, Zhejiang Huadong Light Steel Building Material Co. Ltd tijekom RIP-a. S obzirom na nedostatak suradnje od strane kineske Vlade te s obzirom na njezin kasni i nepotpuni odgovor o ovom programu, nije se mogao utvrditi postupak podnošenja zahtjeva i odobrenja koji moraju poduzeti trgovačka društva koja primaju koristi u okviru ovog programa. Kako je gore navedeno, Komisija se djelomično morala oslanjati na činjenice utvrđene u ispitnom postupku u vezi s premazanim finim papirom.

(223)

Ovaj bi se program trebao smatrati subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u obliku odricanja Vlade od prihoda, što daje korist trgovačkom društvima primateljima.

(224)

Od kineske je Vlade zatražena dostava podataka o kriterijima prihvatljivosti za dobivanje koristi u okviru ovog programa i o korištenju subvencije, kako bi se odredila mjera u kojoj je pristup subvenciji ograničen na određena poduzeća te je li specifična u skladu s člankom 4. Osnovne uredbe. Kineska Vlada nije dostavila takve informacije u svojem odgovoru na upitnik i na pismo za dopunu podataka. Osim toga, čini se da su informacije u tom pogledu dostavljene tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta nepotpune s obzirom na nalaze o istom programu za koji je utvrđeno da ga koriste trgovačka društva iz ispitnog postupka u vezi s premazanim finim papirom. Komisija je stoga, ne zaboravljajući zahtjeve članka 4. stavka 5. Osnovne uredbe da bilo koje utvrđivanje specifičnosti mora biti „jasno potkrijepljeno” na temelju pozitivnih dokaza, morala temeljiti svoje nalaze na dostupnim podacima u skladu s člankom 28. Osnovne Uredbe. Najbolji dostupni podaci uključivali su nalaze iz ispitnog postupka u vezi s premazanim finim papirom.

(225)

Ovaj program subvencija specifičan je u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, s obzirom na to da je samo zakonodavstvo, u skladu s kojim tijelo odobrava program, ograničilo pristup tom programu samo određenim poduzećima i industrijama koji su određeni kao poticani, poput onih koji pripadaju industriji OCS-a. Uz to, čini se da nema objektivnih kriterija za ograničavanje prihvatljivosti niti uvjerljivih dokaza iz kojih se može zaključiti da je prihvatljivost automatska u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) Osnovne uredbe. Napominje se da nedostatak suradnje od strane tijela kineske Vlade ne dopuštaju Komisiji procjenu prisutnosti takvih objektivnih kriterija.

(226)

U skladu s tim, ova subvencija trebala bi se smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(227)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist za primatelje smatra se iznos ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po običnoj poreznoj stopi, nakon oduzimanja onoga što je plaćeno s dodatnim smanjenjem od 50 % stvarnih troškova za istraživanje i razvoj za odobrene projekte. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom prometu tijekom RIP-a proizvođača izvoznika koji surađuju, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(228)

Jedan od proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju, tj. grupacija Huadong, koristio je ovaj program. Stopa subvencije utvrđena za grupaciju Huadong iznosi 0,19 %.

(229)

Ponderirana prosječna stopa subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 0,09 %.

(230)

S obzirom na nisku razinu suradnje, stopa subvencije za sva trgovačka društva koja nisu surađivala određena je na razini najviše stope subvencije utvrđene za ovaj program za trgovačka društva u uzorku koja surađuju, tj. 0,19 %.

(231)

Ovaj program osigurava korist za trgovačka društva koja se nalaze u središnjoj i zapadnoj regiji. Prihvatljiva trgovačka društva podliježu povlaštenoj stopi poreza na dobit od 15 %, umjesto uobičajene stope poreza na dobit od 25 % koja se primjenjuje u Kini.

(232)

Od kineske je Vlade zatraženo dostavljanje informacija o ovom programu u upitniku, u pismu za dopunu podataka te ponovno tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. U svojim odgovorima na upitnik i pismo za dopunu podataka kineska Vlada nije odgovorila ni na jedno pitanje te je navela da taj program više ne vrijedi, jer je istekao 31. prosinca 2010. Također je tvrdila da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije koristilo ovaj program tijekom RIP-a. Međutim, to nije bilo u skladu s odgovorima jednog od proizvođača izvoznika (Chongqing Wanda Steel Strip Co., Ltd) i s dokazima prikupljenima tijekom posjeta ovog trgovačkog društva radi provjere na licu mjesta.

(233)

Ovim se programom osigurava povlašteni porezni tretman putem Obavijesti o povoljnim poreznim politikama za razvoj zapadne regije (koju je izdalo Ministarstvo financija, Glavni porezni ured i Glavni carinarnica i na snazi je od 1. siječnja 2001.) ažurirane putem Obavijesti o daljnjoj provedbi poreznih politika u okviru strategije razvoja zapada (koju je izdalo Ministarstvo financija, Glavni porezni ured i Glavni carinarnica i na snazi je od 1. siječnja 2011. nadalje) kojom se razdoblje valjanosti ovog programa produljuje do 31. prosinca 2020.

(234)

Napominje se da kineska Vlada nije dostavila odgovore ni na koje pitanje o ovom programu u svojim odgovoru na upitnik, pismo za dopunu podataka ili tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. Međutim, u skladu s Obavijesti o povoljnim poreznim politikama za razvoj zapadne regije ovaj povlašteni porezni tretman dostupan je poticanim poduzećima u zapadnoj regiji (poticana poduzeća su poduzeća u kojima glavna djelatnost predstavlja 70 % ili više ukupnog dohotka, kako je opisano u Katalogu industrija, proizvoda i tehnologija koje potiče država). Tijekom posjeta društva Chongqing Wanda radi provjere na licu mjesta, trgovačko je društvo potvrdilo da primjenjuje povlaštenu poreznu stopu, jer pripada poticanoj kategoriji industrija u zapadnoj i središnjoj regiji.

(235)

Ni kineska Vlada niti Chongqing Wanda Steel Strip Co., Ltd nisu dostavili informacije o djelovanju i upravljanju ovim programom. U skladu s Okružnicom Državnog vijeća o nekoliko politika za razvoj velikih zapadnih regija Kine, odobrenje narodnih Vlada na razini pokrajina potrebno je za smanjenje uobičajene porezne stope od 25 % na povlaštenu stopu od 15 %. Na godišnjoj prijavi trgovačkog društva za porez na dohodak iznos je odbijenog (izuzetog) poreza na dohodak naveden pod stavkom 28 – odbijeni porez.

(236)

Ovaj je program koristio jedan od proizvođača izvoznika koji surađuju, društvo Chongqing Wanda Steel Strip Co., Ltd tijekom RIP-a. Budući da kineska Vlada nije surađivala, teško je razlikovati postupak podnošenja zahtjeva i odobrenja koji moraju poduzeti trgovačka društva koja imaju koristi od tog programa. Komisija je morala donijeti vlastite zaključke na temelju dostavljenih dokumenata koji čine pravnu osnovu za ovaj program, a da pri tome nije mogla tražiti objašnjenja od kineske Vlade.

(237)

Ovaj program bi se trebao smatrati subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe u obliku odricanja Vlade od prihoda, što daje korist trgovačkom društvima primateljima.

(238)

Od kineske je Vlade zatražena dostava informacija o kriterijima prihvatljivosti za dobivanje koristi u okviru ovog programa i o korištenju subvencije, kako bi se odredila mjera u kojoj je pristup subvenciji ograničen na određena poduzeća te je li specifična u skladu s člankom 4. Osnovne uredbe. Kineska Vlada nije dostavila takve podatke. Komisija je stoga, ne zaboravljajući zahtjeve članka 4. stavka 5. Osnovne uredbe da bilo koje utvrđivanje specifičnosti mora biti „jasno potkrijepljeno” na temelju pozitivnih dokaza, morala temeljiti svoje nalaze na dostupnim podacima u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(239)

Ovaj je program subvencija specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) i članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe, s obzirom na to da je samo zakonodavstvo, u skladu s kojim tijelo odobrava program, ograničilo pristup tom programu samo određenim poduzećima i industrijama koji su određeni kao poticani, poput onih koji pripadaju industriji OCS-a te se, osim toga, nalaze u određenim regijama Kine. Uz to, čini se da nema objektivnih kriterija za ograničavanje prihvatljivosti niti uvjerljivih dokaza iz kojih se može zaključiti da je prihvatljivost automatska u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) Osnovne uredbe. Napominje se da nedostatak suradnje od strane tijela kineske Vlade ne dopuštaju Komisiji procjenu prisutnosti takvih objektivnih kriterija.

(240)

U skladu s tim, ova subvencija trebala bi se smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(241)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist koju je ostvario primatelj smatra se iznos poreza kojeg bi trebalo platiti prema uobičajenoj stopi poreza na dohodak, nakon oduzimanja onoga što je plaćeno po povlaštenoj stopi poreza na dohodak. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom prometu tijekom RIP-a proizvođača izvoznika koji surađuju, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(242)

Stopa subvencije utvrđena za grupaciju Panhua iznosi 0,03 %.

(243)

Ponderirana prosječna stopa subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 0,02 %.

(244)

S obzirom na nisku razinu suradnje, stopa subvencije za sva trgovačka društva koja nisu surađivala određena je na razini stope subvencije utvrđene za ovaj program za subjekte povezane s jednim od trgovačkih društava u uzorku koja surađuju, tj. 0,04 %.

(245)

Brojni navodni programi subvencija u vezi s vlasničkim kapitalom detaljno su opisani u pritužbi u odnosu na proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak i/ili koji ne surađuju u ispitnom postupku. Komisija je od kineske Vlade zatražila da dostavi informacije o tim programima u izvornom i dodatnim upitnicima te je naknadno pružila dovoljno prilika kineskoj Vladi da dostavi odgovore o tim programima. Kineska je Vlada zauzela stav da bi trebala dostaviti odgovore samo o navodnim programima subvencija koji se odnose na dva proizvođača izvoznika u uzorku te je to potvrdila tijekom postupka. Međutim, za neke od tih programa kineska Vlada nije dostavila informacije i dokaze koji pokazuju da su oni prekinuti te da nisu bili na snazi tijekom RIP-a. Komisija je uzela u obzir ovaj dokaz koji je kineska Vlada dostavila u svojim nalazima.

(246)

Za sve ostale programe kineska Vlada nije dostavila nikakve informacije ili dokaze. Znatna razina nesuradnje u ovom postupku onemogućila je Komisiji da prikupi informacije i dokaze o tim programima koje su proizvođači izvoznici uključili u pritužbu. Komisija je potvrdila da proizvođači izvoznici u uzorku nisu bili prihvatljivi ili da nisu koristili te programe (uglavnom zbog činjenice što su bili u privatnom vlasništvu ili su se nalazili izvan područja primjene programa ili zbog njihove relativno ograničene veličine). Stoga je Komisija morala utvrditi postojanje tog programa i odrediti preostalu pristojbu u pogledu svih ostalih programa za koje kineska Vlada nije dostavila informacije i koji nisu bili na raspolaganju proizvođačima izvoznima u uzorku niti su ih oni koristili na temelju raspoloživih dokaza u spisu, u skladu s odredbama članka 28. stavka 1. Osnovne uredbe.

(247)

U okviru ovog programa trgovačko društvo može zatražiti porezne olakšice na nabavu opreme proizvedene u zemlji ako je projekt u skladu s industrijskim politikama kineske Vlade. Od porezne obveze iz prethodne godine, koja se povećala zbog nabave opreme proizvedene u zemlji, može se odbiti porezna olakšica u visini od 40 % kupovne cijene te opreme.

(248)

Pravnu osnovu za taj program čine Privremene mjere za odbitak poreza na dohodak poduzeća za ulaganja u opremu proizvedenu u zemlji za projekte tehnološke obnove od 1. srpnja 1999. i Obavijesti Državne porezne uprave br. 52 o zaustavljanju provedbe politike poreznih odbitaka i izuzeća od plaćanja poreza na dohodak poduzeća za ulaganja poduzeća u nabavu opreme proizvedene na domaćem tržištu, koja je na snazi od 1. siječnja 2008.

(249)

Kineska je Vlada odgovorila da je taj program prekinut u siječnju 2008. u skladu s navedenom Obavijesti br. 52 i da prema njezinom saznanju nije zamijenjen nikakvim programom. Komisija je zatražila od kineske Vlade da dostavi odgovarajuće dodatne informacije, odnosno detalje o rasporedu postupnog ukidanja koristi. Kineska Vlada nije dostavila te informacije i ograničila je svoj odgovor na stvarne koristi za sve proizvođače OCS-a u kojem je jednostavno uputila na odgovore na upitnik proizvođača u uzorku. Komisija je već objasnila razloge zbog kojih je od kineske Vlade zatraženo da dostavi informacije u pogledu svih proizvođača OCS-a, a ne samo proizvođača u uzorku (vidjeti gornje uvodne izjave 34. i 35.). Nadalje, kineska Vlada nije dostavila informacije u vezi s proizvođačima u uzorku, nego je samo uputila na njihove odgovore. Komisija smatra da nije dovoljno dostaviti dokaze o prekidu programa bez dodatnih dokaza o postupnom ukidanju stvarnih koristi u okviru programa i mogućim zamjenskim programima. U vezi s tim programom porezna se korist (tj. porezna olakšica) obračunata u određenoj godini zapravo može koristiti druge godine te se stoga koristi mogu produljiti i nakon razdoblja valjanosti, čak i ako je program u međuvremenu prekinut. Pokazalo se da su se u okviru ostalih „prekinutih” poreznih programa i dalje dodjeljivale koristi nekoliko godina nakon njihovog službenog prestanka važenja. Također se može dogoditi da se neuobičajeno veliki iznosi koristi mogu dodijeliti kroz određeno vremensko razdoblje. S obzirom na izostanak informacija kineske Vlade o tome, Komisija temelji svoje nalaze na informacijama u spisu (u ovom slučaju pritužbi) u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(250)

Ovaj program predstavlja subvenciju, jer osigurava financijski doprinos u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Osnovne uredbe. U okviru tog programa osigurava se korist za primatelje u iznosu jednakom poreznoj uštedi u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Ova subvencija specifična je na temelju članka 4. stavka 4. točke (b) Osnovne uredbe, jer porezna ušteda ovisi o korištenju domaće, a ne uvezene robe.

(251)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. S obzirom na to da institucije Unije još uvijek nisu ispitale ovaj program u okviru postupka protiv subvencioniranog uvoza, te zbog nedostatka točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike usporediva je odluka tijela SAD-a. Kada se iznosi subvencije temelje na nalazima iz ostalih ispitnih postupaka, u cijeloj se ovoj uredbi uzima u obzir, između ostalog, je li bilo značajnih promjena dotičnog programa i je li se iznos subvencije smanjio tijekom vremena. Napominje se da se iznos obnovljivih subvencija u uobičajenim uvjetima neće smanjiti na ovaj način. U izostanku takvih promjena ili smanjenja iznosa subvencije, prvotna stopa iz dotičnog ispitnog postupka koristi se kao iznos subvencije u ovom slučaju.

(252)

Tako utvrđena stopa subvencije u vezi s ovim programom tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,38 %, a to je stopa za ovaj program kako je utvrđena u Memorandumu o odluci SAD-a od 17. studenoga 2008. o varenim cijevima kružnog poprečnog presjeka od visokokvalitetnog ugljičnog čelika (stranica br. 26) (Savezni registar/svezak 73., br. 227, stranica 70961/24. studenoga 2008.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a napominje se da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od poreznih programa u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (66).

(253)

Ovaj program poduzeću koje podnosi zahtjev za dobivanje Potvrde o poduzeću visoke i nove tehnologije omogućuje dobivanje koristi od smanjene stope poreza na dohodak od 15 %, u usporedbi s običnom stopom od 25 %. Za taj program su Unija, u ispitnom postupku u vezi s premazanim finim papirom, i tijela SAD-a utvrdili da se protiv njega mogu uvesti kompenzacijske mjere (67).

(254)

Pravnu osnovu za ovaj program čine članak 28. Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća (br. 63 proglašen 16. ožujka 2007.), zajedno s Upravnim mjerama za određivanje poduzeća visoke i nove tehnologije, i Obavijest Državne porezne uprave o pitanjima koja se odnose na Plaćanje poreza na dohodak za poduzeća visoke i nove tehnologije (Guo Shui Han [2008.] br. 985).

(255)

Kineska je Vlada odgovorila da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije koristilo taj program tijekom RIP-a te je uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacije o koristima koje su se mogle dobiti u okviru tog programa. Komisija upućuje na gore navedene argumente u vezi sa zahtjevom prema kineskoj Vladi da dostavi potpune odgovore koji nisu ograničeni na izvoznike u uzorku (gornje uvodne izjave 34.-35.). Stoga Komisija temelji svoje nalaze o tom programu na informacijama u spisu (u ovom slučaju nalazima iz ispitnog postupka u vezi s premazanim finim papirom i pritužbi) u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(256)

Ovaj program predstavlja subvenciju, jer osigurava financijski doprinos u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Osnovne uredbe. Korist za primatelje jednaka je iznosu porezne uštede ostvarenoj u okviru tog programa u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe. Ova je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, s obzirom na to da je ograničena na određena poduzeća i industrije koji su određeni kao poticani, poput onih koji posluju u sektoru čelika. Nadalje, ne postoje objektivni kriteriji koji su utvrđeni zakonodavstvom ili od strane tijela koja odlučuju o dodjeli, i prihvatljivost se ne određuje automatski prema članku 4. stavku 2. točki (b) Osnovne uredbe.

(257)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist koju je ostvario primatelj smatra se iznos ukupnog poreza kojeg bi trebalo platiti prema običnoj poreznoj stopi, nakon oduzimanja onoga što je plaćeno po smanjenoj povlaštenoj poreznoj stopi. U izostanku informacije za ocjene te koristi i s obzirom na to da su taj program institucije Unije već ispitale u prethodnom postupku protiv subvencioniranog uvoza, najprihvatljiviji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike ocjena je koja je napravljena za taj program u okviru Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 452/2011 od 6. svibnja 2011. o uvođenju konačne antisubvencijske pristojbe na uvoz premazanog finog papira podrijetlom iz Narodne Republike Kine (68), prema potrebi, valjano prilagođena kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 252.

(258)

Tako utvrđena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju, određena je na 0,9 %, što je aritmetički prosjek stopa utvrđenih za ovaj program u Uredbi navedenoj u prethodnoj uvodnoj izjavi.

(259)

Ovaj porezni program omogućuje trgovačkim društvima koja koriste materijale navedene u Katalogu poreznih povlastica za dohodak za poduzeća s intenzivnom upotrebom resursa kao svoju glavnu sirovinu i koji proizvode proizvode navedene u istom Katalogu tako da ispunjavaju odgovarajuće nacionalne i industrijske standarde, da uključe tako ostvareni dohodak u ukupni dohodak po sniženoj stopi od 90 %. Stoga se 10 % dohotka može umanjiti kada trgovačka društva obračunavaju porez na dohodak. Izuzeće se dodjeljuje na 5 godina.

(260)

Pravnu osnovu za ovaj program čine: članak 33. Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća, članak 99. Pravilnika o provedbi Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća Državnog vijeća i Katalog poreznih povlastica za dohodak za poduzeća s intenzivnom upotrebom resursa.

(261)

Kineska je Vlada navela da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije koristilo taj program tijekom RIP-a te je uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacije o koristima koje su se mogle dobiti u okviru tog programa. Komisija upućuje na gore navedene argumente u vezi sa zahtjevom prema kineskoj Vladi da dostaviti potpune odgovore koji nisu ograničeni na izvoznike u uzorku (gornje uvodne izjave 34.-35.). Stoga Komisija temelji svoje nalaze o tom programu na informacijama u spisu (u ovom slučaju pritužbi) u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(262)

Ovaj program predstavlja subvenciju, jer osigurava financijski doprinos u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u skladu s uvjetima članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. U okviru tog programa osigurava se korist za primatelje u iznosu jednakom poreznoj uštedi u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Ova je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, jer je ograničena samo na određena poduzeća koja koriste kao primarne sirovine resurse navedene u gore navedenom Katalogu poreznih povlastica za potrebe proizvodnje proizvoda navedenih u tom Katalogu.

(263)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist koju je ostvario primatelj smatra se iznos ukupnog poreza kojeg bi trebalo platiti prema običnoj poreznoj stopi, nakon oduzimanja onoga što je plaćeno po smanjenoj povlaštenoj poreznoj stopi. S obzirom na to da nije bilo drugih informacija za procjenu koristi, Komisija je svoje nalaze temeljila na informacijama sadržanima u pritužbi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, tako izračunati iznos subvencije dodjeljuje se prema ukupnom prometu primatelja tijekom RIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(264)

Tako dobivena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju iznosi 0,01 %.

(265)

U okviru ovog programa poduzeća mogu prebiti 10 % troškova od nabave posebne opreme korištene za zaštitu okoliša, uštedu energije i vode te sigurnost proizvodnje, s porezom na dobit plativim u godini nabave. Preostali dio od 10 % uloženog iznosa može se prenijeti na sljedećih 5 godina.

(266)

Pravnu osnovu za ovaj program čine: članak 34. Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća, članak 100. Pravilnika o provedbi Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća Državnog vijeća.

(267)

Kineska je Vlada odgovorila da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije koristilo taj program tijekom RIP-a te je uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacije o koristima koje su se mogle dobiti u okviru tog programa. Komisija upućuje na gore navedene argumente u vezi sa zahtjevom prema kineskoj Vladi da dostavi potpune odgovore koji nisu ograničeni na izvoznike u uzorku (gornje uvodne izjave 34.-35.). Stoga Komisija temelji svoje nalaze o tom programu na informacijama u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(268)

Ovaj program omogućuje subvenciju, jer osigurava financijski doprinos u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u skladu s uvjetima iz članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. U okviru tog programa daje se korist za primatelje u iznosu jednakom poreznoj uštedi u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe.

(269)

S obzirom na specifičnost ovog programa, smatra se da Komisija nema dovoljno informacija u spisu kako bi izradila dodatne nalaze i zatim donijela konačni nalaz o specifičnosti programa. Stoga Komisija nije mogla dodatno procijeniti taj program.

(270)

U okviru ovog programa trgovačka društva koja se nalaze u sjeveroistočnoj regiji (uključujući pokrajine Liaoning, Jilin i Heilongjiang te općinu Dalian) mogu najprije smanjiti razdoblje amortizacije dugotrajne imovine do 40 % u porezne svrhe, povećavajući tako godišnji iznos amortizacije koji se može odbiti od poreza na dohodak, a zatim skratiti razdoblje amortizacije nematerijalne imovine do 40 % u porezne svrhe što dovodi do većeg godišnjeg odbitka. Na temelju dokumenta koji je izdalo Ministarstvo financija i Državna porezna uprava, porezni obveznici pravne osobe u određenim specifičnim sektorima, uključujući metalurški sektor, mogu imati koristi i od PDV-a, poreza na resurse i poreza na dobit, odnosno u vezi s nabavom dugotrajne imovine.

(271)

Pravnu osnovu za ovaj program čine Povlaštene politike u vezi s porezom na dohodak poduzeća za obnovu trgovačkih društava u staroj industrijskoj bazi na sjeveroistoku (Caishui, br. 153, 20. rujna 2004.), Obavijest Ministarstva financija i Državne porezne uprave o amortizaciji imovine i opsežnosti provedbe politike o amortizaciji u staroj industrijskoj sjeveroistočnoj bazi (Caishui, br. 17, 2. veljače 2005.). Kineska Vlada je dostavila pravnu osnovu koja dokazuje prekid ovog programa 1. siječnja 2008., odnosno Obavijest Ministarstva financija i Državne porezne uprave o nekoliko povlaštenih politika u vezi s porezom na dohodak poduzeća (br. 1 [2008.]).

(272)

Osim dostavljanja gore navedene pravne osnove kojom se dokazuje prekid programa, kineska Vlada jednostavno je uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacije o koristima koje su se mogle dobiti u okviru tog programa. Komisija upućuje na gore navedene argumente u vezi sa zahtjevom prema kineskoj Vladi da dostavi potpune odgovore koji nisu ograničeni na izvoznike u uzorku (gornje uvodne izjave 34.-35.). Nadalje, Komisija napominje da, s obzirom na to da ovaj program predviđa subvencije povezane s nabavom dugotrajne imovine koja se može amortizirati tijekom nekoliko godina i da kineska Vlada nije dostavila detalje o postupnom ukidanju koristi na temelju programa ili preostalih koristi koje nisu amortizirane, Komisija je odlučila temeljiti svoje nalaze o ovom programu na raspoloživim informacijama u spisu (u ovom slučaju pritužbi i odgovarajućim nalazima SAD-a) u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(273)

Ovaj program osigurava subvenciju u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u skladu s uvjetima članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Korist na temelju članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe jednaka je iznosu porezne uštede za prihvatljiva trgovačka društva ostvarene preko odbitka za ubrzanu amortizaciju i izdataka za amortizaciju povezanih s nabavom dugotrajne imovinu. Ova je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe, jer je ograničena na poduzeća koja se nalaze u određenom zemljopisnom području, tj. sjeveroistočnoj regiji.

(274)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist koja se daje primateljima smatra se razlika između iznosa poreza koji bi se platio tijekom RIP-a u okviru uobičajenog plana amortizacije za dotičnu imovinu i iznosa koji se stvarno plaćen zbog ubrzane amortizacije. S obzirom na to da institucije Unije još uvijek nisu ispitale ovaj program u okviru postupka protiv subvencioniranog uvoza, te zbog nedostatka točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike usporediva je odluka (na temelju sličnosti prirode programa (69)) tijela SAD-a. Kako se napominje u gornjoj uvodnoj izjavi 252., kada se iznosi subvencije temelje na nalazima iz ostalih ispitnih postupaka, u cijeloj ovoj uredbi se uzima u obzir, između ostalog, je li bilo značajnih promjena dotičnog programa i je li se iznos subvencije smanjio tijekom vremena. Napominje se da se iznos obnovljivih subvencija u uobičajenim uvjetima neće smanjiti na ovaj način. U izostanku takvih promjena ili smanjenja iznosa subvencije, prvotna stopa iz dotičnog ispitnog postupka koristi se kao iznos subvencije u ovom slučaju.

(275)

Tako utvrđena stopa subvencije u vezi s ovim programom tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,08 %, a to je stopa za program „Izuzeće od poreza na dohodak za ulagače u određenim zemljopisnim regijama Liaoninga” kako je utvrđena u Memorandumu o odluci SAD-a od 3. lipnja 2010. o žičanim oblogama (stranica br. 25) (Savezni registar/svezak 75., br. 111, stranica 32902/10. lipnja 2010.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a se napominje da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od poreznih programa u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (70).

(276)

Pravnu osnovu za ovaj program čine Revizija poreza na dohodak poduzeća u vezi s upravljanjem olakšicama za tehnološku promjenu u okviru ulaganja u opremu proizvedenu u zemlji, koju je donijela Državna porezna uprava, br. 13 od 17. siječnja 2000., i Obavijest o proglašavanju i objavi mjera za upravljanje ključnim nacionalnim projektima tehnološke obnove.

(277)

Kineska je Vlada odgovorila da je taj program prekinut 1. siječnja 2008. putem Obavijesti Državne porezne uprave br. 52 o zaustavljanju provedbe politike poreznih odbitaka i izuzeća od plaćanja poreza na dohodak poduzeća za ulaganja poduzeća u nabavu opreme proizvedene na domaćem tržištu [2008.]. S obzirom na to da ovaj program omogućuje ponavljanje poreznih koristi koje su prekinute 2008. i da nema dokaza o preostalim koristima koje su se još amortizirala tijekom RIP-a, Komisija zaključuje da se protiv ovog programa ne mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(278)

U pritužbi se navode brojni porezni popusti koji su dostupni u nekoliko pokrajina (tj. Shandong, općina Chongqing, Guangxi Region Zhuang, središnja i zapadna regija) u obliku snižene stope za pravne osobe od 15 % za razliku od općenito prihvaćene porezne stope od 25 %.

(279)

U pritužbi se navodi pravna osnova za porezni popust u Shandongu, odnosno snižene poreze na dohodak na temelju zemljopisnog smještaja (pokrajine Zheijang i Shandong): Zakon NRK-a o porezu na dohodak za poduzeća u koje je uložen strani kapital i strana poduzeća, članak 7., donesen 9. travnja 1991., br. 45.

(280)

Kineska je Vlada samo navela da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije koristilo taj program tijekom RIP-a te je uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacije o koristima koje su mogli dobiti. Osim argumenata o obvezi kineske Vlade da dostavi potpune odgovore (vidjeti gornje uvodne izjave od 34. do 35.), Komisija napominje da je barem od jedne niže porezne stope navedene u ovom odjeljku korist imao jedan od izvoznika koji surađuju (vidjeti gornju uvodnu izjavu 231. i dalje). Stoga se Komisija okreće informacijama u spisu (u ovom slučaju pritužbi i odgovarajućim nalazima SAD-a) u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe za ocjenu ovog programa.

(281)

Ovaj program pruža subvenciju u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u skladu s uvjetima članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Ova obnavljajuća korist jednaka je iznosu porezne uštede ostvarene putem niže stope poreza za pravne osobe u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe. Ovaj je program specifičan, jer je ograničen na trgovačka društva koja se nalaze u određenim zemljopisnim područjima u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe.

(282)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist koju je ostvario primatelj smatra se iznos ukupnog poreza kojeg bi trebalo platiti prema običnoj poreznoj stopi, nakon oduzimanja onoga što je plaćeno po povlaštenoj poreznoj stopi. S obzirom na to da institucije Unije još uvijek nisu ispitale ovaj program u okviru postupka protiv subvencioniranog uvoza, te zbog nedostatka točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike je usporediva odluka (na temelju sličnosti prirode programa) tijela SAD-a. Kako se ranije napominje, kada se iznosi subvencije temelje na nalazima iz ostalih ispitnih postupaka, u cijeloj se ovoj uredbi uzima u obzir, između ostalog, je li bilo značajnih promjena dotičnog programa i je li se iznos subvencije smanjio tijekom vremena. Napominje se da se iznos obnovljivih subvencija u uobičajenim uvjetima neće smanjiti na ovaj način. U izostanku takvih promjena ili smanjenja iznosa subvencije, prvotna stopa iz dotičnog ispitnog postupka koristi se kao iznos subvencije u ovom slučaju.

(283)

Tako utvrđena stopa subvencije u vezi s ovim programom tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,66 %, a to je stopa za program „Sniženi porezi na dohodak na temelju zemljopisnog položaja” kako je utvrđena u Memorandumu o odluci SAD-a od 12. lipnja 2009. o određenim uređajima za vučenje za kosilice i njihovim dijelovima (stranica br. 11) (Savezni registar/svezak 74., br. 117, stranica 29180/19. lipnja 2009.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a se napominje da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od poreznih programa u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (71).

(284)

Ovaj se program sastoji od povlaštenog poreznog tretmana za kineska rezidentna poduzeća koja imaju udjele u ostalim kineskim rezidentnim poduzećima u obliku izuzeća od plaćanja poreza na dohodak od određenih dividendi, bonusa i ostalih ulaganja u vlasnički kapital za rezidentna matična poduzeća. Unija je protiv ovog programa uvela kompenzacijske mjere u postupku protiv subvencioniranog uvoza u vezi s premazanim finim papirom.  (72)

(285)

Pravnu osnovu čine članak 26. Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća, članak 83. Pravilnika o provedbi Zakona NRK-a o porezu na dohodak poduzeća, Odluka br. 512 Državnog vijeća, proglašena 6. prosinca 2007.

(286)

Kineska je Vlada odgovorila da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije koristilo taj program tijekom RIP-a te je uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacije o koristima koje su se mogle dobiti u okviru tog programa. Komisija upućuje na svoje argumente u vezi sa zahtjevom prema kineskoj Vladi da dostavi potpune odgovore (gornje uvodne izjave 34.-35.). Stoga je odlučeno da temelji svoje nalaze o tom programu na informacijama u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe, odnosno nalazima koji su uključeni u odluko o premazanom finom papiru.

(287)

Ovaj program daje subvenciju u obliku otpisa prihoda u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Korist je jednaka iznosu porezne uštede ostvarene putem izuzeća od plaćanja poreza na dividende, bonuse i ostala ulaganja u vlasnički kapital za kineska rezidentna poduzeća u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe. Program je de iure specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe s obzirom na to da je samo zakonodavstvo, prema kojem postupa tijelo koje odobrava program, ograničilo pristup tom program samo trgovačkim društvima rezidentima u Kini koja imaju dohodak od dividenda od drugih poduzeća rezidenata u Kini, nasuprot onim poduzećima koja ulažu u nerezidentna poduzeća. Osim toga, program je specifičan na temelju članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe, s obzirom na to da je taj program rezerviran isključivo za važne industrije i projekte koje potiče država, kao što su industrija čelika (vidjeti gornju uvodnu izjavu 182.) te da nema objektivnih kriterija kojima se ograničava prihvatljivost za ovaj program, kao niti uvjerljivih dokaza iz kojih se zaključuje da je prihvatljivost automatska.

(288)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Tom korišću smatra se iznos ukupnog poreza kojeg bi trebalo platiti uključujući dohodak od dividenda koje se dobivaju od drugih poduzeća rezidenata u Kini, nakon oduzimanja onoga što je stvarno plaćeno uz porezno izuzeće za dividende. U izostanku informacije za ocjene te koristi i s obzirom na to da su taj program institucije Unije već ispitale u prethodnom postupku protiv subvencioniranog uvoza, najprihvatljiviji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike je ocjena koja je napravljena za taj program u okviru postupka u vezi s premazanim finim papirom, prema potrebi, valjano prilagođena kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 252.

(289)

Tako utvrđena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju, određena je na 0,77 %, što je aritmetički prosjek stopa utvrđenih za ovaj program u okviru postupka u vezi s premazanim finim papirom.

(290)

U pritužbi se navode sljedeći programi u vezi s povlaštenom stopom poreza na dohodak u korist poduzeća s udjelom stranog kapitala:

(291)

Kineska je Vlada dostavila odgovarajuću pravnu osnovu kako bi pokazala da su programi za poduzeća s udjelom stranog kapitala prekinuti nakon što je 16. ožujka 2007. donesen Zakon o porezu na dobit iz 2008. na 5. sjednici 10. nacionalnog narodnog kongresa Narodne Republike Kine, odnosno:

(292)

Te odredbe pokazuju da su se koristi u vezi s porezom na dohodak za poduzeća s udjelom stranog kapitala postupno ukidale do kraja 2011. Kineska je Vlada, također, navela da nema zamjenskog programa za poduzeća s udjelom stranog kapitala te da je porezni tretman poduzeća s udjelom stranog kapitala sada jednak tretmanu ostalih poreznih obveznika pravnih osoba. Komisija napominje da se protiv tih programa s povlaštenom stopom poreza na dohodak za poduzeća s udjelom stranog kapitala još uvijek mogu uvesti kompenzacijske mjere, s obzirom na to da proizvođači OCS-a još uvijek mogu uživati koristi barem u dijelu RIP-a do kraja 2011. te se ne može isključiti da postoji zamjenski program za poduzeća s udjelom stranog kapitala od 2012. Neovisno o tome, Komisija je odlučila da ih neće dodatno ocjenjivati s obzirom na potrebu smanjenja administrativnog tereta za sve dodatne stranke, kao i na sve bliži kraj razdoblja postupnog ukidanja programa te nedostatak naznaka o mogućem zamjenskom programu.

(293)

Ovim se programom osigurava izuzeće od plaćanja PDV-a i uvoznih carinskih tarifa u korist poduzeća s udjelom stranog kapitala ili domaćih poduzeća za uvoz investicijske opreme korištene u njihovoj proizvodnji. Kako bi se moglo koristiti izuzeće, oprema ne smije biti navedena na popisu neprihvatljive opreme, a poduzeće koje podnosi zahtjev mora dobiti Potvrdu o državno poticanim projektima koju izdaju kineska tijela ili NDRC u skladu s odgovarajućim investicijskim, poreznim i carinskim zakonodavstvom. Unija je protiv ovog programa uvela kompenzacijske mjere u postupku protiv subvencioniranog uvoza u vezi s premazanim finim papirom  (73).

(294)

Pravnu osnovu za ovaj program čine Okružnica Državnog vijeća o prilagodbi porezne politike za uvezenu opremu, Guo Fa br. 37/1997, Objava Ministarstva financija, Opće carinske uprave i Državne porezne uprave [2008.] br. 43, Obavijest NDRC-a o važnim pitanjima o postupanju s pismom potvrde za domaće ili projekte financirane sredstvima iz inozemstva, poticane od strane države, br. 316 2006 od 22. veljače 2006. i Katalog o uvezenoj robi koja se ne može osloboditi od carine za poduzeća s udjelom stranog kapitala ili domaća poduzeća, 2008.

(295)

Kineska je Vlada tvrdila da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije koristilo taj program tijekom RIP-a te je uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacije o koristima koje su se mogle dobiti u okviru tog programa. Komisija upućuje na svoje argumente u vezi sa zahtjevom prema kineskoj Vladi da dostavi potpune odgovore (gornje uvodne izjave 34. i dalje) te će, stoga, temeljiti svoje nalaze o tom programu na dostupnim informacijama u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe, odnosno svojim nalazima iz postupka u vezi s premazanim finim papirom.

(296)

Ovaj program smatra se subvencijom u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii., jer su poduzeća s udjelom stranog kapitala i ostala prihvatljiva domaća poduzeća oslobođena plaćanja PDV-a i/ili carinskih tarifa koje bi inače dospjele da nisu dobila odgovarajuću potvrdu NDRC-a o državno poticanim projektima. Stoga se njime dodjeljuje korist za trgovačka društva primatelje u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Program je specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, jer zakonodavstvo, prema kojem posluje tijelo koje donosi odluku o dodjeli, ograničuje njegov pristup na poduzeća koja ulažu u okviru specifičnih kategorija poslovanja koje su iscrpno definirane u zakonu i koja imaju Potvrdu o državno poticanim projektima. Uz to, nema objektivnih kriterija za ograničavanje prihvatljivosti za taj program niti uvjerljivih dokaza iz kojih se može zaključiti da je prihvatljivost automatska na temelju članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe.

(297)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Korist dodijeljena primateljima smatra se iznosom izuzeća od plaćanja PDV-a i pristojba na uvezenu robu. U izostanku informacija za ocjenu te koristi i s obzirom na to da su taj program institucije Unije već ispitale u prethodnom postupku u vezi s kompenzacijskim pristojbama, najprihvatljiviji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike ocjena je koja je napravljena za taj program u okviru postupka u vezi s premazanim finim papirom, prema potrebi, valjano prilagođena kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 252.

(298)

Tako utvrđena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju, određena je na 0,89 %, što je aritmetički prosjek stopa utvrđenih za ovaj program u okviru postupka u vezi s premazanim finim papirom.

(299)

Ovaj program osigurava koristi u obliku povrata PDV-a ako poduzeća s udjelom stranog kapitala nabavljaju opremu proizvedenu u zemlji. Oprema ne smije biti obuhvaćena Katalogom opreme koja nije izuzeta od plaćanja te njezina vrijednost ne smije prelaziti ukupnu granicu ulaganja poduzeća s udjelom stranog kapitala prema „probnim administrativnim mjerama za nabavu opreme proizvedene u zemlji.” Unija je protiv tog programa uvela kompenzacijske mjere u postupku protiv subvencioniranog uvoza u vezi s premazanim finim papirom (74), tijela SAD-a u postupku u vezi s kompenzacijskom pristojbom koji se odnosi na premazani papir bez drvnih vlakana iz NRK-a (75).

(300)

Pravnu osnovu za ovaj program čine Okružnica Državne porezne uprave o uvođenju privremenih mjera za upravljanje povratom poreza za nabavu opreme proizvedene u zemlji od strane poduzeća s udjelom stranog kapitala br. 171, 199, 20.9.1999.; Obavijest Ministarstva financija i Državne porezne uprave br. 176 [2008.] o zaustavljanju provedbe politika za povrat poreza za poduzeća s udjelom stranog kapitala za nabavu opreme proizvedene u zemlji.

(301)

Kineska je Vlada tvrdila da je ovaj program prekinut putem gore navedene Obavijesti br. 176 [2008.] od 1. siječnja 2009. Komisija je od kineske Vlade zatražila da dostavi informacije o stvarnom prekidu koristi koje bi trebalo dodijeliti tijekom duljeg vremenskog razdoblja, s obzirom na to da je ovaj program povezan s nabavom imovine proizvedene u zemlji. Kineska je Vlada jednostavno uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacija koje se odnose na koristi koje su se mogle primiti u okviru tog programa. Komisija upućuje na svoje argumente u vezi sa zahtjevom prema kineskoj Vladi da dostavi potpune odgovore (gornje uvodne izjave 34. i dalje). Komisija, također, napominje da se u Obavijesti br. 176 predviđa prijelazno razdoblje za nabavu prihvatljive dugotrajne imovine i podnošenje zahtjeva za dobivanje koristi do 30. lipnja 2009. S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila informacije o postupnom ukidanju koristi te se takve koristi, koje su povezane s dugotrajnom imovinom, mogu rasporediti tijekom vremena i trajati tijekom RIP-a, Komisija donosi svoje nalaze o tom programu na temelju informacija dostupnih u vezi s člankom 28. Osnovne uredbe, odnosno nalaza iz postupka u vezi s premazanim finim papirom.

(302)

Ovaj program se smatra subvencijom u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u skladu s uvjetima članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. te dodjeljuje koristi trgovačkim društvima primateljima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Ovaj je program specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, s obzirom na to da je samo zakonodavstvo, u skladu s kojim tijelo odobrava program, ograničilo pristup tom programu određenoj vrsti poduzeća (tj. poduzećima s udjelom stranog kapitala) za nabavu opreme koja nije obuhvaćena Katalogom opreme koja nije izuzeta od plaćanja. Nema naznaka o nespecifičnosti u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) Osnovne uredbe, jer nema objektivnih kriterija za ograničavanje prihvatljivosti za taj program niti uvjerljivih dokaza iz kojih se može zaključiti da je prihvatljivost automatska. Nadalje, program je specifičan u smislu članka 4. stavka 4. točke (b) Osnovne uredbe, s obzirom na to da je subvencija zavisna o korištenju domaće, a ne uvezene robe.

(303)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Korist za primatelje smatra se iznosom povrata PDV-a za nabavu opreme proizvedene u zemlji. U izostanku informacija za ocjenu te koristi i s obzirom na to da su taj program institucije Unije već ispitale u prethodnom postupku u vezi s kompenzacijskim pristojbama, najprihvatljiviji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike ocjena je koja je napravljena za taj program u okviru postupka u vezi s premazanim finim papirom, prema potrebi, valjano prilagođena kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 252.

(304)

Tako utvrđena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju, određena je na 0,04 %, što je aritmetički prosjek stopa utvrđenih za ovaj program u okviru postupka u vezi s premazanim finim papirom.

(305)

Ovaj program obuhvaća obveznike PDV-a koji uglavnom posluju u određenim navedenim industrijama, uključujući metaluršku industriju. Program predviđa da prihvatljivi obveznici PDV-a, koji se nalaze u 26 gradova stare industrijske baze središnje regije i koju ulažu u određenu dugotrajnu imovinu, mogu odbiti iznos PDV-a plaćenog za dugotrajnu imovinu od svog ukupnog iznosa PDV-a koji trebaju platiti.

(306)

Pravnu osnovu ovog programa čine Obavijest Ministarstva financije i Državne porezne uprave o uvođenju privremenih mjera za proširenje opsega prebijanja poreza na dodanu vrijednost u središnjoj regiji br. 75, 2007., Obavijest Ministarstva financija i Državne porezne uprave o nekoliko pitanja koja se odnose na nacionalnu provedbu reforme poreza na dodanu vrijednost br. 170 [2008.].

(307)

Kineska je Vlada tvrdila da je taj program prekinut putem Obavijesti br. 170 [2008.]1. siječnja 2009. i uputila na odgovore proizvođača u uzorku radi dobivanja informacija koje se odnose na koristi koje su se mogle primiti u okviru tog programa. Komisija upućuje na svoje argumente u vezi sa zahtjevom prema kineskoj Vladi da dostavi potpune odgovore (gornje uvodne izjave 34. i dalje). Komisija napominje da se u Obavijesti br. 170 navodi da koristi u vezi s PDV-om za trgovačka društva koja se nalaze u središnjoj regiji prestaju krajem 2008. i da se mogu prenijeti samo do siječnja 2009. Međutim, takve koristi, koje su povezane s dugotrajnom imovinom, mogu se dodijeliti tijekom vremena i vrijediti do RIP-a. Osim toga, čini se da Obavijest sadrži drugi sustav povlaštene stope PDV-a za ta poduzeća koja se nalaze u središnjoj regiji od siječnja 2009., a čine ga prepolovljene primjenjive stope PDV-a. S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila pojašnjenje o postupnom ukidanju preostalih koristi u okviru tog programa ili o detaljima o zamjenskom programu, Komisija temelji svoje nalaze o ovom programu na dokazima raspoloživima u spisu na temelju članka 28. Osnovne uredbe.

(308)

Ovaj se program smatra subvencijom u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. te dodjeljuje koristi trgovačkim društvima primateljima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe koje su jednake iznosu uštede PDV-a ostvarene njegovim odbitkom u vezi s nabavom dugotrajne imovine. Program je specifičan u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (a) Osnovne uredbe, jer zakonodavstvo ograničuje pristup određenim poduzećima, tj. industrijama koje posluju u navedenim sektorima. Taj je program specifičan i na temelju članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe, jer je ograničen na određena područja, tj. gradove stare industrijske baze središnje regije.

(309)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. Kao korist za primatelje smatra se iznos uštede PDV-a ostvarene odbitkom u vezi s nabavom dugotrajne imovine. U izostanku informacija za ocjenu te koristi i s obzirom na to da je usporedivi program za PDV već ispitan u ovom postupku, najprihvatljiviji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike ocjena je koja je napravljena u uvodnim izjavama 297. i 298.

(310)

Tako dobivena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju iznosi 0,89 %.

(311)

U pritužbi se navode različite porezne olakšice od 2008. do 2010. koje su uživali proizvođači OCS-a koji se nalaze u gradovima Ma’anshan i Wuhan, uključujući izuzeća od plaćanja poreza za održavanje i izgradnju grada te posebnih naknada za sredstva za obrazovanje. Komisija je od kineske Vlade zatražila da dostavi informacije o tim poreznim koristima. Kineska je Vlada odgovorila da su zatražene informacije nebitne za ispitnim postupak, jer se ni jedan od proizvođača izvoznika u uzorku ne nalazi u Ma’anshanu. Komisija upućuje na svoje objašnjenje prema kojem je od kineske Vlade zatražena dostava informacija i u vezi s navodima o subvencijama koje se odnose na trgovačka društva koja nisu u uzorku (gornje uvodne izjave 34.-35.).

(312)

S obzirom na to da kineska Vlada nije dostavila informacije, Komisija zaključuje da porezne olakšice dostupne u gradovima Ma’anshan i Wuhan treba smatrati subvencijom u obliku otpisa prihoda kineske Vlade u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Tako se dodjeljuju koristi trgovačkim društvima primateljima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe, pri čemu se osigurava porezna ušteda jednaka razlici između plaćenog poreza i iznosa koji bi se u uobičajenim uvjetima platio u izostanku tog programa. Program je specifičan u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe s obzirom na to da je ograničen na poduzeća osnovana u određenim regijama ili općinama u Ma’anshanu.

(313)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. S obzirom na to da nije bilo drugih informacija za procjenu koristi, Komisija je svoje nalaze temeljila na informacijama sadržanima u pritužbi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, tako izračunati iznos subvencije dodjeljuje se prema ukupnom prometu primatelja tijekom RIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(314)

Tako dobivena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju iznosi 0,08 %.

(315)

U pritužbi se navodi da su od 2005. do nedavno (uključujući 2009.) trgovačka društva koja su proizvodila dotični proizvod primala koristi u okviru nekoliko programa i potprograma subvencioniranja. Ne može se isključiti da su plaćanja u okviru ovog programa ili još uvijek u tijeku ili su jednokratno izvršena u vezi s investicijskim ulaganjima te se stoga važeće koristi još nisu u potpunosti amortizirale tijekom odabranog petnaestogodišnjeg razdoblja amortizacije. Od kineske Vlade je zatraženo da dostavi informacije o tim programima, ali ona nije dostavila smisleni odgovor o tim programima. Stoga je, u izostanku odgovora kineske Vlade o svim tim aspektima, Komisija temeljila svoje nalaze na najboljim mogućim dokazima u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(316)

Pravnu osnovu tog programa, kako je navedeno u pritužbi, čini sljedeće:

(317)

Samo proizvodi kojima je dodijeljena oznaka „China World Top Brand” mogu uživati koristi od tog programa. U pritužbi se navode brojni proizvodi od čelika koje proizvode trgovačka društva za čelik koja su predmet ovog ispitnog postupka, jer im je odobrena ta oznaka.

(318)

S obzirom na to da kineska Vlada nije surađivala, nalazi se temelje na informacijama u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(319)

Taj program osigurava financijske doprinose u obliku bespovratnih sredstava, zajmove po povoljnijim uvjetima od tržišnih i ostale poticaje koji predstavljaju izravni prijenos sredstava kojima se dodjeljuju koristi primateljima u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe.

(320)

Ova subvencija je specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, jer zakonodavstvo ograničuje pristup samo određenim poduzećima, tj. poduzećima koja su primila oznaku „China World Top Brand” za svoje proizvode. Nadalje, ne postoje objektivni kriteriji koji su utvrđeni od strane tijela koja odlučuju o prihvatljivosti za program, što se ne određuje automatski na temelju članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe.

(321)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima su usporedive odluke tijela SAD-a. Kako se ranije napominje, kada se iznosi subvencije temelje na nalazima iz ostalih ispitnih postupaka, u cijeloj se ovoj uredbi uzima u obzir, između ostalog, je li bilo značajnih promjena dotičnog programa i je li se iznos subvencije smanjio tijekom vremena. Napominje se da se iznos obnovljivih subvencija u uobičajenim uvjetima neće smanjiti na ovaj način. U izostanku takvih promjena ili smanjenja iznosa subvencije, prvotna stopa iz dotičnog ispitnog postupka koristi se kao iznos subvencije u ovom slučaju.

(322)

Tako utvrđena stopa subvencije u vezi s ovim programom tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,13 %, a to je aritmetički prosjek stope za slične programe kako je utvrđeno u Memorandumu o odluci SAD-a od 6. travnja 2009. o limunskoj kiselini i solima limunske kiseline (stranica br. 6) (Savezni registar/svezak 74., br. 69, stranica 16836/13. travnja 2009.), Memorandumu o odluci SAD-a od 14. svibnja 2010. o prednapetim čeličnim žicama u strukovima za betonske elemente (stranica br. 29) (Savezni registar/svezak 75, br. 98, stranica 28557/21. svibnja 2010.), Memorandumu o odluci SAD-a od 28. svibnja 2010. o određenim čeličnim rešetkama (stranica br. 18) (Savezni registar/svezak 75, br. 109, stranica 32362/8. lipnja 2010.), Memorandumu o odluci SAD-a od 28. ožujka 2011. o ekstrudiranim proizvodima od aluminija (stranica br. 19) (Savezni registar/svezak 76, br. 64, stranica 18521(4. travnja 2011.) i Memorandumu o odluci SAD-a od 11. listopada 2011. o višeslojnim drvenim podovima (stranica br. 17) (Savezni registar/svezak 76, br. 201, stranica 64313/18. listopada 2011.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a napominje se da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od programa subvencioniranja u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (76).

(323)

Pravnu osnovu ovog programa, kako je navedeno u pritužbi, u pogledu potprograma za Shandong, čini sljedeće:

(324)

Ovaj program dodjeljuje koristi proizvođačima proizvoda označenih kao „Famous Brands” namijenjenih izvoznim tržištima. U pritužbi se upućuje na brojne proizvođače dotičnog proizvoda koji su primali koristi od tog programa barem do 2009.

(325)

U pritužbi se tvrdi da je svrha tog programa promicati domaće napredne industrije i poticati izvoz njihovih proizvoda na svjetska tržišta. Glavni okvir tog programa je određen u središnjem programu, a pokrajinske i lokalne Vlade razvijaju vlastite programe poznatih brendova u skladu sa središnjim programom kako bi poticale izvoz lokalnih proizvoda. SAD je osporavao ovaj program subvencioniranja u okviru WTO-a (DS 387). Osim toga, tijela SAD-a uvela su kompenzacijske mjere protiv tog programa u nekoliko postupaka navedenih u pritužbi. Komisija je, također, uvela kompenzacijske mjere protiv koristi u okviru tog programa u postupku s premazanim finim papirom  (77) .

(326)

Program poznatih brendova osigurava financijske doprinose u obliku subvencioniranih zajmova, financiranja projekata za istraživanje i razvoj te dodjele bespovratnih sredstava u gotovini za izvoz. Ti poticaji predstavljaju izravni prijenos sredstava kojima se dodjeljuju koristi primateljima u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe.

(327)

Ova subvencija je specifična na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, jer zakonodavstvo ograničuje pristup samo poduzećima kojima je priznat izvoz proizvoda označenih kao „poznati brendovi”. Nadalje, s obzirom na očiti izostanak objektivnih kriterija i uvjeta za primjenu tog programa od strane tijela koja donose odluku o dodjeli, utvrđena je specifičnost i na temelju članka 4. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe. Povlašteni tretman u okviru tog programa također je specifičan u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (a) Osnovne uredbe, jer njegove koristi ovise o realizaciji izvoza odgovarajućih proizvoda „poznatih brendova”.

(328)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima su usporedive odluke tijela SAD-a (na temelju sličnosti prirode programa). Kako se ranije napominje, kada se iznosi subvencije temelje na nalazima iz ostalih ispitnih postupaka, u cijeloj se ovoj uredbi uzima u obzir, između ostalog, je li bilo značajnih promjena dotičnog programa i je li se iznos subvencije smanjio tijekom vremena. Napominje se da se iznos obnovljivih subvencija u uobičajenim uvjetima neće smanjiti na ovaj način. U izostanku takvih promjena ili smanjenja iznosa subvencije, prvotna stopa iz dotičnog ispitnog postupka koristi se kao iznos subvencije u ovom slučaju.

(329)

Tako utvrđena stopa subvencije u vezi s ovim programom tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,13 %, a to je aritmetički prosjek stope za slične programe kako je utvrđeno u Memorandumu o odluci SAD-a od 6. travnja 2009. o limunskoj kiselini i solima limunske kiseline (stranica br. 6) (Savezni registar/svezak 74., br. 69, stranica 16836/13. travnja 2009.), Memorandumu o odluci SAD-a od 14. svibnja 2010. o prednapetim čeličnim žicama u strukovima za betonske elemente (stranica br. 29) (Savezni registar/svezak 75, br. 98, stranica 28557/21. svibnja 2010.), Memorandumu o odluci SAD-a od 28. svibnja 2010. o određenim čeličnim rešetkama (stranica br. 18) (Savezni registar/svezak 75, br. 109, stranica 32362/8. lipnja 2010.), Memorandumu o odluci SAD-a od 28. ožujka 2011. o ekstrudiranim proizvodima od aluminija (stranica br. 19) (Savezni registar/svezak 76, br. 64, stranica 18521(4. travnja 2011.) i Memorandumu o odluci SAD-a od 11. listopada 2011. o višeslojnim drvenim podovima (stranica br. 17) (Savezni registar/svezak 76, br. 201, stranica 64313/18. listopada 2011.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a se napominje da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od programa subvencioniranja u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (78).

(330)

Kineska Vlada je u svojem odgovoru na upitnik samo navela da je ovaj program prekinut 2003. i da ni jedan od izvoznika u uzorku nije imao koristi od njega. S obzirom na to da kineska Vlada nije dopunila svoj odgovor odgovarajućim dokazima ili dodatnim pojašnjenjem, Komisija analizira ovaj program na temelju dostupnih podataka prema članku 28. Osnovne uredbe.

(331)

Pravnu osnovu tog programa, kako je navedeno u pritužbi, čini sljedeće:

(332)

U skladu s navodima iz najvažnije pravne osnove sadržanima u pritužbi, poduzeća koja primaju potporu u okviru ovog programa „uglavnom se biraju od velikih državnih holding poduzeća između 512 ključnih poduzeća, 120 pilot grupacija poduzeća i vodećih poduzeća industrije.” Osim toga, prednost imaju poduzeća koja se nalaze u starim industrijskim bazama u sjeveroistočnom, središnjem i zapadnom području.

(333)

S obzirom na to da kineska Vlada nije surađivala, Komisija se oslanja na elemente uključene u pritužbi i/ili drugim izvorima navedenima u pritužbi (79).

(334)

U pritužbi se navodi da se tim programom nastoji osigurati financijska potpora prihvaćenim poduzećima za promicanje: tehnološke obnove u ključnim industrijama, poduzeća i proizvoda; lakšeg poboljšanja tehnologije, poboljšanja strukture proizvoda; poboljšanja kvalitete, povećanje ponude; širenje domaće potražnje, stalnog i zdravog razvoja gospodarstva države. Prema pritužbi, sredstvima se pruža potpora za 47 poduzeća za željezo i čelik u vezi s ulaganjima koja ukupno iznose 75 milijardi juana. Tijela SAD-a su protiv ovog programa uvela kompenzacijske mjere u najmanje dva postupka.

(335)

Program predstavlja subvenciju kojom se dodjeljuje korist primatelju, jer osigurava financijske doprinose u obliku bespovratnih sredstava za nabavu dugotrajne imovine u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. Osnovne uredbe. S obzirom na to da je subvencija povezana s dugotrajnom imovinom i dodjeljuje se tijekom vremena, na temelju dostupnih podataka se zaključuje da se ova korist nastavlja tijekom RIP-a.

(336)

Ta subvencija je specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) Osnovne uredbe, jer je potpora ograničena na određena velika poduzeća u državnom vlasništvu i državna holding poduzeća između 512 ključnih poduzeća i 120 pilot grupacija poduzeća. S obzirom na to da je projekt usmjeren na trgovačka društva koja se nalaze u posebno određenim zemljopisnim regijama stare industrijske baze u sjeveroistočnom, središnjem i zapadnom području, subvencija je specifična i u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe.

(337)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima je slična odluka tijela SAD-a, odnosno Memorandum o odluci od 10. rujna 2010. o određenim bešavnim standardnim cijevima, cjevovodima i cijevima pod pritiskom od ugljičnog i legiranog čelika (stranica br. 19) (Savezni registar/svezak 75.,br. 182, stranica 57444/21. rujna 2010.).

(338)

Tako utvrđena stopa subvencije u vezi s tim programom tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju, određena je na 0,01 %, a to je stopa za sličan program, kako je utvrđeno u odluci SAD-a iz prethodne uvodne izjave.

(339)

U pritužbi se navode različiti ispitni postupci koje su provela tijela SAD-a (80) i Komisija (postupak u vezi s premazanim finim papirom) u kojima je utvrđeno nekoliko pokrajinskih programa protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere i u okviru kojih je lokalni financijski ured vraćao 40 % troškova pravnog savjetovanja u vezi sa sudjelovanjem trgovačkog društva u antidampinškom postupku. Budući da je kineska Vlada odlučila ne odgovoriti na pitanja o tom programu i samo navela da izvoznici u uzorku nisu imali koristi od njega, Komisija svoje nalaze temelji na raspoloživim dokazima u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(340)

U skladu s pritužbom i odlukom Komisija u postupku u vezi s premazanim finim papirom (uvodna izjava 193.), pravnu osnovu ovog programa čini sljedeće:

(341)

Ovaj program je dostupan trgovačkim društvima uključenima u antidampinške ispitne postupke koja rade u skladu s uputama Ministarstva trgovine i pokrajinskih tijela.

(342)

Taj program predstavlja subvenciju, jer osigurava financijski doprinos u obliku izravnog prijenosa sredstava u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe za pokrivanje troškova pravnog savjetovanja u antidampinškim postupcima i dodjeljuje korist u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Ta subvencija je specifična na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) i točke (c) Osnovne uredbe, jer je ograničena na određena poduzeća koja su predmet stranih antidampinških postupaka. Nadalje, taj program je specifičan i u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe, jer je ograničen na određena poduzeća registrirana u određenim zemljopisnim regijama kojima upravljaju odgovarajuća pokrajinska tijela nadležna za provedbu tog programa.

(343)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku informacije za ocjene te koristi i s obzirom na to da su taj program institucije Unije već ispitale u prethodnom postupku protiv subvencioniranog uvoza, najprihvatljiviji izvor informacija za ocjenu koristi za proizvođače izvoznike je ocjena koja je napravljena za taj program u okviru postupka u vezi s premazanim finim papirom, prema potrebi, valjano prilagođena kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 252.

(344)

Tako utvrđena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju iznosi 0,01 % na temelju nalaza o premazanom finom papiru  (81).

(345)

Pritužba je sadržavala dokaze da je kineska Vlada preko poduzeća u državnom vlasništvu nabavljala proizvode od čelika koje su proizvodili proizvođači OCS-a. U pritužbi se navodi da je kineska Vlada nabavljala brojne proizvode od čelika, uključujući bojom prevučeni lim, toplo valjani lim u kolutima, hladno valjani lim, lim srednje debljine, galvanizirani lim i mnoge druge. Pritužba je pokazala da je cijena za nabavu te robe od strane poduzeća u državnom vlasništvu određena s obzirom na različite elemente i/ili referentne vrijednosti, te da su najviše dozvoljene cijene ili prilagodbe cijena ovisile o različitoj robi i o tome je li se dotični posao odnosio na povezane stranke.

(346)

Kineska Vlada je odgovorila upućivanjem na svoje općenite argumente o poduzećima u državnom vlasništvu prema kojima se nije dokazalo da su poduzeća u državnom vlasništvu, kupci tih proizvoda od čelika, bila javna tijela u smislu Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te da kineska Vlada nije mogla prikupiti podatke specifične za pojedini posao u vezi s nepoznatim subjektima. Kineska Vlada je također navela da pritužba nije sadržavala ni jednu nabavu robe koja uključuje izvoznike u uzorku. Komisija upućuje na svoje zaključke o tome da su kupci OCS-a i drugih proizvoda od čelika poduzeća u državnom vlasništvu (gornje uvodne izjave od 49. do 73.) i na zahtjev prema kineskoj Vladi da dostavi informacije i o izvoznicima koji nisu u uzorku (vidjeti gornje uvodne izjave 34. i 35.). S obzirom na nedostatak informacija od strane kineske Vlade o tom programu, Komisija svoje nalaze temelji na raspoloživim informacijama u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(347)

Protiv ovog programa se mogu uvesti kompenzacijske mjere u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iii. i člankom 6. točkom (d) Osnovne uredbe u mjeri u kojoj su cijene više od tržišnih cijena i država dodjeljuje korist proizvođačima OCS-a preko svojih kupaca koji su poduzeća u državnom vlasništvu. Također treba uzeti u obzir da je navod iz pritužbe, prema kojem ne postoji pouzdana cijena privatnika na tržištu zbog toga što na tržištu čelika prevladava javni sektor, potvrđen ispitnim postupkom, s obzirom na to da poduzeća u državnom vlasništvu imaju najveći udio na tržištu čelika u Kini, barem u pogledu toplo valjanog i hladno valjanog čelika (vidjeti uvodne izjave od 76. do 79.). Ova je subvencija specifična i u smislu članka 4. stavka 2. Osnovne uredbe, jer je ograničena samo na određene subjekte u sektoru čelika u kojima država ima udio. Međutim, složenost tih transakcija i povezanih ugovora, zajedno s nedostatkom podataka u spisu, nisu omogućili Komisiji donošenje čvrstog zaključka o tom programu. Stoga je Komisija odlučila da taj program neće dalje procjenjivati.

(348)

Kineska Vlada je odgovorila da, s obzirom na to da se ni jedan od proizvođača u uzorku ne nalazi na područjima primjene regionalnih programa uključenih u ovom odjeljku, informacije koje je zatražila Komisija nisu važne za ispitni postupak. S obzirom na važnost tih informacija za ispitni postupak (vidjeti gornje uvodne izjave od 34. do 35.) i zbog izostanka odgovora kineske Vlade, Komisija temelji svoju odluku o svim regionalnim programima u ovom odjeljku na dostupnim podacima u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(349)

Pravnu osnovu Programa za ubrzanu amortizaciju čini Okružnica Ministarstva financija i Državne porezne uprave o povezanim povlaštenim politikama za porez na dohodak poduzeća radi pružanja potpore razvoju i otvorenosti područja Binhai New Area u Tianjinu.

(350)

U pritužbi se tvrdilo da je cilj programa poticati izgradnju znanstveno-tehnološke infrastrukture u području Tianjin Binhai New Area (TBNA) i Tianjin Economic and Technological Development Area (TETDA) te izgraditi sustav znanstveno-tehnološke obnove i uslužnih kapaciteta. U skladu s pritužbom, financijske koristi iz ovog programa dodijeljene su u okviru Znanstvenog i tehnološkog fonda te Programa ubrzane amortizacije. Te koristi bi bile ograničene na poduzeća osnovana u području nadležnosti Upravnog odbora TBNA-a, uključujući trgovačka društva koja proizvode/izvoze dotični proizvod. U pritužbi se upućuje na odluku tijela SAD-a u kompenzacijskom postupku u vezi s određenim bešavnim standardnim cijevima, cjevovodima i cijevima pod pritiskom od ugljičnog i legiranog čelika iz Narodne Republike Kine, koja su smatrala da se protiv ovog programa mogu uvesti kompenzacijske mjere (82).

(351)

Zbog izostanka suradnje kineske Vlade, Komisija temelji svoju odluku o ovom programu na najboljim dostupnim informacijama u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe, sadržanima u pritužbi i navedenoj odluci tijela SAD-a.

(352)

U okviru ovog programa dodjeljuje se jednokratna korist trgovačkim društvima primateljima u obliku bespovratnih sredstava u okviru Znanstvenog i tehnološkog fonda u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe (izravni prijenos sredstava) te u obliku otpisa prihoda na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe u vezi s Programom ubrzane amortizacije.

(353)

Subvencije u okviru Znanstvenog i tehnološkog fonda te Programa ubrzane amortizacije su specifične, jer su ograničene na određena poduzeća koja se nalaze u određenim zemljopisnim područjima (tj. TBNA i/ili TETDA).

(354)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima je usporediva odluka tijela SAD-a, odnosno Memorandum o odluci od 10. rujna 2010. o određenim bešavnim standardnim cijevima, cjevovodima i cijevima pod pritiskom od ugljičnog i legiranog čelika (stranice br. 20 i 21) (Savezni registar/svezak 75.,br. 182, stranica 57444/21. rujna 2010.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a se napominje da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od programa u vezi s porezom i subvencioniranjem u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (83).

(355)

Tako utvrđena ukupna stopa subvencije u vezi s tim programom tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju, određena je na 0,61 %, a to je stopa koja odgovara ukupnoj stopi za dotične programe, kako je utvrđeno u odluci iz prethodne uvodne izjave.

(356)

Pravnu osnovu čini Okružnica Ministarstva financija i Državne porezne uprave o tiskanju i podjeli pravilnika o odgovarajućim pitanjima u vezi s proširenjem opsega odbitka PDV-a u sjeveroistočnim područjima od 14. rujna 2004.

(357)

Podnositelj pritužbe je potvrdio da je kineska Vlada uspostavila Program obnove sjeveroistoka 2003. kako bi obnovila staru industrijsku bazu grada Daliana i tri sjeveroistočne pokrajine Liaoning, Jilin i Heilongjiang, koji su tradicionalni centar kineske industrije čelika. Prema pritužbi, kineska Vlada je osnovala posebnu banku, Banku za obnovu sjeveroistoka (NRB), pod nadzorom Državnog vijeća čija je zadaća financirati potporu obnove starog čvorišta teške industrije na sjeveroistoku zemlje.

(358)

U pritužbi se također navodi da subvencije osigurane u okviru ovog programa od strane Kineske banke za izvoz i uvoz („Banka ExIm”) preko svoje poslovnice u Dalianu iznose ukupno 5 milijardi juana u izvoznim kreditima i drugim „jeftinim kreditima”, koji su od studenoga 2003. lokalnim poduzećima donijeli uštedu od 150 milijuna juana. Osim toga, u pritužbi se tvrdi da su zajmovi prošireni i na poduzeća koja nisu kreditno sposobna kako bi se poboljšala konkurentnost poduzeća u državnom vlasništvu u lošijem položaju, koja su imala nesrazmjeran pristup financijskim resursima iako su imala najveći udio nenaplativih zajmova u zemlji.

(359)

Zbog izostanka suradnje kineske Vlade, Komisija temelji svoju odluku o ovom programu na informacijama sadržanima u pritužbi i Memorandumu o odluci SAD-a od 17. studenoga 2008. o varenim cijevima kružnog poprečnog presjeka od visokokvalitetnog ugljičnog čelika (cjevovodi) (stranice 21. i 22.) (Savezni registar/svezak 73., br. 227, stranica 70961/24. studenoga 2008.), prema potrebi, valjano prilagođenima kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 252.

(360)

Ovim programom dodjeljuje se korist trgovačkim društvima primateljima u obliku: i. bespovratnih sredstava kao subvencioniranih kamata prilikom izvoza; ii. povrata PDV-a za nabavu dugotrajne imovine.

(361)

U pogledu i. subvencioniranih kamata prilikom izvoza, osiguravanje subvencioniranih kamata predstavlja subvenciju u obliku bespovratnih sredstava u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. Odluka SAD-a govori o ovom programu kao o „Fondu za razvoj vanjske trgovine”, a ne o „Programu obnove sjeveroistoka”, kako je navedeno u pritužbi. Ovim programom upravljaju tijela pokrajine Liaoning (odnosno Pokrajinski ured za vanjskotrgovinsku i gospodarsku suradnju Liaoninga i Odjel za financije Liaoninga). Prihvatljivi projekti uključuju projekte koje su pokrenula poduzeća za izvoz, između ostalog, kako bi poboljšala konkurentnost svog izvoza i istražila međunarodna tržišta. Budući da ta bespovratna sredstva ovise o realizaciji izvoza, program je specifičan u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (a) Osnovne uredbe.

(362)

U pogledu ii. povrata PDV-a za nabavu dugotrajne imovine, on predstavlja subvenciju u obliku otpisa prihoda države u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Osnovne uredbe. U okviru ovog programa obveznici PDV-a iz određenih industrija mogu odbiti PDV za nabavu dugotrajne imovine od PDV-a za prodaju gotove robe. Taj odbitak PDV-a ograničen je na poduzeća koja se nalaze u sjeveroistočnoj regiji te je, stoga, regionalno specifičan u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe.

(363)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima je usporediva odluka tijela SAD-a (na temelju sličnosti prirode programa).

(364)

Tako utvrđena ukupna stopa subvencije za Program obnove sjeveroistoka tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,18 %, što odgovora ukupnoj stopi za bespovratna sredstva i povrat PDV-a primljene u okviru Programa fonda za razvoj vanjske trgovine, kako je utvrđeno u Memorandumu o odluci SAD-a od 17. studenoga 2008. o varenim cijevima kružnog poprečnog presjeka od visokokvalitetnog ugljičnog čelika (cjevovodi) (stranice 21. i 22.) (Savezni registar/svezak 73., br. 227, stranica 70961/24. studenoga 2008.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a se napominje da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od sličnih programa u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (84).

(365)

Pravnu osnovu čine Privremene upravne mjere za financijsku potporu pokrajine Liaoning prilikom plaćanja kamata u vezi s proizvodima visoke tehnologije i proizvoda koji se koriste u proizvodnji opreme od 16. prosinca 2004.

(366)

U pritužbi se tvrdi da se tim programom osigurava pomoć trgovačkim društvima u proširenju izvoza proizvoda visoke tehnologije i potpora razvoju poduzeća koja se nalaze u pokrajini Liaoning. Ovim programom upravljaju Pokrajinski ured za vanjskotrgovinsku i gospodarsku suradnju Liaoninga, Odjel za financije Liaoninga i Komisija za gospodarstvo pokrajine Liaoning. Tijela SAD-a su utvrdila da se protiv ovog programa mogu uvesti kompenzacijske mjere u gore navedenoj odluci u vezi s cjevovodima (vidjeti uvodnu izjavu 359.).

(367)

Ovim programom dodjeljuje se korist u obliku izravnog prijenosa sredstava od strane kineske Vlade korištenih za plaćanje kamata na zajmove banaka u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. Izvozni zajmovi znače kratkoročne zajmove koje dobivaju poduzeća koja proizvode proizvode visoke tehnologije i proizvode korištene za proizvodnju opreme u pokrajini od banaka i nebankarskih financijskih institucija zbog nedostatka potrebnih sredstava za proizvodnju i poslovanje između izvozne deklaracije za proizvode i primitka plaćanja. Prihvatljiva poduzeća moraju imati godišnji izvoz u vrijednosti višoj od 1 milijuna američkih dolara i izvoziti proizvode obuhvaćene „Katalogom za izvoz kineskih proizvoda visoke tehnologije” ili opsegom proizvoda korištenih za proizvodnju opreme. Ovaj program je, stoga, specifičan na temelju članka 4. stavka 2. Osnovne uredbe, jer je ograničen na poduzeća koja ispunjavaju te kriterije. Osim toga, program ovisi o realizaciji izvoza u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (a) Osnovne uredbe. Program je i regionalno specifičan u smislu članka 4. stavka 3., jer je ograničen na poduzeća koja se nalaze u određenoj zemljopisnoj regiji na sjeveroistoku Kine.

(368)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima je usporediva odluka tijela SAD-a (na temelju sličnosti prirode programa).

(369)

Tako utvrđena stopa subvencije tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,43 %, a to odgovara stopi za program subvencioniranih kamata prilikom izvoza kako je utvrđena u Memorandumu o odluci SAD-a od 17. studenoga 2008. o varenim cijevima kružnog poprečnog presjeka od visokokvalitetnog ugljičnog čelika (cjevovodi) (stranica br. 23) (Savezni registar/svezak 73., br. 227, stranica 70961/24. studenoga 2008.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a napominje se da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od sličnih programa u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (85).

(370)

U pritužbi se upućuje na prethodni program subvencioniranih kamata prilikom izvoza, koji je prihvatljiv samo u vezi s neplaćenim „izvoznim zajmovima”. Tijela SAD-a su utvrdila i da se protiv ovog programa mogu uvesti kompenzacijske mjere u odluci u vezi s cjevovodima.

(371)

Pravnu osnovu čine „Privremene upravne mjere za financijsku potporu pokrajine Liaoning prilikom plaćanja kamata u vezi s proizvodima visoke tehnologije i proizvoda koji se koriste u proizvodnji opreme” od 16. prosinca 2004.

(372)

Ovaj program predstavlja korist u obliku izravnog prijenosa sredstava od strane kineske Vlade u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. Subvencijom se dodjeljuje korist na temelju članka 3. stavka 2. i članka 6. točke (b) Osnovne uredbe koja je jednaka razlici između onoga što su primatelji platili i iznosa koji bi platili za usporedivi komercijalni zajam u izostanku programa. Te zajmove osigurava Vlada preko svojih banaka koje provode njezinu politiku i svojih poslovnih banaka u državnom vlasništvu (vidjeti analizu u gornjim uvodnim izjavama od 157. do 180.). Ti izvozni zajmovi su specifični na temelju članka 4. stavka 4. točke (a) Osnovne uredbe, jer ovise o realizaciji izvoza te na temelju članka 4. stavka 3, jer su ograničeni na poduzeća koja se nalaze u određenoj zemljopisnoj regiji u Kini.

(373)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima je usporediva odluka tijela SAD-a (na temelju sličnosti prirode programa).

(374)

Tako utvrđena stopa subvencije tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 1,05 %, a to odgovara aritmetičkom prosjeku stopa za program izvoznih zajmova kako je utvrđeno u Memorandumu o odluci SAD-a od 17. studenoga 2008. o varenim cijevima kružnog poprečnog presjeka od visokokvalitetnog ugljičnog čelika (cjevovodi) (stranica br. 23) (Savezni registar/svezak 73., br. 227, stranica 70961/24. studenoga 2008.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a napominje se da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od sličnih programa u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (86).

(375)

U pritužbi se navodi da je program „Five Points, One Line Coastal Belt” uvela Vlada pokrajine Liaoning 21. siječnja 2006. Vlada Liaoninga osigurava subvencije za određena poduzeća koja se nalaze u tom području. Najveći prioritet daje se poduzećima koja su osnovana u pet ključnih područja kao baze proizvodnje za izvoz. Povlašteni tretman uključuje brojne koristi, uključujući sniženu stopu poreza na dohodak od 15 % za poduzeća označena kao poduzeća „visoke tehnologije”, izuzeće od plaćanja poreza na dohodak za poduzeća visoke tehnologije „u koje se ulaže domaći kapital”, prednost kod dobivanja subvencioniranih kamata, povlastice za gospodarsko upravljanje i izuzeća od plaćanja Vladinih pristojbi. Prema pritužbi je Kineska razvojna banka (CDB), banka koja provodi Vladinu politiku u državnom vlasništvu, osiguravala povlaštene zajmove u okviru tog programa.

(376)

Tijela SAD-a su utvrdila da se protiv ovog programa mogu uvesti kompenzacijske mjere u odluci u vezi s cjevovodima.

(377)

Pravnu osnovu za ovaj program čini „Mišljenje pokrajine Liaoning o poticanju razvoja otvaranja društava u ključnim obalnim razvojnim područjima.” Subvencioniranim kamatama upravljaju Komisija Liaoninga za razvoj i reforme i Financijski ured Liaoninga, a izuzećima od plaćanja pristojba u okviru tog programa tijelo za industriju i trgovinu industrijskog parka Huludao Beigang.

(378)

Ovaj program osigurava financijske prednosti u obliku izravnog prijenosa sredstava od strane kineske Vlade u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe i/ili otpisa neostvarenog ili ne prikupljenog prihoda u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Te subvencije predstavljaju korist na temelju članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe koja je jednaka iznosu bespovratnih sredstava i/ili izuzeća od plaćanja poreza/pristojbi. Te subvencije su specifične u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe, jer su ograničene na određena poduzeća koja se nalaze u određenom području koje je u nadležnosti tijela pokrajine Liaoning. Najveći prioritet za dodjelu tih subvencija daje se poduzećima koja su osnovana u pet ključnih područja kao baze proizvodnje za izvoz, te su stoga specifične u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (a) Osnovne uredbe, jer ovise o realizaciji izvoza.

(379)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima je usporediva odluka tijela SAD-a (na temelju sličnosti prirode programa).

(380)

Tako utvrđena stopa subvencije tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,30 %, a to odgovara stopi za ovaj program kako je utvrđena u Memorandumu o odluci SAD-a od 17. studenoga 2008. o varenim cijevima kružnog poprečnog presjeka od visokokvalitetnog ugljičnog čelika (cjevovodi) (stranica br. 23) (Savezni registar/svezak 73., br. 227, stranica 70961/24. studenoga 2008.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a napominje se da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od programa subvencioniranja u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (87).

(381)

Pravnu osnovu za ovaj program čine Upravne mjere o platformi pokrajine Jiangsu za javne usluge u području znanosti i tehnologije (Sukeji (2006.) br. 102; Sucaijiao (2006.) br. 22).

(382)

U pritužbi se navodi da taj program, između ostalog, osigurava bespovratna sredstva određenim poduzećima. Kineska Vlada je u svojem odgovoru na upitnik navela da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije upotrebljavalo ili imalo koristi od ovog programa. Komisija upućuje na svoje argumente da se od kineske Vlade očekivalo da dostavi potpune odgovore i na pitanja o trgovačkim društvima koja nisu u uzorku (gornje uvodne izjave 34.-35.). Nadalje, Komisija napominje da se u pritužbi navode mogući korisnici, i trgovačka društva koja su odabrana u uzorak i ostali proizvođači OCS-a izvan uzorka koji se nalaze u odgovarajućem području primjene. Komisija stoga temelji svoje nalaze na dostupnim podacima u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe, a posebno informacijama sadržanima u pritužbi i nalazima tijela SAD-a koja su uvela kompenzacijske mjere protiv tog programa u odluci o prednapetim čeličnim žicama u strukovima za betonske elemente iz Narodne Republike Kine (88).

(383)

Financijskim prednostima dodijeljenima u obliku bespovratnih sredstava osigurava se doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. Te subvencije su specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (c) Osnovne uredbe jer se čini da nema objektivnih kriterija ili uvjeta koji uređuju prihvatljivost za koristi iz tog programa (kako je predviđeno u članku 4. stavku 2. točki (b) Osnovne uredbe) te se, na temelju dostupnih podataka, čini da Odjel za znanost i tehnologiju pokrajine Jiangsu ne donosi odluke objektivno.

(384)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U izostanku točnog količinskog određenja drugdje, najprimjereniji izvor informacija za ocjenu koristi prema proizvođačima izvoznicima je usporediva odluka tijela SAD-a (na temelju sličnosti prirode programa).

(385)

Tako utvrđena stopa subvencije tijekom RIP-a za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na 0,01 %, a to odgovara stopi za ovaj program kako je utvrđena u Memorandumu o odluci SAD-a od 14. svibnja 2010. o prednapetim čeličnim žicama u strukovima za betonske elemente (stranica br. 35) (Savezni registar/svezak 75., br. 98, stranica 28557/21. svibnja 2010.). U vezi s ispitnim postupcima koje su provela tijela SAD-a napominje se da je metodologija korištena za izračun iznosa koristi od programa subvencioniranja u biti jednaka metodologiji koju je koristila Unija (89).

(386)

U pritužbi se upućuje na dva primjera dodjele bespovratnih sredstava u okviru Programa za znanost i tehnologiju pokrajine Hebei proizvođaču OCS-a 2009. u iznosima od 700 000 juana i 2 080 000 juana. Kineska Vlada je u svojem odgovoru na upitnik navela da ni jedno trgovačko društvo u uzorku nije osnovano u pokrajini Hebei te da su zatražene informacije nebitne za ispitni postupak. Komisija upućuje na svoje argumente da je kineska Vlada trebala dostaviti potpune odgovore i na pitanja o trgovačkim društvima koja nisu u uzorku (gornje uvodne izjave 34.-35.). Stoga Komisija temelji svoje nalaze na dostupnim podacima u spisu (u ovom slučaju pritužbi) u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(387)

Financijske prednosti dodijeljene u okviru tog programa u obliku bespovratnih sredstava predstavljaju subvencije, jer osiguravaju financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. One predstavljaju korist na temelju članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe koja je jednaka iznosu bespovratnih sredstava. Te su subvencije specifične u skladu s člankom 4. stavkom 3. Osnovne uredbe, jer su osigurane samo za trgovačka društva koja se nalaze u pokrajini Hebei.

(388)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. S obzirom na to da nije bilo drugih informacija za procjenu koristi, Komisija je svoje nalaze temeljila na informacijama sadržanima u pritužbi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, tako izračunati iznos subvencije dodjeljuje se prema ukupnom prometu primatelja tijekom RIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(389)

Tako dobivena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju je zanemariva (manja od 0,01 %).

(390)

U pritužbi se navode brojne subvencije ad-hoc koje su navodno dodijeljene određenim proizvođačima OCS-a, odnosno i poduzećima u državnom vlasništvu i privatnim trgovačkim društvima. Te su subvencije bile ili u obliku bespovratnih sredstava ili ostalih izuzeća ili smanjenja poreza, između ostalog, za financiranje konkretnih projekata ili imovine. Dodijeljene su u kontekstu opće strateške politike za poboljšanje industrije čelika.

(391)

Komisija je od kineske Vlade zatražila da dostavi informacije o tim subvencijama ad-hoc. Kineska Vlada je odgovorila da se navodi u pritužbi temelje na citatima iz godišnjih izvješća i da se čini da se ništa od toga ne odnosi na trgovačka društva u uzorku. Stoga je kineska Vlada zaključila da se ne treba baviti navodima o specifičnim transakcijama koji se odnose na trgovačka društva izvan uzorka i pokrajine. Nadalje, kineska Vlada je ponovila jedan od svojih općenitih komentara da se samo navođenje određenih transakcija kao „subvencija” u godišnjim izvješćima trgovačkog društva ne može smatrati dokazom dostatnim za pokretanje ispitnog postupka u vezi s tim, jer to „ne predstavlja dostatni dokaz prima facie u skladu s člankom 11. stavkom 2. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama”.

(392)

Komisija upućuje na svoje argumente kojima se objašnjava zašto je od kineske Vlade zatražena dostava informacija i u vezi s navodima o subvencijama koje se odnose na trgovačka društva koja nisu u uzorku (gornje uvodne izjave 34.-35.). Stoga Komisija temelji svoje nalaze o tim subvencijama ad hoc na dostupnim podacima u spisu u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe.

(393)

Subvencije ad hoc navedene u pritužbi predstavljaju subvenciju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe u obliku izravnog prijenosa sredstava u pogledu bespovratnih sredstava i sličnih prijenosa resursa, te u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe u obliku otpisa prihoda za različita izuzeća ili sniženja poreza i/ili pristojba na središnjoj, pokrajinskoj ili općinskoj razini koji bi inače bili dospjeli. Komisija napominje da se u samim godišnjim izvješćima različitih proizvođača OCS-a upućuje na te financijske doprinose kao na „subvencije”. Na prvi pogled se čini da su brojne takve subvencije specifične de iure ili de facto u smislu članka 4. stavka 2. Osnovne uredbe jer se, u izostanku suradnje kineske Vlade, smatra da su dodijeljene ograničenom broju trgovačkih društava za čelik u poticanom sektoru čelika, i/ili zbog načina donošenja odluka tijela koja odlučuju o dodjeli. Nadalje, čini se da su neke od tih subvencija specifične i prema članku 4. stavku 3. Osnovne uredbe, jer je njihova dostupnost ograničena na određena poduzeća koja se nalaze u određenim zemljopisnim područjima određene pokrajine.

(394)

Komisija je pažljivo proučila dostupne informacije u spisu u vezi sa svakom od tih subvencija ad hoc za različite proizvođače OCS-a. Komisija je utvrdila da neke od tih subvencija ne uzrokuju poremećaje u trgovini i/ili da proizvođačima OCS-a dodjeljuju relativno male iznose. Nasuprot tome, postoje i brojne specifične subvencije za koje se čini da se njima dodjeljuju značajni iznosi subvencija proizvođačima OCS-a. S obzirom na navedeno kao i na informacije u spisu, Komisija smatra primjerenim izračunati primjenjivu kompenzacijsku pristojbu s obzirom na jednostavni prosjek koji proizlazi iz bespovratnih sredstava i poreznih programa protiv kojih se uvode kompenzacijske mjere u ovom postupku unatoč nesuradnji kineske Vlade i odgovarajućih proizvođača OCS-a.

(395)

Tako dobivena stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju iznosi 0,5 %.

(396)

Kineska Vlada, jedan proizvođač izvoznik (Zhejiang Huadong) i podnositelj pritužbe dostavili su komentare o konačnoj objavi.

(397)

S obzirom na brojne i vrlo detaljne argumente koje je dostavila kineska Vlada, kao i činjenicu da bi bilo nepraktično (također i zbog postojanja nekih povjerljivih informacija) uključiti ih sve u ovu uredbu, Komisija je bilateralno u pisanom obliku objasnila kineskoj Vladi sve pravne i činjenične elemente zbog kojih su odbačene te tvrdnje.

(398)

U mnogim argumentima o pokretanju ispitnog postupka se čini da kineska Vlada smatra da je izvješće panela o GOES-u  (90) odlučujuće u tumačenju određenih odredaba Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i Osnovne uredbe EU-a. Na primjer, kineska Vlada govori o sumnjama koje je „uklonio” panel za GOES  (91). Iako Komisija uzima u obzir nalaze panela u vezi s tim i ne slaže se s mnogim njegovim zaključcima, ti nalazi ne izmjenjuju odgovarajući Ugovor ili pravni jezik, odnosno članak 11. stavak 2. i članak 11. stavak 3. Sporazuma WTO-a o subvencijama ili članak 9. stavak 2. i članak 9. stavak 3. Osnovne uredbe o kompenzacijskim pristojbama koje su relevantne i obvezujuće za Komisiju u svim postupcima protiv subvencioniranog uvoza.

(399)

Kineska Vlada je tvrdila da je Komisija prekršila članak 11. stavak 2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama (ASCM), jer je pokrenula ovaj ispitni postupak na temelju pritužbe koja nije sadržavala nikakve dokaze o „postojanju, stupnju i učinku bilo koje (/svake) navodne subvencije” te je stoga Komisija prekršila svoju obvezu na temelju članka 11. stavka 3. za preispitivanje točnosti i adekvatnosti dokaza.

Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Upućivanje kineske Vlade na „postojanje, stupanj i učinak” subvencije citat je iz članka 11. stavka 1. ASCM-a i opisuje svrhu ispitnog postupka. Prema mišljenju Komisije, to nije povezano s člankom 11. stavkom 2. ASCM-a koji propisuje da podnositelj pritužbe dostavlja „dostatne dokaze o postojanju subvencije i, ako je moguće, njezinog iznosa” i da pritužba sadržava „informacije koje su ‚razumno dostupne’ podnositelju pritužbe. Komisija je analizirala dokaze koje je dostavio podnositelj pritužbe, koji su bili značajni, kako se jasno vidjeti iz verzije koja je raspoloživa zainteresiranim strankama u vezi s pritužbom za pregled. Službe Komisije su predložile pokretanje ispitnog postupka tek nakon što su propisno analizirale točnost i adekvatnost dokaza za koje smatraju da su dostatni prima facie.

(400)

Kineska Vlada je tvrdila da svaki element (financijski doprinos, korist i specifičnost) svakog programa subvencije treba utvrditi pojedinačno. Komisija se slaže s kineskom Vladom da se navodi o subvencijama trebaju ispitati pojedinačno. Međutim, ne radi se o tome da se dostavljeni dokazi u vezi sa svakim elementom svakog programa subvencije trebaju ispitati izdvojeno. Na primjer, dokazi o postojanju specifičnosti jednog programa mogli bi biti vrlo važni za utvrđivanje specifičnosti drugog programa, između ostalog, ovisno o tome koliko je informacija javno dostupno o dotičnim programima, kao i o mjeri u kojoj su programi međusobno povezani i ovise o istom zakonodavstvu.

(401)

Kineska Vlada je tvrdila da moraju postojati dokazi o iznosu (iznad razine de minimis) subvencije tijekom RIP-a za svaki program te da moraju postojati dostatni dokazi o trenutačnom subvencioniranju za svaku subvenciju, a ne samo ‚moguće’ ili ‚vjerojatne’ koristi. Komisija se u vezi ovog ne slaže s kineskom Vladom, s obzirom na to da nema zahtjeva u Osnovnoj uredbi ili Sporazumu WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama prema kojem treba pokazati da su subvencije za konkretni program iznad razine de minimis. Nema sumnje da se subvencijom moraju dodijeliti koristi tijekom RIP-a kako bi se protiv nje mogle uvesti kompenzacijske mjere i da bi podnositelji zahtjeva trebali pokušati prikupiti takve dokaze. Međutim, prema članku 11. stavka 2. ASCM-a potrebni su ‚dostatni dokazi’ o subvencioniranju na temelju informacija koje su podnositelju pritužbe ‚razumno dostupne’. S obzirom na to da mnoge informacije o koristima od subvencije (npr. izuzeća od plaćanja poreza, bespovratna sredstva, osiguranje robe) nisu dostupne, često je podnositeljima pritužbe nemoguće sa sigurnošću utvrditi da je subvencijom dodijeljena korist proizvođačima dotičnog proizvoda. U takvim situacijama, podnositelj pritužbe je dužan osigurati najbolje dostupne dokaze koji pokazuju, na primjer, da su proizvođači dotičnog proizvoda prihvatljivi za dobivanje subvencije i da je program još uvijek na snazi ili da se njime osiguravaju koristi. Razina potrebnih dokaza ovisit će o činjenicama dotičnog predmeta i o tome koliko je informacije podnositelju pritužbe razumno dostupno.

(402)

Kineska Vlada je tvrdila da u obavijesti o pokretanju postupka krši članak 22. stavak 2. točku iii. ASCM-a, jer se ne može smatrati da jednostavno ponavljanje naziva dodijeljenih različitim programima predstavlja njihov ‚opis’. Komisija smatra da su prakse subvencioniranja koje treba ispitati opisane na odgovarajući način u obavijesti o pokretanju postupka utvrđivanjem dotičnih programa te se stoga u obavijesti ne krši članak 22. stavak 2. točka iii. ASCM-a.

(403)

Kineska Vlada je tvrdila da je pogrešno pokrenula brojne programe subvencija, jer je na pritužbu gledala ‚holistično’ ili ‚u cijelosti’, a nije ispitivala svaki program. Osim toga, kineska Vlada je tvrdila da nalazi drugih ispitnih tijela o različitim programima nisu sami po sebi dostatni dokazi za pokretanje postupka. Kako je gore objašnjeno (uvodna izjava 400.), službe Komisije su ispitale svaki program. Opseg u kojem nalazi drugih tijela o konkretnom programu mogu predstavljati dostatne dokaze za pokretanje postupka, ovisi o pojedinom slučaju te djelomično o tome koje su druge informacije razumno dostupne podnositelju pritužbe.

(404)

Kineska Vlada (citirajući podnesak SAD-a u predmetu GOES  (92)) je tvrdila da se ‚poticani’ status proizvođača OCS-a u Vladinim dokumentima o planiranju mogao koristiti paušalno kako bi se pokazala specifičnost. To ne odgovara stvarnosti. Zakonodavstvo u kojem se proizvođači OCS-a razvrstavaju kao ‚poticani’ (93) (i posljedice koje proizlaze iz toga) nije (prema kineskoj Vladi) ‚opća informacija o Vladinoj politici, bez izravne povezanosti s dotičnim programom’. S obzirom na to da se njime izričito ograničuje pristup programima određenih poduzeća (ili im se daju povlaštene koristi), takvo zakonodavstvo je očit izravno povezano s predmetnim programom.

(405)

Kineska Vlada je tvrdila da moraju postojati dokazi o trenutačnoj koristi od programa subvencije i da je činjenica da su protiv programa uvedene kompenzacijske mjere u drugim predmetima nedostatna, jer se takvi nalazi odnose na drugi RIP. Nema sumnje da se subvencijom moraju dodijeliti koristi tijekom RIP-a kako bi se protiv nje mogle uvesti kompenzacijske mjere i da bi podnositelji zahtjeva trebali pokušati prikupiti takve dokaze. Međutim, za potrebe pokretanja postupka, dokazi o korištenju programa u objektivno nedavnom razdoblju mogu biti vrlo važni, na primjer ako nema javno dostupnih informacija da je program prekinut ili promijenjen. Upućivanje kineske Vlade na panel za GOES  (94) (stavak 7.72 izvješća panela) je nepotpuno, jer se upućuje na situacije kada je ‚jasno’ da trenutačno nema subvencioniranja, što ovdje nije slučaj.

(406)

Kineska Vlada je tvrdila da moraju postojati dokazi da su neki proizvođači dotičnog proizvoda stvarno primili korist od programa kako bi se mogao pokrenuti postupak. Navedena tvrdnja nije mogla biti prihvaćena. U Osnovnoj uredbi nema zahtjeva, niti je to zahtjev uz članka 11. stavka 2. ASCM-a prema kojem su potrebni ‚dostatni dokazi o postojanju subvencije…’ ili izričiti dokazi o stvarnom korištenju programa od strane određenih proizvođača. S obzirom na to da mnoge informacije o koristima od subvencije (npr. izuzeća od plaćanja poreza, bespovratna sredstva, osiguranje robe) nisu dostupne, često je podnositeljima pritužbe nemoguće sa sigurnošću utvrditi da je subvencijom dodijeljena korist proizvođačima dotičnog proizvoda. U takvim situacijama, podnositelj pritužbe je dužan osigurati najbolje dostupne dokaze koji pokazuju, na primjer, da su proizvođači dotičnog proizvoda prihvatljivi za dobivanje subvencije i da je program još uvijek na snazi ili da se njime osiguravaju koristi. Razina potrebnih dokaza ovisit će o činjenicama dotičnog predmeta i o tome koliko je informacija podnositelju pritužbe razumno dostupno. Uvođenjem takvog zahtjeva za podnositelje zahtjeva u stvarnosti bi se davala prednost netransparentnim sustavima pred transparentnijim sustavima kojima se odobrava jednaka vrsta subvencije.

(407)

Kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije osigurala ‚razumno razdoblje’ kineskoj Vladi za podnošenje potrebnih informacija na temelju članka 12. stavka 7. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Osim toga, kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije kineskoj Vladi osigurala ‚dovoljno mogućnosti’ da u pisanom obliku dostavi sve odgovarajuće dokaze o ispitnom postupku u skladu s člankom 12. stavkom 1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Ti se argumenti moraju odbaciti, jer je Komisija osigurala razumno razdoblje i dovoljno mogućnosti kineskoj Vladi da dostavi odgovarajuće informacije u skladu s odgovarajućim odredbama WTO-a i Osnovne uredbe. Komisija napominje da je osigurala iznimno velikodušna produljenja roka za dostavljanje odgovora na prvotni upitnik, čime je ukupno razdoblje za dostavljanje odgovora produljeno s 37 dana na gotovo 2 mjeseca. Uzimajući u obzir i proces za dopunu podataka, kineska Vlada je imala više od 3 mjeseca od pokretanja postupka da dostavi tražene informacije. Kineskoj Vladi je ponuđena i mogućnost da dostavi informacije koje nedostaju do posjeta radi provjere. Komisija, također, napominje da se ‚razumno razdoblje’ mora promatrati u postupovnom kontekstu, pri čemu Komisija u skladu s Osnovnom antisubvencijskom uredbom treba zaključiti ispitni postupak u roku od 13 mjeseci. Dodjeljivanje čak i duljih rokova prema zahtjevu kineske Vlade neizbježno bi negativno utjecalo na mogućnost Komisije za žurnim postupanjem kako bi ispunila odgovarajuće zakonske rokove.

(408)

Osim toga, kineska Vlada je uputila na svoj zahtjev za pomoći Komisiji prilikom pripreme odgovora na upitnik, što je prema mišljenju kineske Vlade Komisija odbila. To ne odgovara stvarnosti, jer je zahtjev kineske Vlade za pomoć bio tako širok i otvoren (tj. obuhvatio je svako pitanje u upitniku i dodacima) tako da je Komisija mogla kineskoj Vladi samo ponuditi pomoć u vezi sa specifičnim problemima s kojima se kineska Vlada susrela u odgovorima, a ne pojedinačnim pitanjima. Kineska Vlada je odlučila da neće dodatno prihvatiti ponudu za pomoć. Komisija također napominje da članak 12. stavak 11. ASCM-a propisuje da zatražena pomoć mora biti ‚praktična’, što nije bio slučaj s obzirom na široke, otvorene zahtjeve kojima se nameće nemoguće veliki teret tijelu nadležnom za ispitni postupak, posebno kada je upitnik sam po sebi razumljiv. Komisija napominje da kineska Vlada ima veliko iskustvo u ispitnom postupku protiv subvencioniranog uvoza i koristi usluge vanjskih pravnika.

(409)

U vezi s programima subvencija sadržanima u pritužbi koje nisu koristili izvoznici u uzorku, kineska Vlada je tvrdila da nije bilo moguće dostaviti zatražene informacije o svim tim programima u vremenu koje je odredila Komisija zbog podijeljenosti industrije čelika. Kineska Vlada je, također, tvrdila da nije shvatila Komisiju do kasnije faze postupka u vezi s mogućim posljedicama nedostavljanja traženih informacija o tim programima s obzirom na to da su se odnosile na trgovačka društva koja nisu u uzorku. Komisija na početku napominje nedosljednost stava kineske Vlade, jer se čini da njezina tvrdnja da nije imala dovoljno vremena za dostavljanje odgovora u danom roku, nije u skladu s njezinom dobrovoljnom odlukom o neodgovaranju o svim programima koje ne koriste izvoznici u uzorku, jer navodno nije razumjela svrhu zahtjeva Komisije i posljedice odbijanja dostavljanja traženih informacija. U svakom slučaju, kako je određeno gore (uvodna izjava 407.), Komisija je odobrila nekoliko produljenja rokova kineskoj Vladi kako bi mogla dostaviti tražene informacije o svim programima. Stoga je ukupno dodijeljeno vrijeme (tj. više od 3 mjeseca uzimajući u obzir proces dopune podataka) bilo više nego dovoljno za dostavljanje traženih informacija. Sama kineska Vlada izričito u svojim komentarima potvrđuje da je istina da je zauzela stav da ne treba dostaviti informacije o tim ostalim programima, a to pokazuje i činjenica da čak nije ni pokušala dostaviti djelomični ili nepotpuni odgovor kako bi pokazala spremnost na suradnju, nego jednostavno uopće nije dostavila nikakve informacije u vezi s tim.

(410)

Komisija, također, ne može prihvatiti argument kineske Vlade da nije razumjela posljedice nedostavljanja zatraženih informacija o programima koje ne koriste izvođači u uzorku. Zapravo je Komisija pojasnila te posljedice nekoliko puta od početka postupka. Točnije, posljedice nesuradnje su isključivo navedene uz upućivanje na odgovarajuće odredbe Osnovne uredbe u obavijesti o pokretanju postupka i na naslovnoj stranici upitnika. Komisija je, također, detaljno odgovorila na pitanje o svrsi odabira uzorka i o potrebi kineske Vlade da dostavi tražene informacije, s obzirom na visoku razinu nesuradnje i moguća ispitivanja zahtjeva za primjenu individualnog tretmana u svojim pismima od 19. ožujka, 11. travnja, 4. svibnja (pismo za dopunu podataka), 7. lipnja (pismo najave provjere) i 14. kolovoza 2012. Stoga nije moguće da je kineska Vlada bila nesvjesna ili da je pogrešno razumjela posljedice nedostatka suradnje u vezi s tim programima koje ne koriste proizvođači izvoznici u uzorku. Konačno, čini se da je kineska Vlada zanemarila da je, kao tijelo koje odobrava navodne programe subvencija, trebala surađivati i dostaviti informacije u vezi sa svim programima subvencija koji su navodno bili dostupni za proizvod iz ispitnog postupka.

(411)

Kineska Vlada je, također, dala brojne argumente u vezi s procesom provjere i samim posjetom radi provjere. Kineska Vlada je prigovorila da se iz pisma Komisije za najavu provjere nije moglo zaključiti o opsegu provjere odgovarajućih informacija te se žali da je Komisija navodno odbila dostaviti detaljniji opis posjete. Kineska Vlada je dodala da je imala pravo na djelomično ‚sužavanje’ mogućeg opsega provjere (npr. putem popisa svih pitanja koje bi službenici Komisije postavili, a koji bi se prethodno poslao u pisanom obliku) (95), što prema mišljenju kineske Vlade ne bi bilo opširno s obzirom na kratko trajanje posjeta. U vezi s potonjim argumentom, Komisija odbacuje argument kineske Vlade, jer nema pravne osnove niti u ASCM-u WTO-a niti u Osnovnoj antisubvencijskoj uredbi EU-a kojom se odobrava navodno pravo na to sužavanje opsega posjeta. Osim toga, ne postoji niti odluka WTO-a u kojoj se navodi da bi se moglo tumačiti da takvo pravo postoji.

U vezi s argumentima kineske Vlade, Komisija napominje da je poslala detaljno pismo najave posjeta 7. lipnja 2012. u kojem se jasno navodi i. predloženi program koji je neformalno dogovoren s kineskom Vladom, ii. svrha posjeta radi provjere, iii. opseg, sadržaj i predmet posjeta i iv. moguće korištenje raspoloživih podataka o programima koje nisu koristili izvoznici u uzorku (vidjeti gore). Kako bi se ograničila potreba prisutnosti odgovarajućih službenika kineske Vlade, također se navelo kojeg dana će se obrađivati svaki program. Komisija je čak napravila i korak više od toga kako bi se ispunili zahtjevi da dostavom detaljnih podataka o posjetu radi provjere kineske Vlade u duhu pune suradnje, jer se u vrlo kratkom vremenu susrela s predstavnicima kineske Vlade kako bi dala zatražena pojašnjenja u vezi s detaljima posjeta radi provjere. Komisija je nakon tog sastanka elektroničkim putem dostavila kineskoj Vladi brojne pisane dopise u kojima je odgovorila na dodatne zahtjeve kineske Vlade za pojašnjenjima. Stoga je Komisija učinila sve što je mogla kako bi osigurala uspješan posjet radi provjere, no čini se da je kineska Vlada unatoč tome zanemarila sve te napore.

(412)

Kineska Vlada je tvrdila da je Komisija trebala odrediti ‚prag’ postojanja javnog tijela prije nego što je zatražila informacije o specifičnim transakcijama u Dodatku B upitnika kineskoj Vladi. Ta tvrdnja se nije mogla prihvatiti, jer bi bilo nepraktično podijeliti ispitni postupak u dvije faze, jer bi Komisija trebala napraviti dva zasebna zahtjeva za informacijama i provesti dva zasebna posjeta radi provjere u Kini. Osim posljedica u vezi s resursima, to bi u praksi onemogućilo dovršetak ispitnog postupka u rokovima. U svakom slučaju, cjelokupni dokazi (uključujući podatke o specifičnim transakcijama u vezi s cijenama i količinama) mogu biti važni za utvrđivanje javnog tijela.

(413)

Kineska Vlada je tvrdila da njezino nedostavljanje odgovora na Dodatak B namijenjen poduzećima u državnom vlasništvu koji proizvođače OCS-a opskrbljuju toplo valjanim i hladno valjanim čelikom ne bi trebalo dovesti do primjene članka 28. Osnovne uredbe te da je činjenica da je Komisija primijenila dostupne podatke u suprotnosti s člankom 12. stavkom 7. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Kineska Vlada je, nadalje, tvrdila da je zahtjev Komisije da Dodatak B ispune mnoga trgovačka društva nevažan za ispitni postupak. Ta tvrdnja se mora odbaciti. Komisija je izradila Dodatak B kako bi provjerila navode u pritužbi i to je učinila u skladu s nalazima Žalbenog tijela WTO-a u predmetu DS379 u kojima se određuju određene smjernice za utvrđivanje javnog tijela. Tvrdnja kineske Vlade da se ‚Dodatak B ne odnosi samo na poduzeća u državnom vlasništvu’ ne odgovara stvarnosti. Točno je da je Komisija prvotno zatražila od svih proizvođača toplo valjanog i hladno valjanog čelika da ispune Dodatak B, no nakon odgovora kineske Vlade na upitnik Komisija je, kako bi olakšala posao kineske Vlade prilikom odgovaranja na Dodatak B, smanjila zahtjev tako da obuhvaća samo poduzeća u državnom vlasništvu (96). Unatoč tom naporu Komisije, kineska Vlada i dotična poduzeća u državnom vlasništvu nisu odgovorili na Dodatak B, iako je jasno (posebno iz pritužbe) da se ovaj ispitni postupak odnosi na poduzeća u državnom vlasništvu koja proizvođače izvoznike OCS-a opskrbljuju toplo valjanim i hladno valjanim čelikom.

(414)

Uzimajući u obzir gore navedeno, Komisija nije imala izbora nego primijeniti članak 28. stavak 1. Osnovne uredbe i to je učinila u potpunosti u skladu s člankom 12. stavkom 7. ASCM-a.

(415)

Kineska Vlada je tvrdila da dostupni podaci koje je koristila Komisija ne podupiru zaključak da su citirane ‚smjernice’ za industriju čelika pravno obvezujuće. Glavni dokument za planiranje industrije čelika na temelju kojeg je Komisija temeljila svoje nalaze o postojanju javnog tijela je Odredba br. 35 NDRC-a – Politike za razvoj industrije željeza i čelika. Komisija je postavila izravno pitanje o pravnom statusu odredaba NDRC-a te je potvrđeno da su odredbe u kineskom zakonodavstvu pravno obvezujuće, jer su obuhvaćene jednom od četiri kategorije prava u Kini. Stoga je ta tvrdnja u suprotnosti s odgovarajućim podacima u spisu.

(416)

Kineska Vlada je tvrdila da je poremećaj na tržištu, koji je utvrdila Komisija, nevažan za utvrđivanje javnog tijela u vezi s proizvođačima toplo valjanog i hladno valjanog čelika i da se utvrđivanje javnog tijela trebalo napraviti specifično za subjekte koji opskrbljuju toplo valjanim i hladno valjanim čelikom dvije grupacije proizvođača izvoznika u uzorku, a ne samo za poduzeća u državnom vlasništvu koja proizvode toplo valjani i hladno valjani čelik u Kini općenito. Prema kineskoj Vladi, ako Komisija nema informacije o tim subjektima, ne može donijeti odluku. U suprotnom bi donijela nedopuštenu negativnu odluku. Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom. Postojanje poremećaja na tržištu je važan, iako ne i odlučujući čimbenik u analizi. Nalaz Komisije o ‚javnom tijelu’ u kontekstu ovog postupka odnosi se na sve proizvođače toplo valjanog i hladno valjanog čelika koji su u cijelosti ili djelomično u vlasništvu države, jer je donesen na temelju dokaza koji se odnose na opsežne političke i industrijske čimbenike i nije specifičan za pojedino trgovačko društvo. Subjekti u državnom vlasništvu koji opskrbljuju toplo valjanim i hladno valjanim čelikom dva proizvođača izvoznika u uzorku jasno su obuhvaćeni opsegom nalaza o javnim tijelima te se, stoga, nije smatralo potrebnim donijeti specifične odluke koje se odnose na njih. U svakom slučaju, u odgovoru na upitnik Komisije, kineska Vlada nije dostavila nikakve informacije koje mogu poslužiti za takvo utvrđivanje vezano uz pojedino trgovačko društvo.

Argument kineske Vlade da Komisija ne može donijeti odluku u izostanku ‚stvarnih podataka’ o specifičnim dotičnim poduzećima u državnom vlasništvu bi značio da bi kineska Vlada zapravo imala koristi od nesuradnje (jer je odbila dostaviti ‚podatke’) te bi tako dobila ‚povoljniji’ rezultat nego da je surađivala, što je u suprotnosti s negativnom odlukom.

(417)

Kineska Vlada je prigovorila da ju je Komisija obavijestila o analizi u vezi s ‚povjeravanjem i usmjeravanjem’ samo u fazi konačne objave te su stoga prekršena njezina prava na obranu. Međutim, komisija nije mogla znati da će do tog zaključka doći u ranijoj fazi ispitnog postupka. Taj nalaz je rezultat svih informacija i podataka prikupljenih tijekom postupka i objavljen je čim je donesena konačna odluka, tj. u vrijeme kad je napravljena konačna objava. U pritužbi su navedene subvencije koje se odnose na Vladino opskrbljivanje robom preko poduzeća u državnom vlasništvu. Ispitni postupak je pokazao da se dotična Vladina politika, koja se prvotno odnosila na poduzeća u državnom vlasništvu, primjenjivala i na privatne subjekte, što je dovelo do zaključka o povjeravanju ili usmjeravanju od strane Vlade.

(418)

Kineska Vlada je tvrdila da činjenice o kojima govori Komisija ni na koji način ne opravdavaju zaključak da sva privatna tijela u sektoru čelika povjerava i usmjerava država kako bi osigurala subvencije protiv kojih se uvode kompenzacijske mjere. Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. U svojim analizama o povjeravanju i usmjeravanju Komisija je uputila na brojne Vladine planove i politike te citirala odjeljke iz tih dokumenata koji pokazuju izravnu vezu između Vlade i ponašanja privatnih trgovačkih društava za čelik te je taj nalaz potkrijepila primjerima postupanja tih privatnih subjekata.

(419)

Kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije razlikovala posljedice Vladinog postupanja i svrhu Vladinog postupanja prilikom izrade analize u vezi s povjeravanjem i usmjeravanjem. Ova je tvrdnja također odbačena. Komisija je utvrdila postojanje Vladine politike za potporu industriji čelika i osiguravanje toplo valjanog i hladno valjanog čelika preko javnih tijela (poduzeća u državnom vlasništvu) po cijenama ispod tržišne vrijednosti. Nadalje je utvrđeno da je ta politika (zbog prevladavajuće uloge poduzeća u državnom vlasništvu i obeshrabrivanja izvoza toplo valjanog i hladno valjanog čelika) u stvarnosti primorala privatne proizvođače da opskrbljuju domaću industriju OCS-a po istim cijenama ispod tržišne vrijednosti koje su naplaćivala poduzeća u državnom vlasništvu. Naime, postoje dokazi da su cijene privatnih dobavljača izričito povezane s cijenama poduzeća u državnom vlasništvu. Stoga je Komisija utvrdila da je jedan od ciljeva politike usmjeriti i povjeriti javnim tijelima provedbu jednakih praksa kao poduzeća u državnom vlasništvu. Ovo je tipičan primjer Vlade koja, sama ili preko poduzeća u državnom vlasništvu, ‚izvršava ovlasti’ nad privatnim dobavljačima. Politika ima sve tražene elemente za povjeravanje i usmjeravanje, tj. ‚vladino postupanje’, ‚upućeno konkretnoj stranci’, ‚čiji je cilj konkretna zadaća ili dužnost’. Kao primjer Vladinih namjera mogu se uzeti određeni dijelovi Odredbe br. 35 u kojima se kažnjavaju trgovačka društva koja ne postupaju u skladu s ondje opisanim politikama. To pokazuje da kineska Vlada namjerava voditi cijelu industriju čelika u određenom smjeru i da će se trgovačka društva koja ne slijede tu namjeru suočiti s posljedicama.

(420)

Osim toga, kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije utvrdila da kineska Vlada ima politiku kojom opskrbljuje sektor OCS-a toplo valjanim i hladno valjanim čelikom i da Komisija nije donijela zaključak u tom pogledu. Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Kako je pokazano u analizi u gornjim uvodnim izjavama od 49. do 72., poduzeća u državnom vlasništvu koja opskrbljuju proizvođače OCS-a toplo valjanim i hladno valjanim čelikom su javna tijela, produžena ruka kineske Vlade, te je jasno da ona opskrbljuju proizvođače izvoznika OCS-a toplo valjanim i hladno valjanim čelikom. Također je utvrđeno da cijene tih ulaznih materijala ne odražavaju tržišne vrijednosti. Stoga se zaključuje da kineska Vlada preko tih poduzeća u državnom vlasništvu provodi politiku osiguravanja jeftinog toplo valjanog i hladno valjanog čelika.

(421)

Kineska Vlada je tvrdila da je Komisija pogrešno zaključila da postoji prisutna Vladina kontrola sektora čelika općenito i da industrija čelika postupa u skladu s određenim smjernicama, ali nije zaključila da je cilj te politike osigurati čelik sektoru OCS-a ispod tržišnih cijena. Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Kako je objašnjeno u gornjoj uvodnoj izjavi 419., Komisija je utvrdila da Vladina politika uključuje namjeru usmjeravanja privatnih opskrbljivača da slijede prakse opskrbe poduzeća u državnom vlasništvu po cijenama ispod tržišne vrijednosti.

(422)

Kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije donijela nalaz da postoji posebna namjera kineske Vlade da osigura stvarni financijski doprinos o kojem se govori u slučaju opskrbe toplo valjanim i hladno valjanim čelikom kako je propisano u izvješću Žalbenog tijela: SAD - Ispitni postupak o kompenzacijskoj pristojbi za DRAMS iz Koreja  (97). Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Dotična Vladina postupanja temelje se na Vladinoj politici kojoj je cilj usmjeriti privatne dobavljače da slijede prakse poduzeća u državnom vlasništvu da osiguraju robu po cijenama ispod tržišne vrijednosti. To nije ‚posljedica’ ili ‚nusproizvod’ Vladinog postupanja. To je njegova svrha. Jasno je da u ovom slučaju privatni dobavljači toplo valjanog i hladno valjanog čelika nemaju ‚slobodan izbor’ na tržištu, jer je tržište iskrivljeno zbog prevladavajuće uloge poduzeća u državnom vlasništvu i obeshrabruje se izvoz toplo valjanog i hladno valjanog čelika.

(423)

Kineska Vlada tvrdi da Komisija nije donijela nikakve nalaze o stvarnim privatnim tijelima koja opskrbljuju trgovačka društva u uzorku toplo valjanim i hladno valjanim čelikom. Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Kao i u slučaju javnih tijela, Komisija je na razini sektora utvrdila povjeravanje i usmjeravanje koje se primjenjuje na sve privatne dobavljače. Budući da se Vladina politika primjenjuje na sve takve subjekte, nema potrebe za utvrđivanjem na razini pojedinog trgovačkog društva.

(424)

Kineska Vlada je tvrdila da je Komisija odbacila dokaze kineske Vlade o udjelu kineske proizvodnje toplo valjanog i hladno valjanog čelika koja dolazi od poduzeća u državnom vlasništvu. Tablica koju je dostavila kineska Vlada u tom pogledu ne može se smatrati dokazom. Kineska Vlada je odbila dostaviti podatke o izvoru za tu tablicu prije i tijekom provjere i stoga se to ne može smatrati pouzdanom informacijom. Zbog toga je Komisija koristila informacije iz World Steel Capacity Book, koji je općenito prihvaćen u svjetskoj industriji čelika.

(425)

Kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije objasnila zašto su cijene toplo valjanog i hladno valjanog čelika na svjetskom tržištu najprimjerenija referentna vrijednost i uputila na odluku Žalbenog tijela u predmetu SAD – Softwood Lumber IV prema kojoj se referentna vrijednost izvan zemlje ‚mora odnositi ili upućivati na prevladavajuće tržišne uvjete u zemlji opskrbe te biti u vezi s njima te mora odražavati cijenu, kvalitetu, dostupnost, utrživost, prijevoz i druge uvjete nabave ili prodaje.’ Kineska Vlada također tvrdi da ‚prevladavajuća uloga Vlade’ ne može dovesti do manje stroge primjene sudske prakse, jer ona ne bi bila uopće dostupna ako bi postojala mogućnost korištenja referentne vrijednosti izvan zemlje. Kineska Vlada tvrdi da Komisija nije postupala u skladu sa zahtjevima članka 14. ASCM-a. Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom. Prevladavajući tržišni uvjeti u Kini su narušeni kako je utvrdila Komisija i kako je objašnjeno u gornjim uvodnim izjavama od 49. do 97. Budući da se čelik proizvodi u cijelom svijetu sličnim procesima i da se njime trguje u cijelom svijetu, najobjektivnije vanjsko referentno mjerilo je svjetska cijena, jer je vjerojatno da bi se kineske cijene uskladile sa svjetskim cijenama da se Kina nalazi u uobičajenoj situaciji neiskrivljenog tržišta. Kineska Vlada je dostavila vrlo malo informacija o tržištu čelika u Kini, iako je to Komisija posebno zatražila. Osim toga, Kina nije predložila ni jedno drugo mjerilo, osim mjerila unutar zemlje, što nije bilo odgovarajuće zbog utvrđenih poremećaja na tržištu.

Kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije temeljila nalaz o specifičnosti u pogledu opskrbe toplo valjanim i hladno valjanim čelikom za manju naknadu od primjerene na bilo čemu drugom osim tautološke izjave podnositeljâ pritužbe u pritužbi, a to nije dovoljno za ispunjavanje zahtjeva ASCM-a. Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. I toplo valjani i hladno valjani čelik koriste se kao ulazni materijali samo kod ograničenog broja trgovačkih društava, jer trgovačka društva u mnogim sektorima neće koristiti te proizvode. Sama kineska Vlada je u svojem odgovoru na upitnik potvrdila da toplo valjani i hladno valjani čelik koristi samo ograničeni broj industrija. Kineska Vlada nije osporavala tu činjenicu u komentarima o konačnoj objavi. Stoga se potvrđuje da je ta subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (c) Osnovne uredbe koji proizlazi iz članka 2. stavka 1. točke (c) ASCM-a.

(426)

Kineska Vlada je tvrdila da banke ne moraju poštovati smjernice za industriju, Vlada im ne donosi pojedinačne poslovne odluke i Vlada nema prevladavajuću ulogu u bankarskom sektoru. Ta se tvrdnja ne može prihvatiti. Članci 24. i 25. Odredbe br. 35 ograničuju odobravanja zajmova samo na ona trgovačka društva koja postupaju u skladu s nacionalnim politikama za razvoj industrije željeza i čelika. Stoga je tvrdnja kineske Vlade, prema kojoj ona ne moraju poštovati politike za industriju, u suprotnosti s dokazima. Jasno, te odredbe određuju koja trgovačka društva banke mogu financirati, a koje ne. Osim toga, mora se odbaciti i tvrdnja da Vlada nema prevladavajuću ulogu u bankarskom sektoru. U tom pogledu se napominje da je kineska Vlada dostavila samo vrlo ograničene informacije o vlasničkoj strukturi u bankarskom sektoru, tvrdeći da nema takve informacije, iako su u skladu s člankom 24. Zakona o poslovnim bankama sve banke obvezne prijaviti takve informacije Kineskoj bankarskoj regulatornoj komisiji, državnoj agenciji koju je ovlastilo Državno vijeće. Druge informacije u spisu koje su navedene u ovoj uredbi dovele su do zaključka da Vlada doista ima prevladavajuću ulogu u bankarskom sektoru u Kini (vidjeti gornje uvodne izjave od 166. do 169.).

Osim izvora iz ove uredbe, Izvješće MMF za Kinu br. 11/321 iz studenoga 2011. navodi da je država i izravno i neizravno uključena u financijski sektor i daje preporuke da Vlada promijeni ulogu i odgovornosti u financijskom sektoru i da ne koristi bankarski sustav za provedbu općih ciljeva Vladine politike te omogući da se odluke o dodjeli zajmova temelje na komercijalnim ciljevima (98)  (99).

(427)

Kineska Vlada je tvrdila da njezino nepostupanje u skladu sa zahtjevima Dodatka A upitniku namijenjenom kineskoj Vladi nije mogao dovesti do valjanog posezanja za dostupnim podacima, jer Komisija nije trebala smatrati kinesku Vladu odgovornom za dostavljanje unutarnjih, osjetljivih podataka vezanih uz specifične transakcije, a koji se odnose na banke od kojih mnoge nisu ni na koji način u vlasništvu Vlade. Kako je objašnjeno u gornjoj uvodnoj izjavi 426., kineska Vlada je imala pristup barem nekim od zatraženih informacija, ali je odbila dostaviti bilo kakve odgovore na pitanja iz Dodatka A. U tom pogledu se, također, napominje da, s obzirom na to da je kineska Vlada odbila dostaviti podatke o vlasništvu Komisiji, u mnogim slučajevima nije znala koje su banke u državnom vlasništvu, a koje nisu.

(428)

U vezi s određenim okružnicama Narodne banke Kine, kineska Vlada tvrdi da su javno dostupni sažeci sadržaja odgovarajućih okružnica, zajedno s izjavama službenika Narodne banke Kine dostatni kako bi zamijenili stvarne okružnice Narodne banke Kine te se nikakvi dostupni podaci nisu trebali primjenjivati, jer ih kineska Vlada nije dostavila. Kineska Vlada je, također, tvrdila da je Komisija odbacila informacije dostavljene u dobroj vjeri, tj. izjave službenika Narodne banke Kine, zajedno sa sažetkom predmetnih okružnica i uputila na članak 28. Osnovne uredbe koji kaže da se mogu odbaciti samo informacije koje su lažne ili obmanjujuće. Osim toga, kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije temeljila svoje nalaze na stvarnim dostupnim činjenicama ili dostavljenim informacijama, nego je smatrala obvezom kineske Vlade da dokaže kako stanje ispitano tijekom postupka u vezi s premazanim finim papirom više nije bilo važeće. U tom slučaju, prema mišljenju kineske Vlade, nalazi u vezi s premazanim finim papirom čak nisu ni u suprotnosti s informacijama koje je dostavila kineska Vlada, jer su se oni temeljili na informacijama koje se odnose na drugo vremensko razdoblje.

U vezi s izvacima koje je dostavila Narodna banka Kine te internetskom stranicom i izjavama službenika Narodne banke Kine, oni se nisu mogli provjeriti bez izvornih dokumenata, tj. samih okružnica. Komisija ne shvaća zašto ih kineska Vlada, s jedne strane, smatra povjerljivom unutarnjom dokumentacijom, a s druge strane, sažetak njihova sadržaja navodno je objavljen na internetskim stranicama Narodne banke Kine. Nalazi u vezi s premazanim finim papirom su jako važni u ovom slučaju. Činjenica da se informacije odnose na različito vremensko razdoblje je samo djelomično važna, jer podaci u spisu (uključujući pritužbu) pokazuju da se predmetne prakse od tada nisu promijenile. Što se tiče navoda kineske Vlade da Komisija prebacuje teret dokaza, napominje se da su nalazi u vezi s premazanim finim papirom dio svih dokaza koji su uzeti u obzir, no kineska Vlada ne mora dokazati njihovu netočnost. Suradnja u takvim ispitnim postupcima je dvosmjeran proces u kojem sve stranke mogu ponuditi dokaze ili argumente kako bi odbacile druge dokaze u spisu.

(429)

Kineska Vlada tvrdi da Komisija nije utvrdila da referentne stope kineske Vlade odražavaju nekomercijalni poremećaj (priznajući tako da kineske tržišne kamate općenito odražavaju primjerenu naknadu) i da činjenica da postoji samo donja granica kamatnih stopa za komercijalne zajmove radi na štetu proizvođača izvoznika koji koriste takve zajmove umjesto koristi. Bez donje granice koju je uvela Narodna banka Kine, te stope su mogle biti znatno niže. Taj argument nije primjeren. Činjenica da kineska Vlada (Narodna banka Kine) proizvoljno određuje referentne stope upućuje najprije na nekomercijalno ponašanje. To je potvrđeno i u Izvješću MMF-a za Kinu br. 11/321 (100) iz studenoga 2011. koje upućuje na reguliranje kamata.

(430)

Kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije ocijenila kreditnu sposobnost stvarnih stranaka koje je ispitivala, kao što je to bio slučaj u postupku s premazanim finim papirom. Kao odgovor, kreditna sposobnost proizvođača izvoznika u uzorku nije ocijenjena, jer nije ni u kojem slučaju bila pod utjecajem industrijskih politika te potpore i uplitanja države. Budući da je utvrđeno kako je financijski sustav u Kini iskrivljen, to ne bi imalo smisla. Ni u postupku u vezi s premazanim finim papirom nije se ocjenjivala kreditna sposobnost.

(431)

Kineska Vlada se, također, protivi rejtingu BB, jer tvrdi da je „isključivo zbog kažnjavanja” te „ni u kojem slučaju razlozi Komisije za taj odabir nisu objavljeni tako da ih se može ispitati.” Prema mišljenju kineske Vlade, ako Komisija utvrdi da bi ta stopa bila kineska referentna vrijednost uvećana za premiju rizika BB, tada ona mora objasniti svoju odluku u tom smislu i u odnosu na proizvođača i u odnosu na zajam. Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. S obzirom na poremećaje i nedostatak odgovarajuće kreditne sposobnosti ili procjene rizika proizvođača OCS-a od strane banaka koje daju zajmove, Komisija nije mogla uzeti kreditni rejting (ako je uopće postojao) pojedinačnih proizvođača izvoznika kao svoju nominalnu vrijednost. Rejting BB u ovom slučaju ne ide na štetu proizvođačima izvoznicima, jer je to najbolji neinvesticijski rejting na tržištu.

(432)

Kineska Vlada je tvrdila da je Komisija priznala da su tvrdnje kineske Vlade, prema kojima se prava korištenja zemljišta ustupaju u skladu s tržišnim natjecanjem, takve da bi uklonile potrebu za vanjskom referentnom vrijednosti. Kineska Vlada je, također, tvrdila da je u cijelom svojem objašnjenju zašto su tvrdnje kineske Vlade odbačene Komisija usmjerena samo na dokaze kineske Vlade, a ne na stvarno dostupne podatke. Kineska Vlada traži da Komisija objavi stvarni činjenični temelj prema kojem je utvrdila da su lokalna tijela proizvoljno određivala cijene, tj. da one ne upućuju niti se odnose na ponudu i potražnju za industrijskim zemljištem.

Razumijevanje ovog pitanja od strane kineske Vlade nije točno. Komisija nije utvrdila da su prava korištenja zemljišta ustupljena u skladu s tržišnim natjecanjem. Komisija je utvrdila da je od 13 transakcija u vezi s ustupanjem prava korištenja zemljišta, samo 6 podlijegalo natječaju ili dražbi. U vezi s tih 6 transakcija, podaci dostavljeni u tu svrhu su pokazali da ponude nisu bile konkurentne, jer je postojala samo jedna ponuda/prijedlog, a cijenu su određivala nadležna tijela. Komisija nije razumjela zahtjeve kineske Vlade za dostupnim podacima koji su korišteni u vezi s nepostojanjem tržišta prava korištenja zemljišta, a koje treba objaviti kada nikakvi dostupni podaci nisu korišteni za odbacivanje tvrdnji kineske Vlade o tom pitanju, a analiza je napravljena na temelju informacija koje su dostavili kineska Vlada i proizvođači izvoznici u vezi s tim. Činjenična osnova za utvrđivanje da su cijene proizvoljno određene nalazi se u gornjim uvodnim izjavama od 114. do 116., tj. informacije o stvarnim transakcijama koje su podnijeli proizvođači izvoznici u uzorku, Sustav za vrednovanje gradskog zemljišta i Odredba br. 35.

(433)

Prema mišljenju kineske Vlade, Komisija nije utvrdila specifičnost na temelju članka 2. stavka 1. i članka 2. stavka 2. ASCM-a, niti je jasno potkrijepila svoju odluku o specifičnosti na temelju pozitivnih dokaza, u skladu sa zahtjevima članka 2. stavka 4. ASCM-a. Osim toga, nije potkrijepila potrebu da temelji iznos koristi na referentnoj vrijednosti izvan zemlje niti je izračunala odabranu referentnu vrijednost na način koji je u skladu s člankom 14. točkom (d) ASCM-a. Ove je tvrdnje trebalo odbaciti. Temelj za Komisijine nalaze o specifičnosti je činjenica da su sva trgovačka društva koja ne postupaju u skladu s industrijskim politikama koje je odredila država isključena iz dobivanja prava korištenja zemljišta, cijene često proizvoljno određuju nadležna tijela, a Vladine prakse su nejasne i netransparentne. Potreba za referentnom vrijednosti je objašnjena i opravdana u gornjim uvodnim izjavama 109., 118. i od 120. do 121. Budući da je utvrđeno kako je tržište prava korištenja zemljišta u Kini poremećeno, nije bilo moguće primijeniti referentnu vrijednost unutar zemlje kako je predložila kineska Vlada. Komisija se ne slaže s tvrdnjom da je referentna vrijednost izračunata na način koji nije u skladu s člankom 14. točkom (d) ASCM-a. Tajvanska referentna vrijednost se smatra najboljom približnom vrijednosti koja je dostupna Komisiji i u skladu je s preporukama Žalbenog tijela u predmetu DS 379.

(434)

Kineska Vlada tvrdi da je predložila da sve referentne vrijednosti budu unutar zemlje i da se temelje na cijenama koje plaćaju „nepovlaštene” kineske industrije. Prema mišljenju kineske Vlade je to bio jedini razlog nerazlikovanja od samog početka i da je zato iznos subvencije bio nula. Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom, jer u svakom slučaju kineska Vlada nije dostavila informacije o cijenama prava korištenja zemljišta za „nepovlaštene” industrije koje su se, teoretski, mogle koristiti za izračun referentne vrijednosti.

(435)

Kineska Vlada, također, tvrdi da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakvu naznaku ili dokaz da su se prava korištenja zemljišta dodjeljivala određenoj ograničenoj potkategoriji poduzeća i da Unija nije donijela ključni nalaz da je ustupanje prava korištenja zemljišta isključivo ograničeno na određena/poticana poduzeća. Komisija je donijela nalaz da je ustupanje prava korištenja zemljišta ograničeno na trgovačka društva koja postupaju u skladu s industrijskim politikama koje je odredila kineska Vlada u Odredbi br. 35 NDRC-a (gornja uvodna izjava 116.).

(436)

Kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije provela iscrpno ispitivanje kako bi pronašla referentnu vrijednost koja upućuje ili se odnosi na situaciju u Kini i da Komisija nije učinila sve kako bi utvrdila referentnu vrijednost koja je približna tržišnim uvjetima koji bi prevladavali u izostanku poremećaj, ili da nije objasnila zašto je to tako. Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Komisija je, naime, detaljno preispitala različite pokazatelje i usporedila Tajvan i NRK u cjelini, kao i pojedinačne dotične kineske pokrajine. Nakon takve analize Komisija smatra Tajvan (101) odgovarajućom referentnom vrijednosti zbog svih informacija u spisu, tj. i. razine gospodarskog razvoja i gospodarske strukture koja prevladava u Tajvanu i odgovarajućim kineskim pokrajinama i gradu (102) u kojima su proizvođači izvoznici koji surađuju osnovani, ii. fizičke blizine te dvije kineske pokrajine s Tajvanom, iii. visokog stupnja infrastrukture koju imaju Tajvan i dvije kineske pokrajine, iv. jakih gospodarskih veza i prekogranične trgovine između Tajvana i NRK-a, v. slične gustoće naseljenosti dotičnih kineskih pokrajina i Tajvana, vi. sličnosti između vrste zemljišta i transakcija korištenih za izračun odgovarajuće referentne vrijednosti u Tajvanu i NRK-u i vii. zajedničkih demografskih, jezičnih i kulturoloških karakteristika Tajvana i NRK-a. Nadalje, pokrajine Jiangsu i Zhejiang te grad Chongqing smatraju se najvećim proizvodnim pokrajinama u NRK-u. Iako BDP po stanovniku u Tajvanu i kineskim pokrajinama i gradu Chongqing nije jednak, BDP tih kineskih pokrajina i grada Chongqing brzo je rastao u posljednjim godinama, tj. one dostižu Tajvan.

Osim toga, nedavni podaci ukazuju na to da NRK u cjelini, dvije pokrajine i grad Chongqing imaju puno veću stopu rasta BDP-a od Tajvana (103), tj. sustižu ga vrlo brzo. Međutim, važno je naglasiti da točna usporedba između BDP-a netržišnog gospodarstva (NRK) i BDP-a dobro uspostavljenog tržišnog gospodarstva (Tajvan) nije presudna, jer je uobičajeno za netržišno gospodarstvo da zaostaje za funkcionirajućim tržišnim gospodarstvom u odnosu na BDP. Uz to, mnogi drugi čimbenici, npr. pravila planiranja, okolišna politika, mogu utjecati na ponudu i potražnju za industrijskim zemljištem. Pravo pitanje je kakvi bi bili „prevladavajući tržišni uvjeti” u odnosu na prava korištenja zemljišta u NRK-u kada bi NRK bio funkcionirajuće tržišno gospodarstvo, a na temelju svih dokaza oni bi bili vrlo slični onima u Tajvanu.

(437)

Kineska Vlada, također, tvrdi da je Komisija u svojem izračunu koristila razdoblje amortizacije od 50 godina, iako se ne temelje svi odgovarajući ugovori o pravu korištenja zemljišta na razdoblju od 50 godina. To nije točno. Sva prava korištenja zemljišta, protiv čijeg su ustupanja uvedene kompenzacijske mjere u ovom ispitnom postupku, temeljila su se na trajanju od 50 godina.

(438)

Kineska Vlada je tvrdila da je zaključak o specifičnosti „u potpunosti nerealan”, jer opseg gospodarske djelatnosti na koju se primjenjuje uobičajena stopa bez kazne obuhvaća veliku većinu kineskog gospodarstva. Kineska Vlada je, također, postavila pitanje nalaza Komisije o regionalnoj specifičnosti, a posebno zaključka da je ta subvencija dostupna samo u zemljopisnim područjima u kojima se nalazi proizvođač izvoznik. Prema mišljenju kineske Vlade, kazna se primjenjuje u svim zemljopisnim područjima u kojima se nalaze svi proizvođači izvoznici i stoga nije regionalno specifična. Ove tvrdnje je trebalo odbaciti. Komisija napominje da se čini kako kineska Vlada temelji svoje komentare isključivo na različitom sustavu određivanja cijena za kategorije „poticanih”, „ograničenih”, „zabranjenih” i „dopuštenih” poduzeća u skladu s odlukom br. 40. Međutim, Komisija je temeljila svoje nalaze na posebnom sustavu određivanja cijena električne energije koji je dostupan u širem području općine Chongqing, u kojem jedan od izvoznika u uzorku koji surađuju ima svoj proizvodni pogon. Taj izvoznik ima koristi od niže cijene električne energije koja se posebno primjenjuje samo na potkategoriju trgovačkih društava koja pripadaju određenim sektorima (odnosno trgovačkih društava koja proizvode feroslitine u elektroničkim pećima i trgovačkih društava za proizvodnju gnojiva) u okviru iste kategorije velikih industrijskih korisnika. Stoga je Komisija zaključila da je niža cijena električne energije koja se primjenjuje samo na tu vrlo ograničenu potkategoriju trgovačkih društava koja pripadaju samo specifičnim prihvatljivim sektorima de iure specifična.

U pogledu „regionalne” specifičnosti, uvodna izjava 149. ne odnosi se ni na kakav sustav kazne kako kineska Vlada navodi u svojim komentarima. U toj se uvodnoj izjavi pojašnjava da je ta povlaštena cijena električne energije koja se primjenjuje na ograničenu potkategoriju trgovačkih društava, uključujući proizvođača dotičnog proizvoda, ograničena na određeno zemljopisno područje (tj. širu općinu Chongqing) koje je dio velike kineske zapadne regije poticane u skladu sa zakonom, kako je navedeno u istoj uvodnoj izjavi i dalje objašnjeno u gornjoj uvodnoj izjavi 233. Kako je dodatno navedeno u uvodnoj izjavi 149., to zakonodavstvo upućuje na određivanje cijena električne energije kao na jedan od alata za postizanje glavnog cilja politike radi poticanja razvoja te regije. Potvrđuje se nalaz Komisije da je ta subvencija i regionalno specifična.

(439)

Kineska Vlada je postavila pitanja zaključaka u gornjoj uvodnoj izjavi 146. o specifičnosti na temelju različitog sustava određivanja cijena između kategorija „poticanih”, „ograničenih”, „zabranjenih” i „dopuštenih” poduzeća. Kineska Vlada ponovno objašnjava da razlika u cijeni plaćene električne energije između posebno obeshrabrenog projekta i svih ostalih služi kao kazna, ili dodatna naknada kako bi se obeshrabrili specifični projekti i da to nije „popust” koji se daje plaćenim poticanim projektima. Kineska Vlada zaključuje da Komisija mora donijeti nalaz o tome koja bi se naknada smatrala primjerenom i da je u ovom slučaju Komisija pretpostavila da bi cijena s kaznom bila primjerena naknada. Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Kako je prethodno detaljno objašnjeno, Komisijin nalaz o financijskom doprinosu odnosi se na nižu cijenu električne energije na koju to trgovačko društvo ima pravo kao dio ograničene potkategorije trgovačkih društva u okviru kategorije većih industrijskih korisnika. Argumenti kineske Vlade stoga nisu važni za nalaze Komisije.

(440)

Kineska Vlada je tvrdila da Komisija nije dosljedno primjenjivala odgovarajuća pravila WTO-a o odabiru uzorka koja su sadržana u Antidampinškom sporazumu WTO-a (tj. članku 6. stavku 10., članku 9. stavku 2. i članku 9. stavku 3.), jer bi svrha odabira uzoraka bila ograničiti opseg ispitnog postupka. Ovaj argument je povezan s člankom 19. stavkom 4. ASCM-a WTO-a koji ograničuje iznos kompenzacijske pristojbe na iznos subvencije „za koju je utvrđeno da postoji”. Kineska Vlada je zaključila da ako Komisija nije razmotrila opseg subvencioniranja koji je dostatno obuhvaćen odabranim uzorkom, rješenje bi bilo u odabiru uzoraka od više trgovačkih društava. Komisija najprije napominje da analogija između odabira uzorka u antidampinškim i antisubvencijskim ispitnim postupcima ima određena ograničenja, jer za razliku od antidampinških ispitnih postupaka, u ispitnim postupcima u vezi s kompenzacijskim mjerama postoji opće pravilo da svaki izvoznik prima individualnu pristojbu i takozvani „skupni” slučajevi su izričito dopušteni. Štoviše, za razliku od antidampinških slučajeva, Vlada je obvezna biti sudionik i ispitanik u predmetu u vezi s kompenzacijskim pristojbama te je, stoga, Vlada neizravno uključena u opseg svakog „uzorka” za potrebe utvrđivanja kompenzacijske pristojbe. Drugim riječima, Vladini postupci u svojstvu tijela koje odobrava navodno subvencioniranje uvijek su obuhvaćeni ispitnim postupkom u vezi s kompenzacijskom pristojbom, bez obzira na korištenje uzorka proizvođača izvoznika.

(441)

U pogledu komentara kineske Vlade da treba „odabrati uzorak od više trgovačkih društava”, Komisija napominje da je upravo to napravila u ovom slučaju. Nastavno na povlačenje suradnje od strane jednog od izvoznika koji je prvotno pristao na suradnju, Komisija je odlučila uključiti drugog izvoznika u uzorak. Međutim, ubrzo nakon što je to trgovačko društvo obaviješteno da će ga se uključiti u uzorak, obavijestilo je Komisiju da više ne namjerava surađivati u ispitnom postupku. Komisija je, stoga, bila prisiljena ograničiti uzorak na dva preostala izvoznika koji su prvotno odabrani u uzorak i koji nisu povukli suradnju kako bi izbjegla dodatnu odgodu koja bi ugrozila brzi dovršetak ispitnog postupka u okviru propisanih zakonskih rokova. Komisija napominje da taj neuspješni pokušaj koji je narušilo isključivo ponašanje izvoznika točno pokazuje da tvrdnja kineske Vlade ne stoji te ne rješava problem trgovačkih društava koja se nisu javila za odabir uzorka u početku ili su se povukla ako su bila odabrana za uzorak.

(442)

U vezi s primjenom dostupnih podataka, kineska Vlada je uputila na članak 12. stavak 7. ASCM-a i citirala sudsku praksu WTO-a prema kojoj se podaci u spisu mogu koristiti samo kao zamjena za informacije koje nedostaju i da nesuradnja ne opravdava utvrđivanje koje nema činjeničnu osnovu. Komisija ne shvaća logiku te tvrdnje s obzirom na to da je u svojem utvrđivanju koristila podatke u spisu koji su dopušteni na temelju odredbe WTO-a i Osnovne uredbe te u potpunosti u skladu s odgovarajućom sudskom praksom WTO-a. Kako je kineska Vlada također prepoznala, nalazi u postupku u vezi s premazanim finim papirom i različitim odlukama Ministarstva trgovine SAD-a predstavljaju najbolje podatke dostupne Komisiji i koriste se isključivo kao zamjena informacija koje nedostaju zbog nesuradnje kineske Vlade.

Kineska Vlada je, također, postavila pitanje korištenja tih podataka, jer ne bi odražavali ovo subvencioniranje i nisu posebno vezani uz dotični proizvod. U tom pogledu Komisija napominje da se većina tih programa subvencija odnosi na jednokratne subvencije (npr. bespovratna sredstva, porezne olakšice povezane u vezi s ulaganjem u imovinu) koje se uobičajeno amortiziraju tijekom nekoliko godina i stoga se njihove koristi nastavljaju i kasnije te tako i izvan RIP-a u ovom slučaju. Kada su uključene ponavljajuće subvencije, nema dokaza da su se ti programi promijenili od dotičnog ispitnog postupka. U pogledu veze između tih programa i dotičnog proizvoda, Komisija podsjeća da svi ti programi obuhvaćaju sektor čelika (nisu specifični za pojedini proizvod) ili se primjenjuju u regiji u kojoj se nalaze tvornice izvoznika OCS-a. U izostanku dokaza koji bi bili u suprotnosti sa spisom, Komisija je odlučila da je razumno zaključiti da koristi od tih programa još uvijek odražavaju najbolju približnu vrijednost ovog subvencioniranja za proizvođače dotičnog proizvoda. Naglašava se da je kineska Vlada imala dovoljno mogućnosti dostaviti dokaze koji pokazuju suprotno o svim tim programima, ali je dobrovoljno odlučila da ih neće dostaviti te je, kao rezultat toga, Komisija morala koristiti raspoložive podatke u spisu, kako je propisano u Osnovnoj uredbi i ASCM-u WTO-a.

(443)

Kineska Vlada je tvrdila da svi ti programi (neisplaćene dividende, zamjena duga za udio u kapitalu i dokapitalizacija) nisu pokrenuti u skladu sa zahtjevima iz članka 11. stavka 2. i članka 11. stavka 3. ASCM-a.

Tu tvrdnju je trebalo odbaciti. Kako je već objašnjeno u odjeljku o odgovoru na komentare kineske Vlade o pokretanju postupka (gornje uvodne izjave od 399. do 406.), službe Komisije su analizirale dokaze koje je dostavio podnositelj pritužbe, koji su bili značajni, kako se jasno vidjeti iz verzije koja je raspoloživa zainteresiranim strankama u vezi s pritužbom za pregled. Službe Komisije su predložile pokretanje ispitnog postupka o specifičnim programima tek nakon što su propisno analizirale točnost i adekvatnost dokaza za koje smatraju da su dostatni prima facie.

(444)

Prema mišljenju kineske Vlade programi vlasničkog kapitala su subvencije ad-hoc, u opsegu u kojem postoje, jer se primjenjuju samo na jednog konkretnog primatelja i nisu u skladu ni s jednim konkretnim zakonodavstvom te s obzirom na to da „Komisija sa sigurnošću zna da trgovačka društva na koja se primjenjuje preostala pristojba ne samo da nisu primala te subvencije, nego ih nisu mogla primiti s obzirom na njihovu ad hoc prirodu” te zato protiv njih nije trebalo uvesti kompenzacijske mjere. Osim toga, kineska Vlada je tvrdila da se utvrđivanja dostupnih podataka moraju temeljiti na stvarnim činjenicama. Zbog toga uvođenje kompenzacijskih mjera protiv subvencija ad hoc za trgovačka društva, osim onih koje su navodne primljene predstavlja povredu članka 12. stavka 7. ASCM-a.

Napominje se da kineska Vlada nije odgovorila niti na jedno pitanje u upitniku ili pismu za dopunu podataka o tim programima. Stoga izjava kineske Vlade da „Komisija sa sigurnošću zna da trgovačka društva na koja se primjenjuje preostala pristojba, ne samo da nisu primala te subvencije, nego ih nisu mogla primiti s obzirom na njihovu ad hoc prirodu” ne odgovara stvarnosti. Upravo suprotno, u pritužbi se navodi nekoliko trgovačkih društava koja su imala koristi od tih programa vlasničkog kapitala i ne tvrdi se da je taj popis iscrpan. Budući da kineska Vlada nije dostavila nikakve informacije o prirodi ili prihvatljivosti tih programa, Komisija nema drugog izbora nego primijeniti dostupne podatke.

(445)

Društvo Zhejiang Huadong je tvrdilo da je dostavilo Komisiji sve važne zakonske akte koji uređuju mehanizam i određivanje vrijednosti prodaje prava korištenja zemljišta u Kini i uputilo je na Propise o ustupanju prava korištenja zemljišta za izgradnju u državnom vlasništvu putem poziva na iskaz interesa, dražbe i ponude kako bi pokazalo da u Kini postoji dobro uređeno tržište nekretnina na kojem se objavljuju ponude i plaćene cijene. Nadalje je tvrdilo da tržište nekretnina koje danas postoji u Kini i dostupna iscrpna službena statistika o cijenama prava korištenja zemljišta čine najbolje dokaze za ocjenu cijene prava korištenja zemljišta u trenutku kada ih je proizvođač izvoznik kupio.

Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Komisija objašnjava nalaze u vezi s pravima korištenja zemljišta društva Zhejiang Huadong u gornjoj uvodnoj izjavi 115. Ti nalazi nisu osporavani u njegovim komentarima na konačnu objavu. Raspoloživi dokazi pokazuju da je tržište prava korištenja zemljišta u Kini poremećeno, jer ponude koje je Komisija ispitala na licu mjesta nisu konkurentne, a cijene proizvoljno određuju nadležna tijela. Činjenična osnova za utvrđivanje da su cijene proizvoljno određene nalazi se u gornjim uvodnim izjavama od 114. do 116., tj. informacije o stvarnim transakcijama koje su podnijeli proizvođači izvoznici u uzorku, Sustav za vrednovanje gradskog zemljišta i Odredba br. 35.

(446)

Društvo Zhejiang Huadong je tvrdilo da bi se u skladu s člankom 14. točkom (d) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama odgovarajuće referentne cijene najprije trebale odnositi ili upućivati na prevladavajuće tržišne udjele u zemlji prodaje ili u izostanku takvih uvjeta, svaku referentnu vrijednost izvan zemlje trebalo bi na odgovarajući način prilagoditi tako da se izbjegne uvođenje kompenzacijskih mjera protiv komparativnih prednosti. Nadalje je tvrdilo da na temelju stavka 15. točke (b) Protokola o pristupanju Kine WTO-u, kada prevladavajući uvjeti u Kini nisu raspoloživi kao odgovarajuće referentne vrijednosti, članica WTO-a uvoznica bi trebala, ako je moguće, prilagoditi takve prevladavajuće uvjete prije razmatranja korištenja uvjeta koji prevladavaju izvan Kine. Dok se Komisija slaže s velikim dijelom pravne teorije iza ove tvrdnje, također je zaključila da u Kini ne postoji uređeno tržište zemljišta i zato je korištena vanjska referentna vrijednost za cijene zemljišta. Potreba za referentnom vrijednosti izvan zemlje je objašnjena i opravdana u gornjim uvodnim izjavama 109., 118. i od 120. do 121. Budući da je utvrđeno kako je tržište prava korištenja zemljišta u Kini poremećeno, nije bilo moguće primijeniti referentnu vrijednost unutar zemlje kako je predložilo društvo Zhejiang Huadong i nema temelja prema kojem treba prilagoditi takvu referentnu vrijednost. Osim toga, iz informacija dostavljenih u vezi s referentnom vrijednosti koju je predložilo društvo Zhejiang Huadong (Xiaoshan iz pokrajine Zhejiang) nije jasno i ne može se provjeriti jesu li predložene informacije o cijenama ograničene na cijene prava korištenja zemljišta navodno „nepovlaštene” industrije.

(447)

Društvo Zhejiang Huadong je tvrdilo da izbor Tajvana kao referentne vrijednosti nije razuman i objektivan zbog sljedećih razloga: 1.) pokrajina Zhejiang nije bila razvijena regija s visokim BDP-om slična Tajvanu u trenutku kada su kupljena prava korištenja zemljišta; 2.) Komisijin odabir stvarnih cijena zemljišta u Tajvanu temeljio se na ponudi za prodaju industrijskog zemljišta, a ne na temelju stvarnih cijena za zajam za industrijsko korištenje koje je slično pravu korištenja zemljišta koje je dodijeljeno društvu Zhejiang Huadong,

Ovu tvrdnju treba odbaciti. U vezi s 1), kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 436., Komisija je detaljno preispitala različite pokazatelje i usporedila Tajvan i NRK u cjelini, kao i pojedinačne dotične kineske pokrajine. Nakon takvih analiza Komisija smatra da je Tajvan kao odgovarajuća referentna vrijednost u skladu s Osnovnom uredbom i pravilima WTO-a. U vezi s 2) se napominje da je Komisija koristila najbolje informacije koje su joj razumno bile dostupne.

(448)

Društvo Zhejiang Huadong je ukazalo na aritmetičku pogrešku u izračunu stopa inflacije korištenih za prilagodbu inflacije referentnoj vrijednosti. Komisija je uzela tu tvrdnju u obzir i revidirala dotični izračun.

(449)

Društvo Zhejiang Huadong je tvrdilo da nema specifičnosti u njegovoj nabavi prava korištenja zemljišta, jer sva trgovačka društva imaju jednaki tretman na temelju zakonodavstva. Društvo Zhejiang Huadong je, također, tvrdilo da Komisija nije primjereno riješila pitanje specifičnosti i da u konačnoj objavi nije bilo objašnjenja o razlozima na temelju kojih cijena koju je platilo društvo Zhejiang Huadong dovodi do koristi.

Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Temelj za Komisijine nalaze o specifičnosti je činjenica da su sva trgovačka društva koja ne postupaju u skladu s industrijskim politikama koje je odredila država, isključena iz dobivanja prava korištenja zemljišta, cijene često proizvoljno određuju nadležna tijela, a Vladine prakse su nejasne i netransparentne. Komisija je donijela nalaz da je ustupanje prava korištenja zemljišta ograničeno na trgovačka društva koja postupaju u skladu s industrijskim politikama koje je odredila kineska Vlada u Odredbi br. 35 NDRC-a (gornja uvodna izjava 116.).

(450)

Društvo Zhejiang Huadong je tvrdilo da bi zbog racionalnosti i objektivnosti te dosljednosti, Komisija trebala dobiti podatke o cijenama čelika iz istog izvora podataka (tj. Steel Business Bulletin (SBB)) za sve regije uključene u referentnu vrijednost prilikom njezinog izračuna. Također je tvrdilo da se u SBB-u nalaze cijene hladno valjanog čelika za različita tržišta, koje nije izabrala Komisija, i predložilo da se dodaju Meksiko i Argentina, jer te zemlje predstavljaju tržišta čelika u nastajanju na američkom kontinentu. Tu tvrdnju je trebalo odbaciti, jer je u svojem izračunu referentne vrijednosti Komisija koristila podatke o cijenama koji odražavaju stvarno stanje na tržištu u svakoj zemlji ili regiji koliko god je to moguće. Što se tiče cijena u Europi (u kojoj su zemlje većinom članice Unije), Komisija je smatrala da je imala detaljnije podatke o određivanju cijena koje su dostupne iz MEPS-a. Da je imala podatke iz MEPSA-a za druge odabrane zemlje, koristila bi ih. U vezi s uključivanjem cijena u Meksiku i Argentini, napominje se da su to relativno mala tržišta u usporedbi s Kinom, kao i s drugim zemljama/regijama uključenima u referentnoj vrijednosti koje je koristila Komisija.

Komisija je revidirala svoj izračun marže subvencije za taj program nakon ispravka izračunatih referentnih vrijednosti za toplo valjani i hladno valjani čelik. Ispravak se odnosi na cijene čelika za Brazil koje su korištene u izračunu referentne vrijednosti u kojoj su pogrešno uključeni porezi prilikom izračuna koji su obavljeni strankama.

(451)

Društvo Zhejiang Huadong je također tvrdilo da Komisijin zaključak o specifičnosti nije potkrijepljen (nema pozitivnih dokaza) i utemeljen i zato se protiv navodne subvencije za nabavu hladno valjanog čelika za naknadu manju od primjerene ne mogu uvesti kompenzacijske mjere. Društvo Zhejiang Huadong je navelo da korist, ako postoji, od nabave toplo valjanog i hladno valjanog čelika za manju naknadu od primjerene nije ograničena na određena poduzeća ili sektore, nego se općenito dodjeljuje svim potencijalnim kupcima i potrošačima iz svih gospodarskih sektora.

Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Kineska Vlada je dale isti komentar i Komisija je na njega odgovorila u gornjoj uvodnoj izjavi 415. „Potencijalni” kupci su prema definiciji ograničeni na određena poduzeća.

(452)

Podnositelj pritužbe je tvrdio da je, zbog poremećaja i državnog utjecaja na kineskom tržištu vode i električne energije, Komisija trebala koristiti međunarodne referentne vrijednosti i izračunati koristi za te programe u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. Osnovne uredbe.

Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. U ovom konkretnom slučaju, dokazi u spisu nisu omogućili Komisiji da utvrdi poremećaje na tržištu vode i električne energije u mjeri u kojoj bi to opravdalo korištenje referentne vrijednosti izvan zemlje.

(453)

Podnositelj pritužbe je tvrdio da je Komisija trebala izračunati iznos subvencije za dva programa koja se odnose na poduzeća s udjelom stranog kapitala, tj. olakšicu u sustavu poreza na dohodak za nabavu opreme za proizvodnju proizvedene u zemlji i program prema kojem poduzeća za proizvodnju s udjelom stranog kapitala prve dvije godine od osnivanja ne plaćaju porez, a sljedeće tri po polovičnoj stopi, s obzirom na izostanak suradnje kineske Vlade i činjenicu da je kineska Vlada trebala dostaviti dokaze da nikakve koristi od tih programa nisu dodijeljene proizvođačima OCS-a tijekom RIP-a.

Ovu tvrdnju je trebalo odbaciti. Kako je već objašnjeno u gornjoj uvodnoj izjavi 282., za potrebe smanjenja administrativnog tereta za sve dotične stranke i uzimajući u obzir konkretnu situaciju u vezi s predstojećim prekidom tih programa, Komisija je odlučila da protiv njih neće uvoditi kompenzacijske mjere.

(454)

Iznosi subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, u skladu s odredbama Osnovne uredbe, izražen ad valorem, za ispitivana trgovačka društva određeni su u sljedećoj tablici:

(455)

U skladu s člankom 15. stavkom 3. Osnovne uredbe, ukupna marža subvencija za trgovačka društva koja su surađivala, a nisu uključena u uzorak, izračunan na temelju ukupne ponderirane prosječne marže subvencije utvrđene za trgovačka društva koja su surađivala i uključena su u uzorak, iznosi 26,8 %.

(456)

U pogledu svih ostalih izvoznika iz Narodne Republike Kine, Komisija je najprije utvrdila razinu suradnje. Usporedba podataka Eurostata o uvozu i obujma izvoza dotičnog proizvoda u Uniju koja su trgovačka društva koja surađuju prijavila za razdoblje ispitnog postupka je pokazala da je suradnja proizvođača izvoznika iz Narodne Republike Kine bila niska, odnosno 58 %. S obzirom na nisku razinu suradnje, ukupna stopa subvencije za sva trgovačka društva koja ne surađuju određena je na razini ukupnih stopa subvencija utvrđenih za sva trgovačka društva koja ne surađuju za sve ispitane programe, tj. 44,7 %.

(457)

Svi raspoloživi podaci o proizvođačima iz Unije, uključujući podatke dane u pritužbi, podatke prikupljene od proizvođača iz Unije prije i nakon pokretanja ispitnog postupka te provjereni odgovori na upitnik proizvođača iz Unije u uzorku korišteni su kako bi se utvrdila ukupna proizvodnja Unije u razmatranom razdoblju.

(458)

Tijekom RIP-a, OCS su proizvodila 22 proizvođača u Uniji. Na temelju navedenog u prethodnoj uvodnoj izjavi, ukupna proizvodnja Unije procijenjena je na oko 4 018 310 tona tijekom RIP-a. Proizvođači iz Unije, koji čine ukupnu proizvodnju Unije, čine industriju Unije u smislu članka 9. stavka 1. Osnovne uredbe i dalje se u tekstu navode kao „industrija Unije”.

(459)

Tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da je značajan dio proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku namijenjen vlastitom korištenju, tj. da je jednostavno prenesen (bez računa) i/ili dostavljen po cijeni prijevoza unutar istog trgovačkog društva ili grupacije trgovačkih društava za daljnju preradu.

(460)

Kako bi se utvrdilo je li ili nije industrija Unije pretrpjela štetu i utvrdila potrošnja i razina gospodarskih pokazatelja vezanih uz stanje industrije Unije, ispitano je je li i u kojoj mjeri naknadno korištenje proizvodnje istovjetno proizvoda industrije Unije trebalo uzeti u obzir u analizi.

(461)

Kako bi se dobila što potpunija slika mogućeg stanja industrije Unije, primljeni su i analizirani podaci za cjelokupnu aktivnosti OCS-a te je naknadno utvrđeno je li proizvodnja bila namijenjena za vlastito korištenje ili za slobodno tržište.

(462)

Za obujam prodaje i prodajne cijene na tržištu Unije te tržišni udio utvrđeno je da se valjana analiza i evaluacija tih pokazatelja trebaju usmjeriti na stanje koje prevladava na slobodnom tržištu.

(463)

Međutim, drugi gospodarski pokazatelji su se mogli razumno ispitati samo u kontekstu cjelokupne aktivnosti, što uključuje vlastito korištenje i prodaju. Proizvodnja, kapacitet, iskorištenost kapaciteta, ulaganja, zalihe, zaposlenost, produktivnost, plaće i mogućnost prikupljanja kapitala ovise o cijeloj aktivnosti, bez obzira na to je li proizvodnja ograničena ili se prodaje na slobodnom tržištu.

(464)

Industrija Unije prodaje istovjetni proizvod nepovezanim kupcima te prodaje/prenosi povezanim trgovačkim društvima radi daljnje prerade, primjerice u servisnim centrima za čelik.

(465)

Prilikom izračuna očite potrošnje OCS-a u Uniji, institucije su dodale obujam ukupnog uvoza OCS-a u Uniju prema izvještaju Eurostata te obujam prodaje i vlastitog korištenja istovjetnog proizvoda u Uniji koji proizvodi industrija Unije, kako je navedeno u pritužbi te potvrđeno tijekom posjeta radi provjere za proizvođače iz Unije u uzorku.

(466)

Međutim, podaci Eurostata temelje se na punim oznakama KN te je jasno da dio tog uvoza s oznakama KN nije uvoz dotičnog proizvoda.

(467)

Na temelju toga ukupna potrošnja Unije razvijala se kako slijedi:

(468)

Ukupna potrošnja na tržištu Unije smanjila se za 7 % u razmatranom razdoblju. Između 2008. i 2009. došlo je do smanjenja od oko 25 % što je uglavnom rezultat globalno negativnih učinaka gospodarske krize, posebno u građevinskoj industriji. Nakon toga je započeo oporavak potrošnje te se povećao ukupno za 24 % od 2009. do RIP-a, ali i dalje je ostala ispod početne razine iz 2008.

(469)

Uvoz iz NRK-a u Uniju tijekom razmatranog razdoblja razvijao se na sljedeći način:

(470)

Unatoč padu potrošnje, obujam uvoza iz NRK-a znatno se povećao za 49 % tijekom razmatranog razdoblja. Zbog negativnih učinaka ekonomske krize obujam uvoza iz NRK-a naglo se smanjio u 2009. No, uvoz iz NRK-a počeo se iznimno brzo oporavljati tako da je povećanje od 2009. do RIP-a iznosilo nevjerojatnih 367 %.

(471)

Slično tome, tržišni udio koji je držao taj uvoz povećao se za 60 % u razmatranom razdoblju. Iako je pao od 2008. do 2009 za više od pola, zabilježio je nevjerojatni rast od 2009. do RIP-a i povećao se za 275 %.

(472)

Prosječna uvozna cijena iz NRK-a smanjila se za 9 % tijekom razmatranog razdoblja. Između 2008. i 2009., značajno se smanjila za 17 %, zatim se povećala za pet postotnih bodova između 2009. i 2010. te za daljnja tri posto u RIP-u.

(473)

Cijene uvoza iz NRK-a dosljedno su ostale ispod prodajnih cijena industrije Unije tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Kako je naglašeno u gornjoj tablici, dok u 2009. tijekom vrhunca gospodarske krize čak ni sniženje cijene od 17 % nije moglo pomoći kineskom uvozu da zadrži tržišni udio u stanju naglo smanjene potrošnje i značajnog usporavanja tržišta, stalno snižavanje cijena u naknadnim godinama objašnjava stabilno impresivno povećanje tržišnog udjela uvoza iz NRK-a između 2009. i RIP-a.

(474)

Kako bi se odredilo sniženje cijene tijekom RIP-a, ponderirani prosjek prodajnih cijena po vrsti proizvoda proizvođača iz Unije u uzorku naplaćene nepovezanim kupcima na tržištu Unije, prilagođene razini franko tvornica, uspoređen je s odgovarajućim ponderiranim prosjekom cijena po vrsti proizvoda za uvoz od kineskih proizvođača koji surađuju prvom nezavisnom kupcu na tržištu Unije, utvrđenima na osnovi CIF s odgovarajućim prilagodbama za troškove nakon uvoza.

(475)

Troškovi nastali nakon uvoza iz gornje uvodne izjave, izračunati su na temelju provjerenih podataka dvojice nepovezanih uvoznika dotičnog proizvoda.

(476)

Usporedba cijena napravljena je za svaku vrstu za poslove na istoj razini trgovine, primjereno prilagođena prema potrebi, nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe, kada se izrazi kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom RIP-a, pokazao je ponderirani prosjek marža sniženja cijena do 20,2 % kineskih proizvođača izvoznika koji surađuju.

(477)

Nakon objave je jedan proizvođač izvoznik zatražio dodatne informacije o izračunu sniženja cijena kada nije bilo potpune podudarnosti između vrste proizvoda koja se izvozila iz NRK-a i vrste proizvoda koju je na tržištu Unije prodavala industrija Unije. Također je zatražio informacije o tome je li prilagodba napravljena za fizičke razlike kada se nije radilo o potpuno jednakim proizvodima.

(478)

Kada izvezena vrsta proizvoda i vrsta proizvoda koju prodaje industrija Unije nisu bile potpuno jednake, Komisija je usporedila izvezenu vrstu proizvoda s najsličnijom vrstom proizvoda koju je prodavala industrija Unije. U tim slučajevima je usporedba napravljena s najsličnijom vrstom proizvoda kada je jedina razlika bila u debljini podloge.

(479)

Kada je postojalo više sličnih vrsta proizvoda, Komisija je usporedila izvezenu vrstu proizvoda s jeftinijom vrstom proizvoda koja se prodavala na tržištu Unije, bez obzira na to je li ta jeftinija vrsta proizvoda imala deblju ili tanju podlogu.Stoga se nikakva prilagodba za fizičke razlike nije smatrala potrebnom.

(480)

Prema članku 8. stavku 4. Osnovne uredbe, institucije su ispitale sve važne gospodarske čimbenike i pokazatelje koji su utjecali na stanje industrije Unije.

(481)

Podaci koje je pružio podnositelj pritužbe za sve proizvođače OCS-a u Uniji, koji su uspoređeni s ostalim dostupnim izvorima i provjerenim podacima proizvođača iz Unije u uzorku, korišteni su da bi se utvrdili makroekonomski pokazatelji, kao što su proizvodnja industrije Unije, kapacitet proizvodnje, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udio, rast, vlastita prodaja, zaposlenost i produktivnost

(482)

Dostavljeni i provjereni podaci šest proizvođača iz Unije u uzorku korišteni su kako bi se utvrdili mikroekonomski pokazatelji poput jedinične prodajne cijene, jediničnog troška proizvodnje, profitabilnosti, novčanog toka, ulaganja, povrata ulaganja, sposobnosti prikupljanja kapitala, zaliha i troškova rada.

(483)

Svi raspoloživi podaci o industriji Unije, uključujući podatke dane u pritužbi, podatke prikupljene od proizvođača iz Unije prije i nakon pokretanja ispitnog postupka i provjereni odgovori na upitnik proizvođača iz Unije u uzorku korišteni su kako bi se utvrdila ukupna proizvodnja Unije u razmatranom razdoblju.