This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 32013D0665
2013/665/EU: Commission Decision of 17 July 2013 on State aid SA.33726 (11/C) [ex SA.33726 (11/NN)] — granted by Italy (deferral of payment of the milk levy in Italy) (notified under document C(2013) 4046)
2013/665/EU: Odluka Komisije оd 17. srpanj 2013. o državnoj potpori SA.33726 (11/C) [ex SA.33726 (11/NN)] – koju je dodijelila Italija (odgoda plaćanja pristojbe na mlijeko u Italiji) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2013) 4046)
2013/665/EU: Odluka Komisije оd 17. srpanj 2013. o državnoj potpori SA.33726 (11/C) [ex SA.33726 (11/NN)] – koju je dodijelila Italija (odgoda plaćanja pristojbe na mlijeko u Italiji) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2013) 4046)
SL L 309, 19.11.2013, p. 40–48
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
SL L 309, 19.11.2013, p. 28–36
(HR)
In force
19.11.2013 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 309/28 |
ODLUKA KOMISIJE
оd 17. srpanj 2013.
o državnoj potpori SA.33726 (11/C) [ex SA.33726 (11/NN)] – koju je dodijelila Italija (odgoda plaćanja pristojbe na mlijeko u Italiji)
(priopćeno pod brojem dokumenta C(2013) 4046)
(Vjerodostojan je samo tekst na talijanskom jeziku)
(2013/665/EU)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 108. stavak 2. prvi podstavak,
nakon poziva zainteresiranim stranama na podnošenje svojih primjedbi u skladu s tim člankom i uzimajući u obzir te primjedbe,
budući da:
I. POSTUPAK
(1) |
Nakon saznanja o stupanju na snagu, 27. veljače 2011., zakona o pretvorbi Zakonodavnog dekreta br. 225 od 29. prosinca 2010. u zakon, kojim je odobrena odgoda plaćanja obroka pristojbe na mlijeko koju plaćaju talijanski proizvođači mlijeka na temelju programa obročnog plaćanja koji je odobren Odlukom Vijeća 2003/530/EZ od 16. srpnja 2003. o spojivosti potpore koju Talijanska Republika namjerava dodijeliti svojim proizvođačima mlijeka s načelima zajedničkog tržišta (1), (2), Komisija je dopisom od 17. ožujka 2011. zatražila od talijanskih tijela dodatne informacije o tom predmetu. |
(2) |
Talijanska su tijela poslala dodatne informacije Komisiji dopisom od 24. lipnja 2011., evidentiranim 29. lipnja 2011. |
(3) |
Nakon pregleda informacija koje su dostavila talijanska tijela i uzimajući u obzir činjenicu da je predmetna odgoda plaćanja nastupila bez prethodne prijave Komisiji ili bez njezina odobrenja, Komisija je telefaksom od 14. listopada 2011. obavijestila talijanska tijela o otvaranju spisa za neprijavljenu potporu pod poslovnim brojem SA.33726 (2011/NN). |
(4) |
Komisija je dopisom od 11. siječnja 2012. obavijestila Italiju o svojoj odluci o pokretanju postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. Ugovora u vezi s prethodno navedenom odgodom i programom obročnog plaćanja koji je odobren Odlukom 2003/530/EZ kako je izmijenjena dodavanjem odgode, što čini novu potporu (SA.33726 (11/C)]), te zatražila od talijanskih tijela da se u roku od mjesec dana očituju o pokretanju postupka. |
(5) |
Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije (3). Komisija je pozvala zainteresirane strane da iznesu svoje primjedbe o predmetnoj potpori. |
(6) |
Komisija je primila primjedbe zainteresiranih strana koje je proslijedila Italiji, davši joj priliku da na njih odgovori. |
(7) |
Stalno predstavništvo Italije pri Europskoj uniji elektroničkom je poštom 13. veljače 2012. dostavilo Komisiji dopis talijanskih tijela u kojem se traži produljenje roka za dostavljanje primjedbi o pokretanju postupka za dva mjeseca. To je produljenje roka odobreno porukom poslanom telefaksom od 21. veljače 2012. |
(8) |
Elektroničkom poštom od 26. travnja 2012. i 27. travnja 2012. Stalno predstavništvo Italije pri Europskoj uniji dostavilo je Komisiji odgovor talijanskih tijela na pokretanje postupka iz članka 108. stavka 2. Ugovora. |
(9) |
Talijanska se tijela nisu očitovala na primjedbe zainteresiranih strana. |
II. OPIS
(10) |
U članku 1. Odluke 2003/530/EZ navodi se da: „Potpora koju Talijanska Republika namjerava dodijeliti proizvođačima mlijeka tako što će sama izvršiti plaćanje Zajednici iznosa koji oni duguju Zajednici na temelju dodatne pristojbe na mlijeko i mliječne proizvode za razdoblje od 1995./1996. do 2001./2002. i tako što će tim proizvođačima dozvoliti otplatu njihova duga odgođenim plaćanjem u razdoblju od nekoliko godina bez kamata iznimno se smatra spojivom s načelima zajedničkog tržišta pod uvjetom da:
|
(11) |
Zakonom br. 10/2011 se u članak 1. Zakonodavnog dekreta br. 225 od 29. prosinca 2010. uvodi stavak 12.k kojim se predviđa odgoda do 30. lipnja 2011. plaćanja obroka pristojbe na mlijeko s dospijećem 31. prosinca 2010. Trošak ove odgode stavljen je na teret ukupnog iznosa dodijeljenih sredstava od 5 milijuna EUR kojime se pokriva više potreba. |
(12) |
Talijanska su tijela u svojem dopisu od 24. lipnja 2011. obrazložila da bi ekvivalent potpore za ovu mjeru bio uvršten u potporu male vrijednosti predviđenu Uredbom (EZ) br. 1535/2007 od 20. prosinca 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u (4) na potpore male vrijednosti u sektoru poljoprivredne proizvodnje (5). |
III. RAZLOZI POKRETANJA FORMALNOG POSTUPKA
(13) |
Komisija je odlučila pokrenuti postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. Ugovora zbog sljedećih razloga:
|
IV. PRIMJEDBE TALIJANSKIH TIJELA O POKRETANJU FORMALNIH POSTUPAKA
(14) |
Talijanska su tijela u svojem dopisu poslanom e-poštom 26. travnja 2012. prvi put izvijestila o primjeni sustava postupnih plaćanja pristojbi na mlijeko odobrenih Odlukom Vijeća 2003/530/EZ, objasnivši da je programom obuhvaćen 11 271 korisnik. Njih 9 965 (odnosno 88,41 % od ukupnog broja) na vrijeme je platilo svoje obroke pristojbi s dospijećem 31. prosinca 2010. Do roka odgode to je učinio 1 291 korisnik, a 15 ih nije izvršilo nikakva plaćanja, zbog čega su isključeni iz programa. |
(15) |
Talijanska su tijela nadalje objasnila da je za potrebe izračuna ekvivalenta potpore koju su primili korisnici odgode uzeta u obzir kamata za razdoblje od 1. siječnja 2011. do datuma stvarnog plaćanja obroka koji su bili predmet odgode, koristeći tromjesečnu stopu Euribor od 1. listopada 2010. plus 100 osnovnih bodova (1,942 %). Iz rezultata tog izračuna proizašao je ekvivalent potpore u iznosu između 0,08 EUR i 694,19 EUR te se pokazalo da je od 1 291 korisnika odgode njih 1 187 koristilo pogodnosti potpore u iznosu manjem od 100,00 EUR. Prema tijelima, ti iznosi ukazuju na to da se odgodom plaćanja iz Zakona br. 10/2011 nije narušilo uredno funkcioniranje programa obročnog plaćanja koje je i dalje u skladu s odredbama Odluke 2003/530/EZ, što dokazuje činjenica da je samo 11,45 % proizvođača uključenih u program iskoristilo pogodnosti odgode. |
(16) |
Zbog tih razloga talijanska tijela potvrđuju, kao što je navedeno u dopisu od 24. lipnja 2011. (vidi gornji stavak 13.), da odgoda dodijeljena u vezi s plaćanjem pristojbe predstavlja potporu male vrijednosti. Istaknula su i da su utvrdila da se u cijelosti poštovala pojedinačna gornja granica iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1535/2007, kao i gornja granica od 320 505 000 EUR za razdoblje od tri fiskalne godine za Italiju određena istom Uredbom, i da je ekvivalent odgode plaćanja bio jednak ukupnom iznosu od 50 877,41 EUR. Naposljetku su naveli da su bili u postupku provjere toga jesu li poštovane dotične gornje granice, uzimajući u obzir druge programe potpore male vrijednosti koje su dodijeljene tijekom 2009., 2010. i 2011. |
(17) |
Što se tiče stajališta Komisije da se trebalo smatrati da potpora odobrena Odlukom 2003/530/EZ, s obzirom na njezinu prirodu i iznimnost, predstavlja pojedinačni maksimalni iznos koji se ne može kumulirati ni s jednom drugom mjerom, talijanska su tijela prvo naglasila da se predmetnom odlukom priznalo postojanje iznimnih okolnosti koje su Vijeće dovele do toga da potporu smatra spojivom s člankom 107. Ugovora, što podliježe ispunjenju određenih uvjeta. Naglasila su i činjenicu da se izvršenim provjerama pokazalo da je program obročnog plaćanja u skladu s odredbama Odluke 2003/530/EZ s obzirom na to da su svi proizvođači izvršili plaćanje sedmog obroka, osim 15 proizvođača koji su već bili isključeni iz programa. Prema njihovom mišljenju, iznimna priroda okolnosti koja je dovela do prihvaćanja Odluke 2003/530/EZ sama po sebi primateljima potpore koju je odobrilo Vijeće ne onemogućuje pristup bilo kojim drugim pogodnostima. U Ugovoru se upućuje samo na prethodno navedene iznimne okolnosti bez ikakvoga ograničavanja prirode odobrene potpore ili detaljnih pravila njezine provedbe; njime je samo utvrđeno da je odstupanje od članka 107. i uredaba iz članka 109. Ugovora podložno prihvaćanju jednoglasnom odlukom Vijeća. U ovom konkretnom slučaju, iznimnost koja je dovela do prihvaćanja Odluke 2003/530/EZ potpuno se ogleda u načinu na koji je predmetna odluka prihvaćena, odnosno jednoglasno, i odnosi se više na okolnosti zbog kojih je potrebno prihvaćanje potpore nego na samu potporu. |
(18) |
Talijanske su vlasti tvrdile i da odgoda plaćanja predstavlja potporu male vrijednosti i da se stoga treba smatrati izdvojenom mjerom, s obzirom na niski stupanj njezina korištenja među proizvođačima, niske vrijednosti predmetnih iznosa i odsustvo promjena u programu obročnog plaćanja čija je struktura ostala ista, i što se tiče ukupnog broja obroka i što se tiče datuma isteka. |
(19) |
Naposljetku, talijanska su tijela još jednom navela da su, u skladu s talijanskim Ministarskim dekretom od 30. srpnja 2003. o provedbi Odluke Vijeća, sudionici u programu obročnog plaćanja dužni odreći se svih pravnih radnji u vezi s plaćanjem dospjelih pristojbi, a dužnici koji ne izvrše plaćanje isključeni su iz programa. Talijanska tijela ističu da bi ovo stanje uključivalo pokretanje postupaka prisilnog povrata, što bi dovelo do novih žalbi proizvođača. Stoga bi bilo razumno izbjeći pravne sporove za povrat vrlo niskih iznosa putem postupaka čiji je trošak veći od iznosa sredstava koje je potrebno povući. S tim u vezi, talijanska tijela upućuju na članak 32. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (7), u kojem je navedeno da u opravdanim slučajevima države članice mogu odlučiti ne provoditi postupke povrata ako već nastali troškovi ili troškovi koji će vjerojatno nastati prekoračuju iznos povrata. Prema njihovu mišljenju, ova bi se odredba trebala analogijom primijeniti na ovaj slučaj. U svakom slučaju, slične su odredbe utvrđene člankom 25. stavkom 4. Zakona br. 289/2002 (financijski zakon iz 2003.), u skladu s kojime se iznos od 12 EUR smatra niskim iznosom koji ne podliježe povratu. Što se tiče korisnika odgode, njih 559 je primilo pomoć u iznosu manjem od 12 EUR. |
(20) |
Talijanska su tijela u dopisu poslanom elektroničkom poštom 26. travnja 2012. dostavila popis korisnika odgode i iznos potpore koji je primio svaki od njih. |
V. PRIMJEDBE ZAINTERESIRANIH STRANA O POKRETANJU FORMALNIH POSTUPAKA
(21) |
Komisija je 7. ožujka 2012. primila primjedbe treće strane o pokretanju postupka. |
(22) |
Zainteresirana je strana u osnovi htjela znati zašto je Komisija ograničila pokretanje postupka na odgodu plaćanja predviđenog Zakonom br. 10/2011 i nije ga proširila na odredbe članka 40.a Zakona br. 122/2010, kojime se predviđa odgoda plaćanja obroka plaćenih u okviru dodatnog programa obročnog plaćanja utvrđenog Zakonom br. 33/2009 te je pozvala Komisiju da proširi područje primjene postupka na odgovarajući način. S tim u vezi, zainteresirana je strana iznijela tvrdnju da je primjedba koja se odnosi na odredbe članka 40.a Zakona br. 122/2010 već bila podnesena Komisiji i da je Komisija zatvorila predmet. |
(23) |
Komisija je 10. ožujka 2012. primila primjedbe druge zainteresirane strane o pokretanju postupka. |
(24) |
Dotična zainteresirana strana skrenula je pozornost Komisije na odredbe članka 1. stavka 4. Zakonodavnog dekreta br. 16/2012, kojime se poduzećima s financijskim poteškoćama omogućuje plaćanje dospjelih iznosa u redovnim obrocima. Ona je zatražila intervenciju Komisije ističući da te mjere nisu spojive s načelima jedinstvenog tržišta. |
(25) |
Komisija je 14. ožujka 2012. primila primjedbe još jedne zainteresirane strane o pokretanju postupka. |
(26) |
U tim je primjedbama zainteresirana strana uputila i na Zakonodavni dekret br. 16/2012 ističući posljedičnu razliku u postupanju prema pojedinim poljoprivrednicima, kao i točnost podataka koje je koristila AGEA (Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura — talijanska agencija za plaćanja) za potrebe izračuna dodatne pristojbe. |
VI. OCJENA
VI.1. Postojanje potpore
(27) |
U skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora, za svaku potporu koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj smatra se da je nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama. |
(28) |
Predmetna mjera, to jest potpora povezana s odgodom plaćanja (dodjela ekvivalenta beskamatne pozajmice, vidi gornji stavak 13. drugu alineju), ali i nova potpora koja proizlazi iz povrede odredaba Odluke 2003/530/EZ (neplaćena kamata na već plaćene godišnje obroke te glavnica i kamate koji još nisu plaćeni u odnosu na preostale godine do isteka obročnog plaćanja, odnosno do 31. prosinca 2017.) (nova potpora, vidi stavak 13. treću alineju) obuhvaćena je sljedećom definicijom: |
(29) |
Mjera se pripisuje državi jer proizlazi iz nacionalnog zakona; financira se iz javnih sredstava tako da si je talijanska država, dodjelom odgode plaćanja godišnjeg obroka utvrđenog Odlukom 2003/530/EZ i stvaranjem nove potpore putem te odgode, uskratila za određeno razdoblje iznos novca koji je mogao biti korišten u druge svrhe. |
(30) |
Ovom se situacijom određeni poduzetnici dovode u povoljniji položaj, posebno poljoprivredna gospodarstva koja se bave proizvodnjom mlijeka. |
(31) |
Ona može utjecati i na trgovinu, s obzirom na položaj Italije na tržištu (8). |
(32) |
Isto tako, može narušiti tržišno natjecanje, s obzirom na to da su si poduzetnici koji su je iskoristili osigurali prednost (odgoda ne stvara kamate i stoga je istovjetna beskamatnoj pozajmici) koja se nije mogla steći u okviru redovnih tržišnih uvjeta i koja je dotičnom poduzetniku omogućila povoljniji konkurentni položaj u usporedbi s poduzetnicima koji tu potporu nisu primili (9). |
(33) |
Međutim, u svjetlu dodatnih informacija koje su talijanska tijela dostavila u odgovoru na pokretanje postupka iz članka 108. stavka 2. Ugovora, postoji potreba za utvrđivanjem mogu li se predmetne mjere smatrati potporom male vrijednosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1535/2007, i stoga ne smatrati državnom pomoći u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. |
(34) |
Talijanska su tijela u svojem dopisu poslanom elektroničkom poštom 26. travnja 2012. objasnila da je kamata povezana s odgodom plaćanja iznosila između 0,08 EUR i 694,19 EUR. Također su navela da se provedenim provjerama pokazalo da nije prekoračena granična vrijednost utvrđena za Italiju tijekom razdoblja od tri fiskalne godine, ali da bi unatoč tomu trebali provjeriti je li i dalje postojao rizik od prekoračenja pojedinačne granične vrijednosti u slučaju kumulirane potpore male vrijednosti za fiskalne godine 2009., 2010. i 2011. |
(35) |
Komisija može sa sigurnošću utvrditi da iznos kamate koja se odnosi na odgodu, uzet izdvojeno, ne premašuje 7 500 EUR predviđenih člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1636/2007. Također utvrđuje da ukupna potpora dodijeljena odgodom, odnosno 50 877,41 EUR, nije dovela do premašivanja granične vrijednosti od 320 505 000 EUR, koliko je dopušteno Italiji iz Priloga Uredbi. Unatoč tome, Komisija nema nove informacije koje ukazuju na to da granična vrijednosti od 7 500 EUR nije prekoračena ni u jednom slučaju, uzimajući u obzir i svu potporu male vrijednosti koju je isti korisnik primio u razdoblju od tri fiskalne godine, zato što do 26. travnja 2012. nije primila nijednu informaciju od talijanskih tijela koja su uključena u provođenje tih provjera. Stoga ne može zaključiti da se pojedinačna granična vrijednost potpore poštivala u svim slučajevima, posebno zato što Komisija treba također uzeti u obzir novu pomoć koja proizlazi iz povrede odredaba Odluke 2003/530/EZ. Doista, treba proučiti predmetnu mjeru u cijelosti (odnosno potporu koja se odnosi na dodjelu odgode, dodjelu ekvivalenta beskamatne pozajmice i nove potpore koja proizlazi iz povrede odredaba Odluke 2003/530/EZ): znatan broj korisnika (više od 1 250) koristilo je pogodnosti ove odgode, a iznos potpore uključuje i dio glavnice (odnosno ono što odgovara godišnjim obrocima s dospijećem 31. prosinca 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017.) plus kamata koja daleko premašuje kamatu koja se odnosi na odgodu plaćanja i koju su talijanska tijela uzela u obzir u potporu svojim tvrdnjama. |
(36) |
U članku 3. stavku 7. Uredbe (EZ) br. 1535/2007 navodi se i da se „potpore male vrijednosti ne zbrajaju s državnim potporama u vezi istih prihvatljivih troškova ako bi takvo zbrajanje dovelo do iznosa potpore koji premašuje iznos koji je utvrđen pravilima Zajednice u specifičnim okolnostima svakog slučaja.” |
(37) |
U tom pogledu, Komisija je pokretanjem postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. Ugovora već ukazala na to da je ova odgoda bila dodatak potpori koju je odobrilo Vijeće i koja bi se trebala smatrati maksimalnim iznosom koji se može dodijeliti u ovom kontekstu. |
(38) |
Talijanske vlasti smatraju i da se odgoda plaćanja mora smatrati samostalnom mjerom, s obzirom na niski stupanj korištenja među proizvođačima, niske vrijednosti predmetnih iznosa i činjenicu da nisu napravljene nikakve promjene u programu obročnog plaćanja čija je struktura ostala ista, i što se tiče ukupnog broja obroka i što se tiče datuma isteka. |
(39) |
Komisija ne dijeli to mišljenje. Naime, jasno je da je odgoda plaćanja izravno povezana s nadoknadom, čije je obročno plaćanje detaljno predviđeno Odlukom 2003/530/EZ. U članku 1. stavku 1. prvoj alineji te Odluke jasno je navedeno da će otplata „biti […] u jednako velikim godišnjim obrocima”. Stoga se ne može smatrati da je odgoda potpuno nepovezana sa sustavom obroka utvrđenim Odlukom 2003/530/EZ. |
(40) |
Talijanska tijela osporavaju i činjenicu da je potpora koju je odobrilo Vijeće maksimalan iznos koji se može dodijeliti proizvođačima mlijeka. Oni smatraju da se predmetnom odlukom priznalo postojanje iznimnih okolnosti koje su dovele do odobrenja programa obročne otplate, ali da ta iznimnost sama po sebi ne opravdava to da korisnici nemaju mogućnost nijedne druge podrške, s obzirom na to da se Ugovor samo odnosi na iznimne okolnosti ne ograničavajući prirodu odobrene potpore ili detaljna pravila njezine provedbe. U ovom specifičnom slučaju, iznimnost koja je dovela do prihvaćanja Odluke Vijeća 2003/530/EZ potpuno se ogleda u načinu na koji je dotična odluka prihvaćena, odnosno jednoglasno, i odnosi se više na okolnosti koje zahtijevaju prihvaćanje potpore nego na samu potporu. |
(41) |
Komisija se ne slaže s talijanskim tijelima. Iako je u članku 108. stavku 2. trećem podstavku Ugovora određeno da „[…] Vijeće može jednoglasno odlučiti da se potpora […] smatra spojivom s unutarnjim tržištem […] ako iznimne okolnosti opravdavaju takvu odluku“ i također je uvodnom izjavom 8. Odluke 2003/530/EZ određeno da „[…] postoje iznimne okolnosti koje opravdavaju smatranje potpore […] spojivom sa zajedničkim tržištem”,ostaje činjenica da je samo Vijeće, u operativnom dijelu Odluke, utvrdilo da se potpora treba „iznimno“ smatrati spojivom s unutarnjim tržištem, a ne „uzimajući u obzir iznimne okolnosti“. Izraz „iznimno“ jasno ukazuje na namjeru Vijeća da privuče pozornost na dodjelu potpore, pridodajući joj jedinstvenu prirodu, unatoč postojanju iznimnih okolnosti kako je navedeno u uvodnoj izjavi 8. Iako upućivanje na jednoglasnu odluku od strane talijanskih tijela može zaista ukazivati na to da je postupak bio izniman, ono ne dovodi u pitanje jedinstvenu prirodu potpore iz Odluke. |
(42) |
S obzirom na činjenicu da je zbog svoje jedinstvene prirode potpora koju je odobrilo Vijeće bio maksimalno dopustiv iznos u tom danom kontekstu, odnosno ekvivalent potpore na 100 %, dodavanje odgode plaćanja bi za nužnu posljedicu imalo automatsku primjenu odredaba članka 3. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1535/2007, što znači da se ne može smatrati da je ekvivalent odgode obuhvaćen područjem primjene te Uredbe, i stoga predstavlja državnu potporu. Njezina spojivost s unutarnjim tržištem mora se ocijeniti u svjetlu pravila o tržišnom natjecanju na snazi u vrijeme dodjele odgode, isto kao i usklađenost nove pomoći koja proizlazi iz povrede odredaba Odluke 2003/530/EZ. |
VI.2 Spojivost potpore s unutarnjim tržištem
(43) |
Pravila tržišnog natjecanja koja su se primjenjivala u vrijeme dodjele odgode sadržana su u smjernicama zajednice za državnu potporu u sektoru poljoprivrede i šumarstva od 2007. do 2013. |
(44) |
Položaj talijanskih tijela u njihovu dopisu poslanom elektroničkom poštom 26. travnja 2012. temeljio se na obrazloženju da se odgoda plaćanja treba smatrati dijelom programa potpora male vrijednosti. Tijela stoga nisu dostavila nijedno objašnjenje o spojivosti odgode plaćanja s unutarnjim tržištem, ili nove potpore koja je izvan okvira Odluke 2003/530/EZ s obzirom na pravila utvrđenih prethodno navedenim smjernicama. |
(45) |
Komisija stoga nema nove informacije s kojima bi otklonila sumnje koje je imala kada je pokrenula postupak iz članka 108. stavka 2. Ugovora. Potpora povezana s odgodom plaćanja i, stoga, nova pomoć uspostavljena povredom odredaba Odluke 2003/530/EZ predstavlja stoga jednostranu potporu koja je bila namijenjena samo poboljšanju financijske situacije proizvođača bez doprinosa razvoju sektora. Ona je stoga potpora tekućem poslovanju koja je nespojiva s unutarnjim tržištem u smislu točke 15. prethodno navedenih smjernica. |
VI.3 Povrat
(46) |
U skladu s Ugovorom i sudskom praksom Europskog suda, ako se utvrdi da je potpora nespojiva s unutarnjim tržištem, Komisija je ovlaštena odlučiti mora li dotična država ukinuti ili izmijeniti potporu (10). U sudskoj praksi Europskog suda također se navodi da je dužnost države da ukine potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem namijenjena ponovnoj uspostavi prethodno postojećeg stanja. U tom kontekstu, Sud je proglasio da je ovaj cilj postignut nakon što je primatelj vratio iznose koji su mu dodijeljeni i tako izgubio prednost koju je ostvario nad konkurencijom i stoga ponovno uspostavio stanje koje je postojalo prije plaćanja potpore (11). |
(47) |
U skladu sa sudskom praksom, u članku 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u (12) navodi se da u slučaju kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore (u ovom slučaju, od svih korisnika koji su iskoristili pogodnosti odgode plaćanja). |
(48) |
Italija je stoga dužna poduzeti sve potrebne mjere za povrat sredstava nespojive potpore od korisnika. U skladu sa stavkom 42. Obavijesti Komisije „Za učinkovito provođenje odluka Komisije kojima se od država članica zahtijeva povrat nezakonite i nespojive državne pomoći” (13), Italija ima četiri mjeseca od stupanja na snagu ove Odluke da provede njezine odredbe. Na iznose koje treba povući plaćaju se kamate, izračunate na temelju Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u (14). |
(49) |
Ova se odluka odmah provodi, posebno u vezi s povratom cjelokupne dodijeljene nespojive pojedinačne potpore. |
(50) |
S obzirom na vrlo specifičan kontekst u kojem je dodijeljena potpora (potpora je dodana programu koji čini paket koji je odobrilo Vijeće) i posljedice potpore (kršenje Odluke 2003/530/EZ za korisnike pogodnosti odgode plaćanja dok je potpora već, iznimno, bila odobrena Odlukom), potrebno je u vezi s onim stranama koje su iskoristile pogodnosti odgode plaćanja vratiti sljedeće:
|
(51) |
Važnost koju su talijanska tijela pridodala niskoj vrijednosti iznosa za povrat i rizik od toga da će se proizvođači žaliti nacionalnim sudovima ne mijenja činjenicu da korisnici trebaju vratiti državnu pomoć koja ne ispunjava uvjete koji se traže za korištenje pogodnosti odstupanja iz članka 107. Ugovora i koja je stoga nespojiva s unutarnjim tržištem, kako bi se ponovno uspostavilo konkurentno stanje koje je postojalo prije dodjele potpore. Naime, sudska praksa Europskog suda ukazuje da je uklanjanje nezakonite potpore koja je proglašena nespojivom s jedinstvenim tržištem logični rezultat takve nezakonitosti, s obzirom na to da je jedina svrha povrata ponovna uspostava prethodno postojećeg stanja (15). Cilj ponovne uspostave prethodno postojećeg stanja postiže se nakon što je korisnik vratio nezakonitu potporu koja je nespojiva s unutarnjim tržištem i nakon što mu je uskraćena prethodno postojeća prednost nad konkurencijom. U takvim slučajevima, situacija koja je postojala prije dodjele potpore je stoga ponovno uspostavljena (16). |
(52) |
Nadalje, u pogledu niske vrijednosti iznosa za povrat, čini se da talijanska tijela ograničavaju područje primjene povrata samo na kamate koje se pridodaju godišnjem plaćanju za godinu koja podliježe odgodi. Međutim, povrat koji pogađa samo one koji su zaista iskoristili pogodnosti odgode plaćanja mora obuhvaćati svu pomoć proglašenu nespojivom, uza sve dospjele kamate (pogledajte gornji stavak 50.). |
(53) |
Naposljetku, objašnjenje da bi se proizvođači mogli žaliti nacionalnim sudovima ne može se smatrati bitnim, jer prema sudskoj praksi Europskog suda, samom mogućnošću nastanka unutarnjih poteškoća, čak i onih nepremostivih, ne može se opravdati nepoštivanje obveza države članice iz prava Unije (17). |
(54) |
Stoga bi Italija mogla primijeniti pravila male vrijednosti koja se primjenjuju na sektor poljoprivrede za povrat pojedinačnih potpora od korisnika koji su ispunili sve uvjete uredbe koja se odnosi na potpore male vrijednosti (Uredba (EZ) br. 1535/2007) i koja je bila primjenjiva u vrijeme dodjele nezakonite potpore koja je nespojiva s unutarnjim tržištem. Člankom 49. Obavijesti Komisije „Za učinkovito provođenje odluka Komisije kojima se od država članica zahtijeva povrat nezakonite i nespojive državne pomoći“ (18) navodi se da će država članica biti dužna provesti detaljnu analizu svake pojedinačne pomoći dodijeljene na temelju predmetnog programa. Kako bi se odredio točan iznos potpore koju je svaki pojedini korisnik iz programa dužan vratiti, Italija će stoga trebati odrediti mjeru u kojoj je pomoć dodijeljena pojedinom projektu koji je u vrijeme dodjele ispunjavao sve uvjete iz uredbe o skupnom izuzeću ili iz programa potpore koju je odobrila Komisija. U takvim slučajevima, države članice također mogu primijeniti materijalne kriterije male vrijednosti koja su bila važeća u vrijeme dodjele nezakonite i nespojive potpore koja je predmet odluke o povratu u skladu s člankom 2. Uredbe (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalnih državnih potpora (19). U skladu s tim kriterijem, pojedinačna potpora dodijeljena na temelju te mjere ne predstavlja potporu za korisnike koji su u vrijeme dodjele ispunjavali uvjete određene važećom Uredbom o potporama male vrijednosti (Uredba (EZ) br. 1535/2007). |
VI.4 Ocjena primjedbi zainteresiranih strana o drugim postupcima
(55) |
Što se tiče primjedbi koje je iznijela prva zainteresirana strana (stavak 22.), Komisija upozorava da odgađanje plaćanja u skladu s člankom 40.a Zakona br. 122/2010 jednog obroka koji se plaća na temelju dodatnog programa za obročno plaćanje iz Zakona br. 33/2009, nije pokriveno postupkom na temelju ove Odluke, s obzirom na to da se ne odnosi na dodatni program obročnog plaćanja utvrđen Odlukom 2003/530/EZ. |
(56) |
Što se tiče primjedbi koje su iznijele ostale dvije zainteresirane strane o Zakonodavnom dekretu br. 16/2012 (stavci 24. i 26.), Komisija trenutno ispituje predmetne primjedbe. Međutim, mišljenja je da se trebaju ispitati odvojeno radi administrativne učinkovitosti koja se, između ostalog, odnosi na činjenicu da bi se spajanjem dva postupka proširenjem postupka i primjena svih odnosnih administrativnih formalnosti znatno odgodilo zaključivanje postupka na temelju ove Odluke. |
VII. ZAKLJUČAK
(57) |
Komisija utvrđuje da je Italija nezakonito provela predmetnu odgodu plaćanja, s čime je nezakonita postala i potpora na koju se odnosi (vidi gornji stavak 13. drugu alineju) i nov program potpore koji je određen povredom Odluke 2003/530/EZ (vidi stavak 13. treću alineju). Stoga se nijedna potpora ne može smatrati spojivom s jedinstvenim tržištem jer talijanska tijela nisu dostavila nijednu informaciju koja bi ukazala na spojivost na temelju pravila tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na sektor poljoprivrede (vidi stavke od 43. do 45.). (Oni su samo objasnili da se odgoda plaćanja treba razmotriti izdvojeno, odnosno ne uzimajući u obzir učinak na Odluku 2003/530/EZ i da bi se mogla smatrati programom potpore male vrijednosti). Komisija stoga nije mogla ukloniti sumnje koje je izrazila pokretanjem postupka iz članka 108. stavka 2. Ugovora. |
(58) |
Odgovarajući korisnici trebaju vratiti nespojivu potporu s kamatama, drugim riječima, oni koji su zaista iskoristili predmetnu odgodu plaćanja. |
DONIJELA JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
1. Odgoda plaćanja pristojbe na mlijeko s dospijećem 31. prosinca 2010., uvedena stavkom 12.k članka 1. Zakonodavnog dekreta br. 225 od 29. prosinca 2010. Zakonom br. 10/2011 koju je nezakonito provela Italija, protivno članku 108. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, predstavlja državnu pomoć koja je nespojiva s unutarnjim tržištem.
2. Potpora koja je proizašla iz povrede uvjeta utvrđenih Odlukom 2003/530/EZ, određena odgodom plaćanja iz članka 1. i koju je Italija nezakonito primijenila protivno članku 108. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, nespojiva je s unutarnjim tržištem.
Članak 2.
1. Italija je dužna vratiti nespojivu potporu iz prethodnog članka 1. stavaka 1. i 2. od korisnika odgode iz članka 2. stavka 1.
2. Iznosi za povrat uključuju kamate od datuma njihovog stavljanja na raspolaganje korisnicima do dana njihovog povrata.
3. Kamatna stopa izračunava se na temelju složenog kamatnog računa u skladu s poglavljem V. Uredbe (EZ) br. 794/2004.
4. Povrat sredstava koji se odnosi samo na one strane koje su zaista iskoristile pogodnosti odgode plaćanja iz članka 1. i koje su stoga iskoristile pogodnosti potpore iz članka 2. primjenjuje se na sljedeće:
a) |
kamatu povezanu s odgodom plaćanja obroka pristojbe s dospijećem 31. prosinca 2010., plus sve obračunate zatezne kamate do datuma povrata; |
b) |
obračunate kamate na godišnje obroke s dospijećima 31. prosinca 2004., 2005., 2006., 2007, 2008. i 2009. (glavnica za te godišnje obroke plaćena je prije odgode plaćanja koje je dovelo do povrede odredaba Odluke Vijeća), plus sve obračunate zatezne kamate do datuma povrata; |
b) |
obračunate kamate na godišnje obroke s dospijećima 31. prosinca 2011. i 2012. godine (nijedna informacija pokazuje da glavnica nije plaćena do roka plaćanja), plus sve obračunate zatezne kamate do datuma povrata; |
d) |
glavnica i kamata povezana s godišnjim obrocima s dospijećima 31. prosinca 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017., što je posljednji datum u rasporedu povrata utvrđen u skladu s Odlukom Vijeća. |
5. Individualna potpora dodijeljena na temelju programa iz članka 1. ne predstavlja potporu ako je u vrijeme njezine dodjele ispunjavala uvjete utvrđene uredbom donesenom u skladu s člankom 2. Uredbe (EZ) br. 994/98, koja je bila primjenjiva u vrijeme dodjele potpore.
Članak 3.
1. Povrat sredstava potpore iz članka 1. neposredan je i učinkovit.
2. Italija osigurava da se Odluka provede u roku od četiri mjeseca od datuma njezine obavijesti.
Članak 4.
1. U roku od 2 mjeseca od obavijesti o ovoj Odluci, Italija dostavlja sljedeće informacije:
a) |
popis korisnika koji su primili potporu na temelju programa iz članka 1. i cijeli iznos koji je svaki od njih primio na temelju dotičnog programa; |
b) |
ukupni iznos potpore (glavnica i kamate) koji treba vratiti od svakog korisnika koji je primio potporu koja se ne može obuhvatiti pravilom male vrijednosti; |
c) |
detaljni opis već poduzetih i planiranih mjera u svrhu usklađivanja s ovom Odlukom; |
d) |
dokumenti iz kojih je razvidno da je korisnicima naložen povrat sredstava potpore. |
2. Italija redovito obavješćuje Komisiju o napretku nacionalnih mjera poduzetih za provedbu ove Odluke dok se u cijelosti ne vrate sredstva potpore dodijeljene na temelju programa iz članka 1. Ona na zahtjev Komisije odmah dostavlja informacije o već poduzetim i planiranim mjerama u svrhu usklađivanja s ovom Odlukom. Također pruža detaljne informacije koje se odnose na iznose potpore i kamate koji su već vraćeni od korisnika.
Članak 5.
Ova je Odluka upućena Talijanskoj Republici.
Sastavljeno u Bruxellesu 17. srpanj 2013.
Za Komisiju
Dacian CIOLOȘ
Član Komisije
(1) Sada unutarnje tržište.
(2) SL L 184, 23.7.2003., str. 15.
(3) SL L 37, 10.2.2012., str. 30.
(4) Sada članci 107. i 108. Ugovora.
(5) SL L 337, 21.12.2007., str. 35.
(6) SL L 319, 27.12.2006., str. 1.
(7) SL L 209, 11.8.2005., str. 1.
(8) Italija je 2009. bila peti najveći proizvođač kravljeg mlijeka u EU-u, s proizvodnjom od 11 364 milijuna tona. Godine 2010. uvezla je 1 330 602 tona, a izvezla 4 722 tona mlijeka.
(9) U skladu sa sudskom praksom Europskog suda, sama činjenica da se konkurentnost poduzetnika povećala dodjelom prednosti koju on nije mogao ostvariti na temelju redovnih tržišnih uvjeta i čiju pogodnost ne mogu uživati konkurentni poduzetnici dovoljan je dokaz narušavanja tržišnog natjecanja (Predmet 730/79 - Philip Morris protiv Komisije [1980] ECR I - 2671).
(10) Predmet C-70/72 Komisija protiv Njemačke [1973] ECR I - 813, stavak 13.
(11) Spojeni predmeti C-278/92, C-279/92 i C-280/92 Španjolska protiv Komisije [1994] ECR I - 4103, stavak 75., Slučaj C-75/97 Belgija protiv Komisije [1999] ECR I-30671, stavci 64. – 65.
(12) SL L 83, 27.3.1999., str. 1.
(13) SL L 272, 15.11.2007., str. 4.
(14) SL L 140, 30.4.2004., str. 1.
(15) Rješenje od 12. prosinca 2012., Predmet T-260/00 - Cooperativa San Marco fra Lavoratori della Piccola Pesca i drugi protiv Komisije, još nije objavljeno, stavak 55.
(16) Predmet C-348/93 Komisija protiv Italije [1995] ECR I - 673, stavak 27.
(17) Presuda od 19. svibnja 1999. u Predmetu C-6/97 Italija protiv Komisije [1999] ECR I-2981, stavak 34.
(18) SL L 272, 15.11.2007., str. 4.
(19) SL L 142, 14.5.1998., str. 1.