03/Sv. 059

HR

Službeni list Europske unije

236

L 094/38

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.03.2012.

(1)

Uzastopnim reformama zajedničke organizacije tržišta mlijeka i mliječnih proizvoda, trenutačno sadržanima u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavi zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (4), svrha je bila tržišna orijentacija tj. dozvoljavati da se poljoprivrednici vode signalima o cijenama kod odlučivanja u pogledu toga što i koliko proizvoditi, s ciljem jačanja konkurentske situacije u sektoru mlijeka i njegove održivosti u kontekstu globalizirane trgovine. Stoga je odlučeno postupno povećavati kvote donošenjem Uredbe Vijeća (EZ) br. 72/2009 od 19. siječnja 2009. o promjenama Zajedničke poljoprivredne politike izmjenom uredaba (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 320/2006, (EZ) br. 1405/2006, (EZ) br. 1234/2007, (EZ) br. 3/2008 i (EZ) br. 479/2008, te ukidanjem uredaba (EEZ) br. 1883/78, (EEZ) br. 1254/89, (EEZ) br. 2247/89, (EEZ) br. 2055/93, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 2596/97, (EZ) br. 1182/2005 i (EZ) br. 315/2007 (5) (reforma „kontrole zdravlja” od 2008. do 2009.) kako bi se osiguralo nesmetano postupno ukidanje sustava kvota za mlijeko do 2015.

(2)

U razdoblju od 2007. do 2009. dogodio se izniman razvoj tržišta u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, što je na kraju imalo za posljedicu nagli pad cijena 2008./2009. Najprije su ekstremni vremenski uvjeti u Oceaniji doveli do značajnog pada u opsegu snabdijevanja, što je dovelo do brzog i znatnog povećanja cijena. Iako se svjetska ponuda počela oporavljati i cijene su se počele vraćati na normalnije razine, naknadno nastala financijska i gospodarska kriza negativno se odrazila na proizvođače mliječnih proizvoda u Uniji, pogoršavajući nestalnost cijena. Više cijene proizvoda imale su za posljedicu značajan rast ulaznih troškova za hranu za životinje, kao i drugih ulaznih troškova, uključujući energiju. Potom je pad potražnje u svjetskim razmjerima, kao i u Uniji, uključujući i potražnju za mlijekom i mliječnim proizvodima tijekom razdoblja kad je proizvodnja u Uniji ostala stabilna, doveo do pada cijena u Uniji na najnižu razinu sigurnosne mreže. Taj drastičan pad cijena proizvoda sektora mljekarstva nije u cijelosti prenesen na niže cijene mliječnih proizvoda na razinama potrošača, čime je u većini država za sektore u daljnjem lancu proizvodnje nastalo povećanje bruto razlike u cijeni za većinu proizvoda iz sektora mljekarstva, spriječena je prilagodba potražnje za mliječnim proizvodima na niže cijene i usporen oporavak cijena te su se pogoršali učinci niskih cijena na proizvođače mlijeka, a opstanak mnogih od njih doveden je u opasnost.

(3)

Kao odgovor na tako teško stanje na tržištu za mlijeko u listopadu 2009. osnovana je Stručna skupina na visokoj razini za mlijeko (HLG) kako bi raspravila o srednjoročnim i dugoročnim mjerama za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda, kojima bi se s obzirom na ukidanje mliječnih kvota u 2015. doprinijelo stabilizaciji tržišta i prihoda proizvođača mlijeka, kao i povećanju transparentnosti u tom sektoru.

(4)

HLG je dobio usmene i pisane primjedbe od većih europskih skupina dionika iz lanca opskrbe, koje predstavljaju poljoprivrednike, prerađivače mlijeka, prodaju na veliko i malo te potrošače. Osim toga, HLG je dobio primjedbe od pozvanih akademskih stručnjaka, predstavnika trećih zemalja, nacionalnih tijela za tržišno natjecanje, kao i od službi Komisije. Također je održana konferencija dionika u mljekarstvu 26. ožujka 2010., na kojoj je veća skupina sudionika u lancu opskrbe mogla izraziti svoja gledišta. HLG je dostavio svoje izvješće 15. lipnja 2010. Izvješće je sadržavalo analizu tekućeg stanja u sektoru mlijeka i veći broj preporuka koje su bile usmjerene na ugovorne odnose, pregovaračku moć proizvođača, međustrukovne/sektorske organizacije, transparentnost (uključujući daljnju razradu instrumenata za nadzor europskih cijena), tržišne mjere i budućnosnice, tržišne standarde i označivanje podrijetla te inovacije i istraživanja. Kao prvi korak, ova se Uredba bavi prvim četirima pitanjima.

(5)

HLG je u sektorima proizvodnje i prerade mlijeka ustanovio velike razlike među državama članicama. Također je vrlo različito stanje među gospodarskim subjektima i vrstama subjekata unutar pojedinih država članica. Međutim, u mnogim slučajevima koncentracija ponude je niska, što dovodi do neravnoteže u pregovaračkoj moći u lancu opskrbe između poljoprivrednika i mljekarstava. Ta neravnoteža može dovesti do nepravednih postupaka u trgovini; poljoprivrednici posebno u trenutku isporuke ne znaju kakvu će cijenu dobiti za svoje mlijeko jer mljekare često utvrđuju cijene mnogo kasnije, na temelju dobivene dodane vrijednosti, što je često izvan utjecaja poljoprivrednika.

(6)

Stoga postoji problem prenošenja cijene u lancu, posebno u odnosu na franko cijene na poljoprivrednom gospodarstvu, koje se općenito ne razvijaju u skladu s povećanjem troškova proizvodnje. Nasuprot tome, tijekom 2009. ponuda mlijeka nije bila brzo prilagođena padu potražnje. Zaista, u nekim državama članicama velikim proizvođačima, poljoprivrednici su na niže cijene reagirali proizvodnjom većom nego prethodne godine. Dodana vrijednost u lancu opskrbe mlijekom sve se više koncentrira u sektorima u daljnjem lancu prerade, posebno u mljekarstvima i prodaji na malo, pri čemu se cijena za krajnjeg korisnika ne odražava na cijenu koja se plaća proizvođačima mlijeka. Treba pozvati sve sudionike u lancu opskrbe mlijekom, uključujući distribucijski sektor, na suradnju kako bi se riješila ta neravnoteža.

(7)

Za mljekarstva nisu uvijek dobro isplanirane količine mlijeka koje im se isporučuju tijekom sezone. Čak i u mljekarskim zadrugama (čiji su vlasnici poljoprivrednici, koje imaju pogone za preradu i prerađuju 58 % sirovog mlijeka Unije) može doći do neuspjeha prilagodbe ponude prema potražnji: poljoprivrednici su obvezni isporučiti sve svoje mlijeko svojim zadrugama, a zadruga je dužna prihvatiti sve mlijeko.

(8)

Korištenje formalnih pisanih ugovora sklopljenih prije isporuke, a u kojima su sadržani osnovni elementi, nije rašireno. Međutim, takvim bi se ugovorima mogla povećati odgovornost sudionika u lancu mljekarstva i povećati svijest o potrebi da se bolje uzmu u obzir signali s tržišta, poboljša prenošenje cijena i bolje prilagodi ponuda prema potražnji, kao i da se doprinese sprečavanju određenih nepravednih postupaka u trgovini.

(9)

U nedostatku zakonodavstva Unije o takvim ugovorima, države članice mogu u okviru svog sustava ugovornog prava odlučiti da se obavezno moraju primjenjivati takvi ugovori, pod uvjetom da se poštuje pravo Unije, a pogotovo da se ne ometa pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i zajednička organizacija tržišta. Zbog različitosti koje postoje u Uniji u odnosu na ugovorno pravo, u interesu supsidijarnosti odluku o tome treba prepustiti državama članicama. Na određenom državnom području trebaju se za sve isporuke sirovog mlijeka primjenjivati jednaki uvjeti. Stoga, ako jedna država članica odluči da na njezinom državnom području svaka isporuka sirovog mlijeka od poljoprivrednika prerađivaču mora obavezno biti pokrivena pisanim ugovorom između dviju strana, ta se obaveza mora također primjenjivati i na isporuke sirovog mlijeka koje dolaze iz drugih država članica, ali nije potrebno da se primjenjuje na isporuke u druge države članice. U skladu s načelom supsidijarnosti, treba prepustiti državama članicama da odlučuju mora li prvi kupac dati pisanu ponudu poljoprivredniku za sklapanje takvog ugovora.

(10)

Kako bi se osigurali primjereni minimalni standardi za takve ugovore i osiguralo da unutarnje tržište i zajednička organizacija tržišta dobro funkcioniraju, treba utvrditi neke osnovne uvjete primjene takvih ugovora na razini Unije. O svim takvim osnovnim uvjetima treba slobodno pregovarati. Ipak, kako bi se poboljšala stabilnost tržišta mlijeka i plasman za proizvođače mlijeka u nekim državama članicama u kojima je vrlo raširena primjena ugovora s vrlo kratkim rokom trajanja, državama članicama treba dopustiti da utvrđuju najkraće trajanje koje se uključuje u takve ugovore i/ili ponude. Takvo najkraće trajanje treba važiti samo za ugovore između prvih kupaca i proizvođača mlijeka ili za ponude koje prvi kupci daju proizvođačima mlijeka. Ono ne smije ometati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, a proizvođačima mlijeka treba prepustiti izbor da se odluče protiv ili da odbiju takvo najkraće trajanje. Jedan od osnovnih uvjeta treba biti da se cijena koja se plaća za isporuku, već prema izboru ugovornih stranaka, može staviti u ugovor kao fiksna cijena ili cijena koja varira ovisno o određenim faktorima, poput količine i kakvoće ili sastava isporučenog sirovog mlijeka, a da se pri tom ne isključi mogućnost kombinacije fiksne cijene za određenu količinu i formulirane cijene za dodatnu količinu sirovog mlijeka koje se isporučuje prema jednom ugovoru.

(11)

Mljekarske zadruge koje u svojim statutima ili pravilima i odlukama koje se na njima temelje imaju odredbe s učincima sličnima onima poput osnovnih uvjeta za ugovore koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, trebaju u interesu jednostavnosti biti izuzeti od zahtjeva za pisanim ugovorom.

(12)

Kako bi se poboljšala učinkovitost gore navedenog, na ugovorima utemeljenog sustava, u slučaju kada mlijeko od poljoprivrednika skupljaju posrednici za isporuku prerađivačima, državama članicama treba dati mogućnost primjene toga sustava i na te posrednike.

(13)

Člankom 42. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da se odredbe Unije o tržišnom natjecanju primjenjuju na proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima samo u opsegu koji odredi Europski parlament i Vijeće u okviru članka 43. stavka 2. UFEU-a, kojim se pak predviđa uspostava zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta.

(14)

Kako bi se osigurao održiv gospodarski razvoj proizvodnje i time osigurao primjereni životni standard poljoprivrednika u sektoru mljekarstva, treba ojačati njihovu pregovaračku moć nasuprot prerađivačima, što bi dovelo do pravednije raspodjele dodane vrijednosti koja se stvara u lancu opskrbe. Kako bi se ostvarili ti ciljevi zajedničke poljoprivredne politike, treba donijeti odredbu prema članku 42. i članku 43. stavku 2. UFEU-a kojom se dozvoljava organizacijama koje se sastoje od isključivo poljoprivrednika-mljekara ili njihovih zadruga da zajednički dogovaraju uvjete ugovora za proizvodnju pojedinih ili svih svojih članova s pojedinim mljekarstvom, uključujući i cijenu. Samo proizvođačke organizacije koje su zatražile i koje su priznate na temelju članka 122. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 dolaze u obzir za primjenu ove odredbe. Osim toga, ta se odredba ne primjenjuje na priznate proizvođačke organizacije, uključujući i zadruge, koje prerađuju sve sirovo mlijeko svojih članova, budući da se ne radi o isporukama sirovog mlijeka drugim prerađivačima. Nadalje, treba predvidjeti odredbu za mogućnost stvarnog priznanja prema toj Uredbi za postojeće proizvođačke organizacije priznate na temelju nacionalnog prava.

(15)

Kako se ne bi ometalo učinkovito funkcioniranje zadruga te radi jasnoće, treba odrediti da, kad članstvo pojedinog poljoprivrednika u zadruzi povlači za sobom obvezu da svoju cjelokupnu proizvodnju sirovog mlijeka ili tek jedan njezin dio isporuči prema uvjetima koji su određeni u statutima ili na njima utemeljenim pravilima i odlukama, ti uvjeti nisu predmet pregovora preko proizvođačke organizacije.

(16)

Nadalje, kako bi se održalo učinkovito natjecanje na tržištu mljekarskih proizvoda, ta mogućnost treba biti predmet primjerenih ograničenja izražena u obliku postotka proizvodnje Unije i proizvodnje pojedine države članice obuhvaćene takvim pregovorima. To ograničenje izraženo u postocima nacionalne proizvodnje treba se najprije primijeniti na količinu proizvedenog sirovog mlijeka u državi članici proizvođaču ili u svakoj od država članica proizvođača. Isto postotno ograničenje treba se također primijeniti na količinu sirovog mlijeka isporučenog svakoj pojedinoj državi članici odredišta.

(17)

S obzirom na važnost zaštićenih oznaka izvornosti (ZOI) i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP), posebno za osjetljiva ruralna područja te kako bi se osigurala dodana vrijednost i održala kakvoća, posebno sireva s oznakama ZOI i ZOZP, a u kontekstu sustava mliječnih kvota koji istječe, državama članicama treba dozvoliti da primjenjuju pravila za reguliranje ponude takvih sireva koji se proizvode u određenim zemljopisnim područjima. Odredbama se treba obuhvatiti cjelokupna proizvodnja pojedinog takvog sira, a treba je zatražiti pojedina sektorska organizacija, proizvođačka organizacija ili skupina kako je određeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (6). Takvom zahtjevu treba dati potporu velika većina proizvođača mlijeka koji proizvode najveći dio količine mlijeka koje se koristi za proizvodnju takvog sira, a u slučaju sektorskih organizacija ili skupina, velika većina proizvođača sira koji predstavljaju najveći dio proizvodnje toga sira. Štoviše, te odredbe trebaju biti predmet strogih uvjeta posebno kako bi se spriječilo nanošenje štete trgovini proizvodima na drugim tržištima i zaštitila manjinska prava. Države članice odmah trebaju objaviti i dostaviti Komisiji usvojena pravila, pobrinuti se za redovite provjere te staviti ta pravila izvan snage u slučaju nepoštovanja.

(18)

Na razini Unije uvedena su pravila za sektorske organizacije u nekim sektorima. Te organizacije mogu odigrati korisnu ulogu u dijalozima između sudionika u lancu opskrbe i promicanju najbolje prakse i transparentnosti tržišta. Takva se pravila trebaju također primijeniti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, zajedno s odredbama kojima se pojašnjava mjesto takvih organizacija u okviru prava o tržišnom natjecanju, pod uvjetom da aktivnosti tih organizacija ne narušavaju natjecanje ili unutarnje tržište ili negativno utječu na dobro funkcioniranje zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta. Države članice trebaju poticati sve sudionike na sudjelovanje u sektorskim organizacijama.

(19)

Kako bi mogla pratiti kretanja na tržištu, Komisiji trebaju pravovremene informacije o količinama isporučenog sirovog mlijeka. Stoga treba predvidjeti da prvi kupac redovito dostavlja takve informacije državama članicama, a da države članice o tome obavješćuju Komisiju.

(20)

Komisiji su također potrebne obavijesti od država članica o pregovorima o ugovorima, priznanju proizvođačkih organizacija i njihovih udruženja i sektorskih organizacija, kao i o ugovornim odnosima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, radi praćenja i analize primjene ove Uredbe, pogotovo s obzirom na pripreme izvještaja o kretanjima na tržištu mlijeka koje ona treba predočiti Europskom parlamentu i Vijeću.

(21)

Mjere određene u ovoj Uredbi opravdane su s obzirom na sadašnje gospodarske prilike na tržištu mlijeka i na strukturu lanca opskrbe. One se trebaju primjenjivati duže vrijeme, kako bi razvile svoj puni učinak. No, zbog njihove dalekosežne prirode, one trebaju biti privremene, a potrebno je preispitivati koliko su učinkovite i treba li ih i dalje primjenjivati. To treba biti tema dvaju izvještaja Komisije o razvoju tržišta mlijeka kojima će se posebno obuhvatiti mogući poticaji kako bi se poljoprivrednike ohrabrilo da pristupe zajedničkim sporazumima o proizvodnji, a koji se moraju dostaviti do 30. lipnja 2014. odnosno 31. prosinca 2018.

(22)

Gospodarstvo nekih zapostavljenijih regija u Uniji u velikoj mjeri ovisi o proizvodnji mlijeka. Zbog posebnih osobina tih regija, treba prilagoditi opće mjere kako bi bolje odgovarale njihovim potrebama. U zajedničkoj poljoprivrednoj politici već postoje posebne mjere za zapostavljene regije. Dodatne mjere utvrđene u ovoj Uredbi mogu doprinijeti jačanju položaja proizvođača mlijeka u takvim regijama. Ti se učinci trebaju vrednovati u gore spomenutim izvještajima na temelju kojih Komisija treba, prema potrebi, podnijeti prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću.

(23)

Kako bi se osiguralo jasno određivanje ciljeva i odgovornosti proizvođačkih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, na Komisiju treba, u skladu s člankom 290. UFEU-a, prenijeti ovlasti za donošenje pravnih akata o uvjetima priznavanja transnacionalnih proizvođačkih organizacija i transnacionalnih udruženja proizvođačkih organizacija, pravila o osnivanju, kao i o uvjetima pružanja administrativne pomoći transnacionalnoj suradnji i izračunu količina sirovog mlijeka obuhvaćenog pregovorima s pojedinom proizvodnom organizacijom. Od posebne je važnosti da Komisija tijekom pripremnih radova provede odgovarajuća savjetovanja, također i sa stručnjacima. Komisija, kod pripreme i razrade delegiranih pravnih akata, treba osigurati da se odgovarajući dokumenti istodobno, pravovremeno i na odgovarajući način dostavljaju Europskom parlamentu i Vijeću.

(24)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti treba prenijeti na Komisiju. Provedbene ovlasti za provedbu uvjeta u vezi s priznavanjem proizvođačkih organizacija i njihovih udruženja i sektorskih organizacija, o izvještavanju od strane tih organizacija o količinama sirovog mlijeka obuhvaćenih pregovorima, o obavješćivanju Komisije od strane država članica o tim organizacijama, o usvajanju pravila kojima se uređuje opskrba sirom s oznakama ZOI ili ZOZP, o detaljnim odredbama u vezi sa sporazumima, odlukama i dogovorenim načinima postupanja u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, o sadržaju, obliku i rokovima obaveznih deklaracija u tom sektoru, o određenim aspektima ugovaranja za isporuke sirovog mlijeka od strane poljoprivrednika, kao i o obavješćivanju Komisije o odlukama država članica koje su one s tim u vezi donijele, trebaju se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (7).

(25)

U okviru ovlasti Komisije u području politike tržišnog natjecanja u Uniji i s obzirom na posebnu prirodu tih akata, Komisija treba bez primjene Uredbe (EU) br. 182/2011 odlučivati o tome jesu li određeni sporazumi i dogovoreni načini postupanja u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u skladu s pravilima tržišnog natjecanja Unije ili ne, smije li neka proizvođačka organizacija pregovarati s više od jedne države članice i treba li staviti izvan snage određene odredbe koje je neka država članica utvrdila o regulaciji ponude sireva s oznakama ZOI ili ZOZP.

(26)

Uredbu (EZ) br. 1234/2007 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U točki (a) prvoga stavka članka 122. umeće se sljedeća podtočka:

2.

U članku 123. dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Države članice mogu također priznavati sektorske organizacije koje:

3.

U poglavlju II. glave II. dijela II. umeće se sljedeći odjeljak:

„Odjeljak II.A

Pravila o proizvođačkim organizacijama i sektorskim organizacijama u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

Članak 126.a

Priznavanje proizvođačkih organizacija i njihovih udruženja u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Države članice priznaju kao proizvođačke organizacije u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda sve pravne subjekte ili jasno određene dijelove pravnih subjekata koji zatraže takvo priznanje, pod uvjetom da:

2.   Na temelju zahtjeva, države članice mogu priznati udruženje priznatih proizvođačkih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda ako dotična država članica smatra da je to udruženje sposobno učinkovito obavljati sve aktivnosti priznate proizvođačke organizacije da ono ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1.

3.   Države članice mogu odlučiti da proizvođačke organizacije koje su priznate prije 2. travnja 2012. na temelju nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 1. ovog članka dolaze u obzir za priznanje kao proizvođačke organizacije prema podtočki iii.a točke (a) prvog stavka članka 122.

Proizvođačke organizacije koje su priznate prije 2. travnja 2012. na temelju nacionalnog prava, a koje ne ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 1. ovog članka, mogu nastaviti vršiti svoje aktivnosti u skladu s nacionalnim pravom do 3. listopada 2012.

4.   Države članice:

Članak 126.b

Priznanje sektorskih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Države članice mogu priznati sektorske organizacije u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda pod uvjetom da takve organizacije:

2.   Države članice mogu odlučiti da sektorske organizacije koje su priznate prije 2. travnja 2012. na temelju nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 1. dolaze u obzir za priznanje kao sektorske organizacije prema članku 123. stavku 4.

3.   U slučaju kad države članice primjenjuju opciju za priznanje sektorske organizacije u skladu sa stavkom 1 i/ili 2., one:

Članak 126.c

Ugovorna pregovaranja u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Proizvođačka organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda koja je priznata prema članku 122. može pregovarati u ime svojih članova poljoprivrednika u odnosu na dio ili na cjelokupnu njihovu zajedničku proizvodnju, o ugovorima za isporuku sirovog mlijeka od strane pojedinog poljoprivrednika prerađivaču sirovog mlijeka ili sakupljaču (posredniku) u smislu drugog postavka članka 185.f stavka 1.

2.   Proizvođačka organizacija može pregovarati:

3.   Neovisno o uvjetima utvrđenima u podtočkama ii. i iii. točke (c) stavka 2., organizacija proizvođača može voditi pregovore prema članku 1. pod uvjetom da, vezano uz tu organizaciju proizvođača, pregovorima obuhvaćene količine sirovog mlijeka, koje se proizvode ili isporučuju u pojedinoj državi članici koja ima ukupnu godišnju proizvodnju sirovog mlijeka ispod 500 000 tona, ne prelaze 45 % ukupne nacionalne proizvodnje te države članice.

4.   Za potrebe primjene ovog članka, odredbe koje se odnose na proizvođačke organizacije također se odnose i na udruženja takvih proizvođačkih organizacija.

5.   Za potrebe primjene točke (c) stavka 2. i stavka 3., Komisija objavljuje, na način koji ona smatra primjerenim, količine sirovog mlijeka koje se proizvode u Uniji i državama članicama na temelju najažurnijih podataka koji su joj na raspolaganju.

6.   Odstupajući od točke (c) stavka 2. i stavka 3., čak kad nisu premašene u njima utvrđene granične vrijednosti, tijelo nadležno za nadzor tržišnog natjecanja, navedeno u drugom podstavku ovog stavka, može u pojedinačnim slučajevima odlučiti da proizvođačka organizacija treba ponovno započeti određene pregovore ili ih uopće ne voditi, ako smatra da je to potrebno kako ne bi bilo narušeno tržišno natjecanje ili da bi se izbjegla šteta manjim i srednjim prerađivačima sirovog mlijeka na njezinom državnom području.

Za pregovore kojima je obuhvaćeno više od jedne države članice odluku iz prvoga podstavka donosi Komisija bez primjene postupka navedenog u članku 195. stavku 2. ili članku 192.b stavku 2. U ostalim slučajevima tu odluku donosi nacionalno tijelo za tržišno natjecanje države članice na koju se pregovori odnose.

Odluke iz ovog stavka ne primjenjuju se prije datuma kad je dotično poduzeće o njima obaviješteno.

7.   Za potrebe primjene ovog članka:

8.   Države članice u kojima se vode pregovori u skladu s ovim člankom obavješćuju Komisiju o primjeni točke (f) stavka 2. i stavka 6.

Članak 126.d

Reguliranje ponude sira sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla

1.   Na zahtjev proizvođačke organizacije priznate na temelju točke (a) prvog stavka članka 122., sektorske organizacije priznate na temelju članka 123. stavka 4. ili grupe gospodarskih subjekata na temelju članka 5. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 510/2006, države članice mogu odrediti, na ograničeno vremensko razdoblje, obvezujuća pravila za reguliranje ponude sira sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla na temelju članka 2. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 510/2006.

2.   Pravila iz stavka 1. moraju biti u skladu s odredbama određenima u stavku 4. i podložne su prethodnom sporazumu između strana u zemljopisnom području iz članka 4. stavka 2. točke (c) Uredbe (EZ) br. 510/2006. Takav se sporazum zaključuje između najmanje dvije trećine proizvođača mlijeka ili njihovih predstavnika, koji proizvode najmanje dvije trećine sirovog mlijeka koje se koristi za proizvodnju sira iz stavka 1. i, prema potrebi, najmanje dvije trećine proizvođača tog sira koji proizvode najmanje dvije trećine tog sira u zemljopisnom području iz članka 4. stavka 2. točke (c) Uredbe (EZ) br. 510/2006.

3.   Za potrebe primjene ovog stavka o siru sa zaštićenom oznakom zemljopisnoga podrijetla, zemljopisno područje podrijetla sirovog mlijeka, kako je određeno u specifikaciji proizvoda za sir, isto je kao zemljopisno područje iz članka 4. stavka 2. točke (c) Uredbe (EZ) br. 510/2006 koje se odnosi na taj sir.

4.   Pravila iz stavka 1.:

5.   Pravila iz stavka 1. objavljuju se u službenoj publikaciji dotične države članice.

6.   Države članice provode provjere kako bi osigurale da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 4. i, prema potrebi, u slučaju kada nadležno nacionalno tijelo ustanovi da ti uvjeti nisu ispunjeni, stavljaju odredbe iz stavka 1. izvan snage.

7.   Države članice odmah obavješćuju Komisiju o odredbama navedenima u stavku 1. koje su one donijele. Komisija obavješćuje države članice o svakoj obavijesti o takvim odredbama.

8.   Komisija može u bilo koje vrijeme donijeti provedbene akte kojima traži od pojedine države članice da stavi izvan snage odredbe koje je donijela prema stavku 1. ako Komisija ustanovi da te odredbe nisu u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 4., da sprečavaju ili ometaju tržišno natjecanje na većem dijelu unutarnjeg tržišta ili narušavaju slobodnu trgovinu ili postizanje ciljeva članka 39. UFEU-a. Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupaka iz članka 195. stavka 2. ili članka 196.b stavka 2.

Članak 126.e

Ovlasti Komisije u odnosu na proizvođačke organizacije i sektorske organizacije u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Kako bi se osiguralo da su ciljevi i odgovornosti proizvođačke organizacije i udruženja proizvođačke organizacije u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda jasno određeni te da doprinose učinkovitosti poduzetih akcija tih organizacija bez da ih se bespotrebno opterećuje, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 196.a, a kojima se utvrđuju:

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima utvrđuje detaljna pravila potrebna za:

Ovi provedbeni propisi donose se u skladu s postupkom preispitivanja prema članku 196.b stavku 2.

4.

U članku 175., riječi „podložno člancima 176. do 177. ove Uredbe” zamjenjuju se riječima „podložno člancima 176. do 177.a ove Uredbe”.

5.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 177.a

Sporazumi, odluke i usklađena djelovanja u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje se na sporazume, odluke i usklađena djelovanja priznatih sektorskih organizacija s ciljem provođenja aktivnosti iz članka 123. stavka 4. točke (c) ove Uredbe.

2.   Stavak 1. primjenjuje se samo ako:

3.   Sporazumi, odluke i usklađena djelovanja ne smiju stupiti na snagu prije isteka razdoblja iz točke (b) stavka 2.

4.   Sporazumi, odluke i dogovoreni načini postupanja u svakom se slučaju proglašavaju nespojivima s pravilima Unije ako:

5.   Ako nakon isteka razdoblja prema točki (b) stavka 2. Komisija ustanovi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu stavka 1., ona bez primjene postupaka iz članka 195. stavka 2. ili članka 196.b stavka 2. donosi odluku kojom se proglašava da se članak 101. stavak 1. UFEU-a primjenjuje na dotične sporazume, odluke i usklađena djelovanja.

Takva Odluka Komisije ne stupa na snagu prije datuma kad je o njoj obaviještena dotična sektorska organizacija, osim ako je sektorska organizacija dala pogrešne podatke ili je zloupotrijebila izuzeće predviđeno u stavku 1. ovog članka.

6.   Kod višegodišnjih ugovora, obavijest za prvu godinu važi i za kasnije godine sporazuma. Međutim, Komisija može, na svoju inicijativu ili na traženje neke druge države članice, u svako doba izdati nalaz o neusklađenosti.

7.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za ujednačenu primjenu ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 196.b stavka 2.”

6.

Članak 184. mijenja se kako slijedi:

7.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 185.e

Obavezne izjave u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

Od 1. travnja 2015. prvi kupci sirovog mlijeka prijavljuju nadležnim nacionalnim tijelima količine isporučenog sirovog mlijeka za svaki mjesec.

Za potrebe primjene ovog članka i članka 185.f ‚prvi kupac’ znači gospodarski subjekt ili grupacija koja kupuje mlijeko od proizvođača kako bi ga:

Države članice obavješćuju Komisiju o količinama sirovog mlijeka iz prvog podstavka.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima utvrđuje pravila o sadržaju, obliku i rokovima za dostavu takvih izjava, kao i o mjerama koje se odnose na izjave, a koje države članice poduzimaju u skladu s ovim člankom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 196.b stavka 2.

Članak 185.f

Ugovorni odnosi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Ako država članica odluči da se za svaku isporuku sirovog mlijeka na njezinom državnom području od strane poljoprivrednika prerađivaču sirovog mlijeka mora sklopiti pisani ugovor između strana i/ili odluči da prvi kupac mora dati pisanu ponudu za ugovor za isporuku sirovog mlijeka od strane poljoprivrednika, takav ugovor i/ili takva ponuda za ugovor moraju ispunjavati uvjete utvrđene u stavku 2.

U slučaju kada država članica odluči da se za isporuke sirovog mlijeka od strane poljoprivrednika prerađivaču sirovog mlijeka mora sklopiti pisani ugor između strana, ona također mora odlučiti za koju se fazu ili faze isporuke sklapa takav ugovor ako se isporuka sirovog mlijeka obavlja preko jednog ili više sakupljača. Za potrebe primjene ovog članka, ‚sakupljač’ znači gospodarski subjekt koji prevozi sirovo mlijeko od poljoprivrednika ili nekog drugog sakupljača prerađivaču sirovog mlijeka ili nekom drugom sakupljaču, kad se u svakoj fazi isporuke prenosi vlasništvo nad sirovim mlijekom.

2.   Ugovor i/ili ponuda za ugovor:

3.   Odstupajući od stavka 1., nije potreban ugovor i/ili ponuda za ugovor u slučaju kada poljoprivrednik isporučuje sirovo mlijeko zadruzi čiji je on član, ako su u statutima te zadruge ili predviđenim pravilima i odlukama koje se zasnivaju na tim statutima sadržane odredbe kojima se postiže isti učinak kao odredbama određenima u točkama (a), (b) i (c) stavka 2.

4.   Stranke slobodno međusobno pregovaraju o svim sastavnim dijelovima ugovora za isporuke sirovog mlijeka koje sklapaju poljoprivrednici, sakupljači ili prerađivači sirovog mlijeka, uključujući elemente iz stavka 2. točke (c).

Neovisno o prvom podstavku:

Drugim se podstavkom ne dovodi u pitanje pravo poljoprivrednika da odbije takvo najkraće trajanje pod uvjetom da to učini u pisanom obliku. U tom slučaju stranke mogu slobodno dogovoriti sve sastavne dijelove ugovora, uključujući i one elemente iz stavka 2. točke (c).

5.   Države članice koje se koriste mogućnošću iz ovog članka obavješćuju Komisiju o načinu njezine primjene.

6.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za ujednačenu primjenu točaka (a) i (b) stavka 2. i stavka 3. ovog članka te usvojiti mjere o obavješćivanju od strane država članica u skladu s tim člankom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom preispitivanja iz članka 196.b stavka 2.”

8.

U poglavlju I. dijela VII. dodaju se sljedeći članci:

„Članak 196.a

Postupak delegiranja

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata prenosi se na Komisiju prema uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata prema članku 126.e stavku 1. prenosi se na Komisiju za razdoblje od pet godina od 2. travnja 2012. Komisija najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja izrađuje izvještaj vezano uz prenesene ovlasti. Prenošenje ovlasti prešutno se produljuje na vremenska razdoblja iste duljine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tome usprotive najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja.

3.   Prenesene ovlasti iz članka 126.e stavka 1. Europski parlament ili Vijeće mogu u svako doba opozvati. Odlukom o opozivu prestaje prijenos ovlasti određen u toj odluci. Odluka o opozivu stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili kasnijim datumom koji je u njoj naveden. Ona ne utječe na važenje delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija o njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5.   Delegirani akt donesen prema članku 126.e stavku 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od dostave obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka toga roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 196.b

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor pod nazivom ‚Odbor za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta’. To je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (10).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

9.

U članku 204. dodaje se sljedeći stavak:

„7.   Za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda, podtočka iii.a točke (a) prvog stavka članka 122., članak 123. stavak 4. te članci 126.a, 126.b, 126.e i 177.a primjenjuju se od 2. travnja 2012. do 30. lipnja 2020., a članci 126.c, 126.d, 185.e i 185.f primjenjuju se od 3. listopada 2012. do 30. lipnja 2020.”