Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32010R0371

    Uredba Komisije (EU) br. 371/2010 od 16. travnja 2010. o zamjeni priloga V., X., XV. i XVI. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) Tekst značajan za EGP

    SL L 110, 1.5.2010, p. 1–21 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

    Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 31/08/2020; Implicitno stavljeno izvan snage 32018R0858

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2010/371/oj

    13/Sv. 026

    HR

    Službeni list Europske unije

    277


    32010R0371


    L 110/1

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

    16.04.2010.


    UREDBA KOMISIJE (EU) br. 371/2010

    od 16. travnja 2010.

    o zamjeni priloga V., X., XV. i XVI. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva)

    (Tekst značajan za EGP)

    EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir Direktivu 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (1), a posebno njezin članak 41. stavak 6., članak 11. stavak 5. i članak 39. stavak 2.,

    budući da:

    (1)

    Direktiva 2007/46/EZ uspostavlja usklađeni okvir koji sadrži administrativne odredbe i opće tehničke zahtjeve za nova vozila, sustave i zasebne tehničke jedinice. Posebno uključuje opis postupaka koji se moraju slijediti za homologaciju uključujući praktične mjere koje treba poduzeti da bi se osiguralo da su vozila proizvedena u skladu sa svojom homologacijskom dokumentacijom kao i odredbe o tome kako se ispitivanja moraju provoditi da bi se dodijelila homologacija.

    (2)

    Pri razmatranju glavnih područja politike koja utječu na konkurentnost europske automobilske industrije, skupina visoke razine CARS 21, koji je Komisija ustanovila 2005. da zacrta put za održivi razvoj konkurentne europske automobilske industrije, donijela je više preporuka s ciljem za povećanja globalne konkurentnosti industrije i zaposlenosti, uz održavanje daljnjeg napretka u području sigurnosti i utjecaja na okoliš. U odnosu na pojednostavnjenje, skupina je preporučila uvođenje mogućnosti da proizvođač sam izvodi ispitivanja koja se zahtijevaju za homologaciju, što iziskuje njegovo određenje kao tehnička služba (u daljnjemu tekstu: „samoispitivanje”). Skupina je predložila također mogućnost uporabe računalnih simulacija umjesto izvođenja fizičkih ispitivanja (u daljnjemu tekstu: „virtualno ispitivanje”).

    (3)

    Jedna od glavnih značajki sustava homologacije tipa je visoki stupanj povjerenja koje mora postojati između tijela za homologaciju i tehničkih službi koje je ono imenovalo. Zato je važno da dokumenti koje razmjenjuju tehničke službe i tijelo za homologaciju osiguravaju transparentnost i jasnoću. To predstavlja razlog zbog čega oblik izvještaja o ispitivanju i podataka koje on mora sadržavati moraju biti jasno propisani u Prilogu V. Direktivi 2007/46/EZ o postupcima koji se primjenjuju u odnosu na homologaciju tipa.

    (4)

    Provjera sukladnosti vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica tijekom cijelog proizvodnog postupka bitni je mehanizam sustava homologacije. Jedan od načina provjere sukladnosti proizvodnje je izvođenje fizičkih ispitivanja na vozilima, sastavnim dijelovima ili zasebnim tehničkim jedinicama koji se uzimaju iz proizvodnje, kako bi se osiguralo trajno zadovoljavanje tehničkih zahtjeva. Iako su virtualne ispitne metode bile upotrijebljene za potrebe homologacije, trebalo bi pojasniti da se samo fizička ispitivanja mogu provesti kada nadležno tijelo odabere uzorke nasumce.

    (5)

    Ispitivanja koja su potrebna za dodjeljivanje homologacije provode tehničke službe koje su tijela za homologaciju država članica prijavila nakon ocjene njihove stručnosti i osposobljenosti prema odgovarajućim međunarodnim normama. Te norme sadrže potrebne zahtjeve koji omogućuju da se proizvođač ili podugovaratelj koji djeluje u njegovo ime imenuje za tehničku službu u smislu Direktive 2007/46/EZ. Važno je međutim istaknuti da je na proizvođačima odgovornost da se spriječi mogući sukob interesa, posebno kad ispitivanja provodi podugovaratelj.

    (6)

    Popis regulatornih akata za koje je proizvođač može biti imenovan za tehničku službu uključen je u Prilog XV. Direktivi 2007/46/EZ. Za usklađivanje s preporukama skupine na visokoj razini CARS 21 potrebno je izmijeniti taj popis.

    (7)

    Računalno potpomognute tehnike, posebno konstruiranje pomoću računala (CAD -Computer-Aided-Design), široko se upotrebljavaju u cjelokupnom tehničkom postupku od konceptualnog rješenja i rasporeda sastavnih dijelova i opreme, preko analize čvrstoće i dinamike sklopova do definicije proizvodnih postupaka. Raspoloživo programsko rješenje omogućava uporabu virtualnih ispitnih metoda koje se zasnivaju na onim tehnikama čije je uvođenje skupina visoke razine CARS 21 prepoznala kao način za sniženje troškova proizvođačima uklanjanjem obveze izrade prototipova za potrebe homologacije. Za usklađivanje s preporukama Skupine potrebno je napraviti popis regulatornih akata za koje je virtualno ispitivanje dopušteno.

    (8)

    Virtualna ispitna metoda mora osigurati istu razinu povjerenja u rezultate kao i fizičko ispitivanje. Zato je primjereno utvrditi odgovarajuće uvjete da se provede ispravna validacija matematičkih modela.

    (9)

    Za osiguravanje ispravnog djelovanja homologacijskog sustava primjereno je ažurirati priloge Direktivi 2007/46/EZ kako bi ih se prilagodilo razvoju znanstvenog i tehničkog znanja. S obzirom na to da su odredbe tih priloga dovoljno detaljne te za prenošenje nisu potrebna daljnje mjere država članica, prikladno ih je zato zamijeniti uredbom u skladu s člankom 39. stavkom 8. Direktive 2007/46/EZ.

    (10)

    U skladu s time priloge V., X., XV. i XVI. Direktivi 2007/46/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

    (11)

    Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Tehničkog odbora - Motorna vozila,

    DONIJELA JE OVU UREDBU:

    Članak 1.

    Direktiva 2007/46/EZ mijenja se kako slijedi:

    1.

    Prilog V. zamijenjen je tekstom iz Priloga I. ovoj Uredbi.

    2.

    Prilog X. zamijenjen je tekstom iz Priloga II. ovoj Uredbi.

    3.

    Prilog XV. zamijenjen je tekstom iz Priloga III. ovoj Uredbi.

    4.

    Prilog XVI. zamijenjen je tekstom iz Priloga IV. ovoj Uredbi.

    Članak 2.

    Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Ona se primjenjuje od 29. travnja 2010.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 16. travnja 2010.

    Za Komisiju

    Predsjednik

    José Manuel BARROSO


    (1)  SL L 263., 9.10.2007., str. 1.


    PRILOG I.

    „PRILOG V.

    POSTUPCI ZA HOMOLOGACIJU VOZILA

    0.   Ciljevi i područje primjene

    0.1.

    Ovim se Prilogom propisuju postupci za ispravan postupak homologacije tipa vozila u skladu s odredbama članka 9.

    0.2.

    Prilog također uključuje:

    (a)

    popis međunarodnih norma koje su od značaja za prijavljivanje tehničkih službi u skladu s člankom 41.;

    (b)

    opis postupka koji treba slijediti kod ocjene osposobljenosti tehničkih službi u skladu s člankom 42.;

    (c)

    opće zahtjeve za izvještaje o ispitivanju koje sastavljaju tehničke službe.

    1.   Postupak homologacije tipa

    Pri podnošenju zahtjeva za EZ homologaciju tipa vozila tijelo za homologaciju mora:

    (a)

    provjeriti da li se svi certifikati o homologaciji tipa izdani prema regulatornim aktima koji se primjenjuju za homologaciju tipa odnose na određeni tip vozila i da li odgovaraju propisanim zahtjevima;

    (b)

    na temelju dostavljene dokumentacije, provjeriti jesu li obilježja vozila i podaci iz dijela I. opisnog dokumenta vozila navedeni u opisnoj dokumentaciji i certifikatima o homologaciji tipa prema odgovarajućim regulatornim aktima;

    (c)

    kad neki podatak iz dijela I. opisnog dokumenta nije uključen u opisnoj dokumentaciji nekih od regulatornih akata, potvrditi je li odgovarajući dio ili značajka usklađena s podacima iz opisne mape vozila;

    (d)

    na izabranom uzorku vozila tipa za koji je zatražena homologacija, provesti ili organizirati provođenje pregleda dijelova ili sustava radi provjere je li vozilo (jesu li vozila) izrađeno (izrađena) u skladu s odgovarajućim podacima koji se nalaze u vjerodostojnoj opisnoj dokumentaciji za svaki od odgovarajućih certifikata o EZ homologaciji;

    (e)

    provesti ili organizirati provođenje odgovarajuće provjere ugradbe zasebnih tehničkih jedinica, kad je to potrebno;

    (f)

    provesti ili organizirati provođenje potrebnih provjera prisutnosti uređaja predviđenih u bilješkama (1) i (2) Priloga IV. dijela I., kad je to potrebno;

    (g)

    provesti ili organizirati provođenje potrebnih provjera kako bi se osiguralo da su ispunjeni zahtjevi koji su predviđeni u bilješci (5) Priloga IV. dijela I.

    2.   Kombinacije tehničkih specifikacija

    Broj vozila koja se trebaju dostaviti mora biti dovoljan da omogući odgovarajuću provjeru različitih kombinacija za homologaciju, u skladu sa sljedećim kriterijima:

    Tehničke specifikacije

    Kategorija vozila

    M1

    M2

    M3

    N1

    N2

    N3

    O1

    O2

    O3

    O4

    Motor

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Mjenjač

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Broj osovina

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Pogonske osovine (broj, položaj, međusobna povezanost)

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Upravljane osovine (broj, položaj)

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Oblik nadogradnje

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Broj vrata

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Strana vožnje

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Broj sjedala

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    Razina opremljenosti

    x

    x

    x

    x

    x

    x

    3.   Posebne odredbe

    Kad ne postoje certifikati o homologaciji za neki od odgovarajućih regulatornih akata, tijelo za homologaciju:

    (a)

    organizira potrebna ispitivanja i provjere koje se zahtijevaju u svakom od odgovarajućih regulatornih akata;

    (b)

    provjerava je li vozilo sukladno s pojedinačnim podacima u opisnoj mapi vozila i zadovoljava li tehničke zahtjeve svakog od odgovarajućih regulatornih akata;

    (c)

    provodi ili organizira provođenje odgovarajućih provjera ugradbe zasebnih tehničkih jedinica, kad je to potrebno;

    (d)

    provodi ili organizira provođenje potrebnih provjera prisutnosti uređaja predviđenih u bilješkama (1) i (2) Priloga IV. dijela I., kad je to potrebno;

    (e)

    provodi ili organizira provođenje potrebnih provjera kako bi se osiguralo da su ispunjeni zahtjevi koji su predviđeni u bilješci (5) Priloga IV. dijela I.

    Dodatak 1.

    Norme koje moraju zadovoljavati subjekti iz članka 41.

    1.   Aktivnosti koje se odnose na homologaciju tipa, a koje se provode u skladu s regulatornim aktima iz popisa u Prilogu IV.:

    1.1.

    Kategorija A (ispitivanja provedena na vlastitoj opremi):

     

    EN ISO/IEC 17025:2005 o općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija.

     

    Tehnička služba imenovana za aktivnosti kategorije A može provoditi ili nadzirati ispitivanja u skladu s regulatornim aktima za koja je imenovana, na opremi proizvođača ili treće strane.

    1.2.

    Kategorija B (nadziranje ispitivanja koja se provode na opremi proizvođača ili treće strane):

     

    EN ISO/IEC 17020:2004 o općim zahtjevima za djelovanje različitih tipova tijela koja provode preglede.

     

    Prije provođenja ispitivanja ili nadzora nad ispitivanjima na opremi proizvođača ili treće strane, tehnička služba mora provjeriti da ta ispitna oprema i mjerni uređaji zadovoljavaju odgovarajuće zahtjeve norme iz točke 1.1.

    2.   Aktivnosti koje se odnose na sukladnost proizvodnje:

    2.1.

    Kategorija C (postupak za prvu ocjenu i nadzorne preglede sustava proizvođača za upravljanje kvalitetom):

    EN 17021:2006 o zahtjevima za tijela koja provode ocjenjivanje i certifikaciju sustava upravljanja.

    2.2.

    Kategorija D (pregled ili ispitivanje uzoraka proizvoda ili njihov nadzor):

    EN ISO/IEC 17020:2004 o općim zahtjevima za djelovanje različitih tipova tijela koja provode pregled.

    Dodatak 2.

    Postupak za ocjenjivanje tehničkih služba

    1.   Svrha ovog Dodatka

    1.1.

    Ovaj Dodatak propisuje uvjete u skladu s kojima nadležno tijelo iz članka 42. provodi ocjenu tehničkih služba.

    1.2.

    Ti se zahtjevi na odgovarajući način primjenjuju na sve tehničke službe, bez obzira na njihov pravni status (neovisna organizacija, proizvođač ili tijelo za homologaciju koje djeluje kao tehnička služba).

    2.   Načela ocjenjivanja

    Ocjenjivanje se temelji na više načela:

    neovisnost, koja je osnova za nepristranosti i objektivnosti zaključaka,

    pristup koji se temelji na dokazima i tako jamči pouzdane i ponovljive zaključke.

    Neovisne ocjenitelje karakterizira povjerenje i integritet. Oni poštuju povjerljivost i diskreciju.

    Oni izvješćuju istinito i točno o nalazima i zaključcima.

    3.   Zahtjevi osposobljenosti neovisnih ocjenitelja

    3.1.

    Ocjenjivanja mogu provoditi samo neovisni ocjenitelji koji posjeduju tehničko i administrativno znanje potrebno za takvu svrhu.

    3.2.

    Neovisni ocjenitelji osposobljeni su posebno za aktivnosti ocjenjivanja. Osim toga, oni moraju posebno poznavati tehničko područje u kojem tehnička služba provodi svoje aktivnosti.

    3.3.

    Bez obzira na odredbe u točkama 3.1. i 3.2. ovog Dodatka, ocjenu iz članka 42. provode ocjenitelji koji su neovisni o aktivnostima za koje se ocjena provodi.

    4.   Zahtjev za imenovanje

    4.1.

    Pravovaljano ovlašteni predstavnik tehničke službe koja podnosi zahtjev podnosi službeni zahtjev nadležnom tijelu i sadrži sljedeće podatke:

    (a)

    podatke općeg karaktera o tehničkoj službi, uključujući gospodarski subjekt, naziv, adresu, pravni status i tehničke resurse;

    (b)

    detaljan opis koji sadrži životopise osoblja zaduženog za ispitivanje i osoblja uprave s dokazom stručne i profesionalne osposobljenosti;

    (c)

    osim naprijed navedenoga, tehničke službe koje upotrebljavaju virtualne ispitne metode trebaju osigurati dokaz o svojoj osposobljenosti da rade u računalom potpomognutom okruženju;

    (d)

    opće podatke o tehničkoj službi, npr. njezine djelatnosti, njezin položaj u većem gospodarskom subjektu, ako postoji, i adrese svih njezinih fizičkih lokacija koje su obuhvaćene imenovanjem;

    (e)

    suglasnost da ispunjava zahtjeve za imenovanje i druge obveze kako su za tehničku službu određene u odgovarajućim direktivama;

    (f)

    opis usluga za ocjenu sukladnosti koje tehnička služba provodi u okviru odgovarajućih regulatornih akata i regulatornih akata za koje je tehnička služba zatražila imenovanje, uključujući prema potrebi ograničenja mogućnosti;

    (g)

    primjerak (presliku) priručnika o kvaliteti tehničke službe.

    4.2.

    Nadležno tijelo razmatra prikladnost podataka koje mu je dostavila tehnička služba.

    5.   Pregled resursa

    Nadležno tijelo analizira svoju sposobnost za provođenje ocjene tehničke službe, posebno u smislu svoje vlastite politike, osposobljenosti i raspoloživosti odgovarajućih ocjenitelja i stručnjaka specijalista.

    6.   Podugovaranje ocjenjivanja

    6.1.

    Nadležno tijelo može za dijelove ocjene sklopiti podugovor s drugim tijelom za imenovanje ili zatražiti pomoć od tehničkih stručnjaka specijalista drugih nadležnih tijela. Tehnička služba koja je podnijela zahtjev mora dati suglasnost za podugovaratelje i stručnjake specijaliste.

    6.2.

    Nadležno tijelo uzima u obzir potvrde o akreditaciji s odgovarajućim područjem radi provođenja cjelovite ocjene tehničke službe.

    7.   Priprema za ocjenjivanje

    7.1.

    Nadležno tijelo službeno imenuje ocjenjivačku skupinu. Nadležno tijelo osigurava da je stručno znanje uloženo u svaki zadatak odgovarajuće. Ocjenjivačka skupina kao cjelina posebno mora imati:

    (a)

    odgovarajuće znanje iz posebnog područja za koje je zatraženo imenovanje; i

    (b)

    dostatno razumijevanje za pouzdanu ocjenu osposobljenosti tehničke službe za djelovanje u njezinom području imenovanja.

    7.2.

    Nadležno tijelo jasno određuje zadatak ocjenjivačke skupine. Zadatak ocjenjivačke skupine je pregledati dokumente preuzete od tehničke službe koja je podnijela zahtjev i na licu mjesta provesti ocjenjivanje.

    7.3.

    Nadležno tijelo zajedno s tehničkom službom i imenovanom ocjenjivačkom skupinom određuje datum i program ocjene. Međutim, nadležno tijelo je odgovorno za određivanje datuma koji je u skladu s planiranim nadzorom i ponovnom ocjenom.

    7.4.

    Nadležno tijelo osigurava da ocjenjivačka skupina raspolaže s odgovarajućim dokumentima s kriterijima, dokumentacijom o prijašnjim ocjenama i odgovarajućim dokumentima i spisima tehničke službe.

    8.   Ocjena na licu mjesta

    Ocjenjivačka skupina provodi ocjenjivanje tehničke službe u prostorijama tehničke službe u kojima se obavlja jedna ili više bitnih aktivnosti i, kad je bitno, vrši preglede na drugim odabranim mjestima djelovanja tehničke službe.

    9.   Analiza rezultata i izvještaj o ocjeni

    9.1.

    Ocjenjivačka skupina analizira sve podatke i dokaze sakupljene tijekom pregleda dokumenata i zapisa tijekom ocjene na licu mjesta. Ta je analiza dostatna da omogući ocjenjivačkoj skupini određivanje stupnja osposobljenosti i sukladnosti tehničke službe u odnosu na zahtjeve za imenovanje.

    9.2.

    Postupci nadležnog tijela pri izradi izvještaja osiguravaju ispunjavanje sljedećih zahtjeva.

    9.2.1.

    Prije napuštanja mjesta, ocjenjivačka skupina održava sastanak s tehničkom službom. Na tom sastanku, ocjenjivačka skupina podnosi pisani ili usmeni izvještaj o rezultatima svoje analize. Tehničkoj službi omogućuje se postavljanje pitanja u vezi rezultata, uključujući, prema potrebi, nesukladnosti i na čemu se one temelje.

    9.2.2.

    Pisani izvještaj o rezultatima ocjene odmah se daje na uvid tehničkoj službi. Taj izvještaj o rezultatima ocjene sadrži zapažanja o osposobljenosti i sukladnosti te navodi nesukladnosti, ako ih ima, koje treba otkloniti kako bi se zadovoljili svi zahtjevi za imenovanje.

    9.2.3.

    Tehničku službu poziva se da se očituje na izvještaj o ocjeni i da opiše posebne mjere koje je poduzela ili namjerava poduzeti u točno određenom roku kako bi se otklonile sve uočene nesukladnosti.

    9.3.

    Nadležno tijelo razmatra odgovore tehničke služe o načinu otklanjanja nesukladnosti radi provjere da li se popravne radnje čine dostatnim i učinkovitim. Ako se smatra da odgovori tehničke službe nisu dostatni, zahtijevaju se dodatni podaci. Osim toga, mogu se zahtijevati dokazi učinkovite provedbe poduzetih mjera, ili se može provesti dodatna ocjena radi provjere učinkovite provedbe popravnih mjera.

    9.4.

    Izvještaj o ocjeni barem uključuje sljedeće elemente:

    (a)

    jednoznačnu identifikaciju tehničke služe;

    (b)

    datum (datume) ocjene na licu mjesta;

    (c)

    ime (imena) ocjenitelja i/ili stručnjaka specijalista koji su sudjelovali u ocjeni;

    (d)

    jednoznačnu identifikaciju svih ocjenjivanih mjesta;

    (e)

    predloženo područje koje je ocijenjeno za imenovanje;

    (f)

    izjavu o prikladnosti unutarnje organizacije i postupcima koje je tehnička služba prihvatila kao dokaz o povjerenju u njezinu osposobljenost, koja se temelji na njezinom ispunjavanju zahtjeva za imenovanje;

    (g)

    podatke o načinu otklanjanja svih nesukladnosti;

    (h)

    prijedlog da li će se podnositelj zahtjeva imenovati ili potvrditi kao tehničke služba i, u potvrdnom slučaju, područje na koje se odnosi imenovanje.

    10.   Dodjeljivanje/potvrđivanje imenovanja

    10.1.

    Tijelo za homologaciju bez nepotrebnog odlaganja odlučuje o tome hoće li dodijeliti, potvrditi ili proširiti imenovanje na temelju izvještaja ili više izvještaja i drugih odgovarajućih podataka.

    10.2.

    Tijelo za homologaciju dostavlja potvrdu tehničkoj službi. Ta potvrda sadrži sljedeće podatke:

    (a)

    naziv i logotip tijela za homologaciju;

    (b)

    jednoznačnu identifikaciju imenovane tehničke službe;

    (c)

    datum početka valjanosti odobrenja imenovanja i datum isteka valjanosti;

    (d)

    kratki opis ili pozivanje na područje imenovanja (odgovarajući propisi ili njihovi dijelovi);

    (e)

    izjavu o sukladnosti i upućivanje na ovu Direktivu.

    11.   Ponovna ocjena i nadzor

    11.1.

    Ponovna ocjena slična je prvoj ocjeni, osim što se uzima u obzir iskustvo dobiveno tijekom prijašnjih ocjena. Ocjene na licu mjesta u okviru nadzora nisu tako detaljne kao ponovna ocjena.

    11.2.

    Nadležno tijelo izrađuje program ponovne ocjene i nadzora svake imenovane tehničke službe tako da se uzorci koji predstavljaju područje imenovanja redovito ocjenjuju.

    Razdoblje između dvije ocjene na licu mjesta, bez obzira radi li se o ponovnoj ocjeni ili nadzoru, ovisi o dokazanoj stabilnosti koju tehnička služba dosegne.

    11.3.

    Kad se tijekom nadzora ili ponovnih ocjena utvrde nesukladnosti, nadležno tijelo određuje točne rokove za provođenje popravnih mjera.

    11.4.

    Kad popravne mjere ili mjere za poboljšanje nisu provedene u dogovorenom roku ili se ne smatraju dostatnim, nadležno tijelo poduzima odgovarajuće mjere poput provođenja nove ocjene, odlaganja ili povlačenja imenovanja za jednu ili više aktivnosti za koje je tehnička služba bila imenovana.

    11.5.

    Kad nadležno tijelo odluči odložiti ili povući imenovanje tehničke službe, o tom je obavješćuje preporučenim pismom. U takvom slučaju, nadležno tijelo donosi sve potrebne mjere kako bi se osigurao kontinuitet aktivnosti koje je tehnička služba već poduzela.

    12.   Registar imenovanih tehničkih služba

    12.1.

    Nadležno tijelo vodi registar tehničkih služba radi dokazivanja da su zahtjevi za imenovanje, uključujući i za osposobljenost, bili učinkovito ispunjeni.

    12.2.

    Nadležno tijelo čuva na sigurnom registar tehničkih služba kako bi se osigurala povjerljivost.

    12.3.

    Registar tehničkih služba barem uključuje:

    (a)

    odgovarajuću prepisku;

    (b)

    zapise i izvještaje o ocjenama;

    (c)

    preslike potvrda o imenovanju.

    Dodatak 3.

    Opći zahtjevi koji se odnose na oblik izvještaja o ispitivanju

    1.

    Za svaki od regulatornih akata navedenih u Prilogu IV. dijelu I. izvještaj o ispitivanju zadovoljava odredbe norme EN ISO/IEC 17025:2005. Osim toga, sadrži informacije iz točke 5.10.2., uključujući bilješku (1) te norme.

    2.

    Obrazac izvještaja o ispitivanju određuje tijelo za homologaciju u skladu sa svojim pravilima dobrih običaja.

    3.

    Izvještaj o ispitivanju sastavlja se na službenom jeziku Zajednice koji odredi tijelo za homologaciju.

    4.

    Osim toga, izvještaj o ispitivanju sadrži barem sljedeće podatke:

    (a)

    identifikaciju ispitivanog vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice;

    (b)

    detaljan opis vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice povezano s regulatornim aktom;

    (c)

    rezultate mjerenja koja su propisana u odgovarajućim regulatornih aktima i, prema potrebi, granične vrijednosti ili pragove koji moraju biti zadovoljeni;

    (d)

    odgovarajuću odluku za svako mjerenje navedeno u točki 4.(c): pozitivna (prihvaćeno) ili negativna (odbijeno);

    (e)

    detaljnu izjavu o sukladnosti s različitim odredbama koje se moraju zadovoljiti, npr. poput odredbi za koje nije potrebno provoditi mjerenja.

    Primjer iz Priloga I. točke 3.2.2. Direktive Vijeća 76/114/EEZ:

    ‚Provjeriti je li identifikacijska oznaka vozila postavljena tako da se ne može izbrisati ni oštetiti’;

    izvještaj o ispitivanju sadrži izjavu poput: ‚mjesto, na kojem je utisnuta identifikacijska oznaka vozila zadovoljava zahtjeve iz Priloga I. točke 3.2.2.’;

    (f)

    ako su dopuštene ispitne metode koje nisu propisane u regulatornih aktima, izvještaj sadrži opis ispitne metode koja je bila upotrijebljena pri ispitivanju.

    Isto se primjenjuje kada se druge odredbe u regulatornim aktima mogu upotrijebiti;

    (g)

    fotografije koje su bile snimljene tijekom ispitivanja; čiji broj mora odrediti tijelo za homologaciju.

    U slučaju virtualnog ispitivanja fotografije mogu zamijeniti ispisi zaslona ili drugi odgovarajući dokazi;

    (h)

    doneseni zaključci;

    (i)

    ako se navode mišljenja i objašnjenja, jasno se dokumentiraju i označuju kao takva u izvještaju o ispitivanju.

    5.

    Ako se ispitivanja izvode na vozilu, sastavnom dijelu ili zasebnoj tehničkoj jedinici koja ima brojna nepovoljna svojstva s obzirom na zahtijevani stupanj radnih značajka koji treba dosegnuti (tj. najnepovoljniji slučaj), u izvještaju o ispitivanju navodi se kako je proizvođač uz suglasnost tijela za homologaciju napravio izbor.


    (1)  SL L 24, 30.1.1976., str. 1.


    PRILOG II.

    „PRILOG X.

    POSTUPCI ZA SUKLADNOST PROIZVODNJE

    0.   Ciljevi

    Cilj postupaka za sukladnost proizvodnje je osigurati da svako vozilo, sustav, sastavni dio i zasebna tehnička jedinica bude proizvedeno u skladu s homologiranim tipom.

    Postupci uključuju neodvojivo jedno od drugoga, ocjenu sustava upravljanja kvalitetom, niže navedenu kao ‚prvo ocjenjivanje’ i provjeru predmeta homologacije i odgovarajuće kontrole proizvoda, niže navedene kao ‚mjere za sukladnost proizvoda’.

    1.   Prvo ocjenjivanje

    1.1.

    Tijelo za homologaciju države članice prije dodjeljivanja homologacije provjerava postojanje zadovoljavajućih mjera i postupaka za osiguravanje učinkovitog nadzora nad kakvoćom, tako da sastavni dijelovi, sustavi, zasebne tehničke jedinice ili vozila u proizvodnji budu u skladu s homologiranim tipom.

    1.2.

    Smjernice za provođenje ocjenjivanja mogu se naći u normi EN ISO 19011:2002. – smjernice za nezavisno ocjenjivanje sustava upravljanja kvalitetom i okolišem.

    1.3.

    Tijelo za homologaciju provjerava jesu li zadovoljeni zahtjevi iz točke 1.1.

    To se tijelo zadovoljava s prvim ocjenjivanjem i mjerama za sukladnost proizvoda iz odjeljka 2. niže, uzimajući u obzir, prema potrebi, jednu od mjera opisanih u točkama od 1.3.1. do 1.3.3., ili kombinaciju dijela ili svih tih mjera.

    1.3.1.

    Prvo ocjenjivanje i/ili ovjeru mjera za sukladnost proizvoda provodi tijelo za homologaciju koje dodjeljuje homologaciju ili imenovano tijelo koje djeluje u ime tijela za homologaciju.

    1.3.1.1.

    Pri razmatranju opsega prvog ocjenjivanja koje treba provesti, tijelo za homologaciju može uzeti u obzir raspoložive podatke koji se odnose na:

    (a)

    certifikaciju proizvođača opisanu u točki 1.3.3. niže, koja nije obrađena ili priznata u skladu s tom točkom;

    (b)

    u slučaju homologacije sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, ocjenjivanje sustava za osiguranje kakvoće koje provodi proizvođač (proizvođači) vozila u prostorijama proizvođača sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, sukladno s jednim ili više propisa za područje industrije koji zadovoljavaju zahtjeve iz usklađene norme EN ISO 9001:2008.

    1.3.2.

    Prvo ocjenjivanje i/ili provjeru mjera za sukladnost proizvoda može također provesti tijelo za homologaciju druge države članice ili imenovano tijelo koje za to odredi tijelo za homologaciju.

    1.3.2.1.

    U tom slučaju tijelo za homologaciju druge države članice priprema izjavu o sukladnosti u kojoj navodi područja i mjesta proizvodnje relevantna za proizvod (proizvode) koji (koje) treba homologirati i regulatorne akte prema kojima treba homologirati te proizvode.

    1.3.2.2.

    Nakon prijema zahtjeva za izjavu o sukladnosti od tijela za homologaciju države koja dodjeljuje homologaciju, tijelo za homologaciju države članice dostavlja gornju izjavu o sukladnosti ili obavijest da ne može izdati takvu izjavu.

    1.3.2.3.

    Izjava o sukladnosti sadrži barem sljedeće:

    (a)

    skupina ili poduzeće

    (npr. XYZ Automotives)

    (b)

    posebna organizacija

    (npr. Europski odjel)

    (c)

    tvornica (mjesto)

    (npr. tvornica motora 1 (Ujedinjena Kraljevina), tvornica vozila 2 (Njemačka))

    (d)

    vozila/sastavni dijelovi

    (npr. svi modeli kategorije M1)

    (e)

    područje ocjene

    (npr. sastavljanje motora, izrada nadogradnje, sastavljanje vozila)

    (f)

    pregledani dokumenti

    (npr. Priručnik i postupci kvalitete organizacije)

    (g)

    datum ocjene

    (npr. ocjenjivanje provedeno od 18. do 30.5.2009.)

    (h)

    planirani nadzorni pregled

    (npr. listopad 2010.)

    1.3.3.

    Tijelo za homologaciju također prihvaća odgovarajuću certifikaciju proizvođača prema usklađenoj normi EN ISO 9001:2008 ili prema istovrijednoj usklađenoj normi za ispunjavanje zahtjeva prvog ocjenjivanja iz točke 1.3. Proizvođač dostavlja detaljne podatke o certifikaciji i obvezuje se da će obavijestiti tijelo za homologaciju o svim promjenama koje se odnose na rok valjanosti ili područje.

    1.4.

    Za homologaciju vozila ne treba ponavljati prva ocjenjivanja, provedena radi dodjele homologacije za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, osim ako ih treba dopuniti ocjenjivanjem koje se odnosi na mjesto i aktivnosti sastavljanja vozila kao cjeline, a koje nije bilo obuhvaćeno u prijašnjim ocjenjivanjima.

    2.   Mjere za sukladnost proizvoda

    2.1.

    Svako vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica, homologirani sukladno s ovom Direktivom ili s nekom posebnom direktivom ili uredbom, proizvedeni su tako da budu sukladni s homologiranim tipom, tj. da zadovoljavaju sve zahtjeve ove Direktive ili primjenjivih regulatornih akta iz popisa u Prilogu IV.

    2.2.

    Tijelo za homologaciju države članice, prije dodjele homologacije, provjerava postojanje odgovarajućih mjera i dokumentiranih planova kontrole, koji moraju biti dogovoreni s proizvođačem za svaku homologaciju, za provođenje u određenim razdobljima onih ispitivanja ili pripadajućih provjera potrebnih za stalnu provjeru usklađenosti s homologiranim tipom, posebno uključujući, prema potrebi, ispitivanja određena u regulatornim aktima.

    2.3.

    Posjednik homologacije posebno:

    2.3.1.

    osigurava postojanje i primjenu postupka za djelotvoran nadzor nad usklađenosti proizvoda (vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice) s homologiranim tipom;

    2.3.2.

    ima pristup ispitnoj ili drugoj odgovarajućoj opremi potrebnoj za provjeru usklađenosti sa svakim homologiranim tipom;

    2.3.3

    osigurava da se rezultati ispitivanja ili provjere zapisuju i da priloženi dokumenti ostaju dostupni određeno vrijeme, koje treba biti određeno u sporazumu s tijelom za homologaciju. To razdoblje nije dulje od 10 godina;

    2.3.4.

    analizira rezultate svakog tipa ispitivanja i provjera u svrhu provjere i osiguravanja nepromjenljivosti značajka proizvoda, imajući u vidu promjene dopuštene u industrijskoj proizvodnji;

    2.3.5.

    osigurati da su za svaki tip proizvoda izvršene najmanje provjere propisane ovom Direktivom kao i ispitivanja propisana u primjenjivim regulatornim aktima iz popisa u Prilogu IV.;

    2.3.6.

    osigurati da svi uzorci ili ispitni dijelovi koji daju dokaz o neusklađenosti s razmatranim tipom ispitivanja moraju imati za posljedicu uzimanje i ispitivanje novih uzoraka. Svi potrebni koraci za ponovno uspostavljanje usklađenosti odgovarajuće proizvodnje moraju biti poduzeti;

    2.3.7.

    Za homologaciju vozila, provjere na koje se upućuje u točki 2.3.5. obuhvaćaju najmanje potvrđivanje ispravnosti proizvodne dokumentacije s obzirom na homologacijsku dokumentaciju i podataka koji su potrebni za potvrde o sukladnosti propisane u Prilogu IX.

    3.   Mjere za stalnu provjeru

    3.1.

    Tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u bilo koje vrijeme provjeriti metode nadzora nad sukladnošću koje se primjenjuju u svakoj proizvodnoj jedinici.

    3.1.1.

    Uobičajene mjere moraju omogućiti uvid u stalnu učinkovitost postupaka uspostavljenih sukladno s odjeljcima 1. i 2. (prvo ocjenjivanje i mjere za sukladnost proizvoda) ovog Priloga.

    3.1.1.1.

    Aktivnosti nadzora koje provode tehničke službe (imenovane ili priznate u skladu s odredbama iz točke 1.3.3.) prihvaćaju se kao ispunjavanje zahtjeva točke 3.1.1. s obzirom na postupke uspostavljene kod prvog ocjenjivanja.

    3.1.1.2.

    Uobičajena učestalost provjera koje provodi tijelo za homologaciju (osim navedenih u točki 3.1.1.1.) jest takva da se osigura da se odgovarajući nadzori primjenjuju u skladu s odjeljcima 1. i 2., u razdoblju koje ovisi o stupnju povjerenja koje postoji kod tijela za homologaciju.

    3.2.

    Pri svakom nadzoru podaci o ispitivanju i provjerama i zapisi o proizvodnji čine se dostupnim nadzorniku, posebno podaci o ispitivanju i provjerama i zapisi o proizvodnji dokumentirani sukladno točki 2.2.

    3.3.

    Nadzornik može uzeti slučajne uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača ili na opremi tehničke službe. U tom slučaju vrše se samo fizička ispitivanja. Najmanji broj uzoraka može biti određen prema rezultatima proizvođačeve vlastite provjere.

    3.4.

    Kad je razina nadzora nezadovoljavajuća ili kad potrebno je provjeriti valjanost ispitivanja provedenih u primjeni točke 3.2, nadzornik može izabrati uzorke koji će biti poslani tehničkoj službi da provede fizička ispitivanja.

    3.5.

    Kad se u nadzoru ili pregledu utvrdi da razina kakvoće ne zadovoljava, tijelo za homologaciju osigurava poduzimanje svih potrebnih koraka za ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje čim je prije moguće.”


    PRILOG III.

    PRILOG XV.

    POPIS REGULATORNIH AKATA ZA KOJE PROZVOĐAČ MOŽE BITI IMENOVAN KAO TEHNIČKA SLUŽBA

    0.   Ciljevi i područje primjene

    0.1.

    Ovim se Prilogom utvrđuje popis regulatornih akata za koje se proizvođač može imenovati za tehničku službu u skladu s člankom 41. stavkom 6.

    0.2.

    Prilog sadrži i odgovarajuće odredbe o imenovanju proizvođača za tehničku službu koje se primjenjuju u okviru homologacije tipa vozila, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica iz Priloga IV. dijela I.

    0.3.

    Međutim, ne primjenjuje se za proizvođače koji podnesu zahtjev za homologaciju malih serija u skladu s člankom 22.

    1.   Imenovanje proizvođača za tehničku službu

    1.1.

    Proizvođač koji je imenovan za tehničku službu je proizvođač kojega je tijelo za homologaciju imenovalo kao ispitni laboratorij za obavljanje homologacijskih ispitivanja u njegovo ime u smislu točke 31. članka 3.

    U skladu s člankom 41. stavkom 6., proizvođač može biti imenovan samo za tehničku službu za aktivnosti kategorije A.

    1.2.

    Izraz ‚obavljanje ispitivanja’ ne odnosi se samo na mjerenje značajka već se također odnosi na zapisivanje rezultata ispitivanja i dostavljanje izvještaja s odgovarajućim zaključcima tijelu za homologaciju.

    On se također odnosi na provjeru sukladnosti s odredbama koje nužno ne zahtijevaju mjerenja. To je slučaj ocjene konstrukcijskog rješenja s obzirom zahtjeve zakonodavstva.

    Na primjer ‚provjeriti sukladnost položaja spremnika za gorivo u vozilu s odredbama Priloga I. točke 5.10. Direktive 70/221/EEZ’ mora se razumjeti kao dio ‚obavljanja ispitivanja’.

    2.   Popis regulatornih akata

     

    Oznaka regularnog akta

    Predmet

    4.

    Direktiva 70/222/EEZ

    Prostor stražnje registarske pločice

    7.

    Direktiva 70/388/EEZ

    Zvučno upozorni uređaj

    18.

    Direktiva 76/114/EEZ

    Pločice (propisane)

    20.

    Direktiva 76/756/EEZ

    Ugradba uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju

    27.

    Direktiva 77/389/EEZ

    Vučne kuke

    33.

    Direktiva 78/316/EEZ

    Oznake upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljka i indikatora

    34.

    Direktiva 78/317/EEZ

    Odmrzavanje/odmagljivanje

    35.

    Direktiva 78/318/EEZ

    Naprave za brisanje i pranje

    36.

    Direktiva 2001/56/EZ

    Sustavi grijanja

    Osim odredbi u Prilogu VIII. koje se odnose na zahtjeve za ugradnju LPG sustava za grijanje u vozila

    37.

    Direktiva 78/549/EEZ

    Blatobrani

    44.

    Direktiva 92/21/EEZ

    Mase i dimenzije (osobni automobili)

    45.

    Direktiva 92/22/EEZ

    Sigurnosna stakla

    Ograničeno na odredbe uključene u Prilog 21. UNECE Pravilnika br. 43,

    46.

    Direktiva 92/23/EZ

    Gume

    48.

    Direktiva 97/27/EZ

    Mase i dimenzije (vozila osim navedenih pod točkom 44)

    49.

    Direktiva 92/114/EEZ

    Vanjske izbočine kabine

    50.

    Direktiva 94/20/EZ

    Vučne spojnice

    Ograničeno na odredbe uključene u priloge V. (do i uključujući odjeljak 8.) i VII.

    61.

    Direktiva 2006/40/EZ

    Sustav klimatizacije

    Dodatak

    Imenovanje proizvođača za tehničku službu

    1.   Opće

    1.1.

    Imenovanje i prijavljivanje proizvođača za tehničku službu provodi se u skladu s odredbama članaka 41., 42. i 43., kao i praktičnim mjerama iz ovog Dodatka.

    1.2.

    Proizvođač se mora akreditirati u skladu s normom EN ISO/IEC 17025:2005 — Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija.

    2.   Podugovaranje

    2.1.

    U skladu s člankom 41. stavkom 6. prvim podstavkom, proizvođač može imenovati podugovaratelja za obavljanje ispitivanja u njegovo ime.

    Pod podugovarateljem se podrazumijeva:

    a)

    podružnica koju je proizvođač zadužio, unutar svoje vlastite organizacije, za izvođenje aktivnosti ispitivanja; ili

    b)

    treća strana s kojom je proizvođač podugovorio izvođenje aktivnosti ispitivanja.

    2.2.

    Izbor usluga podugovaratelja ne oslobađa proizvođača od obveze zadovoljavanja odredbi iz članka 41., posebno onih o osposobljenosti tehničkih službi i sukladnosti s normom EN ISO/IEC 17025:2005.

    2.3.

    Prilog XV. odjeljak 1. primjenjuje se na podugovaratelja.

    3.   Izvještaj o ispitivanju

    Izvještaji o ispitivanju sastavljaju se u skladu s općim zahtjevima Priloga V. Dodatka 3. Direktivi 2007/46/EZ.


    PRILOG IV.

    „PRILOG XVI.

    POSEBNI UVJETI KOJI SE ZAHTIJEVAJU KOD METODA VIRTUALNOG ISPITIVANJA I REGULATORNI AKTI ZA KOJE PROZVOĐAČ ILI TEHNIČKA SLUŽBA MOGU UPOTRIJEBITI METODU VIRUALNOG ISPITIVANJA

    0.   Ciljevi i područje primjene

    Ovim se Prilogom propisuju odgovarajuće odredbe o virtualnom ispitivanju u skladu s člankom 11. stavkom 3.

    Prilog se ne primjenjuje na članak 11. stavak 2. drugi podstavak.

    1.   Opis regulatornih akata

     

    Oznaka regularnog akta

    Predmet

    3.

    Direktiva 70/221/EEZ

    Spremnici tekućega goriva/zaštita od stražnjega podlijetanja

    6.

    Direktiva 70/387/EEZ

    Brave i šarke vrata

    8.

    Direktiva 2003/97/EZ

    Uređaj za neizravno gledanje

    12.

    Direktiva 74/60/EEZ

    Unutrašnja opremljenost

    16.

    Direktiva 74/483/EEZ

    Vanjske izbočine

    20.

    Direktiva 76/756/EEZ

    Ugradba uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju

    27.

    Direktiva 77/389/EEZ

    Vučne kuke

    32.

    Direktiva 77/649/EEZ

    Vozačevo vidno polje

    35.

    Direktiva 78/318/EEZ

    Sustavi za brisanje i pranje

    37.

    Direktiva 78/549/EZ

    Blatobrani

    42.

    Direktiva 89/297/EEZ

    Bočna zaštita

    49.

    Direktiva 92/114/EEZ

    Vanjske izbočine kabine

    50.

    Direktiva 94/20/EZ

    Vučne spojnice

    52.

    Direktiva 2001/85/EZ

    Autobusi

    57.

    Direktiva 2000/40/EZ

    Zaštita od prednjeg podlijetanja

    Dodatak 1.

    Opći uvjeti za metode virtualnog ispitivanja

    1.   Shema virtualnog ispitivanja

    Sjedeća shema koristi se kao osnovna struktura za opis i provođenje virtualnog ispitivanja:

    (a)

    svrha;

    (b)

    strukturni model;

    (c)

    rubni uvjeti;

    (d)

    pretpostavljena opterećenja;

    (e)

    izračun;

    (f)

    ocjena;

    (g)

    dokumentacija.

    2.   Temelji računalne simulacije i izračuna

    2.1.   Matematički model

    Računalni model simulacije dostavlja proizvođač. On odražava složenost konstrukcije vozila, sustava i sastavnih dijelova koje treba ispitati u povezanosti sa zahtjevima regulatornog akta i njegovih rubnih uvjeta.

    Iste se odredbe trebaju na odgovarajući način za ispitivanje sastavnih dijelova ili tehničkih jedinica neovisno o vozilu.

    2.2.   Validacija postupka matematičkog modela

    Matematički model se mora validirati usporedbom sa stvarnim uvjetima ispitivanja.

    U tom smislu se fizičko ispitivanje provodi radi usporedbe rezultata koji se dobiju pri korištenju matematičkog modela s rezultatima fizičkog ispitivanja. Usporedivost rezultata ispitivanja dokazuje se. Izvještaj o validaciji sastavlja proizvođač ili tehnička služba i dostavlja tijelu za homologaciju.

    Svaka preinaka matematičkog modela ili programskog rješenja koja bi mogla obezvrijediti izvještaj o validaciji daje na uvid tijelu za homologaciju koje može zatražiti da se obavi novi postupak validacije.

    Dijagram tijeka postupka validacije prikazan je u Dodatku 3.

    2.3.   Dokumentacija

    Proizvođač čini dostupnim podatke i pomoćne alate koji su upotrijebljeni za simulaciju i izračun te ih na prikladan način dokumentira.

    3.   Alati i podrška

    Na zahtjev tehničke službe, proizvođač dostavlja i osigurava pristup potrebnim alatima uključujući odgovarajuće programsko rješenje.

    Osim toga, osigurava odgovarajuću podršku tehničkoj službi.

    Osiguravanjem pristupa i podrške tehničkoj službi ne prestaje obveza tehničke službe s obzirom na osposobljenost njezina osoblja, plaćanja licencijskih prava i poštovanja povjerljivosti.

    Dodatak 2.

    Posebni uvjeti za metode virtualnog ispitivanja

    1.   Popis regulatornih akata

     

    Oznaka regulatornog akta

    Prilog i točka

    Posebni uvjeti

    3.

    Direktiva 70/221/EEZ

    Prilog II. (zaštita od stražnjeg podlijetanja) točka 5.4.5.

     

    6.

    Direktiva 70/387/EEZ

    Prilog II. točka 4.3.

     

    8.

    Direktiva 2003/97/EZ

    Prilog III.

    Sve odredbe iz odjeljaka 3., 4. i 5.

    Propisana vidna polja retrovizora.

    12.

    Direktiva 74/60/EEZ

    Prilog I.

    Sve odredbe iz odjeljka 5. (Specifikacije)

    Mjerenje svih polumjera zakrivljenosti i svih izbočina s iznimkom za zahtjeve u kojima se mora primijeniti sila radi provjere sukladnosti s odredbama.

    Prilog II.

    Određivanje područja udara glave.

    16.

    Direktiva 74/483/EEZ

    Prilog I.

    Sve odredbe iz odjeljak 5. (Opći zahtjevi) i odjeljka 6. (Posebni zahtjevi)

    Mjerenje svih polumjera zakrivljenosti i svih izbočina s iznimkom za zahtjeve u kojima se mora primijeniti sila radi provjere sukladnosti s odredbama.

    20.

    Direktiva 76/756/EEZ

    Odjeljak 6. (Pojedinačni zahtjevi) UNECE Pravilnika br. 48.

    Ispitivanje vožnjom koje je predviđeno u točki 6.22.9.2.2. mora se obaviti na stvarnom vozilu.

    Odredbe priloga 4., 5. i 6. UNECE Pravilnika br. 48.

     

    27.

    Direktiva 77/389/EEZ

    Prilog II., odjeljak 2.

     

    32.

    Direktiva 77/649/EEZ

    Odjeljak 5. (Specifikacije) Priloga I.

     

    49.

    Direktiva 92/114/EEZ

    Prilog I.

    Sve odredbe iz odjeljka 4. (Posebni zahtjevi)

    Za vozila kategorije N1 primjenjuju se odredbe stavke 16. ovog Dodatka.

    Mjerenje svih polumjera zakrivljenosti i svih izbočina s iznimkom za zahtjeve u kojima se mora primijeniti sila radi provjere sukladnosti s odredbama.

    50.

    Direktiva 94/20/EZ

    Prilog V. ‚Zahtjevi za mehaničke naprave za spajanje’

    Uključene su sve odredbe odjeljaka od 1. do 8.

    Prilog VI. točka 1.1.

    Ispitivanja čvrstoće mehaničkih spojnica jednostavne konstrukcije mogu se zamijeniti virtualnim ispitivanjima.

    Točka 4. Priloga VI. ‚Ispitivanja mehaničkih naprava za spajanje’

    Samo točke 4.5.1. (ispitivanje čvrstoće), 4.5.2. (otpornost na izvijanje) i 4.5.3. (otpornost na savijanje).

    52.

    Direktiva 2001/85/EZ

    Prilog I.

    Točka 7.4.5. Ispitivanje stabilnosti pod uvjetima propisanim u Dodatku Prilogu I.

    Prilog IV. ‚Čvrstoća nosive konstrukcije nadogradnje’

    Dodatak 4. Računska provjera čvrstoće nosive konstrukcije nadogradnje

    57.

    Direktiva 2000/40/EZ

    Odjeljak 3. Priloga 5. UNECE Pravilnika br. 93

    Otpornost pri djelovanju vodoravne sile i mjerenje deformacije.

    Dodatak 3.

    Postupak validacije

    Image


    Top