13/Sv. 051

HR

Službeni list Europske unije

174

L 339/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.12.2008.

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 1126/2008 (2) doneseni su određeni međunarodni standardi i tumačenja koja su postojala 15. listopada 2008.

(2)

Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) objavio je 6. rujna 2007. reviziju Međunarodnog računovodstvenog standarda (MRS) 1 — Prezentiranje financijskih izvještaja, dalje u tekstu „revidirani MRS 1”. Revidiranim se MRS-om 1 izmjenjuju određeni zahtjevi po pitanju prezentiranja financijskih izvještaja i u određenim okolnostima propisuju dodatne informacije; povrh toga izmjenjuju se i neki drugi računovodstveni standardi. Revidiranim se MRS-om 1 zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard (MRS) 1 — Prezentiranje financijskih izvještaja revidiran 2003., s izmjenama iz 2005.

(3)

Savjetovanje s Tehničkom stručnom skupinom (TEG) Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje (EFRAG) potvrđuje da izmijenjeni MRS 1 udovoljava tehničkim uvjetima za donošenje iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002. U skladu s Odlukom Komisije 2006/505/EZ od 14. srpnja 2006. o osnivanju Skupine za provjeru preporuka o standardima koja savjetuje Komisiju vezano za objektivnost i neutralnost mišljenja Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje (EFRAG) (3), Skupina za provjeru preporuka o standardima razmotrila je mišljenje EFRAG-a o odobrenju te je Europsku Komisiju izvijestila da je mišljenje ujednačeno i objektivno.

(4)

Uredbu (EZ) br. 1126/2008 stoga treba na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Regulatornog odbora za računovodstvo,

1.

Ovim se Standardom propisuje osnova za prezentiranje financijskih izvještaja opće namjene kako bi se osigurala usporedivost s financijskim izvještajima subjekta za prethodna razdoblja te s financijskim izvještajima drugih subjekata. Standardom se utvrđuju opći zahtjevi za prezentiranje financijskih izvještaja, smjernice o njihovoj strukturi te minimalni zahtjevi s obzirom na njihov sadržaj.

2.

Subjekti ovaj Standard primjenjuju prilikom sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja opće namjene u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI-ji).

3.

Priznavanje, mjerenje i objavljivanje određenih transakcija i drugih događaja uređuju se drugim MSFI-jima.

4.

Ovaj se Standard ne primjenjuje na strukturu i sadržaj skraćenih financijskih izvještaja za razdoblja tijekom godine koji su sastavljeni u skladu s MRS-om 34 — Financijsko izvještavanje za razdoblja tijekom godine. Međutim, na takve se financijske izvještaje primjenjuju točke od 15. do 35. Ovaj se Standard jednako primjenjuje na sve subjekte, uključujući i subjekte koji prezentiraju konsolidirane financijske izvještaje te subjekte koji prezentiraju odvojene financijske izvještaje kako su definirani u MRS-u 27 — Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji.

5.

U ovom se Standardu koristi nazivlje koje je primjereno za subjekte usmjerene na ostvarivanje dobiti, uključujući poslovne subjekte iz javnog sektora. Subjekti s neprofitnim djelatnostima iz privatnog ili javnog sektora koji primijene ovaj Standard možda će trebati mijenjati nazive određenih stavki financijskih izvještaja te nazive samih financijskih izvještaja.

6.

Slično tome, subjekti koji nemaju kapital kako je definiran u MRS-u 32 — Financijski instrumenti: prezentiranje (npr. neki uzajamni fondovi) te subjekti čiji dionički kapital nije kapital (npr. neki kooperativni subjekti) možda će trebati na odgovarajući način prilagoditi prezentiranje udjela članova ili vlasnika u financijskim izvještajima.

7.

U ovom se Standardu koriste sljedeći pojmovi u navedenom značenju:

Financijski izvještaji opće namjene (dalje u tekstu „financijski izvještaji”) jesu izvještaji namijenjeni zadovoljavanju potreba korisnika koji nisu u položaju od subjekta zahtijevati da sastavlja izvještaje prilagođene njihovim konkretnim potrebama za informacijama.

Neizvedivo Primjena zahtjeva je neizvediva kada subjekt zahtjev ne može primijeniti čak niti nakon svih razumnih nastojanja da to učini.

Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI-ji) odnose se na standarde i tumačenja koje je donio Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde (IASB). Oni obuhvaćaju:

Značajno Izostavljanje ili pogrešno prikazivanje stavki značajno je ako može, pojedinačno ili skupno, utjecati na ekonomske odluke koje korisnici donose na temelju financijskih izvještaja. Značaj ovisi o veličini i naravi izostavljene ili pogrešno prikazane stavke u danim okolnostima. Veličina ili narav stavke, ili njihova kombinacija, može biti odlučujući čimbenik.

Procjena može li izostavljanje ili pogrešno prikazivanje stavke utjecati na ekonomske odluke korisnika, te stoga biti značajno, nalaže razmatranje obilježja tih korisnika. U točki 25. Okvira za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja navodi se da se „pretpostavlja da korisnici posjeduju dovoljno znanja o poslovnim i ekonomskim aktivnostima i o računovodstvu te da su voljni proučavati informacije s razumnom pažnjom”. Stoga se prilikom procjene treba uzeti u obzir koje su razumne mogućnosti utjecaja na korisnike s navedenim obilježjima prilikom donošenja ekonomskih odluka.

Bilješke sadrže informacije kojima se dopunjuju informacije prikazane u izvještaju o financijskom položaju, izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti, odvojenom računu dobiti i gubitka (ako se prezentira), izvještaju o promjenama kapitala i izvještaju o novčanim tokovima. U bilješkama se navodi tekstualan opis ili raščlamba stavki prikazanih u tim izvještajima te informacije o stavkama koje ne ispunjavaju uvjete za priznavanje u izvještajima.

Ostala sveobuhvatna dobit obuhvaća stavke prihoda i rashoda (uključujući reklasifikacijska usklađenja) koje se ne priznaju u dobit ili gubitak kako se nalaže ili dopušta drugim MSFI-jima.

Stavke ostale sveobuhvatne dobiti uključuju:

Vlasnici su imatelji instrumenata razvrstanih u kapital.

Dobit ili gubitak jest ukupan prihod umanjen za rashode, isključujući sastavnice ostale sveobuhvatne dobiti.

Reklasifikacijska usklađenja su iznosi reklasificirani u dobit ili gubitak tekućeg razdoblja koji su u tekućem ili prethodnom razdoblju bili priznati u okviru ostale sveobuhvatne dobiti.

Ukupna sveobuhvatna dobit jest promjena u kapitalu tijekom razdoblja koja nastaje iz transakcija ili drugih događaja, osim onih promjena koje proizlaze iz transakcija s vlasnicima u njihovom svojstvu vlasnika.

Ukupna sveobuhvatna dobit obuhvaća sve sastavnice "dobiti ili gubitka" i "ostale sveobuhvatne dobiti".

8.

Iako se u ovom Standardu koriste izrazi „ostala sveobuhvatna dobit”, „dobit ili gubitak” i „ukupna sveobuhvatna dobit”, subjekti za opis ukupnih iznosa mogu koristiti i druge izraze ako je njihovo značenje jasno. Primjerice, subjekt za dobit ili gubitak može koristiti izraz „neto dobit”.

9.

Financijski su izvještaji strukturirani prikaz financijskog položaja i financijske uspješnosti subjekta. Cilj financijskih izvještaja jest osigurati informacije o financijskom položaju, financijskoj uspješnosti i novčanim tokovima subjekta koje su korisne širokom krugu korisnika pri donošenju ekonomskih odluka. Financijski izvještaji također prikazuju rezultate uprave u upravljanju resursima koji su joj povjereni. Radi ispunjenja ovog cilja, financijski izvještaji daju informacije o:

Ove informacije, zajedno s ostalim informacijama iz bilješki, korisnicima financijskih izvještaja pomažu predvidjeti buduće novčane tokove subjekta te posebno vrijeme njihovog nastanka i njihovu izvjesnost.

10.

Cjeloviti set financijskih izvještaja čine:

Subjekti za izvještaje mogu koristiti drukčije nazive od onih koji se koriste u ovom Standardu.

11.

Subjekt jednako ističe sve financijske izvještaje u cjelovitom setu financijskih izvještaja.

12.

U skladu s točkom 81. subjekt može prezentirati sastavnice dobiti ili gubitka u sklopu jednog izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti ili u odvojenom računu dobiti i gubitka. Ako se prezentira račun dobiti i gubitka, on je sastavni dio cjelovitog seta financijskih izvještaja i obvezno se prezentira neposredno prije izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti.

13.

Mnogi subjekti izvan financijskih izvještaja prezentiraju financijski osvrt uprave u kojem opisuju i pojašnjavaju glavna obilježja financijske uspješnosti i financijskog položaja subjekta te glavne neizvjesnosti s kojima se subjekt suočava. Takav izvještaj može obuhvatiti osvrt na:

14.

Izvan financijskih izvještaja mnogi subjekti također prezentiraju izvještaje i izjave poput izvještaja o zaštiti okoliša te izjave o dodanoj vrijednosti, a posebno u gospodarskim granama u kojima su ekološki čimbenici značajni te kada se djelatnici smatraju važnom skupinom korisnika. Izvještaji i izjave prezentirani izvan financijskih izvještaja izvan su područja primjene MSFI-ja.

15.

Financijskim se izvještajima nepristrano prikazuju financijski položaj, financijska uspješnost i novčani tokovi subjekta. Fer prezentiranje podrazumijeva vjerni prikaz učinaka transakcija, ostalih događaja i uvjeta u skladu s definicijama i kriterijima za priznavanje imovine, obveza, prihoda i rashoda iz Okvira. Pretpostavka je da se primjenom MSFI-ja, uz objavljivanje dodatnih informacija ako je potrebno, postiže fer prezentiranje u financijskim izvještajima.

16.

Subjekti čiji su financijski izvještaji u skladu s MSFI-jima u bilješkama objavljuju izričitu i bezrezervnu izjavu o sukladnosti. Subjekti financijske izvještaje ne smiju opisati sukladnima s MSFI-jima ako oni nisu u skladu sa svim zahtjevima MSFI-ja.

17.

U gotovo svim slučajevima fer prezentiranje se postiže postupanjem u skladu s primjenjivim MSFI-jima. Za fer prezentiranje subjekt također mora:

18.

Subjekt neprimjerene računovodstvene politike ne može ispraviti obavljivanjem korištenih računovodstvenih politika, u bilješkama ili materijalima s objašnjenjima.

19.

U iznimno rijetkim slučajevima kada uprava zaključi da bi sukladnost s određenim zahtjevom nekog MSFI-ja bila tako obmanjujuća da bi to bilo proturječno cilju financijskih izvještaja iz Okvira, subjekt odstupa od tog zahtjeva na način kako je navedeno u točki 20. ako se mjerodavnim regulativnim okvirom takvo odstupanje nalaže ili na drugi način ne zabranjuje.

20.

Kada subjekt odstupi od zahtjeva nekog MSFI-ja u skladu s točkom 19., on objavljuje:

21.

Kada subjekt odstupi od zahtjeva određenog MSFI-ja u prethodnom razdoblju, a to odstupanje utječe na iznose priznate u financijskim izvještajima za tekuće razdoblje, on objavljuje informacije iz točke 20. stavaka (c) i (d).

22.

Točka 21. primjenjuje se primjerice kada subjekt u prethodnom razdoblju odstupi od zahtjeva određenog MSFI-ja o mjerenju imovine i obveza te takvo odstupanje utječe na mjerenje promjena u imovini i obvezama priznatima u financijskim izvještajima tekućeg razdoblja.

23.

U iznimno rijetkim slučajevima kada uprava zaključi da bi sukladnost sa zahtjevom određenog MSFI-ja bila tako obmanjujuća da bi to bilo proturječno cilju financijskih izvještaja iz Okvira, ali se mjerodavnim regulatornim okvirom zabranjuje odstupanje od zahtjeva, subjekt u najvećoj mogućoj mjeri umanjuje uočene obmanjujuće aspekte sukladnosti objavljivanjem:

24.

Za potrebe točaka od 19. do 23., informacija je proturječna cilju financijskih izvještaja kada ona ne odražava vjerno transakcije, ostale događaje i uvjete za koje se smatra da ih odražava ili je razumno za očekivati da ih odražava i zbog toga bi vjerojatno mogla utjecati na ekonomske odluke korisnika financijskih izvještaja. Prilikom procjene bi li sukladnost s određenim zahtjevom nekog MSFI-ja bila u toj mjeri obmanjujuća da bi to bilo proturječno cilju financijskih izvještaja iz Okvira, uprava razmatra:

25.

Pri sastavljanju financijskih izvještaja, uprava procjenjuje sposobnost subjekta da nastavi trajno poslovati. Subjekt financijske izvještaje sastavlja na osnovi pretpostavke trajnog poslovanja, osim ako uprava namjerava likvidirati subjekt, prestati poslovati ili ako nema drugih realnih mogućnosti. Kada je uprava prilikom procjenjivanja svjesna značajne neizvjesnosti u vezi s događajima ili uvjetima koji bi mogli dovesti u pitanje sposobnost subjekta da nastavi trajno poslovati, subjekt svaku takvu neizvjesnost objavljuje. Kada subjekt financijske izvještaje ne sastavlja na osnovi pretpostavke trajnog poslovanja, on tu činjenicu objavljuje zajedno s osnovom na kojoj je sastavio financijske izvještaje i razlogom zbog kojeg se subjekt ne smatra subjektom koji će nastaviti trajno poslovati.

26.

Prilikom procjene je li pretpostavka trajnog poslovanja primjerena, uprava u obzir uzima sve raspoložive informacije o budućnosti, koja obuhvaća najmanje dvanaest mjeseci od kraja izvještajnog razdoblja, ali nije ograničena na to razdoblje. Stupanj razmatranja ovisi o činjenicama u danom slučaju. Ako je subjekt u prošlosti poslovao profitabilno te ima brzi pristup financijskim sredstvima, on bez detaljne analize može zaključiti da je računovodstvena pretpostavka trajnog poslovanja primjerena. U ostalim slučajevima uprava možda bude trebala razmotriti veliki broj čimbenika koji utječu na tekuću i očekivanu profitabilnost, planove otplate duga i moguće izvore zamjenskog financiranja prije no što se uvjeri da je pretpostavka trajnog poslovanja primjerena.

27.

Subjekt svoje financijske izvještaje, osim informacija o novčanom toku, sastavlja prema računovodstvenoj osnovi nastanka događaja.

28.

Kada se koristi računovodstvena osnova nastanka događaja, subjekt stavke priznaje kao imovinu, obveze, kapital, prihode i rashode (elementi financijskih izvještaja) kada one udovoljavaju definiciji i kriterijima za priznavanje tih elemenata iz Okvira.

29.

Subjekt odvojeno prikazuje sve značajne skupine sličnih stavki. Stavke različite naravi ili funkcije subjekt prezentira odvojeno, osim ako one nisu značajne.

30.

Financijski izvještaji nastaju obradom velikog broja transakcija ili drugih događaja koji se sažimaju u skupine prema svojoj naravi ili funkciji. Završni stupanj postupka sažimanja i razvrstavanja u skupine jest prezentacija sažetih i razvrstanih informacija koje čine stavke financijskih izvještaja. Ako određena stavka financijskih izvještaja pojedinačno nije značajna, ona se u tim izvještajima ili bilješkama sažima s drugim stavkama. Stavka koja nije dovoljno značajna za odvojen prikaz u financijskim izvještajima može biti dovoljno značajna za odvojeno prezentiranje u bilješkama.

31.

Ako informacija nije značajna, subjekt ne udovoljava određenim zahtjevima za objavljivanje iz MSFI-ja.

32.

Subjekt imovinu i obveze ili prihode i rashode ne prebija, osim ako se prijeboj nalaže ili dopušta u skladu s određenim MSFI-jem.

33.

Subjekt odvojeno prikazuje imovinu i obveze te prihode i rashode. Prijeboj u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti, izvještaju o financijskom položaju ili odvojenom računu dobiti i gubitka (ako se prezentira), osim kada prijeboj odražava bit transakcije ili drugog događaja, umanjuje mogućnost korisnika da shvati nastale transakcije, druge događaje i uvjete te da procijeni buduće novčane tokove subjekta. Mjerenje imovine bez ispravaka vrijednosti – primjerice ispravaka vrijednosti nastalih na temelju zastarjelih zaliha i sumnjivih ili spornih potraživanja – nije prijeboj.

34.

U MRS-u 18 — Prihodi definiraju se prihodi i nalaže njihovo mjerenje po fer vrijednosti primljene naknade ili potraživanja uzimajući u obzir iznose trgovačkih popusta i količinskih rabata koje subjekt odobri. U tijeku svog redovitog poslovanja subjekt obavlja druge transakcije kojima se ne ostvaruju prihodi, ali su povezane s glavnim djelatnostima iz kojih nastaju prihodi. Subjekt rezultate takvih transakcija prezentira saldiranjem prihoda i povezanih rashoda iz iste transakcije ako takvo prezentiranje odražava bit transakcije ili drugog događaja. Primjerice:

35.

Povrh toga, subjekt gubitke i dobitke proizašle iz skupine sličnih transakcija prezentira na neto osnovi, primjerice dobitke i gubitke od tečajnih razlika ili gubitke i dobitke proizašle iz financijskih instrumenata namijenjenih trgovanju. Međutim, subjekt takve dobitke i gubitke prikazuje odvojeno ako su značajni.

36.

Subjekt najmanje jednom godišnje prezentira cjeloviti set financijskih izvještaja (uključujući usporedne informacije). Ako subjekt mijenja kraj izvještajnog razdoblja i prezentira financijske izvještaje za razdoblje koje je duže ili kraće od jedne godine, uz razdoblje obuhvaćeno financijskim izvještajima objavljuje:

37.

Subjekt financijske izvještaje obično dosljedno sastavlja za razdoblje od jedne godine. Međutim, iz praktičnih razloga, neki subjekti prednost daju izvještavanju o razdoblju od primjerice 52 tjedna. Ovim se Standardom ne isključuje ta praksa.

38.

Osim ako se MSFI-jima dopušta ili nalaže drukčije, subjekt objavljuje usporedne informacije iz prethodnog razdoblja za sve iznose prikazane u financijskim izvještajima tekućeg razdoblja. Subjekt uključuje usporedne informacije za tekstualne i opisne podatke ako su one relevantne za razumijevanje finacijskih izvještaja tekućeg razdoblja.

39.

Subjekt koji objavljuje usporedne informacije prezentira najmanje dva izvještaja o financijskom položaju, po dva od svih drugih izvještaja te pripadajuće bilješke. Ako subjekt računovodstvenu politiku primjenjuje retroaktivno ili retroaktivno prepravlja stavke u financijskim izvještajima ili ih reklasificira, on prezentira najmanje tri izvještaja o financijskom položaju, po dva od svih drugih financijskih izvještaja te pripadajuće bilješke. Subjekt prezentira izvještaje o financijskom položaju:

40.

U nekim su slučajevima tekstualni podaci iz financijskih izvještaja prethodnog odnosno prethodnih razdoblja relevantni i u tekućem razdoblju. Primjerice, subjekt u tekućem razdoblju objavljuje pojedinosti o pravnom sporu čiji je ishod bio neizvjestan na kraju razdoblja koje je neposredno prethodilo izvještajnom razdoblju, a koji još nije riješen. Korisnicima je bitna informacija da je na kraju razdoblja koje je neposredno prethodilo izvještajnom razdoblju postojala neizvjesnost kao i informacija o mjerama koje su poduzete tijekom razdoblja radi uklanjanja neizvjesnosti.

41.

Kada subjekt mijenja način prezentiranja i klasificiranja stavki u financijskim izvještajima, on reklasificira usporedive iznose, osim ako je to neizvedivo. Kada subjekt reklasificira usporedne iznose, on objavljuje:

42.

Kada je reklasificiranje usporednih iznosa neizvedivo, subjekt objavljuje:

43.

Poboljšanje usporedivosti informacija unutar određenog razdoblja korisnicima pomaže pri donošenju ekonomskih odluka, posebno jer omogućuje procjenu kretanja financijskih informacija za potrebe predviđanja. U nekim slučajevima nije moguće reklasificirati usporedne informacije iz određenog ranijeg razdoblja radi postizanja usporedivosti s tekućim razdobljem. Primjerice, subjekt možda nije prikupljao informacije za prethodno razdoblje odnosno prethodna razdoblja na način kojim se omogućuje reklasificiranje, a rekonstrukcija informacija može biti neizvediva.

44.

MRS-om 8 utvrđuje se usklađivanje usporednih informacija koje je neophodno kada subjekt mijenja računovodstvenu politiku ili ispravlja pogrešku.

45.

Subjekt iz razdoblja u razdoblje dosljedno prezentira i razvrstava stavke u financijskim izvještajima, osim ako:

46.

Primjerice, značajno stjecanje ili otuđenje, ili pregled prezentiranja financijskih izvještaja mogu ukazati na potrebu da se financijski izvještaji prezentiraju na drukčiji način. Subjekt način prezentiranja financijskih izvještaja mijenja isključivo ako se promjenom u prezentiranju korisnicima financijskih izvještaja pružaju pouzdanije i relevantnije informacije te je izgledno da će se promijenjena struktura nastaviti prezentirati kako se ne bi narušila usporedivost. Kod takvih promjena u prezentiranju subjekt reklasificira usporedne informacije u skladu s točkama 41. i 42.

47.

Ovim se Standardom nalaže objavljivanje određenih informacija u izvještaju o financijskom položaju ili izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti, u odvojenom računu dobiti i gubitka (ako se prezentira) ili u izvještaju o promjenama kapitala, te objavljivanje drugih stavki u tim izvještajima ili bilješkama. MRS-om 7 — Izvještaj o novčanim tokovima utvrđuju se zahtjevi za prezentiranje izvještaja o novčanim tokovima.

48.

U ovom se Standardu pojam „objavljivanje” ponekad koristi u širem smislu koji obuhvaća stavke prezentirane u financijskim izvještajima. Objavljivanje se nalaže i drugim MSFI-jima. Osim ako je u ovom Standardu ili nekom drugom MSFI-ju određeno drukčije, objavljivanje se vrši u financijskim izvještajima.

49.

Subjekt financijske izvještaje jasno označava te ih razlikuje od drugih informacija u istom objavljenom dokumentu.

50.

MSFI-ji se primjenjuju isključivo na financijske izvještaje, a ne nužno i na druge informacije prikazane u godišnjem izvještaju, regulatornim podnescima ili nekom drugom dokumentu. Prema tome, važno je da korisnici mogu razlikovati informacije sastavljene uz primjenu MSFI-ja od drugih informacija koje korisnicima mogu biti bitne, ali ne podliježu tim zahtjevima.

51.

Subjekt jasno označava sve financijske izvještaje i bilješke. Povrh toga, subjekt vidljivo ističe sljedeće informacije te ih ponavlja ako je to neophodno za razumijevanje prikazanih informacija:

52.

Subjekt zahtjeve iz točke 51. ispunjava označavanjem stranica, izvještaja, bilješki, stupaca i sličnog odgovarajućim zaglavljima. Najbolji način prezentiranja takvih informacija utvrđuje se na temelju prosudbe. Primjerice, kada subjekt financijske izvještaje prezentira u elektronskom obliku, ne koristi se uvijek odvajanje stranica; subjekt tada prezentira prethodno navedene stavke kako bi omogućio razumijevanje informacija sadržanih u financijskim izvještajima.

53.

Subjekt financijske izvještaje često nastoji učiniti razumljivijima prezentiranjem informacija u tisućama ili milijunima jedinica prezentacijske valute. To je prihvatljivo sve dok subjekt objavljuje razinu zaokruživanja i ne izostavlja značajne informacije.

54.

Izvještaj o financijskom položaju uključuje barem stavke kojima se prikazuju sljedeći iznosi:

55.

Subjekt u izvještaju o financijskom položaju prikazuje dodatne stavke, zaglavlja i međusume kada je takvo prezentiranje važno za razumijevanje financijskog položaja subjekta.

56.

Kada subjekt u izvještaju o financijskom položaju odvojeno prezentira kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu te kratkoročne i dugoročne obveze, on odgođenu poreznu imovinu (obveze) ne razvrstava u kratkotrajnu imovinu (obveze).

57.

Ovim se Standardom ne propisuje redoslijed niti oblik u kojem subjekt prezentira stavke. U točki 54. jednostavno se navode stavke koje su po svojoj naravi i funkciji dovoljno različite za odvojeno prezentiranje u izvještaju o financijskom položaju. Povrh toga:

58.

Subjekt prosuđuje hoće li dodatne stavke prezentirati odvojeno na temelju procjene:

59.

Korištenje različitih osnova mjerenja za različite skupine imovine ukazuje na to da se njihova narav ili funkcija razlikuju te ih stoga subjekt prezentira kao odvojene stavke. Primjerice, različite skupine nekretnina, postrojenja i opreme mogu se u skladu s MRS-om 16 iskazivati po nabavnoj vrijednosti ili revaloriziranim iznosima.

60.

Subjekt u izvještaju o financijskom položaju kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu te kratkotrajne i dugotrajne obveze prezentira odvojeno u skladu s točkama od 66. do 76., osim kada prezentiranje na temelju likvidnosti daje pouzdanije i relevantnije informacije. Kada se primjenjuje ta iznimka, subjekt svu imovinu i obveze prezentira prema likvidnosti.

61.

Neovisno o tome koja se metoda prezentiranja odabere, subjekt za svaku stavku imovine i obveza u kojoj se objedinjuju iznosi čiji se povrat ili podmirenje očekuje u roku od:

62.

Kada subjekt robu i usluge isporučuje u sklopu jasno prepoznatljivog poslovnog ciklusa, odvojeno klasificiranje kratkotrajne i dugotrajne imovine i obveza u izvještaju o financijskom položaju daje korisne informacije za razlikovanje neto imovine koja neprekidno cirkulira kao obrtni kapital od one koju subjekt koristi za dugoročno poslovanje. Također se ističe imovina za koju se očekuje da će se realizirati unutar tekućeg poslovnog ciklusa te obveze koje dospijevaju u istom razdoblju.

63.

Za neke subjekte poput financijskih institucija, prikaz imovine i obveza prema rastućoj ili padajućoj likvidnosti osigurava pouzdanije i relevantnije informacije nego prezentiranje prema ročnosti jer ti subjekti ne nude robu ili usluge unutar jasno prepoznatljivog poslovnog ciklusa.

64.

Prilikom primjene točke 60. subjektu je dopušteno prezentirati određenu imovinu i obveze prema ročnosti te ostalu imovinu i obveze prema likvidnosti kada se time osiguravaju pouzdanije i relevantnije informacije. Potreba za mješovitim prezentiranjem može nastati kod subjekata koji obavljaju različite djelatnosti.

65.

Informacije o očekivanim datumima realizacije imovine i obveza korisne su za procjenu likvidnosti i solventnosti subjekta. MSFI-jom 7 — Financijski instrumenti: objavljivanje nalaže se objavljivanje datuma dospijeća financijske imovine i financijskih obveza. Financijska imovina obuhvaća potraživanja od kupaca i ostala potraživanja, dok financijske obveze obuhvaćaju obveze prema dobavljačima i ostale obveze. Informacije o očekivanom datumu povrata nemonetarne imovine poput zaliha te o očekivanom datumu podmirenja obveza poput rezerviranja također su korisne bez obzira razvrstavaju li se imovina ili obveze u kratkotrajnu ili dugotrajnu imovinu ili obveze. Primjerice, subjekt objavljuje iznos zaliha od kojih se povrat očekuje u roku od više od dvanaest mjeseci nakon izvještajnog razdoblja.

66.

Subjekt imovinu razvrstava u kratkotrajnu imovinu kada:

Svu ostalu imovinu subjekt razvrstava u dugotrajnu imovinu.

67.

U ovom se Standardu pojam „dugotrajna” koristi za materijalnu, nematerijalnu i financijsku imovinu dugotrajne naravi. Međutim, Standardom se ne zabranjuje upotreba alternativnih naziva sve dok je značenje jasno.

68.

Poslovni ciklus subjekta jest razdoblje između stjecanja imovine za obradu i njezine realizacije u novac ili novčane ekvivalente. Kada redoviti poslovni ciklus subjekta nije jasno prepoznatljiv, pretpostavlja se da on traje dvanaest mjeseci. Kratkotrajna imovina uključuje imovinu (poput zaliha i potraživanja od kupaca) koja se prodaje, troši ili realizira u sklopu redovitog poslovnog ciklusa čak i kada se ne očekuje da će se realizirati u roku od dvanaest mjeseci nakon izvještajnog razdoblja. Kratkotrajna imovina također obuhvaća imovinu koja se u prvom redu drži radi trgovanja (financijska imovina iz ove kategorije razvrstava se u imovinu namijenjenu trgovanju u skladu s MRS-om 39) te kratkotrajni dio dugotrajne financijske imovine.

69.

Subjekt obvezu razvrstava u kratkotrajne obveze kada:

Subjekt sve ostale obveze razvrstava u dugoročne obveze.

70.

Određene kratkoročne obveze poput obveza prema dobavljačima te rezerviranja za troškove djelatnika i drugi troškovi poslovanja dio su obrtnog kapitala koji se koristi u redovitom poslovnom ciklusu subjekta. Subjekt takve poslovne stavke razvrstava u kratkoročne obveze čak i kada one dospijevaju za podmirenje u roku duljem od dvanaest mjeseci nakon izvještajnog razdoblja. Isti redoviti poslovni ciklus primjenjuje se na razvrstavanje imovine i obveza subjekta. Kada subjektov redoviti poslovni ciklus nije jasno prepoznatljiv, pretpostavlja se da on traje dvanaest mjeseci.

71.

Ostale kratkoročne obveze ne podmiruju se u sklopu redovitog poslovnog ciklusa, ali dospijevaju za podmirenje u roku od dvanaest mjeseci nakon izvještajnog razdoblja ili se u prvom redu drže radi trgovanja. Kao primjeri mogu se navesti financijske obveze razvrstane u obveze namijenjene trgovanju u skladu s MRS-om 39, prekoračenja po bankovnom računu te kratkoročni dio dugoročnih financijskih obveza, obveze za dividendu, obveze za porez na dobit te ostale obveze kojima se ne može trgovati. Financijske obveze kojima se osigurava financiranje na dugoročnoj osnovi (tj. koje ne čine dio obrtnog kapitala koji se koristi u redovitom poslovnom ciklusu subjekta) te ne dospijevaju za podmirenje u roku od dvanaest mjeseci nakon izvještajnog razdoblja jesu dugoročne obveze na koje se primjenjuju točke 74. i 75.

72.

Subjekt financijske obveze razvrstava u kratkoročne obveze kada one dospijevaju za podmirenje u roku od dvanaest mjeseci nakon izvještajnog razdoblja čak i:

73.

Ako subjekt očekuje i može zahtijevati da se obveza na temelju postojećeg sporazuma o kreditu refinancira ili prolongira za najmanje dvanaest mjeseci nakon izvještajnog razdoblja, on tu obvezu razvrstava u dugoročne obveze čak i ako bi ona u suprotnom dospjela unutar krećeg razdoblja. Međutim, kada subjekt o refinanciranju ili prolongiranju obveze ne može odlučivati prema vlastitom nahođenju (primjerice, kada ne postoji sporazum o refinanciranju), subjekt ne razmatra mogućnost refinanciranja obveze te obvezu razvrstava u kratkoročne obveze.

74.

Ako subjekt na kraju ili prije kraja izvještajnog razdoblja prekrši odredbe sporazuma o dugoročnom kreditu te zbog toga obveza postane plativa na zahtjev, subjekt tu obvezu razvrstava u kratkoročne obveze čak i ako je vjerovnik nakon izvještajnog razdoblja, a prije odobrenja izdavanja financijskih izvještaja, pristao da neće zahtijevati plaćanje zbog kršenja odredbi. Subjekt obvezu razvrstava u kratkoročne obveze jer na kraju izvještajnog razdoblja nema bezuvjetno pravo na odgodu podmirenja obveze za najmanje dvanaest mjeseci nakon kraja izvještajnog razdoblja.

75.

Međutim, subjekt obvezu razvrstava u dugoročne obveze ako je vjerovnik do kraja izvještajnog razdoblja pristao odobriti razdoblje počeka koje završava najmanje dvanaest mjeseci nakon izvještajnog razdoblja unutar kojeg subjekt može ispraviti povredu i tijekom kojeg vjerovnik ne može zahtijevati trenutnu otplatu.

76.

Za kredite razvrstane u kratkoročne obveze, ako između kraja izvještajnog razdoblja i datuma odobrenja izdavanja financijskih izvještaja dođe do sljedećih događaja, ti se događaji u skladu s MRS-om 10 — Događaji nakon izvještajnog razdoblja objavljuju kao događaji koji se ne usklađuju:

77.

Subjekt u izvještaju o financijskom položaju ili bilješkama objavljuje daljnju raščlambu prezentiranih stavki razvrstanih na način primjeren poslovanju subjekta.

78.

Pojedinosti koje se navode prilikom raščlambe ovise o zahtjevima MSFI-ja te o veličini, naravi i funkciji obuhvaćenih iznosa. Subjekt prilikom donošenja odluke o osnovi raščlambe također razmatra čimbenike iz točke 58. Informacije koje se objavljuju razlikuju se od stavke do stavke, primjerice:

79.

Subjekt u izvještaju o financijskom položaju, izvještaju o promjenama kapitala ili u bilješkama objavljuje sljedeće informacije:

80.

Subjekt bez dioničkog kapitala poput partnerstva ili trusta objavljuje informacije koje su istovjetne onima čije se objavljivanje nalaže u skladu s točkom 79. stavkom (a), a kojima se prikazuju promjene tijekom razdoblja za sve kategorije udjela u kapitalu te prava, prioriteti i ograničenja koja se odnose na sve kategorije udjela u kapitalu.

81.

Subjekt sve stavke prihoda i rashoda priznate u razdoblju prezentira:

82.

Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti obuhvaća barem stavke kojima se prezentiraju sljedeći iznosi za razdoblje:

83.

Subjekt u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti objavljuje sljedeće stavke koje se odnose na raspodjelu dobiti ili gubitka razdoblja:

84.

Subjekt u odvojenom računu dobiti i gubitka (vidjeti točku 81.) može prezentirati stavke iz točke 82. stavaka od (a) do (f) te informacije iz točke 83. stavka (a).

85.

Subjekt u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti i odvojenom računu dobiti i gubitka (ako se prezentira) prikazuje dodatne stavke, zaglavlja i međuzbrojeve kada je takav prikaz važan za razumijevanje njegove financijske uspješnosti.

86.

Budući da se učinci subjektovih različitih djelatnosti, transakcija i ostalih događaja razlikuju po učestalosti, mogućnosti ostvarenja dobiti ili gubitka te predvidljivosti, objavljivanje sastavnica financijske uspješnosti korisnicima pomaže pri razumijevanju postignutih financijskih rezultata te projiciranju budućih financijskih rezultata. Subjekt u izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti te u odvojeni račun dobiti i gubitka (ako se prezentira) uključuje dodatne stavke te mijenja korištene nazive i redoslijed stavki kada je to neophodno radi pojašnjavanja financijske uspješnosti. Subjekt pri tome razmatra čimbenike poput značaja, naravi i funkcije stavki prihoda i rashoda. Primjerice, financijske institucije mogu mijenjati nazive radi davanja informacija koje su važne za poslovanje financijskih institucija. Subjekt ne prebija stavke prihoda i rashoda, osim ako su ispunjeni kriteriji iz stavka 32.

87.

Subjekt u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti, odvojenom računu dobiti i gubitka (ako se prezentira) ili u bilješkama stavke prihoda i rashoda ne prezentira kao izvanredne stavke.

88.

Subjekt sve stavke prihoda i rashoda razdoblja priznaje u dobit ili gubitak, osim ako se određenim MSFI-jem propisuje ili dopušta drukčije.

89.

U pojedinim se MSFI-jima navode slučajevi kada subjekt određene stavke priznaje izvan dobiti ili gubitka tekućeg razdoblja. U MRS-u 8 navode se dva takva slučaja: ispravak pogrešaka i učinci promjena računovodstvenih politika. Drugim se MSFI-jima propisuje ili dopušta isključivanje sastavnica ostale sveobuhvatne dobiti koje udovoljavaju definiciji prihoda ili rashoda iz Okvira (vidjeti točku 7.).

90.

Subjekt u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti ili u bilješkama objavljuje iznos poreza na dobit za svaku sastavnicu ostale sveobuhvatne dobiti, uključujući reklasifikacijska usklađenja.

91.

Subjekt sastavnice ostale sveobuhvatne dobiti može prezentirati:

92.

Subjekt objavljuje reklasifikacijska usklađenja koja se odnose na sastavnice ostale sveobuhvatne dobiti.

93.

U ostalim se MSFI-jima navodi razvrstavaju li se i kada iznosi prethodno priznati u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti u dobit ili gubitak. Takva se reklasificiranja u ovom Standardu nazivaju reklasifikacijskim usklađenjima. Reklasifikacijska se usklađenja uključuju u odgovarajuću sastavnicu ostale sveobuhvatne dobiti u razdoblju u kojem se usklađenje reklasificira u dobit ili gubitak. Primjerice, dobit proizašla od otuđenja financijske imovine raspoložive za prodaju uključuje se u dobit ili gubitak tekućeg razdoblja. Navedeni iznosi mogu biti priznati u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti kao nerealizirana dobit u tekućem ili ranijim razdobljima. Ta se nerealizirana dobit odbija od ostale sveobuhvatne dobiti u razdoblju u kojem se realizirana dobit reklasificira u dobit i gubitak radi izbjegavanja njihovog dvostrukog uključivanja u ukupnu sveobuhvatnu dobit.

94.

Subjekt reklasifikacijska usklađenja može prezentirati u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti ili u bilješkama. Subjekt koji reklasifikacijska usklađenja prikazuje u bilješkama, sastavnice ostale sveobuhvatne dobiti prezentira nakon svih povezanih reklasifikacijskih usklađenja.

95.

Reklasifikacijska usklađenja nastaju primjerice prilikom otuđenja inozemnog poslovanja (vidjeti MRS 21), prestanka priznavanja financijske imovine raspoložive za prodaju (vidjeti MRS 39) i kada zaštićena predviđena transakcija utječe na dobit ili gubitak (vidjeti točku 100. MRS-a 39 u vezi sa zaštitom novčanih tokova).

96.

Reklasifikacijska usklađenja ne nastaju iz promjena revalorizacijskog viška priznatih u skladu s MRS-om 16 ili MRS-om 38 ili iz aktuarskih dobitaka i gubitaka na temelju planova definiranih primanja priznatih u skladu s točkom 93.A MRS-a 19. Ove se sastavnice priznaju u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti te se u narednim razdobljima ne reklasificiraju u dobit ili gubitak. Promjene revalorizacijskog viška mogu se u narednim razdobljima prenijeti u zadržanu dobit u skladu s korištenjem imovine ili kada se imovina prestane priznavati (MRS 16 i MRS 38). Aktuarski dobici i gubici iskazuju se u sklopu zadržane dobiti u razdoblju u kojem se priznaju kao ostala sveobuhvatna dobit (vidjeti MRS 19).

97.

Kada su stavke prihoda ili rashoda značajne, subjekt njihovu narav i iznos objavljuje odvojeno.

98.

Okolnosti u kojima se stavke prihoda i rashoda objavljuju odvojeno jesu:

99.

Subjekt analizu rashoda priznatih u dobit ili gubitak prezentira razvrstavanjem prema naravi rashoda ili njihovoj funkciji unutar subjekta, ovisno o tome što pruža pouzdanije i relevantnije informacije.

100.

Subjektima se preporučuje da raščlambu iz točke 99. prezentiraju u sklopu izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti ili u odvojenom računu dobiti i gubitka (ako se prezentira).

101.

Rashodi se raščlanjuju kako bi se istaknule sastavnice financijske uspješnosti koje se mogu razlikovati po učestalosti, mogućnosti dobiti ili gubitka te predvidivosti. Informacije se mogu prezentirati na dva različita načina.

102.

Prvi način raščlanjivanja jest metoda „naravi rashoda”. Subjekt objedinjava rashode u dobiti ili gubitku u skladu s njihovom naravi (primjerice, deprecijacija, troškovi materijala, troškovi prijevoza, primanja zaposlenih i troškovi oglašavanja) te ih ne preraspoređuje prema pripadnosti određenim funkcionalnim područjima unutar subjekta. Ova metoda može biti jednostavna za primjenu jer se rashodi ne moraju pripisati pojedinačnim funkcionalnim područjima. U nastavku se navodi primjer razvrstavanja primjenom metode naravi rashoda.

103.

Drugi je oblik raščlanjivanja metoda „funkcije rashoda” ili „troškova prodanih proizvoda” te se rashodi razvrstavaju prema njihovoj funkciji kao dio troškova prodanih proizvoda ili, primjerice, troškova distribucije ili administrativnih troškova. Prema ovoj metodi subjekt odvojeno od drugih rashoda objavljuje barem troškove prodanih proizvoda. Ovom se metodom korisnicima mogu dati relevantnije informacije nego razvrstavanjem rashoda prema njihovoj naravi, ali raspoređivanje rashoda po funkcijama može podrazumijevati proizvoljno raspoređivanje i u znatnoj mjeri uključivati prosuđivanje. U nastavku se navodi primjer razvrstavanja primjenom metode funkcije rashoda.

104.

Subjekt koji rashode razvrstava prema funkciji objavljuje dodatne informacije o naravi rashoda, uključujući rashode deprecijacije i amortizacije te troškove primanja zaposlenih.

105.

Izbor između metode troškova prodanih proizvoda i metode naravi troškova ovisi o povijesnim čimbenicima i čimbenicima sektora te vrsti subjekta. Obje metode ukazuju na troškove koji se mogu mijenjati, izravno ili neizravno, s promjenama u obujmu prometa ili proizvodnje subjekta. Budući da svaka metoda prezentiranja ima različite prednosti za različite vrste subjekata, ovim se Standardom nalaže da uprava odabere način prezentiranja koji je pouzdan i relevantniji. Međutim, budući da su informacije o naravi rashoda korisne za predviđanje budućih novčanih tokova, objavljivanje dodatnih informacija propisuje se ako se primjenjuje razvrstavanje prema funkciji troškova. Pojam „primanja zaposlenih” iz točke 104. ima isto značenje kao i u MRS-u 19.

106.

Subjekt u izvještaju o promjenama kapitala prikazuje:

107.

Subjekt u izvještaju o promjenama kapitala ili bilješkama prezentira iznos dividendi priznatih kao raspodjele vlasnicima tijekom razdoblja te pripadajući iznos po dionici.

108.

Sastavnice kapitala iz točke 106. uključuju primjerice sve kategorije uplaćenog kapitala, ukupni iznos svake kategorije ostale sveobuhvatne dobiti i zadržanu dobit.

109.

Promjene subjektova kapitala između početka i kraja izvještajnog razdoblja odražavaju povećanje ili smanjenje njegove neto imovine tijekom razdoblja. Osim promjena koje proizlaze iz transakcija s vlasnicima u njihovom svojstvu vlasnika (poput uplate kapitala, otkup subjektovih vlastitih vlasničkih instrumenata i dividendi) te transakcijskih troškova koji su izravno povezani s takvim transakcijama, ukupna promjena kapitala tijekom razdoblja predstavlja ukupni iznos prihoda i rashoda, uključujući dobitke i gubitke koji proizlaze iz poslovanja subjekta tijekom tog razdoblja.

110.

MRS-om 8 nalaže se retroaktivno usklađivanje za učinke promjena u računovodstvenim politikama, u mjeri u kojoj je to izvedivo, osim ako se prijelaznim odredbama nekog drugog MSFI-ja nalaže drukčije. MRS-om 8 se, u mjeri u kojoj je to izvedivo, također nalaže retroaktivno prepravljanje radi ispravljanja pogrešaka. Retroaktivno usklađivanje i retroaktivno prepravljanje nisu promjene kapitala nego usklađivanje početnog stanja zadržane dobiti, osim ako se nekim MSFI-jem nalaže retroaktivno usklađivanje neke druge sastavnice kapitala. U točki 106. stavku (b) nalaže se da se u izvještaju o promjenama kapitala objavi ukupan iznos usklađivanja za svaku sastavnicu kapitala tako da se ona usklađivanja koja proizlaze iz promjena računovodstvenih politika prikažu odvojeno od onih usklađivanja koja proizlaze iz ispravaka pogrešaka. Ta se usklađivanja objavljuju za svako prethodno razdoblje i početak razdoblja.

111.

Informacije o novčanim tokovima korisnicima financijskih izvještaja daju osnovu za procjenu sposobnosti subjekta da stvara novac i novčane ekvivalente te potrebe subjekta za korištenjem tih novčanih tokova. U MRS-u 7 navode se zahtjevi za prezentiranje i objavljivanje informacija o novčanim tokovima.

112.

U bilješkama se:

113.

Ako je izvedivo, subjekt bilješke prezentira sustavno. Subjekt svaku stavku u izvještaju o financijskom položaju, izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti, u odvojenom računu dobiti i gubitka (ako se prezentira) te u izvještaju o promjenama kapitala i izvještaju o novčanim tokovima unakrsnom uputom povezuje s odnosnim informacijama u bilješkama.

114.

Subjekt bilješke obično prezentira sljedećim redoslijedom koji korisnicima pomaže pri razumijevanju financijskih izvještaja i uspoređivanju s financijskim izvještajima drugih subjekata:

115.

U nekim slučajevima može biti neophodno ili poželjno promijeniti redoslijed određenih stavki u bilješkama. Primjerice, subjekt informacije o promjenama fer vrijednosti priznatima u dobit ili gubitak može povezati s informacijama o dospijeću financijskih instrumenata iako se prve odnose na izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti ili odvojeni račun dobiti i gubitka (ako se prezentira), a druge na izvještaj o financijskom položaju. Neovisno o tome, sustavna struktura bilješki zadržava se sve dok je to izvedivo.

116.

Subjekt bilješke kojima se daju informacije o osnovi za sastavljanje financijskih izvještaja i određenim računovodstvenim politikama može prezentirati kao odvojeni dio financijskih izvještaja.

117.

Subjekt u sažetku važnih računovodstvenih politika objavljuje:

118.

Važno je da subjekt o osnovi ili osnovama mjerenja korištenoj odnosno korištenima u financijskim izvještajima (primjerice, povijesni trošak, tekući trošak, neto ostvariva vrijednost, fer vrijednost i nadoknadivi iznos) obavijesti korisnike jer osnova na kojoj subjekt sastavlja financijske izvještaje u značajnoj mjeri utječe na analizu korisnika. Kada subjekt u financijskim izvještajima koristi više osnova za mjerenje, primjerice kada se revaloriziraju određene skupine imovine, dovoljno je dati naznaku skupina imovine i obveza na koje se svaka osnova za mjerenje primjenjuje.

119.

Prilikom odlučivanja treba li se objaviti određena računovodstvena politika, uprava razmatra bi li takvo objavljivanje pomoglo korisnicima u razumijevanju načina na koji se transakcije, drugi događaji i uvjeti odražavaju na objavljene financijske rezultate i financijski položaj. Objavljivanje određenih računovodstvenih politika za korisnike je posebno korisno kada se te politike odabiru iz alternativa ponuđenih u MSFI-jima. Kao primjer može se navesti objavljivanje priznaje li pothvatnik svoj udio u zajednički kontroliranom subjektu primjenom metode proporcionalne konsolidacije ili metode udjela (vidjeti MRS 31 — Udjeli u zajedničkim pothvatima). Nekim se MSFI-jima izričito nalaže objavljivanje određenih računovodstvenih politika, uključujući odabir uprave između različitih politika koje se dopuštaju MSFI-jima. Primjerice, MRS-om 16 nalaže se obavljivanje osnove za mjerenje korištene za skupine nekretnina, postrojenja i opreme.

120.

Svaki subjekt razmatra narav svog poslovanja i politike za koje bi korisnik njegovih financijskih izvještaja očekivao da se objave za tu vrstu subjekta. Primjerice, korisnici bi od subjekta koji je obveznik poreza na dobit očekivali objavljivanje njegovih računovodstvenih politika za porez na dobit uključujući one politike koje se primjenjuju na odgođene porezne obveze i odgođenu poreznu imovinu. Kada subjekt ima značajno inozemno poslovanje ili transakcije u stranim valutama, korisnici bi očekivali objavljivanje računovodsvenih politika za priznavanje dobitaka i gubitaka od tečajnih razlika.

121.

Računovodstvena politika može biti važna zbog naravi poslovanja subjekta čak i kada iznosi za tekuće i prethodno razdoblje nisu značajni. Također je primjereno objaviti svaku važnu računovodstvenu politiku koja se izričito ne nalaže MSFI-jima, ali koju subjekt odabere i primijeni u skladu s MRS-om 8.

122.

Subjekt u sažetku važnih računovodstvenih politika ili drugim bilješkama objavljuje koje je prosudbe – osim onih koje uključuju procjenu (vidjeti točku 125.) – uprava dala u postupku primjene računovodstvenih politika subjekta, a koje u najvećoj mjeri utječu na iznose priznate u financijskim izvještajima.

123.

U postupku primjene računovodstvenih politika subjekta uprava daje različite prosudbe – osim onih koje uključuju procjene – koje u značajnoj mjeri utječu na iznose priznate u financijskim izvještajima. Primjerice, uprava daje prosudbe pri utvrđivanju:

124.

Objavljivanje nekih informacija u skladu s točkom 122. nalaže se drugim MSFI-jima. Primjerice, MRS-om 27 subjektu se nalaže objavljivanje razloga iz kojih vlasnički udio subjekta u drugom subjektu koji nije ovisno društvo, nije kontrola nad tim subjektom čak i kada izravno ili neizravno preko ovisnih poduzeća drži više od polovice stvarnih ili potencijalnih glasačkih prava. MRS-om 40 — Ulaganja u nekretnine nalaže se objavljivanje kriterija koje je subjekt postavio radi razlikovanja investicijskih nekretnina od nekretnina koje koristi vlasnik i nekretnina namijenjenih prodaji u okviru redovitog poslovanja, kada je nekretnine teško razvrstati.

125.

Subjekt objavljuje informacije o pretpostavkama za budućnost i drugim glavnim izvorima neizvjesnosti procjene na kraju izvještajnog razdoblja koje nose značajan rizik da će za posljedicu imati značajno usklađivanje knjigovodstvenih iznosa imovine i obveza u sljedećoj poslovnoj godini. O toj se imovini i obvezama u bilješkama objavljuju pojedinosti o:

126.

Za utvrđivanje knjigovodstvenih iznosa određene imovine i obveza neophodno je procijeniti učinak neizvjesnih budućih događaja na tu imovinu i obveze na kraju izvještajnog razdoblja. Primjerice, u nedostatku nedavno snimljenih tržišnih cijena, procjene za budućnost neophodne su za mjerenje nadoknadivog iznosa skupina nekretnina, postrojenja i opreme, učinka tehnološke zastarjelosti zaliha, rezerviranja koja ovise o ishodu sudskih sporova u tijeku te dugoročnih obveza za primanja zaposlenih poput obveza za mirovine. Ove procjene uključuju pretpostavke o stavkama kao što su usklađivanje rizika s novčanim tokovima ili diskontnim stopama, buduće promjene plaća te buduće promjene cijena koje utječu na druge troškove.

127.

Pretpostavke i drugi izvori neizvjesnosti procjene koji se objavljuju u skladu s točkom 125. odnose se na procjene koje od uprave zahtijevaju najteže, subjektivne i složene prosudbe. S povećanjem broja varijabli i pretpostavki koje utječu na moguće buduće rješavanje povećanja neizvjesnosti te prosudbe postaju subjektivnije i složenije, a shodno tome obično se povećava i mogućnost posljedičnih značajnih usklađivanja knjigovodstvenih iznosa imovine i obveza.

128.

Objavljivanje informacija iz točke 125. nije obvezno za imovinu i obveze sa značajnim rizikom od promjene njihovih knjigovodstvenih iznosa tijekom naredne poslovne godine ako se na kraju izvještajnog razdoblja mjere po fer vrijednosti na temelju nedavno snimljenih tržišnih cijena. Takve se fer vrijednosti mogu značajno promijeniti tijekom sljedeće poslovne godine, ali te promjene ne nastaju zbog pretpostavki ili drugih izvora neizvjesnosti procjene na kraju izvještajnog razdoblja.

129.

Subjekt informacije iz točke 125. prezentira na način koji korisnicima financijskih izvještaja pomaže razumjeti prosudbe koje uprava donosi o budućnosti i o ostalim izvorima neizvjesnosti procjena. Narav i opseg informacija mijenjaju se ovisno o naravi pretpostavke i drugim okolnostima. Primjeri vrsta informacija koje subjekt objavljuje jesu:

130.

Ovim se Standardom subjektu pri objavljivanju informacija iz točke 125. ne nalaže objavljivanje proračunskih informacija ni predviđanja.

131.

Ponekad se na kraju izvještajnog razdoblja ne može objaviti opseg mogućih učinaka pretpostavke ili drugog izvora neizvjesnosti procjene. U takvim slučajevima subjekt objavljuje da je na temelju postojećih saznanja razumno moguće da bi zbog ishoda u narednoj poslovnoj godini, koji se razlikuju od pretpostavke, moglo biti neophodno značajno usklađivanje knjigovodstvenog iznosa imovine ili obveze na koju utječu. U svakom slučaju subjekt objavljuje narav i knjigovodstveni iznos imovine ili obveze (ili skupine imovine ili obveza) na koju pretpostavka utječe.

132.

Objavljivanje određenih prosudbi uprave u postupku primjene računovodstvenih politika subjekta iz točke 122. nije povezano s objavljivanjem izvora neizvjesnosti procjene iz točke 125.

133.

Drugim se MSFI-jima nalaže objavljivanje nekih pretpostavki koje bi u suprotnom bile neophodne u skladu s točkom 125. Primjerice, MRS-om 37 u određenim se okolnostima nalaže objavljivanje glavnih pretpostavki o budućim događajima koji utječu na kategorije rezerviranja. MRS-om 7 nalaže se objavljivanje značajnih pretpostavki koje subjekt primjenjuje prilikom procjenjivanja fer vrijednosti financijske imovine i financijskih obveza koje se knjigovodstveno iskazuju po fer vrijednosti. MRS-om 16 nalaže se objavljivanje značajnih pretpostavki koje subjekt primjenjuje prilikom procjenjivanja fer vrijednosti revaloriziranih stavki nekretnina, postrojenja i opreme.

134.

Subjekt objavljuje informacije koje korisnicima financijskih izvještaja omogućuju ocjenjivanje ciljeva, politika i postupaka upravljanja kapitalom subjekta.

135.

Radi postupanja u skladu s točkom 134., subjekt objavljuje sljedeće:

Subjekt ove informacije zasniva na podacima koji se interno dostavljaju ključnim osobama na rukovodećim položajima.

136.

Subjekt može upravljati kapitalom na različite načine i na njega se mogu primjenivati različiti kapitalni zahtjevi. Primjerice, konglomerat može obuhvaćati subjekte koji se bave osiguravajućom i bankovnom djelatnošću i ti subjekti mogu poslovati u različitim nadležnostima. Kada sažeto objavljivanje kapitalnih zahtjeva i načina na koji se upravlja kapitalom ne bi davalo korisne informacije ili bi iskrivilo razumijevanje korisnika financijskih izvještaja o kapitalnim resursima subjekta, subjekt odvojeno objavljuje informacije za svaki kapitalni zahtjev kojem subjekt podliježe.

137.

Subjekt u bilješkama objavljuje:

138.

Ako nisu objavljene drugdje u informacijama objavljenima zajedno s financijskim izvještajima, subjekt objavljuje sljedeće informacije:

139.

Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja počinju 1. siječnja 2009. ili nakon toga. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard usvoji u ranijem razdoblju, on tu činjenicu objavljuje.

140.

Ovaj Standard zamjenjuje MRS 1 — Prezentacija financijskih izvještaja, revidiran 2003. i izmijenjen 2005. godine.