11/Sv. 047

HR

Službeni list Europske unije

245

L 185/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.07.2008.

(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2022/95 (2) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije obuhvaćenog oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90. U skladu s daljnjim ispitnim postupkom koji je utvrdio da su carine bile apsorbirane, mjere su izmijenjene Uredbom (EZ) br. 663/98 (3). Nakon zahtjeva za revizijom nakon isteka mjera i privremenom revizijom u skladu s člankom 11. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 658/2002 (4) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu od 47,07 EUR po toni na uvoz amonijevog nitrata obuhvaćenog oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90 i podrijetlom iz Rusije. Konačno, provedena je privremena revizija opsega proizvoda i Uredbom Vijeća (EZ) br. 945/2005 (5) uvedena je konačna antidampinška pristojba u rasponu između 41,42 EUR po toni i 47,07 EUR po toni na uvoz krutih gnojiva podrijetlom iz Rusije s masenim udjelom amonijevog nitrata većim od 80 % („AN”), obuhvaćenih oznakama KN 3102 30 90, 3102 40 90, ex 3102 29 00, ex 3102 60 00, ex 3102 90 00, ex 3105 10 00, ex 3105 20 10, ex 3105 51 00, ex 3105 59 00 i ex 3105 90 91.

(2)

Vijeće je 19. travnja 2007. Uredbom (EZ) br. 442/2007 (6) uvelo konačne antidampinške mjere na uvoz AN-a podrijetlom iz Ukrajine.

(3)

Vijeće je 30. travnja 2005. dobilo zahtjev za parcijalnom privremenom revizijom u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe („privremena revizija”). Zahtjev, ograničen u opsegu na damping, podnio je Open Joint Stock Company (OJSC) Mineral and Chemical Company „EuroChem” („EuroChem”), proizvođač izvoznik AN-a u Rusiji.

(4)

EuroChem je tvrdio i podnio dokaz prima facie da su se okolnosti promijenile i, posebno, da bi usporedba uobičajene vrijednosti temeljene na njegovim vlastitim podacima s izvoznim cijenama dotičnog proizvoda kada se prodaje za izvoz u Zajednicu dovela do smanjenja dampinga znatno ispod razine trenutačnih mjera. Stoga daljnja primjena mjera na postojećoj razini, koja se temeljila na prethodno utvrđenoj marži štete, više ne bi bila nužna za uklanjanje učinka dampinga.

(5)

Utvrdivši, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, da je postojao dostatni dokaz za pokretanje privremene revizije, Komisija je pokrenula tu reviziju 30. studenoga 2005. (7).

(6)

Nakon objave obavijesti o skorom isteku (8) Komisija je 17. siječnja 2007. zaprimila zahtjev za revizijom nakon isteka mjere.

(7)

Zahtjev je podnijelo Europsko udruženje proizvođača umjetnih gnojiva (EFMA, podnositelj zahtjeva) u ime proizvođača koji predstavljaju većinu, u ovom slučaju više od 50 %, ukupne proizvodnje AN-a u Zajednici.

(8)

Zahtjev za revizijom nakon isteka mjera temeljio se na razlozima da bi istek mjera vjerojatno za posljedicu imao nastavljanje ili ponavljanje dampinga i štete industriji Zajednice. Jedan stranka tvrdila je da je Komisija trebala otvoriti ex officio paralelnu privremenu reviziju i o dampingu i o šteti kako bi se uzele u obzir promjene u okolnostima uzrokovane proširenjem EU-a u 2004. i 2007. Komisija je kroz nekoliko obavijesti (9) koje su objavljene u Službenom listu Europske unije pozvala zainteresirane stranke da zatraže pokretanje privremenih revizija ako podnesu dokaze da bi mjere bile znatno različite da su se temeljile na podacima koji uključuju nove države članice. Komisiji nisu podneseni nikakvi takvi zahtjevi i potkrijepljeni dokazi. U tom pogledu, treba naglasiti da proširenje per se, u nedostatku takvih dokaza, nije dovoljna osnova za pokretanje revizije. Stoga se taj zahtjev morao odbaciti.

(9)

Utvrdivši, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, da je postojao dostatni dokaz za pokretanje revizije nakon isteka mjere, Komisija je pokrenula tu reviziju 14. travnja 2007. (10).

(10)

Ispitni postupak za privremenu reviziju ograničen je u opsegu na ispitivanje dampinga u odnosu na EuroChem. Komisija je službeno obavijestila proizvođača izvoznika, predstavnike zemlje izvoznice i proizvođače iz Zajednice o pokretanju parcijalne privremene revizije.

(11)

U pogledu ispitnog postupka za reviziju nakon isteka mjere, Komisija je službeno obavijestila proizvođače izvoznike, predstavnike zemlje izvoznice, uvoznike, proizvođače iz Zajednice, korisnike i podnositelja zahtjeva (EFMA) o pokretanju revizije nakon isteka mjera.

(12)

S obzirom na velik broj proizvođača iz Zajednice (23) i uvoznika u Zajednicu, smatralo se primjerenim u reviziji nakon isteka mjere, u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe, ispitati treba li se koristiti odabir uzoraka. Kako bi se Komisiji omogućilo odlučivanje o tome bi li odabir uzoraka doista bio potreban i, ako jest, biranje uzorka, proizvođači iz Zajednice i uvoznici bili su zamoljeni, prema članku 17. stavku 2. Osnovne uredbe, javiti se u roku od 15 dana od pokretanja ispitnog postupka i dostaviti Komisiji podatke zahtijevane u obavijesti o pokretanju postupka.

(13)

Nakon ispitivanja dostavljenih podataka i s obzirom da je 14 proizvođača iz Zajednice pokazalo spremnost na suradnju, odlučeno je da je odabir uzoraka potreban u pogledu proizvođača iz Zajednice.

(14)

Samo je jedan uvoznik odgovorio na obavijest o pokretanju postupka i prvotno je izrazio svoju spremnost na suradnju. Međutim, ovaj uvoznik naposljetku nije dao nikakve zahtijevane podatke, budući da je prestao uvoziti amonijev nitrat iz Rusije u 2005.

(15)

Za privremenu reviziju poslan je upitnik EuroChemu, koji je surađivao odgovarajući na upitnik.

(16)

Za reviziju nakon isteka mjere upitnici su poslani svim poznatim proizvođačima izvoznicima u dotičnim zemljama, povezanim uvoznicima, proizvođačima iz Zajednice u uzorku, korisnicima i podnositeljem zahtjeva.

(17)

U pogledu revizije nakon isteka mjere, odgovori na upitnik dobiveni su od:

(18)

Tri ruska proizvođača izvoznika/distributera. Ta trgovačka društva bila su: EuroChem, Acron („Acron”) i JSC Minudiobreniya („Minudiobreniya”).

(19)

Četiri proizvođača iz Zajednice odabrana kao uzorak:

(20)

Od 55 pozvanih potencijalnih uvoznika amonijevog nitrata u Zajednicu, samo su tri trgovačka društva odgovorila da nisu imali uvoza dotičnog proizvoda tijekom razmatranog razdoblja.

(21)

Pisani komentari dobiveni su od Odbora profesionalnih poljoprivrednih organizacija u EU-u (COPA)/Opće konfederacije poljoprivrednih zadruga u EU-u (Cogeca), od Nacionalne unije poljoprivrednika u Engleskoj i Walesu i od Federacije švedskih poljoprivrednika.

(22)

U oba ispitna postupka zainteresirane stranke dobile su priliku izraziti svoje stavove u pisanom obliku i zatražiti raspravu u roku određenom u obavijestima o pokretanju postupka. Svim zainteresiranim strankama koje su to tražile te su pokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša, odobrena je rasprava.

(23)

Komisija je tražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoju analizu te je obavila posjete radi provjere u poslovnim prostorima sljedećih trgovačkih društava:

Nisu obavljeni posjeti radi provjere jer ni jedan uvoznik AN-a iz dotične zemlje nije odgovorio na upitnik.

(24)

Razdoblje ispitnog postupka za parcijalnu privremenu reviziju u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe u pogledu uvoza od EuroChema obuhvatilo je razdoblje od 1. srpnja 2004. do 30. lipnja 2005. („razdoblje privremene revizije ispitnog postupka”„RPRIP”).

(25)

Razdoblje ispitnog postupka za reviziju nakon isteka mjere pokrilo je razdoblje od 1. travnja 2006. do 31. ožujka 2007. („razdoblje revizije ispitnog postupka nakon isteka mjere” ili „RRIPIM”). Ispitivanje kretanja relevantnih za procjenu vjerojatnosti nastavljanja ili ponavljanja štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2003. do kraja RRIPIM-a („razmatrano razdoblje”).

(26)

Sve zainteresirane stranke bile su obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti izmjenu antidampinških mjera uvedenih za trgovačko društvo EuroChem i zadržati konačnu antidampinšku pristojbu na AN podrijetlom iz Rusije. Nakon objava također im je dano razdoblje unutar kojega su mogle uložiti prigovor. Njihovi komentari su razmotreni i prema potrebi uzeti u obzir.

(27)

Proizvod na koji se odnose ove revizije isti je kao i proizvod definiran u Uredbi (EZ) br. 945/2005, tj. kruta gnojiva s masenim udjelom amonijevog nitrata većim od 80 %, obuhvaćenog oznakama KN 3102 30 90, 3102 40 90, ex 3102 29 00, ex 3102 60 00, ex 3102 90 00, ex 3105 10 00, ex 3105 20 10, ex 3105 51 00, ex 3105 59 00 i ex 3105 90 91 podrijetlom iz Rusije.

(28)

Kao i u prijašnjim ispitnim postupcima, utvrđeno je da AN koji se proizvodi i prodaje na domaćem tržištu u Rusiji i AN koji se izvozi u Zajednicu iz Rusije imaju jednaka osnovna fizička i tehnička svojstva i uporabe. Stoga su to istovjetni proizvodi za potrebe ovog ispitnog postupka u smislu članka 1. stavka 4. Osnovne uredbe.

(29)

Amonijev nitrat koji proizvodi industrija Zajednice je istovjetni proizvod u pogledu fizičkih i tehničkih svojstava u odnosu na amonijev nitrat koju u Zajednicu izvozi Rusija.

(30)

Budući da je sve proizvode koje je EuroChem prodavao u Zajednicu tijekom RPRIP-a proizvodio jedan povezani proizvođač, NAK Azot, analiza u pogledu uobičajene vrijednosti i izvozne cijene provedena je samo u odnosu na tog proizvođača. Utvrđena dampinška marža i, ako je potrebno, carina koja se treba primijeniti na uvoz koji je proizveo NAK Azot trebaju se također primijeniti i na povezano trgovačko društvo Nevinka Azot.

(31)

Samo se jedna vrsta proizvoda izvozila u Zajednicu, stoga je uobičajena vrijednost utvrđena u odnosu na tu vrstu proizvoda. Ispitano je je li izvršena dovoljna prodaja u uobičajenom tijeku trgovine u skladu s člankom 2. stavkom 4. Osnovne uredbe. Domaće prodajne cijene svake transakcije uspoređene su s ukupnim troškom proizvodnje.

(32)

U tom pogledu treba naglasiti da troškovi energije, poput električne energije i plina, predstavljaju velik dio troška proizvodnje i značajni udjel u ukupnom trošku proizvodnje. Za potrebe testiranja uobičajenog tijeka trgovine, također je ispitano jesu li se troškovi povezani s proizvodnjom i prodajom proizvoda pod razmatranjem objektivno odrazili u evidencijama dotičnih stranaka.

(33)

Ispitni postupak nije pokazao naznake da se električna energija ne bi objektivno odrazila u evidencijama. U tom smislu naglašava se, inter alia, da su cijene električne energije koju je platio EuroChem tijekom RPRIP-a bile u skladu s međunarodnim tržišnim cijenama kada se usporedi s drugim zemljama, poput Kanade i Norveške. Međutim, to se ne bi moglo reći u pogledu cijena plina.

(34)

U odnosu na opskrbu plinom, zapravo je utvrđeno, na temelju podataka koje su objavili međunarodno priznati izvori specijalizirani za tržišta električnom energijom, da je cijena koju je plaćao EuroChem bila oko jedne petine izvozne cijene prirodnog plina iz Rusije. Nadalje, svi raspoloživi podaci upućuju na to da su domaće cijene plina u Rusiji bile regulirane cijene, koje su znatno ispod razine tržišnih cijena koje se za prirodni plin plaćaju, na primjer, u SAD-u, Kanadi, Japanu i EU. Ta četiri tržišta ukupno čine 46 % svjetske potrošnje plina i čini se da prevladavajuće razine domaćih cijena na ta četiri tržišta objektivno odražavaju troškove. Ta četiri tržišta mogu se stoga smatrati reprezentativnima u smislu članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe. Dostupni podaci također upućuju na to da domaće prodajne cijene ruskog plina ne pokrivaju čak ni troškove dobavljača plina, Gazproma.

(35)

S obzirom na gore navedeno, smatralo se da se cijene plina koje je NAK Azot plaćao tijekom razdoblja ispitnog postupka ne mogu koristiti za potrebe utvrđivanja troška proizvodnje dotičnog proizvoda u skladu s prvom rečenicom članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe. Stoga, kao što je predviđeno u članku 2. stavku 5. Osnovne uredbe, troškovi, tj. u ovom slučaju opskrbe plinom, NAK Azota morali su biti prilagođeni kako bi se odrazili troškovi povezani s proizvodnjom i prodajom istovjetnog proizvoda tijekom RPRIP-a. S obzirom na to da je ta revizija bila ograničena na ispitivanje razine dampinga od strane EuroChema, prilagodba na temelju neiskrivljenih cijena koje su plaćali drugi proizvođači ili izvoznici u Rusiji nije se mogla izvršiti jer nisu bili dostupni takvi podaci. U takvim okolnostima smatralo se prikladnim temeljiti prilagodbu, u skladu s člankom 2. stavkom 5. Osnovne uredbe, na podacima s drugih reprezentativnih tržišta. U tom slučaju prilagođena cijena temeljila se na prosječnoj cijeni ruskog plina prilikom prodaje za izvoz na njemačko-češkoj granici, bez troškova prijevoza („prilagođena Waidhaus-cijena”).

(36)

Trošak proizvodnje koji je naveo NAK Azot stoga je ponovno izračunan kako bi se uzele u obzir prilagođene cijene plina. Na temelju tog ponovno izračunanog troška proizvodnje utvrđeno je da je sva prodaja domaćeg proizvoda koja je bila izravno usporediva s jedinom vrstom proizvoda koju je izvozilo trgovačko društvo bila neprofitabilna, tj. da nije bila izvršena u uobičajenom tijeku trgovine. Stoga je uobičajenu vrijednost trebalo odrediti. To je napravljeno na temelju troškova proizvodnje vrste proizvoda koji se izvozi u Zajednicu, nakon gore spomenute prilagodbe za trošak plina, uvećano za objektivni iznos za prodajne, opće i administrativne troškove („POA troškovi”) i za dobit, u skladu s člankom 2. stavkom 3. i člankom 2. stavkom 6. Osnovne uredbe.

(37)

POA troškovi i dobit nisu se mogli utvrditi na temelju uvoda članka 2. stavka 6. Osnovne uredbe jer NAK Azot nije imao reprezentativne domaće prodaje dotičnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine. Članak 2. stavak 6. točka (a) Osnovne uredbe nije se mogla primijeniti jer postoji još samo jedan proizvođač koji podliježe ispitnom postupku (Nevinka Azot). Članak 2. stavak 6. točka (b) također nije bila primjenjiva jer bi se trošak proizvodnje NAK Azota za proizvode koji pripadaju istoj općoj kategoriji roba također trebao prilagoditi u odnosu na troškove plina zbog gore navedenih razloga. Stoga su POA troškovi i dobit utvrđeni u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) Osnovne uredbe.

(38)

U skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) Osnovne uredbe, POA troškovi temeljili su se na objektivnoj metodi. Sjevernoameričko tržište odlikovalo se značajnim obujmom domaće prodaje i značajnom razinom tržišnog natjecanja i domaćih i stranih trgovačkih društava. U tom smislu uzete su u obzir javno dostupne informacije o glavnim trgovačkim društvima koja posluju u poslovnom sektoru gnojiva. Utvrđeno je da bi odgovarajući podaci o sjevernoameričkim proizvođačima (SAD i Kanada) bili najprimjereniji za potrebe ispitnog postupka s obzirom na veliku raspoloživost pouzdanih i potpunih javnih financijskih podataka kod trgovačkih društava uvrštenih na burzu u tom dijelu svijeta. Stoga su POA troškovi i dobit utvrđeni na temelju ponderiranog prosjeka POA troškova i dobiti tri sjevernoamerička proizvođača za koje je utvrđeno da pripadaju najvećim trgovačkim društvima u sektoru dušičnih gnojiva, a koji se odnose na njihovu domaću prodaju iste opće kategorije proizvoda (dušična gnojiva). Smatralo se da su ta tri proizvođača reprezentativna za sektor dušičnih gnojiva (u prosjeku više od 80 % prometa trgovačkog društva/poslovnog segmenta) i da su njihovi POA troškovi i dobit stoga reprezentativni za troškove koji uobičajeno nastaju za trgovačka društva koja uspješno posluju u tom poslovnom segmentu.

(39)

Postotak za POA troškove bio je 6,9 %. Izračunana prosječna profitna marža bila je 9,1 %. Treba naglasiti da iznos za tako utvrđenu dobit nije premašivao dobit koju su ostvarili ruski proizvođači na prodaju proizvoda iste opće kategorije na njihovom domaćem tržištu.

(40)

Utvrđeno je da su prodaje dotičnog proizvoda EuroChema u Zajednicu tijekom RPRIP-a izvršene na temelju sporazuma zastupnika između dva povezana trgovca, jednog smještenog u Švicarskoj, EuroChem Trading, i drugog na Britanskim Djevičanskim Otocima, Cumberland. Potonji je prestao poslovati na početku 2005.

(41)

Izvozna cijena utvrđena je u skladu s člankom 2. stavkom 8. Osnovne uredbe na temelju izvoznih cijena stvarno plaćenih ili koje je trebalo platiti za proizvod prilikom prodaje za izvoz iz zemlje izvoznice u Zajednicu.

(42)

Uobičajena vrijednost i izvozna cijena uspoređene su na temelju franko tvornica, na razini NAK Azot-a. Izvršene su odgovarajuće prilagodbe cijena za razlike koje utječu na cijenu i usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe. U skladu s time, prilagodbe cijena izvršene su za razlike u prijevozu, manipuliranju, utovaru i popratnim troškovima, pakiranju, kreditu i provizijama, gdje je to primjenjivo i popraćeno provjerenim dokazima. U tom smislu, stoga što se izvozna prodaja obavlja putem gore spomenutih povezanih trgovaca te jer je utvrđeno da ti povezani trgovci imaju funkcije slične zastupnicima koji rade za proviziju, izvršena je prilagodba izvozne cijene za svakog od tih trgovaca, u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) Osnovne uredbe. U nedostatku suradnje uvoznika iz Zajednice, ta prilagodba izvršena je na razini od 1,5 % jer je ta razina odražavala provizije koje su se plaćale nezavisnim zastupnicima uključenima u trgovini dotičnog proizvoda u početnom ispitnom postupku.

(43)

Dampinška marža utvrđena je na temelju usporedbe ponderirane prosječne uobičajene vrijednosti s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom u skladu s člankom 2. stavkom 11. Osnovne uredbe.

(44)

Dampinška marža, izražena kao postotak cijene CIF-a na granici Zajednice, neocarinjeno, iznosi 28,3 %.

(45)

U skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe, provedena je analiza o tome može li se za promjenu u okolnostima u pogledu dampinga objektivno reći da je trajne prirode.

(46)

U tom smislu treba naglasiti da je uobičajena vrijednost u početnom ispitnom postupku utvrđena na temelju profitabilnih prodajnih cijena na domaćem tržištu SAD-a jer Rusija u to vrijeme nije bila zemlja s tržišnim gospodarstvom. U kontekstu tog ispitnog postupka Rusija se smatra zemljom s tržišnim gospodarstvom i uobičajena vrijednost je stoga bila utvrđena na temelju troška proizvodnje EuroChema, prilagođenoga gdje je to potrebno. Nisu se mogle pronaći naznake da se za uobičajenu vrijednost utvrđenu tijekom te revizije ne bi moglo smatrati da je trajne prirode.

(47)

Usporedivši uobičajene vrijednosti i izvozne cijene prijašnjeg i tog ispitnog postupka, utvrđeno je, pritom uzimajući u obzir usporedive vrste proizvoda, da se uobičajena vrijednost znatno povećala, ali se prosječna izvozna cijena povećala još i više, što je dovelo do smanjene razine dampinga. U pogledu izvoznih cijena za druga tržišta, za njih je utvrđeno da su uglavnom u skladu s izvoznim cijenama za Zajednicu. Nisu pronađeni dokazi da se izvozna prodaja ne bi nastavila obavljati po dampinškim cijenama, ali ipak po nižoj razini nego u početnom ispitnom postupku.

(48)

Na tom temelju zaključuje se da bi se za promijenjene okolnosti u odnosu na početni ispitni postupak u pogledu dampinga (sada temeljene na usporedbi vlastite uobičajene vrijednosti i izvoznih cijena EuroChema) moglo objektivno smatrati da su trajne prirode.

(49)

U skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe iznos antidampinške pristojbe ne prelazi maržu utvrđenog dampinga, a manji je od te marže ako je ta manja carina dostatna za uklanjanje štete za industriju Zajednice. Budući da su postojeće carine za Rusiju bile izračunane na temelju marže štete te stoga što je nova dampinška marža utvrđena tijekom tog ispitnog postupka niža nego prije izračunana marža štete, carina se treba uskladiti s dampinškom maržom utvrđenom u tom ispitnom postupku, tj. 28,3 %.

(50)

U svjetlu zaključaka do kojih se došlo u pogledu dampinga i trajne prirode promijenjenih okolnosti, pojedinačna antidampinška pristojba na uvoz dotičnog proizvoda u odnosu na EuroChem trebala bi se izmijeniti kako bi se odrazila novoutvrđena dampinška marža.

(51)

Budući da je utvrđena razina dampinga niža nego marža štete utvrđena u prijašnjem ispitnom postupku, carinska stopa trebala bi se odrediti na razini utvrđene razine dampinga.

(52)

Budući da je u početnom ispitnom postupku carina uvedena u obliku određenog iznosa po toni, treba imati isti oblik u ovom ispitnom postupku. Stoga je carina 32,82 EUR po toni. U slučaju spojeva gnojiva od AN-a s masenim udjelom dušika većim od 28 %, carina se treba primijeniti, u skladu s Uredbom (EZ) br. 945/2005, u omjeru prema udjelu AN-a i drugih sporednih sastojaka i hranjivih tvari.

(53)

Iako se ta carina temeljila na podacima od NAK Azota, kao što je gore navedeno, primjenjivat će se na svu prodaju EuroChema, bez obzira na to koja povezana tvornica je proizvela proizvod.

(54)

Radi dosljednosti je kao prvi korak ispitano ima li trenutačno dampinga i bi li bilo vjerojatno da bi istek mjera doveo do nastavka dampinga.

(55)

Kako što je gore spomenuto, tri proizvođača izvoznika (EuroChem, Acron i Minudiobreniya) surađivali su u ispitnom postupku.

(56)

Komisija je ispitala bi li se za domaću prodaju moglo smatrati da je izvršena u uobičajenom tijeku trgovine u skladu s člankom 2. stavkom 4. Osnovne uredbe. S tim ciljem ispitan je trošak proizvodnje proizvoda koji proizvode i prodaju na domaćem tržištu proizvođači izvoznici koji su surađivali.

(57)

Plin je glavna sirovina u proizvodnom procesu dotičnog proizvoda i predstavlja znatni udjel u trošku proizvodnje. U skladu s člankom 2. stavkom 5. Osnovne uredbe ispitano je jesu li se troškovi povezani s proizvodnjom i prodajom proizvoda pod razmatranjem objektivno odrazili u evidencijama dotičnih stranaka.

(58)

Utvrđeno je, na temelju podataka koje su objavili međunarodno priznati izvori specijalizirani za tržišta energijom, da su cijene koje su platili ruski proizvođači, temeljene na vladinoj regulaciji, bile izvanredno niske. Radi ilustracije, iznosile su oko jedne petine izvozne cijene prirodnog plina iz Rusije i bile su također znatno niže nego od cijene plina koju su plaćali proizvođači u Zajednici.

(59)

Budući da se u evidencijama proizvođača koji su surađivali troškovi plina nisu objektivno odrazili, trebalo ih je odgovarajuće prilagoditi. U nedostatku ikakvih dovoljno reprezentativnih neiskrivljenih cijena koje se odnose na rusko domaće tržište, smatralo se primjerenim temeljiti prilagodbu, u skladu s člankom 2. stavkom 5. Osnovne uredbe, na podacima s drugih reprezentativnih tržišta. U tom slučaju prilagođena cijena temeljila se na prosječnoj cijeni ruskog plina kada se prodaje za izvoz na njemačko-češkoj granici, bez troškova prijevoza i prilagođena kako bi odrazila lokalne troškove distribucije („prilagođena Waidhaus-cijena”). Waidhaus je glavno čvorište za prodaju ruskog plina u EU i najveće je tržište za ruski plin. U skladu s time može se smatrati reprezentativnim tržištem.

(60)

U odnosu na prilagođenu Waidhaus-cijenu, ruski izvoznici iznijeli su brojne argumente.

(61)

Prvo, tvrdilo se da bi svaka prilagodba njihove cijene plina plaćane na domaćem tržištu bila neopravdana, navodeći da je njihova računovodstvena evidencija u cijelosti odražavala troškove povezane s djelatnošću proizvodnje i prodaje istovjetnog proizvoda u zemlji podrijetla. Kako bi se potkrijepila ta tvrdnja, dostavljena je studija neovisnog konzultantskog poduzeća koja navodi da su cijene plina koje su ruski izvoznici plaćali odrazile puni trošak proizvodnje i prodaje plina nastalih za dobavljača plina. Treba naglasiti, kao što sama studija navodi, da su troškovi plina, kao i troškovi isporuke plina ruskim proizvođačima AN-a koji su korišteni za usporedbu, bili procijenjeni troškovi i stoga nisu bili stvarni troškovi nastali tijekom RRIPIM-a. Također je nejasno jesu li tako utvrđeni troškovi bili svi troškovi kako je utvrđeno u skladu s Osnovnom uredbom, tj. jesu li uključivali sve troškove proizvodnje i sve POA troškove povezane s proizvodnjom i prodajom plina. Konačno, također se naglašava da se dostupni podaci o troškovima dobavljača plina nisu mogli provjeriti u okviru tog postupka i dostupni podaci ne upućuju na to da su domaće prodajne cijene ruskog plina pokrivale troškove dobavljača plina, Gazproma, tijekom cijelog RRIPIM-a.

(62)

U svakom slučaju, smatra se da na temelju članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe sama činjenica da cijena plina koju dobavljač naplaćuje svojim klijentima pokriva troškove kao takva nije kriterij za utvrđivanje odražavaju li objektivno troškovi proizvodnje istovjetnog proizvoda kako su knjiženi u računima trgovačkog društva troškove povezane s proizvodnjom i prodajom proizvoda iz ispitnog postupka. Zbog gore iznesenih razloga (izdanja međunarodno priznatih izvora specijaliziranih za tržišta energijom i usporedba cijena plina u Rusiji s cijenama izvezenog ruskog plina), utvrđeno je da to nije bio slučaj. Drugo, ruski proizvođači AN-a nisu se osvrnuli na očitu znatnu razliku između cijene plina koja je plaćena na ruskom domaćem tržištu i izvozne cijene prirodnog plina iz Rusije, s jedne strane, i cijene koju su platili proizvođači iz Zajednice, s druge strane. Također se nisu osvrnuli na činjenicu da su domaće cijene prirodnog plina u Rusiji bile regulirane i da se nije moglo smatrati da objektivno odražavaju cijenu koja se uobičajeno plaća na nenarušenim tržištima. Stoga, čak i ako je cijena plina koju je plaćao proizvođač AN-a pokrivala jedinični trošak proizvodnje i prodaje plina koji su nastali njegovom dobavljaču, ti su argumenti nevažni jer tržišna cijena plina nije nužno izravno povezana s troškovima njegove proizvodnje i prodaje, a cijenu po kojoj su ruska trgovačka društva nabavljala plin tijekom RRIPIM-a i dalje regulira država i znatno je ispod razine cijene u nereguliranim tržištima, kako je objašnjeno gore (cijena plina u Rusiji bila je tijekom RRIPIM-a oko jedne četvrtine njegove izvozne cijene). Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(63)

Tvrdilo se nadalje da je prilagođivanjem cijene plina de facto korištena metodologija za utvrđivanje uobičajene vrijednosti koja nije predviđena u Osnovnoj uredbi. Tako bi, zamjenom troškova domaćeg plina s troškovima temeljenima na prilagođenoj Waidhaus-cijeni i zbog činjenice da ti troškovi predstavljaju velik dio ukupnih troškova istovjetnog proizvoda i time također izvedene uobičajene vrijednosti, uobičajena vrijednost de facto bila utvrđena pomoću podataka s trećeg „reprezentativnog” tržišta. U tom pogledu tvrdilo se da Osnovna uredba za zemlje s tržišnim gospodarstvom predviđa samo sljedeće metodologije za utvrđivanje uobičajene vrijednosti: i. na temelju domaće cijene istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili, alternativno, u slučaju da se trgovina ne odvija u uobičajenom tijeku trgovine; ii. na temelju troška proizvodnje u zemlji podrijetla (uvećano za objektivni iznos POA troškova te dobiti); ili iii. na temelju reprezentativnih izvoznih cijena istovjetnog proizvoda u odgovarajuću treću zemlju. Ruski izvoznici zaključili su da se na temelju toga uobičajena vrijednost ne bi trebala temeljiti na podacima s trećeg reprezentativnog tržišta.

(64)

U tom pogledu najprije treba naglasiti da je uobičajena vrijednost bila utvrđena u skladu s metodologijama navedenima u članku 2. stavcima 1. do 6. Osnovne uredbe. Međutim, kako bi se utvrdilo je li domaća prodaja u uobičajenom tijeku trgovine izvršena zbog cijene, tj. je li bila profitabilna, najprije treba utvrditi jesu li troškovi proizvođača AN-a bili pouzdana osnova u smislu članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe. Tek nakon pouzdanog utvrđivanja troškova može se odrediti koju metodologiju za utvrđivanje uobičajene vrijednosti treba koristiti. Stoga je pogrešno tvrditi da je utvrđivanjem pouzdanih troškova u skladu s člankom 2. stavkom 5. Osnovne uredbe uvedena nova metodologija za utvrđivanje uobičajene vrijednosti. Stoga su argumenti ruskih proizvođača u tom pogledu morali biti odbačeni.

(65)

Uz to, tvrdilo se, čak i u slučaju da je trebalo izvršiti prilagodbu troškova prirodnog plina na domaćem tržištu, da Waidhaus-cijena za ruski prirodni plin nije bila pouzdana osnova za takvu prilagodbu jer je ta cijena određena u skladu s dugoročnim ugovorima o plinu u kojima je formula za cijenu povezana s cijenama naftnih proizvoda te stoga nije povezana s troškovima proizvodnje i isporuke plina EuroChemu u Rusiji. Tvrdilo se nadalje da Waidhaus-cijena za ruski plin nije pouzdana jer na nju utječe previsoka i vjerojatno nekonkurentna domaća cijena plina u Njemačkoj, što istražuju njemačka tijela za suzbijanje zlouporabe monopolskog položaja.

(66)

Prvo, treba napomenuti da je jedan od primarnih kriterija za odabir osnove za utvrđivanje cijena plina bio da objektivno odražava cijenu koja se uobičajeno plaća na nenarušenim tržištima. Neprijeporno je da je u pogledu cijena u Waidhausu taj uvjet ispunjen. Nadalje, daleko najveći obujam plina iz Rusije uvozi se preko čvorišta u Waidhausu koje stoga predstavlja odgovarajuću osnovu za prilagodbu. Na temelju toga, smatralo se da je Waidhaus reprezentativno tržište i objektivna osnova za utvrđivanje troškova plina u smislu članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe. Drugo, samo po sebi je irelevantno oblikuju li cijenu troškovi, ako ona objektivno odražava cijenu koja se uobičajeno plaća na nenarušenim tržištima. U pogledu cijene plina uvezenog u Waidhausu, ne postoje nikakve naznake miješanja države u oblikovanje cijena te je stoga taj uvjet ispunjen. Na kraju, u vezi s tvrdnjom o nekonkurentnim domaćim cijenama plina u Njemačkoj, treba naglasiti da je ispitni postupak koji provodi Bundeskartellamt još uvijek u tijeku i nisu doneseni nikakvi zaključci. Uz to, taj ispitni postupak odnosi se na cijene po kojima glavni njemački distributeri plina prodaju plin na njemačkom domaćem tržištu, a ne na cijenu po kojoj kupuju plin uvezen iz Rusije. Za razliku od onoga što se tvrdilo, te dvije cijene nisu nužno povezane jer su gospodarski interesi distributera plina i njihovih kupaca potpuno suprotni. Stoga se može pretpostaviti da je cilj distributera zadržati preprodajnu cijenu na najvišoj mogućoj razini, a istodobno je u njihovom gospodarskom interesu nabavnu cijenu zadržati na najnižoj mogućoj razini kako bi ostvarili najveće moguće razine dobiti. Argument da njemački distributeri nemaju poticaj za pregovore o nižim cijenama ruskog plina uvezenog u Waidhausu samo je pretpostavka bez ikakve činjenične osnove. Slijedom navedenog, ti su argumenti odbačeni.

(67)

Tvrdilo se nadalje da se prilagodba troškova za prirodni plin na domaćem tržištu, ako do nje dođe, treba temeljiti na nereguliranim cijenama plina u Rusiji. Prvo, činjenica da je Komisija mogla odabrati drugu osnovu ne čini odabir Waidhausa neobjektivnim. Primarni kriterij za odabir osnove za utvrđivanje cijena plina je da objektivno odražava cijenu koja se uobičajeno plaća na nenarušenim tržištima. Neprijeporno je da je u pogledu cijena u Waidhausu taj uvjet ispunjen. Drugo, činjenica da je količina plina prodanog po nereguliranim cijenama na domaćem tržištu bila tek neznatna tijekom RRIPIM-a (manje od 2 %) i da su te cijene bile znatno bliže reguliranoj domaćoj cijeni nego slobodno određenoj izvoznoj cijeni snažno ukazuje na to da su te neregulirane cijene bile narušene prevladavajućim reguliranim cijenama. Stoga nije bilo moguće koristiti neregulirane domaće cijene.

(68)

Nadalje, tvrdilo se da se domaće cijene za prirodni plin u Rusiji koje regulira država stalno povećava. Stoga cijenu na domaćem tržištu nije moguće smatrati nekonkurentnom ili neopravdano niskom. U tom smislu, ukazano je na to da je ruska vlada donijela dekret (12) o uspostavi državnog programa koji će dovesti do višestrukih povećanja cijena plina u Rusiji za industrijske korisnike u godinama do 2011.

(69)

Taj je argument neutemeljen jer ispravni standard za odabir reprezentativnog tržišta nije jesu li cijene kao takve profitabilne ili povećavaju li se, već odražavaju li cijene objektivno cijenu koja se uobičajeno plaća na nenarušenim tržištima. To nije slučaj za cijene koje regulira država, čak i ako stalno rastu. Stoga su ti argumenti odbačeni.

(70)

Predloženo je nadalje korištenje ruske izvozne cijene na susjedna tržišta kao alternativne osnove za prilagodbu, međutim, bez pružanja ikakvih dodatnih podataka ili dokaza o takvim tržištima. Smatralo se da ruske izvozne cijene plina u baltičke države, za koje su neki podaci o cijenama bili dostupni, nisu bile dovoljno reprezentativne zbog relativno malog obujma izvoza u te zemlje. Nadalje, nisu bili raspoloživi potrebni podaci o trošku prijevoza i distribucije te stoga ni u kojem slučaju nije bilo moguće utvrditi pouzdane cijene za baltičke države. Stoga se te cijene nisu mogle koristiti kao osnova za prilagodbu.

(71)

S druge strane, tvrdilo se da ako bi se koristila izvozna cijena u Waidhausu, od cijene u Waidhausu trebalo je oduzeti rusku izvoznu carinu koja se plaća za sav izvoz, jer nije nastala na domaćem tržištu.

(72)

Točno je da je tržišna cijena u Waidhausu, koji je smatran reprezentativnim tržištem u smislu članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe, cijena nakon izvoznih poreza, a ne cijena prije tih poreza. Sa stajališta kupca važna je cijena koju mora platiti u Waidhausu i u tom pogledu nevažno je koliki postotak te cijene čini izvozni porez, a koliki postotak se plaća dobavljaču plina. Potonji će, s druge strane, uvijek nastojati povećati svoju cijenu i stoga naplatiti najvišu cijenu koju su njegovi kupci spremni platiti. S obzirom na to da je ta cijena uvijek znatno iznad njegovih troškova proizvodnje, čime se dobavljaču plina omogućuje ostvarenje velike dobiti, na oblikovanje cijena ne utječe ponajprije iznos izvoznog poreza, već cijena koju su kupci spremni platiti. Stoga je zaključeno da je cijena koja uključuje izvozni porez, a ne cijena prije tog poreza, cijena koju oblikuje nenarušeno tržište. Slijedom toga, argumenti su u tom pogledu odbačeni.

(73)

U tom kontekstu, također se tvrdilo da uvećani iznos lokalnog distributera ne treba dodavati izvoznoj cijeni u Waidhausu jer bi dobit distributera već bila uključena u cijenu u Waidhausu. U tom pogledu tvrdilo se da su lokalni distributeri u Rusiji ovisna društva u potpunom vlasništvu dobavljača plina i stoga bi dodavanje dobiti tih distributera moglo predstavljati dvostruko računanje. Također se tvrdilo da treba uzeti u obzir prirodnu komparativnu prednost Rusije. Nadalje se tvrdilo da bi domaće cijene u Rusiji zbog velike raspoloživosti plina u Rusiji i male raspoloživosti u Zajednici logično bile niže od cijene izvezenog plina, što se trebalo uzeti u obzir pri određivanju prilagodbe cijena plina plaćenih na domaćem tržištu. Nadalje, tvrdilo se da jedna stranka nije tijekom RRIPIM-a koristila lokalni sustav niskotlačnih cjevovoda od lokalnih distributera za opskrbu prirodnim plinom od glavnih visokotlačnih cjevovoda do njezinih proizvodnih postrojenja. Stoga prilagodbe cijene plina ne trebaju uključiti regionalne cijene prijevoza.

(74)

Najprije se naglašava da uvećani iznos lokalnih distributera ne uključuje samo profitnu maržu tih trgovačkih društava, već i njihove troškove između kupnje i preprodaje prirodnog plina.

(75)

Drugo, taj argument više nije moguće dostatno provjeriti. To je zbog činjenice da dobavljač plina u Rusiji i njegova povezana društva nisu bili obuhvaćeni tim ispitnim postupkom i da stoga nije bilo dostupno dovoljno podataka o organizaciji i njezinoj strukturi troškova. Također se naglašava da situacija u Rusiji u tom pogledu zbog, inter alia, bliskih veza između dobavljača plina i ruske vlade nije dovoljno transparentna da bi omogućila dovoljan pristup potrebnim dokazima.

(76)

Štoviše, ruski izvoznici nisu mogli dostaviti nikakve daljnje podatke ili dokaze koji bi pokazali jesu li i u kojoj mjeri troškovi distribucije uistinu bili uključeni u Waidhaus-cijenu. Međutim, budući da su domaći kupci kupovali plin od lokalnih dobavljača, trebalo je pretpostaviti da su oni morali platiti lokalne troškove distribucije, barem za usluge prodaje, koji kao takvi nisu uključeni u neprilagođenoj Waidhaus-cijeni.

(77)

U tom pogledu treba istaknuti, čak i ako prilagodbe cijene plina nisu uključile troškove prijevoza, da bi utjecaj na izračun dampinške marže bio značajan, ali utvrđena dampinška marža bila bi još uvijek znatna i ne bi promijenila zaključke do kojih se došlo u reviziji nakon isteka mjere. U skladu s time, taj je argument odbačen. Međutim, ako ruski proizvođači dostave dovoljno provjerljivih dokaza koji bi dopustili smanjivanje dampinške marže, Komisija može u tom pogledu razmotriti otvaranje ispitnih postupaka za privremenu reviziju.

(78)

Što se tiče navedenih komparativnih prednosti u vezi s raspoloživošću prirodnog plina u Rusiji, treba naglasiti da je prvenstveni kriterij za odabir Waidhaus-cijena kao osnove za utvrđivanje cijena plina je taj da one objektivno odražavaju cijenu koja se uobičajeno plaća na nenarušenim tržištima. U tom su kontekstu tržišni uvjeti koji su prevladavali na domaćem tržištu nevažni. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(79)

POA troškovi i dobit nisu se mogli utvrditi na temelju uvoda članka 2. stavka 6. ili članka 2. stavka 6. točke (a) Osnovne uredbe jer ni jedan od izvoznika koji su surađivali nema reprezentativne domaće prodaje dotičnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine. Članak 2. stavak 6. točka (b) također nije bila primjenjiva jer bi se trošak proizvodnje proizvođača izvoznika za proizvode koji pripadaju istoj općoj kategoriji roba također trebao prilagoditi u odnosu na troškove plina, zbog razloga navedenih gore u uvodnim izjavama 58. i 59. Stoga su POA troškovi i dobit utvrđeni u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) Osnovne uredbe. U skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) Osnovne uredbe POA troškovi temeljili su se na objektivnoj metodi. Sjevernoameričko tržište odlikovalo se značajnim obujmom domaće prodaje i značajnom razinom tržišnog natjecanja i domaćih i stranih trgovačkih društava. U tom smislu uzete su u obzir javno dostupne informacije o glavnim trgovačkim društvima koja posluju u poslovnom sektoru gnojiva. Utvrđeno je da bi odgovarajući podaci o sjevernoameričkim proizvođačima (SAD i Kanada) bili najprimjereniji za potrebe ispitnog postupka s obzirom na veliku raspoloživost pouzdanih i potpunih javnih financijskih podataka kod trgovačkih društava uvrštenih na burzu u tom dijelu svijeta. Stoga su POA troškovi i dobit utvrđeni na temelju ponderiranog prosjeka POA troškova i dobiti tri sjevernoamerička proizvođača za koje je utvrđeno da pripadaju najvećim trgovačkim društvima u sektoru dušičnih gnojiva, a koji se odnose na njihovu domaću prodaju iste opće kategorije proizvoda (dušična gnojiva). Smatralo se da su ta tri proizvođača reprezentativna za sektor dušičnih gnojiva te stoga njihovi POA troškovi i dobit reprezentativni za troškove i dobit koji uobičajeno nastaju za trgovačka društva koja uspješno posluju u tom poslovnom segmentu. Treba naglasiti da tako utvrđeni iznos POA troškova i dobiti nisu prelazili POA troškove koje su snosila i dobit koju su ostvarila ruska trgovačka društva koja su surađivala.

(80)

U svim slučajevima kad se dotični proizvod izvozio nezavisnim kupcima u Zajednici, izvozna cijena utvrđena je u skladu s člankom 2. stavkom 8. Osnovne uredbe, tj. na temelju izvoznih cijena koje su plaćene ili su trebale biti plaćene.

(81)

U slučajevima kad su prodaje izvršene putem povezanog trgovca izvozna cijena određena je na temelju preprodajnih cijena tog povezanog uvoznika nezavisnim kupcima. Prilagodbe cijena učinjene su za sve troškove koji su nastali između uvoza i ponovne prodaje, uključujući prodajne, opće i administrativne troškove i razumnu profitnu maržu, u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe.

(82)

Uobičajena vrijednost i izvozna cijena uspoređene su s obzirom na cijene franko tvornica. Radi osiguranja primjerene usporedbe, učinjene su odgovarajuće prilagodbe cijena za razlike koje utječu na usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe. U skladu s time, prilagodbe cijena izvršene su za razlike u prijevozu, osiguranju, manipuliranju, utovaru i popratnim troškovima, provizijama, pakiranju i kreditu, gdje je to primjenjivo i potkrijepljeno provjerenim dokazima.

(83)

Dampinška marža utvrđena je na temelju usporedbe ponderirane prosječne uobičajene vrijednosti s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. Osnovne uredbe.

(84)

Ispitni postupak pokazao je da je bilo dampinga tijekom RRIPIM-a. Uspoređujući ponderirane prosječne stvarne izvozne cijene s ponderiranom prosječnom uobičajenom vrijednošću, usporedba je pokazala dampinšku maržu od više od 74 % za EuroChem, više od 54 % za Acron i više od 92 % za Minudiobreniyu.

(85)

Uvoz iz Rusije smanjio se s oko 785 000 tona u 2003. na oko 155 891 tona u RRIPIM-u. Njegov tržišni udjel (oko 2 %) još je uvijek značajan. Na to smanjenje utjecalo je uključivanje u Zajednicu 10 novih država članica u 2004. i dviju novih država članica u 2007. koje su uvozile iz Rusije bez antidampinških pristojba prije tih datuma te trenutačna razina carina na snazi.

(86)

Treba podsjetiti da su ruski izvoznici već pokušali nezakonito povećati svoj izvoz u Zajednicu na dva načina. Uredbom (EZ) br. 663/98 carine su u 1998. povećane na njihovu trenutačnu razinu (47 EUR po toni ili oko 40 % trenutačne ruske izvozne cijene) jer je utvrđeno da su izvoznici vršili apsorpciju (tj. izvozne cijene su smanjenje, time povećavajući damping).

(87)

U lipnju 2005. Uredbom (EZ) br. 945/2005 carine su proširene na ostale oblike AN-a koji je izvozila Rusija, koji su, iako su deklarirani kao „kompozitna gnojiva”, zapravo bili AN. To pokazuje da ruski izvoznici sustavno pokušavaju povećati svoj obujam izvoza AN-a u Zajednicu po dampinškim cijenama.

(88)

Također treba naglasiti da je tijekom RRIPIM-a oko 50 % izvoza ruskih proizvođača koji su surađivali u Zajednicu bilo obavljeno u Bugarsku i Rumunjsku (na koje se nisu primjenjivale antidampinške pristojbe do 1. siječnja 2007.). Činjenica da je izvoz u te zemlje prije proširenja bio dampinški upućuje na to, ako bi mjere nestale, da bi vjerojatno bilo dampinga.

(89)

Ispitni postupak pokazao je da ruski izvoznici vrše damping prilikom prodaje na tržišta trećih zemalja. Izvozne cijene na ta tržišta su u najboljem slučaju u skladu s izvoznim cijenama u Zajednicu.

(90)

Uz to, uvoz AN-a iz Rusije podliježe značajnim antidampinškim mjerama u Australiji i SAD-u. Gore navedeno upućuje na strukturnu sklonost vršenju dampinga i vjerojatnost da bi se izvoz u Zajednicu obavljao po dampinškim cijenama ako bi mjere prestale vrijediti.

(91)

Tijekom RRIPIM-a za rezervne kapacitete poznatih ruskih izvoznika procijenjeno je da su u rasponu od 1,7 do 2,3 milijuna tona. Ta količina odgovarala bi gotovo jednoj četvrtini ukupne potrošnje AN-a u Zajednici. Nisu zabilježeni čimbenici u ispitnom postupku koji bi spriječili aktiviranje tog kapaciteta u kratkom roku. Analizirano je vjerojatno korištenje tog rezervnog kapaciteta.

(92)

Za početak, neka od najvećih izvoznih tržišta za AN na svijetu zaštićena su od ruskog uvoza. Posebno, uvoz AN-a iz Rusije podliježe značajnim antidampinškim mjerama u Australiji i u SAD-u, kao i izravnim zabranama u Kini. Stoga je zaključeno da takav rezervni kapacitet u svoj vjerojatnosti ta tržišta ne bi apsorbirala.

(93)

Ruski izvoznici tvrdili su da se potrošnja u zemljama CIS-a stabilno povećava od 2005. i očekuje se da će se to nastaviti u nadolazećim godinama te da će se ruska proizvodnja AN-a prije svega usmjeriti na puno zadovoljavanje tih tržišta. Ti navodi nisu bili odgovarajuće potkrijepljeni provjerljivim dokazima. Dodatno, činili su se nepotpunima u smislu da nisu uzeli u obzir postojanje proizvodnje AN-a u drugim državama CIS-a koja bi sasvim dobro mogla konkurirati ruskoj prodaji na ta tržišta. U svakom slučaju, navodni razvoj potrošnje u CIS-u, prema statistici IFA-e (13) svejedno bi ostavio značajne dostupne rezervne kapacitete kratkoročno i srednjoročno. Konačno, s obzirom na postojeću razinu cijena u Zajednici, koja je, prema podacima koje su dostavila trgovačka društva koja su surađivala, znatno viša nego u Rusiji i na tržištima CIS-a, ruska trgovačka društva vjerojatno imaju poticaj za korištenjem rezervnog kapaciteta za izvoz u Zajednicu umjesto za prodaju na domaćem tržištu ili tržištima CIS-a.

(94)

Nije bilo navoda u pogledu vjerojatnosti da bi druga prodaja na tržišta ostalih trećih zemalja apsorbirala gore spomenuti rezervni kapacitet. U svakom slučaju, ispitni postupak analizirao je tržišta ostalih trećih zemalja na temelju podataka koje su dostavile stranke koje su surađivale i utvrdio je da ta tržišta na temelju njihove potrošnje, izvora AN-a i razina cijena ne bi vjerojatno apsorbirala dodatni ruski izvoz u toj mjeri da bi rezervni kapaciteti dostupni za izvoz u Zajednicu prestali biti značajni.

(95)

Konačno, potvrđeno je da je Zajednica najvažnije tržište za AN u svijetu, da blizina Rusiji olakšava logistička pitanja i da ruski izvoznici imaju dobro utvrđene distribucijske kanale u Zajednici.

(96)

Zaključno, utvrđeno je da bi znatnu količinu dodatnog izvoza u Zajednicu, na temelju korištenja rezervnog kapaciteta, u svoj vjerojatnosti obavljali ruski izvoznici ako bi se trenutačne mjere stavile izvan snage.

(97)

Prije navedene razlike između razina cijena u Zajednici i onih na tržištima trećih zemalja ističu da bi za ruske izvoznike bilo profitabilnije preusmjeriti obujam izvoza od trećih zemalja prema Zajednici. Stoga bi znatne količine izvoza mogle također proizići i iz tog izvora.

(98)

Stoga se zaključuje, s obzirom na relativne razine cijena, rezervne kapacitete i gore razmotrene poticaje, da postoji vjerojatnost: i. dampinga; i ii. znatnog povećanja količina izvezenih u Zajednicu, ako bi se antidampinške mjere na snazi ukinule.

(99)

Unutar Zajednice istovjetni proizvod proizvodi 23 proizvođača čija proizvodnja čini ukupnu proizvodnju Zajednice istovjetnog proizvoda u smislu članka 4. stavka 1. Osnovne uredbe.

(100)

Jedanaest proizvođača iz Zajednice surađivala su u ispitnom postupku:

(101)

Budući da je tih 11 proizvođača iz Zajednice činilo više od 75 % ukupne proizvodnje Zajednice tijekom RRIPIM-a, smatra se stoga da oni čine najveći dio ukupne proizvodnje Zajednice istovjetnog proizvoda. Stoga se smatra da čine industriju Zajednice u smislu članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 4. Osnovne uredbe te se dalje u tekstu navode kao „industrija Zajednice”.

(102)

Kako je navedeno gore, odabran je uzorak koji se sastoji od četiri trgovačka društva. Svi proizvođači iz Zajednice odabrani kao uzorak surađivali su i dostavili odgovore na upitnik u roku. Uz to, ostali proizvođači koji su surađivali dali su određene opće podatke za analizu štete.

(103)

Vidljiva potrošnja u Zajednici utvrđena je na temelju obujma prodaje industrije Zajednice na tržištu Zajednice, obujma prodaje ostalih proizvođača u Zajednici na tržištu Zajednice te podataka Eurostata o ukupnom uvozu u EU. S obzirom na proširenje Europske unije u 2004. i 2007., radi jasnoće i dosljednosti analize, svi pokazatelji štete utvrđeni su na temelju tržišta EU-27 u cijelom razmatranom razdoblju.

(104)

Između 2003. i 2006. potrošnja u Zajednici smanjila se za 16 %, da bi se dijelom ponovno povećala u RRIPIM-u. Sveukupno, uočava se silazno kretanje koje se odrazilo kao ukupno smanjenje od 10 % između 2003. i RRIPIM-a.

Tablica 1.

(105)

Obujam, tržišni udjeli i prosječne cijene uvoza iz Rusije kretali su se kako je navedeno u nastavku. Količina i kretanja cijena koji slijede temelje se na Eurostatu.

Tablica 2.

(106)

Obujam uvoza iz Rusije smanjio se kroz razmatrano razdoblje. Njegov je tržišni udjel također pao s 9,5 % u 2003. na 2,1 % u RRIPIM-u. Cijene su se pozitivno razvijale od 73 EUR na 124 EUR po toni tijekom razmatranog razdoblja. Taj porast odražava opće uzlazno kretanje uočeno za svjetsko tržište – ali ne povećanje u cijenama glavne sirovine: plina.

(107)

Usporedba je pokazala da je uvoz iz Rusije snižavao cijene industrije Zajednice za više od 30 % ili najmanje 60 EUR po toni ne računajući carinu. Čak i kada se doda antidampinška pristojba povrh ruskih izvoznih cijena, još uvijek postoji sniženje od više od 7 % ili najmanje 13 EUR po toni.

(108)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja tijekom razmatranog razdoblja prikazan je u tablici u nastavku. Količina i kretanja cijena koji slijede temelje se također na Eurostatu.

Tablica 3.

(109)

Dok je Gruzija povećala svoj obujam izvoza od 2003. do RRIPIM-a, Ukrajina i ostale treće zemlje smanjile su ga kroz razmatrano razdoblje. Naglašava se da uvoz iz Ukrajine podliježe antidampinškoj pristojbi u rasponu od 29,26 EUR po toni do 33,25 EUR po toni, čije je trajanje produljeno Uredbom (EZ) br. 442/2007. U tom pogledu, također se naglašava da su uvozne cijene iz svih trećih zemalja stalno bile više od onih iz Rusije kroz razmatrano razdoblje.

(110)

Prema članku 3. stavku 5. Osnovne uredbe Komisija je ispitala sve relevantne gospodarske čimbenike i pokazatelje koji imaju utjecaj na stanje industrije Zajednice.

(111)

Za neke proizvođače iz industrije Zajednice koji su surađivali utvrđeno je da su koristili istovjetni proizvod za primjene u daljnjoj proizvodnji. Proizvodi koji tako nastaju ne konkuriraju na tržištu istovjetnom proizvodu.

(112)

Takvi unutarnji ograničeni prijenosi proizvodnje amonijevog nitrata ne ulaze na otvoreno tržište i stoga nisu u izravnoj konkurenciji s uvozom dotičnog proizvoda. Stoga je ispitano treba li i u kojoj mjeri uzeti u obzir u analizi naknadno korištenje proizvodnje industrije Zajednice istovjetnog proizvoda. Ispitni postupak pokazao je da ograničeno korištenje predstavlja dio proizvodnje industrije Zajednice koji nije neznatan, tj. do 25 % ukupne proizvodnje tijekom razmatranog razdoblja. Dotične količine zanemarene su ili, gdje je prikladno i kao što je naznačeno dolje, uzete su u obzir zasebno za potrebe analize pokazatelja štete.

(113)

Ako je izvršen odabir uzoraka, u skladu s utvrđenom praksom, određeni pokazatelji štete (proizvodnja, proizvodni kapacitet, prodaja, tržišni udio, rast, zaposlenost i produktivnost) analiziraju se za industriju Zajednice kao cjeline („IZ” u priloženim tablicama), dok se oni pokazatelji štete koji se odnose na rezultate pojedinačnih trgovačkih društava, tj. cijene, zalihe, troškovi proizvodnje, profitabilnost, plaće, ulaganja, povrat na ulaganja, novčani tok, sposobnost prikupljanja kapitala, ispituju na temelju podataka skupljenih na razini proizvođača iz Zajednice u uzorku („PU” u priloženim tablicama).

(114)

Ukupna proizvodnja industrije Zajednice, uključujući ograničene prijenose, ostala je relativno stabilna između 2003. i 2005. na razini od oko 8,4 milijuna tona. Pala je u 2006. na oko 7,7 milijuna tona i povećala se u RRIPIM-u, dosegnuvši svoju prijašnju razinu iz 2003. U pogledu proizvodnje korištene za ograničene prijenose, ona se smanjila između 2003. i 2006. i povećala se u RRIPIM-u. To povećanje u RRIPIM-u bilo je uglavnom zbog činjenice da se jedan subjekt restrukturirao u ovom razdoblju radi razvijanja svoje vlastite unutarnje potrošnje. U pogledu proizvodnje za prodaju ona se smanjila za 5 % između 2003. i RRIPIM-a.

Tablica 4.

(115)

Proizvodni kapacitet pokazao je silazno kretanje između 2003. i 2006. Povećao se u RRIPIM-u kada je jedan od proizvođača iz Zajednice restrukturirao svoja postrojenja za ograničeno korištenje. Kao što je već naglašeno u početnom ispitnom postupku, na iskorištenost kapaciteta za tu vrstu proizvodnje i industrije može utjecati proizvodnja drugih proizvoda koji se mogu proizvesti na istoj proizvodnoj opremi te je stoga manje smislena kao pokazatelj štete.

Tablica 5.

(116)

Obujam prodaje industrije Zajednice na tržištu Zajednice smanjio se za 8 % između 2003. i RRIPIM-a. Taj razvoj u skladu je s općim silaznim kretanjem potrošnje na tržištu Zajednice.

Tablica 6.

(117)

Tržišni udjel industrije Zajednice povećao se za 3,3 postotna boda između 2003. i 2005., da bi nakon toga pao za 1,6 postotna boda tijekom RRIPIM-a. Ukupno je to bilo povećanje od 1,7 postotna boda.

Tablica 7.

(118)

Kako je smanjenje prodaje bilo nešto manje nego smanjenje potrošnje, industrija Zajednice stekla je ponešto tržišnog udjela.

(119)

Razina zaposlenosti industrije Zajednice smanjila se za 8 % između 2003. i RRIPIM-a te stoga značajnije od smanjenja proizvodnje. To odražava težnju industrije za stalnim povećanjem svoje produktivnosti i konkurentnosti.

Tablica 8.

(120)

Godišnja proizvodnja po osobi zaposlenoj u industriji Zajednice povećala se za 9 % između 2003. i RRIPIM-a, što pokazuje kombinirani pozitivan utjecaj smanjene zaposlenosti i povećanja proizvodnje industrije Zajednice.

Tablica 9.

(121)

Uvoz iz Rusije obavljao se po cijenama koje su bile znatno dampinške. Obujam je činio tržišni udjel oko 2 %, što kod robi sličnim proizvodima poput AN-a može imati značajni utjecaj na industriju Zajednice kao cjeline. Međutim, čini se da su mjere uglavnom poništile taj utjecaj u konkretnom slučaju.

(122)

Prosječne neto prodajne cijene proizvođača iz industrije Zajednice odabranih kao uzorak povećale su se značajno između 2003. i RRIPIM-a odražavajući prevladavajuće povoljne međunarodne tržišne uvjete za AN tijekom tog razdoblja, ali također i pritisak na povećanje njihovih prodajnih cijena zbog većih troškova ulaznih materijala (posebno plina).

Tablica 10.

(123)

Razina završnih zaliha proizvođača odabranih kao uzorak više se nego udvostručila između 2003. i RRIPIM-a. Moguće je da to odražava povećane teškoće u prodaji u kontekstu smanjene potrošnje.

Tablica 11.

(124)

Između 2003. i RRIPIM-a prosječna plaća po zaposleniku porasla je za 13 %, kako je prikazano u donjoj tablici. S obzirom na stopu inflacije i opće smanjenje zaposlenosti, to povećanje plaća smatra se umjerenim.

Tablica 12.

(125)

Godišnja ulaganja u istovjetni proizvod četiriju proizvođača odabranih kao uzorak pozitivno su se razvijala tijekom razmatranog razdoblja, tj. povećala su se za 121 % iako su zabilježene određene fluktuacije. Ta su se ulaganja uglavnom odnosila na modernizaciju strojeva. To pokazuje napore industrije Zajednice u stalnom unaprjeđivanju svoje proizvodnje i konkurentnosti.

Tablica 13.

(126)

Općenito, profitabilnost je bila na razini 8 %. Ta razina definira se kao razina koja se treba ostvariti u nedostatku štetnog dampinga. To pokazuje da su mjere imale pozitivni učinak. Međutim, 2006. i RRIPIM pokazali su manje povoljne rezultate, ističući da u tom pogledu postoji u osnovi određena nestabilnost. Povrat uloženog kapitala (PUK), izražen kao dobit u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti imovine (nakon amortizacije), općenito je slijedio kretanje profitabilnosti kroz cijelo razmatrano razdoblje.

Tablica 14.

(127)

Novčani tok blago se smanjio za 6 % tijekom razmatranog razdoblja, nakon što je pokazao određene fluktuacije i dosegnuo posebno nisku razinu u 2006. Naglašava se da je profitabilnost na neto prodaju također dosegnula najnižu razinu u 2006., da bi se zatim ponovno ponešto povećala u RRIPIM-u.

Tablica 15.

(128)

Ispitni postupak nije otkrio nikakve poteškoće proizvođača iz Zajednice odabranih kao uzorak u prikupljanju kapitala. U tom smislu treba naglasiti da, budući da je nekoliko tih trgovačkih društava dio velikih grupa, ona financiraju svoje aktivnosti unutar grupe kojoj pripadaju, bilo kroz programe cash poolinga, bilo kroz zajmove unutar grupe koje su odobrila matična trgovačka društva.

(129)

Između 2003. i RRIPIM-a zabilježeno je poboljšanje pokazatelja štete, s blagim razlikama. Tržišni udjel se povećao, doduše, ne znatno i ne zbog prodaje (koje su se smanjile), nego zbog iznadproporcionalnog smanjenja potrošnje. Jedinične prodajne cijene povećale su se, ali u velikoj mjeri zbog povećanja troška ulaznog materijala i manje nego što bi se moglo očekivati u općem kontekstu visokih cijena gnojiva. Proizvodnja se nije smanjila iako je potrošnja pala ‒ čini se ne zbog poboljšanog položaja industrije Zajednice na tržištu, nego zbog povećanja ograničenih prijenosa, za što se čini da odražava obrambenu reakciju na smanjenu potražnju. Profitabilnost se također općenito poboljšala, ali je pokazala određenu ranjivost u 2006. i RRIPIM-u.

(130)

Novčani tok odrazio je u nekoj mjeri uočena kretanja za dobit. Plaće su rasle umjereno, a industrija Zajednice nastavila je s ulaganjima. Produktivnost se povećala, odražavajući napore industrije Zajednice u racionaliziranju poslovanja i njegovog unapređenja kroz ulaganja.

(131)

Podnositelj zahtjeva tvrdio je dalje da, u slučaju industrije gnojiva, povrat od prodaje nije prikladan pokazatelj štete u pogledu dobiti i da su povrat uloženog kapitala i/ili povrat ulaganja kvalitativno prikladniji za takvu procjenu. Nadalje, tvrdilo se da je, na temelju potonjih pokazatelja, industrija Zajednice trpjela štetu.

(132)

S obzirom na posebne značajke industrije gnojiva (inter alia, da se radi o kapitalno intenzivnoj djelatnosti) i prirodu tržišta gnojiva (promjenjivost cijena njezinih sirovina i cijena konačnog proizvoda), točno je da povrat od prodaje, sam za sebe, nije nužno najbolji pokazatelj profitabilnosti i da bi ga trebalo dopuniti pokazateljima kao što su povrat uloženog kapitala i povrat ulaganja. Međutim, podnositelj zahtjeva nije dostavio nikakve dokaze da bi, bez dampinškog uvoza, industrija Zajednice mogla ostvariti povrat na zatraženoj razini. Podnositelj zahtjeva također nije pokazao koju bi profitnu maržu industrija Zajednice ostvarila bez dampinškog uvoza, za što je Prvostupanjski sud u svojoj presudi u predmetu T-210/95 (14) utvrdio da se treba učiniti. U stavku 60. predmeta, potvrđeno je da „… profitna marža koju će Vijeće koristiti prilikom izračuna ciljane cijene koja će ukloniti dotičnu štetu mora biti ograničena na profitnu maržu na koju bi industrija Zajednica opravdano mogla računati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, bez dampinškog uvoza”. Stoga je ta tvrdnja odbačena. Opseg uklanjanja štete koji je zabilježen tijekom razdoblja u velikoj je mjeri zbog postojanja mjera. Povećavajući preprodajne cijene u Zajednici, mjere su spriječile povećanje obujma prodaje po vrlo niskim cijenama, time omogućujući industriji Zajednice ostvarenje prije navedenog unapređenja.

(133)

U tom kontekstu, analizirana su dva glavna parametra: i. vjerojatan obujam izvoza i cijene dotične zemlje; i ii. vjerojatan učinak tog predviđenog obujma i cijena iz dotične zemlje na industriju Zajednice.

(134)

Poznato je da postoji rezervni kapacitet od otprilike 2 milijuna tona od ruskih proizvođača, što predstavlja otprilike četvrtinu tržišta Zajednice. Taj izravno dostupan višak kapaciteta upućuje na to da ruski proizvođači imaju mogućnost povećati u kratkom roku svoju trenutačnu proizvodnju te tako također i svoj izvoz AN-a.

(135)

Nadalje, s obzirom na to da je potražnja na ruskom tržištu stagnirala na relativno niskoj razini mnogo godina, ruski proizvođači jako ovise o izvozu u treće zemlje. Kao što je objašnjeno gore, taj izvoz obavljao se po cijenama znatno nižima nego izvoz u Zajednicu.

(136)

U kontekstu gore navedenoga, čini se da bi tržište Zajednice bilo privlačno za ruske proizvođače izvoznike u pogledu cijena u usporedbi sa svim drugim izvoznim tržištima. Na tom temelju opravdano je očekivati da bi se značajni dio obujma koji se izvozi u treće zemlje vrlo vjerojatno usmjerio prema tržištu Zajednice ako bi se dopustilo da mjere prestanu vrijediti. Relativna blizina tržišta Zajednice, u usporedbi s drugim izvoznim tržištima koja nisu ona u zemljama CIS-a, također bi učinila tržište Zajednice privlačnijim i stoga bi dovela do preusmjeravanja u Zajednicu trenutačnog izvoza ruskih proizvođača u treće zemlje.

(137)

Jedna je zainteresirana stranka tvrdila da je tržište Zajednice u nekoj mjeri izgubilo svoju privlačnost za ruske proizvođače. Tvrdila je da bi nakon proširenja EU 2004. i 2007. tržište Zajednice opskrbljivali proizvođači u Zajednici u većoj mjeri nego prije toga. Uz to, prema tvrdnjama te stranke, neke države članice počele su primjenjivati ograničenja na korištenje AN-a. Ti argumenti morali su se odbaciti. Utjecaj bilo kakvog ograničenijeg korištenja jednako bi pogodio proizvođače u Zajednici i u Rusiji. Moguće je da se vlastita opskrba tržišta Zajednice povećala nakon proširenja u 2004. i 2007. također jer su nove države članice počele imati koristi od antidampinških pristojba na snazi. Doista, zabilježeno je smanjenje uvoza iz Rusije između 2005. i RRIPIM-a. Međutim, unatoč bilo kakvoj navodnoj vlastitoj opskrbi, cijene su porasle u Zajednici tijekom istog razdoblja. Cijene su u Zajednici značajno porasle jer su se troškovi ulaznog materijala (plina) drastično povećali. Industrija Zajednice mogla je kompenzirati te povećane troškove samo zato što su antidampinške mjere na snazi pokazale neki učinak. S druge strane, zbog prevladavajuće visoke razine cijena, tržište Zajednice trebalo bi biti vrlo privlačno za ruske proizvođače koji ostvaruju znatno niže cijene kako na svojem domaćem tržištu, tako i na izvoznim tržištima u trećim zemljama.

(138)

Tvrdilo se da su proizvođači u Zajednici bili sve manje izloženi navodnoj razlici u cijeni plina. Tvrdilo se da su proizvođači u Zajednici uvozili povećane količine jeftinog amonijaka tijekom razmatranog razdoblja i da su zbog toga bili manje ovisni o plinu. Također, u nekim slučajevima, tvrdilo se da su proizvođači u Zajednici mogli kupovati prirodni plin po povoljnijim uvjetima nego Waidhaus-uvjeti. Te tvrdnje bile su neutemeljene. Iako je uvoz amonijaka bio u porastu, ispitni postupak nije zabilježio značajno povećanje korištenja za proizvodnju AN-a. Čini se da se glavni udjel uvoza amonijaka koristio za druge primjene. Niti je ispitni postupak otkrio ikakve značajne uvjete povoljnije od Waidhausa. Razlike u cijenama plina kao što je opisano gore nastavile su biti vrlo značajne, sa značajnim gore spomenutim utjecajem na trošak (a time i na razine cijena). Time nastaje situacija gdje bi razine cijena u Zajednici bile strukturno privlačnije za ruske izvoznike u doglednoj budućnosti.

(139)

Radi povećanja svojeg tržišnog udjela za taj proizvod sličan robi, gdje su cjenovni uvjeti ključni čimbenik, ruski izvoznici bi vjerojatno bili konkurentni u pogledu cijene. Kao što je gore navedeno, mnoštvo je činjenica koje upućuju na vjerojatnost vrlo niskih razina cijena ruskih izvoznika. S obzirom na to da čak s mjerama na snazi određeni stupanj sniženja cijena postoji, takvo sniženje bi se samo povećalo u svjetlu vjerojatnog pada cijena.

(140)

Dodatno, ističe se da ruski proizvođači (u mjeri u kojoj imaju koristi od razlike u cijeni plina nastaloj zbog dvostrukog određivanja cijena) mogu sasvim dobro izvoziti AN po vrlo niskim dampinškim cijenama u Zajednicu i još uvijek ostvariti veliku dobit na tom dampinškom uvozu. Taj čimbenik također doprinosi privlačnosti tržišta Zajednice za ruske proizvođače ‒ čak i uz vrlo niske izvozne cijene.

(141)

Na temelju gore navedenog, bilo bi stoga vjerojatno da bi se znatan dodatni obujam AN-a proizvedenog u Rusiji izvozio u Zajednicu (i od korištenja raspoloživog rezervnog kapaciteta i/ili od preusmjeravanja postojećeg izvoza) po dampinškim cijenama koje značajno snižavaju cijene industrije Zajednice ako se dopusti da mjere prestanu vrijediti.

(142)

S obzirom na gore utvrđenu vjerojatnost značajnog povećanja obujma uvoza iz Rusije na tržište Zajednice po dampinškim i sniženim cijenama, industrija Zajednice bi u svoj vjerojatnosti morala znatno smanjiti svoje prodajne cijene da bi zadržala kupce. To je posebno istina s obzirom na to da je AN promjenjiva roba na čije cijene može značajno utjecati obujam uvoza po dampinškim cijenama koje snižavaju cijene industrije Zajednice. Kao posljedica, dobit bi se jako smanjila.

(143)

U pogledu povoljnih tržišnih uvjeta koje su pokazali neki pokazatelji tijekom 2006. i RRIPIM-a, treba naglasiti da su oni imali važnu ulogu u održavanju cijena na visokoj razini, uz primjenjive antidampinške mjere. Doista, tijekom tog razdoblja čvrsta ravnoteža između ponude i potražnje na svjetskoj razini u kombinaciji s povećanim troškovima ulaznog materijala (plina) rezultirali su visokim cijenama za sva dušična gnojiva. AN je, kao i ostala dušična gnojiva, roba na čije određivanje cijena utječu brojni čimbenici, od promjenjivih cijena plina koje imaju znatan utjecaj na opskrbu, koja je najvažniji element troška, do vremenskih uvjeta te razina zaliha usjeva i žita, koji rezultiraju smanjenom ili povećanom potražnjom. U pogledu posebno tržišta Zajednice, očekuje se da će se potražnja za AN-om blago smanjiti u nadolazećim godinama. Zapravo je ukupna potrošnja već pokazala silazno kretanje kroz razmatrano razdoblje. S obzirom na to da su cijene koje su naplaćivali Rusi znatno snižavale cijene industrije Zajednice, vjerojatno povećanje obujma uvoza iz Rusije prisilit će industriju Zajednice ili na znatno snižavanje svojih cijena, a time i dobiti, ili na gubitak znatnog tržišnog udjela i time prihoda, ili oboje. Uspješni postupak restrukturiranja industrije Zajednice mogao bi vjerojatno samo dijelom kompenzirati taj vjerojatni pad cijena i cijeli postupak oporavka bio bi ugrožen. Stoga, vjerojatno je da će pogoršanje ukupnih rezultata industrije Zajednice biti posljedica bilo kakvog stavljanja izvan snage mjera.

(144)

Gore navedeno dovodi do zaključka da ako bi mjere prestale vrijediti, izvoz iz dotične zemlje bi se vjerojatno obavljao u značajnom obujmu i po dampinškim cijenama koje bi snižavale cijene industrije Zajednice. To bi u svoj vjerojatnosti imalo učinak stvaranja silaznog kretanja za cijene na tržištu s očekivanim negativnim utjecajem na gospodarsko stanje industrije Zajednice. To bi posebno otežalo financijski oporavak koji je dijelom postignut u razmatranom razdoblju, što bi dovelo do vjerojatnog ponavljanja štete.

(145)

U skladu s člankom 21. Osnovne uredbe, ispitano je bi li zadržavanje postojećih antidampinških mjera bilo protivno interesu Zajednice kao cjeline. Utvrđivanje interesa Zajednice temeljilo se na uzimanju u obzir svih različitih uključenih interesa.

(146)

Treba podsjetiti da se u početnom ispitnom postupku smatralo da donošenje mjera nije suprotno interesu Zajednice. Nadalje, činjenica da je taj ispitni postupak revizija, dakle analizira stanje u kojem su antidampinške mjere već bile na snazi, dopušta procjenu svakog nepotrebnog negativnog utjecaja valjanih antidampinških mjera na dotične stranke.

(147)

Na tom temelju ispitano je postoje li, bez obzira na zaključke o vjerojatnosti ponavljanja štetnog dampinga, uvjerljivi razlozi koji bi doveli do zaključka da zadržavanje mjera u ovom konkretnom slučaju nije u interesu Zajednice.

(148)

Dokazano je da je industrija Zajednice strukturno održiva industrija. To se potvrdilo relativno pozitivnim razvojem njezinoga gospodarskog stanja kroz razmatrano razdoblje. Posebno, industrija Zajednice održala je održive profitne marže nasuprot rastućim troškovima ulaznog materijala (posebno plina) i uspjela je povećati svoj tržišni udio tijekom razmatranog razdoblja.

(149)

Stoga se može razumno očekivati da će industrija Zajednice nastaviti imati koristi od trenutačnih mjera i da će se u potpunosti oporaviti održavajući i stabilizirajući svoju profitabilnost. Ako se mjere ne bi zadržale, vjerojatno je da će doći do povećanog uvoza po dampinškim cijenama iz dotične zemlje, što bi prouzročilo štetu industriji Zajednice izvršavajući pritisak na sniženje prodajnih cijena, što će ugroziti njezino trenutačno pozitivno financijsko stanje.

(150)

Kao što je spomenuto u uvodnoj izjavi 23., ni jedan nepovezani uvoznik podrijetlom iz dotične zemlje nije surađivao u tom ispitnom postupku.

(151)

Podsjeća se da je u prethodnim ispitnim postupcima utvrđeno da utjecaj uvođenja mjera ne bi bio značajan u toj mjeri kada se uzme u obzir da se u pravilu uvoznici ne bave samo AN-om, nego u značajnoj mjeri i drugim gnojivima. Ukidanje antidampinških mjera na druga gnojiva može samo još dodatno poduprijeti prethodno navedeno. U tom kontekstu, antidampinške mjere primjenjive na uvoz ureje podrijetlom iz Rusije ukinute su u kolovozu 2007. te iz Bjelarusa, Hrvatske, Libije i Ukrajine u ožujku 2008 (15). Silazno kretanje uvoza iz dotične zemlje tijekom razmatranog razdoblja dovodi do zaključka da je moguće da su neki uvoznici doista pretrpjeli negativne posljedice uvođenja mjera. Međutim, u nedostatku suradnje uvoznika i time ikakvih dokaza iz kojih se može nešto zaključiti, a koji bi dopustili procjenu bilo kakvih negativnih posljedica, zaključeno je da ne postoje uvjerljivi razlozi protiv zadržavanja trenutačnih antidampinških mjera.

(152)

Nema dostupnih pouzdanih podataka koji bi ukazivali na to da će zadržavanja mjera imati značajan negativni učinak na uvoznike ili trgovce.

(153)

Korisnici AN-a su poljoprivrednici u Zajednici. Neka udruženja poljoprivrednika dostavila su podneske tvrdeći da su prihodi poljoprivrednika bili pod pritiskom jer su cijene gnojiva porasle posljednjih godina, neki od njihovih proizvoda zabilježili su smanjenja cijena i propisi za zaštitu okoliša povećali su troškovni teret. Te tvrdnje, međutim, nisu bile utemeljene.

(154)

EFMA je pružila potkrijepljene poljoprivredne i gospodarske dokaze koji su pokazali da AN predstavlja mali dio ukupnih troškova proizvodnje za poljoprivrednike. Stoga je utvrđeno da, uzevši sve u obzir, mjere trenutačno na snazi nisu imale nikakav znatan negativni učinak na njihovo gospodarsko stanje i da nastavak mjera ne bi štetno utjecao na financijske interese poljoprivrednika.

(155)

S obzirom na gore navedeno, zaključuje se da ne postoje uvjerljivi razlozi protiv zadržavanja valjanih antidampinških mjera.

(156)

Komisija je 19. prosinca 2006. (16) pokrenula parcijalnu privremenu reviziju nakon zahtjeva koji su podnijeli OJSC Acron i OJSC Dorogobuzh, članovi „Acron” Holding Company. Rezultati te privremene revizije navedeni su u Uredbi Vijeća (EZ) br. 236/2008 (17). Tijekom privremene revizije Acron je iskazao interes za ponudom za preuzimanje obveze, ali nije podnio uredno potkrijepljenu ponudu u rokovima određenima u članku 8. stavku 2. Osnovne uredbe. Međutim, kao što je navedeno u uvodnim izjavama 56. i 57. gore spomenute uredbe Vijeća, Vijeće je smatralo da Acronu treba iznimno dopustiti izradu njegove ponude za preuzimanje obveze u roku od deset kalendarskih dana od stupanja na snagu te uredbe zbog složenosti nekoliko pitanja, točnije 1. promjenjivosti cijene dotičnog proizvoda koja bi zahtijevala neki oblik indeksiranja najnižih cijena, dok istodobno promjenjivost nije dovoljno objašnjena glavnim čimbenikom troška; i 2. posebne tržišne situacije za dotični proizvod. Nakon objave Uredbe (EZ) br. 236/2008 i u roku kako je određeno u toj uredbi, Acron je podnio prihvatljivo preuzimanje obveze u vezi cijene u skladu s člankom 8. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(157)

Tijekom parcijalne privremene revizije pokrenute 30. studenoga 2005. (18) EuroChem je ponudio prihvatljivo preuzimanje obveze u vezi cijene u skladu s člankom 8. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(158)

Komisija je Odlukom 2008/577/EZ (19) prihvatila ponude za preuzimanjem obveza. Odluka detaljnije navodi razloge za prihvaćanje tih preuzimanja obveza. Vijeće potvrđuje da ponude za preuzimanjem obveza uklanjaju štetni učinak dampinga i u dovoljnoj mjeri ograničavaju rizik izbjegavanja mjera.

(159)

Kako bi se dodatno omogućio Komisiji i carinskim tijelima učinkovit nadzor poštovanja preuzetih obveza nad trgovačkim društvima, kada se zahtjev za puštanjem u slobodni promet predoči nadležnom carinskom tijelu, izuzeće od antidampinških mjera mora biti uvjetovano i. predočenjem računa na temelju preuzete obveze, što je račun koji sadrži barem dijelove s popisa i izjavu propisanu u Prilogu; ii. činjenicom da uvezenu robu proizvode, otpremaju i za nju izdaju račun navedena trgovačka društva izravno prvom nezavisnom kupcu u Zajednici; i iii. činjenicom da roba prijavljena i predočena carinskim tijelima točno odgovara opisu na računu na temelju preuzete obveze. Kada gore navedeni uvjeti nisu ispunjeni, odgovarajuća antidampinška pristojba primjenjuje se u trenutku prihvaćanja izjave za puštanje u slobodni promet.

(160)

Prema članku 8. stavku 9. Osnovne uredbe, kad god Komisija povuče svoju odluku o prihvatu preuzete obveze nakon povrede upućivanjem na konkretne poslove te izjavi da su odgovarajući računi na temelju preuzete obveze nevaljani, carinski dug nastaje u trenutku prihvaćanja izjave o puštanju tih poslova u slobodni promet.

(161)

Uvoznike treba obavijestiti da carinski dug može nastati, kao uobičajeni rizik trgovine, u trenutku prihvaćanja izjave za puštanje u slobodni promet kako je opisano u uvodnim izjavama 159. i 160., čak i ako je Komisija prihvatila obvezu proizvođača od kojeg su oni izravno ili neizravno kupovali.

(162)

Prema članku 14. stavku 7. Osnovne uredbe carinska tijela trebala bi odmah obavijestiti Komisiju kad god se utvrde naznake kršenja obveza.

(163)

Zbog gore navedenog, preuzimanja obveza koje su ponudili EuroChem i Acron stoga se smatraju prihvatljivima za Komisiju, a EuroChem i Acron su obaviješteni o bitnim činjenicama, razmatranjima i obvezama na kojima se temelji odluka o prihvatu.

(164)

U slučaju povrede ili povlačenja obveza, ili u slučaju povlačenja iz prihvaćene preuzete obveze od strane Komisije, antidampinška pristojba koju je uvelo Vijeće, u skladu s člankom 9. stavkom 4. automatski se primjenjuje u skladu s člankom 8. stavkom 9. Osnovne uredbe.

(165)

Sve su stranke bile obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti da se postojeće mjere na uvoz iz Rusije zadrže i da se razine tih mjera izmijene gdje je to opravdano. Nakon objave također im je dano razdoblje za dostavljanje komentara i zahtjeva. Nije primljen ni jedan komentar koji bi opravdao promjenu gornjih zaključaka.

(166)

U svjetlu zaključaka do kojih se došlo u pogledu dampinga i trajne prirode promijenjenih okolnosti pojedinačna antidampinška pristojba na uvoz dotičnog proizvoda u odnosu na EuroChem trebala bi se izmijeniti kako bi se odrazila novoutvrđena dampinška marža.

(167)

Budući da je utvrđena razina dampinga niža nego marža štete utvrđena u prethodnom ispitnom postupku, carinska stopa trebala bi se odrediti na razini utvrđene razine dampinga.

(168)

Budući da je u početnom ispitnom postupku carina uvedena u obliku određenog iznosa po toni, trebala bi imati isti oblik u ovom ispitnom postupku. Stoga je carina 32,82 EUR po toni. U slučaju spojeva gnojiva od AN-a s masenim udjelom dušika većim od 28 %, carina bi se trebala primijeniti, u skladu s Uredbom (EZ) br. 945/2005, u omjeru prema udjelu AN-a i drugih sporednih sastojaka i hranjivih tvari.

(169)

Iako se ta carina temeljila na podacima NAK Azot-a, kao što je navedeno gore u uvodnoj izjavi 30., primijenit će se na svu prodaju koju vrši EuroChem, bez obzira na to koja povezana tvornica je proizvela proizvod.

(170)

Antidampinške mjere primjenjive na uvoz AN-a podrijetlom iz Rusije trebale bi se zadržati u skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe.

(171)

S obzirom na to da je dvama izvoznicima u kontekstu parcijalnih privremenih revizija dana mogućnost ponude za preuzimanjem obveze, posebna će se pozornost pridati, gdje je to prikladno, pokretanju privremenih revizija u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe kako bi se ispitale bilo kakve dodatne ponude za preuzimanjem obveze ako bi Komisija dobila dostatne dokaze da su takve revizije opravdane.

(172)

S obzirom na zaključke do kojih se došlo u pogledu nastavka dampinga, vjerojatnosti ponavljanja štete i interesa Zajednice, antidampinške mjere na uvoz AN-a podrijetlom iz Rusije trebale bi se i dalje primjenjivati kako bi se spriječilo ponavljanje štete koju industriji Zajednice uzrokuje dampinški uvoz,

(a)

Za robu koju je proizveo Open Joint Stock Company (OJSC) „Azot”, Novomoskovsk, Rusija ili Open Joint Stock Company (OJSC) „Nevinnomyssky Azot”, Nevinnomyssk, Rusija i koja se prodaje ili izravno prvom nezavisnom kupcu u Zajednici ili ju prodaje EuroChem Trading GmbH, Zug, Švicarska ili preko Open Joint Stock Company (OJSC) Mineral and Chemical Company „EuroChem”, Moskva, Rusija i EuroChem Trading GmbH, Zug, Švicarska prvom nezavisnom kupcu u Zajednici (dodatna oznaka TARIC A522):

(b)

Za sva ostala trgovačka društva (dodatna oznaka TARIC A999):

—

da su ga navedena trgovačka društva proizvela, otpremila i za njega izdala račun izravno prvom nezavisnom kupcu u Zajednici, i

—

da je takav uvoz popraćen računom na temelju preuzete obveze, što je račun koji sadrži barem dijelove i izjavu propisane Prilogom ovoj Uredbi, i

—

da roba koja je prijavljena i predočena carinskim tijelima točno odgovara opisu na računu na temelju preuzete obveze.

—

kad god se utvrdi, u pogledu uvoza opisanog u stavku 1., da jedan ili više uvjeta navedenih u tom stavku nije ispunjeno, ili

—

kada Komisija prema članku 8. stavku 9. Osnovne uredbe povuče svoj prihvat preuzete obveze u uredbi ili odluci koja se odnosi na konkretne poslove i izjavi da su odgovarajući računi na temelju preuzete obveze nevaljani.

1.

Naslov „RAČUN UZ ROBU KOJA PODLIJEŽE PREUZETOJ OBVEZI”;

2.

Naziv trgovačkog društva koje izdaje račun;

3.

Broj računa;

4.

Datum izdavanja računa;

5.

Dodatnu oznaku TARIC prema kojoj se roba na računu carini na granici Zajednice;

6.

Točan opis robe, uključujući:

7.

Opis uvjeta prodaje, uključujući:

8.

Naziv trgovačkog društva koje djeluje kao uvoznik u Zajednicu kojemu trgovačko društvo izravno izdaje račun uz robu koja podliježe obvezi;

9.

Ime službenika trgovačkog društva koji je izdao račun i sljedeću potpisanu izjavu:

„Ja, niže potpisani, potvrđujem da se prodaja robe koja je pokrivena ovim računom za izravni izvoz u Europsku zajednicu obavlja u okviru i pod uvjetima obveze koju je ponudio (TRGOVAČKO DRUŠTVO) i prihvatila Europska komisija Odlukom 2008/577/EZ. Izjavljujem da su podaci u ovom računu potpuni i ispravni.”