„II.   ZAŠTITA OD STRAŽNJEG PODLIJETANJA

II.1.   Općenito

Vozila obuhvaćena ovom Direktivom moraju biti konstruirana tako da omoguće učinkovitu zaštitu od stražnjeg podlijetanja na vozilima kategorija M1 i N1  (1).

II.2.   Definicije

II.2.1.   Tip vozila za potrebe zaštite od stražnjeg podlijetanja

Pojam ‚tip vozila za potrebe zaštite od stražnjeg podlijetanja’ znači vozila koja se ne razlikuju s obzirom na sljedeće glavne značajke:

II.2.2.   Tip naprave za zaštitu od stražnjeg podlijetanja

Pojam ‚tip naprave za zaštitu od stražnjeg podlijetanja’ označava naprave koje se ne razlikuju s obzirom na sljedeće glavne značajke:

II.3.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa

Zahtjev za EEZ homologaciju tipa vozila s obzirom na zaštitu od stražnjeg podlijetanja.

II.3.1.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa vozila s obzirom na zaštitu od stražnjeg podlijetanja mora podnijeti proizvođač vozila ili njegov ovlašteni zastupnik.

Njemu moraju biti priloženi dolje navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće informacije:

Zahtjev za EEZ homologaciju tipa za napravu za zaštitu od stražnjeg podlijetanja koja se smatra tehničkom jedinicom.

II.3.2.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa za napravu za zaštitu od stražnjeg podlijetanja koja se smatra tehničkom jedinicom u smislu članka 9.a Direktive 70/156/EEZ mora podnijeti proizvođač vozila ili proizvođač naprave za zaštitu od stražnjeg podlijetanja ili njihovi odnosni ovlašteni zastupnici.

Za svaki tip naprave za zaštitu od stražnjeg podlijetanja, zahtjevu se moraju priložiti:

II.4.   EEZ homologacija tipa

Certifikat o EEZ homologaciji za tip vozila mora se predvidjeti Prilogom sastavljenim u skladu s jednim od sljedećih modela:

II.5.   Specifikacije

II.5.1.   Sva vozila moraju biti tako konstruirana i/ili opremljena da pružaju učinkovitu zaštitu svojom cijelom širinom od podlijetanja sa stražnje strane vozila kategorija M1 i N1  (1).

II.5.2.   Za svako vozilo u jednoj od kategorija M1, M2, M3, N1, O1 ili O2  (1), smatra se da zadovoljava uvjet određen u točki II.5.1. ako razmak od tla cijele stražnje širine šasije ili glavnih dijelova nadogradnje ne prelazi 55 cm.

Ovaj se zahtjev mora zadovoljiti na udaljenosti od 45 cm mjereno od krajnjeg stražnjeg dijela vozila.

II.5.3.   Za svako vozilo u jednoj od kategorija N2, N3, O3 ili O4  (1), smatra se da zadovoljava uvjet određen u točki II.5.1. ako:

Naprava za zaštitu od stražnjeg podlijetanja, dalje u tekstu ‚naprava’, uobičajeno se sastoji od poprečnog nosača i veznih dijelova spojenih s bočnim nosačima šasije ili s bilo čime što ih nadomješta.

Mora imati sljedeće značajke:

II.5.4.1.   Naprava mora biti ugrađena što bliže moguće stražnjem dijelu vozila. Kada je vozilo neopterećeno (2) donji rub naprave ne smije ni u jednom dijelu biti više od 55 cm iznad tla;

II.5.4.2.   Širina naprave ne smije ni u jednoj točki prekoračiti širinu stražnje osovine izmjerenu na krajnjim bočnim točkama kotača, izuzimajući izbočenje guma u dodiru s tlom, niti od nje biti kraća više od 10 cm sa svake strane. Ako ima više stražnjih osovina, kao mjerodavnu treba uzeti širinu najšire osovine;

II.5.4.3.   Visina profila poprečnog nosača ne smije biti manja od 10 cm. Bočni krajevi poprečnog nosača ne smiju biti savijeni prema unatrag niti imati oštre vanjske rubove; ti su zahtjevi ispunjeni kad su bočni krajevi poprečnog nosača zaobljeni na vanjskoj strani s polumjerom zakrivljenosti koji nije manji od 2,5 mm.

II.5.4.4.   Naprava može biti konstruirana tako da može imati više položaja na stražnjoj strani vozila. U tom slučaju treba postojati sigurna metoda za osiguranje naprave u radnom položaju tako da se onemogući bilo kakvo slučajno mijenjanje položaja. Sila koju treba primijeniti djelatnik radi promjene položaja uređaja ne smije biti veća od 40 daN.

Naprava mora pružati odgovarajući otpor u odnosu na sile koje djeluju usporedno s uzdužnom osi vozila, i biti spojena, kada je u radnom položaju, s bočnim nosačima šasije ili s bilo čime što ih nadomješta.

Ovaj će zahtjev biti zadovoljen ako vodoravni razmak između kraja zaštite od stražnjeg podlijetanja i stražnjeg kraja vozila za vrijeme i poslije djelovanja ispitnih sila ne prekoračuje 40 cm u bilo kojoj od točaka P1, P2 i P3. Kod mjerenja tog rastojanja ne treba uzimati u obzir ni jedan dio vozila na visini većoj od 3 m iznad tla kad je vozilo neopterećeno;

II.5.4.5.1.   Točke P1 postavljene su 30 cm od uzdužnih ravnina koje dodiruju vanjske rubove kotača stražnje osovine; točke P2, koje se nalaze na dužini koja spaja točke P1, simetrične su u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila, na međusobnoj udaljenosti od 70 do 100 cm uključivo, pri čemu točnu poziciju određuje proizvođač. Visinu točaka P1 i P2 iznad tla određuje proizvođač vozila unutar linija koje vodoravno povezuju ovu napravu. Međutim, visina ne smije prelaziti 60 cm kada je vozilo neopterećeno. P3 je središnja točka ravne linije koja spaja točke P2;

II.5.4.5.2.   Vodoravna sila od 12,5 % sile koja odgovara najvećoj dopuštenoj masi vozila, ali ne prelazi 2,5 × 104 N mora se primijeniti uzastopno u obje točke P1 i u točki P3;

II.5.4.5.3.   Vodoravna sila od 50 % sile koja odgovara najvećoj dopuštenoj masi vozila, ali ne prelazi 10 × 104 N mora se primijeniti uzastopno u obje točke P2;

II.5.4.5.4.   Sile navedene u prethodnim točkama II.5.4.5.2. i II.5.4.5.3. moraju se primijeniti zasebno. Redoslijed u kojem se te sile primjenjuje određuje proizvođač;

Kadgod se obavlja ispitivanje za potvrdu sukladnosti s gore spomenutim zahtjevima, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

II.5.5.   Odstupajući od gore spomenutih zahtjeva, vozila sljedećih kategorija ne moraju ispunjavati zahtjeve ovog Priloga vezano za zaštitu od stražnjeg podlijetanja: